Dr. hfz. Fadil FAZLIĆ i mr. hfz.

Dževad ŠOŠIĆ (priređivači):

DA'VA
(islamska misija)
hrestomatija
Dr. hfz. Fadil Fazlić i mr. hfz. Dževad Šošić (priređivači)
DA'VA
(islamska misija)
HRESTOMATIJA

IZDAVAČ: FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU

ZA IZDAVAČA: PROF. DR. ISMET BUŠATLIĆ

UREDNIK: DR. HFZ. FADIL FAZLIĆ

RECENZENTI: PROF. DR. ENES KARIĆ, PROF. DR. ISMET BUŠATLIČ

DIZAJN NASLOVNE STRANE: TARIK JESENKOVIĆ

TEHNIČKO UREĐENJE: FIN

ŠTAMPA: ŠTAMPARIJA NEDIB

ZA ŠTAMPARIJU: NEDIB PROZORAC DIPL. ING.

TIRAŽ: 200

NAPOMENA:
Hrestomatije Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu imaju karakter nastavnog
priručnika i strogo su interne naravi.
 DA'VA
(islamska misija)
HRESTOMATIJA
HRESTOMATIJA
priredili
Hfz. Fadil FAZLIĆ i
Hfz. Dževad ŠOŠIĆ

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Sarajevo, 2008.
 5

UVOD

Bismillahir-rahmanir-rahim
Hvala Allahu, dž.š., Stvoritelju i Gospodaru svih svjetova, neka
je salavat i selam na Muhammeda s.a.v.s, na njegovu porodicu, ashabe
i na sve one koji slijede islamsko učenje.
Predmet Da've na Fakultetu islamskih nauka ima za cilj da
pripremi studente za obavljanje misije u skladu sa islamskim princi-
pima, imajući posebno u vidu zahtjeve vremena, vjerske i kulturne
različitosti i ostale specifičnosti u našim krajevima.
Pred savremenim čovjekom još uvijek se nalaze mnoga otvorena,
važna i sudbonosna pitanja na koja treba dati odgovor, kako bi se
zaustavile i riješile mnoge krize u svijetu. I pored materijalnog progre-
sa, veliki dio čovječanstva je obuzet sumnjama, dilemama, nepovjere-
njima, duhovnom prazninom i krizama, strahovima i raznim traumama.
Ovoj populaciji treba pomoći i ponuditi joj vrijednosti vjere koja
čovjeku otkriva smisao ovozemaljskog života, razvija u njemu snagu,
optimizam, strpljivost, ustrajnost i nadu.
Termin da'va lingvistički znači: zov, poziv dozivanje, prizivanje,
molitva, dova, blagoslov, traženje, želja, gozba, propaganda, agitacija i
sl. Iz ovih značenja mogu se izvesti mnoge definicije, a jedna od
definicija da've glasi:
Da'va je islamska misija koja se zasniva na islamskim temeljima,
naučnim spoznajama i općepoznatim univerzalnim vrijednostima, uz
6

primjenu najsavremenijih metoda i najefikasnijih sredstava i programa

koje realiziraju moralne, obrazovane, stručne i sposobne osobe, s
ciljem da se ljudima objasni i ponudi islamsko učenje, kako bi ga
spoznali, prihvatili i prakticirali u svome svakodnevnom životu.
Prema tome, da'va znači pozivati nečemu, podsticati nekoga da
to učini i dovesti ga do nekog cilja. S tim u vezi, ovaj termin ima zna-
čenje poziva i molbe , kao što se kaže u ajetu:
Zamoli Gospodara svoga, u naše ime, rekoše... (El-Bekara,
68.)
Da'va može značiti i pozivanje u pomoć, kao u ajetu:
I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspos-
tavljen, a Njemu se molite (ved'uhu) sa strahom i nadom,
milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.
(El-A'raf, 56.)
Cilj da've je da se ljudi upoznaju sa islamskim učenjem kako bi
ga razumjeli, prihvatili i prakticirali u svome životu. Ova aktivnost
neprestano traje, a nju obavljaju da'ije, u ima Allaha dž.š. Da'va ima
svoj sadržaj i metodologiju koja se jedino može spoznati pomoću Kur-
'ana, Sunneta i ostalih islamskih izvora u kojima se nalaze objašnjenja
za sva pitanja i dileme.
U Kur'anu se kaže:
...Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao
uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedini u Njega
vjeruju. (En-Nahl, 89.)
Svaki govor, pisanje i diskusija o islamskoj misiji mora se
temeljiti na islamskim temeljima imajući u vidu vrijeme, okolnosti i
prostor u kome se ova djelatnost obavlja. Tokom misije ne mogu se
postaviti stroge granice rada i djelovanja, jer je da'va proces koji ima
svoju dinamiku i mora se metodološki modificirati shodno postojećim
uvjetima. Treba dobro poznavati ljude koje pozivamo u islam,
upotrijebiti najbolja sredstva tokom obavljanja misije, pratiti faze ove
djelatnosti, spoznati prirodu svakog stupnja i njegove modalitete, steći
vještinu u obavljanju da've i poznavati sposobnosti onih koje pozivamo
da prihvate islamske vrijednosti.
 7

U svemu ovome da'ija je jedan od najznačajnijih faktora, njegove

iskrene namjere, znanje, zalaganje, iskustvo, ustrajnost i
nepokolebljivost, kao i pomoć onih sa kojima sarađuje, preduvjeti su
za postizanje uspjeha. Trudom, zalaganjem i strpljivošću da'ija mora
upoznati temelje, osnove i sredstva na kojima se zasniva obavljanje
misije, a to će steći temeljitim izučavanjem Kur'ana i kur'anskih
znanosti, zatim, studioznim izučava-njem Sunneta i sire Muhammeda
s.a.v.s. Da'va neće biti potpuno uspješna ako se ne poznaje povijest
poslanstva i poslanika koji su pozi-vali svoje narode da prihvate
tevhid, da vjeruju da je Allah dž.š. Stvoritelj, Gospodar i Dobročinitelj
svih svjetova. Poslanike (rusul) i vjerovjesnike (enbija') Allah dž.š je.
odabrao i zadužio ih da preuzmu breme i odgovornost, pozivajući ljude
tevhidu. Misiju poslanika (rusul) i vjerovjesnika (enbija')treba
studiozno i strpljivo izučavati, uzimati primjere iz njihovog života,
način poziva i komunikacije s ljudima među kojima su imali i
pristalica i protivnika. Da'ija također mora imati široku naobrazbu i
posjedovati znanje vezano za sociološke, političke, ekonomske,
kulturne, civilizacijske i druge prilike u svijetu.
Sve navedeno temelji se i naslanja na četiri oblasti a to su:
1. IMAN, iskrena vjera i čvrsto uvjerenje,
2. ISLAM, čvrsta vjera i redovno prakticiranje,
3. ADL i IHSAN, pravda i dobročinstvo,
4. TEVEKKUL, pouzdanje u Allahovu dž.š. pomoć, uz vlastiti trud
i razumijevanje uzročno - posljedičnih veza u kosmičkim
zakonitostima i pojavama.
Svaki musliman je dužan obavljati islamsku misiju, u skladu sa
svojim znanjem i mogućnostima, što se zaključuje iz sljedećeg ajeta:
Reci: Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne
dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen
Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim. (Jusuf, 108.)
Prve generacije muslimana pravilno su shvatile značaj i ulogu
da've, smatrali su je svojom obavezom i širili su islam, vjeru koja je
darovala čovječanstvu veliku i bogatu kulturu i civilizaciju. Prema
tome, dužnost je (vadžib) obavljati islamsku misiju i maksimalno se
osposobiti za ovu djelatnost, jer pravim znanjem dolazi se do spoznaje
8

i razumijevanja Istine, razumijevanje Istine vodi na Pravi put, a oni na

Pravom putu su spašeni i Allah dž.š. će im sigurno pomoći.
...i tada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći, On
pomaže kome hoće, On je Silan i Samilostan, obećanje je
Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina
ljudi ne zna. (Er-Rum, 4.-6.)
Misija na Allahovom dž.š. putu ima za cilj da se ljudi pozovu u
islam kao što su pozivali poslanici i vjerovjesnici, čvrsto ubijeđeni u
ono čemu su pozivali i bili privrženi onome što su naređivali i
zabranjivali. Budući da je Muhammed s.a.v.s. posljednji poslanik, a
islam potpuna i zaokružena cjelina poslanstva, da'va je poziv za
razumijevanje, prihva-tanje i prakticiranje kur'anskog i sunnetskog
učenja.
...a Kur'an je zaista knjiga zaštićena, laž joj nije dostupna
bilo s koje strane, ona je objava od Mudroga i Hvale
Dostojnoga. (Fussilet. 41-42.)
Poslanici su tačno, potpuno i precizno prenosili objave i oni su u
svojoj poslaničkoj misiji bili nepogrešivi. Islam je upućen cijelome
čovječanstvu, jer nema objave poslije Kur'ana. Zato je dužnost obav-
ljati da'vu na svakom mjestu i u svakom vremenu.
Da'ije su dužni pravilno razumjeti pojam savremenosti, budući
da se pod ovim terminom često podrazumjeva prihvatanje i usvajanje
svega što je novo i do tada nepoznato, bez prethodne provjere o znača-
ju i vrijednosti novih ideja, navika i stremljenja. Pored mnogih uvjeta
za obavljanje da've, da'ija treba imati na umu i sljedeće činjenice:
prostor i vrijeme, preuzimanje informacija, selekcija informacija i
načini komunikacije.
Kada govorimo o vremenu i prostoru, to ne znači da smijemo
islamske propise tumačiti onako kako to zahtijeva vrijeme i trenutne
okolnosti, nego koristiti najbolja sredstva za da'vu, savremene oblike
organizacije i pokrenuti ona pitanja i teme koje su najaktuelnije u ovom
vremenu. U našim krajevima šire se mnoge društvene bolesti, kao što
su alkoholizam, narkomanija, kocka i prostitucija, a ovi poroci najviše
prijete omladini. Da'vom treba zatvarati puteve ovim porocima i odgajati
omladinu koja će biti sposobna, da se svojom vjerom, moralom i
 9

znanjem suprostavi svim iskušenjima. Islam nudi najbolja rješenja za

sve oblasti čovjekovog života, počev od psihologije do ekoligije.
Putem mas-medija, svakodnevno nam se nudi na stotine informa-
cija o kojima često malo znamo, a mogu nas zavesti i u zabludu odvesti.
Mnogi pokreti, i neislamski a i oni koji pozivaju u ima islama, često nas
zbunjuju i razvijaju konfuziju u našem razmišljanju. Nekada su nosioci
tih novih ideja agresivni, nekada neprirodno ljubazni, što znači da
tokom primanja informacija moramo biti maksimalno oprezni. Jedino
Kur'an i Sunnet ne smijemo preispitivati, dok sve druge informacije i
saznanja moramo analizirati, preispitati i pokušati otkriti namjere onih
koji plasiraju svoje ideje i informacije. Forma nečega može biti dobra,
dopadljiva i prihvatljiva, ali smo dužni uočiti i otkriti suštinu i bit neke
pojave i informacije. Brzo zaključivanje bez analitičkog pristupa može
nas dovesti do pogrešnih zaključaka.
Budući da u ovom vremenu primamo veliki broj informacija, ne-
ophodno je izvršiti selekciju, odnosno odabrati one onformacije koje
su nam najkorisnije za obavljanje da've i drugih zadataka. Od velike je
koristi, sa prijateljima, obrazovanim osobama, studentima i učenicima
prodiskutirati o važnim pitanjima i idejama koje nam se nude. Kroz
diskusiju i mišljenja drugih, i mi sami ćemo obogatiti svoje razmišlja-
nje o nekom pitanju. U svemu tome je neophodno postaviti prave kri-
terije i imati kritički pristup. Sve novo što se pojavi, ne znači da je
automatski dobro ili loše. Islam nas uči kako treba uspostaviti kriterije
i mjerila, u suprotnom, može se otići u krajnosti koje ne dovode do
Istine.
Allah dž.š. nas je naučio da razmišljamo, govorimo i komuni-
ciramo, kako se to kaže u Kur'anu:
Milostivi! Poučava Kur'anu, stvara čovjeka, uči ga govoru.
(Er-Rahman, 1.- 4.)
Mnogi ljudi su rasli i odgajani u ambijentu gdje nije bilo
dovoljno iskrenosti, povjerenja i odgovornosti. Zato mnoge osobe
djeluju izvještačeno, boje se da ih drugi ne otkriju, ismiju ili odbace.
Ljude ne treba samo osuđivati i kritikovati, nego ih treba upoznati i
razumjeti uzroke njihovog ponašanja i načina komuniciranja. Svojim
ponašanjem trebamo pokazati brigu za druge i iskrenu želju da im
10

pomognemo. Niko ne voli da bude zanemaren, ignoriran i odbačen.

Poslanik s.a.v.s. se svakome obraćao na lijep način, tako što je svojim
tijelom bio okrenut prema onome sa kojim je komunicirao, te su se i
djeca osjećala važnim i odgovornim koliko i odrasli. To ne znači da se
uvijek moramo slagati sa ljudima sa kojima komuniciramo. Mi mora-
mo biti iskreni i otvoreni. Sličnosti dovode do bliskosti, ali nam i raz-
like pomažu da sazrijevamo, razvijamo se i izgrađujemo vlastite krite-
rije. Prilikom komunikacije, ne smijemo nastojati da iskažemo svoju
nadmoć niti želju da vladamo ili manipuliramo ljudima. Pošto je govor
osnovni način komunikacije, s tim u vezi na umu treba imati sljedeće:
- Riječi same po sebi nemaju značenje, ljudi imaju.
- Riječi su samo simboli, nisu činjenice.
- Riječi nisu apsolutne, one su naučene iz određenog konteksta.
- Značenja riječi mogu biti skrivena i duboka.
Riječi odslikavaju čovjekove kulturne i lične sklonosti. Pune su
raznovrsnih značenja, što je rezultat različitih rasa, vjera, jezika i
ostalih kulturnih specifičnosti.
U komuniciranju, osim riječi koje moraju biti iskrene, važno je i
kakav je položaj tijela, izraz lica, pogled, ton i brzina govora,
rukovanje sa istim spolovima, zagrljaj i izraz unutarnjih osjećanja. Sve
ovo doprinosi da se ljudi bolje razumiju, druže i razvijaju međusobno
povjerenja i na taj način jedni drugima pomažu i koriste.
Najodgovorniji za obavljanje misije u našim krajevima su:
imami, hatibi, vaizi, muallimi, muderrisi i svi oni koji spoznaju
vrijednosti islamskog učenja i žele ga proširiti među ljudima. Da'ije se
ne trebaju baviti svjetskim pitanjima i problemima, mada je nužno da
budu informirani, nego su dužni okrenuti se našem čovjeku, razumjeti
njegovu poziciju i pomoći mu da prevaziđe mnoge teškoće, sumnje,
dileme i iskušenja. Posebno smo dužni posvetiti pažnju djeci, omladini
i porodici u kojoj vlada duboka kriza. Nije dovoljno samo govoriti i
druge upućivati da prihvate i slijede islamsko učenje, nego je potrebno
svojim načinom života sve to potvrditi i uzorno se ponašati.

Priređivači
 11

I DIO
12

Fadil Fazlić

POVIJEST DA'VE

Misija poziva u Allahovu vjeru je stara koliko i čovječanstvo.

Adem a.s. obavljao je misiju budući da je prvi poslanik, a svi poslanici
i vjerovjesnici bili su da'ije. U Kur'anu se navodi da je Allah dž.š
neposredno razgovarao s Ademom a.s.
O Ademe - reče On - kaži mi ti nazive njihove..." (El-
Bekara, 33.)
" I Mi rekosmo, o Ademe, živite ti i žena tvoja u džennetu i
jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete... (El-
Bekara, 35.)
Ademu a.s su objavljeni principi vjere, naredbe i zabrane, halal i
haram, a nije mu poslat poslanik koji će ga poučiti vjeri.
I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On
oprosti, On doista prima pokajanje, On je milostiv. (El-
Bekara, 37.)
Koje su to riječi (kelimat) koje je Adem a.s. primio od svoga
Gospodara? Mufessiri iznose tri mišljenja, a to su:
- Riječi koje su vezane za emanet koga je Allah dž.š. ponudio
nebesima, Zemlji i planinama, pa su se ustegli i pobojali da ga
ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je zaista prema sebi
nepravedan i lahkomislen. (vidi: El-Ahzab, 72.)
 13

- Riječi kojima je učinjena dova:

Gospodaru naš, rekoše oni, sami smo sebi krivi, i ako nam
Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti
izgubljeni. (El- A'raf, 23.)
- U riječima koje je uputio Ademu a.s., Allah dž.š. mu je rekao:
"Zar te nisam stvorio, zar te nisam nastanio u džennetu, zar ti
meleki nisu sedždu učinili, zar moja milost ne nadmašuje moju
srdžbu? Znaj, ako se pokaješ vratit ću te u džennet." Adem a.s. je
rekao: "Spoznao sam Gospodaru, učinit ću teobu."
A Ademu smo odmah u početku naredili, ali on je
zaboravio i nije odlučan bio. (Ta-ha, 115.)
O Ademe - rekli smo - ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj
ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem
izlasku iz dženneta, pa da se onda mučiš. (Ta-ha, 117.)
Svi oni koji izučavaju i poznaju povijest čovječanstva, bilo da su
muslimani ili pripadnici neke druge vjere ili čak ateisti, moraju priznati
veliku i nezamjenljivu ulogu vjere i poslanika u razvoju ljudskog roda.
Kur'an to jasno obrazlaže i navodi ulogu i zadaću poslanika i
vjerovjesnika.
Mi smo svakom narodu poslanika slali: Allahu se klanjajte
a kumira se klonite! I bilo je među njima onih kojima je
Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da
ostanu u zabludi... (En-Nahl, 36.)
Svi poslanici su pozivali svoje narode monoteizmu (tevhid), dok su
se pravne norme (šerijat) razlikovali, shodno vremenu, prostoru i
intelektualnim sposobnostima dotičnog naroda. Povijest čovječanstva
počela je sa poslanstvom, budući da je Adem a.s. i prvi čovjek i prvi
poslanik. I pored toga što su poslanici dosljedno obavljali svoju misiju i
ulagali maksimum truda, među njihovim narodima bilo je više nevjernika
nego vjernika. Izuzetak je Junusov a.s. narod, za koga Kur'an kaže:
...i poslasmo ga stotini hiljada ljudi i više, i oni
povjerovaše, i njima dadosmo da do određenog roka
požive. (Es-Saffat, 147.-148.)
14

Kao nasljednici poslanika u obavljanju misije, da'ije trebaju

poznavati povijest poslanstva, počevši od prvog do posljednjeg poslanika,
kako bi odabrali najbolje metode u obavljanju ove časne uloge.

MISIJA NUHA A.S

Nije nam cilj šire navoditi činjenice vezane za misiju ovog

poslanika, nego izdvojiti samo neke segmente koji su značajni i mogu
koristiti da'ijama. I pored toga što je živio i pozivao u vjeru devetsto
pedeset godina po ovozemaljskom računanju vremena, svi sljedbenici
Nuha a.s. mogli su stati u jednu lađu. Ovako mali rezultati Nuhove a.s.
misije ukazuju na činjenicu, da su uvijek bile jake snage koje su se
suprostavljale Istini i zavodile pojedince i narode. Bojeći se da na
Zemlji ne zavlada nevjerovanje i zabluda, Nuh a.s. čini dovu u kojoj
moli Allaha dž.š. da očisti Zemlju od nevjernika, jer će se rađati
generacije koje će ljude odvoditi u zabludu
I Nuh reče: Gospodaru moj ne ostavi na Zemlji ni jednog
nevjernika, jer ako ih ostaviš, oni će robove tvoje u
zabludu zavoditi i samo će grešnika i nevjernika rađati.
(Nuh, 26.-27.)
U dvadeset osam sura i oko stotinu ajeta govori se o Nuhu a.s.,
između ostalog, o gradnji lađe, ismijavanju od strane nevjernika, o
potopu, o Nuhovom a.s. sinu koji nije poslušao oca i prihvatio vjeru, te
je i on bio potopljen. Nuh a.s obraća se Allahu dž.š. riječima:
...Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje
Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji,
O Nuhu. On nije čeljade tvoje - rekao je On - jer radi ono
što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš!
Savjetujem te da neznalica ne ne budeš,
Gospodaru moj – reče - Tebi se ja utičem da Te više
nikada ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš
i ne smiluješ mi se, bit ću izgubljen. (Hud, 45.-47.)
 15

Iz poslaničke misije Nuha a.s. mogu se izvući sljedeće pouke:

1. Da'ija treba uložiti maksimum truda i energije tokom
obavljanja misije i čuvati se da ga ne obuzme razočarenje, malaksavost
i tuga zato što ne vidi rezultate svoga djelovanja.
2. Upotrijebiti najbolja sredstva i najefikasnije metode, bez
vremenskog ograničavanja, kao što je to činio i Nuh a.s.
On reče: Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju
doista pozivao, zatim ja sam ih otvoreno pozivao, a onda
sam im javno objavljivao i u povjerenju im šaputao. (Nuh,
5., 8., 9., pročitajte prijevod sure Nuh)
3. Briga za one koje pozivamo u vjeru, navođenje primjera,
raspravljati i voditi dijalog s njima na najljepši način. Prije svega treba
ih podsjeti da je Allah dž.š. Stvoritelj, Gospodar i Dobročinitelj svih
svjetova, da nam daruje neizmjerne blagodati i da sve kosmičke
zakonitosti harmonično funkcioniraju po Njegovoj odredbi.
4. Da'ija mora imati u vidu da rezultati da've ne dolaze brzo,
uspješnost misije ne mjeri se po tome koliki je broj onih koje
pozivamo Istini, nego koliko je onih koji su doista prihvatili islamske
norme i koji ih prakticiraju u svome svakodnevnom životu.
5. Na putu misije da'ija treba biti strpljiv i ustrajan, jer će ga oni
koji su u zabludi ismijavati, ponižavati, vrijeđati, zatvarati, pa i fizički
zlostavljati. U takvim situacijama i iskušenjima, da'ja je siguran da će
mu Allah dž.š. pomoći i izlaz dati, i da će na kraju biti pobjednik a ne
gubitnik.
6. Obaveza da'ije je da obavi misiju, prije svega u okviru svoje
porodice i rodbine. Iako ja Nuh a.s. bio poslanik, to nije pomoglo
njegovom sinu da bude spašen od potopa. Onaj ko ne prihvata tevhid i
šeri'at doživjeće propast i nesreću, bez obzira na prezime, rod i
porijeklo.
16

MISIJA IBRAHIMA A.S.

Ibrahim a.s. je jedan od najodabranijih poslanika (ulu-l-azm),

njegov životni put je pun pouka, poruka i savjeta za one koji obavljaju
islamsku misiju. O ovom poslaniku govori se u dvadeset pet sura.
Njegovu poslaničku misiju možemo podijeliti u tri dijela:

1. Sukob s narodom i bližom okolinom

Narod ovog poslanika bio je privržen širku, pravili su, prodavali i
obožavali kipove. Ibrahim a.s. poziva tevhidu, navodi mnoge
argumente i napokon ruši kipove što je izazvalo revolt kod
idolopoklonika, te oni posežu za najoštrijom kaznom, spaliti ga na
lomači. U dijalogu koji je slijedio nakon rušenja kipova, Ibrahim a-s.
navodi neoborive i sasvim jasne dokaze koji otkrivaju zabludu
idolopoklonika.
Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime -
upitaše,
To je učinio onaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju da
govore - reče on,
I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: Vi ste zaista
nepravedni,
Zatim glavu oboriše i rekoše: Ta ti znaš da ovi ne govore.
Pa, zašto se, onda, umjesto Allahu klanjate onima koji vam
ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti - upita
on. (El-Enbija', 62.-66., pročitajte prijevod sure El-Enbija',
51.-70.)
Ljudi koji su u zabludi najčešće primjenjuju nasilna sredstva i
metode, a to se dogodilo i u ovom slučaju kada Ibrahima a.s. bacaju u
vatru koja u tom trenutku, po Allahovoj dž.š. odredbi, gubi moć
sagorijevanja. Djelovala je zakonitost mudžize i Poslanik je bio spašen.
Da'ije trebaju znati objasniti pojam, vrste i značaj mudžiza,
naglašavajući da su kur'anske mudžize trajne i da ih neprestano treba
otkrivati.
 17

2. Sukob sa vladarom
Svaki argument i dokaz koga da'ija navodi treba biti prilagođen
osobi sa kojom se vodi dijalog. Pošto je vladar umislio da posjeduje
neka božanska svojstva, Ibrahim a.s. prenosi dijalog na jedan viši nivo,
na područje stvaranja i kosmičkih zakonitosti.
Zar nisi čuo za onoga koji se s Ibrahimom o njegovu
Gospodaru prepirao, onda kad mu je Allah carstvo dao?
Kad Ibrahim reče: Gospodar moj je onaj koji život i smrt
daje - on odgovori: Ja dajem život i smrt. Allah čini da
sunce izlazi sa istoka - reče Ibrahim - pa učini ti da grane
sa zapada. I nevjernik se zbuni. A Allah silnicima neće
ukazati na pravi put. (El-Bekara, 258)
Iz ovog dijaloga može se zaključiti sljedeće:
1. Da'ija će komunicirati sa ljudima koji imaju moć i snagu i koji
se oholo ponašaju prema drugima. Bilo da je u pitanju vlast, imetak,
znanje ili druge vrijednosti, takvim osobama treba ukazati na činjenicu,
da im je blagodati koje posjeduju darovao Gospodar svjetova i da to ne
smiju zloupotrebljavati. Oholost, umišljenost, nepravda i nasilje bilo
koje vrste jesu put i način zloupotrebe. Allah dž.š. daruje blagodati i
On ih u svakom trenutku može oduzeti.
2. Da'ija treba nametnuti ona pitanja i teme koje su neposredno
vezane za dotičnu osobu, odnosno govoriti o blagodatima koje ta osoba
posjeduje. Sa imućnima govoriti o vrijednosti dobročinstva, sa
učenima o vrijednosti obrazovanja i odgoja budućih generacija, sa
neznanima o vrijednosti nauke, sa onima koji imaju vlast govoriti o
pravdi i odgovornosti itd. Vladaru koji umišlja da ima moć, Ibrahim
a.s. ukazuje na njegovu nemoć, navodeći samo jednu kosmičku
zakonitost, a to je izlazak i zalazak sunca.
3. Da'ija mora biti spreman da do kraja vodi dijalog, do granice
kada suparnik u dijalogu nema više nikakvih argumenata, kada se
izbezumi iznoseći svoje tvrdnje, i kada posumnja u ispravnost svojih
stavova.
18

Sukob sa ocem
Ibrahimov a.s. otac Azer bio je klesar, pravio je kipove i
prodavao ih idolopoklonicima koji su vjerovali da kosmičke pojave,
kao što su kretanje sunca, mjeseca i zvijezda određuju ljudske sudbine.
Ibrahim a.s. im govori da te pojave ne mogu biti predmet obožavanja, i
da ih je Allah dž.š. stvorio, imaju svoj početak i svoj kraj, te je
neophodno svoje biće okrenuti Stvoritelju i Gospodaru svjetova.
Ja okrećem lice svoje kao pravi vjernik prema onome koji
je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu
druge ravnim smatraju. (El-En'am, 79., pročitajte prijevod
sure El-En'am, 74.-83.)
U dijalogu sa svojim ocem, Ibrahim a.s. mu stavlja do znanja da
je on poslanik i da upućuje svoga roditelja na Pravi put, upozorava ga
da ne slijedi šejtana, jer je on neposlušan Allahu dž.š. i opominje ga na
mogućnost kazne ako ostane idolopoklonik.
Otac njegov je rekao: Zar ti mrziš božanstva moja, o
Ibrahime, ako se ne okaniš zbilja ću te kamenjem otjerati,
zato me za dugo vremena napusti.
Mir tebi - reče Ibrahim, moliću Gospodara svoga da ti
oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. (Merjem, 46.-
47., pročitajte prijevod sure Merjem, 41.-50.)
Iz prethodnog izlaganja mogu se izvući sljedeće pouke:
1. Vjera, uvjerenje i Istina su iznad rodbinskih i drugih veza koje
postoje među ljudima.
2. Osobama koje su u zabludi treba jasno ukazati na pogubnost,
štetnost i posljedice njihovog uvjerenja i djelovanja.
3. Da'ija nikada ne smije odustati od svoje misije, bez obzira
koliko ljudi odbijali ili prezirali njegov poziv i aktivnosti.
Ibrahim a.s. imao je nekoliko hidžri, a to su:
- Duhovna hidžra koja je dosegla do stupnja kada je Ibrahim a.s.
postao halilullah (Allahov prijatelj).
...Inni muhadžirun ila rabbi... - ja se selim onamo kuda mi
je Gospodar moj naredio. (El-Ankebut, 26.)
 19

- Hidžra u Palestinu.
- Hidžra u Egipat.
- Hidžra u Hidžaz gdje u Mekki sa sinom Ismailom a.s. sagradio
Kabu.
Iz prethodnog izlaganja mogu se izvući sljedeći zaključci:
- Prvi čovjek i ujedno prvi poslanik je Adem a.s., što znači da je
povijest čovječanstva počela sa poslanstvom. Bez vjere, čovje-
čanstvo ne bi moglo spoznati moralne, duhovne, kulturne i
civilizacijske vrijednosti.
- Tokom kominikacije, razgovora i dijaloga, da'ija treba nametati
one teme i pitanja koja su neposredno vezana za određeno
vrijeme i zanimanje osoba prema kojima se obavlja da'va.
- Koristeći najbolje metode i sredstva, da'ija ne smije posustati niti
izgubiti nadu u rezultate svoga djelovanja. Od osnovnih principa
vjere i da've ne smije se odstupiti, pa makar se radilo o rodite-
ljima, rodbini, prijateljima i drugima koje cijenimo i koji su nam
posebno dragi. (vidi suru: Et-Tevba, 2.)

MISIJA MUSA A.S.

Musau a.s. je objavljen Tevrat, razgovarao je sa Allahom dž.š.,

poslat je Izraelćanima koji su poznati po svojoj pohlepi, krutim
stavovima i negiranju poslanstva. Musa a.s. je rođen u jednom teškom
i surovom vremenu, kada su mušku djecu ubijali a žensku ostavljali u
životu. Velika pouka je u tome što je Musa a.s. odrastao u faraonovom
dvoru, dakle u neposrednoj blizini silnika, koji je naredio da se muška
novorođenčad ubijaju. Kur'an o tome kaže:
I žena faraonova reče: On će biti radost i meni i tebi. Ne
ubij te ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i
posiniti. A oni ništa ne predosjetiše. (El-Kasas, 9., proči-
tajte prijevod sure El-Kasas, 1.-13.)
Musa a.s. je odrastao u Egiptu gledajući nasilja koja su faraonovi
ljudi činili prema Izraelćanima. Nakon što je obio čovjeka u želji da
20

pomogne pripadniku svoga naroda, Musa a.s. se kaje radi počinjenog

ubistva, ali pod prijetnjom mora napustiti Egipat. Odlazi u Medjen
gdje je vjerovjesničku misiju obavljao Šu'ajb a.s. Tu provodi osam
godina, ženi se jednom od Šua'jbovih kćeri i ponovo se vraća u Egipat.
Tokom tog putovanja, na Sinaju je razgovarao sa Allahom dž.š. i
primio objavu.
I kada Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi
svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. Pričekajte -
reče čeljadi svojoj - vidio sam vatru, možda ću vam od nje
kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju da se ogrijete,
A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline,
iz stabla u blagoslovljenom kraju: O Musa, Ja sam - Allah,
gospodar svjetova. (El-Kasas, 29.-30., pročitajte prijevod
sure El-Kasas, 31.-50.)
Musa a.s. je imao više mudžiza, a u jednom ajetu spominje se
devet znamenja (ve lekad atejna musa tis'a ajatin bejjinatin, El-Isra',
101.-102.). Prema tumačenju Ibn Abbasa, te mudžize su: štap koji se
pretvorio u zmiju i udarcem ovim štapom u stijenu iz nje je provrelo
dvanaest vrela, Musaova ruka postala je bijela nakon što bi je izvadio
iz njedara, kazne Izraelćanima su bile; suša, razdvajanje mora, potop,
skakavci, krpelji, žabe i krv. Kao vjerovjesnika i pomagača Musau a.s.,
Allah dž.š. je odredio njegovog starijeg brata Haruna a.s. Njihova
misija se može podijeliti u dvije faze:

Sukob s faraonom
Faraon se osjećao moćnim, smatrao je da posjeduje božanska
svojstva, nametnuo je strah i teror narodu koji nije smio misliti i
ponašati se drugačije nego što to odredi faraon. U dijalogu sa
faraonom, Musa a.s. iznosi mnoge dokaze, između ostalog naglašava
da je Allah dž.š. Gospodar nebesa i Zemlje, Gospodar istoka i zapada,
Gospodar koji je svemu onome što je stvorio dao ono što mu je
potrebno i nadahnuo ga da se time koristi.
Pa ko je Gospodar vaš o Musa? - upita faraon. Gospodar
naš je onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što
 21

mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi,

nadahnuo - odgovori Musa. (Ta-ha, 49.-50., pročitajte
prijevod sure Eš-Šu'ara, 10.-51.)
U to vrijeme magija je bila izuzetno razvijena, te faraon koristi
svoje najbolje čarobljake da bi dokazao svoju moć i porekao Musaove
argumente. Nakon što je magija razotkrivena Musaovim štapom kao
simbolom Istine, čarobljaci se priključuju Musau a.s., što je izazvalo
revolt kod faraona koji prijeti žestokom kaznom, bit će im unakrst
odsječene ruke i noge i bit će razapeti. Oni koji povjerovaše Musau a.s.
bili su odlučni i rekoše:
Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, Gospodara Musaova i
Harunova. (Eš-Šu'ara, 47.-48.)
Tokom dijaloga faraon iskazuje svoju silu, oholost i moć, dok je
Musa a.s. do kraja stpljiv, ustrajan i nakon početnog straha, siguran da
će izaći kao pobjednik. Faraon je bio potopljen i u tim zadnjim
trenucima iskazuje vjerovanje koje mu nije koristilo, jer su mu ranije
bili predočeni jasni dokazi da on nije stvoritelj i gospodar, nego je
ljudsko biće sa svim svojim slabostima i nedostacima. Njegovo tijelo
je sačuvano kao pouka budućim generacijama.
I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama
su im bili faraon i vojnici njegovi progoneći ih ni krive ni
dužne. A on, kad se poče daviti, uzviknu: Ja vjerujem da
nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja
se pokoravam,
Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?
Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan
primjer onima poslije tebe - ali mnogi ljudi su ravnodušni
prema Našim poukama. (Junus, 90.-92.)

