TEFSIR

CILJEVI I ZADACI
Ciljevi
Ciljevi nastavnog predmeta Tefsir su:
da se učenici upoznaju, u najkraćem, s oblastima ulumu-l-Kur’an;
da se upoznaju s načinom nastanka ovih znanosti;
da se posebno upoznaju sa stručnim pojmovima iz oblasti tefsira;
da steknu sposobnost prenošenja svog znanja na mlađe generacije.
Zadaci nastavnog predmeta Tefsir su:
razviti kod učenika sposobnost razumijevanja kur’anskih sadržaja putem
metoda koje kroz ovaj predmet upoznaju;
pobuditi u njima ljubav i čvrsto uvjerenje da je Kur’an primjenjiv u svim
vremenskim i društvenim okolnostima;
usaditi im osjećaj moralne obaveze, personalne primjene kur’anskih načela u
bilo kojim uvjetima i mjestima boravka;
prenijeti na njih sposobnost prenošenja ljubavi prema Kur’anu na mlađe kako
bi i oni primjenjivali kur’anska načela i onda kada se to od njih zakonski ne
traži.
Ovim ciljevima i zadacima je prilagođen i program koji se izučava u ovoj školi.
Hvala Allahu, dž. š., Koji je Svome robu objavio Knjigu koja je pametnima
očigledan dokaz; Koji je u nju pohranio razne vrste nauka i čudesne mudrosti; i
učinio je najutjecajnijom Knjigom, najobilnijeg znanja, najprivlačnije
kompozicije i najstilogenijeg govora:
Kur'an na arapskom, bez ikakve iskrivljenosti...(ez-Zumer, 28); Knjigom koja
nije stvorena, niti u njoj ima sumnje ili dvojbe.
Naša Knjiga, Kur'an, zbilja je izvorište znanja, njegovo sunce i ishodište; u njoj je
Uzvišeni pohranio svekoliko znanje i objasnio sva-ku uputu i zabludu.
Uvidjet ćeš da iz njega proistječe svaka vrsta znanja i da se na njega oslanja:
pravnik, koji iz njeg derivira propise i izvodi sud o dozvoljenom i zabranjenom;
gramatičar, koji iz njega gradi pravila deklinacije i na njega se poziva kako bi
spoznao nepravilan i pravilan iskaz;
stilističar, koji se po njemu ravna u pogledu estetskog načina oblikovanja iskaza
i promišljanja stilskih modusa u oblikovanju govora.
U Kur'anu su kazivanja i izvještaji kojima se razumni opominju;
savjeti i primjeri kojih se pametni ne ustručavaju, kao i druge vrste nauka koje
se ni izbrojiti ne mogu.
Sve ovo, uz stilsku dotjeranost izraza i izražavanja, nadmašuje umove i nadilazi
srca; njegovu nadnaravnost (i'džaz, mudžiza ) može odrediti samo Znalac
nevidljivoga svijeta.
Tri vlika alima o podjeli i vrstama kuanskih nauka:
1. Kadija kadija, Dželaluddin el-Bulkini koji je napisao knjigu pod naslovom
Mevaki'u'l-'ulumi min mevaki'i'n-nudžum
Poznato je da je imami Šafi', r. a., održao predavanje jednom abbasijskom halifi
u kojem je spomenuo neke vrste kur'anskih nauka, što nas je ponukalo na
njihovo izučavanje. O hadiskim naukama pisala
je plejada starijih i savremenih autoriteta. Te vrste nauka predočene su sa
senedom (nizom prenosilaca) bez teksta hadisa ili sa njegovim tekstom i
tekstom znalaca te nauke.
1) 2) – mekkanski i medinski ajeti i sure (el-mekkijj ve'l-medenijj), 3) 4) – ono
što je objavljeno “kod kuće” i ono što je objavljeno “na putu” (el-hadarijj ve's-
seferijj),
5) 6) – ono što je objavljeno “danju” i ono što je objavljeno “noću” (en-neharijj
ve'l-lejlijj),
7) 8) – ono što je objavljeno “ljeti” i ono što je objavljeno “zimi” (es-sajfijj ve'š-
šita'ijj), 9) 10) – ono što je objavljeno u “postelji” i ono što je objavljeno u “snu”
(el-firašijj ve'n- nevmijj),
11) – povodi objave (esbabu'n-nuzul),
12) – prvo što je objavljeno (evvelu ma nezele),
13) – posljednje što je objavljeno (ahiru ma nezele),
14) – vrijeme objavljivanja Kur'ana (ma 'arifu vakti nuzulih), 15) – ono što je
objavljeno u Kur'anu a nije objavljeno nijednom prethodnom vjerovjesniku (ma
unzile fihi ve lem junzil 'ala ehadin mine'l-enbija'),
16) – ono što je objavljeno i prethodnim vjerovjesnicima (ma un- zile minhu
'ale'l-enbija'),
17) – ono što se ponovo objavilo (ma tekerrere nuzuluh), 18) – šta je objavljeno
rastavljeno (ma nezele muferrikan), 19) – šta je objavljeno sastavljeno (ma
nezele džem'an), 20) – kako je objavljivan Kur'an (kejfijjatu inzalihi),
21) – mutevatir kiraeti (el-mutevatir),
22) – ahad kiraeti (el-ahad),
23) – šaz kiraeti (eš-šazz),
24) – kiraeti Vjerovjesnika, s. a. v. s. (kira'atu'n-nebijj), 25) 26) – prenosioci i
hafizi Kur'ana (er-ruvat ve'l-huffaz), 27) – kako je prenošen Kur'an (kejfijjatu't-
tehammul),
