Univerzitet

Seminarski rad
Tema: Retorika

Student:
XXXXX

Profesor
XXXXXXXXXXX

S AD R Z AJ

UVOD............................................................................................................................3
1.RETORIKA.................................................................................................................4
1.1.POJAM I DEFINICIJA.........................................................................................4
1.2.RETORIKA I BESJEDNITVO (GOVORNITVO).............................................4
1.3.ZNAAJ BESJEDNITVA (GOVORNITVA).....................................................5
1.4.HISTORIJSKI RAZVOJ GOVORNITVA (BESJEDNITVA) RETORIKE..........5
1.5.VRSTE BESJEDNITVA (GOVORNITVA........................................................6
1.6.ELEMENTI BESJEDNITVA...............................................................................7
2.PRAVILA GOVORNITVA.........................................................................................8
2.1.PRIPREMA GOVORA I GOVORNIKI NASTUP...............................................8
2.1.1.Invencija........................................................................................................8
2.1.2.Dispozicija.....................................................................................................9
2.1.3.Elokucija........................................................................................................9
ZAKLJUAK...............................................................................................................10
LITERATURA..............................................................................................................11

UVOD
Kroz ovaj seminarski rad ukratko emo se upoznati sa retorikom i besjednitvom ili
govornitvom a vidjet emo i koja su to pravila govornitva. Koji je znaaj retorike,
njen historijski razvoj i vrste govornitva su samo neki od segmenata koji e se
obradit u ovom radu, pored naravno pripreme i dranja govora. Birajui temu za
seminarski rad osjetio sam potrebu da se o pitanju retorike i govornitva treba vie
govoriti i pisati. Zato u pokuati da vam to bolje pribliim ovu temu kako bi danassutra moda i neko od nas doprinio razvoju retorike, ali i da imamo vie znanja o
tome kako bi u budunosti to bolje i bezbolnije odravali govore, javne nastupe ali i
bili bolji i taniji u svakodnevnoj komunikaciji.

1.RETORIKA
1.1.POJAM I DEFINICIJA
Rije retorika je grka rije a znai govornik ili orator. Openito, to je umijee ili
tehnika govorne komunikacije sa praktinom svrhom uvjeravanja sugovornika.
Kada govorimo o znaenju rijei retorika, u Grkoj dobija znaenja koja je zadrala i
danas, a to su sljedea znaenja:
1. Nauka o besjednitvu, odnosno teorija besjednitva (govornitva),
2. Skup pravila besjednike (govornike) vjetine koja ta nauka utvruje,
3. Sama besjednika vjetina, tj. sposobnost lijepog, slikovitog, dinaminog i
ubijedljivog izraavanja1
Ovo slikovito, dojmljivo, uvjerljivo izraavanje moe biti usmeno (javni govori) i
pismeno (razliiti historijski, politiki i knjievni tekstovi).

1.2.RETORIKA I BESJEDNITVO (GOVORNITVO)

ta je retorika a ta besjednitvo je pitanje koje u predstaviti u ovom poglavlju. Iako
se ta dva pojma kod nas izjednauju, oni zapravo nemaju isto znaenje. Razlika je u
sljedeem. Retorika je zapravo teorija, tj. nauka i skup pravila o lijepom i ubjedljivom
govoru, a besjednitvo ili govornitvo je praksa u kojoj se ta pravila primjenjuju.
Razliku izmeu retorike i besjednitva prvi uoavaju grki filozofi sofisti. Oni su
utemeljitelji retorike kao nauke jer su osnovu svoje govornike prakse dali prva
pravila te govornike vjetine.
Besjednitvo ili govornitvo je postojalo i prije zasnivanja retorike to govori da je
govornika praksa prethodila teoriji govornitva, koja je zapravo iz te prakse i
izvedena.
Danas nam retorika prua teorijsku osnovu govornitva jer ga podstie i usmjerava i
na taj nain pomae u usavravanju govornike vjetine ali je od pomoi i onima koji
nemaju dovoljno besjednikog dara, a u elji su da savladaju vjetinu govora.
Iz ovoga moemo doi do zakljuka da retoriku treba uiti, jer se govornitvo kao
vjetina uz pomo odreenih pravila moe nauiti i zanatski savladati, dok je
naprimjer pjesnicima potreban uroeni dar i talent.
Aristotel je takoer razlikovao retoriku i besjednitvo. Smatrao je da se retorika bavi
pronalaenjem najboljih sredstava za ubijeivanje: njen osnovni zadatak se ne
sastoji u uvjeravanju, nego u sposobnosti teorijskog iznalaenja uvjerljivog u
svakom datom sluaju. Odnosno, besjednitvo je sama vjetina uvjeravanja, dok
1

M. IPKA , Kultura govora, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2005., str. 269.

retorika ima zadatak da iznalazi najpogodnija sredstva za uvjeravanje slualaca i

daje savjete kako se to postie.