Sukob s Izraelćanima
Nakon što su vidjeli mnogobrojne mudžize koje je pokazao
Musa a.s. i uvjerili se da je on poslanik, Izraelćani su pokazali svoju
neposlušnost, nevjeru i krajnju drskost i oholost, budući da su svojim
očima vidjeli toliko dokaza, pa su opet porekli Musaovu misiju. Tražili
22

su od njega da im napravi idola koga će obožavati, zatim, sasvim

apsurdni zahtjevi, kao što je uvjetovanje da prvo vide Boga, pa će tek
onda vjerovati. U toku odsustva od četrdeset dana i noći, Musa a.s. je
odredio da ga zastupa u narodu brat mu Harun. Za to vrijeme Izra-
elćani su napravili zlatno tele, odnosno pokazali su svoju želju i
namjeru da budu vezani samo za materijalna dobra, koristeći sva
sredstva da do njih dođu, a zapostavljajući duhovne i moralne vri-
jednosti. (Pročitajte prijevod sure El-A'raf, 138.-157.)
Iz Musaova misije mogu se izvući sljedeća pouke:
1. Da'ije će se susretati sa osobama koje se drsko i nasilno
ponašaju i koje prkose svemu i svima koji ih okružuju. Ovakvima treba
predočiti što jače i uvjerljivije dokaze, govoreći lijepim i blagim
riječima i tom prilikom se prema njima lijepo i uljudno ponašati.
2. Prkos onih koje pozivamo u vjeru može ići i do krajnje granice
kada traže da vide Boga dž.š., kao što su to tražili Izraelćani od Musa
a.s., što je apsurd, jer postoje mnogobrojna znamenja koja ukazuju na
moć Gospodara svjetova.
3. Ljude treba upućivati da pravilno razmišljaju i zaključuju, i
ukazivati im na nedostatke u njihovom poimanju i razumijevanju
pojava i događaja. Pri tom je važno objasniti im pojam mudžize,
odnosno kazati im da se mudžize događaju po zakonitostima koje su
ljudima nepoznate, a imaju za cilj da ljude podstaknu na ispravno
razumijevanje i zaključivanje. Iako vatra ima moć sagorijevanja, kada
su Ibrahima a.s. bacili u vatru, Allah dž.š. koji joj daje to svojstvo, On
ga u tom tenutku oduzima, a stupa na snagu druga zakonitost ljudima
nepoznata, te vatra postaje hladna i Ibrahim a.s. je spašen.
4. Bez obzira na odbijanje i suprostavljanje, da'ija ne smije
posustati i zanemariti svoju ulugu, jer proces da've je dug i mukotrpan.
Od zasađivanja i kalemljenja voćke pa do njenog ploda treba da prođe
duže vremena. To je Allahova dž.š. zakonitost na Zemlji i prirodan tok,
uvažavajući uzročne i posljedične veze među pojavama i događajima.
 23

MISIJA ISA A.S.

Svoju oholost, negiranje, neposlušnost i bahatost Izraelćani su

ispoljili i prema Isau a.s. kome je objavljen Indžil. Ovaj poslanik rođen
je bez oca, što je Izraelćane dovelo do sumnje u moralnost njegove
majke Merjeme. Ova činjenica kod razumnih i pronicljivih osoba ne
razvija dilemu, budući da Adem a.s. nije imao ni oca ni majke, o čemu
Kur'an. kaže:
Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov, od zemlje
ga je stvorio i zatim rekao: Budi - i on bi. (Ali Imran, 59.)
U odbranu čestitosti i moralnosti svoje majke uključuje se i Isa
a.s. kada još kao novorođenče progovara iz bešike:
Ja sam Allahov rob - Isa reče - meni će On knjigu dati i
vjerovjesnikom me učiniti,
I učinit će me, gdje god budem blagoslovljenim, i naredit će
mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,
I da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da
budem drzak i nepristojan,
I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan
kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao,
To je Isa, sin Merjemin - to je prava istina o njemu - onaj u
koga oni sumljaju,
Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On.
Kada nešto odluči, On za to rekne samo: Budi - i ono bude.
(Merjem, 30.-35., pročitajte prijevod sure Merjem, 16.-40.)
Isa a.s. je djelovao u vrijeme kada su Izraelćani bili podijeljeni u
nekoliko grupa:
- Svećenici koji su zloupotrebljavali svoju ulogu, predali se uži-
vanjima i drugima naređivali ono čega se sami nisu pridržavali.
- Monasi koji su isposnički živjeli i osuđivali su postupke svećenika.
- Skupina koja se pridržavala nekih propisa ranije objave, a mnoge
druge propise su odbacili.
- Grupa koja je slijedila neka filozofska mišljenja, osuđujući sta-
vove ostalih skupina.
24

Isa a.s. nastoji da ih okupi i ujedini na sljedećim principima:

- Tevhid i ibadet.
- Pokornost Allahu dž.š. i Poslaniku.
- Bogobojaznost.
- Uvjerenje da je Allahova dž.š. objava pravi i prirodan put koga
trebaju slijediti.
Kao dokaz svog poslanstva Isa as. je pokazao Izraelćanima
mnoge mudžize, kao što su: pravljene ptice od ilovače, a njegovim
dahom ona postaje živa, liječenje od sljepila i gube, na trenutak
oživljavanje mrtvih voljom Allahovom, informacije Izraelćanima šta
gomilaju i šta jedu u svojim domovima i sl.
(Pročitajte prijevod sure Ali Imran, 42.-60.)
I pored mnogobrojnih dokaza, Izraelćani su pokazali sumnju,
nevjerovanje i krajnosti u svome razmišljanju i zaključivanju. Krajnost
i nelogičnost posebno se ogleda u činjenici da su posumnjali u moral-
nost Isaove majke Merjeme, do kontraverznog vjerovanja da je Isa
Božiji sin koji je bio razapet. Kur'an je sačuvao izjavu Isa a.s. kao
povijesno svjedočenje da je on poslanik kao i svi drugi poslanici, i da
nikada nije tvrdio da je božanstvo.
A kada Allah reče: O Isa sine Merjemin, jesi li ti govorio
ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz
Allaha - on reče - Hvaljen neka si Ti. Meni nije prilično da
govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio Ti to
već znaš. Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš,
samo Ti jedini sve što je skriveno znaš,
Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: Klanjajte
se Allahu, i mome i svome Gospodaru. I ja sam nad njima
bdio dok sam među njima bio, i kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si
ih jedini nadzirao, Ti nad svim bdiš. (El-Mai'da, 116.-117.)
"i zbog riječi njihovih: Mi smo ubili Mesiha, sina
Merjemina, Allahova poslanika. A nisu ga ni ubili ni
raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u
mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o
tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali, a
sigurno je da ga nisu ubili,
 25

Već ga je Allah uzdigao Sebi - A Allah je silan i mudar.

(En-Nisa', 157.-158., pročitajte prijevod sure En-Nisa',
153.-157.)
Misija Isa a.s. ukazuje nam na sljedeće pouke:
1. One koji sumnjaju i nisu čvrsti i ustrajni u vjeri, treba pod-
sjećati da su izgovorivši šehadet preuzeli obavezu da žive islamskim
načinom života.
2. Objava ima svoj kontinuitet i musliman vjeruje u ranije posla-
nike i objave, s tim da Kur'an a.š. otkriva povijesnu činjenicu da su
pojedinci i narodi mijenjali pojedine principe izvornih objava i prilago-
đavali ih svojim željama i prohtjevima.
3. Kur'an je sačuvao osnove učenja svih poslanika, a to je tevhid,
moral i ibadet, dok su pravne norme koje su odgovarale ranijim
vremenima stavljene van snage i bile su privremenog karaktera. Kur'an
je odredio trajne pravne norme (šerijat) koje odgovaraju svakom
vremenu i svim generacijama do Sudnjeg dana. Čovjek je slobodan da
slijedi kur'ansko učenje i to čini u svoju korist, ili da ga ne prihvati na
svoju vlastitu štetu.
26

Šefik Kurdić

MISIJA MUHAMMEDA S.A.V.S

Allah Uzvišeni je, prema učenju islama, stvorio čovjeka s jasnim

i preciznim zadatkom: da Ga spozna, pokori Mu se i zahvali na
blagodatima kojima ga je obilato obasuo. Svaka osoba će ovosvjetsku i
onosvjetsku sreću steći isključivo spoznajom Gospodara svjetova,
robovanjem isključivo samo Njemu, ne pripisujući Mu, u robovanju,
nikoga kao saučesnika!
Čovjeka je Gospodar svemira upravo zbog toga obdario
spoznajnim, intelektualnim i brojnim drugim mogućnostima, a uz to je
učinio da se svaka osoba rađa u takvoj prirodi da teži ka Svom
Stvaraocu i istinskoj spoznaji. Svako se, dakle, dijete rađa sa svim
predispozicijama koje mu omogućavaju istinsku spoznaju svoga
Stvoritelja, ali ga roditelji ili okruženje odvedu u drugom pravcu i
učine da, njihovim utjecajem, sasvim pogrešno usmjeri svoj život,
svoja promišljanja i zaključke. To najbolje ilustrira hadis Allahovog
Poslanika, s.a.v.s, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, a u kojem se jasno
potcrtava: "Svako se dijete rodi u prirodnoj vjeri - islamu, ali ga
njegovi roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom.
Tačno onako kako životinja rodi svoje mladunče - zdravo i potpuno.
Da li primjećujete neki nedostatak kod njih?" (Buhari i Muslim)
Bez obzira na veliku Allahovu blagodat - spoznajne i intelektu-
alne mogućnosti koje su mu date i uz rađanje svakog djeteta u pri-
rodnoj vjeri - islamu, Allah Milostivi čovjeku šalje poslanike i
 27

vjerovjesnike, da svojom pojavom, savjetima i uputstvima podsjete

ljude na njihov fundamentalni zadatak na ovome svijetu, a to je -
vjerovanje i pokoravanje isključivo Allahu Uzvišenom.
Svi su poslanici i vjerovjesnici imali zadatak: pozivanje ljudi u
pokoravanje Allahu Svemogućem, a odbacivanje kufra, nevjerstva i
idolopoklonstva. Svi su se, bez izuzetka, od prvog do posljednjeg
vezivali za jednu nit: pozivanje u monoteizam i liječenje od svake vrste
ovisnosti od idola, kipova, pohota i strasti.
Allahovi poslanici su jedini baštinili potpunu istinu i inter-
pretirali nenatrunjenu predodžbu o Gospodaru svjetova. Istinsku pre-
dodžbu o Stvoritelju svjetova ne može postići razum, niti visoka inte-
ligencija. Tome ne pomaže ni neiskvarenost prirode, ni pronicljivost
uma, ni udubljivanje u analogiju a ni bogato iskustvo.
Čovječanstvo ne duguje nikome koliko skupini Allahovih vjesnika
i poslanika koji su sačuvali ljude od iskrivljenosti i totalne kataklizme.
An-Nedevi lijepo zaključuje kada konstatira, da nije Allahovih poslani-
ka, lađa čovječanstva bi potonula sa svim znanostima, kulturnim naslje-
đem i filozofijom, a ljudska pokoljenja bi se pretvorila u stada stoke i
čopore zvijeri, ne poznajući Gospodara svjetova, vjeru i moral, ne
znajući za milost i ljubav i nemajući višeg cilja od vode i ispaše. Za
sva humana i plemenita značenja u ovom svijetu, za sve prefinjene
osjećaje, sve moralne vrline i korisne znanosti, za snagu suprotstav-
ljanja neistini i pokvarenosti, za sve to zasluga pripada smjernicama
Allahovih vjerovjesnika, njihovom dostavljanju, pozivanju i borbi.
Svijet se još napaja iz onoga što mu oni darovaše, idući prema njiho-
vom svjetlu i živeći u skladnoj građevini što je oni sazidaše.
Svaki poslanik je imao pomagače na putu podastiranja istine.
Posljednji Allahov Poslanik, s.a.v.s, je imao izuzetno vrijedne poma-
gače personificirane u jedinstvenoj generaciji koja se ikada pojavila na
zemlji. Nakon njih, brojni vjernici podstaknuti kur'anskim ajetom:
A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela
čini i koji govori: Ja sam doista musliman (Fussilet, 33), i inicirani
vanrednim nagradama koje se predviđaju poznatim hadisima:
"Tako mi Allaha, da Allah preko tebe uputi jednog čovjeka bolje
ti je nego stado kamila (Buhari i Muslim), a u drugoj predaji stoji:
28

"...bolje ti je nego što Sunce obasja od istoka do zapada (Et-Taberani),

nastavili su sa ovom časnom i, do kraja, humanom misijom: dostav-
ljanja istine ljudima i njihovo udaljavanje od vatre.
Muhammedova, s.a.v.s., da'va predstavlja sintezu metoda ranijih
Allahovih poslanika s razlikom što je njegova da'va, bila metodološki
razgranatija i raznovrsnija. Iz svakog njegovog da'vetskog poteza mogu-
će je izvući bezbroj mudrih pouka i koristiti ih nakon 14 stoljeća u
našem da'vetskom angažmanu. Kako i ne bi, kad ga je Allah, Uzvišeni
učinio uzorom i svijetlim primjerom muslimanima do Sudnjeg dana:
Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji
se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji
često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.)
Nemoguće je, bilo kojim istraživanjem, prodrijeti u suštinu i
raznovrsnost široke lepeze Poslanikovih, s.a.v.s., da'vetskih metoda.
Mi ćemo rezimirati samo neke, želeći primijeniti njihove poruke u
našem da'vetskom angažmanu.
Inače, Poslanikov, s.a.v.s., da'vetski angažman mogao bi se
podijeliti na periode prije i poslije hidžre.

DA'VETSKO ANGAŽIRANJE PRIJE HIDŽRE

U tom periodu Allahov Poslanik, s.a.v.s., koristi se različitim
da'vetskim metodama, od tajnog do otvorenog pozivanja.
Poslanik, s.a.v.s., ogrnut plaštom Allahove mudrosti prvo počinje
da tajno poziva u vjeru u koju je pozivao i Ibrahim, a.s. Nakon pojave
Džibrila, i Poslanikovog, s.a.v.s., straha i zbunjivanja, Allah Uzvišeni,
mu naređuje:
"O ti, pokriveni! Ustaj i opominji! I Gospodara svoga
veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni! I ne
prigovaraj držeći da je mnogo! I radi Gospodara svoga
trpi ! (El-Muddessir, 1.-7.)
On počinje sa da'vom kod njemu najpovjerljivijih ljudi, koji ga
zasigurno neće izdati ili iznevjeriti, pa se tako da'vetski angažira sa
svojom suprugom Hatidžom, r.a., zatim sa bratićem Alijom, r.a., koji
 29

je odrastao u Alejhisselamovoj kući, potom sa Zejd ibn Harisom, r.a., i

napokon sa osvjedočenim prijateljem Ebu Bekrom, r.a.
Muslimanska zajednica brojala je 40 osoba, dok je da'va bila
pojedinačna i tajna.Allahov Poslanik, s.a.v.s., izabrao je kuću Erkam
ibn ebi Erkam El-Mahzumija, gdje je sabrao prve muslimane, i tu ih u
grupi poučavao vjeri i njenim temeljnim principima. Ponekad bi Alej-
hisselam odlazio i u druge kuće, kao u kuću Sa'id ibn Zejda i druge, ali
je to činio rijetko. Erkamova kuća 8. godine biva centar okupljanja
prvih muslimana. Nakon prelaska Hamze i Omera, r.a., na islam situ-
acija se uveliko mijenja.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, po diktatu svoga Gospodara mijenja
strategiju:
Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca
se okani, Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju, koji
pored Allaha drugog boga uzimaju; i znaće oni. (El-Hidžr,
94.-96.)
To je faza otvorenog pozivanja u Allahovu vjeru, početak je od
najbližih - od onih koji nas najviše vole i koji nam najviše vjeruju.
Allah poučava Svoga Poslanika, s.a.v.s.:
I opominji rodbinu svoju najbližu i budi ljubazan prema
vjernicima koji te slijede! A ako ne budu poslušali, ti reci:
Ja nemam ništa s tim što vi radite. (Eš-Šu'ara', 214.-216.)
Za vrijeme mekkanske faze da'vetskog angažiranja Vjerovjesnik,
s.a.v.s., doživljava mnoga poniženja i maltretiranja od predvodnika
kufra i širka: Velida b. Mugire, El-'Asa b. Vaila, Ebu Džehla, 'Amra b.
Hišama, Ebu Leheba, 'Abdul-'Uzza b. 'Abdul-Muttaliba, Nadra b.
Harisa, Ubejj b.Halefa, Umejja b. Halefa i drugih.
Međutim, Alejhisselam ni ne pomišlja na atentat na bilo kojeg od
predvodnika kufra, iako je za to imao razloga, a i odabrane ashabe koji
bi to mogli, a i željeli obaviti.
Tim činom Poslanik, s.a.v.s., htio je oživotvoriti da'vu i utjecati
na svijest ljudi argumentima razuma i vjere, a ne argumentima sile, te
time omogućiti njen dalji protok kroz vrijeme i prostor; ne ograničivši
je ni jednim od tih faktora.
30

Kako god je Poslanik, s.a.v.s., jasno zacrtao kriterije svog

djelovanja to su učinili i predvodnici idolopoklonika. Njihova strate-
gija ogledala se u slijedećem:
1. Najugledniji predstavnici plemena Kurejš došli su Ebu Talibu,
Poslanikovom, s.a.v.s., amidži, i pokušali preko njega utjecati na
Poslanika, s.a.v.s., da prekine započetu misiju. Ebu Talib je od
toga odustao nakon njegovih (Poslanikovih) čuvenih odlučnih
riječi: "Tako mi Allaha, kad bi mi Sunce dali u desnu, a Mjesec u
lijevu ruku, ja se ne bih odrekao onoga što mi je povjereno".
2. Nakon što su islam primili Hamza i Omer, r.a., Poslanik, s.a.v.s.,
je, nesumnjivo, ojačao, pa mušrici pribjegavaju novoj taktici,-
šalju 'Utbe b. Rebi'a, koji Poslaniku, s.a.v.s., nudi bogatstvo, čast,
vlast, i djevojku iz najboljeg plemena.
3. Nakon što nisu uspjeli lijepim metodama, mušrici pribjegavaju
maltretiranju Muhammeda, s.a.v.s., i muslimana, kojih je svakim
danom sve više. Uz fizičko zlostavljanje muslimana, oni su na
Poslanika, s.a.v.s., dok je klanjao kod Ka'be, bacali iznutrice
životinja. Tada je to Fatima, r.a, skinula sa Poslanikovih, s.a.v.s.,
leđa, a on ih je tri puta prokleo: "Allahume 'alejke bi kurejš -
Prepuštam Kurejš Tebi, Allahu!" Tada su se prestali smijati,
odjednom se uozbiljili i prestali. Alejhisselam je tada spomenuo
poimenično predvodnike kufra i prokleo ih tom prilikom, i upravo
one koje je prokleo - nastradali su na Bedru. (Buhari i Muslim)
Nakon ovih maltretiranja Alejhisselama i muslimana, oni ashabi
koji su imali najmanju zaštitu učinili su hidžru u Abesiniju, 5. godine
po poslanstvu. U prvoj hidžri bilo je 12 ljudi i 4 žene, a u drugoj 83
muškarca i 19 žena.
4. Uvidjevši da se islam naglo širi, i pored tortura i maltretiranja, a
našavši mjesto i izuzetno lijepi prijem abesinskog kralja Nedža-
šije, glavešine mekkanskih idolopoklonika donose odluku o
totalnom bojkotu muslimana i klasičnom embargu na razgovor,
trgovinu, ženidbu i sve druge veze sa muslimanima. Totalni
embargo trajao je tri godine i to je bila najteža situacija u kojoj
su se našli muslimani.
Tada Poslanik, s.a.v.s., odlučuje posjetiti Taif, nadajući se
boljem prijemu nego u Mekki; uz to, sa plemenom Sekif vezali su ga
 31

rodbinski odnosi. Nažalost, i nakon 10 dana nade i svestranog angaži-

ranja, Poslanika, s.a.v.s., i Zejd ibn Harisa, r.a, rezultat je izostao; a
odgovor plemena Sekif bio je identičan odgovoru Kurejšija.
U trenucima razočarenja, i u ranama zadobijenim tom prilikom,
dolazi melek zadužen za brda i traži od Poslanika, s.a.v.s., da na njih
sruši brda i da ih sravni sa zemljom; a Poslanik, s.a.v.s., mu tom
prilikom odgovara:
"Nadam se da će Allah izvesti iz njihovih kičmi (da će Allah od
njih podariti potomke) one koji će Njega obožavati i neće Mu činiti
širk" (Buhari i Muslim). U odgovoru Poslanika, s.a.v.s., krije se kasniji
uspjeh njegove misije; u tome se očituje njegova ličnost, to je najbolji
primjer koji muslimani treba da slijede.
Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si
osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj
i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kad
se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli
one koji se uzdaju u Njega. (Ali Imran, 159.)
A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (El-Enbija',
107.)
Nije se onda ni čuditi što je takvim metodama uspio pridobiti
srca okorjela od širka i kufra. To je mogao postići samo čovjek velikog
sabura, ogromnog praštanja i izuzetnog razumijevanja.

Osnovne poruke predhidžretskog da'vetskog

angažiranja
Iz Poslanikovog, s.a.v.s., angažiranja na da'vetskom planu u
periodu prije hidžre, moglo bi se izvući nekoliko bitnih poruka koje bi
nam mogle uveliko pomoći u pronalaženju da'vetskog puta. Ovdje
zapažamo slijedeće
1. Nepokolebljivost pravih vjernika i nakon svih vrsta zlostavljanja
od strane nevjernika. To je rezultat njihove granitne vjere i duhov-
nog zadovoljstva kojeg su otkrili u islamu. Iskrene da'ije na
njihovom putu vode i kontroliraju njihove duše a ne tijela. Oni se
trude da ispune zahtjeve svojih duša a ne zahtjeve svojih tijela
32

(kroz odmor, uživanje...). Samo na ovaj način, misije uspijevaju i

da'ije dolaze do željenog cilja.
2. Riječi koje je Poslanik, s.a.v.s., uputio amidži Ebu Talibu, i nje-
govo odbacivanje svega što mu Kurejšije nude na najbolji način
ilustriraju izdržljivost i ustrajnost da'ije u interpretiranju ideje za
koju se zalaže, kao i odlučnost da se odbiju svi pokušaji protivnika
Istine koji se nude kroz iskušenja položaja, časti i vlasti.
3. Da'ija je dužan povremeno sa sastajati sa svojim istomišljenicima
(sljedbenicima) dnevno ili sedmično, podučavajući ih temeljnim
istinama. Ukoliko je rizično javno, onda će to činiti tajno, kako ne
bi ostavio prostora neprijatelju da ih uništi ili poveća svoje
zlostavljanje i teror.
4. Obaveza da'ije je da obezbijedi mjesto sigurnog boravka za svoje
istomišljenike ukoliko osjeti da su njihovi životi i vjera u
opasnosti. To nikako ne znači i izbjegavanje da'ije da se žrtvuje.
Time se samo obezbjeđuje daljnje širenje i opstanak misije.
5. Dobra supruga ili suprug, ili bilo koji pojedinac koji mu pomaže
na tom putu može uveliko otkloniti poteškoće da'iji, olakšati mu
breme tih briga i uliti mu samopouzdanje da ustraje na putu svoje
misije. Primjer Hatidže, r.a., prema Poslaniku, s.a.v.s., najbolji je
pokazatelj koliko samopouzdanja može supruga - vjernica pružiti
da'iji u njegovoj misiji.
6. Misija može imati koristi i od osoba koje nisu pristalice iste ideje a
koji štite da'iju i koje sprečavaju njegovo zlostavljanje. Da'ija
može iskoristiti i rodbinsku pristrasnost i fanatizam u zaštiti svoga
života i misije, ali pod uslovom da ne slijedi put fanatizma.
7. Nevjernici se ne predaju lahko nosiocima Istine i da've. Kad god
neka od njihovih metoda suprotstavljanja i pokušaja uništenja
Istine doživi neuspjeh, oni pribjegavaju drugim metodama.
8. Poslanikova, s.a.v.s., da'va i njegovo obraćanje Allahu, dž.š., u
bašči, nakon povratka iz Taifa, i zlostavljanje njega i Zejd ibn
Harisa, r.a., najbolje ilustruje iskrenost njegove misije i odluč-
nost da ustraje na njoj, bez obzira na poteškoće. Njega ne zanima
zadovoljstvo glavešina i vladara, već se obraća svome Gospo-
daru i kaže:
 33

Ako Ti ne budeš na mene gnjevan, pa ja za ostalo i ne marim.

(Et-Taberani)
Znak je to i da je dova izvor snage od Svemogućeg, kad zlo-
stavljanje dostigne svoju kulminaciju i kad stanje stvarno postane
nepodnošljivo.
9. Njegovo opraštanje svome narodu kada je imao razloga da ih
prokune i time izazove Allahovu kaznu na njih, na najbolji način
manifestira brigu da'ije spram onih koji se pozivaju, jedan bratski
i očinski odnos spram njih. Odnos da'ije spram onih koji se
pozivaju sličan je odnosu ljekara spram bolesnika. Njegov odnos
je pažljiviji i briga veća ako je bolest razornija i teža.
10. Poslanikov, s.a.v.s., susret sa plemenima u sezoni hadža ili saj-
mova upućuje na to da se da'ija u tom pozivu ne smije ograničiti
isključivo na predavanja ili rad u svojoj sredini, već mu je
obaveza ići u narod i iznutra djelovati. Dešava se da male sku-
pine i pojedinci koji prihvate Uputu u tako vanrednim prilikama
budu od neprocjenjivog značaja u širenju Istine. Tako je
prihvatanje islama od strane osam ensarija, nakon prvog Poslani-
kovog, s.a.v.s., susreta s njima, otvorilo islamu vrata Medine.

DA'VETSKO ANGAŽIRANJE NAKON HIDŽRE

Allahov Poslanik, s.a.v.s., i muhadžiri iz Mekke zatiču u Medini
različite skupine ljudi u pogledu vjerovanja i usmjerenja, koje se mogu
podijeliti u tri grupe:
1. Muslimani koje su sačinjavali pripadnici plemena Evs i Hazredž.
2. Idolopoklonici plemena Evs i Hazredž, i oni koji još nisu prešli
na islam.
3. Židovi, pripadnici plemena Benu Kajnuka', koji su bili saveznici
Hazredž i Benu En-Nadir, i Benu Kurejza - saveznici plemena
Evs.
Još iz vremena džahilijjeta vladalo je neprijateljstvo između
plemena Evs i Hazredž, izraženo kroz mnogobrojna ratovanja.
U takvim okolnostima, Allahov Poslanik, s.a.v.s., započinje novu
fazu svoje poslaničke misije, koja će kroz njegovu mudru riječ i djelo
34

koje je dovelo do perfekcije, postići izuzetne rezultate i otvoriti vrata

da'vi koja neće biti ometana vremenskim i prostornim determinantama.
Poslanik islama, s.a.v.s., dolaskom u Medinu, analizirajući
okolnosti u kojima se nalazi, i posmatrajući plemena koja ga okružuju,
počinje:
1. Sa gradnjom prve džamije. Tim činom Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
dobija nebrojene koristi. On uspijeva da:
a) Okupi sve muslimane prilikom izgradnje prve džamije i na taj
način otkriva sa kojim brojem vjernika raspolaže u novoj
sredini.
b) Kroz kolektivnu aktivnost približava srca jednih prema dru-
gima i ujedinjuje njihova stremljenja.
c) Svojim ličnim angažmanom u gradnji ove džamije Allahov
Poslanik, s.a.v.s., pokazuje da je divan uzor vjernicima, čime
zadobija simpatije novopridošlih muslimana.
d) Jedanput sedmično i pet puta dnevno kontaktira sa svojim
kolektivitetom, što je nepoznato ranijim narodima, što mu
olakšava sprovođenje bilo kakvih narednih akcija ili aktivnosti.
e) Predavanjima i poučavanjima ova džamija prerasta u obra-
zovni i edukativni centar, što će rezultirati bržem sazrijevanju
i jačanju islamske zajednice.
f) Iz ove džamije počinju vojni pohodi za odbranu islama i
afirmaciju da've, čime ona prerasta u regrutni i vojni centar,
bez čega se ne bi mogla zamisliti snažna zajednica.
g) Kroz dogovaranja, usavršavanja i konstruktivna raspravljanja,
ova džamija će postati svojevrstan parlament iz koje će izrasti
i prva islamska država.
Zadatak da'ija danas jeste vratiti prvobitnu centralnu ulogu
džamiji, koja treba da odgaja ljude, obrazuje junake, sjedinjuje srca,
popravlja izopačenosti i gradi društva na temeljima pokornosti Allahu i
Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.
2. Sa bratimljenjem muhadžira i ensarija uspostavio je socijalnu
pravdu između ove dvije skupine; jer su ensarije bili domaćini i
vlasnici imetka, dok su muhadžiri došli bez bilo kakvih
sredstava. Taj čin imao je itekako značajan socijalni efekat.
 35

Bratimljenje muhadžira i ensarija pokazaće se kasnije, imalo je

dalekosežne pozitivne posljedice i bilo je kohezioni element koji je
učvrstio i stabilizirao zajednicu muslimana i učinio je, iako sa dva
podneblja, jedinstvenim kolektivom.
3. Formiranjem prve države u islamu, koja je konstituisana nakon
Ugovora između muhadžira i ensarija, sklapa se primirje sa
nemuslimanima (židovima), kojima je zagarantovano pravo na
vjeru i imetak. Taj historijski dokument (Medinska povelja) pun
je humanosti i socijalne pravde, vjerske tolerancije i saradnje u
interesu društva, da je doista neophodno da se ova opća načela
spomenu, prouče i upamte.
Formiranjem islamske države, da'va i njene metode dobivaju
novu snagu. Tek tim činom da'vetsko djelovanje zadobija sve tražene
pretpostavke za svoje potpuno ispunjenje. Otuda, zahvaljujući idejnoj
ali i materijalnoj snazi, koja se manifestira kroz medinski državni
aparat, došlo je do potpune realizacije da'vetskog plana.
Ovim se jasno poručuje svim muslimanima na svijetu da je
nemoguće upotpuniti svoju vjeru i sprovesti cjelovitu da'vetsku misiju
bez države zasnovane na tom kriteriju. Otuda je zadatak svakog da'ije
ubrizgavati u svijest svih muslimana tu činjenicu.

Osnovne poruke posthidžretskog perioda

Brojne su pouke i poruke koje se mogu izvući iz posthidžretskog
perioda. Mi ćemo izvući slijedeće:
1. Prilikom hidžre Alija, r.a., je, ostajući u postelji Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., rizikovao svoj život. To isto je učinio i Ebu
Bekr, r.a., uputivši se zajedno sa Alejhisselamom na taj put. Bio
je svjestan, ako bi ga idolopoklonici uhvatili, da bi ga ubili. Ovo
ilustrira žrtvu za svoga vođu i uspjeh misije koja se zastupa.
2. U postupku Adullaha ibn Ebi Bekra, r.a., koji im je donosio
hranu u pećini gdje su se sklonili Allahov Poslanik, s.a.v.s., i
njegov otac Ebu Bekr, manifestira se uloga mladosti u uspjehu
da'vetske misije. Ona je stub svakog reformatorskog poziva.
Abdullah ibn Mes'ud, Abdurrahman ibn Avf, Erkam ibn Ebi
Erkam, Se'id ibn Zejd, Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn 'Abbas,
36

Bilal ibn Rebbah, 'Ammar ibn Jasir, Alija ibn Ebi Talib, bili su
mladići ili dječaci i svojim elanom i mladalačkim entuzijazmom
su izuzetno pridonijeli širenju Istine.
3. Učešće Aiše i Esme, r.a., u pripremi i organizaciji hidžre njiho-
vog oca Ebu Bekra i Poslanika, s.a.v.s., potvrđuje nasušnu potre-
bu za učešćem i uključivanjem žena u da'vetsku misiju. Uloga
žena u tome je neoprostivo zapostavljena!
4. Predaje o paukovoj mreži i ptičijem gnijezdu na ulazu u pećinu
simboliziraju Allahovu pomoć nosiocima da've. On je taj koji se
brine za misiju islama i afirmiranje Istine. Naše je samo da se
angažiramo i ispunimo svoje obaveze.
...a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći. I opskrbiće
ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On
mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio;
Allah je svemu već rok odredio. (Et-Talak, 2.-3.)
5. Poslanikovo, s.a.v.s., direktno učestvovanje u džihadu najbolji je
primjer onoga što se govori. Svaka njegova riječ je bila praćena
striktnim primjerom, što je omogućilo muslimanima slijeđenje
njegova puta i 1400 godina poslije njegove smrti. Da nije takve
dosljednosti njegov životni put bi bio napušten već nakon 14
godina.