28) – bolji i slabiji niz prenosilaca (el-'ali ve'n-nazil), 29) – cjeloviti niz
prenosilaca (el- muselsel),
30) – početna forma (el-ibtida'),
31) – pauzalna forma (el-vakf),
32) – akustičko “prelijevanje” dugog vokala a (el-imala), 33) – dužina vokala (el-
medd), 34) – umekšani izgovor hemzeta (tahfifu'l-hemze),
35) – asimilacija konsonanata (el-idgam),
36) – skrivanje glasa u nazalizaciji (ihfa') 37) – preobrazba glasovnih osobina
(iklab),
38) – ishodišta konsonanata (meharidžu'l-huruf), 39) – neobične riječi Kur'ana
(el-garib),
40) – arabizirane riječi (el-mu'arreb),
41) – metaforički izraz (el-medžaz),
42) – polisemne riječi (el-mušterek),
43) – sinonimne riječi (el-muteradif),
44) 45) – jasni i nejasni ajeti (muhkem ve mutešabih)
46) – “problematični”, “teški” ajeti (el-muškil),
47) 48) – sažeti i pojašnjavajući ajeti (el-mudžmel ve'l-mubejjen), 49) –
metafora (el- isti'ara),
50) – poređenje (et-tešbih),
51) 52) – alegorija i aluzija (el-kinaje ve't-ta'rid),
53) – ajeti koji uvijek ostaju općeniti (el-'amu'l-baki 'ala umu- mih),
54) – ajeti koji su specifično općeniti (el-'amu'l-mahsus)
55) – općeniti ajeti kojima se misli na određenost (el-'amu'llezi uridu bihi'l-
mahsus),
56) – ajeti koji su specificirani sunnetom (ma hussa fihi'l-Kitabu's- sunne), 57) –
sunnet koji je specificiran Kur'anom (ma hussa fihi's-sunne- tu'l-Kitab),
58) – “ajeti koji se vraćaju prvotnom značenju” (el-mu'evvel),
59) – ajeti čije se značenje podrazumijeva iz konteksta (el-mef- hum),
60) 61) – neograničeni i ograničeni ajeti (el-mutlak ve'l-mu- kajjed),
62) 63) – derogirajući i derogirani ajeti (en-nasih ve'l-mensuh), 64) – ajet po
kojem postupa jedna osoba, a zatim se derogira (ma 'amile bihi vahidun
summe nusiha),
65) – ajeti koji nešto stavljaju u dužnost jednoj osobi (ma kane vadžiben 'ala
ehad),
66) 67) 68) – koncizan, opširan i običan način izražavanja (el- idžaz ve'l-itnab
ve'l- musavat),
69) – međusobno slični ajeti (el-ešbah),
70) 71) – asindet i polisindet (el-fasl ve'l-kasl),
72) – ograničavanje (el-kasr),
73) – nepotpuno izrečena međusobna suprotnost dvaju izraza (el- ihtibak),
74) – poricanje tvrdnje protutvrdnjom (el-kavl bi'l-mudžeb),
75) 76) 77) – antiteza, skladna podudarnost i paronomazija (el- mutabeka ve'l-
munaseba ve'l-mudžanesa),
78) 79) – simulacija i posluživanja (et-tevrije ve'l-istihdam),
80) – sabiranje i rasipanje (el-leff ve'n-nešr),
81) – promjena načina izlaganja (el-iltifat)
82) – završeci unutar i na kraju ajeta (el-fevasil ve'l-gajat),
83) 84) 85) – “najvrjedniji” dijelovi Kur'ana i “vrjedniji” dijelovi Kur'ana
(efdalu'l-Kur'ani ve fadiluhive mefduluh)
86) – leksika Kur'ana (mufredatu'l-Kur'an),
87) – primjeri u Kur'anu (el-emsal),
88) 89) – kultura ponašanja onoga koji uči i pred kim se uči Ku- r'an (adabu'l-
kari' ve'l- mukri'),
90) – šta treba poznavati onaj koji tumači Kur'an (adabu'l-mu- fessir),
91) – od koga se prihvaća, a od koga se ne prihvaća tumačenje Ku- r'ana (men
jukbelu tefsiruh ke men juredd),
92) – neobičnosti u tefsiru/tumačenju (gara'ibu't-tefsir),
93) – o mufessirima (ma'rifetu'l-mufessirin),
94) – pisanje Kur'ana (kitabetu'l-Kur'an),
95) – imenovanje kur'anskih sura (tesmijetu's-suver),
96) – raspored ajeta i sura (tertibu'l-aji ve's-suver),
97, 98, 99, – imena, imena po ocu i nadimci (el-esma' ve'l-kunye ke'l-elkab),
100) – značenjski nejasne riječi (el-mubhemat),
101) – imena koja su objavljena u Kur'anu (el-esma' men nezele fihimu'l-
Kur'an), 102) – povijest (et-tarih).
2. Bedruddin Zerkeši, El-Burhanu fi 'ulumi'l-Kur'an (Dokaz u kur'anskim
naukama).
A evo i njezina sadržaja:
1) povodi objave (ma'rifetu esbabi'n-nuzul).
2) međusobna povezanost ajeta (ma'rifetu'l-munasebat bejne'l- ajat).
3) završeci unutar ajeta (ma'rifetu'l-fevasil),
4) višeznačne i jednoznačne riječi (ma'rifetu'l-vudžuh ve'n-ne- za'ir),
5) višesmislene, nejasne riječi ('ilmu'l-mutešabih),
6) značenjski nejasne riječi ('ilmu'l-mubhemat),
7) tajne početka sura (fi esrari'l-fevatih),
8) završeci sura (fi havatimi's-suver),
9) mekkanski i medinski ajeti i sure (fi ma'rifeti'l-mekijj ve'l- medinijj),
10) prvo što je objavljeno (evvelu ma nezele),
11) na koliko dijalekata je objavljen Kur'an (ma'rifetu 'ala kem lugaten nezele),
12) načini spuštanja Objave (fi kejfijjati inzalihi),