1.3.ZNAAJ BESJEDNITVA (GOVORNITVA)

U raznim oblastima drutvenog ivota: sudstvu, politici, kolstvu, politici, kulturi,
vojsci, ali i u svakodnevnim ivotnim prilikama, govornika vjetina je bitna
pretpostavka uspjeha i napretka: od dobre ili loe besjede esto zavisi ivot ili smrt
ljudi, pa i sudbina itavih naroda. U sudskim procesima dobro sroena i ubjedljiva
odbrana mnogim je optuenicima spasila ivot. Vrsni advokati su zapravo i vrsni
govornici. Za njih narod kae da skidaju s vjeala. Snanim besjedama vojskovoa
armije vojnika pokretale su se u estoke okraje, hrlei u smrt. Dobra besjeda, dakle,
moe da pokrene na akciju: da ohrabri i podstakne na rtvovanje, ali i da oslobodi,
utjei, razgali, oraspoloi.2
Sve ovo pokazuje da lijepo izgovorena rije, tj. dobro sroena i kazana besjeda, ima
ogromnu snagu.
Besjednitvo je znaajan faktor demokratskoga drutva i moan regulator njegovog
funkcionisanja. Nasuprot diktaturi, koja organizovano namee jednoumlje i monopol
jedne ideologije kao dogme, demokratija, kao vladavina naroda podrazumijeva
prije svega slobodu govora, a to znai i pravo na drukije miljenje, na
suprotstavljanje razliitih ideja i njihovo iskazivanje u formi besjeda. 3
U savremenim demokratijama, besjednitvo moe biti snano sredstvo borbe protiv
raznih drutvenih deformacija, birokratizacije i zloupotrebe vlasti. U tome je takoer
znaaj besjednitva.4
Besjednika vjetina se moe i zloupotrijebiti, odnosno moe imati instrument
demagogije i zavoenja naroda. Takvi su bili Musolini i Hitler. Zbog njihovih
govornikih sposobnosti velike mase naroda su prihvatili ideologiju faizma.
Zloupotreba besjednitva moe biti pouka demokratskim drutvima i onim snagama
u njima koji tee progresu da se bitka protiv zla moe i mora dobiti i prije stvarne
bitke, snagom govora, besjednikom vjetinom kojom e se mase naroda ubjediti da
slijede progresivne i humane ideje. U Italiji i Njemakoj tridesetih godina dvadesetog
vijeka nije bilo takvih snaga, a ni govornika koji bi svojom besjednikom vjetinom
nadmaili Musolinija i Hitlera. I zato je njegovanje besjednitva u demokratskim
drutvima izuzetno znaajno.5

1.4.HISTORIJSKI RAZVOJ GOVORNITVA (BESJEDNITVA)

RETORIKE
Besjednitvo ili govornitvo je staro kao i ljudsko drutvo. Potreba da se ljudi u okviru
jednog roda ili plemena rijeju u neto ubijede, oduvijek je postojala. ovjek se
2
3
4
5

M.
M.
M.
M.

IPKA
IPKA
IPKA
IPKA

,
,
,
,

Kultura
Kultura
Kultura
Kultura

govora,
govora,
govora,
govora,

Institut
Institut
Institut
Institut

za
za
za
za

jezik
jezik
jezik
jezik

u
u
u
u

Sarajevu,
Sarajevu,
Sarajevu,
Sarajevu,

Sarajevo,
Sarajevo,
Sarajevo,
Sarajevo,

2005.,
2005.,
2005.,
2005.,

str.
str.
str.
str.