VJEROVJESNIKOVE, S.A.V.S., METODE U DA'VI

Allahov Poslanik, s.a.v.s, ne samo da je dostavio poslanicu koja mu je
povjerena, već je svojim metodološkim pristupom nadmašio sve pret-
hodnike i ostao najbolja paradigma svim muslimanima do Sudnjeg dana.
Poslanikove, s.a.v.s, metode pozivanja u vjeru bile su rezultat
Allahovog, dž.š, nadahnuća. Odgajao ga je njegov Gospodar, pa su,
otuda, i metode koje je koristio bile savršene i potpune.
Ako sa bilo kojeg aspekta analiziramo da'vetske metode Allaho-
vog poslanika, s.a.v.s, otkriti ćemo njihovu nedostižnost i beskrajnu
mudrost. Njegovo obraćanje, pozivanje i podučavanje ashaba nije
imalo svakodnevni kliše, već se, shodno okolnostima, mijenjalo i svaki
put postajalo nanovo zanimljivo i neponovljivo.
 37

Naravno, savršene metode mogle su rezultirati i savršenim

rezultatima. Spomenutim metodama mogao se služiti samo onaj koga je
Njegov Gospodar odgojio i najbolji mu odgoj dao. Upravo tako
perfektnim metodama u da'vi mogla se odgojiti čitava plejada časnih
ashaba. Samo u takvoj školi mogao se odgojiti 'Abbas, r.a, amidža
Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji je od njega bio stariji dvije godine, ali
je na pitanje: Ko je stariji: ti ili Poslanik, s.a.v.s?, odgovorio: Allahov
Poslanik, s.a.v.s, je stariji, a ja sam rođen dvije godine prije njega!!!

DA'VA ASHABA

Da'vetski angažman ashaba bio je paradigmatičan svim

generacijama koje su dolazile nakon njih. Ništa ih nije moglo spriječiti
da Allahovu riječ dostave drugima. Nije onda čudo kakvo im je mjesto
Allah dao, kao što tvrdi Poslanik islama, s.a.v.s, u jednoj predaji:
"Doista je Allah - izuzevši poslanike - dao prednost mojim asha-
bima nad ostalim ljudima!" (El-Bezzar)
Ashabi su sve svoje mogućnosti i potencijale upotrijebili da bi
dostavili i afirmirali Istinu. Na tom putu su žrtvovali sve: i imetak, i
život, i vrijeme... To je, uistinu, jedinstvena generacija u povijesti
ljudskog roda, koja se sa takvom snagom, pregalaštvom i savješću, nije
ponovila. Nije, onda, ni čudo što su napravili takav uspjeh o kojem
drugi mogu samo sanjati!

DA'VA HULEFAI R-RAŠIDINA

Prva četverica halifa su svoj časni zadatak vođenja islamske
države i nesebičnog zalaganja na prezentiranju islama i njegovih ideja,
sprovodili svega 30 godina, od 10. do 40. god. po hidžri, upravo onako
kako je najavio Allahov Poslanik, s.a.v.s, u predaji koju prenosi Safina,
r.a, a koja glasi:
"Hilafet će trajati trideset godina, a onda će nastati monarhija!"
(Ebu Davud, Et-Tirmizi, Nesa'i, Ibn Madže)
38

Iako je period vladavine hulefai-r-rašidina bio relativno kratak,

ipak je on obilovao izuzetnim da'vetskim pokretom koji je obilježio to
razdoblje. Misionarski angažman, posebno u vrijeme prve trojice
halifa, bio je od neprocjenjivog značaja za da'vu u cjelini.
U to vrijeme zastava islama zavihorila se u mnogim novim pod-
ručjima, da bi taj zalet, donekle, bio zaustavljen za vrijeme hilafeta
Alije b. Ebi Taliba, r.a, zbog poznatih unutrašnjih razmimoilaženja i
sukoba među muslimanima.

DOPRINOS EBU BEKRA, R.A.

RAZVOJU DA'VETSKE MISLI
Ebu Bekr b. Ebi Kuhafa as-Siddik, r.a, iako je predvodio islam-
sku državu samo dvije godine i tri mjeseca, napravio je izuzetan
podvig na političkom, vojnom, ekonomskom, socijalnom, ali još veći
na da'vetskom planu. On je svojom hrabrošću i pronicljivošću savladao
odmetnike, sredio račune sa onima koji su odustali plaćati zekjat i
spremio vojsku na čelu sa Usama b. Zejdom, r.a, kojom prilikom je
proširio ideju islama u nove krajeve i područja. Cilj usmjeravanja
boraca u različita područja bio je jasan: da'vetsko djelovanje i domi-
nacija Allahove riječi na Zemlji!
On upućuje najvećeg vojnog stratega svih vremena, čuvenog
Halid b. el-Velida, r.a, u Irak, sa tim časnim ciljem i zadatkom.
Takvi uspjesi, posebno na da'vetskom planu, mogu se tumačiti
pronicljivošću, blagošću i iskrenošću Ebu Bekra as-Siddika, r.a. Za
njega brojni izvori tvrde da je bio inteligentan, privlačan, prijatan,
elegantan, blag i drag.
On je plijenio srca ljudi svojom pojavom, znanjem i suptilnošću.
Otuda je i sam Allahov Poslanik, s.a.v.s, izjavio, da kada bi sebi
uzimao prisnog prijatelja (halila), uzeo bi, prije svih, Ebu Bekra as-
Siddika. (Buhari, Muslim i dr.)
Nije se čuditi što je Poslanik, s.a.v.s, znajući za njegove visoke
moralne vrline, najprije Ebu Bekru ponudio da prihvati islam. Ovaj
Poslanikov, s.a.v.s, izbor pokazao se perfektnim, jer će Ebu Bekr, r.a,
svojom istančanom profinjenošću i suptilnim metodama pravoga da'ije
 39

uvesti u islam svu mekkansku elitu, kao što su, recimo: Osman b.
'Affan, 'Abdurrahman b. 'Avf, Talha b. 'Ubejdullah, Zubejr b. 'Avvam,
Sa'd b. ebi Vekkas, Abu 'Ubejda b. al-Džerrah i dr.
Na planu širenja islama i afirmiranja istine dijelio je sve što je
imao. Toliko je Ebu Bekr, r.a, dijelio svoj imetak u želji da što snažnije
potpomogne istinu, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, izjavio u predaji koju
prenosi Ebu Hurejra, r.a:
"Ničiji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu Bekra.!" Kada je
to čuo, Ebu Bekr, r.a., zaplakao je i rekao: "A kome ja i moj imetak
pripadamo, ako ne tebi, Allahov Poslaniče?!" (Ahmed)
Jedna od bitnih vrlina Ebu Bekr as-Siddika, r.a, bila je skrom-
nost. To je osobina koja mora krasiti svakog da'iju. Navešćemo samo
jedan primjer koji će najbolje ilustrirati tu osobinu velikog ashaba:
Omer b. al-Hattab, r.a, je odlazio u kuću jedne starice da bi joj
pomagao u kućnim poslovima. Jednog dana, kada je Omer, r.a, došao i
upitao staricu šta treba uraditi, odgovorila mu je da je neki čovjek
došao prije njega i da je sve te nužne poslove već završio. Omer, r.a, je
i dalje redovno dolazio toj starici. Jedanput je došao rano ujutro i kada
je stupio pred njena vrata, ugledao je jednog čovjeka, čije je lice bilo
prekriveno, kako izlazi iz kuće. Omer, r.a, ga je pratio i kada je čovjek,
nakon izvjesnog vremena, otkrio lice, prepoznao je Abu Bekr es-
Siddika, r.a. Omer, r.a, mu priđe i reče: "Bio sam siguran da si to ti!
Znao sam da me niko, izuzev tebe, u tome ne bi preduhitrio!" To su
bili islamski vladari. Noću nisu spavali, razmišljajući o svojim
podanicima i njihovim potrebama. Otkuda toliki uspjeh na političkom,
vojnom, ekonomskom, socijalnom, a posebno, da'vetskom planu i
otkuda takav šarm koji je osvajao i plijenio ljudska srca?! Možemo
samo reći da je Ebu Bekr, r.a, bio inspiriran Kur'anom i Sunnetom
Allahovog Poslanika, s.a.v.s. i da su svi njegovi postupci emanirali iz
njegovog bića ispunjenog stabilnim, nepatvorenim i nesalomljivim
imanom, koji je najbolje odslikao Omer, r.a, kada je kazao:
"Kada bi se mjerio iman Ebu Bekra i iman svih stanovnika
Zemlje, prevagnuo bi iman Ebu Bakra.!"
40

DOPRINOS OMERA, R.A.

RAZVOJU DA'VETSKE MISLI
Omer b. al-Hattab, r.a, je, predvodeći islamsku državu deset
godina, pet mjeseci i dvadeset i jedan dan, uspio je ojačati i proširiti, a
na planu da've napraviti velike pomake i izuzetne rezultate. Ustvari, to
je bio kontinuiran nastavak briljantne da'vetske aktivnosti njegovog
prethodnika Ebu Bekra es-Siddika, r.a, koji je on samo znalački nasta-
vio i napravio takve poteze koji će mu osigurati lijep spomen sve do
Sudnjeg dana.
Ono što je značajno primijetiti u slučaju ovog velikog ashaba i
pravednog halife jeste da je on svoj politički, društveni i vjerski
autoritet koristio za afirmiranje da'vetskih aktivnosti. Njegov prepo-
znatljivi idžtihad bio je, primjetno je, u službi da've, a osvajanje novih
područja nije bilo ništa drugo nego svojevrsna da'vetska prezentacija
direktno potaknuta od Omera, r.a.
Omer, r.a, istim žarom nastavlja započetu misiju vojnim poho-
dima, upravo onako kako je činio njegov prethodnik Ebu Bekr, r.a. On
šalje 14. godine po hidžri vojsku pod zapovjedništvom Sa'd b. Ebi
Vekkasa, r.a, koja u bici kod Kadisijje, u Iraku, ubjedljivo savladava
čuvenog Rustema i njegovu ogromnu armadu. Nakon toga, Sa'd, r.a,
16. god. po hidžri, sa vojskom junaka i da'ija trijumfalno ulazi u
tadašnju prijestonicu Perzije - Al-Madain.
Pod briljantnim zapovjedništvom Huzejfe b. al-Jamana, r.a,
Perzijanci su potučeni u bici kod Nihavanda a Asbahan je došao u ruke
muslimana. Kratko vrijeme iza toga da'ije islama već djeluju u
gradovima Horasana.
U periodu Omerovog, r.a, hilafeta muslimani osvajaju i Egipat i
brojna druga područja i tamo angažirano djeluju.
Odlazak vojnih ekspedicija u područja do kojih nije stigla ideja
islama doprinio je da se tamošnji narodi upoznaju sa islamom, tako da
se bilježi značajno islamiziranje određenih područja bez ratnih sukoba,
čemu je uveliko doprinio sam halifa Omer, r.a, koji je fascinantnom
mudrošću odabirao, ne samo velike junake, nego i mudre i iskusne
da'ije, koji su djelotvornim metodama prezentirali islam na način koji
osvaja srca u područjima u koja su dolazili.
 41

Analizirajući Omera, r.a, i njegov život dolazi se do konstatacije

da je takav briljantan uspjeh i na vojnom i na da'vetskom planu bio
očekivan. Omera, r.a, zbog njegove odlučnosti, karaktera i borbe za
Istinu, sam Poslanik islama, Muhammed, s.a.v.s, nazvao je El-Faruk
(onaj koji rastavlja istinu od neistine). Ibn 'Abbas, r.a., prenosi predaju
u kojoj se kaže da su se stanovnici nebesa obradovali Omerovom, r.a,
prelasku na islam.
Iman i bogobojaznost bile su prepoznatljive crte tog islamskog
velikana. Dovoljno je samo spomenuti da je, učeći ajete, iz straho-
poštovanja prema Gospodaru svemira, plakao, sve dok ne bi pao, pa bi
ga ljudi obilazili kao bolesnika. Od plakanja je, kao posljedicu, imao
dvije crne crte na licu. Ibn el-Dževzi navodi da je znao plakati na
sabah-namazu, tako da bi se njegovi jecaji čuli i u trećem saffu.
Omer, r.a, je slovio kao najpravedniji vladar u historiji. Ako
pogledamo samo neke primjere to ćemo, doista, i ustanoviti:
- Tražio je da sluge jedu sa njim!
- Jednom prilikom je ostarjeli Židov tražio osnovne potrepštine
od njega, prvo ga je odveo svojoj kući i dao mu šta je mogao a onda ga
poslao u državnu blagajnu i naredio da se taj čovjek obezbijedi, jer,
zbog starosti, nije mogao zarađivati!
- Sin egipatskog namjesnika 'Amra b. al-'Asa, r.a, takmičio se sa
jednim nemuslimanom, pa ga je taj nemusliman pobijedio, na što ga je
namjesnikov sin udario. Omer, r.a, saznavši za to, naredio je da obojica
dođu u Medinu. Kada su došli do njega, zahtijevao je da nemusliman
udari namjesnikovog sina kao što je i on njega udario!
To je Omer, r.a.! Čovjek koji je naređivao pravdu ali je, u isto
vrijeme, bio najpravedniji. Njegova pravda bila je prekretnica za
nemuslimane u brzom prihvatanju islama i jedna od bitnih da'vetskih
komponenti koje su krasile ovog velikog ashaba.
Ako se još kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, izjavio u hadisu
koji prenosi 'Ukbe b. 'Amir, r.a:
"Kada bi bilo vjerovjesnika nakon mene, onda bi to bio Omer b.
al-Hattab" (Et-Tirmizi, Et-Taberani, Hakim)
Onda doista ne treba ništa više reći o tom velikom čovjeku,
hrabrom junaku i izuzetnom prijatelju Allahovog Poslanika, s.a.v.s, a uz
42

to, vanrednom da'iji, koji je svojom zaljubljenošću u Allahovu vjeru,

svojom mudrošću i lijepim metodama načinio fascinantne rezultate.

DOPRINOS OSMANA, R.A.,

RAZVOJU DA'VETSKE MISLI
U periodu Osmanovog, r.a, hilafeta nastavljena je da'vetska
aktivnost, istim žarom kao što je bilo i za vrijeme dvojice ranijih hali-
fa. Slobodan i djelotvoran da'vetski angažman ovisi o slobodi govora,
kretanja i drugih vrsta komunikacija. To je Osman, r.a, veoma dobro
znao, pa je nastavio oslobađati nova područja i uklanjati jarmove zulu-
ma koji su bili natureni narodima u tim područjima, kako bi, na taj
način, mogli sasvim slobodno i dostojanstveno izabrati vjeru koju hoće
i kodeks ponašanja koji im, doista, imponira.
Angažman muslimanskih vojnika ne zadržava se samo na kopnu,
već sada uveliko se preseljava i na otvorenu pučinu mora. Tako
Osman, r.a, daje odobrenje prvom admiralu islamske flote, Mu'aviji b.
Ebi Sufjanu, r.a, da lađama krene ka Kipru i osvoji ga, što on i čini 28.
god. po hidžri. Osim oslobađanja Kipra, Mu'avija, r.a. se hrabro bori
protiv Bizantinaca, koje je dotjerao sve do Amurije, mjesta u blizini
današnje Turske prijestonice Ankare. Zanimljivo je spomenuti da su u
redovima Mu'avijine, r.a, vojske bili poznati ashabi: 'Ubade b. as-
Samit, Ebu Ejjub el-Ensari, Halid b. Zejd, Ebu Zerr al-Gaffari, Šeddad
b. Evs i brojni drugi.
Trideset i prve godine po hidžri muslimani se upuštaju u pomor-
sku bitku sa Bizantincima, koje je predvodio imperator Konstantin II
sa ratnom mornaricom od 500 brodova. Muslimane je predvodio hrabri
Emir Egipta 'Abdullah b. ebi Sarh, sa malim brojem brodova i manjim
brojem pripadnika ratne mornarice. I pored toga, muslimani su u toj
bici slavili veliku pobjedu, koja će uveliko otvoriti vrata novim da'vet-
skim podvizima.
Uz to, muslimani sve više prodiru u područja Sjeverne Afrike,
Afganistana, Azerbejdžana, Taberistana, Horasana... Tako je islamska
vojska, pod zapovjedništvom Emira Kufe, Se'ida b. el-'Asa, r.a., koja je
pobjednički duboko prodrla u Horasan i Džurdžan, u svojim redovima
imala samu elitu ashaba, među kojima: Hasana i Huseina, dvojicu
 43

unuka Allahovog Poslanika, s.a.v.s, 'Abdullaha b. 'Abbasa, 'Abdullaha

b. Omera, 'Abdullaha b. ez-Zubejra, r.a., i druge.
Osman, r.a, uz područja koja su osvojena u vrijeme Omera, r.a,
širi front vojnih aktivnosti, ali i da'vetskih djelovanja. To je, ujedno,
bila i prilika brojnim ashabima da iskažu afinitet za da'vu, što su oni na
najbolji način i pokazali.
Izuzetnom uspjehu da'vetske misije Osmana,r.a, svakako je dopri-
nijela njegova izuzetna blagost. On je bio izuzetno omiljen i cijenjen u
narodu, a bio je i jedan od najljepših ashaba. Ibn Asakir navodi predaju
'Abdullaha al-Mazinija u kojoj ističe: "Nikada nisam vidio ni muško ni
žensko ljepšeg i prijatnijeg lica od Osmana b. 'Affana."
Njegova darežljivost bila je paradigmatična. Sjetimo se samo
priprema za bitku na Tebuku. Vjerovjesnik, s.a.v.s, zatražio je od
ashaba da naoružaju one borce koji nisu u stanju to učiniti, pa je
Osman, r.a, bez dvoumljenja,opremio 1.000 boraca, kupivši 950 deva i
50 konja, a onda donio 1.000 zlatnika i stavio ih u Poslanikovo,
s.a.v.s., krilo, nakon čega je Poslanik, s.a.v.s, izjavio:
"Od danas Osmanu neće ništa štetiti, ma šta uradio." (Et-Tirmizi)
Ne zaboravimo, također, njegovu darežljivost u vrijeme gladi
koja je zahvatila Medinu. Upravo u to vrijeme njegova karavana od
1.000 deva, natovarena raznim namirnicama, stigla je u ovaj grad.
Onda je svu robu i namirnice koje su dopremljene, na hiljadu njegovih
deva iz Sirije podijelio besplatno siromašnim i potrebnim stanovnicima
Medine. To je gest koji govori više od najvatrenijeg govora i da'vetski
metod djelotvorniji od bilo kojeg drugog. Nije, onda, čudo što je
Osman, r.a, bio toliko omiljen u narodu i što je mogao tako brzo i
jednostavno utjecati na ljude.

REDUCIRANJE DA'VETSKE
ANGAŽIRANOSTI U VRIJEME 'ALIJE, R.A.
Za vrijeme hilafeta 'Alije b. ebi Taliba, r.a, da'vetska aktivnost
poprilično je reducirana i bila je, donekle, samo upražnjavana u mjesti-
ma koja su već ranije ušla u islam. Novih osvajanja nije bilo zbog novo-
nastalih razmimoilaženja među samim muslimanima. Naime, ubistvo
Osmana, r.a, bilo je prvi ozbiljniji udarac stabilnoj islamskoj državi.
44

Židovska svijest o pokušaju razaranja jedinstvenog islamskog

tkiva, personificirana u ličnosti 'Abdullaha b. Sebe'a, ubacit će prvu
klicu razdora među muslimanima. Atentat na Osmana, r.a., će, ustvari,
biti jedan od razloga različitog shvatanja ovog problema među samim
ashabima. Kada se tome doda do tada neviđena propaganda Jevreja,
licemjera i drugih neprijatelja islama, onda nije ni čudo što je to
izazvalo takva neslaganja i razmirice. Jedan od razloga nesporazuma
između muslimana sigurno je i odlazak velikog broja poznatih ashaba
u razna područja daleko od Medine.
Njegovu hrabrost i ljubav spram Allahovog Poslanika, s.a.v.s,
najbolje ilustrira njegova smjelost da ostane u Poslanikovoj, s.a.v.s,
postelji one noći kada je Poslanik, s.a.v.s, sa svojim vjernim drugom,
Ebu Bekrom, r.a, učinio hidžru u Medinu i kada je te noći spreman
atentat na njega. Iz tog primjera jasno se da primjetiti da se Alija, r.a,
kao iskreni da'ija, žrtvovao za svoga vođu, budući da je u spasu vođe i
spas da'vetske misije, a u njegovom uništenju je i uništenje ideje u koju
se poziva. Bilo je, dakle, sasvim moguće, kako primjećuje dr. Mustafa
as-Siba'i, da sablje Kurejšija svoj bijes iskale na glavi 'Alije, r.a., i tako
mu se osvete što je Poslaniku, s.a.v.s, olakšao da se spasi. Međutim,
'Alija, r.a, nije mario za to, već je njegova glavna preokupacija bila da
vođa misije bude spašen.
'Alija, r.a. je imao brojne vrline koje su bile itekako značajne u
njegovom da'vetskom radu. Njega su čak krasile i neke vrline koje
drugi ashabi nisu imali, kao što tvrdi 'Abdullah b. 'Abbas, r.a:
"Alija je posjedovao 18 vrlina koje nije posjedovao niko od
pripadnika ovoga ummeta."
Nemoguće je nabrojati sve kvalitete ovog islamskog velikana u
kratkim crtama. Dovoljno je i ovih nekoliko rečenica da nam ukažu na
genijalnost i vrijednost ovog ashaba. Šteta je samo što je on hilafet,
koji je trajao pet godina i tri i po mjeseca,.proveo u najnemirnijem
periodu islamske države, kada su kulminirale međusobne razmirice,
izuzetni nesporazumi i velika anarhija.
Da je situacija bila drugačija, šta bi tek ovaj genije, izoštrenog
intelekta, visokih moralnih kvaliteta i proslavljeni junak, mogao još
učiniti na planu da'veta.
 45

DA'VA OSTALIH ASHABA

Budući da su ashabi učili izravno od Allahovog Poslanika,
s.a.v.s, jasno je da su najbolje savladali metode da'vetskog angažiranja.
Da jedna generacija može sebe iz temelja preobraziti i transformirati
na način kako to zahtijeva Gospodar Univerzuma, ekspilicite se da
primijetiti iz slučaja prve generacije muslimana. Oni to priznanje, koje
su, neosporno je, zaslužili, dobivaju direktno od Uzvišenog Allaha:
Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite
da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha
vjerujete. (Ali Imran, 110.) .
To je fenomen pred kojim treba da zastane svaki pojedinac i da
ga analizira. U čemu je tajna njihova uspjeha?! Zbog čega se genera-
cija poput ove tokom historije, u tako impozantnom broju i takvoga
kvaliteta nikada više nije ponovila?! Ako analiziramo razloge njihovog
uspjeha, doći ćemo do saznanja da je njihov veliki uspjeh došao nakon
ispunjavanja sljedećih elemenata:
1. Čišćenjem svojih bića od natruha bilo kakvih neislamskih ele-
menata, radu sa sobom i drugima unutar svoje zajednice.
2. Nesebičnim materijalnim davanjima na Allahovom putu, poseb-
no za opremanje boraca koji su Allahovu nepatvorenu riječ širili
u nova područja i oslobađali podjarmljene narode i omogućavali
im da saznaju Istinu.
3. Vlastitom borbom, žrtvujući svoje zdravlje, tijela i živote, u želji
da Allahova riječ dominira i da bude temeljem ljudskih zakona.

MUS'AB B. 'UMEJR, R.A. - PRVI

AMBASADOR DA'VE U ISLAMU

Mus'ab b. 'Umejr, r.a, bio je jedan od najmarljivijih učenika

Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Veoma rano je primio
islam i u njega je utkao svu svoju fizičku i duhovnu snagu koju je
posjedovao. Iako su ga roditelji maltretirali zbog njegove odanosti
46

islamu, kroz zabranu hrane, pića i odijevanja, on je ostao stamen na

putu Istine i postao primjer drugim mladićima kako se bori za ideale
koji nadvisuju ovodunjalučki život i životne potrebe.
Metode koje je upotrijebio u svom da'vetskom angažmanu postale
su paradigma svim budućim generacijama. On je, naime, pronicljivom
selekcijom preveo na islam dva ključna čovjeka u Medini i, na taj način,
omogućio prelazak polovine stanovnika tog grada na islam, ali i otvorio
vrata za normalan dolazak muhadžira iz idolopokloničke Mekke u ovaj
grad, koji će postati nukleus iz koga će se izroditi nova, jedinstvena,
neponovljiva generacija muslimana do Sudnjega dana.
Za formiranje prve islamske zajednice, vojske i države itekako je
doprinio ovaj prvi ambasador da've u islamu, kojeg je Allahov Posla-
nik s.a.v.s., poslao da poučava prve muslimane Medine učenju Kur'ana
i temeljnim postulatima islama.
Analizirajući njegove perfektne metode, savladane u
Poslanikovoj, s.a.v.s., školi uveliko će doprinijeti nama da pokušamo
na sličan način drugima predstaviti i prikučiti islam i afirmirati ga na
način koji će postati blizak i prijemčljiv onima koji za istinom žude i
žele je, jednoga dana, spoznati.
Ovaj trijumfalan uspjeh kakvog je postigao Mus'ab b. 'Umejr, r.a,
prevodeći na islam polovicu stanovnika Medine i otvarajući širom
vrata dolaska muhadžira iz Mekke u Medinu, nije sigurno nastao
slučajno. Otuda, pokušajmo prodrijeti u suštinu njegovog uspjeha i
otkriti tajne tog sjajnog rezultata koji nam trasira da'vetske puteve
punih četrnaest stoljeća.
Analizirajući njegov da'vetski angažman, dolazimo do sljedećih
zaključaka, koji nam u cjelosti osvjetljavaju tajnu njegovog trijumfal-
nog uspjeha:
1. Mus'abova, r.a, precizna analiza stanja u Medini. Njegova ana-
liza se sastojala u preciznom definiranju i detaljnom upoznavanju
sa društvenim i historijskim okolnostima u Medini, sa prijate-
ljima i neprijateljima islama i muslimana i faktorima koji utječu i
na jedne i na druge.
2. On dolazi kod domaćina - Es'ada b. Zurara, r.a, poznatog i ugled-
nog stanovnika Medine, koji je među prvima primio islam.
Zašto? Upravo zbog toga što će pravi da'ija koristiti svaku osobu
 47

koja mu može pomoći na planu da'veta, a posebno osobu koja

poznaje ljude, njihove navike i aspiracije, kao i mjesta njihova
okupljanja, i o eventualnom, njihovom neprijateljskom odnosu
spram njega, pomoći će mu u odbrani života, ugleda i dostojan-
stva. U ovom konkretnom slučaju, Es'ad, r.a, je bio taj koji je
dobro poznavao ljude, njihov status i ugled u društvu, njihovo
mjesto okupljanja, kao i način na koji se može odbraniti od njiho-
vog neprijateljstva koje je kulminiralo čak do fizičkog obračuna.
3. Mus'ab, r.a, ne sjedi u Es'adovoj, r.a, kući, čekajući grupu novo-
pridošlih muslimana da mu tu dođu da ih poučava vjeri ili
medinsku omladinu, koji još nisu osjetili slast prave vjere, niti
pravi kancelariju, pa čak ni džamiju, već odlazi njima, ulazi u
njihove redove i djeluje iznutra.
4. Njegov mudri postupak da se da'vetski angažira zajedno sa svojim
domaćinom - Es'adom, r.a, rezultirao je minimumom maltretiranja
od strane Medinelija. Naime, rodbinski odnosi As'ada i Sa'da, r.a,
uveliko su doprinijeli da Mus'ab, r.a, mirno djeluje i da, u tom
pogledu, ne doživi velike poteškoće i nesnosna iskušenja.
5. Obraćanje Sa'da Useidu da ode do navedene dvojice da'ija i
spriječi ih, ako treba i silom, od "zaglupljivanja njihove omla-
dine", na najeklatantniji način ilustrira logiku svih vladara,
vlastodržaca i moćnika svijeta, koja je prisutna od faraona koji se
pribojavao da Musa, a.s, ne promijeni vjeru njegova naroda pa
sve do današnjih silnika i tirana.
6. Mus'ab, r.a, veoma dobro koristi poznavanje društvenog statusa
pojedinih Medinelija i posebno njima poklanja pažnju. On se
ponaša kao iskusan ljekar, koji zna u svakom momentu koji lijek,
kada i kome propisati ili kao selektor neke sportske reprezen-
tacije koji zna koja ekipa može donijeti pravi trijumf i pobijediti.
Njegovo preferiranje ove dvojice nad drugima i njegova selekcija
da baš oni budu njegovi izabranici koji će djelovati na stotine i
hiljade drugih je vanredan osjećaj prioriteta, koji danas mnogima
nedostaje u njihovim da'vetskim naporima.
7. Oštra prijetnja od strane Sa'da i Useida, r.a, na najbolji način
ilustrira neprijateljstvo spram onoga što se ne zna. Otuda su naj-
veći neprijatelji islama, ranije a i danas, upravo oni ljudi koji ne
48

poznaju islam ili imaju sasvim pogrešnu predstavu o njemu. Zar

ova dva velikana Medine nisu došli ljuti i srditi na islam i da'ije, a
vratili se ozarenih lica i nježnoga srca, nakon što su ga upoznali?!
8. Ljubazna Mus'abova, r.a, preporuka Usejdu, r.a, a kasnije i Sa'du,
r.a, da sjednu i saslušaju ono što iznosi, pa ako im se ne dopadne,
da, onda, izvrše svoju prijetnju, na najbolji način pokazuje
perfektne da'vetske metode jednog od Vjerovjesnikovih, s.a.v.s.,
učenika, koje će i rezultirati trijumfalnim uspjehom.
Koliko dobrih i humanih ideja propadne zbog loših metoda, a
koliko, opet, loših ideja uspije zahvaljujući vanrednim metodama?!
Ovaj primjer nam eksplicite ukazuje na to da je neophodno za
da'iju da upotrijebi kvalitetne i djelotvorne metode. Upravo loš uspjeh
današnjih da'ija i kod nas i u svijetu je rezultat odsustva mudrih, savre-
menih i djelotvornih metoda u prezentiranju Istine.
9. Usejdove, r.a, riječi, da je iza njega "čovjek koji, ako bi prihvatio
islam, i njegov narod bi to učinio", najbolja su preporuka današ-
njim da'ijama, da obilato koriste ovakav način i da usmjere svoj
angažman na ljude od intelekta, ugleda, vlasti i časti, kako bi
rezultat bio što bolji i efikasniji.
10. Usejdove, r.a, riječi da će im "istoga momenta poslati Sa'da",
otkrivaju nam dva momenta:
a) Usejd, r.a, se osjećao sretnim prelaskom na islam, pa je želio
da taj osjećaj doživi i njegov prijatelj Sa'd, r.a.
b) On ga želi poslati Mus'abu b. 'Umejru, r.a, ne zbog toga što
on lično ne želi na njega da'vetski djelovati, već naprosto što
smatra da Mus'ab, r.a, preciznije poznaje propise islama i ima
temeljitije uvide u sve ono što je Poslanik, s.a.v.s, govorio i
radio. On, dakle, nije fetve izvlačio "iz rukava" i proizvoljno
govorio o islamu, kao što se, na žalost, danas dešava kod
nekih da'ija, nego je Sa'da, r.a, poslao onome koji ima jaču
argumentaciju.
Ako kompariramo mogućnosti kojima je raspolagao Mus'ab b.
'Umjer, r.a, u Medini i mogućnosti muslimana danas, kod nas i u
svijetu, primjetićemo ogromnu razliku. Mus'ab, r.a, bez materijalne
podloge, bez plate i penzije, bez kancelarija i raskošnih prostorija, bez
 49

automobila i drugih komfornih prevoznih sredstava, bez mehanizama

koji štite njegovu sigurnost, i uz, kako je prethodno navedeno, prijetnju
smrću, prevodi na islam polovinu stanovnika Medine, dok mi danas,
konkretno u Bosni i Hercegovini, uz sve mehanizme i sredstva kojima
raspolažemo, nismo u stanju napraviti takav podvig! Zašto? Odgovor
potražimo sami!