13) sakupljanje Kur'ana i ko ga je od ashaba poznavao napamet (fi bejan
džem'ihi
ve men hafizahu mine's-sahabeh),
14) podjela Kur'ana (ma'rifetu taksimih),
15) imena Kur'ana (ma'rifetu esma'ih),
16) šta u Kur'anu nije objavljeno na hidžaskom dijalektu (ma'rifetu ma veka'a
fihi
gajri lugati'l-hidžaz),
17) šta u Kur'anu nije objavljeno na arapskome jeziku (ma'ri- fetu ma fihi min
gajri lugati'l-'areb),
18) neobične riječi u Kur'anu (ma'rifetu garibih),
19) naizmjenično nizanje tema i motiva u Kur'anu (ma'rifetu't- tasrif),
20) kur'anski propisi (ma'rifetu'l-ahkam),
21) zvukovna strana kur'anskih riječi i sklopova (ma'rifetu kev- ni'l-lafzi evi't-
terkibi ahsen ve efsah),
22) izmjena kur'anskih riječi dodavanjem ili oduzimanjem (ma'rifetu ihtilafi'l-
elfazi bi zijadetin ev naksin)
23) varijante (kiraeti) učenja Kur'ana (ma'rifetu tevdžihi'l-Ku- r'an),
24) pauzalna forma (ma'rifetu'l-vakf),
25) ortografija Kur'ana ('ilm mersumi'l-hatt),
26) vrijednosti učenja i proučavanja Kur'ana (ma'rifetu feda'i- lih),
27) odlike Kur'ana (ma'rifetu havvasih),
28) da li su neki dijelovi Kur'ana vrjedniji od drugih (hel fi'l- Kur'ani šej'un efdal
min šej'),
29) kultura ponašanja prilikom učenja Kur'ana (fi adabi tila- vetih),
30) da li je dozvoljeno navoditi kur'anski tekst u knjigama, poslanicama i
predavanjima (fi ennehu hel jedžuzu fi't-tesanifi ke'r-resa'ili ve'l-hutabi isti'mal
ba'd ajati'l-Kur'an),
31) skriveni primjeri u kur'anskim ajetima (ma'rifetu'l-emsalil'l- kamineti fih),
32) ajeti u kojima su sadržani kur'anski propisi (ma'rifeti'l- ahkam),
33) rasprave u Kur'anu (ma'rifetu džedlih),
34) derogirani i derogirajući ajeti (ma'rifetu nasihih ve men- suhih),
35) dijelovi Kur'ana koji dovode do sporova i neslaganja (ma'ri- fetu muhimi'l-
muhtelif),
36) jasni, nedvosmisleni ajeti (ma'rifetu 'l-muhkemi mine'l-mu- tešabih),
37) tretiranje nejasnih ajeta koji govore o Božijim svojstvima (fi hukmi'l-ajati'l-
mutešabihati'l-varidat fi's-sifat),
38) nadnaravnost i nenadmašnost Kur'ana (ma'rifetu i'džazih),
39) vjerodostojnost prenošenja Kur'ana (ma'rifetu vudžubi mute- vatirih),
40) slaganje Kur'ana i sunneta (fi bejan mu'adadeti's-sunneti'l- Kitabi),
41) tefsir (tumačenje vanjskog smisla) Kur'ana (ma'rifetu tefsi- rih),
42) načini obraćanja u Kur'anu (ma'rifetu vudžuhi'l-muhata- bat),
43) “stvarni” i metaforički govor u Kur'anu (bejan hakikatih ve medžazih)
44) alegorije i aluzije u Kur'anu (fi'l-kinajat ve't-ta'rid),
45) vrste govornih smislova (fi aksam ma'ne'l-kelam),
46) kur'anski stilovi (fi zikr me tejessere min esalibi'l-Kur'an),
47) partikule (fi ma'rifeti'l-edevat)
Znaj da, kada bi čovjek samo jednu od ovih oblasti želio temeljito proučiti,
potrošio bi cio svoj život a opet je ne bi usavršio! Međutim, mi smo se ograničili
na to da od svake ove oblasti predočimo njezina počela i da aludiramo samo na
neke njezine detalje. Zaista je nauka mnogo, a život kratak! A zgodno je da se
jezik i ograniči.
3. Dželaluddin es-Sujuti u El-Itkanu fi 'ulumi'l-Kur'an kaze:
Kada sam se susreo sa ovim djelom, mnogo sam se obradovao i Allahu
zahvaljivao. To mi je ojačalo namjeru da obejanim ono što sam namjeravao te
sam napisao ovu veliku knjigu, očigledni dokaz čije su koristi i savršenstva
mnogostruka. Poglavlja sam podijelio onako kako su ona raspoređena u
Burhanu; neka sam premetnuo u druga i raspo- redio ih tako da budu jasna;
dodao sam i neka nova značenja, osobe- nosti, pravila i rijetkosti – kako bi se
uši time naslađivale – a naslovio sam je
El-Itkanu fi 'ulumi'l-Kur'an. Vidjet ćeš – ako Bog da – čitajući ovu knjigu, da je
ona jedinstvena; ko se napije s njezinog izvora, nikada poslije neće ožednjeti.
Napisao sam je kao uvod velikom tefsiru (Et-Tefsiru'l-kebir) na kojem radim, a
kojeg sam nazvao Mu'džme'u'l- bahrejn ve matle'ul-'bedrejn – el-džami' li
tahriri'r-rivajeti ve takriri'd- dirajeti (Susretište dva mora i ishodište dva uštapa
– kompendij koji sistematizira predaju i vlastito proučavanje). Od Allaha
podršku, upu- tu, pomoć i zaštitu tražim. On je blizu i odaziva se. A uspjeh je
samo sa Allahom, na Njega se oslanjam i Njemu se obaćam. A sada, evo
sadržaja poglavlja Itkana:
sadržaja poglavlja Itkana:
mekkanski i medinski ajeti i sure (ma'rifetu'l-mekkijj ve'l- medenijj),