271.
272.
272. i 273.
273.

prvobitnoj zajednici rijeju obraao i prirodnim silama ili bogovima koji su te sile
oliavali, pa je tako i religija mogla uticati na pojavu i razvoj govornitva.
U vrijeme kolonizacije Amerike, bijelci su zatekli Indijance koji su imali dobro
organizovane rasprave na svojim plemenskim skuptinama u kojima su se
smjenjivali vrsni govornici (vrai i plemenske starjeine).
Govornitvo se moe pratiti i na Bliskom i Dalekom istoku: u Mesopotamiji i Egiptu
gdje su otkriveni zapisi koji svjedoe o rjeitosti faraona.
U staroj Grkoj, besjednitvo doivljava svoj procvat. U tom vremenu je utemeljena i
nauka o besjednitvu ili govornitvu, odnosno retorika. Govornitvo se iri i razvija po
cijeloj Grkoj, dostiui vrhunce koji granie s pravom umjetnou. Najpoznatiji
starogrki govornici i uitelji govornitva bili su:Antifont, Lisija, Andokrit, Isej, Likurg,
Hiperid, Dinarh i Demosten sa svojim sudskim besjedama. Besjednitvo se uilo iz
udbenika i prirunika a Aristotel je napisao i prvu sistematsku raspravu o
govornitvu u tri knjige, pod zajednikim naslovom Retorika.
Od Grke besjednitvo se prenosi i u antiki Rim, posebno poslije pada Grke.
Rimljani su bili vojniki pobjednici, ali su ih Grci osvojili svojom kulturom. Glavni
udbenik retorike u Rimu je bila Aristotelova retorika, iz koje je govorniku vjetinu
uio i najvei rimski govornik Marko Tulije Ciceron, koji je bio poznat po estokim
govorima. Teoriju besjednitva dalje razvija Marko Fabije Kvintilijan, cijenjeni
profesor retorike. Retorika se izuavala u nastavi kao jedan od obaveznih predmeta,
to nam pokazuje koliko su bili cijenjeni u to vrijeme govornitvo i retorika.
Govornitvo u srednjem vijeku ima najvie vjerski karakter. Dok se u Evropi razvijalo
hriansko govornitvo, na Istoku se javlja Islam koji takoer njeguje govornitvo.
Poznati govornici iz srednjeg vijeka su: apostol Pavle, Aurelije Augustin, Toma
Akvinski, Zaratustra, Buda i Konfuije.
Govornitvo se naglo razvija u novom vijeku, koji je poeo velikim revolucijama u
Evropi. U Velikoj francuskoj revoluciji 1789. godine govornitvo je od velikog znaaja
kao sredstvo politike borbe. Vjerski reformator i borac protiv papske dominacije
Martin Luter je bio sjajan govornik, i ubraja se u vrh njemakog govornitva.
U 20.stoljeu, govornitvo je dobilo na znaaju posebno u ratnim vremenima. Jedan
od najboljih govornika u Drugom svjetskom ratu je bio Vinston eril, koji se snagom
rijei, suprotstavljao politici Musolinija, Hitlera i drugih.
Ako pogledamo situaciju danas, moemo vidjeti da je govornika vjetina snano
sredstvo borbe miljenja u demokratskim drutvima, ali i nezaobilazan faktor
komunikacije u poslovnom svijetu.

1.5.VRSTE BESJEDNITVA (GOVORNITVA)

Razliite su klasifikacije govora. Aristotel razlikuje tri razliite vrste govora a to su:
1. Politiki ili savjetodavni govori
2. Forenziki ili sudski govori
3. Epideiktiki ili sveani govori (Internet-wikipedia)

Politiko govornitvo je takoer poniklo u staroj Grkoj, Vrsta govora gdje govornik
potie ili odvraa od konkretnih radnji koje treba, odnosno ne treba poduzeti u
budunosti. Cilj politikog govornika je uvjeriti u korisnost ili tetnost neega. Ono o
emu se ljudi savjetuju u ovom govornitvu su naprimjer: rashodi, prihodi, rat, mir,
odbrana zemlje itd.
Sudsko govornitvo je ono u kojem se susree optuba i odbrana, a moe biti
javno i privatno. Osnovna svrha ovog govornitva je ukazati na istinitost ili neistinitost
tvrdnji o radnjama koje su se dogodile u prolosti. Govornitvo koje se zapravo bavi
pitanjima odgovornosti, krivnje, pravde, nepravde itd. Mnogi sudski govori u
politikim raspravama su ujedno i politiki, tako da se ne moe govoriti o apsolutnoj
podjeli govora.
Epideiktiko govornitvo. U ovoj vrsti govora govornik nekoga ili neto hvali,
imajui u vidu ponajvie sadanje stanje. Cilj govornika je da dokae da su radnje
ovjeka kojeg hvali uzviene, vrijedne i ispunjene vrlinama. U antiko vrijeme pod
epideiktikim govornitvom podrazumijevali su se: sveani govori, pohvalni govori u
slavu pojedinih linosti, posmrtni govori i drugi. Prigodni govori danas se dijele na
mnogo anrova u zavisnosti od situacije u kojoj se izgovaraju. Pa tako
imamo:pozdravne govore, zdravice, oprotajne govore, jubilarne govore itd.