DA'VA U VRIJEME EMEVIJA

Za vrijeme Emevija, koji su vladali od 40. godine po hidžri sa

Mu'avijom ibn ebi Sufjanom, r.a., do 132. godine po hidžri., ubistvom
Mervana b. Muhammeda b. Mervana b. al-Hakema, da'va se proširila i
idejno i geografski. Gotovo svaki dan su nova područja prelazila na
islam. Islamska ulema i da'ije su odlazile u ta područja i objašnjavali
islam i njegove propise. Otuda se u ovom periodu obrazuju mnoge
škole i kružoci koje formiraju da'ije svojim dolaskom u neko mjesto.
Ovaj period ne karakterizira posebna grupa da'ija koja je prakti-
cirala i promicala da'vu u ovom periodu, već je, naprosto, svaki
pojedinac osjećao potrebu svoga da'vetskog angažiranja i širenja Isla-
ma i njegove časne misli.
Ipak, ako bi izdvajali doprinos nekoga iz ovog perioda onda bi to
nesumnjivo bio Hasan al-Basri i Omer b. 'Abdulaziz.
Da'vetsko djelovanje u ovom periodu je bilo usmjereno na tri
područja:
1. Na Malu Aziju i Vizantiju. Emevije su iz svoje prijestonice
Damaska počeli sa širenjem islama i da'vetskim djelovanjem po
ostrvima Sredozemnog mora. U tom pogledu su upotrijebljavali flotu od
1.700 lađa. Ovladali su većinom ostrva. Takođe su opsjedali Istanbul
sedam godina, ali bez konačnog preuzimanja ovog veoma važnog
strateškog mjesta. Opsjedajući Istanbul pod njegovim zidinama je umro
i jedan veliki ashab Poslanika, s.a.v.s. - Ebu Ejjub el-Ensari, r.a.
2. Na Sjevernu Afriku i Andalus. Još za vrijeme Osmana, r.a., i
njegovog hilafeta 'Ukbe b. Nafi', r.a., je imao velikih uspjeha u Sjevernoj
50

Africi. Pedesete godine po hidžri osniva Kajrevan koji će biti centar

odakle će islamska vojska i neumorne da'ije kretati u širenje misije
islama, na jugu do Sudana i na zapadu do Tange i Sabate pod vođstvom
Musa b. Nusajra. Upravo ta velika osvajanja desila su se za vrijeme
hilafeta Omera b. 'Abdulaziza, koji je posebno bio prožet da'vom. On
određuje 10 najboljih šerijatskih pravnika (fakiha) između najpoznatijih
tabi'ina i šalje ih 100. godine po hidžri. po raznim pokrajinama islam-
skog carstva da na najbolji način prezentiraju islam i njegovo učenje.
Zastavu Islama i da'vetski duh muslimani nose u Andalus, u
današnju Španiju, gdje Kordoba, Granada i drugi gradovi postaju vrlo
brzo naučni, kulturni ali i misionarski centri odakle svjetlo islama
emanira duboko ka Evropi, razgoneći svjetlošću mrak.
U vrijeme 'Abdurrahmana al-Gafikija islamska vojna i da'vetska
misija stiže u blizinu i samog Pariza, 112. godine po hidžri. Godine
114. 'Abdurrahman pada kao šehid, šireći islamsku misao, i tek tada se
islamska vojska vraća nazad.
3. Na Indijski poluotok. Islamska da'vetska ofanziva u to
vrijeme proteže se čak i do nekih dijelova Kine pod vođstvom 'Ubej b.
Zijada i Kutejbe b. Muslima. Drugi dio da'vetske ofanzive, koji se
odvijao i kopnom i morem, rezultirao je ulaskom muslimana u Kašmir,
pod vođstvom Muhammeda b. Kasima es-Sekafija.
U svakom slučaju, ovaj period da'vetskog angažiranja bio je
izuzetno plodan. Kako i ne bi bio, kada su u njemu učestvovali časni
ashabi i vrijedni tabi'ini, koji su svaki trenutak svoga dunjalučkog
života željeli utrošiti na širenje i prezentiranje islama i njegovog
nedostižnog učenja.

DA'VA U VRIJEME 'ABBASIJA

Ovo vrijeme karakteriziraju dva razdoblja. Prvo razdoblje od

132-447. godine po hidžri karakterizira jaka abbasijska država i
djelotvorna i izuzetno uspješna da'va; dok drugi period predstavlja
slabljenje abbasijske države, te u isto vrijeme i slabljenje da've i njenih
metoda. Taj period je bio između 447. i 656. h. godine.
 51

Ovaj period će iznjedriti četvericu islamskih pravnika i neumornih

da'ija: Ebu Hanifu, Malika, Šafiju i Ahmeda, zatim Abdullaha b. al-
Mubareka i Sufjana as-Sevrija. Tu je i zlatno doba hadiske znanosti
predstavljeno u autoritetima, kao što je: Buharija, Muslim, Ebu Davud,
Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i drugi. Džamije Bagdada, Basre, Kufe i
drugih mjesta su bile prepune učenjaka i onih koji crpe to znanje od njih.
Prvi period ovog razdoblja kroz vladavinu halifa: Mensura,
Mehdija, Harun ar-Rešida, Mu'tesima i drugih, manifestirala se jakom
vojnom, političkom, ekonomskom i da'vetskom snagom ove države.
Njihov poticaj nauci, prevođenju i rasplamsavanju slobode islamske
misli rezultirali su ogromnim uspjesima, kako na povećanju broja
islamskih učenjaka raznih profila unutar islamske države, tako i na
širenju i afirmiranju islama van granica hilafeta.
U drugom periodu ovog razdoblja koje karakterizira raskoš i
luksuz, uveliko je umanjen ovakav doprinos. Međutim, i tada je bio
veliki broj pojedinaca koji su svojim ličnim angažmanom promicali
da'vu i njene ideje činili životnim i djelotvornim.

DA'VA U VRIJEME OSMANLIJA

Osmanski hilafet je pretežirao da'vu i davao joj izuzetno mjesto

posebno u prvom razdoblju svoje vladavine. Međutim, sa slabljenjem
ovog hilafeta slabila je da'vetska zainteresiranost. Svoje sjajne
rezultate da'va je ostvarila u vrijeme sultana Mehmeda el-Fatiha, od
885./1415. godine po hidžri. Već 857. godine po hidžri on osvaja
Istanbul. Ubrzo nakon toga, islamska država dominira vodama
Crvenog, Crnog i Sredozemnog mora. Nakon toga i Jadransko more,
zajedno sa Balkanom ulazi u sastav ogromnog islamskog hilafeta.
Godine 1521. Beograd, a 1522. godine Rodos ulazi u sastav
islamskog hilafeta. Sulejman Veličanstveni opsijeda Beč. Mađarska
osvajanjem Budima postaje centar za širenje da'vetskih ideja.
Angažirano djelovanje na da'vi i širenju časnog islama bilo je
prepoznatljivo sve do početka jedanaestog hidžretskog stoljeća
52

(odnosno polovine 16-og stoljeća), kada taj entuzijazam prestaje iz

nekoliko razloga:
1. Prestaje kulturni, naučni i da'vetski procvat u novoosvojenim
područjima, pojavom novotarija i izvitoperivanja i udaljavanja
od autentičnog islamskog programa.
2. Pojavljuje se anarhija u društvu, mito i korupcija razjeda tkivo
hilafeta, raskoš i bogatstvo zaokupljaju maštu ljudi, posebno onih
na vlasti.
3. Dominira individualna vlast i nepoštivanje šure-institucije
dogovora (kakva je bila ranija praksa u hilafetu).
4. Cionistički i krstaški planovi da razore i unište islam i islamsku
državu, što su na kraju 1924. godine i uspjeli - skidanjem pos-
ljednjeg halife Abdu-l-Hamida i dovođenjem Kemala Ataturka,
propagatora sekularizma.
Međutim, ne može se za ovaj period reći da je da'vetsko djelo-
vanje zamrlo sa ukidanjem hilafeta. Veliki broj islamskih učenjaka i
da'ija, i pored slabosti islamske države, pa i nakon njenog formalnog
ukidanja, neumorno djeluju i kroz razne vrste islamskih znanosti dopri-
nose na očuvanju islamske izvorne misli i širenju da'vetskih metoda,
makar u daleko manjoj mjeri nego u ranijim stoljećima Osmanskog
hilafeta.
Najbolji pokazatelj ove konstatacije su mnogobrojne biblioteke,
kao i napisana i sačuvana djela u Turskoj i drugim područjima, nastala
u tom razdoblju.
Ako rezimiramo prethono izlaganje, primjetit ćemo da je
da'vetsko angažiranje bilo najprimjetnije u prvim generacijama islama.
Odvajanje muslimana od autentičnog islama odrazilo se i na da'vetsku
svijest muslimana.
Što je više vrijeme prolazilo, muslimani su pokazivali brojne
slabosti koje su, uglavnom, manifestirane kroz sljedeće elemente, a što
se pokazuje i danas:
1. Manjkavost programa.
2. Greške u metodama.
3. Slabost u sredstvima.
 53

Za ovo ne možemo optužiti vanjske faktore nego sami sebe.

Kada se razrade programi, usavrše metode i ovlada svim suvremenim
sredstvima koja mogu poslužiti u da'vetskom djelovanju, uspjeh će biti
neuporedivo veći. Neki pojedinci, poput Ahmeda Didata, Amra Halida
i dr. to su već pokazali. Na nama je da to shvatimo i svima koji žele
upražnjavati jednu od najčasnijih misija to omogućimo.
54

Fadil Fazlić

RAZLOZI ZA OBAVLJANJE DA'VE

Život pojedinca i zajednice odvija se po određenim zakonitostima

koje ljudi trebaju poznavati i u skladu sa svojim mogućnostima,
mijenjati sve ono što koči društveni progres i razvoj. Allah dž.š je
stvorio mnogobrojna znamenja (ajete) iz kojih ljudi trebaju da uče i
utječu na pojave i događaje kako bi se izbjegla stihija i konfuzija u
razvoju ljudskog roda.
Da'va je akcija ka višim ciljevima, angažman koji vodi
promjenama na bolje i aktivnost koja kod ljudi razvija svijest o
njihovim obavezama. Ovu misiju su obavljali poslanici i vjerovjesnici i
ona je trajna, budući da je svaki musliman dužan poznavati temeljne
islamske dužnosti i shodno svojim mogućnostima obavljati misiju.
Kur'an prenosi riječi Poslanikove s.a.v.s. koji je rekao:
Reci: Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne
dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen
Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim. (Jusuf, 108.)
Postoje višestruki razlozi za obavljanje da've a najznačajniji su
sljedeći:
 55

1. Razumijevanje vjere
Allah dž.š. je zadužio ljude i džine da samo Njega obožavaju i da
Mu druga ne pripisuju.
Džinnove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,
Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane,
opsrbu daje jedino Allah, Moćni, Jaki. (Ez-Zarijat, 56.-58.)
Za realizaciju Božanske naredbe bili su zaduženi poslanici
(rusul) i vjerovjesnici (enbija'). Njihova osnovna zadaća bila je
sljedeća:
a) Aktivirati čovjekove intelektualne, psihološke, duhovne i
ostale sposobnosti za spoznaju vjere i njeno prakticiranje u
svakodnevnom životu, iz čega proizilazi odgovornost i posljedice na
oba svijeta.
b) Otkriti ljudima neke tajne iz transcendentalnog svijeta (gajb),
kao što su postojanje meleka, džina, dženneta, džehennema, sudbine,
polaganje računa za svoja djela i druge tajne koje su sastavni dio
vjerovanja. Izuzev s malim brojem poslanika, Allah dž.š. nije
komunicirao s ljudima izravno, nego im je slao Svoje odabranike,
preko meleka im otkrivao neke tajne koje su oni saopćavali ljudima i
pozivali ih u vjeru i prakticiranju njenih vrijednosti. Bez poslanika
čovječanstvo ne bi spoznalo mnoge činjenice iz tajnovitog svijeta, niti
bi saznalo o mnogim povjesnim događajima, narodima, ličnostima,
kulturama i civilizacijama.
c) Poslanici su učili ljude da steknu sposobnost i spoznaju
kriterije za razlikovanje dobra od zla. Kada se tačno i precizno
uspostave vjerske norme i granice, onda se sasvim jasno uočava da sve
što je vjerom naređeno za pojedinca i zajednicu je korisno, a sve što je
zabranjeno to im je štetno. Mnoge etičke norme čovjek često pogrešno
razumijeva, prihvaća ih ili odbacuje, shodno svojoj poziciji, ciljevima,
planovima i namjerama. Zbog ljudskih slabosti i ličnih interesa, čovjek
nije mogao uspostaviti univerzalne etičke norme bez Božanske upute i
bez poslanika. Abdurrahman ibn Haldun u Mukaddimi kaže:
"Znaj da je Allah dž.š. izabrao između ljudi neke osobe koje je
počastio upućujući im Svoju Riječ. Stvorio ih je takvim da Ga mogu
56

spoznati i da budu spone između Njega i Njegovih robova. Ti ih

upoznaju s onim što je dobro za njih i podstiču ih na Uputu. Oni ih
odvraćaju od paklene vatre i upućuju ih na put izbavljenja. O znanjima
kojima ih je On nadahnuo te čudima i vijestima koje je preko njihovih
usta saopćio, bile su stvari skrivene od ljudi koje su ljudi mogli doznati
samo od Allaha dž.š. posredstvom njih, a i oni ih mogu znati samo
kada ih Allah dž.š. o tome poduči. Rekao je Muhammed s.av.s.: 'Nije li
tako da ja zaista znam samo ono što me je Allah dž.š. naučio.?' Znaj da
je u njihovom obavještavanju o tome nužna istinitost, prema onome što
će ti se razjasniti kod objašnjenja suštine vjerovjesništva."

(Ibn Haldun, Mukaddima, I , s arapskog preveo: Teufik

Muftić, Sarajevo, 2007., str. 163.)

d) Naučiti ljude da žive u bratstvu i slozi, da se međusobno

sporazumijevaju, komuniciraju, jedni drugima pomažu i otklanjaju sve
pojave koje mogu dovesti do nesporazuma, sukoba i neželjenih
posljedica.
e) Poslanici su posebno imali za cilj da odgoje ljude kako bi
prihvatili i prakticirali etičke norme u svome svakidašnjem životu.
f) Uspostavljanje principa i kriterija za funkcioniranje društve-
nog života u kome će se konflikti među ljudima rješavati na principima
pravde, prava i humanosti.

2. Razumijevanje koegzistencije među

ljudima
Čovječanstvo je jedna porodica u kojoj sve zajednice i narodi
imaju obavezu da se međusobno povezuju, sarađuju i doprinose
progresu i razvoju ljudskog roda. Allah dž.š. kaže:
O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i
na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.
Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.
Allah uistinu sve zna i nije Mu skriveni ništa. (El-
Hudžurat, 13.)
 57

Svi ljudi su stvoreni od jedne supstance, praotac je Adem a.s. i h.

Hava, a sve razlike među pojedincima i narodima su veliko bogatsvo iz
kojeg su izrasle mnoge kulture i civilizacije. Vrijednost pojedinaca i
zajednice ne mjeri se po klasnim, rasnim, nacionalnim i drugim karak-
teristikama, nego prema etičkim kriterijima. Onaj koji je odgojeniji on
više i vrijedi. Vjera uspostavlja principe koegzistencije koji se zasniva-
ju na pravima i obavezama koje ljudi ne smiju zanemariti niti zloupo-
trijebiti. Isključiti potpuno Božanske norme iz društvenog života znači
uvoditi zakonitosti koje vode dominaciji, eksploataciji, kolonizaciji i
mnogim drugim modalitetima ropstva i porobljavanja.
Interesi pojedinaca i naroda su različiti a želje i ciljevi su mnogo-
brojni. Kur'an govori o čovjekovim slabostima i sebičnim interesima
koji se mogu pravazilaziti i držati pod kontrolom; čvrstom vjerom,
dobrim odgojem i pravednim društvenim zakonima. Čovjekove maha-
ne su sljedeće:
- Slabost. Allah želi da vam olakša, a čovjek je stvoren kao
nejako biće. (En-Nisa', 28.)
- Očajanje Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije
uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. (Hud, 9.)
- Poricanje blagodati. A kada vas On na kopno spasi, vi glavu
okrećete, čovjek je uvijek nezahvalan. (El-Isra', 67.)
- Raspravljanje. A čovjek je, više nego iko, spreman da
raspravlja. (El-Kehf, 54.)
- Nepravda i neznanje. ...a emanet je preuzeo čovjek - on je,
zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen. (El-Ahzab, 72.)
- Protivljenje. On stvara čovjeka od kapi sjemena, a on odjednom
- otvoreni protivnik. (En-Nahl, 4.)
- Škrtost. Čovjek je uvijek tvrdica. (El-Isra', 100.)
- Malodušnost. Čovjek je, uistinu, stvorem malodušan; kada ga
nevolja snađe - brižan je, a kaga mu je dobro - nepristupačan je. (El-
Me'aridž, 19.-21.)
- Nemarnost. O čovječe, zašto te obmanjuje to što je Gospodar
tvoj plemenit. (El-Infitar, 6.)
- Okrutnost. Uistinu, čovjek se uzobijesti, čim se neovisnim
osjeti. (El-'Alek, 6.)
58

3. Razumijevanje namjesništva (hilafeta)

Allah dž.š. zadužio je čovjeka da bude halifa (namjesnik) na
Zemlji. Sve što je stvoreno treba da služi za potpunu realizaciju te
odgovorne i časne misije. Prvi koji su saznali o čovjekovoj namjesnič-
koj ulozi bili su meleki. Oni postavljaju pitanja i dobivaju odgovore.
Kur'an o tome kaže:
A kada Gospodar tvoj reče melekima: Ja ću na Zemlji
namjesnika postaviti! - oni rekoše: Zar će Ti namjesnik biti
onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe
veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo. On reče:
Ja znam ono što vi ne znate. (El-Bekara, 30.)
U granicama Božanskih normi ljudi mogu koristiti sve blagodati
na Zemlji, dužni su organizirati i harmonizirati život, uspostaviti
društvene norme i zakonitosti prema etičkim načelima, obezbijediti
uvjete generacijama koje će doći i nastaviti život na ovoj planeti.
Koliko je snažna poruka sadržana u hadisu Muhammeda s.a.v.s. a
vezana je za pitanje zaštite čovjekove okoline!
Hadis glasi: "Ako nastupi Sudnji dan a u ruci nekog od vas bude
sadnica, neka je zasadi."
O namjesništvu na Zemlji Allah dž.š. u Kur'anu kaže sljedeće:
Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i
dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti,
kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im
zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će
im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti. (En-Nur, 55.)
On čini da se smjenjujete na Zemlji (El-Fatir, 39.)
Gospodar moj će umjesto vas narod drugi dovesti (Hud,
57.)
Iz citiranih ajeta prozilaze sljedeće pouke i poruke:
a) Oni koji Allaha dž.š. vjeruju i dobra djela čine ispunjavaju
uvjete da budu predvodnici grupa i naroda i njima se može povjerenje
ukazati. Oni su pouzdani i odlučni i sigurno će svoju ulogu halife
odgovorno i savjesno ispuniti.
 59

b) Analizirajući neke povijesne događaje, nailazimo na mnoge

ličnosti koje su predvodeći svoje zajednice, ispunili svoju namjesniču
ulogu u skladu sa Božanskim programom.
c) U onim zajednicama gdje vođe savjesno i odgovorno obav-
ljaju svoje dužnosti, poštujući i praticirajući Božanske norme, tu vlada
mir, sigurnost, sloga i prosperitet.
d) Veliki je broj zajednica i naroda u povijesti koji su preživlja-
vali dramatične i tragične trenutke, zato što su njihove vođe zlo-
upotrijebili svoju ulogu i što su svoje sljedbenike zatrovali mržnjom,
netrpeljivošću, nacionalizmom šovinizmom i fašizmom. U ovakvim
zajednicama vlada strah, nesigurnost i netolerancija.
Kao halifa na Zemlji, čovjek je dužan da čuva tekovine ranijih
civilizacija i dostignuća prethodnih generacija. To može učiniti ako se i
sam civilizirano ponaša, i odgaja generacije koje se neće eksploatatorski
odnositi prema prirodnim resursima. Poslanici i vjerovjesnici, a poslije
njih da'ije imaju ulogu da pomognu ljudima i upute ih da pravilno shvate
i razumiju namjesniču ulogu na Zemlji, da budu graditelji a ne rušitelji
kulturnih i civilizacijsih vrijednosti. Muslimani slijede Kur'an i Sunnet i
dužni su urediti muslimanske zajednice na temeljima islamskog učenja.
Zajednički programi i akcije među muslimanima potvrđuju njihovu raz-
vijenu svijest o pripadnosti ummetu. Jedinstvo i sloga je moć i snaga
islamskog svijeta, njegova sudbina i uvjet opstanka i u sadašnjosti i u
budućnosti. Samo složno i zajedno, muslimanske zajednice mogu pokre-
nuti promjene u svim segmentima društvenog života i iskorijeniti sve
negativne pojave i navike koje su prema islamskom učenju zabranjene.

CILJEVI DA'VE

Ranije smo govorili o razlozima za obavljanje misije. Definirali

smo razloge i povode za ovu vrstu djelatnosti. Objasnili smo, da u zako-
nitostima Univerzuma nema slučajnosti niti nepreciznosti. U slučajnost
vjeruju samo bezumnici. Naglasili smo da je Allah dž.š. stvorio Univer-
zum i uredio ga Svojom beskrajnom mudrošću. Čovjek je dužan da uči i
spoznaje zakonitosti o uzročno-posljedičnim vezama (kauzalitet).
60

Ne treba zaboraviti da se misija zasniva na tri osnovna temelja, a

to su: vjerovanje, prakticiranje i ponašanje. Etika je vezana za sve ogran-
ke vjerovanja, a među najznačajnijim vrlinama su: naređivanje pozitiv-
nog, zabrana i sprječavanje negativnog, pravednost, dobročinstvo i bor-
ba na Allahovom putu.
Cilj - općenito gledajući - može biti vezan za pojedinca ili za
cjelokupno društvo.
Individualni cilj se postiže usmjerenom i planskom aktivnošću i
trudom pojedinaca koji žele ostvariti određene želje i planove.
Kolektivni cilj se može postići akcijama i aktivnošću cjelokup-
ne zajednice koja traži da se putem kolektivnog rada ostvare društvene
potrebe i koristi.

ANALIZA CILJEVA DA'VE

Najznačajniji ciljevi misije su sljedeći:
Prvo: Pomagati ljudima da spoznaju vrijednosti vjere kako bi
obožavali Allaha dž.š. onako kako im je On propisao, a to je u osnovi
bila i zadaća poslanika s.a.v.s. Ta aktivnost prenesena je na da'ije jer su
oni poznavaoci vjerskih propisa i nasljednici vjerovjesnika u dostav-
ljanju i tumačenju islamskog učenja.
Pomagati ljudima da dođu do spoznaje o Gospodaru svjetova na
način kako je to On naredio, a ove aktivnosti da'ija provodi kroz objaš-
njenja, tumačenja, upućivanja i rasvjetljavanja mnogih pitanja. Tu je
prije svega spoznaja i svjedočenje da je Allah Jedan Jedini Gospodar i
Stvoritelj. U Kur'anu se govori o Njegovim svojstvima (sifatima), Nje-
govim imenima, Njegovom djelovanju, Njegovim melekima, Njego-
vim knjigama, Njegovim poslanicima, Sudnjem danu i sudbinskom
određenju, bilo dobro bilo zlo. Treba upoznati i životopis Muhameda
s.a.v.s. koji je pečat vjerovjesnika i poslanika i koristiti njegove
metode i upute za reguliranje čovjekovog života na oba svijeta.
Drugo: Pomagati ljudima da se međusobno upoznaju i zbliže.
Dužnost je svakog čovjeka da doprinese razvoju dobrih međuljudskih
odnosa. Da'ija uvijek treba naglašavati da se samo u atmosferi među-
sobnog upoznavanja, komuniciranja i povjerenja među ljudima mogu
 61

uspostaviti mostovi saradnje, potpomaganja, bratimljemnja, međusob-

nog udruživanja i povezivanja, jer se na ovaj način mogu prevazići
mnoga iskušenja i problemi ovozemaljskoga života.
Ljudi se međusobno moraju upoznavati, bez obzira na klasne,
rasne, kulturne, jezičke i ostale različitosti, jer je Allah dž.š razvrstao
ljude na narode i plemena da se međusobno upoznaju.
Prema islamskom učenju, prednost ljudi jednih nad drugim nije u
njihovim rasama, klasama, bojama kože ili jezicima nego prema ono-
me koliko su bogobojazni.
Da'ije su dužni tumačiti i objašnjavati islamske propise o ljud-
skim pravima i slobodama, jer su prava i slobode ključevi za otvaranje
ljudskih srca i za razumijevanje i prihvatanje islama. U mnogim zem-
ljama Afrike neki misionarski pokreti Afrikancima nude sve, ali oni
prihvataju islam, jer ti pokreti nad njima provode rasnu diskriminaciju.
Treće: Iskorijeniti poroke, loše pojave i navike koje muslimane
udaljavaju od islamskih propisa i podsticati ih da žive u duhu islamskih
načela. Ljude treba uputiti da shvate značaj promjena da bi se mogli
što bolje organizirati i svoje životne uvjete poboljšati.
Na ovom planu da'ije su dužni upoznati ljude o značajnim činje-
nicama, a to su:
- Šta se mora mijenjati?
- Na koji način izvršiti promjene?
- Koji je najpogodniji trenutak za realizaciju ovih ciljeva?
Odgovori na sva ova pitanja smatraju se najvažnijim segmentima
koji doprinose promjeni i njenoj praktičnoj realizaciji. Sasvim je jasno
da postoje specifičnosti u svim sredinama, sličnosti i podudarnosti ali i
razlike i protivrječnosti. Da'ija to mora poznavati i uvažavati.
Četvrto: Odgajanje pojedinca muslimana u skladu sa islamskom
etikom koja će obuhvatiti sve aspekte njegove ličnosti: duhovne, umne,
tjelesne i socijalne. Ukoliko musliman ne bude odgojen u duhu
islamskih normi, neće postati kompletna ličnost i neće biti sposoban da
ispuni ulogu namjesnika (halife) na Zemlji. Da'ije su dužni da na ovom
planu ulože trud koji će ih pokrenuti na akciju, vezanu za odgoj
pojedinaca muslimana potpunim islamskim odgojem.
62

Peto: Priprema muslimanske porodice i odgajanje svih njenih čla-

nova u skladu sa islamskim normama. Posebno je važno da djeca odrasta-
ju u atmosferi gdje se islam prakticira i gdje dominiraju njegove metode
odgajanja. Na taj način porodica će odgojiti dobre pojedince, muškarce ili
žene koji će biti sposobni izvršiti svoje društvene obaveze u zajednici u
kojoj žive. Ukoliko porodica ne odgoji svoje članove, oni će postati
egoisti i društveno beskorisni, želeći samo da uzimaju od zajednice a da
joj ništa ne pružaju niti da joj na bilo koji način koriste. Da'ija će upućivati
i podsticati očeve i majke da ozbiljno i odgovorno shvate svoju roditeljsku
ulogu i da lijepo odgajaju svoju djecu od njihovog ranog djetinjstva. Ovaj
cilj da've je najznačajniji i treba mu posvetiti posebnu pažnju.
Šesto: Pripremanje društvenog ambijenta u kome će se prepoz-
navati vrijednosti islama, njegovih principa i etičkih normi, uvažavajući
načela slobode, pravde i prava svakog čovjeka da pripada drugačijoj
kulturi i da slijedi religiju koju želi. Bez obzira na vjerske i druge razlike
među ljudima, svaki pojedinac je dužan boriti se za sve ono što je koris-
no, humano i zajedničko, a suprostavljati se svim negativnim pojavama i
porocima koji štete zajednici i usporavaju njen razvoj i prosperitet.
Da'ije su dužni razvijati u ljudima želju i potrebu da naređuju dobra
djela a odvraćaju od zla, te da se pri tom pridržavaju načela pravednosti
i dobročinstva.
Sedmo: Prestavnike naroda, u politici, vjeri, kulturi, prosvjeti i
ostalim segmentima društvenog života treba stalno podsjećati na
sljedeće vrijednosti:
- Potvrđivanje istine.
- Primjena pravde.
- Prakticiranje dobročinstva.
- Zaštita općih interesa.
- Sprječavanje javnih amoralnih djela.
- Povjerenje.
- Razvijanje nacionalnog bogatstva.
- Slobodno prakticiranje vjere među ljudima.
- Širenje opće naobrazbe, uljučujući i vjersku naobrazbu...
Osmo: Širiti načela slobode i suprostaviti se svim oblicima
agresije, okupacije, dominacije i porobljavanja i uklanjati sve pojave i
uzroke koji mogu dovesti do gubljenja slobode. Islam zabranjuje sve
 63

oblike i forme porobljavanja, budući da pravo na; život, vjeru, domo-

vinu, imetak, obrazovanje i ostale životne potrebe, to su univerzalne
vrijednosti koje ljudi na smiju jedni drugima osporavati niti oduzimati,
jer su to blagodati koje Allah dž.š. daruje svim ljudima, bez obzira na
njihovu rasu, klasu, kulturu, naciju i sl.
Deveto: Rad na postizanju jedinstva među muslimanskim zajedni-
cama u cijelome svijetu, jedinstvo u obrazovanju i kulturi, jedinstvo ci-
ljeva i želja, jedinstvo ekonomije i ekonomskih integracija, a potom pre-
vazilaženje nesporazuma političke naravi. Bez obzira na različite uvjete
u kojima žive, postoje realne pretpostavke za čvrsto jedinstvo među
muslimanskim zajednicama, jer sve one počivaju na istim temeljima:
islam, Kur'an, Sunnet, Kibla itd. Obavljajući misiju, da'ije često trebaju
naglašavati značaj sloge, jedinstva i solidarnosti među muslimanima.
Deseto: Širenje da've i usvajanje savremenih metoda i sredstava
za njenu realizaciju. Islam je objavljen cijelome čovječanstvu i svaka
generacija treba da se upozna sa njegovim učenjem. Islamske norme
treba prezentirati i tumačiti ljudima i na istoku i na zapadu, uzimajući u
obzir kulturne, ekonomske, političke, sociološke i druge karakte-
ristike. Posebno je važno ponuditi i objasniti islamske principe onim
pojedincima i skupinama koje su obuzete sumnjama, dilemama i nepo-
vjerenjem u mnoge pokrete, ideje i ideologije. Kur'an daje odgovore na
razna životna pitanja i kod čovjeka razvija sposobnost spoznaje o
njegovoj ulozi i misiji na Zemlji. Allah dž.š. je ljudima podario
slobodu koja obuhvata dužnosti i obaveze koje treba savjesno i
odgovorno ispuniti. Iz toga proizilaze nagrade i kazne. Život bez
Božanskih zakonitosti i normi je zabluda, lutanje i besmisao

METODE DA'VE

Za razumijevanje bilo koje znanosti neophodno je upoznati

terminologiju, metodologiju i sredstva njihove realizacije kako bi se
kod onih koje poučavamo otklonile sve sumnje i dileme. Od mnogih
metoda iz područja misije, spomenut ćemo sljedeće:
64

1. Razumijevanje
i objašnjavanje pojedinih tema
Da'ija tumači i objašnjava pitanja vezana za vjeru i uvjerenje, i to
najčešće onima koji se nisu oslobodili mnogih sumnji i dilema. Njima
treba govoriti o sljedećim temama:
- U nama i oko nas nalaze se mnoga znamenja (ajeti) koji razumne
ljude upućuju na razmišljanje o savršenim i skladnim zakonitostima i
pojavama koje vladaju u kosmosu. Da bi misija da'ije bila uspješna, on
mora pratiti i poznavati naučna otkrića u mnogim znanostima, koje
otkrivaju mnoge fenomene koji čovjeka vode do uvjerenja da postoji
Stvoritelj i Gospodar svjetova. U tom kontekstu da'ija mora pojasniti
pitanja koja su vezana za Allahovo Biće i Njegovo Djelovanje (sifat
zatijje i sifat subutijje), zatim je neophodno da ljudi imaju osnovna
znanja o melekima, o ulozi ranijih objava i poslanika, o sudbini i o
Sudnjem danu. Prilikom tumačenja i objašnjavanja ovih i drugih pitanja,
da'ija ne smije ulaziti u mnogobrojne spekulativne rasprave koje su
vodili islamski učenjaci, budući da su te rasprave nekada kontradiktorne
i međusobno oprečne, te mogu dovesti do zabune, posebno one koji
malo znaju o islamu. Kur'an, Sunnet i savremena naučna istraživanja
koja su u duhu islamskih izvora, najsigurniji su put i način da nas
razumiju i da nam povjeruju oni prema kojima obavljamo da'vu.
- Stvoritelj i Gospodar svjetova propisao je norme kojima se
neprekodno prakticira vjera (ibadet). Mnoga naučna saznanja mogu
biti od velike koristi za razumijevanje namaza, posta, zekata, propisa o
hadžu, nafila, zikra i drugih ibadeta, posebno u ovom vremenu, kada je
materijalizacija svijeta traumatizirala ljudsku ličnost koja ima potrebu
za duhovnošću i duhovnim sadržajima.
- Oni prema kojima obavljamo misiju trebaju imati osnovna
saznanja o šerijatskim propisima, kao što su; sklapanje ugovora, kupo-
prodaja, ekonomska pitanja, pitanja bračnog života, razvoda itd. Teme-
ljeći svoju misiju na islamskim izvorima, da'ija ima obavezu da spome-
nuta i druga pitanja razmatra u duhu savremenih kretanja i tendencija.
- Neke oblasti iz kaznenog prava, pojedini pisci, zlonamjerno ili
iz neznanja protumačili su na svoj način, iz čega se pogrešno
zaključuje da je islam vjera grubosti, nemilosrdnosti i barbarizma. To
 65

se posebno odnosi na pitanja vezana za odmazdu (kisas), odsijecanje

ruke kradljivcu i kamenovanje bludnika (hadd) i sl. Iz pogrešnog
tumačenja i razumijevanja spomenutih pitanja proizilazi zaključak da
je šerijat prevaziđen, neprimjenljiv u savremenim uvjetima i da su
njegove norme nehumane. Spomenute teme da'ija, prije svega sam
mora razumjeti, a onda ih pravilno interpretirati. U tom kontekstu je i
pitanje džihada koga danas mnogi, zlonamjerno podvode pod pojam
terorizma i nasilja.
- Posebno je značajno razumijevati i pravilno tumačiti norme
islamskog morala (ahlak), kao što su: iskrenost, povjerenje, obećanje,
obaveze prema roditeljima, rodbini, komšijama i sl. S tim u vezi, da'iji
dosta mogu pomoći istraživanja iz područja psihologije, pedagogije,
sociologije i sl. Bez emocionalne sigurnosti i stabilnosti nema sretnog
niti mirnog života. Ibadeti u Islamu imaju za cilj da stabiliziraju i
uspostavljaju ravnotežu u svakodnevnom životu, što doprinosi miru,
sigurnosti i stabilnosti jedne zajednice. Naprimjer, cilj strpljivosti
(sabura) nije da se osoba u određenom trenutku preda, poklekne i
odstupi, nego je cilj da pribere snagu i vremenski odloži odluku, kako
bi sabrano i smireno donijela najbolja rješenja. Svaka ishitrena i
nekontrolirana reakcija može dovesti do konflikta i neželjenih poslje-
dica. Kao vrlina, sabur razvija koncentraciju, smirenost i razumnu
kominikaciju među ljudima.