ono š to je objavljeno “kod kuće” i ono što je objavljeno “na putu” (ma'rifetu'l-
hadarijj ve's-seferijj),
ono š to je objavljeno “danju” i ono što je objavljeno “no- ću” (en-neharijj ve'l-
lejlijj),
ono š to je objavljeno “ljeti” i ono što je objavljeno “zimi” (es-sajfijj ve'š-šita'ijj),
ono š to je objavljeno “u postelji” i ono što je objavljeno “u snu” (el-firašijj ve'n-
nevmijj),
ono š to je objavljeno na “zemlji” i ono što je objavljeno na “nebesima” (el-
erdijj ve's-sema'ijj),
prvo što je objavljeno (evvelu ma nezele),
posljednje što je objavljeno (ahiru ma nezele),
povodi objave (esbabu'n-nuzul),
ono što je objavljeno “jezikom nekih ashaba” (ma nezele 'ala lisan ba'di's-
sahabe),
ono što se ponovo objavilo (ma tekerrere nuzuluh),
gdje je propis uslijedio nakon objave i gdje je objava usli- jedila nakon propisa
(ma te'ehhare hukmuhu 'an nuzulih ve ma te'ehhare nuzuluh 'an hukmih),
šta je objavljeno rastavljeno, a šta sastavljeno (ma'rifetu ma nezele muferrikan
ve ma nezele džem'an),
14. šta je objavljeno “u društvu”, a šta kada je Poslanik “bio sam” (ma nezele
mušejje'an ve ma nezele mufreden),
šta je objavljeno od Kur'ana prethodnim vjerovjesnicima, a šta je objavljeno
isključivo njemu (ma nezele minhu 'ala ba'di'l-enbija' ve ma lem junzil minhu
'ala ehadin kable'n- nebijj),
načini objavljivanja (fi kejfijjati inzalih),
imenima Kur'ana i njegovih sura (fi ma'rifeti esma'ih ve esma'i suverih),
sabiranju i ustrojstvu Kur'ana (fi džem'ihi ve tertibih),
broju sura, ajeta, riječi i slova Kur'ana (fi 'adedi suverih ve ajatih ve kelimatih ve
hurufih),
20. hafizima Kur'ana i njegovim prenosiocima (fi huffazih ve ruvatih), 21. bolji i
slabiji niz prenosilaca (fi'l-'ali ve'n-nazil),
22. mutevatir kiraetima (ma'rifetu'l-mutevatir),
23. mešhur kiraetima (fi'l-mešhur),
24. ahad kiraetima (fi'l-ahad),
25. šaz kiraetima (fi'š-šazz),
26. mevdu' kiraetima (el-mevdu'),
27. mudredž kiraetima (el-mudredž),
28. pauzalna i početna forma (fi ma'rifeti'l-vakf ve'l-ibtida'),
29. ono što je spojeno riječima, a rastavljeno značenjem (fi bejani'l-mevsuli
lafzen el-
mefsulu ma'na),
akustičko “prelijevanje” dugog vokala a (fi'l-imaleh ve'l- feth ve ma
bejnehuma),
asimilacija konsonanata, nepromjenljivi izgovor konsona- nata, skrivanje glasa
u
nazalizaciji i preobrazba glasovnih osobina (fi'l-idgam ve'l-izhar ve'l-ihfa' ve'l-
iklab),
dužina i skraćivanje vokala (fi'l-medd ve'l-kasr),
umekšavanje hemzeta (fi tahfifi'l-hemzeti),
načini prenošenja Kur'ana (fi kejfijjeti tehammulih),
kultura ponašanja prilikom učenja Kur'ana (fi adabi tila- vetih),
neobične riječi Kur'ana (fi ma'rifeti garibih),
ono š to u Kur'anu nije objavljeno na hidž askom dijalektu (fima veka' fihi bi
gajri
lugati'l-hidžaz),
38. ono što u Kur'anu nije objavljeno na arapskom dijalektu (fima veka' bi gajri
lugati'l-'areb),
39. višeznačne i jednoznačne riječi (fi ma'rifeti'l-vudžuhi ve'n- neza'ir),
40. partikule čija značenja mufessir treba poznavati (fi ma'ri- feti me'ani'l-
edevati'l-
leti jahtadžu ilejhe'l-mufessir),
41. gramatičke analize (fi 'irabih),
42. važ na pravila koje mufessir treba poznavati (fi kava'id mu- himmeh
jahtadžu'l-
mufessir ila ma'rifetiha),
jasni i nejasni ajeti (fi'l-muhkem ve'l-mutešabih),
inverzija (fi mukaddimih ve mu'ehhirih),
specifični i opći ajeti (fi hassih ve 'ammih),
sažeti i pojašnjavajući ajeti (fi mudžmelih ve mubejjinih),
derogirajući i derogirani ajeti (fi nasihih ve mensuhih),
“teški”, “problematični” ajeti koji dovode do spora i protivrječnosti (fi muškilih
ve
muhimu'l-ihtilaf ve't-tenakud),
49. neograničeni i ograničeni ajeti (fi mutlekih ve mukajjedih),
50. ono što je izričito kazano i ono što se podrazumijeva u Kur'anu (fi mentukih
ve
mefhumih),
načini obraćanja u Kur'anu (fi vudžuh muhatabatih),
“stvarni” i metaforički govor u Kur'anu (fi hakikatih ve medžazih),
poređenje i metafora (fi tešbihih ve isti'aretih),
alegorije i aluzije (fi kinajatih ve ta'ridih),
ograničavanje i specificiranje (fi'l-hasr ve'l-ihtisas),
koncizan i opširan način izražavanja (fi'l-idžaz ve'l-itnab),
imenska i optativna rečenica (fi'l-haber ve'l-inša'),
retoričke odlike Kur'ana (fi beda'i'l-Kur'an),
završeci ajeta (fi fevasili'l-ajat),
60. počeci sura (fi fevatihi's-suver),
61. završeci sura (fi havatimi's-suver),