1.6.ELEMENTI BESJEDNITVA
Tri su glavna elementa govornitva:
1. Govornik (besjednik)
2. Auditorij (sluaoci i ambijent)
3. Govor (besjeda)6
Bez bilo kojeg od ova tri elementa govor je nemogu i nema svoj pravi smisao i
svrhu, jer je govor zapravo vid komunikacije u kome sudjeluju poiljalac (govornik),
primalac poruke (publika) i poruka koja se alje a to je ustvari govor ili besjeda.
Uspjeh govora zavisi od mnogo faktora. Glavni faktor je sama linost govornika koju
odreuje vie komponenata kao to su pojava, ugled, inteligencija, mudrost, znanje,
karakter, temperament, motivisanost, stil, glas, dikcija i druge komponente. Od ovih
osobina zavisi da li e publika ili nee prihvatiti govornika, odnosno aktivno sluati
govor.
Fiziki izgled nije mnogo vaan za govornika, koliko je bitna sama pojava, stas, glas,
stav i gesta govornika kako bi kod publike dobio panju i povjerenje. Govornika sa
ugledom i imidom publika prije prima nego nekog novajliju. Bitno je spomenuti da je
svaka, gore navedena, osobina veoma vana i ima svoj znaaj.
Priroda je dala ovjeku jedan jezik, ali dva uha, da bi dva puta vie sluao
nego govorio
Epiktet
6

M. IPKA , Kultura govora, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2005., str. 280.

Kada govorimo o auditorijumu, trebamo znati da ga ine dva osnovna dijela a to su:
1. ambijent, odnosno prostor u kojem se govori,
2. sluaoci koji prisustvuju govoru i prate ga 7
Izbor ambijenta je zavisan od broja prisutnih slualaca ali i od prilike u kojoj se
govori. Izbor ambijenta u kome e se govoriti znatno utie i na stvaranje povoljne
atmosfere a samim time i na uspjeh govora. Da li e govor biti uspjean zavisi i od
publike, njihovog broja, sastava, i stava prema govorniku. I u pripremi ali i u samom
govoru, govornik mora voditi rauna o svemu ovome. Govornik takoer treba pratiti i
procjenjivati reagovanje slualaca i shodno tome svoje ponaanje i sadraj govora
podesiti.
Govor ili besjeda kao trei faktor nalazi se izmeu govornika i slualaca i predstavlja
njihovu vezu te su zato sadraj i forma govora time uslovljeni.

2.PRAVILA GOVORNITVA
2.1.PRIPREMA GOVORA I GOVORNIKI NASTUP
Za svaki javni nastup pa tako i za govor nuno je da se obave temeljite i ozbiljne
pripreme. Veoma je vano da se pripremi govor koji se izlae na javnom skupu.
Priprema za takav nastup obuhvata tri skupine postupaka, a oni su: invencija,
dispozicija i elokucija.

2.1.1.Invencija
Onaj koji govori prvo treba da izabere temu o kojoj e govoriti, saglasno zadatom
cilju govora, utvrditi svoj stav prema problemu o kome e govoriti. Zatim treba da
prikupi materijal, odnosno argumentaciju kojom e potkrepiti teze koje bude iznosio,
a nakon toga napraviti i koncept govora kojeg bi trebao zapamtiti kako bi mu bio
orijentacija u toku samog govora.
Takoer mora voditi rauna i o sluaocima kojima se obraa i naravno o ambijentu,
odnosno okruenju i mjestu u kojem se govori.
Prvi postupak, tj. izbor predmeta je jako vaan jer je uspjeh govora o tome ovisan.
Tema treba da bude bliska govorniku ali isto tako zanimljiva i provokativna kako bi
zanimala sluaoce. Nepisano pravilo je, da je bolje govoriti o aktualnim temama i
onih koji se tiu interesa ljudi koji sluaju, jer oni ele uti ta o tome misli i govori
govornik kojeg sluaju.
Ono to se govori ne smije da izlazi iz okvira teme, a glavna ideja tog govora treba
da se dotie i provlai kroz cijeli govor.
Neki govornici unaprijed napiu govor, pa ga onda ue napamet i reprodukuju na
skupu. Takav postupak moderna retorika ne preporuuje, i to iz vie razloga, od kojih
je jedan i injenica da struktura pisanog teksta i usmenog govora nije ista, pa na taj
nain govor gubi od svoje spontanosti, dinaminosti i ivosti. Mogu se pripremiti i
7