2. Komparacija islamske
misije i drugih misija
Da'ija mora imati široku naobrazbu kako bi komparativnom
metodom mogao ukazati na nelogičnosti i zablude mnogih drugih
misija, u čijim programima su skrivene amoralne i nehumane namjere.
Obavljajući misiju treba imati na umu sljedeće:
- Objektivno, nepristrasno i argumentirano prezentirati islamski
stav o nekoj temi. Budući da je cilj doći do Istine i podstaknuti ljude na
razmišljanje, da'ija je u prednosti u odnosu na one koji imaju amoralne
ciljeve i namjere, budući da zabluda mora izaći na vidjelo. Da'ija treba
na vrijeme razotkrivati manipulacije koje postoje u nekim drugim
misijama, kako ljudi ne bi bili usmjereni pogrešnim putem.
66

- Prilikom razotkrivanja zabluda i manipulacija, dijalog sa oso-

bama koje obavljaju neku drugu misiju treba voditi na argumentiran i
najljepši način. Cilj dijaloga nije da bilo koja strana bude pobjednik u
svom znanju ili zanimanju, nego da se razotkrije i slijedi Istina. Dijalog
nije radi samog dijaloga i iskazivanja vlastitih mogućnosti i sposobnosti,
nego je cilj doći do istinskih rezultata i rješenja koja će koristiti ljudima.
- U dijalogu uvijek treba naglašavati činjenicu da islam posebno
naglašava značaj odgoja i moralnih vrijednosti koje ljude zbližavaju i
ujedinjuju u borbi protiv društvenih zala i anomalija. Muhamed s.a.v.s.
je definirao jedan od osnovnih ciljeva svoga poslanstva, pojasnivši
metode islamske misije riječima:
Innema bu'istu li utemmime mekarime-l-ahlak.
"Poslat sam da upotpunim moralna svojstva kod ljudi."
- Da'ija će uložiti maksimum truda da ljudima ukaže na njihove
zablude u razmišljanju o pojedinim pitanjima, vodeći računa o inte-
lektualnim i psihološkim mogućnostima onih sa kojima vodi dijalog.
Ne smije ih vrijeđati, omalovažavati i ismijavati, naprotiv, oni trebaju
da steknu dojam da ih poštujemo, uvažavamo i cijenimo kao Božija
stvorenja, koja su u datom trenutku dezorjentirana i kojima treba po-
moći, a oni možda nisu ni svjesni da im je ta pomoć potrebna. Mudrim
i lijepim riječima da'ija će im dati do znanja da ima iskrenu želju i
namjeru da im pomogne.

3. Otklanjanje sumnji i dilema

Mnogi ljudi na putu do vjere i uvjerenja prolaze kroz mnoge
sumnje i dileme, bilo zato što ne znaju dovoljno o vjerskim propisima
ili su zatrovani nekom ideologijom. S tim u vezi dužnosti da'ije su
sljedeće:
- Otklanjati sumnje vezane za kur'anske poruke. Postoji na stotine
argumenata koji govore o nadnaravnosti kur'anskog učenja i njegove
dinamičnosti u svakom vremenu. Islam prati čovjekov život i određuje
položaj i ulogu i pojedinca i zajednice, na sasvim racionalan i prirodan
način. Kur'an je Allahova objava i kada bi se sakupili najučeniji ljudi iz
cijelog svijeta da napišu samo jednu suru, ne bi u tome uspjeli.
 67

A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome,

načinite vi jednu suru sličnu oobjavljenoj njemu, a pozovite
i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.
Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za
nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.
(El-Bekara, 23.-24.)
- Da'ja je dužan otklanjati i sumnje u vezi islamskog poretka i
načina islamskog života, naglašavajući da islam nije regionalna, nacio-
nalna ili državna vjera, nego je iznad rasnih, klasnih i drugih podjela
među ljudima. Posebno je značajno akcentirati da se islam nije širio
silom, nasiljem i terorizmom, jer postoje mnogi dijelovi u svijetu gdje
nije došla muslimanska vojska, a islam se masovno raširio.
- Mnogi su o Muhammedu s.a.v.s. pisali neistine, počev od toga
da je on autor Kur'ana pa do neistina da je njegovo višeženstvo rezultat
želje za fizičkim uživanjima. Da'ija treba naglašavati da Poslanik s.a.v.s.
nije znao ni čitati ni pisati, nije se bavio izučavanjem povijesti, nego je o
ranijim objavama, narodima i poslanicima govorio i saopštavao onoliko
koliko mu je kroz Kur'an bilo objavljeno. Poslanikov život, čak i najsit-
niji detalji zapisani su i sačuvani, u što se ubraja i njegovo višeženstvo
koje je bilo motivirano političkim, socijalnim i humanim razlozima.
- Otklanjanje sumnji i dilema vezanih za ashabe. I među musli-
manima u svijetu postoje pokreti koji favoruzuju pojedine ashabe, dok
ulogu drugih ashaba negiraju, pa čak ih i osuđuju, posebno kada se radi
o preuzimanju hilafeta poslije Muhammeda s.a.v. Da'ija je dužan teme-
ljito razjasniti ulogu prve generacije muslimana koji su velikim požrtvo-
vanjem, odlučnošću i nepokolebljivošću obavili povijesnu misiju.
Mogu se javiti i druge sumnje kod onih prema kojima obavljamo
misiju. Ljudima treba pomoći da se oslobode ranijih zabluda i pogrešnih
informacija i treba ih uputiti na izvore koji će otkloniti njihove dileme.

4. Odgoj i briga za one koje pozivamo u vjeru

Sa onima koje pozivamo u vjeru treba uspostaviti povjerenje,
čvrstu vezu i prijateljstvo. Ljudi se razlikuju po svojim fizičkim, psiho-
loškim, intelektualnim i drugim osobinama. Sve ove karakteristike
da'ija mora dobro poznavati i prilagođavati metode da've na odgovara-
68

jući i efikasan način. Pri tome treba imati na umu vrijeme u kome živi,
probleme i iskušenja sa kojima se ljudi susreću, pitanja i dileme koji ih
okupiraju i slabosti koje ih sprječavaju da žive islamskim životom.
Postepeno, korak po korak, družeći se često s ljudima,da'ija ima zada-
tak da odgaja one prema kojima obavlja da'vu. Nije cilj samo ih poučiti
i obogati ih informacijama, nego je cilj razviti svijest kod njih o vri-
jednostima onoga čemu ih učimo i pozivamo, kako bi to prakticirali u
svome svakodnevnom životu. Da'ija je obavezan da uskladi svoja djela
sa svojim riječima, u protivnom, da'va neće biti efikasna i djelotvorna.

5. Selektiranje i grupni rad

Ukoliko da'ija radi sa većim brojem osoba, neophodno je da
izvrši selekciju, odnosno da formira manje grupe čiji su članovi bliski
po zanimanju, socijalnom statusu, društvenom angažmanu, intelektu-
alnim i drugim sposobnostima. Formirane grupe trebaju međusobno da
se upoznaju, druže i kod njih treba razviti svijest o međusobnom
bratstvu i značaju cilja koga žele dostići. Svakoj grupi je neophodno
ponuditi iz područja islama onoliko koliko može razumjeti, usvojiti i
prakticirati. Da'ija ne može očekivati brze rezultate, jer svaka lekcija
zahtijeva određeni vremenski period, to su faze učenja, obnavljanja,
usvajanja i praktične primjene. S tim u vezi, da'ija je poput liječnika,
ustanovi dijagnozu, odredi terapiju i prati proces liječenja svoga
pacijenta. Radeći sa grupama, da'ija treba omogućiti svojim učenicima
da postavljaju pitanja, da i oni učestvuju u odgovorima, da uvažava
njihova mišljenja ako su ispravna, a mudro i argumentirano ispravlja
stavove koji nisu u duhu islamskog učenja. Učenici ne smiju shvatiti
da da'ija želi samo profesionalno ispredavati lekciju i prezentirati svoje
znanje, nego želi da oni razumiju i zavole islamske vrijednosti.

6. Ohrabrivanje i ulijevanje nade

Po svojoj prirodi čovjek želi da bude u životu miran, sretan i
uspješan. Oduzeti nekome nadu, znači usmjeriti ga na put razočarenja,
očaja i beznađa. Niko to nema pravo, budući da Kur'an i Sunnet pod-
stiču ljude da kroz nadu mijenjaju svoj život i prevazilaze svakodnevna
 69

životna oskušenja. Da'ija treba ukazivati na lažne nade i očekivanja, da

bi iz nade proistekla akcija i želja da se mijenjaju svakodnevne loše
navike i postupci. Kako prenosi Ibn Madže, Muhammed s.a.v.s. je
jednom prilikom ušao kod nekog čovjeka koji je bio zamišljan i upitao
ga: "Kako si?, a ovaj odgovara: Bojim se svojih grijeha, ali se nadam
milosti svoga Gospodara. Poslanik s.a.v.s. reče:
"Nada i strah se neće sastati u srcu jednog vjernika, a da mu
Allah ne ispuni nadu i ne oslobodi ga straha."
Ljudima treba kazati da se strah, očajanje i beznađe javljaju
najčešće zbog čovjekovih grijeha, i da su teoba i istigfar koji vode do
odluke o napuštanju grijeha najbolja terapija za dušu i srce.
Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne
gubite nadu u Allahovu milost. Allah će sigurno sve grijehe
oprostiti, On doista mnogo prašta i on je milostiv. (Ez-
Zumer, 53.)

7. Ukazivanje na posljedice
Mnogi ljudi tokom svoga života ne razmišljaju o posljedicama
svojih djela. Da'ija treba upućivati svoje učenike da uzimaju pouku iz
iskustava drugih osoba, odnosno da su mnoge ljude njihovi loši
postupci i način života odveli u propast. Prijetnja kaznom treba da ulije
strah koji postaje vrlina, ukoliko podstiče na razmišljanje i promjenu
načina života. Nada, želja i ljubav su iznad straha, ali je i ovo svojstvo
sastavni dio emotivnog života, te su džehennemske kazne posljedica
čovjekove neposlušnosti i nepokornosti i odraz čovjekove slobode.
Sloboda podrazumjeva mogućnost izbora ali i odgovornosti. Izborom
islamskog načina života čovjek koristi slobodu i preuzima odgovornost
u svoju korist, dok je svaki drugi put, zloupotreba slobode na vlastitu
štetu. Iako treba govoriti o džehennemskim kaznama, ova tematika u
misiji da'ije ne treba biti primarna, jer je cilj da učenici spoznaju, osjete
i zavole vrijednosti i ljepote islamskog učenja. Vjera, moral i znanje
jesu vrijednosti koje vode do bogobojaznosti. Bogobojaznost (takva) je
strah koji je ispunjen nadom, sigurnošću i akcijom, dok druge vrste
strahova mogu preći u psihološki bolesna stanja kao što su depresija,
trauma i razne vrste stresova.
70

..A Allaha se boje, od robova Njegovih - učeni. (Fatir, 28.)

PROGRAM DA'VE

Za svaku fazu da've treba pripremiti program čija realizacija je

vremenski precizirana i tematski prioritetno definirana. Programski sadr-
žaji moraju se dobro analizirati, imajući u vidu mogućnosti da'ija, situaci-
ju u društvu i ciljeve koje je realno moguće ostvariti. Svaka sredina ima
svoje specifičnosti, različite nivoe svijesti o vjerskim vrijednostima i
programske ciljeve koje želi postići. Sve ove aspekte studijski program
da've treba obuhvatiti. Temelji da'vetskog programa su sljedeći:
1. Smjernice programa.
2. Odgojno-pedagoški aspekt koji se sastoji od:
a) Teorijskog dijela.
b) Praktičnog dijela.
3. Planiranje vježbi u programu.
4. Realizacija programa.
5. Analiza rezultata.
U svakoj fazi misije treba odabrati najbolje da'ije i primijeniti
najefikasnija sredstva i metode.

1. SMJERNICE PROGRAMA
U ovoj fazi preciziraju se obaveze i zadaci, okviri i mogućnosti
za djelovanje i definiraju se pojedinosti vezane za ciljne grupe prema
kojima će se obavljati misija. Nije dovoljno samo govoriti ljudima o
vrijednostima vjere, nego se mora kod njih razvijati uvjerenje, želja i
potreba da praktično žive po uputama islamskog učenja. Ono što
govore i čemu druge pozivaju, da'ije trebaju primjenjivati u svome
svakodnevnom životu, sklapati prijateljstva i formirati grupu koja će
kasnije proširivati da'vetsko djelovanje. Nakon stečenog prijateljstva,
članovima grupe će biti povjereni određeni zadaci u obavljanju misije,
 71

vodeći računa o njihovim sposobnostima i mogućnostima. Ukoliko

da'ija bude djelovao samo individualno, rezultati neće biti adekvatni
uloženom trudu, pojavit će se distanca između njega i njegovih učenika
koji neće biti sposobni da se osamostale u obavljanju da've.

2. ODGOJNO-PEDAGOŠKI ASPEKT
Odgajati i obrazovati ljude je najprioritetniji zadatak programske
studije, a on se sastoji od dva dijela, a to su:
a) Faza teorijske pripreme.
b) Faza praktične realizacije.

a. Faza teorijske pripreme

Teorijski dio programa ima za cilj da obrazuje i kultivira osobe u
najznačajnijim segmentima njihovog života. Na ovom stupnju program
treba sadržavati sljedeće oblasti:
- Islamska naobrazba.
- Opća naobrazba.
- Specijalistička naobrazba.

Islamska naobrazba
Programski sadržaji islamske edukacije nužno je da obuhvataju
sljedeće teme:
- Kur'ansko izlaganje o temeljima vjere.
- Hadisi Muhammeda s.a.v.s. o osnovnim islamskim dužnostima.
- Događaji i primjeri iz životopisa Muhammeda s.a.v.s.
- Pravilno tumačenje i razumijevanje ajeta i hadisa o pojedinim
temama.
- Argumentirani odgovori onima koji iznose neistine o islamskom
učenju.
- Ukazivati na povode i razloge za obavljanje misije i iznalaženje
rješenja za prevladavanje prepreka, teškoća i iskušenja.
- Izučavati povijest islama i iz toga uzimati pouke.
72

- Upoznati se sa idejama nekih islamkih reformističkih pokreta i

razlozima i povodima njihovog nastanka i djelovanja

Opća naobrazba
U ovoj fazi, programski sadržaji trebaju obuhvatiti sljedeće
tematske cjeline:
- Teme iz oblasti književnosti, ekonomskih nauka, socioloških i
političkih teorija i sl.
- Studije o savremenim pokretima u svijetu koji su u svoje pro-
grame uključili i islamsko učenje.
- Struje i pokreti koji imaju antiislamske ciljeve i organizacijske
forme djelovanja.
- Situacija u islamkom svijetu.
- Položaj muslimanskih zajednica u regionima gdje su muslimani
u manjini.
- Uloga svjetskih organizacija i ustanova.
- Savezi, korporacije, udruženja, proglasi i deklaracije u savreme-
nim uvjetima.

Specijalistička naobrazba
Tematske jedinice na ovom stupnju bi trebale biti sljedeće:
- Specijalizacije iz oblasti; tefsira, hadisa, fikha i ostalih znanosti
vezanih za ove discipline.
- Studioznije izučavanje kur'anskih nauka.
- Specijalizacije iz oblasti da've.
- Pripremanje stručnjaka iz oblasti menadžmenta, informatike,
pravnih nauka i sl.
- Izučavanje savremenih misionarskih pokreta.
- Obrazovanje stručnjaka iz oblasti; ekonomije, književnosti,
politike i socioloških nauka.
- Educiranje osoba za obavljanje administrativnih i rukovodećih
poslova.
 73

b. Faza praktične realizacije

Osim teorijskog dijela programa, njegova praktična realizacija će
pokazati da li je on sačinjen studiozno i odgovara li realnim ciljevima i
potrebama. Praktična realizacija sastoji se u sljedećima sadržajima:
- Zaduženja i aktivnosti u kojima se manifestiraju etičke vrijed-
nosti, kao što su; iskrenost, vjernost, pouzdanost, čednost, požr-
tvovanje, plemenitost i sl.
- Preciznost i disciplina u obavljanju zadataka, sposobnost i umije-
će komuniciranja, dijaloga i općenito javnog djelovanja.
- Istraživačke sposobnosti, priprema elaborata, predavanja, lekcij-
sko izlaganje, provjera retoričkih sposobnosti, učešće u simpozi-
jumima i sl.
- Provjera organizacijskih sposobnosti u svim fazama da'vetskog
djelovanja.
- Primjena naučnih metoda i najefikasnijih sredstava.
- Obavljanje misije u džamijama, džematima, klubovima, udruže-
njima i na drugim mjestima, pri čemu treba posebnu pažnju pos-
vetiti omladini.
- Organiziranje i učešće u zajedničkim humanitarnim akcijama,
kao što su; pomoć raseljenim osobama, siročadima, starijim i
iznemoglim osobama, bolesnima i svima onima kojima je pomoć
potrebna.

3. Planiranje vježbi u programu

Program ne može biti dobar bez organiziranja i izvođenja vježbi.
Najznačajnije aktivnosti u ovoj fazi misije su sljedeće:
- Priprema i vođenje sastanaka.
- Sadržaj i održavanje hutbi.
- Priprema predavanja i način njihovog održavanja.
- Priprema lekcije iz određene oblasti i metodologija izlaganja.
- Analiza najznačajnijih političkih pitanja.
- Ekonomske i sociološke analize u savremenim uvjetima.
- Organiziranje sportskih aktivnosti.
- Ostala značajna polja kulturne djelatnosti.
74

4. Realizacija programa
Tek u fazi praktične realizacije, da'vetski program pokazat će
svoje vrijednosti i slabosti. Budući da su svi stupnjevi u obavljanju
misije povezani, pa i međusobno uslovljeni, greške i manjkavosti u
programu treba odmah otkloniti, u protivnom doći će do zastoja ili
usporavanja u da'vetskom djelovanju. Nekada se može dogoditi da
da'ija precijeni svoje mogućnosti i sposobnosti, u želji da u što kraćem
vremenu postigne što bolje rezultate. Bez obzira na dobre želje i
najljepše namjere, trenutnu situaciju i postojeće okolnosti treba realno
posmatrati. Odgajanje ljudi i mijenjanje njihovih navika i osobina je
dug i složen proces.

5. Analiza rezultata
Realizaciju programske šeme kroz sve faze da've nužno je
pažljivo pratiti i na metodološki ispravan način sadržajno modificirati.
Da li su smjernice u da'vetskom programu bile dobro metodološki
utemeljene i odgovaraju li spoznajnim mogućnostima učenika, zahtje-
vima vremena i prostora, može se analizirati kroz postupke pojedinaca
i grupa koje u ovoj fazi trebaju dostići određenu zrelost i spremnost da
praktično realiziraju stečena znanja.
Uspjesi u oblasti obrazovanja i odgoja mogu se otkriti putem
intervjua ili pismenog testa, uzimajući u obzir vremenski period u
kome je obavljana misija i minimalni rezultati koje je trebalo postići.
Kroz istraživačke radove i elaborate koje će pripremiti osobe kao
članovi ciljne grupe da've, može se spoznati koliko su praktično
osposobljeni da i sami nastave aktivnosti u obavljanju misije.
Da li su vježbe bile uspješne, može se pratiti kroz mnogobrojne
praktične aktivnosti i akcije koje svakodnevno provode i pojedinci i
grupe.
Analiza svih aspekata programske šeme i njena praktična realiza-
cija zavisi od stručnosti, spremnosti i odlučnosti da'ija koji svoju
misiju ne smiju ni podcjenjivati ni precjenjivati. Oni imaju časnu i
odgovornu ulogu, jer su u obavljanju da've, čuvanju i širenju islamskih
vrijednosti nasljednici Allahovih dž.š. poslanika i vjerovjesnika.
 75

SVOJSTVA DA'IJE

Osim stručnih, organizacijskih i drugih sposobnosti, nužno je da

da'ija posjeduje moralne osobine među kojima su najznačajnije sljedeće:

1. Pobožnost
Temeljna osobina pobožnosti je bogobojaznost, koja se manifes-
tira kroz maksimalnu samokontrolu, i u javnosti i u tajnosti. Strahovi od
ljudi, događaja i iskušenja mogu dovesti do traumatičnih stanja, dok se
vrlinom bogobojaznosti postiže mir, sigurnost i preciznost u ostvarenju
životnih ciljeva. Manifestacija iskrene pobožnosti ima tri stupnja.
Na prvom stepenu da'ija izbjegava čak i neka dozvoljena djela,
po islamskim propisima prešutno odobrena, iz opreza da se ne približi
granici koju može preći i počiniti neki grijeh. Prenosi se da je Muham-
med s.a.v.s. rekao:
"Rob se neće svrstati među bogobojazne sve dok ne bude ostavio
ono što je dozvoljeno, bojeći se da ne učini nešto što je zabranjeno."
(Ibn Madže)
Na drugom stupnju da'ija izbjegava sve ono što je sumnjivo,
kontrolirajući svoj pogled, govor, sluh i izbjegavajući sve situacije koje
ga mogu odvesti u griješenje.
U hadisu Muhammeda s.a.v.s. se kaže:
" Znak dobrog islamskog odgoja je da se čovjek ne miješa u ono
što ga se ne tiče." (Ibn Madže)
Najviši stupanj pobožnosti je oprez i samodisciplina, zatim
skrušeno i predano izvršavanje islamskih propisa i moralno usavrša-
vanje, koje će služiti kao primjer drugima, odnosno onima prema koji-
ma se obavlja da'va.
Muhammed s.a.v.s kaže:
"Budi oprezan i čuvaj se sumnjivih stvari, pa ćeš biti najpo-
božniji i najbogobojazniji, budi zadovoljan s onim što imaš, pa ćeš biti
najzahvalniji. Želi svim ljudima ono što sebi želiš, pa ćeš biti mu'min.
Čini dobro svome komšiji i lijepo se prema njemu ponašaj, pa ćeš biti
76

pravi musliman. Nemoj se pretjerano smijati, jer pretjerano smijanje

umrtvljuje srce." (Ibn Madže)

2. Iskrenost
Vrijednost čovjekovih djela mjeri se prema njegovim željama,
ciljevima i namjerama. Iskrenost (ihlas) je srž svakog dobrog djela
koje je učinjeno u ime Allaha dž.š. Djela koja su ispunjena licemjer-
stvom, pohlepom, sebičnošću, šktošću, eksploatacijom i drugim
negativnim svojstvima, u osnovi se ne smatraju dobrim djelima, pa
makar im forma i rezultati imali obilježje dobrog djelovanja i poslo-
vanja. Allah dž.š. u Kur'anu kaže:
Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt
moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova,
koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi
musliman. (El-En'am, 162.-163.)
Iskrenost je jedno od temeljnih svojstava vjere i moralna osobina
koja razvija sigurnost u zajednici i povjerenje među ljudima. Muham-
med s.a.v.s. u hadisu kaže:
"Tri osobine se nalaze u srcu vjernika: iskrenost i djela u ime
Allaha, upućivanje savjeta muslimanskim vođama i čuvanje džemata."
(Ibn Madže)
Bez iskrenosti, predanosti i odlučnosti, da'ija ne može kvalitetno
obaviti svoju misiju, jer će javnost uočiti nesklad između njegovih
riječi i djela.

3. Strpljivost
Ova vrlina ima izuzetno veliku važnost u životu svakog čovjeka.
Strpljivost je pola vjerovanja i ona je vezana za druge moralne oso-
bine, kao što su: bogobojaznost, iskrenost, predanost, skrušenost itd.
Kroz namaz i strpljivost vjernici pomažu i sebi i drugima.
O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju
namaza! Allah je doista na strani strpljivih. (El-Bekara,
153.)
 77

Čovjek prolazi kroz mnoga iskušenja i teškoće. Strpljivost ga

čuva od očajanja, gubljenja nade i pesimizma, razvijajući u njemu
snagu i sposobnost za iznalaženje najboljih rješenja. Kur'an kaže:
... i koji namaz obavljaju i zekat daju, i kada obavezu
svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su
izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su
iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka
klone. (El-Bekara, 177.)
U bici na Bedru ashabi su imali čvrstu vjeru, strpljivost i pre-
danost, te im je Allah dž.š. poslao u pomoć meleke i bitka je bila
dobijena. Sve životne pobjede postižu se imanom, izdržljivošću i
ustrajnošću.
...Ako budete izdržljivi i poslušni, i ako vas oni napadnu
odmah, Gospodar vaš će vam poslati u pomoć pet hiljada
meleka, sve obilježenih. (Ali Imran, 125.)
Posebno je važno da budu strpljive osobe koje su na rukovo-
dećim položajima, budući da odlučuju o važnim pitanjima pojedinaca i
zajednice.
Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se
zapovijedi Našoj, na pravi put upućivali, jer su strpljivi bili
i u dokaze Naše čvrsto vjerovali. (Es-Sedžda, 24.)
Muhammed s.a.v.s. kaže u hadisu:
" Divno li je stanje vjernika, sve je za njega dobro! Ovo je dato
samo vjerniku. Ako ga zadesi blagostanje, zahvalan je i dobro mu
bude, a ako ga zadesi teškoća, strpi se, i opet mu dobro bude. (Muslim)

4. Nesebičnost
Tokom obavljanja misije, da'ija ne smije naglašavati svoje
prednosti u odnosu na one prema kojima obavlja da'vu, nego ih treba
ohrabriti, njihove uspjehe isticati i još više ih motivirati na putu do
potpunog uspjeha. Bilo koji oblik egoizma udaljava da'iju od njegovih
učenika, i razvija među njima nepovjerenje i neiskrenu komunikaciju.
Allah dž.š. u Kur'anu kaže:
78

...oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim

nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole
njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji
se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti. (El-Hašr, 9.)
Prema ovome kur'anskom ajetu, iskreni da'ija posjeduje sljedeće
osobine:
- pokazuje darežljivost u svim situacijama,
- drugima pruža više, a sebi ostavlja manje,
- daje prednost drugima, mada i sam ima potrebu za mnogim ovo-
zemaljskim blagodatima.

5. Skromnost
Bilo koji vid pretjeranosti, krajnosti i isključivosti dovodi do
konfrontacije među ljudima. Skromnost je put i način da se čovjek
prirodno i dostojanstveno ponaša, da druge cijeni i poštuje onoliko
koliko oni vrijede, ne precjenjujući svoje sposobnosti, niti potcjenju-
jući mogućnosti i vrijednosti drugih ljudi. Allah dž.š. u Kur'anu kaže:
A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a
kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: Mir vama" (El-
Furkan, 63.)
Nasilno i primitivno ponašanje pojedinaca i grupa su velika
opasnost za jednu zajednicu koja može biti ekonomski jaka, ali to nije
dovoljno za njen opstanak i prosperitet, budući da su mnogi narodi u
povijesti propadali i nestajali radi gubljenja moralnih normi.
O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa,
Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i
koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema
nevjernicima ponosite... (El-Ma'ida, 54.)
Muhammed s.a.v.s. je najbolji primjer kako se treba skromno,
prirodno i dostojanstveno ponašati. U hadisu se kaže:
"Allah mi je objavio: 'Skromni budite, nemojte se uznositi jedni
nad drugima i ne činite štetu jedni drugima." (Muslim)
 79

Oholost pojedinaca i naroda prouzrokovala je mnoga zla u svi-

jetu. Rasizam, nacionalizam, fašizam, kolonijalizam i mnogi drugi
pokreti nastajali su i temeljili se na oholosti, odnosno osjećanju nad-
moći nad drugim narodima. Muhammed s.a.v.s. kaže:
"Neće ući u džennet onaj u čijem srcu se nalazi i najmanji trun
oholosti." (Muslim)

6. Dobročinstvo
Solidarnost i humanost su sastavni dio vjerovanja. Dobročinstvo
se ne sastoji u tome da pojedinac ili zajednica kroz dobrotvorne i
humanitarne akcije ostvaruje profit i zaradu. Mu'min drugima pomaže i
čini dobra djela da bi stekao Allahovo dž.š. zadovoljstvo, a posljedica
toga je i radost koju osjeća radi iskazane plemenitosti i darežljivosti.
Allah dž.š. kaže:
...i dobro činite; Allah, zaista, voli one koji dobra djela
čine. (El-Bekara, 195.)
Iskrena solidarnost i dobročinstvo sigurno će pokazati dobre i
trajne rezultate.
Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo
do dobro?! (Er-Rahman, 60.)
Dobročinstvo je vezano za bogobojaznost, a ova osobina je
najbolja zaštita od grijeha.
Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha
klone i koji dobra djela čine. (En-Nahl, 128.)
Allahov poslanik s.a.v.s. naređuje lijepo ophođenje i onda kada se
izvršava smrtna presuda ili kolje životinja. S tim u vezi u hadisu se kaže:
"Allah je naredio da lijepo postupate u svim situacijama, kada
izvršavate smrtnu presudu činite to na primjeren način, a kada koljete
životinje blago postupajte, dobro nož naoštrite i životinji olakšajte."
(Muslim)
Osim navedenih moralnih svojstava, da'ija treba da posjeduje i
sljedeće sposobnosti:
80

- Stručnost i pronicljivost u razumijevanju i širenju islamskog učenja.

- Dobro poznavanje šerijatskih propisa.
- Primjena efikasnih pedagoških metoda u odgojnom procesu.
- Sposobnost na iznalaženju rješenja u konfliktnim situacijama i
maksimalna strpljivost.
- Korištenje iskustava drugih ljudi.
- Organizacijske sposobnosti i korištenje analitičke i drugih metoda.
- Osposobljenost za rukovođenje i vođstvo.
- Zbijanje redova, razvijanje svijesti o zajedništvu i prevazilaženje
svih razmirica među ljudima.
- Ukazivanje na štetne posljedice neslaganja i međusobnih sukoba.
- Dinamično djelovanje koje će dovesti do promjena.
- Sposobnost za preuzimanje obaveza i zadataka.
- Razviti kod učenika sposobnosti pomoću kojih će oni nastaviti
obavljanje misije.
- Na svakom mjestu primjerno djelovati, posebno u konfliktnim
situacijama kada je potrebno pokazati: bogobojaznost, iskrenost,
vjernost, smirenost, nadu, mudrost, blagost i sl.
- Primjena naučnih metoda tokom obavljanja misije.
Da'ija svakodnevno treba da uči i prati naučna dostignuća iz
raznih oblasti, kako bi bio sposoban dati odgovore na mnoga pitanja i
izazove ovog vremena. Mnoge neistine koje se tendenciozno iznose o
islamskom učenju i muslimanima, moraju se suzbijati, a da bi se to
uspješno obavilo, neophodno je imati prave informacije i sposobnost
analitičkog pristupa, kako bi se otkrile namjere onih koji neistine
plasiraju.
Misija neće biti uspješna ako da'ija svoju ulogu shvati samo kao
profesionalno obavljanje zadataka. Ovakav pristup je u osnovi pogre-
šan, jer će da'ija dati prioritet ličnim ciljevima i željama, a rezultati mi-
sije će biti sasvim neznatni.