62. međusobna povezanost ajeta i sura (fi munasebati'l-ajat ve's-suver),
63. međusobna sličnost ajeta (fi'l-ajati'l-muštebihat),
64. nenadmašnost i nedostižnost Kur'ana (fi 'idžazi'l-Kur'an),
65. nauke koje su derivirane iz Kur'ana (fi'l-'ulumi'l-mustenbi- tati mine'l-
Kur'an), 66. primjeri u Kur'anu (fi emsalih),
67. zakletve u Kur'anu (fi aksamih),
68. rasprave u Kur'anu (fi džedlih),
69. imena, imena po ocu i nadimci (fi'l-esmai' ve'l-kunye ve'l- elkab),
70. značenjski nejasne riječi (fi mubhematih),
71. imena koja su objavljena u Kur'anu (fi esma'i men nezele fihimu'l-Kur'an),
72. vrijednosti Kur'ana (fi feda'ili'l-Kur'an),
73. “najvrjednijim” dijelovima Kur'ana i “vrjednijim” dijelovima Kur'ana(fi
efdali'l-
Kur'ani ve fadilih),
leksika Kur'ana (fi mufredati'l-Kur'an),
odlike Kur'ana (fi havassih),
službeno zapisivanje Kur'ana i kultura ponašanja prilikom njegovog zapisivanja
(fi rusumi'l-hatt ve adabi kitabetih),
tefsir (tumačenje vanjskog smisla Kur'ana) i te'vil (tuma- čenje unutarnjeg
smisla
Kur'ana); ugled ove nauke i po- treba za njom (fi ma'rifeti te'vilih ve tefsirih ve
bejan šerefih ve'l-hadžetu ilejh),
78. uvjeti za komentatora Kur'ana i šta on treba znati pri tumačenju Kur'ana (fi
šuruti'l-mufessir ve adabih),
79. neobičnosti u tefsiru (fi gara'ibi't-tefsir),
80. generacije mufessira (fi tabekati'l-mufessirin).
Ovim je obuhvaćeno osamdeset vrsta nauka, a ukoliko bismo
uzeli u obzir daljnje unutarnje grananje ovih nauka, njihov broj bi se povećao
na tri stotine.
Dželaluddin el-Bulkini,
Bedruddin Zerkeši,
Dželaluddin es-Sujuti,
Mevaki'u'l-'ulumi min mevaki'i'n-nudžum El-Burhanu fi 'ulumi'l-Kur'an
El-Itkanu fi 'ulumi'l-Kur'an.
Uvod u Kur'anske nauke
Predmet Tefsir III odnosno Uvod u Kur'anske nauka počinjemo sa kratkim
pregledom važnosti ovog predmeta.
Kur'anske nauka se danas izučavaju kao samostalni pretmet u naučnim
institutima, islamskim fakultetima, a predaje se kao samostalan predmet na
raznim akademijama, uključujući i nasu medresu Mehmed Fatih u Podgorici.
Ona se kao samostalna nauka uokvirila i prije nego je Al-Zarkasi napisao svoju
knjigu "Burhan fi ulumil kuran". Prethodili su Ibn Aldzavzi sa "Fununul efnan",
a koji su umro 597. hidžretske godine.
Temelji nauke o tumačenju Kur'ana
Začetke nauke o Kur'anu nalazimo u samoj objavi Kur'ana. Jedan od aspekata
važnosti nauka o Kur’anu je taj što je on izravno povezan sa plemenitim
Kur’anom.
Svaki musliman koji se bavi Plemenitim Kur’anom mora znati vokabular nauka
o Kur’anu. Koje su karakteristike Časnog Kur’ana koje ga cine posebnim od
prethodnih božanskih knjiga? Koja je razlika između Časnog Kur'ana, kudsi
hadisa i hadisa Poslanika? Kako je nastala ova nauka i razvijala se kroz
historiju? Kako je to objavljen Kur'anu? Kada se spustio? Šta je prvo
objavljeno? Šta je zadnje objavljeno? Koji su djelovi Kur’ana objavljeni u Meki a
koji u Medini, koji između njih, a koji ajeti su objavljeni u osvajanjima.
Kur’anske nauke nam otkrivaju razloge i cilj objave pojedinh ajeta. Kako se
Dzeibril sastajao sa Poslanikom?
Također kur’anske nauke nam govore o konotacijama riječi u Kur'anu i kako
ispravno razumijete Plemeniti Kur'an? Jer danas ima ljudi, koji iskrivljuju ajete
sa njegovih mjesta, pogresno ih tumace, baš kao što su djeca Izraela radila sa
svojim knjigama (Koji smisao riječi s mjesta njihovih izvrću) [Al-Ma`idah: 41].
Geneza nauka o Kur’anu
Zapravo kur’anske nauke, nastaju i prate samu objavu Kur’an, a sve nauke o
Kur’anu, njih preko 100 možemo podijeliti na jednostavan način, u pet glavna
dijelova:
Prva grupa: u ovu grupu spada sve što je povezano s njegovom objavom.
Druga grupa: čitanje, kiraeti, tedzvid i memorisanje Kur’ana
Treća grupa: zapisivanje Plemenitog Kur’ana, ili ga jos nazivamo kodifikacijom
Kur’ana.
Četvrta grupa: Tefsir ili tumačenje Kur’ana. Sve što je vezano za razumijevanje
kur’anskog teksta, tumačenje, pravila tumačenja, razloge različitih tumača,
pravila ponderiranja komentatora, konotacije svih izraza, općenito, posebno,
apsolutno, i sve što je vezano za semantiku u naukama Kur’ana.
Peta grupa: u ostale spadaju mudzize, retorika Kur’ana i sve one discipline koje
se nemogu svrstati u prethodne cetiri grupe.
Haris el-Muhasibi u knjizi Fehmu'l Kuran ve meanihi 243 h.