M. IPKA , Kultura govora, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2005., str. 281.

zapamtiti jedino neki detalji (efektne faze, izrazi, poslovice, anegdote i sl.) koji e se
koristiti u toku izlaganja.8
Koncept govora treba imati u glavi, iako je nekad dobro da se koncept i pismeno
skicira. To je veoma poeljno kad su u pitanju brojani podaci ili neki citati koji e se
spominjati, jer takvim tanim podacima samo poveavamo uvjerljivost naeg govora.
Nije dobro kada govornik neprekidno gleda u koncept jer to onda vie nije govor ve
itanje odreenih informacija.
Prethodno navedeno vrijedi za ve smiljene i pripremljene govore ali postoje i tzv.
Improvizirani govori, koji inae budu izazvani spontano pa se tako i tema sama
namee, te se o njoj govori odmah, bez priprema. Za ovakvu vrstu govora potrebna
je posebna govornika vjetina.

2.1.2.Dispozicija
Je zapravo utvrivanje strukture govora, odnosno njegovih dijelova i redoslijeda po
kome se ti dijelovi izlau. Zbog toga se pripremljeni materijal rasporeuje.
U antikom vremenu vladalo je pravilo da govor treba imati pet dijelova, koji su jedan
iza drugoga, a to su: uvod, izlaganje, dokazivanje, pobijanje i zakljuak. Ova
struktura je proizala iz sudske besjede u Grkoj koja je bila zastupljenija ak i od
politike.
Moderna retorika ne preporuuje stroge podjele sadraja besjede, jer njena struktura
zavisi od mnogo razliitih faktora: od vrste kojoj pripada, od toga da li se radi o
pripremljenom ili improvizovanom govoru, od izabrane teme, govornike invencije
itd.9
I pismeno i usmeno izlaganje, pa i besjeda (govor) inae ima tri dijela, a to su uvod,
razrada i zakljuak.
Prvo to govornik treba u uvodu da uradi je da privue panju slualaca, nekom
anegdotom, poslovicom, pa ak i vicem ako je to potrebno. Drugo to treba u uvodu
uraditi jeste sluaoce uvesti u problematiku koja e se raspravljati, kazivanjem nekih
osnovni teza.
Najvei i glavni dio govora je razrada. Dio u kojem se iznosi argumentacija onoga sto
govornik brani. U tome dijelu govora do izraaja treba da doe vjetina govornika da
ubjedi sluaoce u ono to izlae, da pokua djelovati na savjest slualaca.
Kao najvaniji dio govora navodi se zakljuak. Zato? Zato jer se u zakljuku kazuje
glavna poruka sluaocima, a koja treba da bude efektna, snana i ubjedljiva da bi je
prisutni prihvatili. Na kraju govornik bi trebao da ima neku svoju originalnu reenicu
ili izraz kako bi efektivno zavrio svoje izlaganje, a na publici je da ocijene koliko je
govor bio uspjean.

2.1.3.Elokucija
Je zapravo nain izraavanja u govoru, odnosno izbor jezikih izraajnih sredstava
koji odgovaraju izabranoj temi i sadraju govora. Veoma je vano kako se ono to se
govori plasira publici.
8
9

M. IPKA , Kultura govora, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2005., str. 283.
M. IPKA , Kultura govora, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2005., str. 284.

ZAKLJUAK
Dakle retorika je umijee ili tehnika govorne komunikacije sa praktinom svrhom
uvjeravanja sagovornika. Razlika izmeu retorike i besjednitva je u tome to je
retorika nauka i skup pravila o lijepom i ubjedljivom govoru, a besjednitvo ili
govornitvo je praksa u kojoj se ta pravila primjenjuju. Besjednitvo je znaajan
faktor demokratskoga drutva i moan regulator njegovog funkcionisanja. Imamo tri
glavna elementa besjednitva a to su: govornik, auditorij i govor. Bez bilo kojeg od
ova tri elementa govor je nemogu i nema svoj pravi smisao i svrhu, jer je govor
zapravo vid komunikacije u kome sudjeluju poiljalac (govornik), primalac poruke
(publika) i poruka koja se alje a to je ustvari govor ili besjeda. Za svaki javni nastup
pa tako i za govor nuno je da se obave temeljite i ozbiljne pripreme. Veoma je
vano da se pripremi govor koji se izlae na javnom skupu. Priprema za takav
nastup obuhvata tri skupine postupaka, a oni su: invencija, dispozicija i elokucija.

LITERATURA
BIBLIOGRAFIJA
1. M. ipka, Kultura govora, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2005.
IZVORI SA INTERNETA