(Vidi opširnije: Dr. Abdu-l- Halim Mahmud, Fikhu-d-

da'va, I, El-Mensura (Egipat), 1990., str. 56.-64., 205.-
211., 217.-233., 235.-342., 369.-375.)
 81

Dževad Šošić

PROGRAMI ISLAMSKE MISIJE

Planirano, programirano i sistematski uređeno islamsko misionar-

stvo treba da sadrži najmanje tri konstitutivne etape: informativnu, odgoj-
no-obrazovnu i realizacijsku etapu. Drugim riječima, islamsko misionar-
stvo karakterizira i obznanjivanje širenje islama, islamsku edukaciju i
njezinu praktičnu realizaciju, shodno kur'anskom ajetu:
On je Onaj Koji je nekima poslao izmeđ' njih Poslanika, da im
kazuje Njegove Znakove, i da ih očisti, i Knjizi i Mudrosti ih
nauči, premda su prije bili u očitoj zabludi! (El-Džumu'a, 1.)
Prvi dio ajeta - da im kazuje Njegove Znakove - obuhvaća infor-
mativni segment da've; u drugom dijelu ajeta - i da ih očisti, i Knjizi i
Mudrosti ih nauči - naglašen je odgojno-obrazovni i realizacijski seg-
ment, jer izraz "Mudrost" podrazumijeva Poslanikov, s.a.v.s., sunnet,
koji po svojoj prirodi fungira kao način primjene kur'anskih načela i
propisa, kako na individualnoj tako i na društvenoj razini.

OSNOVNI ELEMENTI
PROGRAMA ISLAMSKOG MISIONARSTVA
Svi programi islamskog misionarstva trebaju biti struktuirani od
nekoliko osnovnih elemenata; to su: ciljevi, sadržaji, odgojno-
obrazovne aktivnosti i vrednovanje (evalvacija).
82

CILJEVI DA'VETSKIH PROGRAMA

Ciljevi da've su ustvari konačne intencije koje se žele postići
programskim radom. Prvo od čega se polazi prilikom izrade bilo kojeg
ozbiljnog programa, jeste definiranje ciljeva. Postavljanje jasnih cilje-
va u islamskom misionarskom radu, pogotovo prilikom izrade opera-
tivnih programa, ima svoje nesumnjive koristi, među kojima se poseb-
no izdvajaju:
a) Sigurnost od bilo kakvih devijacija u misionarskom radu;
b) Jasnoća u primjeni praktičnih zadataka;
c) Kontinuirano da'vetsko djelovanje.
Ukoliko ciljevi nisu jasno zacrtani, vjerovatno će doći do odre-
đenih propusta i grešaka u radu da'ija, bilo to izborom pogrešnih meto-
da ili narušavanjem kontinuiranog djelovanja.
Ciljevi se mogu razlikovati s obzirom na postavljene programe i
metode, lokalnu ili opću narav, životnu dob i društvene sredine, mjesto
i vrijeme, osobine i sposobnosti da'ija, njihove nakane, kvalifikacije,
stavove i mišljenja. Kakve god bile razlike, nužno je da ciljevi zadovo-
ljavaju osnovne kriterije, a to su:
a) Jasnoća - Obavezno je da opći ili posebni programski koncepti
sadrže precizno zacrtane ciljeve, tako da se ne ostavlja prostora nedo-
umicama i divergentnim tumačenjima.
b) Sveobuhvatnost - uključuje sve strane ljudskih aktivnosti: spo-
znajne, emocionalne, mehaničke, kao i sve segmente ljudskog života:
intelektualni, duhovni, tjelesni i sl. Dakle, programski ciljevi da've
moraju odražavati svu kompleksnost života, te najoptimalnije puteve
približavanja Uzvišenom Tvorcu, radi postizanja sreće na oba svijeta.
c) Integritet - svih ljudskih potencijala, ljudskih iskustava i civili-
zacijskih dostignuća, na svim razinama i oblastima.

SADRŽAJI DA'VETSKIH PROGRAMA

Riječ je o sadržaju unutar kojeg se odvija realizacija postavljenih
ciljeva, a on obuhvata sve vrste korisnih aktivnosti, bilo da se radi o
spoznajnim, emocionalnim ili iskustvenim aktivnostima s kojima su
 83

islamski misionari upoznavaju posredstvom različitih znanosti, kroz

obrazovne programe, planiranu obrazovnu literaturu i adekvatne metode.
Kod izbora sadržaja neophodno je uzeti u obzir sljedeće principe:
1. Da sadržaj bude tijesno povezan s ciljevima;
2. Da bude usklađen sa znanstvenim i tehnološkim razvojem;
3. Da uzima u obzir potrebe ljudi obuhvaćenih da'vom;
4. Da uzima u obzir potrebe lokalnog društva ili zajednice;
5. Da korespondira s općim ljudskim zahtjevima i civilizacijskim
napretkom.

ODGOJNO-OBRAZOVNE AKTIVNOSTI
Odgojno-obrazovnim aktivnostima islamskih da'ija tretiraju se
programski sadržaji, kroz planiranje obrazovnog materijala i predava-
nja, korištenje informativno-odgojnih metoda, te stavljanje u funkciju
savremenih tehničkih sredstava radi što lakšeg obavljanja misionarskih
aktivnosti i ostvarivanja programskih ciljeva.
Djelotvorna misionarska sredstva su brojna i raznorodna. Naj-
optimalnija su: audio-vizuelni uređaji za snimanje, slušanje i gledanje
(kasetofoni, televizori, video-rekorderi i projektori, računari, internet i
dr.), naravno, ukoliko se koriste na šerijatski opravdan način. Među
korisne aktivnosti značajno je spomeniti putovanja, izlete, razne pri-
gode okupljanja, takmičenja, posjete, susrete, druženja i sl.

EVALVACIJA
Evalvacijom se želi doći do saznanja o tome koliko je misio-
narski program bio uspješan u ostvarivanju ciljeva zbog kojih je
kreiran. To je, ustvari, dijagnostički i korekcijski postupak koji otkriva
dobre i loše strane programa i omogućava njegovo restruktuiranje i
podešavanje kako bi se postigao visok nivo efikasnosti u realizaciji
zadatih cijeva, uz što je moguće manje napore i financijske troškove.
Evalvacija je periodična aktivnost. Sprovodi se s vremena na
vrijeme da bi se izvršilo vrednovanje koje će pokazati do koje mjere je
84

realiziran program i koliki je njegov uspjeh, te da bi se nakon toga

otklonili nedostaci i popunile praznine. Također, potrebno je obaviti i
konačnu evalvaciju na kraju završne etape predviđene programom, radi
definitivne korekcije i mogućnosti ponovne upotrebe.
Prilikom kreiranja bilo kojeg misionarskog programa neophodno
je obratiti pažnju na sljedeće:
1. Na životnu dob ljudi obuhvaćenih da'vom, njihovu prirodu,
osobenosti, mogućnosti, sklonosti i sl;
2. Na njihovu životnu sredinu, njezine specifičnosti, jezik, običaje,
tradiciju, civilizacijski nivo i dr;
3. Na specifičnosti društva u kome živi kategorija ljudi tretirana
da'vom, njegovu filozofiju, uvjerenja, orjentacije i potrebe;
4. Na prirodu ljudskog iskustva i pitanja koja nameće, te poziciju
islama u svemu tome.

VRSTE PROGRAMSKIH KONCEPCIJA U

ISLAMSKOJ DA'VI

Brojni su aspekti po kojima se mogu razlikovati da'vetski progra-

mi. Spomenimo najpoznatije.

PORIJEKLO
S obzirom na porijeklo, da'vetski programi mogu se podijeliti na:
Božije programe i ljudske pprograme.
Božiji programi su utemeljeni i derivirani iz slova Kur'ana i
Poslanikovog, s.a.v.s., sunneta. U njima nema nedosljednosti i grešaka,
tako da predstavljaju osnovu svim drugim da'vetskim programima,
shodno riječima Uzvišenog:
A Mi smo, da svi zakon i pravac imate, odredili! (El-
Ma'ida, 48.)
 85

Kur'an spominje misionarske programe svih Božijih poslanika i

vjerovjesnika u njihovom mnoštvu i raznovrsnosti. U njima se ističu
uspjesi i sučeljavanja, baš kao što se u Poslanikovim, s.a.v.s., hadisima
ističu mnoge da'vetske koncepcije koje su zacrtale jasan put islamskoj
da'vi i da'ijama. U Kur'anu je kazano:
Vi u Božijem Poslaniku imate divan uzor...(El-Ahzab, 21.)
Islamski misionari, koji se bave kreiranjem da'vetskih programa,
moraju se u potpunosti oslanjati na Božiji koncept, zato što im je konačni
cilj - Bog, i zato što su sebi uzeli za cilj promicanje Božije volje i zakona.
Od Poslanika, s.a.v.s., zatraženo je kur'anskim jezikom da kaže:
Ti reci: Evo Puta mojega, Allahu pozivam s Jasnim
Dokazom ja i oni koji mene slijede. (Jusuf, 108)
A u hadisu je rečeno: "Ostavljam vam dvije stvari, dok ih se
budete držali nećete zalutati: Allahovu Knjigu i sunnet Njegovog
Poslanika", s.a.v.s. (Prenosi ga El-Hakim.)
Božiji programi imaju nebrojene vrline i vrijednosti. Ovdje isti-
čemo sljedeće:
a) Nepogrešivost - kazana slovom Kur'ana:
On je, doista, Kur'an Plemeniti, u brižno čuvanoj Knjizi,
dotaći ga smiju samo oni čisti, on je Objava od Gospodara
svjetova! (El-Vaki'a, 77.-80.)
b) Perfekcija - koja podrazumijeva odsustvo bilo kakvog
propusta ili slabosti. Kazano Kur'anom:
A ona je zbilja Knjiga Snažna! Njoj neistina ne dolazi ni
straga ni sprijeda! Ona je Objava od Mudroga, Hvalje-
noga! (Fussilet, 41.-42.)
c) Sveobuhvatnost - Božiji programi obuhvaćaju sve što je pot-
rebno ljudima, u svakom vremenu i prostoru, da bi ostvarili
uspjeh na oba svijeta.
d) Ravnomjernost i sklad - svega onoga što je struktuirano u Bo-
žije programe.
e) Primjenjivost - tj. mogućnost praktične primjene u svakom
vremenu i na svakom prostoru.
86

f) Sigurnost - od bilo kakvih krivotvorenja i preinačenja, su-

kladno kur'anskom ajetu: Doista Mi Kur'an objavljujemo, i,
doista, Mi ga čuvamo! (El-Hidžr, 9.)
g) Planetarnost - Božiji poziv upućen je svim ljudima, bez obzi-
ra na njihovu vjeru, porijeklo, rasu, nacionalnost ili klasnu
pripadnost. Taj poziv ne poznaje nikakva prostorna niti vre-
menska ograničenja.
A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali! (El-Enbija',
107.) - rečeno je u Kur'anu.
Ljudski programi - Pod tim terminom misli se na da'vetske pro-
grame koje su načinili islamski misionari i ulema svojim znanstvenim i
iskustvenim promišljanjima (idžtihadom) tokom različitih povijesnih
perioda, u raznim krajevima i državama, bez obzira koja je da'vetska
oblast u pitanju, primjenjujući Božiji program i oslanjajući se na njega,
sve to u skladu s okolnostima i prilikama u kojima su živjeli pojedinci,
grupe i narodi prema kojima su bile usmjerene da'vetske aktivnosti.
Njihovi programi su bili uspješni, ali su imali i svoje slabosti, jer su
bili podložni greškama ljudskih prosuđivanja, razmišljanja, analiza,
rješenja ili odluka. Također, ako su važili za određeno vrijeme, prostor
i prilike, to ne znači da su bili adekvatni za druga vremena i prostore;
oni nisu definitivni niti su univerzalni, a njihovi sadržaji se mogu pri-
mjenjivati ili zanemarivati, shodno viđenjima islamskih misionara.
U tom kontekstu potrebno je izdvojiti da'vetske programe prvih
halifa čija je valjanost potvrđena hadiskim tekstom i ostavljena u ema-
net svim sljedbenicima islama. Poslanik, s.a.v.s., je kazao:
"Preporučujem vam bogobojaznost i pokornost, makar vam vla-
dar bio rob. Ko od vas bude poživio vidjet će mnoge nesuglasice i
sektašenja. Držite se moga sunneta i sunneta uzoritih halifa!" (Prenosi
ga Ebu Davud i Et-Tirmizi.)
Njihov život i praksa zavrijedili su visok stepen u islamu. Poz-
nato je da su se prilikom rješavanja bilo kojih pitanja ili problema
pozivali na tekst Kur'ana i Sunneta. Ako bi tu našli odgovore, prihvatili
bi ih, a ako ne, tada bi se konsultirali sa starijim ashabima. Prema
tome, praksa četverice prvih halifa prirodni je kontinuitet Poslanikove,
s.a.v.s., tradicije i praktična primjena Božijeg programa u misionar-
skom i svakom drugom smislu.
 87

Rangiranje njihove prakse uz Poslanikov, s.a.v.s., sunnet je mudrost

prepoznatljiva u slijeđenju i principijelnosti, odnosno da se ne pomisli
kako je paradigma vjerskog življenja prisutna jedino u Poslanikovom,
s.a.v.s., liku i životu, već da se ona nastavlja kroz život i praksu prvaka
među ashabima; ili da se ne pomisli kako je izvorna islamska tradicija mog-
la egzistirati samo u Poslanikovo, s.a.v.s., vrijeme, te da je nakon njegove
smrti prekinuta. Dakle, legalitet i legitimitet prakse prvih halifa za svoje
izvorište ima Poslanikove, s.a.v.s., riječi. Tako će ostati do Sudnjeg dana.
Iskustvo, znanje i postupci islamske uleme i da'ija važno su
uporište za svakog da'iju. Pružit će mu pomoć u razumijevanju is-
lamske tradicije u kojoj muslimani vide oživotvorenje Allahovih, dž.š.,
i Poslanikovih, s.a.v.s., uputa. Iako su različite misionarske situacije,
postupci i rješenja su veoma koristan izvor saznanja, ipak, oni su samo
popratni, sekundarni izvor koji rasvjetljava originalne izvore o kojima
je bilo govora, jer su ljudski postupci, mišljenja i odluke podložni
greškama i slabostima. Ako po određenom pitanju postoji konsenzus
islamskih učenjaka, on se prihvaća kao legitimno islamsko rješenje.
No, kada su njihovi stavovi u disonanci, tada se javljaju pojedinačna
idžtihadska rješenja koja nužno ne obavezuju, ali sigurno pomažu u
osvjetljavanju obzorja drugima.

TEMATIKA
Raznovrsnost da'vetskih programa dolazi sa raznovrsnošću tema-
tike koju tretiraju, imajući istovremeno u vidu da islamski nazor obu-
hvaća sve grane ljudskog života, tako da se može govoriti o akaidskim
(dogmatskim), obredoslovnim, socijalnim, ekonomskim, vojnim, poli-
tičkim, zdravstvenim, sportskim, rekreativnim i drugim vrstama da'vet-
skih programa. Za svaku od spomenutih oblasti islamski misionari i
pedagozi razradili su programe i sustav, sukladno Božijim uputama i
šerijatskim normama.
Dakle, riječ je o disciplinarnim, specijalističkim programima ko-
je islam objedinjava u jedan univerzalni, opći program. Prirodno je da
svaki kompletni da'vetski program sačinjavaju specijalistički, među-
sobno povezani programi, neophodni za stvaranje potpunog da'vetskog
programa i njegove realizacije na najoptimalniji način.
88

Naprimjer, među strukturalne oblasti općeg da'vetskog programa

spada obredoslovlje. Program načinjen za tu oblast bavi se poukom o
obredoslovlju, metodama oživotvorenja, praktičnom primjenom na
izvorni način i misionarskim pozivom u vezi s tim. Oblast obredo-
slovlja ima svoje podoblasti. Naprimjer, nužno je kreirati posebne
da'vetske programe za posebne prilike, kao što je mjesec ramazan,
deset dana mjeseca zu'l-hidždže, vrijeme za obavljanje hadža i umre, i
druge prilike koje treba što bolje iskoristiti kako bi program za
obredoslovlje bio potpuno realiziran. Znači, realizacija sporednog pro-
grama predviđenog za posebne obredoslovne povode, podupire realiza-
ciju integralnog programa za tu oblast, a obredoslovni program koordi-
niran sa programima iz drugih oblasti, podupire ostvarenje općeg
da'vetskog programa na cjelovit način i na najvišoj razini.

OSOBENOST DA'VETSKIH PROGRAMA

S obzirom na svoju osobenost, da'vetski programi mogu se
dijeliti na mnogo vrsta, od kojih izdvajamo:
1. Posebne da'vetske programe za određenu kategoriju ljudi, npr. za
djecu, za omladinu ili za odrasle. Moguće je, također, uraditi
programe samo za muškarce ili žene, programe za znanstvenike,
trgovce i sl., kao što je moguće uraditi programe za muslimane i
nemuslimane, itd. Svaki od tih programa ima svoju specifičnost i
djelokrug, tako da njihovo uopćavanje nije potrebno.
2. Opće da'vetske programe, prilagođene ljudima svih životnih dobi
i zanimanja, kao što su programi za džumanske hutbe, opća
predavanja ili tribine koje su prijemčive za široke mase.
3. Da'vetske programe teorijske orijentacije, npr. predavanja, derso-
vi, hutbe, tribine, naučni skupovi i sl.
4. Da'vetske programe praktične orijentacije, kao što je npr. obav-
ljanje propisanih namaza u džematu, obavljanje nafila (npr. tera-
vih-namaza, noćnih namaza, namaza za potrebu i sl.), obavljanje
hadža, umre, učenje Kur'ana, zikrova, zatim humanitarne aktiv-
nosti, npr. obezbjeđivanje i dostavljanje hrane siromašnima, jeti-
mima, ugroženima, itd.
 89

LJUDSKI POTENCIJALI
Svi prethodni da'vetski programi, uključujući njihove spomenute
vrste, mogu se klasificirati sa aspekta tri temeljna potencijala koji leže
u ljudskoj prirodi; to su: srce, um i osjećanja. Shodno tom aspektu,
da'vetski programi se mogu podijeliti na sljedeće vrste:

1. Programi za afektivne svrhe

Riječ je o programima koji su fokusirani na ljudska osjećanja, od-
nosno o skupu da'vetskih metoda koje su usredotočene na ljudsko srce,
animiranje ljudskih osjećanja i svijesti. Najizrazitije metode te vrste su:
a) Lijep savjet - u raznovrsnim vidovima, među kojima se ističu:
- govor, predavanja i savjetovanje;
- podstrekavanje, zastrašivanje, spominjanje nagrade i kazne,
- podsjećanje na bezbrojne Božije nimete darovane ljudima, koje
iziskuju iskrenu zahvalnost Bogu;
- dirljive emotivne priče;
- obavljanje različitih ibadeta u prigodnim situacijama i
vremenima: zikra, dova, učenja Kur'ana i sl.
Kur'anski tekst naglašava metodu "lijepog savjeta", dajući joj
posebnu važnost u tekstu ajeta:
Na Put svoga Gospodara pozivaj mudro i lijepim
savjetom...(En-Nahl, 125.)
b) Ukazivanje blagosti i milosti prema ljudima obuhvaćenim da'-
vom: lijepim obraćanjem, izražavanjem ljubavi i poštovanja, simpa-
tijom, ličnim pomaganjem u nevolji i sl. Na tu metodu Uzvišeni Allah
je ukazao kada se obratio Poslaniku, s.a.v.s., riječima:
S milošću Allahovu ti si nježan prema njima! A da si
namrštena čela i tvrda srca, oni bi od tebe brzo otišli. (Ali
'Imran, 159)
c) Izlaženje u susret ljudskim potrebama, pružanje humanitarnih
pomoći i obezbjeđivanje potrebnih usluga. Ova metoda se razlikuje
shodno vrstama pomoći i usluga koje se pružaju ljudima.
90

Da'vetski programi fokusirani na ljudske emocije imaju dosta

obilježja po kojima su prepoznatljivi; među njima se ističu sljedeća:
a) Efektivan utjecaj na kategorije ljudi koji su obuhvaćeni tim
programima i njihov veliki odziv onima koji ga primjenjuju;
b) Posjedovanje metoda koje počivaju na blagosti, na izrazima
velikodušnosti i bliskosti;
c) Predupređivanje neprijateljskih i agresivnih djelovanja;
d) Širok krug njihove primjene, budući da je afektivna kompo-
nenta u ljudskoj prirodi dominantnija od drugih;
e) Fleksibilnost koja prati promjene ljudskih emocija i osjećanja.
Nakon programa za afektivne svrhe, slijede programi fokusirani
na kognitivne svrhe.

2. Programi za kognitivne svrhe

To su programi fokusirani na ljudski intelekt, programi koji
podstiču na razmišljanje, posmatranje i zapažanje, kao što su npr. pro-
grami za islamsko vjerovanje i raznorodne islamske nauke, programi
za predavanja, savjetovanja, naučne rasprave, diskusije i sl. Među
najvažnije metode kognitivnih programa ubrajaju se:
a) Intelektualne rasprave i analogija u svim postojećim oblicima:
Naprimjer, Vjerovjesnikov, s.a.v.s. postupak kada mu je došao neki
mladić i zatražio da mu dozvoli bludničenje. Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga
je upitao: "Želiš li da se takvo šta dogodi tvojoj majci?" "Ne želim,
tako mi Allaha!", odgovorio je mladić. Na to mu Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
reče: "Tako i drugi ne žele da se to dogodi njihovim majkama."
(Bilježi ga Ahmed u svome Musnedu.)
b) Rasprava, debata i dijalog: Među prvim metodama koje je
Poslanik, s.a.v.s., koristio kada je pozivao pripadnike plemena Kurejš
da prihvate islam bila je metoda dijaloga. Poznat je slučaj kada se je na
početku svog javnog pozivanja u islam Poslanik, s.a.v.s., uspeo na
brežuljak Es-Safa i pozvao poimenice svoje sunarodnike da se okupe,
a kada su se okupili, upitao ih je: "Šta mislite, ako bih vam saopćio da
će se konjanici pojaviti u podnožju ovog brda, da li biste mi
povjerovali?" "Nismo nikada od tebe čuli laž", odgovorili su. Poslanik,
 91

s.a.v.s., zatim reče: "Ja sam vam, doista, opominjač prije nego žestoka
kazna nas-tupi!"
c) Navođenje primjera različitih vrsta: općepoznatih ili primjera s
očitim ili skrivenim porukama. Kur'anski i hadiski tekstovi obiluju
najveličanstvenijim primjerima čiji je cilj na djelotvoran način prenijeti
Božije poruke, pouke i mudrosti.
d) Kazivanja koja iziskuju umni angažman radi uzimanja pouke:
u Kur'anu se kaže:
U kazivanjima o njima (Božijim vjerovjesnicima) ima
pouke za one koji su razumom obdareni. (Jusuf, 111.)
Situacije u kojima je posebno važno primijeniti programe s kog-
nitivnom orjentacijom su sljedeće:
- Kada se osobe tretirane da'vetskim pozivom suprotstavljaju, držeći
se svojih uvjerenja, stavova i mišljenja, konceptu islamskog uče-
nja, tada je racionalni pristup prema njima najpogodniji;
- Kada osobe obuhvaćene da'vom negiraju očite činjenice ili racio-
nalne dokaze, o čemu npr. govori kur'anski upit pun prijekora:
Jesu li oni bez ičega stvoreni, ili su oni sami sebe stvorili?!
(Et-Tur, 35.);
- U komunikacijama s osobama korektnih pogleda, o čemu svjedoči
njihova nepristrasnost, tolerantnost i odsustvo koristoljublja;
- Sa skepticima i pogrešno indoktriniranim osobama;
- Sa učenicima, studentima, ljudima željnih novih saznanja, kada
je potrebno učvrstiti njihove ispravne stavove i uvjerenja, ili kada
im je potrebno ponuditi zadovoljavajuća rješenja o pitanjima s
kojima se susreću ili im predstavljaju poteškoću, da bi išli sigur-
nim putem i bili u stanju voditi diskusiju s drugima.
Programi za kognitivne svrhe imaju svoje osobenosti po kojima
se razlikuju od drugih vrsta programa; najočitije su:
- Oslanjanje na produkte ljudskog uma, logičke zakonomjernosti i
intuiciju;
- Snažan utjecaj na osobe obuhvaćene da'vom, koji kod njih stvara
i učvršćuje određenu misao, stav ili ideju;
- Superiorno predočavanje istine upornim oponentima;
92

- Uži djelokrug u odnosu na djelokrug programa namjenjeih za

afektivne svrhe, imajući na umu da se ta suženost razlikuje od
naroda do naroda.
Stoga, revnosni islamski da'ija izabrat će adekvatan program za
adekvatne prilike.

3. Programi za iskustvene svrhe

Sadržaji ovih programa usmjereni su na ljudska čula, odnosno osla-
njaju se na zapažanja i doživljaje. Među najznačajnijim metodama su:
a) Usmjeravanje čula ka osjetilnim stvarima ili pojavama da bi se
postigla željena saznanja i prihvatile nepobitne činjenice. Tako npr. u
20. i 21. ajetu sure Ez-Zarijat Kur'an upućuje ljude da opažaju, pos-
matraju i uvjere se u opipljive znakove Njegovog stvaranja:
I na Zemlji su znakovi za one koji čvrsto vjeruju, a i u
vama samima; pa zašto ne pogledate! (Ez-Zarijat, 20.-21.)
b) Metoda praktične pouke: Ovom metodom islamski da'ija
praktično pokazuje ili demonstrira vršenje određenih ibadeta. Tako je
radio Poslanik, s.a.v.s., npr. kada je tražio od svojih sljedbenika da
nauče obavljati namaz, rekavši im:
"Klanjajte onako kako vidite mene da klanjam!" (Prenosi ga El-
Buhari.)
Ili kada je u vezi s obavljanjem hadžskih obreda kazao:
"Naučite od mene kako ćete obavljati vaše obrede!" (Prenosi ga
En-Nesa'i.)
c) Praktični uzor u poučavanju lijepom ahlaku i ponašanju, kao
što je Uzvišeni Allah učinio Svoga Poslanika, s.a.v.s., praktičnim pri-
mjerom vjernicima, o čemu Kur'an kaže: Vi u Allahovom Poslaniku
imate divan uzor...(El-Ahzab, 21.)
d) Uklanjanje ili mijenjanje pokuđenih postupaka fizičkim
gestama, što se smatra najvišim stepenom imanskog reagiranja na
grijehe. Poslanik, s.a.v.s., je ovu metodu posebno istakao kada je kazao:
"Ko od vas primijeti ružan postupak neka ga rukom spriječi..."
(Bilježi ga Muslim.) Ovu metodu Poslanik, s.a.v.s., je upotrijebio
 93

prilikom oslobađanja Mekke kada je štapom u svojoj ruci porušio

kipove nagomilane oko Kabe.
e) Vjerovjesničke osjetilne mu'džize i nadnaravne pojave koje su
imale za cilj da dokažu istinitost poslanstva.
f) Metod teatralne predstave, koji pruža raznolike mogućnosti
prezentacije da'vetskih sadržaja, kao i druge upotrebljive metode
zasnovane na ljudskim osjetilima i zapažanjima.
Situacije u kojima se mogu primjenjivati programi orijentirani na
ljudsko iskustvo i zapažanja su brojne; izdvajamo sljedeće:
- Kada se ima za cilj poučiti ljude praktičnim postupcima ili ih pod-
staći na njih: što je predmet pouke važniji i precizniji to je i potreba
za praktičnim saznanjima veća. To je pokazao Poslanik, s.a.v.s.,
kada je poučavao abdestu, namazu, hadžskim obredima i sl.
- Kada se žele pridobiti znanstvenici i specijalisti iz oblasti
iskustvenih, primijenjenih znanosti: u tom slučaju dobro će doći
naučni dokazi o nadnaravnosti Kur'ana i nadnaravnosti pojedinih
Poslanikovih, s.a.v.s., izreka ili događaja iz njegovog života, s
tim što treba voditi računa da se sveti tekstovi citiraju samo u
onoj mjeri koja je neophodna da bi se argumentirale određene
teorije ili činjenice, i to na primjeren način. Takav pristup danas
slijede mnogi islamski učenjaci, čak su na tom principu osnovane
međunarodne islamske institucije koje, oslanjajući se na naučni
materijal i video-zapise, predstavljaju saznanja moderne nauke,
komparirajući ih s brojnim kur'anskim ajetima koji su na njih
ukazali još prije petnaest stoljeća.
- Ovi se programi mogu koristiti kada su cilj da'vetske misije ljudi
koji ignorišu vlastita saznanja o prirodi i kosmosu. Njima je
neophodno podastirati činjenice zasnovane na potvrđenom isku-
stvu i zapažanjima; na toj osnovi upriličene su brojne vjerovjes-
ničke osjetilne mu'džize u različitim periodima ljudske historije.
- Oni su veoma korisni u radu s djecom, budući da na djecu
najviše utječu osjetilne stvari ili pojave. Želimo li ih poučavati
npr. načinu na koji se uzima abdest, tejemmum ili obavlja
namaz, praktične pokazne radnje će im omogućiti najkvalitetniju
obuku. Isto je i s drugim islamskim propisima praktične prirode.
94

- Općenito kazano, programi bazirani na iskustvenom sadržaju

imaju snažan utjecaj na sve ljude, različitih starosnih dobi,
razmišljanja, usmjerenja, jer pružaju nepobitna iskustvena
saznanja o onome što privlači njihovu pažnju i interesovanje.
Programi zasnovani na iskustvenim sadržajima također posjeduju
svoja prepoznatljiva obilježja kao što su:
- Brz utjecaj na čovjeka, jer nude opipljiva saznanja prijemčiva
svakom zdravom razumu, ukoliko nisu posrijedi osobe ustrajne u
svome prkosu i zabludi.
- Snažan dojam koji ostavljaju u ljudskom biću, jer na čovjeka
najviše ostavljaju dojam stvari koje je vidio; kao što stara izreka
kaže: "Čuti vijest nije isto što i vidjeti je."
- Širok djelokrug, s obzirom da većina ljudi posjeduje čulne
potencijale, bez obzira da li se radi o mlađim ili starijim
osobama, obrazovanim ili neukim.
- Da bi se valjano primijenili u raznim situacijama iziskuju
iskustvo i stručnost, što nije svojstveno svim islamskim da'ijama,
pogotovo ako su da'vetskim programom obuhvaćeni naučnici i
stručnjaci iz oblasti primijenjenih znanosti
Nakon izlaganja o vrstama da'vetskih programa, važno je
napomenuti da nije moguća potpuna diferencijacija među spomenutim
programima, imajući u vidu da su ljudski potencijali na kojima se oni
zasnivaju međusobno povezani i uvjetovani, tako da je njihova
klasifikacija urađena na principu prevladavajućih karakteristika.
 95

CILJEVI DA'VETSKIH PROGRAMA

Programski ciljevi da've mogu se podijeliti na dvije osnovne vrste:

a) Posebni, parcijalni ciljevi: kao što je npr. intencija zbog koje
je su propisani ibadeti poput namaza, posta, zekata, hadža i sl. Kur'an
definira namaz kao ibadet koji odvraća od razvrata i ružnih djela, za
post kaže da se njime postiže bogobojaznost, za zekat da čisti ljudske
duše i imovinu, za hadž da njime ljudi svjedoče Božije blagodati i spo-
minju Njegovo ime...Da'vetskim programima islamski misionari imaju
obavezu stvarati pogodan ambijent za ostvarenje jasno postavljenih
ciljeva, što iziskuje predan rad na odgojno-obrazovnim aktivnostima,
pravilnom usmjeravanju ciljne skupine, praćenju tokova realizacije
ciljeva, djelovanju vlastitim primjerom, evalvaciji i korištenju da'vet-
skih sredstva.
b) Općeniti, cjeloviti ciljevi: Takav cilj je npr. zikrullah – spo-
minjanje i sjećanje na Allaha. U Kur'anu se traži od Musa'a, a. s., da
obavlja namaz, a kao općenita svrha navodi se spominjanje Uzvišenog
Allaha. Poslanik, s.a.v.s., istu svrhu pripisuje tavafu, sa'ju između Safe
i Merve, bacanju kamenčića na džemretima, kazavši:
"Tavaf oko Kabe, između Safe i Merve, bacanje kamenčića,
upriličeni su radi spominjanja Allaha". (Bilježi ga Et-Tirmizi i Ebu
Davud.)
Nadalje, općenite, cjelovite ciljeve moguće je svrstati u dvije
kategorije:
1. Koncizno formulirani ciljevi - kao što je npr. u Kur'anskom
ajetima:
A ljude i džine stvorio sam samo da Meni robuju, a od njih Ja ne
želim ni opskrbu, niti želim da Me hrane! Doista, Allah je opskrbitelj,
Posjednik Moći Velike! (Ez-Zarijat, 56-58), ili npr. kada bi kazali da je
cilj da'vetskog rada postizanje Allahovog zadovoljstva na svim
razinama i na svim poljima.
2. Obrazloženi ciljevi - kao što su riječi Uzvišenog:
Ti reci: I namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja
Allahu, svih svjetova Gospodaru, pripadaju, On nema Sebi ravna, i
zato je naređeno meni da budem prvi od onih koji su mu predani!" (El-
96

En'am, 162.-163.), Ili npr. kada bi definirali džihad riječima jednog od

Poslanikovih, s.a.v.s., ashaba i kazali da džihad ima cilj izvesti ljude iz
ropstva ljudima i uvesti ih u ropstvo Allahu, iz tjeskobe dunjaluka u
njegovo prostranstvo, iz nepravdi ideologija u pravdu islama.
Najvažniji ciljevi da'vetski programa su sljedeći:

1. Ostvarivanje Istine i uništavanje neistine

Uzvišeni kaže:
Da Istinu objelodani i neistinu uništi...(El-Enfal, 8) Allah, dž. š.
je slao svoje poslanike i vjerovjesnike radi tog veličanstvenog cilja.
Kad god su ljudi zapali u tiraniju, kad god je zavladala laž i ljudi se
udaljili od svoga Gospodara, Allah Uzvišeni je slao svoga poslanika ili
vjerovjesnika da ih podsjeti na Njega i da im osvijetli put kojim trebaju
ići radi objelodanjivanja Istine i uništavanja laži, radi otkrivanja svrhe
ljudskog postojanja - spoznaje Tvorca Uzvišenog i puta koji vodi ka
tom cilju -, radi objašnjenja znakova jedinog ispravnog puta koji vodi
pokornosti Bogu, te radi poticanja na izvršavanje Njegovih imperativa
i čuvanje od Njegovih zabrana.
Navedeni opći da'vetski cilj podrazumijeva posebne ciljeve s
kojima je tijesno povezan; među njima izdvajamo:
- Obznanjivanje islamske zadaće na ovome svijetu - prvo u odnosu
na pojedinca i svaki segment njegovog življenja: psihički, du-
hovni, intelektualni i fizički, zatim u odnosu na društvenu zajed-
nicu u svjetlu međuljudske saradnje, etičko-pravnih odnosa,
sistema organizacije, uspostavljanja stabilnih društvenih veza,
ujedinjavanja članova ljudske zajednice i njezine zaštite od uru-
šavanja, unutarnjeg ili vanjskog nereda. Kroz poznavanje islam-
ske zadaće u životu na ovome svijetu čovjek upoznaje svoju
vlastitu ulogu i biva svjestan da je on Božiji namjesnik na
Zemlji, da ima obavezu raditi na ostvarivanju tog namjesništva,
izvršenju preuzetih obaveza, ispunjenju onoga što mu je
povjereno; na njemu je, dakle, breme odgovornosti za primjenu
Božijih zakona, u suprotnom, prekršit će Ugovor, život će mu
biti bezuspješan, upropastit će sebe i čekat će ga, povrh toga,
kazna na Sudnjem danu.
 97

- Ispravljanje pogrešnih vjerskih uvjerenja i prakse: predočava-

njem izvornih principa islamskog vjerovanja i njihove uloge u
individualnom i društvenom životu, nastojanjem da se ti principi,
racionalnim ili emocionalnim putem, presele i zažive u ljudskim
dušama i umovima, zatim osujećivanje svega što bi moglo do-
vesti u pitanje ispravno vjerovanje.