Nejsavuri

Ibn dzevzi

Burhan

Burkini najbolji

Itkan nadogradnja na

Zijadeti ve ihsan

Ali ne postoji knjiga sazeta

 U svom razvoju, tefsir je prošao kroz pet koraka:

a) U prvom koraku, tefsir je bio prenenešen iz generacije u generaciju usmenim

putem. Ashabi su prenosili od Poslanika, oni su dalje prenosili između sebe,
kasnije na tabiine, itd.
b) Nakon vremena tabiina i ashaba, tefsir ulazi u drugu fazu, koja započinje
bilježenjem hadisa. Načini bilježenja su bili raznovrsni. U tom vremenu, tefsir je
bio sastavnii dio hadisa, I nije postojao kao zasebna nauka. Ovdje nije bilo
zasebni djela o tefsiru na način da je bila protumečena neka sura ili ajet.
c) U trećem koraku dolazi do odvajanja tefsira i hadisa, tako da hadis postaje
samostalna nauka. Ustanovljen je tefsir svakog ajeta u Kur'anu, po redoslijedu
sura u mushafu. Jedno od pitanja koje se vezuje za ovu temu je i ko je prvi
napisao takav tefsir. U Ibn Nedimovom Fihristu nalazimo da je to prvi uradio El-
Ferra u svom djelu Fi meanil-Kur'an. Naime, kaže se da je on diktirao tefsir
svojim učenicima, a oni su ga redom zapisivali. Međutim, ovo nije pouzdan
podatak, jer drugi autori navode i druga imena u pogledu prvog autora koji je
napisao tefsir. Čakje i u vrijeme ashaba bilo pisanja tefsira, kao što je slučaj
kada je Mudžahid pitao ibn Abbasa o nekom pitanju, pa mu je ibn Abbas rekao
da piše to što mu kazuje.
d) U četvrtom koraku su o tefsiru mnogi pisali, tako da se u ovome priodu u
tefsir uvukao veliki broj lažnih predaja, za koje se morala dokazati ispravnost.
Tada su se navodili I isralijjati, koji su smatrani utvrđenom istinom. To je bio
početak pojave različitih predaja i isralijjata.
e) Nakon ovoga, tefsir je ušao i u peti korak, koji je najširi i najveći. Proteže se
od vremena Abbasovića pa do danas.

Osnivačei i naziv ranih tefsirskih škola

Škola tefsira u Mekki, osnivač Abdullah bin Abbas (mekanska)
Škola tefsira u Medini, osnivač Ubejj bin Ka'b (medinska)
Škola tefsira u Iraku, osnivač Abdullah bin Mes'ud (iračka)
 Drugo poglavlje

Kur'an
Definicija Kur'ana
 
   Islamski učenjaci su puno razgovarali o definiciji Kur'ana, ali među
najpoznatijim i najsažetijim definicijama je ova:
 
Kur'an je Allahova riječ, natprirodno čudo, objavljen Muhammedu,
sallallahu alejhi ve sellem, napisana (sažeta) u jednoj zbirci (Mus'haf),
vjerno pripovijedana, a cije izgovaranje postaje obožavanje (ibadet) "
 
 To znači da je Kur'an Allahova božanska riječ. i nikog drugog osim
Njega. Budući da je takav, niko ne pomišlja da donese nešto poput njega,
čak ni jedan ajet. Stoga on izaziva i pobjeđuje svakoga ko tvrdi suprotno.
Njegova originalnost je zajamčena, stoga nam je prenesena s velikom
preciznošću i vjerdostojnošću. U isto vrijeme, njegovo čitanje, učenje i
bilo kakav angažman u službi Kur’ana, Allah je to učinio ibadetom.
Kur'an je božanska riječ iz Njegovog apsolutnog znanja, koju je On
podario čovjeku, i Njegovu riječ ne može niko osporiti i ne može je
uporediti ni sa čim.
Čak i ako se sva drveća pretvore u olovke i sva voda oboji, božanske riječi
nikada neće biti iscrpljene. S tim u vezi Allah kaže:
" Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije
još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i
mudar. (Lukman, 27)
To je dovoljno da svaka osoba shvati čudo riječi Stvoritelja i apsolutno
savršenstvo koje sadrži u svim aspektima, koji su čovjeku u službi u
svakom trenutku.

Imena i svojstva Kur’ana

Ulema navodi više imena Kur'ana Časnog, a najčešće se koriste Kur'an i

Kitab. Mufessiri navode da se Kur'an kaže zbog njegovog učenja jezikom,
a Kitab zato što je zapisan perom. Kur'an je sačuvan, a i danas se čuva u
prsima ljudi – hafiza i tako što je zapisan svaki ajet u Mushafu, a tako će
se čuvati do Sudnjeg dana. Dokaz da se neće desiti s Kur'anom kao s
prijašnjim objavama (koje su ljudi iskrivili) i da će biti sačuvan u
autentičnom obliku kako je i objavljen Allahovom Poslaniku a.s., od
Allaha dž.š., jesu riječi Uzvišenog:

„Mi, zaista, Opomenu (Kur'an) objavljujemo i zaista ćemo mi nad njim

bdjeti!“ (El-Hidžr, 9)

Važno je napomenuti da možemo nazivati Kur'an samo onim imenima i

svojstvima koja su spomenuta u Kur'anu i Sunnetu. Tako npr. mushaf nije
ime za Kur'an nego naziv za listove na kojima je napisan Kur'an, i to
nakon smrti Allahovog Poslanika a.s., tj. za vrijeme hilafeta Ebu Bekra es-
Siddika r.a.
S tim u vezi, npr. može se govoriti o prodaji mushafa, a nikako o prodaji
Kur’ana. Također, važno je naglasiti da je Kur’an jedan i čak u arapskom
jeziku ne postoji množina od riječi Kur’an, dok za riječ mushaf postoji
množina i kaže se mesahif.
Pojedini islamski autoriteti smatraju da Kur’an ima pet imena, a da su
ostala koja se navode zapravo opisi i svojstva Plemenitog Kur'ana.
Međutim, većina uleme smatra da Kur'an ima više vlastitih i izvedenih
imena i svojstava.