2. Izbaviti ljude iz tmina

zablude i usmjeriti ih Pravim Putem
Uzvišeni je kazao:
Allah je zaštitnik onih koji vjeruju. On njih izvodi iz tmina
na Svjetlo! A oni koji ne vjeruju, njihovi zaštitnici jesu đa-
voli! I oni izvode njih iz Svjetla u tmine. Takvi su stanovnici
Vatre. U njoj će oni vječno ostati! (El-Bekare, 257.)
To je opći cilj svih islamskih da'vetskih programa. Najvažnija
zadaća svakog da'ije je izvesti ljude iz njihovog neznanja ka znanju, iz
njihovih zabluda ka Uputi, iz tmina nevjerstva, grijeha, neposlušnosti i
dvoličnjaštva na svjetlo vjere, spoznaje i ljubavi prema Bogu, što se
postiže na dva načina:
a) Nastojanjem da se ljudi upoznaju sa stvarnim islamom i da on
zaživi u njihovim bićima, djelima i svim postupcima;
b) Nastojanjem da im se otkriju šejtanske spletke i načini djelo-
vanja neprijatelja islama, koji imaju za cilj odvratiti ih od načela islam-
skog ponašanja ili onemogućiti ih da ta načela prihvate. Uzvišeni je
kazao:
I, evo, doista, Moga Puta Pravoga, slijedite njega! I ne
slijedite puteve druge pa da vas oni onda u raskol stave
spram Puta Njegovoga! (El-En'am, 153.)
Takva nastojanja iziskuju dvije stvari:
Prvo - razotkrivanje savremenog džahilijjeta (neznaboštva),
savremenih šejtanskih idola i raširenih uzroka drštvene iskvarenosti na
svim poljima, od idejne nestabilnosti i psihičke nesigurnosti do dušev-
nog kolapsa, podvojene ličnosti, nedosljednosti, nemoralnosti, izvrta-
98

nja istinskih vjerskih vrijednosti, izobličavanja ljudskih shvatanja,

trgovine univerzalnim načelima, destabilizacije društvenog organizira-
nja, kidanja porodičnih i društvenih veza, ispoljavanja egoizma i
koristoljublja, itd.
Drugo - isticanje islamskih vrlina i vrijednosti oličenih u
ljudskosti, humanosti, univerzalnosti, stabilnosti, sigurnosti, određe-
nosti istinskom vjerom u Stvoritelja i islamskim ahlakom; one su
božanski koncept objavljen voljom Gospodara svjetova, da ljudi
ostvare koristi na ovome i Onome svijetu, da se poprave pojedinačno i
kolektivno, i da se uspostavi pravedna država i čestita nacija.

3. Izgradnja islamske ličnosti i društva

Ovo je treći cilj da'vetskih programa, o kome Kur'an kaže:
On je Onaj Koji je nekima poslao izmeđ' njih Poslanika, da
im kazuje Njegove Znakove, i da ih očisti, i Knjizi i
Mudrosti ih nauči, premda su prije bili u očitoj zabludi!
(El-Džumu'a, 1.),
zatim:
Ti reci: "I namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt
moja Allahu, svih svjetova Gospodaru, pripadaju, On
nema Sebi ravna, i zato je naređeno meni da budem prvi
od onih koji su mu predani!" (El-En'am, 162.-163.)
Navedeni kur'anski ajeti trebaju podstaknuti islamske da'ije i
odgajatelje da ulože maksimum truda u vjerskoj naobrazbi ljudi prema
kojima su usmjereni da'vetski programi, na svim životnim planovima i
različitim sredstvima, zatim da prate i ocjenjuju koliko su ponuđeni
obrazovni sadržaji i saznanja zaživjeli u njihovom ponašanju i praksi; a
to znači da odgoj jednog muslimana mora biti kompletan: u njemu
treba izgraditi svijest o Allahovom stalnom prisustvu, ma gdje bio i ma
šta radio, kao i osjećaj ljubavi i strahopoštovanja prema Bogu, te želju
da iskrenim postupcima, djelima i ibadetima ide u susret Njegovoj
blizini i zadovoljstvu.
 99

OPĆA OBILJEŽJA DA'VETSKIH

PROGRAMA

Postoje još neka opća obilježja da'vetskih programa, pored onih

već spomenutih u ranijem tekstu (potpunost, univerzalnost, ravnomjer-
nost, primjenljivost i dr.), na koja treba ukazati. Tri se posebno ističu;
to su: 1) discipliniranost, 2) sukcesivnost, i 3) kontinuitet

1. Discipliniranost
Pod ovim obilježjem misli se na dosljedno pridržavanje šerijatskih
propisa, jer je islamski da'ija, prije ostalih, dužan slijediti i primjenjivati
vjerska načela na svakom planu i u svim svojim postupcima, pa tako i
kada je u pitanju osmišljavanje da'vetskog programa ili izbor metoda i
sredstava njegove primjene. Da'vetski programi ljudske provenijencije
moraju biti derivirani iz Božijeg programa, obznanjenog tekstom Kur-
'ana i Sunneta. Sa stanovišta vjere i zdravog ljudskog rezona, nije mogu-
će ni pomisliti da bi neki ljudski program mogao biti bolji ili primjere-
niji od Božijeg programa, bez obzira koja strana života bila u pitanju, jer
je Bog stvoritelj i On jedini zna šta je primjereno Njegovim stvorenjima
i šta ih može usrećiti na oba svijeta, shodno ajetima:
Zaista Kur'an ovaj vodi najispravnijem Putu. (El-Isra, 9.)
Pa zar da ne zna Onaj Koji stvara?! (El-Mulk, 14.)
Discipliniranost u slijeđenju vjerskih principa može biti na razli-
čitim razinama. Da'ije trebaju nastojati da budu na najvišoj razini te
discipliniranosti, kako bi njihov poziv sačuvao vjerodostojnost a rad
uspješnost.
Odstupanje od Božijeg programa u da'vi ili povreda šerijatskih
normi u da'vetskim programima može dovesti do toga, da ljudi izgube
discipliniranost i zapadnu u kakve grijehe i zablude, zavisno od vrste
odstupanja i prirode načela koje je prekršeno. Stoga, primjeran da'ija
nastojat će da u svome životu izgradi potpunu dosljednost u primjeni
islamskih propisa. Također će nastojati da tu dosljednost izgradi kod
drugih, imajući pri tome u vidu njihove slabosti: one koji su skloni
činiti teže grijehe pozvat će da ih napuste i udalje se od takve prakse,
100

sumnjive stvari zamijenit će nedvosmislenim rješenjima, pozivat će da

se umjesto manje vrijednih stvari, izaberu mnogo vrjednije stvari, i
tome sl., izbjegavajući bilo kakav oblik pretjerivanja ili inertnosti.

2. Sukcesivnost
Osnovna crta da'vetskog programa jeste njegova primjerenost
onim vrstama ljudske populacije kojima je namijenjen, sukladno život-
noj dobi, okolnostima i drugim bitnim razinama. Otuda i brojnost vjero-
zakona i da'vetskih programa s kojima su dolazili Božiji poslanici tokom
različitih historijskih perioda. U Kur'anu je to naglašeno riječima:
I Mi smo, da svi zakon i pravac imate, odredili! (El-
Ma'ida, 48.)
Otuda će i objavljivanje Kur'ana Poslaniku, s.a.v.s., biti pos-
tupno. Uzvišeni kaže:
Oni koji ne vjeruju govore: Zašto mu Kur'an nije odjednom
cijeli objavljen? A tako se objavljuje da bismo njime
učvrstili tvoje srce, i Mi ga tako polahko dostavljamo. (El-
Furkan, 32.)
A naš Poslanik, s.a.v.s., o tome kaže. "Prvo što je objavljeno iz
Kur'ana su sure u kojima se spominje džennet i džehennem; a kada su
ljudi pohrlili u islam, počeli su dolaziti ajeti dozvole i zabrane; da je
prvo objavljeno: 'Ne pijte vino!' - ljudi bi rekli: 'Nikada nećemo osta-
viti vino!'; ili da je objavljeno: 'Klonite se bluda!' - kazali bi: 'Nikada
nećemo napustiti blud!'". (Prenosi El-Buhari)
Dakle, kur'anski program u prvi plan stavlja objašnjenje pitanja
vjerovanja (akide) i učvrščivanja njezinih korjenova, tek poslije dolazi
dio po dio, objašnjenje šerijatskih propisa, sve do objavljivanja ajeta:
Danas sam vam vjeru vašu upotpunio, i blagodat Svoju
prema vama ispunio, i da islam vaša vjera bude - Ja sam
htio! (El-Ma'ida, 3.)
Vjera je usavršena, blagodati su upotpunjene objavljivanjem šeri-
jatskih normi u Kur'anu, u okviru njegovog postepenog programskog
plana; a da je objavljen odjednom, ljudima bi to pričinjavalo poteš-
 101

koću, bilo bi im teško primijeniti njegove propise. U tome je izrazito

uputstvo islamskim da'ijama, da budu postupni u svojim programima i
da pomognu ljudima u primjeni i realizaciji njihovih sadržaja i ciljeva.
Na sukcesivnost u da'vetu upozoravali su naši uzoriti prethodnici, oni
su tako postupali, pa su ostvarili to što su ostvarili.
Imam Eš-Šatibi u svome djelu El-Muveffekat navodi kako je
Abdu-l-Melik b. Omer b. Abdu-l-Aziz jednom prilikom kazao svome
ocu Omeru: "Šta je tebi, zašto ne sprovodiš zakone?! Mene ne bi bilo
briga, ako je istina posrijedi, kada bi, mojim i tvojim uzrokom, ključali
kotlovi!" Na to će Omer: "Ne žuri se, sinko moj! Nije li Allah u Kur-
'anu dva puta pokudio vino, a tek ga treći put zabranio?! Ja strahujem
od toga da ljude odjedanput opteretim šerijatom, jer će ga odjedanput i
odbiti, što će izazvati smutnju!"

3. Kontinuitet
U osnovi da'vetskih programa leži kontinuitet. Njihova realizaci-
ja ne bi smjela biti prekinuta ili zaustavljena u bilo kojoj fazi niti na
bilo kojoj razini da've, zato što je islamska da'va stalni proces na infor-
mativnoj, obrazovnoj i praktičnoj razini. Neće se zaustaviti sve dok
traje ljudski život, sve dok Allah ne naslijedi Zemlju i ono što je na
njoj. Uvišeni kaže:
Robuj svome Gospodaru sve dok te smrt ne pohodi! (El-
Hidžr, 99.).
U drugom ajetu kaže:
On je Poslanika Svoga s Pravom Stazom poslao i s vjerom
istinskom, da bi je nad sve vjere uzdigao, makar to
mnogobošci mrzili! (Et-Tevba, 33.)
Izgradnja islamske ličnosti i islamskog društva predstavlja konti-
nuiranu, razvojnu aktivnost koja ne poznaje zadate granice. Svaki da'ija
ima potrebu za stalnim razvojem, permanentnim uzdizanjem, da njegovi
doprinosi budu stalni i da drugima omogući progres i uspon. Allah je
uputio Svoga Poslanika, s.a.v.s., da traži više znanja, kada mu je objavio:
Reci: Gospodaru moj, povećaj mi znanje! (Ta-ha, 114.)
102

U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Narod se neće

zasititi dobra sve dok džennet ne nastani." (Bilježi Et-Tirmizi.)
Naši uzoriti prethodnici nisu znali za odustajanje od stjecanja
znanja i uzdizanja u dobru, bez obzira na životnu dob. Nije evidentira-
no da je se neko od njih zadovoljio samo prenošenjem stečenog znanja,
kao što je to danas slučaj sa mnogim da'ijama, nego su svi bili do kraja
posvećeni novim duhovnim i intelektualnim pregnućima. Od imama
Ebu Hanife zabilježena je izreka: "Ko bude smatrao da mu stjecanje
znanja više nije potrebno, neka zaplače nad sobom!"
Stoga, neka islamske da'ije teže većem dobru, neka rade na
razvoju svojih umnih sposobnosti, duhovnom i moralnom uzdizanju,
kako bi njihov utjecaj bio što jači i doprinos što korisniji.

METODE DA'VETSKOG DJELOVANJA

Metode da've su načini djelovanja koje da'ije slijede u svojoj mi-

sionarskoj zadaći, kao i načini primjene da'vetskih programa. U Kur'anu
su jasno predočene, a naš Poslanik, s.a.v.s., ih je lično primjenjivao. Ri-
ječ je o brojnim i važnim metodama koje je nužno slijediti da bi da'vet-
ski programi bili uspješni te da bi zadržali svoju kontinuiranu ulogu.
Među najvažnije da'vetske metode mogu se svrstati sljedeće:

1. Metoda mudrosti
Mudrost ima mnogo definicija. Za mudrost se kaže da označava
dolazak do Istine znanjem i pameću, ili da označava postavljanje stvari na
njihovo pravo mjesto, ili da označava ostvarivanje cilja riječju i djelom, ili
da označava pravu riječ i postupak u pravoj prilici i na pravi način.
Važnost ove metode može se uočiti na osnovu mnogih
pokazatelja, među kojima izdvajamo sljedeće:
a) Uzvišeni Allah je sebe nazvao imenom Hakim i El-Hakim i
objavio ga u Kur'anu na oko osamdeset mjesta;
 103

b) Allah je učinio da poučavanje mudrostima bude jedna od

najvažnijih Poslanikovih zadaća. Već je citiran ajet: I da ih Knjizi i
mudrosti pouči... (El-Bekare, 129.)
c) Allah je naredio da se s mudrošću poziva Njegovom Putu,
riječima: Na Put Gospodara svoga pozivaj mudrošću i lijepim savje-
tom... (En-Nahl, 125.)
d) U Kur'anu je naglašena činjenica da je najvrjedniji dar koji
čovjek može dobiti - mudrost. On daje mudrost kome hoće; a kome je
mudrost data, dato mu je svako dobro... (El-Bekare, 269.)
e) Činjenica da je mudrost vrlina na kojoj je dozvoljena
zavidnost, sukladno Poslanikovim, s.a.v.s., riječima:
"Nije dozvoljeno zavidjeti, osim u dva slučaja: čovjeku kome je
Allah dao imetak omogućivši mu da ga troši u korisne svrhe, i čovjeku
kome je Allah podario mudrost, pa on njome sudi i njoj poučava."
(Muttefek 'alejh)

MANIFESTACIJA MUDROSTI
U DA'VETSKOM PROGRAMU
Najvažniji oblicima manifestacije mudrosti u da'vetskim progra-
mima su sljedeći:
1. Stepenovanje prioritetâ, tako da se dâ prednost bitnijem nad bit-
nim. Da'vetski program ne može se okvalificirati mudrim ukoli-
ko nije planski i pravilno poredao prioritete. Naprimjer, pitanja
vjerovanja moraju biti prioritetnija od obavljanja ibadetâ ili mo-
ralnih stavova, ili naprimjer, farzovi moraju imati prioritet nad
nafilama i ibadetima koje je lijepo činiti. Također, strogo zabra-
njene stvari moraju dobiti veću pažnju u odnosu na pokuđene
stvari, opći interesi moraju biti iznad ličnih interesa kada to
situacija zahtijeva, nužne potrebe moraju biti zadovoljene prije
običnih potreba, itd.
2. Postupnost u realizaciji prioriteta, posebno u tretiranju individua
i općih pojava u nekom društvu, kao što je bio slučaj s Kur'anom
prilikom njegovog objavljivanja, o čemu je izvijestila A'iša, r. a.,
u ranije navedenom hadisu, ili kao što je bio slučaj sa halifom
104

Omerom b. Abdu-l-Azizom kada je postepeno sredio opće

prilike u svome hilafetu.
3. Adekvatnost da'vetskog programa prilikama, starosnim dobima,
intelektualnim nivoima i sl. Da'vetski program ne može dobiti
epitet "mudar" ako izjednačava stanje slabosti i snage, stanje rata
i mira, ili ako ne pravi razliku između starog i mladog, ženskog i
muškog, učenog i neukog, neprijatelja i prijatelja, itd. U jednom
hadisu je rečeno:
"A'iša, da tvoj narod nije blizak s vremenom kad su nevjernici
bili, srušio bih Kabu, zatim bi je sagradio i na njoj ostavio dvoja vrata:
na jedna bi ljudi ulazili, a na druga izlazili." (muttefek 'alejh). A u
drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., poručuje svojim sljedbenicima:
"Dajte ljudima mjesto koje im pripada!"

MANIFESTACIJA MUDROSTI
U DA'VETSKIM METODAMA
Među najzapaženijim oblicima manifestiranja mudrosti u da'vet-
skim metodama su:
1. Izbor odgovarajućeg programa za odgovarajuće mjesto u odgo-
varajućim okolnostima;
2. Izbor odgovarajućeg postupka iz kruga postupaka neke metode
koja je predviđena da'vetskim programom;
3. Preduzimanje da'vetskih aktivnosti sukladno rangiranim etapa-
ma: npr. početni korak je upoznavanje ili informiranje, zatim
slijedi savjetovanje, iza njega pismena korespodencija, potom
upotreba ruke (fizički gest), da bi se u krajnjoj nuždi upotrijebila
prijetnja i fizička mjera;
4. Iznalaženje poticaja ili povoda za izbor ove ili one da'vetske
metode; npr. metoda koju koristimo u da'vetskom obraćanju
neznalici razlikuje se od metode koju upotrebljavamo u slučaju
obraćanja neprijatelju, ili metoda koju koristimo u obraćanju
osobi slabog imana, razlikuje se od metode koju koristimo u
slučaju pristrasnog i svađalački raspoloženog oponenta.
 105

MANIFESTACIJA MUDROSTI PRILIKOM

UPOTREBE DA'VETSKIH SREDSTAVA
Među pojavnim oblicima mudrosti prilikom upotrebe da'vetskih
sredstava posebno se ističu sljedeći:
1. Posvećenost islamskog da'ije moralnim vrlinama i pohvalnim svoj-
stvima, na način da određena vrlina ili moralna gesta dođe do izra-
žaja u adekvatnim prilikama ili prema odgovarajućim osobama;
2. Upotreba svakog dozvoljenog, savremenog i raspoloživog sred-
stva u ostvarivanju programskih ciljeva, bez obzira na njegov iz-
vor i porijeklo;
3. Odstranjivanje bilo kakvih nedozvoljenih ili sumnjivih sadržaja u
vezi s upotrebom nekog da'vetskog sredstva;
4. Korišćenje olakšica prilikom izbora i upotrebe da'vetskih sredsta-
va kada to nužda zahtijeva ili opća potreba;
5. Unapređivanje da'vetskih sredstava shodno potrebama vremena i
da'vetskim okolnostima.

METOD LIJEPOG SAVJETA

Lijep savjet se očituje u lijepom govoru, kao i u lijepom i pri-
hvatljivom postupku. U Kur'anu je rečeno:
Na Put Gospodara svoga pozivaj mudro i lijepim savje-
tom...(En-Nahl, 125.)
Najizrazitiji oblici lijepog savjeta su:
1. Jasan, blag i prefinjen govor; shodno Kur'anskom imperativu: I
ljudima lijepe riječi kazujte...(El-Bekare, 83.);
2. Blaga i razumljiva sugestija;
3. Objašnjavanje, svrhovita aluzija i umjesno pretvaranje (et-tewrije);
4. Kazivanja, impresivan govor i fine dosjetke;
5. Podsjećanje na Božije blagodati koje iziskuju iskrenu ljudsku
zahvalnost;
6. Hvaljenje i kuđenje;
7. Podsticanje i zastrašivanje;
106

8. Prisezanje na spremnost za pomoć i podršku;

9. Izdržljivost i strpljenje;
10. Izvlačenje pouke i koristi iz savremenih događanja.
Metoda lijepog savjeta je veoma bitna u da'vetskom djelovanju s
obzirom da za njezinu upotrebu postoji jasan Božiji imperativ. Tako se
u Kur'anu naređuje:
Na Put Gospodara svoga pozivaj mudro i lijepim savje-
tom...(En-Nahl, 125).
I ljudima lijepe riječi kazujte...(El-Bekare, 83.).
Sam Poslanik, s.a.v.s., okarakterizirao je savjet kao osnovu vjere
kada je kazao:
"Vjera je savjet." (Prenosi El-Buhari.)
Poznato je da su se ashabi zavjetovali Poslaniku, s.a.v.s., na
obavljanje namaza, izdvajanje zekata i pružanje lijepog savjeta svakom
muslimanu. Jedna od takvih izjava je evidentirana u zbirkama El-
Buharija i Muslima, a glasi:
"Zavjetovao sam se Poslaniku, s.a.v.s., na obavljanje namaza,
izdvajanje zekata i pružanje lijepog savjeta svakom muslimanu."
Na koncu, kur'anska kazivanja o ranijim narodima i njihovim
vjerovjesnicima govore da je svaki poslanik ili vjerovjesnik u svojoj
da'vetskoj misiji koristio metodu lijepog savjeta.

METODA RASPRAVLJANJA
Riječ je o da'vetskoj metodi kojom se argumentima odgovara na
argumente, činjenicama na činjenice, da bi se određena osoba ili
skupina odvratila od pogrešnog stava, uvjerenja, predstave ili sumnje.
Raspravljanje se može voditi na istini ili neistini. Uzvišeni kaže:
I s njima raspravljaj na najljepši način...(En-Nahl, 125.), ili u
drugom ajetu, gdje se spominje neposlušnost i poricanje Istine ranijih
naroda, kaže se:
Svaki narod brigu je brinuo da uhvati svoga poslanika, i
raspravljao je na neistini da njome Istinu uništi...(El-
Mu'min, 5.)
 107

Zato su islamski učenjaci raspravu podijelili na pohvalnu i

pokuđenu, u skladu sa njezinim dometom, svrhom, načinom i ciljem
kojem vodi. Svaka rasprava koja ima za cilj da na lijep način predoči
ili afirmira Istinu, tretira se kao pohvalna rasprava, za razliku od
rasprave koja nije usmjerena plemenitom cilju, od koje se ne očekuju
pozitivni ishodi, niti se vodi na primjeren način, te se, stoga, svrstava u
pokuđene rasprave.
Rasprava u svrhu predočavanja Istine uvijek je predstavljala jednu
od nezamjenjivih metoda u da'vi. Kur'an je posebno ističe i naređuje.
Ona se ubraja među najistaknutije metode programâ s kognitivnom
namjenom. Za nju se koriste termini: diskusija, debata, dijalog i sl.
Njezina važnost se, između ostalog, ogleda u sljedećim stvarima:
1. Raspravljanje je urođena ljudska osobina. Ispoljava se kod dob-
rih i kod loših, kod mlađih i kod sarijih, kod muških i kod žen-
skih osoba. Uzvišeni kaže:
A čovjek raspravlja ponajviše. (El-Kehf, 54.) O urođenim
ljudskim porivima islamski da'ija mora voditi računa i uzimati ih u
obzir u svojim da'vetskim aktivnostima.
2. Uzvišeni je naredio njezinu upotrebu, riječima: I s njima
raspravljaj na najljepši način...(En-Nahl, 125.); i drugim
ajetima.
3. Svi Božiji poslanici su tu metodu koristili u svome poslaničkom
pozivu; npr. u kur'anskom kazivanju o Nuhu i njegovom narodu
u suri Hud, između ostalog, kaže se:
A glavešine mu rekoše: O Nuhu, s nama si raspravu vodio i
dugo si s nama raspravljao! (Hud, 32.)
4. Sve su se islamske da'ije, od vremena ashaba do naših dana,
koristile metodom raspravljanja.
Postoje negativno mišljenje jednog broja islamskih učenjaka o
metodi raspravljanja, ali se ono odnosi na pokuđeno raspravljanje ili
neprimjereno raspravljanje o Kur'anu, njegovom sadržaju i dokazima.
U islamu postoji kultura raspravljanja koja treba da krasi svakog
da'iju, od samih razloga i poticaja, preko načinâ, do utjecaja i rezultata
raspravljanja.
108

Za metodu raspravljanja može se kazati da se, pored ostalog, isti-

če sljedećim obilježjima:
1. Zasniva se na znanju i iskustvu, bez čega je besmisleno ulaziti ili
voditi bilo kakvu raspravu. Ukoravajući one koji bez potrebnog
znanja raspravljaju, Allah kaže:
Pa zašto raspravljate o onome o čemu nemate znanja? (Ali
Imran, 66.)
2. Uspostavlja argument i zaustavlja suparnika u destruktivnim na-
mjerama, kao što je opisano u 258. ajetu sure El-Bekare:
Zar ne znaš o onome, koji je sa Ibrahimom o Gospodaru
mu raspravljao, da je Allah vlast njemu dao? Kad Ibrahim
kaza: "Gospodar moj je Onaj Koji život daje i Koji smrt
daje!" - taj reče: "Pa i ja život dajem i smrt dajem!" A
Ibrahim reče: Allah zbilja daje da Sunce na istoku rađa!
Daj ti da Sunce grane sa zapada! I nevjernik se zbuni. A
Allah ne vodi Pravoj Stazi one koji su zločinitelji!
O tome je Ibn Tejmije kazao sljedeće: "Svako ko svojom raspra-
vom ne uspije oduzeti argumente nevjernicima i pokvarenjacima, nije
se odužio islamu, niti je ispunio ono što se očekuje od njegovog znanja
i vjerovanja, niti je njegov govor donio duševni lijek i smiraj, niti je
pokazao znanje i čvrsto ubjeđenje."
3. Proizilazi iz različitih razloga i poticaja, od kojih izdvajamo slje-
deće:
a) Emotivni poticaji, kao što je npr. gorljiva privrženost određe-
noj ideji, ili npr. čuđenje određenim shvatanjima, pojavama, nastupima
i tome sl.;
b) Znanstveni poticaji, kao što su: nova saznanja, kritički odnos
spram predočenih argumenata, uklanjanje sumnje o nekoj činjenici ili
događaju, i sl.;
c) Društveni poticaji, poput pristrasnog slijeđenja određene ideje,
mišljenja, pravca; ili poput privrženosti običajima i tradiciji predaka,
itd. Ovu vrstu poticaja islamski da'ija mora temeljito prostudirati kako
bi pronašao valjan način komuniciranja sa njezinim nositeljima.
 109

METODA LIJEPOG UZORA

Pod tom metodom misli se na ličnosti koje svojim autoritetom,
osobinama, sposobnostima, znanjem, islamskim životom i ponašanjem
predstavljaju svijetao primjer s kojim se drugi žele identificirati i na
identičan način ih oponašati. Izrazom "lijep uzor", želi se isključiti loš
uzor, jer ljudi mogu biti i dobri i loši uzori. U hadisu stoji:
"Ko u islamu oživi lijep običaj, imat će nagradu za to i nagradu
onih koji ga budu prakticirali poslije njega, čime njihova nagrada neće
biti umanjena; a ko u islamu započne loš običaj, natovarit će na svoja
leđa breme grijeha zbog toga i breme onih koji ga budu prakticirali
poslije njega, čime njihovo breme neće biti umanjeno."
Lijep uzor u islamu dijeli se na neograničeni i ograničeni uzor.
Neograničeni uzor podrazumijeva sačuvanost od grijeha i posrtanja,
kao što je to slučaj sa Božijim poslanicima. Uzvišeni kaže:
Vi, doista, u Allahovom Poslaniku imate divan uzor... (El-
Ahzab, 21.)
Vi imate divan primjer u Ibrahimu i onima što su s njim...
(El-Mumtehane, 4.)
To su oni koje je Allah uputio, pa slijedite uputu njihovu...
(El-En'am, 90.)
Što se tiče ograničenog uzora, njega predstavljaju dobri, bogo-
bojazni, čestiti Allahovi robovi, koji nisu bezgrešni kao Njegovi
poslanici i vjerovjesnici, ali su uzor u onome što odgovara islamskom
učenju i propisima.
Važnost metode lijepog uzora ogleda se u mnogo stvari, od kojih
izdvajamo sljedeće:
1. Uzvišeni Allah je, osim što je slao Objave, predstavio svojim
robovima praktičan uzor islama u ličnostima Njegovih poslanika
i čestitih ljudi. Slao je poslanike ljudima, kazivao im o njima,
upoznao ih sa njihovim životopisima, naredio im da ih slijede i
da im primjer budu.
2. Ljudi su, po svojoj prirodi koju im je Allah utisnuo, više pod
utjecajem fascinantnog rasuđivanja i harizmatičnog autoriteta
110

nego što su pod utjecajem koji dolazi s čitanjem i slušanjem,

posebno na polju nauke, u teškim situacijama i dr.
3. Učinak uzoritosti je općenit: proteže se na sve ljude, različitih
nivoa i osobenosti; svaki čovjek u stanju je da imitira drugog i da
ga slijedi, makar ga i ne shvaćao. Otuda, druženje ashaba sa
Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., ima toliku vrijednost, da se s tim
ništa ne može uporediti.
Na kraju, među najvažnijim općim obilježjima da'vetskih metoda
treba treba izdvojiti tri: prirodnost, raznovrsnost i aktuelnost.
Prirodnost je srodnost da'vetskih metoda s ljudskom prirodom.
Nekim od tih metoda dospijeva se do ljudskog srca i pokreću se nji-
hova osjećanja, kao što je slučaj sa lijepim savjetom; nekim metodama
dospijeva se do ljudskog razuma i pokreće njegova misao, poput meto-
de korisnog raspravljanja, a nekim metodama se, pak, dospijeva do
ljudskog instikta koji poziva imitiranju i poistovjećivanju, kao što je
slučaj sa lijepim uzorom. Iskusan i mudar da'ija zna koju metodu u
kojoj prilici treba upotrijebiti.
Raznovrsnost metoda čine njihovi različiti vidovi kojima se po-
krivaju potrebe da'veta i izlazi u susret prirodnim zahtjevima. Da'vet-
ska misija nekada zahtijeva metodu snažnog djelovanja, a nekada me-
todu blagog nastupanja; nekada zahtijeva suprostavljanje grijesima i
njihovo obznanjivanje, a nekada uopćavanje i izbjegavanje konfron-
tacije. Kada bi Poslanik, s.a.v.s., želio da općenito osudi kakav postu-
pak, kazao bi:
"Šta je ljudima, govore tako i tako, ili rade to i to!" A kada bi
želio upozoriti konkretnog prijestupnika, kazao bi: "Kakva je to vijest
koju sam o vama čuo!"
Aktuelnost da'vetskih metoda čini mogućnost njihovog prilago-
đavanja određenom mjestu, vremenu, situaciji i potrebi. Metoda koju
da'ija koristi u komunikaciji sa određenim osobama nekada može imati
samo prividan učinak, stoga je potrebno da da'ija izabere drugu metodu
koja će odgovarati stanju tih osoba, zatim će je razvijati onako kako
smatra da će mu najviše koristiti.
U osnovi da'vetskih metoda, izuzimajući obredoslovne, leži
idžtihad i mogućnost prilagođavanja vremenu i prilikama. Dokaz za tu
 111

tvrdnju je praksa prvih halifa, plemenitih ashaba i čestitih prethodnika,

koji su permanentno usavršavali metodu čuvanja Kur'ana i
Poslanikove, s.a.v.s. tradicije.
Obaveza je svakog islamskog da'ije da se izbori za vlastitu
originalnost u vremenu u kome živi, da stalno preispituje valjanost
svog programa, da ga obogaćuje naprednim i savremenim sadržajima,
kako bi odgovarao svakom vremenu i prostoru; to je najvažnija odlika
jednog potpunog islamskog programa, utemeljenog na slovu Kur'ana i
Sunneta.