Allah, subhanehu ve te'ala, Kur'an naziva mnogim imenima:

El-Kur'an:
„Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu.“ (El-Isra’, 9)

El-Kitab:
„Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša.“ (El-Enbija’,10)

El-Furkan:
„Neka je Uzvišen Onaj koji Svome robu objavljuje Furkan da bi
svjetovima bio opomena.“ (El-Furkan, 1)

Ez-Zikr:
„Mi, zaista, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.“ (El-
Hidžr, 9)

Et-Tenzil:
„Zaista je on Objava od Gospodara svjetova.“ (Eš-Šu'ara, 192)
Imam Zerkeši u svome djelu El-Burhan fi ulumi-l-Kur'an spominje
nekoliko imena i svojstava Časnog Kur'ana:

El-Kitab – Knjiga (Ez-Zuhruf, 2)

El-Kur'an (El-Vakia, 77)
Kelam – Govor (Et-Tevbe, 6)
Nur – Svjetlost (En-Nisa, 174)
Huda – Uputa (Lukman, 3)
Rahmet – MIlost (Junus, 58)
El-Furkan – Knjiga koja rastavlja istinu od laži (El-Furkan, 1)
Šifa – Lijek (El-Isra, 82)
Mev'iza – Poruka (Junus, 57)
Zikr – Pouka (El-Enbija, 50)
Kerim – Plemeniti (El-Vakia, 77)
Alijj – Cijenjen (Ez-Zuhruf, 4)
Hikmetun – Mudrost
El-Hakim – Mudri (Junus, 1)
Muhejmin – Onaj koji bdi (El-Maide, 48)
Mubarek – Blagoslovljen (Sad, 29)
Habl – Uže (Ali Imran, 103)
Es-siratu-l-mustekim – Pravi put (El-Enam, 153)
Kajjim – Ispravan (El-Kehf, 2)
Fasl – Knjiga koja rastavlja istinu od laži (Et-Tarik,13)
En-nebeu-l-azim – Velika vijest (En-Nebe, 2)
Ahsenu-l-Hadis – Najljepši govor (Ez-Zumer, 23)
Tenzil – Objava (Eš-Šuara,192)
Ruh – (Eš-Šura, 52)
El-Vahj – Objava (El-Enbija, 45)
El-Mesani – Ajeti koji se ponavljaju (El-Hidžr, 87)
Arabijj – Na arapskom jeziku
El-Kavl – Govor (El-Kasas, 51)
Besair – Putokaz (El-Džasije, 20)
Bejan – Objašnjenje (Ali Imran, 138)
El-ilm – Znanje (Er-Rad, 37)
El-Hakk – Istina (Ali Imran, 62)
El-Hadi – Upućivač (El-Isra, 9)
Adžeb – Knjiga koja izaziva divljenje (El-Džin, 1)
Tezkiretun – Pouka
El-urvetu-l-vuska – Čvrsta veza (El-Bekara, 256)
Mutešabih – Slična po smislu
Es-Sidku – istina (Ez-Zumer, 33)
Adl – Riječi pune pravde (El-Enam, 115)
El-Iman – Vjera (Ali Imran, 193)
Emr – Propis (Et-Talak, 5)
Bušra – radosna vijest
Medžid – Veličanstveni (El-Burudž, 21)
Zebur (El-Enbija,105)
El-Mubin – Jasan (Jusuf, 1)
Beširun – Vjesnik radosnih vijesti
Nezir – Opomena (Fussilet, 4)
Aziz – Knjiga zaštićena (Fussilet, 41)
Belag – Obznana (Ibrahim, 52)
El-Kasas – Kazivanje
Suhuf – Listovi
Mukerreme – Cijenjeni
Merfuah – Uzvišeni
Mutahhere – Čisti 

Sve ove osobine i pseudonimi Kur'ana, koje Allah (dž.š.) smatra,

predstavljaju veliku vrijednost, značenje i misiju Časnog Kur'ana.

Pojašnjenje:
Kur'an se među muslimanima naziva i Mus'hafom, ovo imeje dobio u
vrijeme Ebu Bekra r.a., kao što je napisan na papiru i sastavljen u knjigu
kakva je i danas.
 

Razlika između Kur’ana plemenitog i hadis kudsijj

Pored spomenute razlike između Kur’ana i hadis kudsijja tj. da se čitanjem

i učenjem hadis kudsijja, i ako je Allahov govor, ne postiže nagrada kao
što se to postiže učenjem Kur’ana i da učenje hadis kudsijja ne predstavlja
ibadet u onom smislu u kakvom ga učenje Kur’ana predstavlja tj. hadis
kudsijj, i ako je Allahov govor, ne smije se učiti u namazu, i ako bi se bilo
šta od njega proučilo u namazu namaz bi bio pokvaren, postoje i druge
razlike.

 Od njih su i sljedeće:

 1.  Kur’an plemeniti od kada je objavljen pa sve do dana današnjeg izazov

je ljudima. Uzvišeni Allah je pozvao nevjernike da dođu s nečim sličnim
Kur’anu. Pa makar s nečim  što liči jednom ajetu, dok to isto Uzvišeni
Allah nije činio hadis kudsijjom.

 2.  Kur’an plemeniti je prenesen mutevatir predajom. Sve njegove sure,

ajeti, svaki harf, svaki hareket, svako zastajanje, svaka dužina i sl. prenesi
su velikim brojem prenosioca i u njegovu ispravnost i vjerodostojnost
nema nimalo sumnje, dok hadis kudsi uglavnom je hadis ahad.

 3.  Kur’an plemeniti je i riječju i značenjem od Uzvišenog Allaha, dok

hadis kudsi, njegovo značenje je od Uzvišenog Allaha, u čemu se slažu svi
učenjaci, dok se po pitanju riječi hadisi kudsijja razilaze.

 4.  Zabranjeno je citiranje Kur’ana u značenju dok nije takav slučaj s

hadis kudsijjom.

 5.  Spuštanje plemenitog Kur’ana Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi

ve sellem, bivalo bi uvijek u budnom stanju, tj. ništa od Kur’ana nije
objavljeno Poslaniku u snu, dok ima hadis kudsijja koji su objavljeni
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i u snu i na javi.

6.  Kur’an plemeniti je podijeljen na sure i ajete dok takva podjela ne

postoji kod hadis kudsijja.

 7.  Ko porekne bilo šta od Kur’ana postaje nevjernik dok nije takav slučaj
s hadis kudsijjom, izuzev hadis kudsijja koji su preneseni mutevatir
predajama, a njih je vrlo malo.

 8.  Prilikom učenja Kur’ana propisano je učenje e’uze i bismille dok pri
citiranju hadis kudsijja nije takav slučaj.

 9.  Kur’an se piše posebnim pismom tzv. Osmansko pismo dok nije takav

slučaj sa hadis kudsijjom.

Razlika između hadisa Kudsij i hadis Muhammeda a.s.

Pod hadisom Kudsi se misli na sljedeće: njegovo značenje i sadržaj je od

Allaha dž.š., dok riječi odabira Muhammed, alejhis-selam, a pod hadisom
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, se misli: bilo koja riječ, djelo,
pristanak ili osibinu koje je ispričao Muhammed a.s.
Posljednji mogu biti dvije vrste:

Tewkifi - Poslanikov govor kao vid objave

Uzvišeni Allah kaže: ''On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja
mu se obznanjuje.“ (Prijevod značenja En-Nedžm, 3-4.)
Shodno ovom ajetu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u stvarima koje
se tiču upute nije govorio samovoljno, nego sve riječi izrečene u tom
kontekstu predstavljaju vid objave od Uzvišenog Allaha.

Idžtihadi - Neodređeno vahjom (objavom); što znači ono što je

Muhammed a.s. iz značenja kur'anskih ajeta govorio atice se ovosvjetskih
stvari, pa ako je bio ispravan, onda ga je božanska inspiracija odobrila,
dok ako nije bio ispravan, nije ga odobrio i spasio od greške.

Ukratko Hadisi koji se tiču vjere i vjerskih propisa su od Uzvišenog

Allaha, dok hadisi ovosvjetskih stvari su nastali kao vid Poslanikovog
idžtihada.

Vrijedno je spomenuti da hadis nazivamo kudsi "Kudsij", jer dolazi s

jasnim tekstom u islamskom zakonodavstvu koji se pripisuje Allahu, pa se
kaže: "Allah je rekao." Dok, za hadis Muhammeda a.s. u islamskom
zakonodavstvu nema takvog teksta, otuda i takozvani hadisi Muhammeda
a.s.

Zaključci:
- Kur'an je Allahova riječ, natprirodno čudo i njegovo očuvanje garantuje
Gospodar svjetova.
- Kur'an nam je tačno prenijet, dok hadis Kudsij može biti; istinito (sahih),
dobro (hasan) i slabo (daif)
- Sadržaj hadisa Kudsi je od Allaha, a riječi odabire Muhammed, alejhis-
selam.
- Muhammed a.s. za svaku riječ i radnju je cinio shodno obavi.
-Hadisi koji se tiču vjere i vjerskih propisa su od Uzvišenog Allaha, dok
hadisi ovosvjetskih stvari su nastali kao vid Poslanikovog idžtihada.
 Objava i razum
Samo ukoliko se spoje Objava i razum može se doći do stvarne slike
šeri'ata.

Ukoliko se desi da među razumom i Objavom postoji prividna

kontradikcija, u tom slučaju se daje prednost Objavi, a razlog tome jeste
što je Objava zasnovana na sveobuhvatnom znanju Tvorca, dok se razum
oslanja na nepotpuno znanje stvorenja.

Razum je kao pogled, a Objava je poput svjetlosti. Onaj koji gleda po

tamnoj noći oslanjajući se na svoj vid neće se tim pogledom okoristiti,
kao što se ni onaj ko se oslanja na razum neće okoristiti ukoliko se ne
koristi Objavom.

Allah Uzvišeni veli: Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali
život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u
tminama iz kojih ne izlazi? (El-En'am, 122.)

Bez Objave ne može spoznati Allaha i lutaće u tami ako se na nju ne

osloni. Uzvišeni veli: Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz
tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju -zaštitnici su šejtani i oni ih
odvode sa svjetla na tmine.(El-Bekare, 257.)
Izraz: On ih izvodi znači da će oni biti u tami i zabludi ukoliko se ne oslone
na Objavu.
Kao što je svjetlo jedno, bez obzira što vrsta ima više, poput svjetlosti i
vatre, tako je i Objava jedna, bez obzira što postoji više vrsta Objave,
poput Kur'ana i Sunneta. Allah veli: O vjernici, pokoravajte se Allahu i
pokoravajte se Poslaniku.(En-Nisa, 59.)

Onaj koji kaže da može doći do cilja oslanjajući se na svoj pogled, bez
svjetlosti na putu. Obojica ovih će zasigurno ostati u mjestu i neće doći do
cilja; prvi će ostati bez vjere, dok će drugi ostati bez dunjaluka.
On veli: Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu
podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili -postići ono
što budu željeli.(El-E'araf, 157.)