(Vidi opširnije: Programi islamske da've, priredio: dr.

Muhammed Hajr Fatime, Dar el-Esma', prvo izdanje,
Damask, 2007., str. 5.-74. )
112

II DIO
 113

Jusuf Karadavi

KULTURNA NAOBRAZBA DA'IJE

Upute da'iji kroz Kur'an

Volio bih da'iji koji želi da živi sa Kur'anom, koji želi da iz
Kur'ana uzme opskrbu za svoje srce, svjetlo za svoj razum, da iz njega
crpi ono što će napojiti njegovu dušu, nakon čega će sve to drugima
ponuditi, ukazati na nekoliko stvari:

Sakupljanje i sistematiziranje
ajeta koji se odnose na jednu cjelinu, temu
Dužnost je da'iji koji želi da govori o nekoj temi kao predavač,
učitelj, hatib ili pisac, da sakupi sve ajete koji govore o temi o kojoj
želi da govori, a zatim da ih sistematizira onako kako to odgovara cilju
i da objasni kur'anski stav o toj temi. Nužno je da svjestan da'ija ima na
umu dvije stvari.
Prvo; da pogleda kur'anske rječi koje se odnose na njegovu temu.
Ovdje će mnogo pomoći konsultiranje leksikona kur'anskih rječi, a po-
sebno onome ko ne zna Kur'an napamet.
Drugo; da pogleda značenja koja su usko povezana sa dotičnom
temom. Ovo zahtijeva posjedovanje razboritosti, pronicljivosti, dobrog
shvatanja i zapažanja onoga što ima veze sa temom, iako nije direktno
spomenuto riječima. U ovome svemu je najvažnija dobra sistematiza-
114

cija i podjela kako bi se istakli znakovi, faktori i specifičnosti...

Uzmimo primjer za to, jer se primjerom objašnjava govor. Naprimjer,
ako želimo govoriti o Kur'anu i nauci, naći ćemo se pred ogromnim
brojem ajeta, čiji broj prelazi stotine. Zato ćemo se zadovoljiti uva-
žavanjem nekih od njih i njihovom sistematizacijom ili njihovim naslo-
vima, naprimjer:

Učenjaci su na istom stepenu sa melekima

Allah svjedoči da nema drugog Boga osim Njega, a i
meleki i učeni, i da On postupa pravedno. (Ali-'Imran, 18.).
Allah, dž.š., je počeo sa Sobom, zatim je pohvalio meleke i na
trećem mjestu spomenuo učenjake, uzimajući njih za svjedoke koji
priznaju Njegovu jednoću.

Znanje uzdiže učenjake iznad drugih

Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?" (Ez-
Zumer, 9.)
Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji
vjeruju i kojima je dato znanje. (El-Mudžadele, 11.).

Znanje je temelj straha od Boga

A Allaha se boje od robova Njegovih učeni.(El-Fatir, 28.)

Dužnost je neznalici da slijedi

učenog pa makar mlađi bio od njega
"O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi, zato mene
slijedi, i ja ću te na pravi put uputiti." (Merjem, 43.).
 115

Ponekad onaj ko je na manjem

stepenu može da dokuči od znanja
više nego onaj koji je na višem stepenu
U kur'anskom kazivanju o Hudhudu, kada Sulejman, a.s.,
odlučuje da kazni odsutnog Hudhuda, nakon što on dolazi noseći mu
slijedeću vijest: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim
pouzdanu vijest." (En-Neml, 22.)
Također u kazivanju o sinovima Ademovim, gdje čovjek uči od
gavrana:
Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi
mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga.
"Teško meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj
gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga?" - i pokaja
se. (El-Ma'ide, 31.)

Obrazovanje podiže ugled

obrazovanom pa makar on bio i pas
Pitaju te šta im se dozvoljava. Reci: "Dozvaljaju vam se
lijepa jela i ono što vam ulove životinje koje ste lovu
podučili, onako kako je Allah vas podučio. Jedite ono što
vam one uhvate'." (El-Ma'ide, 4.)
I ovim se znanjem dresirani pas odlikuje od drugih pasa.

Naređuje se savjetovanje sa učenima

Pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate. (En-Nahl, 43.)
O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku
i onima između vas koje ste izabrali. (En-Nisa', 59.)
Pod predstavnicima se u ovom ajetu misli na učenjake, a po
drugom mišljenju na vladare.
A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim,
saznali bi od njih ono što žele saznati. (En-Nisa', 83.).
116

Kur'an, također, upućuje da samo stručnjak dotične oblasti može

dati i obavjestiti o istinskim činjenicama.
I niko te neće obavjestiti kao Onaj Koji zna. (El-Fatir, 14.)
Zbog toga je dužnost pitati stručnjaka a nikako nekog drugog.
I upitaj o Njemu onoga koji zna! (El-Furkan, 59.).

Znanje nema granica

A vama je dato samo malo znanja. (El-Isra', 85.)

Povećavati znanje je potrebno i poželjno

"Bože povećaj mi znanje!" (Ta-ha, 114.).
A iznad svakog učenog ima učeniji. (Jusuf, 83.)

Vjerovjesnici traže znanje

i kod onih koji su ispod njih
U kazivanju o Musau, a.s., i njegovom mladiću, Allah, dž.š., kaže:
I nađoše jednog Našeg roba kojem smo milost Našu
darovali i ono što samo Mi znamo naučili, "Mogu li da te
pratim" - upita ga Musa - "ali da me podučiš onome čemu
si ti ispravno podučen?" (El-Kehf, 65-66.)
Musa, a.s., je, bez sumnje, bio najbolji čovjek svog vremena.

Putovanje radi traženja znanja

A kada Musa reče momku svome: "Sve ću ići dok ne
stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo,
dugo ići". (El-Kehf, 60.).
Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate
ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba
da čuju, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima. (El-
Hadždž, 46.)
 117

I još desetine drugih ajeta koji se odnose na znanje naći će onaj

koji živi sa Kur'anom. Iskusan da'ija, onaj koji proučava Kur'an može
sebi uzeti poseban protokol ili album u koji će upisivati kur'anske teme,
ajete koji se odnose na njih, shodno njegovim mogućnostima. Naći će se
sigurno ispred desetine, pa čak i stotine savremenih i životnih tema.
Nakon toga trebao bi da sve to sistematizira, u granicama koliko mu to
Allah dozvoli. Nakon izvjesna vremena naći će kod sebe kur'ansko
bogatstvo koje je neiscrpno i riznicu tajni Istine koja ne presahnjuje.

Pridavanje pažnje kur'anskim kazivanjima

Da'ija bi trebao da posveti pažnju i pozornost kur'anskim kaziva-
njima, njihovim poukama, savjetima, tajnama i velikim mudrostima.
Kur'anski način navođenja prošlih događaja nema cilj da ih detaljizira
navodeći imena ljudi, gradova, datuma itd. On posvećuje pažnju
glavnim poukama, naznakama crta historijskih ličnosti i usmjeravanju
događaja i njihovih posljedica.
U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom
obdareni. (Jusuf, 111.)
Kada Kur'an navodi neki događaj, obogaćuje ga mnogobrojnim
stvarnostima, naučnim tajnama i pravnim usmjerenjima, kako bi to sve
doprlo do duše i razuma jednim neindirektnim putem. Tako, naprimjer,
ako želimo mjesto znanja u Kur'anu, mi to možemo direktno saznati iz
mnogobrojnih ajeta kao što smo prethodno vidjeli. To isto možemo
zapaziti u jasnoj formi u ajetima o kur'anskim kazivanjima iako to ovdje
nije spomenuto izvorno. To možemo zapaziti na četiri mjesta u Kur'anu:
1. U kazivanju o Ademu, a.s., kada je Allah rekao melekima: "Ja ću
na Zemlji postaviti namjesnika." Nakon saznanja o tome meleki
su bili začuđeni, zatim su to prihvatili i odali priznanje Ademu,
a.s., nakon što je Božanski ispit potvrdio njegovu znanstvenu
prednost. "O Ademe," - reče On - "kaži im ti naziva njihove!" I
kada im on kaza njihove nazive, Allah reče: "Zar vam nisam
rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam
ono što javno činite i ono što krijete?" (El-Bekare, 33.). I ovako
je Kur'an indirektno ukazao na znanje i kao njegovo prvo sred-
stvo koje će mu pomoći da realizira namjesništvo na Zemlji.
118

2. U kazivanju o Jusufu, a.s., kada se govori o planiranju u eko-

nomskoj i razvojnoj politici države. To se jasno vidi u petnaesto-
godišnjem planu kojeg je Jusuf, a.s., postavio i uspješno realizi-
rao, čijim plodovima su se okoristili stanovnici Egipta i njihovi
susjedi. Pored toga neki muslimani smatraju da je planiranje
protivurječno vjeri i tevkkulu tj. oslanjanju na Allaha.
3. U kazivanju o Sulejmanu, a.s., i Belkisi, kraljici od Sabe. Tu se
vidi da je jedan od Sulejmanovih ljudi bio u mogućnosti da done-
se njeno prijestolje prije nego što se trepne, i to pomoću znanja
koje je posjedovao. "Ja ću ti ga donijeti" - reče onaj koji je učio
iz Knjige - "prije nego što okom trepneš." (En-Neml, 40.)
4. U kazivanju o Zul-Karnejnu i njegovoj gradnji ogromnog zida od
gvožđa pomješanog sa istopljenim bakrom. To je danas savre-
mena nauka potvrdila i ustanovila da je to način koji daje željezu
veću snagu i čvrstinu. "Donesite mi velike komade gvožđa!" I
kada on izravna dvije strane brda, reče: "Pušite!"A kad ga usija,
reče: "Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem!" I tako oni
nisu mogli ni da ga pređu niti su mogli da ga prokopaju. (El-
Kehf, 96-97.)
Ista je stvar ako hoćemo da vidimo mjesto imana u Kur'anu. Bez
sumnje ćemo pred sobom naći desetine ajeta koji direktno govore o
tome, koji nam govore o imanu i njegovu utjecaju u ljudskom životu.
Međutim, mi ćemo bolje shvatiti i razumjeti jačinu i značaj utjecaja
imana u ljudskom životu ako promotrimo nekoliko kur'anskih kaziva-
nja koja se odnose na to.
U Kur'anu ćemo naći kazivanje o mladićima kada postanu istin-
ski vjernici. Ovdje mislimo na kazivanje o mladićima pećine, koji su se
svojim imanom suprostavili konzervatizmu navjernika i nasilju tirana.
Ispričaćemo ti povjest njihovu - onako kako je bilo. To su
bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im
ubjeđenje još više učvrstili. Osnažili smo njihova srca kada
su se digli i rekli: "Gospodar naš - Gospodar je nebesa i
Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati,
jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili. Narod
ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto
jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati?
 119

A ima li nepravednijeg od onog koji o Allahu iznosi

neistinu?" (El-Kehf, 13-15.)
Naći ćemo, također, kazivanja o ženi kada istinski postane vjer-
nica, čiji muž je bio nevjernik, silnik i tiranin.
To je kur'ansko kazivanje o ženi faraona, koju ne zanima njegova
vlast niti je od imana mogu odvratiti njegova obećanja niti prijetnje.
A onima koji vjeruju - Allah kao pouku navodi ženu fara-
onovu, kad je rekla: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe
kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i
izbavi me od naroda nepravednog!" (Et-Tahrim, 11.)
Također, u Kur'anu su kazivanja o običnom svijetu kada iman
uđe u njihova srca, kako ih mijenja i izgrađuje od njih nova stvorenja.
U njima dovodi do eksplozije zadivljujuće skrivene duhovne
snage, koja je bila skrivena sve dok je iman nije aktivirao. To se jasno
vidi u kazivanju o faraonovim vračarima, kojima se pokazala istina
kod Musaa, a.s., pa su u nju povjerovali, suprotstavljajući se tako fara-
onovoj oholosti i prijetnji.
A čarobnjaci se licem na tle baciše."Mi vjerujemo u
Gospodara svjetova" - povikaše,"Gospodara Musaova i
Harunova!" "Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja
dozvolim!"- viknu faraon, - "Ovo je, uistinu, smicalica koju
ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove
izveli. Zapamtićete vi! Izodsijecaću vam, sigurno, ruke
vaše i noge vaše unakrst, a onda ću vas sve razapeti!" "Ti
nam zamjeraš samo zato što smo u dokaze Gospodara
našeg povjerovali kada su nam oni došli. Gospodaru naš,
daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici
umremo!" (El-A'raf, 120-126.)

Pažnja prema kur'anskim primjerima

Da'ija bi morao da se upozna sa kur'anskim primjerima koji nam
odslikavaju ljudsku ličnost na raznim područjima i situacijama života.
Navešćemo nekoliko kur'anskih primjera za to:
120

1. Primjer zahvalnog imućnog Božijeg roba u ličnosti Sulejmana,

a.s., koji je rekao kada je čuo i razumio govor mrava: "Gospo-
daru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj,
koju Si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela
na zadovoljstvo Tvoje!" (En-Neml, 18.), i kada mu je donesen
Belkisin dvorac: "Ovo je blagodat Gospodara moga koji me
iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan -
u svoju korist je zahvalan, a koje nezahvalan, pa, Gospodar moj
je neovisan i plemenit". (En-Nahl, 40.)
2. Primjer pravedna vladara ili kralja koga velika vlast nije zavela i
odvratila od pokornosti njegovu Gospodaru i brige o svom naro-
du. To vidimo u ličnosti Zul-Karnejna koji je svojim osvajanjima
dospio do mjesta odakle Sunce izlazi na istoku, a na zapadu gdje
zalazi. I pored tolike vlasti on se pridržavao pravde, nagrađivao
je dobre a kažnjavao zločince, borio se protiv onih koji čine na
Zemlji nered. Zato on pravi velike zidine oslanjajući se u tome
prvo na Allaha, dž.š., a potom na trud naroda. O tome govore
ajeti sure El-Kehf, 83-98.
3. Primjer strpljivog Božijeg roba koji je iskušan velikim iskuše-
njem i koji je zadovoljan Allahovom odredbom u ličnosti Ejjuba,
a.s. Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo
se kajao. (Sad, 41-44.).
4. Primjer mladića koji se čuva harama, i pored svoje mladosti,
ljepote, mladenačke nestašnosti i mnogih iskušenja i mogućnosti
da to uradi. To se sve odslikava u ličnosti Jusufa, a.s.: I poče da
ga na grijeh navodi ona u čijoj je kući bio, pa zaključa sva vrata
i reče: "Hodi!" - "Sačuvaj Bože!" - uzviknu on -, "vlasnik me moj
lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim neće nikad uspjeti".
(Jusuf, 23-33.)
5. Primjer mladića koji izvršava Allahovu naredbu, pa čak izvrša-
vajući tu naredbu da bude prinesen kao žrtva. To vidimo u
ličnosti Isma'ila, a.s., sina Ibrahimova, a.s., kada mu je otac
rekao, nakon što je porastao: "O sinko moj, u snu sam vidio da
treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?" - "O oče moj," - reče -
"onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćes, ako Bog da, da ću
sve izdržati!" (Es-Saffat, 102.)
 121

6. Primjer vjernika koji krije svoj iman radi općeg interesa. Me-
đutim, kada je došlo vrijeme da se pokaže iman on ga pokazuje i
brani istinu, suprostavlja se neistini, mudro raspravlja, sa primje-
rima i poziva ka istini sa jakim i jasnim agrumentima. To vidimo
u ličnosti vjernika faraonove porodice. A jedan čovjek, vjernik, iz
porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: "Zar da
ubiijete čovjeka zato što govori: 'Gospodar moj je Allah', onog
koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg?!" (El-
Mu'min, 28-34.)
7. Primjer da'ije koji je nosilac poruke, koji nepravedno biva osu-
đen na zatvor, ali i pored toga ta nepravda i zatvorske tmine nisu
ga prisilile da zaboravi svoju obavezu prema da'vi. Zato on kori-
sti svaku priliku da poziva zatvorenike u vjeru u Jednog Jedinog
Boga i ostavljanju politeizma. To je sve odslikano u ličnosti
Jusufa, a.s. "O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni
bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?" (Jusuf, 37-40.)
8. Primjer oca koji je vjernik i sina koji je nevjernik, gdje vidimo
kako otac nastoji da spasi sina ali u tome ne uspjeva, pa nakon
toga pokušava da se zauzme za njega kod Allaha ali ne uspjeva i
zato biva žestoko ukoren. To se sve odslikava u ličnosti Nuha, a.s.,
i njegova sina nevjernika (Hud, 42-47.). Primjer sina vjernika i
njegova oca nevjernika, gdje mu se sin blago obraća i dodvoruje
prilikom njegova pokušaja da mu dostavi objavu i da ga sasluša.
To vidimo u ličnosti Ibrahima, a.s., i njegova oca. Kada je rekao
ocu svome: "O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti
vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?" (Merjem, 41-48.)
9. Primjer žene vjernice i njena muža nevjernika, nasilnika i onog
koji tvrdi za sebe da je božanstvo. To vidimo iz ličnosti Asije
žene faraonove i njena muža tiranina i nasilnika koji je okupio
svijet i rekao: Ja sam vaš vrhovni gospodar. Pored svega toga
nije je zavela njegova vlast niti ju je zastrašilo njegovo nasilje,
niti se osvrtala na njegova obećanja niti na njegova zastrašivanja,
nego se obratila svom Gospodaru govoreći: "Gospodaru moj,
sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i
mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!" (Et-
Tahrim, 11.).
122

10. Primjer žene nevjernice i njena muža vjernika, kao što je bio
slučaj sa Nuhovom i Lutovom ženom. Allah navodi kao pouku
onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate
za dva čestita roba Naša, ali su prema njima licemjerne bile - i
njih dvojica im ništa neće moći kod Allaha pomoći, i reći će se:
"Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!" (Et-Tahrim, 10.)
11. Primjer miroljubiva čovjeka koji na neprijateljstvo odgovara
bogobojaznošću, na zlo uzvraća dobrim, u ličnosti sina Ademova
koga israilijati nazivaju Habilom kome je njegov brat prijetio
ubistvom, našto mu je on odgovorio: "I kada bi ti pružio ruku
svoju prema meni da me ubiješ, - ja ne bih pružio svoju prema
tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja
želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u
vatri. A ona je kazna za sve nasilnike". (El-Ma'ide, 27-29.)
12. Primjer zla čovjeka, koji napada svoga brata i prolijeva mu krv
bezrazložno. Od te njegove nakane ga ne odvraća ni vjera, ni
moral, ni rodbinska veza. To je predstavljeno u ličnosti Ademova
sina koga nazivaju Kabil, kog ne odvraća od ubistva svog
rođenog brata sina njegove majke i njegova oca, ni lijepi ljudski
postupak koji je prema njemu učinio njegov brat. I strast njegova
navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od
izgubljenih. (El-Ma'ide, 30.).
13. Primjer strašljiva naroda u teškim vremenima, naroda koji bježi
kada je najteže, naroda koji nije poslušan svojim poslanicima, to
se sve vidi u ličnosti Jevreja kada im njihov poslanik i
osloboditelj onaj preko koga ih je Allah spasio Musa, a.s.: "O
narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i
ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni". Oni rekoše: "O
Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući dok god
oni iz nje ne iziđu; pa ako oni iz nje iziđu, mi ćemo onda sigurno
ući." Dva čovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On
darovao milost Svoju - rekoše: "Navalite im na kapiju, pa kad
kroz nju prođete, bićete sigurno pobjednici; a u Allaha se
pouzdajte, ako ste vjernici!" "O Musa," - rekoše oni - "dok god
su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa
se bijte, mi ćemo ovdje ostati!" (El-Ma'ide, 20-26.)
 123

14. Primjer naroda koji ne poštuje Allahove blagodati, niti istinski

zahvaljuje na njima pa im ih Allah oduzima. To je predstavljeno
u ličnosti naroda Sabe. Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u
kom su živjeli: vrtove, sdesna i slijeva, "Jedite hranu Gospodara
svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji
mnogo prašta!" Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih
poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im nji-
hove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom
i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih zato što su bili
nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikog drugog do nevjernika,
nezahvalnika (Sebe', 15-17.)

Pravilno dokazivanje kur'anskim ajetima

Nužno je da da'ija nastoji, teži i primjenjuje pravilno argumen-
tiranje kur'anskim ajetima u onome što želi dokazati ili u propisima,
činjenicama i idejama koje želi potvrditi. Ako to da'ija uspije, tj. ako
uspije pravilno navoditi agrumente iz Kur'ana i stavljati ih gdje odgo-
vara, time će on uklonuti svaku nejasnoću i sumnju i ušutkat će svakog
protivnika, jer poslije Kur'ana nema dokaza, niti ima govora poslije
Allahova govora.
A čije su riječi od Allahovih istinitije? (En-Nisa', 87-122.)
Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je
od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje? (El-
Ma'ide, 50.)
Zato vjernik pred kur'anskim dokazom može samo da kaže:
Vjerujem i smatram da je istina, ili čujem i pokoravam se, kao što
Uzvišeni kaže:
Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni
vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju
postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je
sigurno skrenuo s pravog puta. (El-Ahzab, 36.)
Neki čovjek je doveden pred Me'muna, koji je išao među svijet i
tražio da se radi dobro i zabranjuje zlo, ali za to nije imao halifinu
dozvolu. Me'mun ga je upitao: "Zašto to radiš kad je Allah nas time
124

zadužio? Mi smo ti za koje Allah kaže: One kojima vlast damo na

zemlji, oni obavljaju namaz, daju zekjat, naređuju dobro i sprječavaju
zlo. Čovjek je odgovorio: "Istinu si rekao, vođo pravovjernih. Ti si
upravo takav kako si rekao. Kod tebe je vlast i namjesništvo, a ja sam
samo tvoj pomagač i ortak u tome. Ovo što kažem može da negira
samo onaj koji ne poznaje Kur'an i Poslanikov sunnet. Allah, dž.š.,
kaže: Vjernici i vjernice su jedni drugim prijatelji, naređuju dobro i
sprečavaju zlo. Poslanik, a.s., kaže: 'Vjernik je vjerniku kao građevina
gdje se međusobno potpomažu'."
Me'muna ushiti odgovor i obradova, nakon čega mu reče:
"Takvima kao što si ti dozvoljeno je da naređuju dobro, zato nastavi sa
onim što si radio sa našom dozvolom i saglasnošću."
Vidimo: kada je čovjek znao kako će pravilno agrumentirati
svoje stavove Kur'anom i Hadisom da halifa nije imao odgovora. Zato
nije imao drugog izbora nego dozvoliti mu ono što radi.
Nasuprot tome, došao je neki vaiz kod Me'muna da mu vazi. Bio
je grub u svom nastupu. Me'mun mu reče: "Čovječe, Allah je poslao
onog ko je bolji od tebe onome ko je gori od mene i naredio mu da
bude blag. Poslao je Musaa i Haruna faraonu i naredio im da mu se
ovako obrate: Govorite mu blagim govorom ne bi li se opomenuo ili
pobojao! Ovdje je Me'munov položaj bio jači, jer je kur'anski dokaz
bio na njegovoj strani.
Također, da'ija mora da agrumentira svoje stavove jasnim i
nedvosmislenim dokazima, a ne dokazima oko kojih se vodi polemika
o njihovoj jasnosti i autentičnosti. Jer ako je neki dokaz dvosmislen, ne
može se uzeti za agrument. Tako naprimjer, kada neke da'ije govore o
univerzalnosti Kur'ana to potkrepljuju ajetom iz sure El-En'am:
U Knjizi Mi nismo ništa izostavili. (El-En'am, 38.)
Iako je moguće da se pod Knjigom u ovom ajetu misli na Kur'an,
i da tako taj agrument bude ispravan, u isto vrijeme postoji mogućnost
da se odnosi i na Levh-i Mahfuz u kojoj je Allah, dž.š., odredio sve što
se odnosi na stvorenja, kao što se to jasno vidi iz sljedećih ajeta: Sve
smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali. (Ja-Sin, 12.)
To u Knjizi piše. (El-Ahzab, 6.), kao i drugi ajeti slični ovima.
Međutim, ovdje bi bilo preče dokazati ovaj stav sa ovim ajetom: Mi
 125

tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputa i milost i

radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. (En-Nahl, 89.), jer je
ovaj ajet jasan i nedvosmislen kod argumentiranja onog što se želi
agrumentirati. Da'ija se, isto tako, mora kloniti dokazivanja onim
stvarima koje nisu dokaz. Primjer za to je kada neki ljudi tvrde da je
plod bogobojaznosti da će ih Allah podučiti onome što ne znaju, oni to
dokazuju slijedećim ajetom:
Bojte se Allaha, a Allah će vas podučiti. (El-Bekare, 282.)
Ipak je istina da ovaj ajet ne upućuje na to, jer u njemu nemamo
naredbe i odgovora, to bi bilo ispravno kada bi ajet glasio ovako: Bojte
se Allaha, Allah će vas naučiti. Međutim, ovaj ajet ili dio ajeta sadrži
samo naredbu za bogobojaznost, kao što je to i način Kur'ana kada
upuredi naredbe ili zabrane sa bogobojaznošću. Nakon toga se veli u
ajetu: pa će vas Allah naučiti - tj. podučit će vas ovim naredbama i
propisima kao što se veli u drugom ajetu:
To vam Allah objašnjava da ne zalutate. (En-Nisa', 176.)
Onda je najbolje da se agrumentira spomenuta tvrdnja sa sljede-
ćim ajetom:
O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost
darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti. (El-Enfal, 29.) tj., da
će vam svjetlo pomoću kojeg ćete razlikovati između istine i neistine.
Slično tom imamo i ajet u suri El-Hadid:
O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova
vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i daće
vam svjetlo pomoću kog ćete ići i oprostiće vam. (El-
Hadid, 28.)
Čak se ovdje može uzeti za argument i općenito značenje ovog
ajeta:
A onome ko se Allaha boji, On će mu izlaza naći. (Et-Talak, 2.)
tj., naći će mu izlaza iz dvosmislenosti i nejasnoća.
126

Opreznost i čuvanje od
nedozvoljenog tumačenja i izvrtanja riječi
Dužnost je da'iji da se čuva i da upozorava na odstupanja i skre-
tanja kao i na nedozvoljena tumačenja kur'anskih ajeta tumačenjima
koja ih odvode od ciljeva radi koji ih je Allah objavio. Radi ovakvog
skretanja Allah je osudio sljedbenike Knjige, jer su oni iskrivilu formu
svojih Knjiga dodajući ili oduzimajući od njih, a također i njihova
značenja sa nedozvoljenim tumačenjima.
Što se tiče Kur'ana, on je zapamćen u srcima i napisan u Musha-
fima i zato nema načina da se njegova forma iskrivi. Međutim, moguće
je da u njegov tefsir uđu nedozvoljena tumačenja, i to je iskrivljenje po
značenju. Ovdje se misli na pokuđeno mišljenje za kojeg hadis prijeti
kaznom onome ko njime bude tumačio Kur'an. U naše vrijeme kao i u
prošlosti povećali su se uzroci koji su doveli do odstupanja i iskretanja.
Navešćemo neke od njih:

1. Potčinjavanje kur'anskih
tekstova vremenskoj situaciji
Ovdje se nastoji po svaku cijenu potčiniti kur'anski tekst stvar-
nosti iako je suprotna islamu i protumačiti kur'anske tekstove daleko
od onoga na što oni upućuju da bi ta stvarnost dobila šerijatsku legal-
nost. To smo vidjeli kod mnogobrojnih nastojanja da se dozvoli kamat-
ni sistem u islamskim zemljama gdje vlada kapitalistički sistem, kao i
kod pokušaja opravdanja uzurpiranja i konfiskovanja privatne imovine
za vrijeme socijalističke vladavine u tim zemljama.
U ovo se može ubrojati i izvitoperena tumačenje ajeta i hadisa
daleko od njihovih jasnih značenja, pribjegavajući dalekim, nedozvo-
ljenim neadekvatnim tumačenjima koja nisu poznavali klasičari niti se
uklapaju u kontekst ajeta. To sve da bi se slijedila raširena ideja ili
preovladavajuća teorija koja još nije dostigla stepen naučne činjenice.
 127

2 Prihvatanje nekog mezheba, ideje ili

određenog pravca, a zatim navođenje
tekstova za to
O ovome neka naša ulema veli: "Vjerovati pa onda dokazivati."
Međutim, ispravno je da se prvo dokaže pa tek onda povjeruje.
Ovo možemo vidjeti kod teologa, filozofa i raznih frakcija i onih
koji slijepo slijede fikhske mezhebe. Oni svoje mezhebe smatraju
temeljem i osnovom a zatim natežu tekstove da bi potvrdili mezheb
iako se u tome nalazi namještenost i izmišljenost. Ako i pored toga ne
nađu prostora za takva tumačenja, onda se usmjere ka derogaciji iako
se derogacija ne priznaje sa dvosmislenošću.
Tako ćemo vidjeti da Ibn Sina i drugi veliki filozofi u islamskoj
povijesti smatraju da sve što su Aristotel i drugi grčki filozofi tvrdili o
teologiji i prirodi je tačno, pa nakon što je to njihovo učenje bilo u
koliziju sa mnogobrojnim kur'anskim ajetima, počeli su tumačiti te
ajete takvim tumačenjima koja ne podržava jezik, a, također ih ne
podržava ni vjera, tako da ih je čak imam Gazali učinio nevjernicima
kao i one koji su došli poslije njih, zbog tri pitanja u kojima su
zanijekali poznate nužne stvari vjere.

3. Parcijaliziranje tekstova
i njihovo nepovezivanje
Vadžib je prilikom rješenja nekog problema da se sagledaju svi
tekstovi koji se odnose na taj problem, a zatim da se međusobno
usklade kako bi se saznalo njihovo pravo značenje.
Ko želi da sazna kakav je kur'anski stav o kamati, nije mu
dozvoljeno da se ograniči samo na ajet iz sure Ali-'Imran:
O vjernici, bezdušni zelenaši ne budite, i Allaha se bojte, jer ćete
tako postići što želite! (Ali-'Imran, 230.), nego je neophodno da se ovom
ajetu pridoda ajet koji govori o kamati u suri El-Bekare, a koji glasi: O
vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi
vjernici. Ako to ne učinite, eto vam onda, neka znate, - rata od Allaha i
Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice imetaka
vaših, nećete nikoga odštetiti, niti ćete oštećeni biti. (El-Bekare, 278-279.)
128

Tada vidimo da ovi ajeti znače da je kamata ono što se uzme više
od glavnice, svejedno bilo to puno ili malo. Zatim shvatamo da izraz
ed'afen muda'afeten znači samo opis realnog stanja i načina zelenaštva
koje je bilo u to vrijame poznato, a ne ograničenje kao kad bi rekao
nezasitim trgovcima: "Nemojte zelenašiti u nužnim stvarima da biste
zaradili dvjesta posto", jer je to opis njihove stvarnosti, što u isto vri-
jeme ne znači ako oni zelenaše sa hranom ili slično tome i zarade sto
ili pedeset posto ili manje ili više od toga, da je to dozvoljeno.

4. Slijeđenje manje jasnih

ajeta, a zapostavljanje jasnih
Ovo je temelj ovog zastranjenja i stranputice kako je to i Kur'an
potvrdio u sljedećem ajetu:
On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su
glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca
pokvarena - željni smutnje i svog tumačenja - slijede one
što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah.
Oni koji su u dobro u nauku upućeni govore. "Mi vjeruje-
mo u njih, sve je od Gospodara našeg!" - A samo razumom
obdareni shvaćaju. (Ali-'Imran, 7.)
Ovaj ajet je jasno potvrdio da u Kur'anu postoje jasni ajeti tj. oni
koji imaju kategorička i nedvosmislena značenja kod onih koji razmiš-
ljaju o njima. Takvi ajeti su glavnina Knjige, tj. njen temelj i većina.
To upućuje da se sekundarne stvari moraju podvrgnuti primarnim
stvarima, tj. temelju i osnovi, i da se manjina mora tumačiti shodno i u
okviru većine.
Međutim, oni koji su zalutali, u čijim srcima je bolest, idu za
nejasnim ajetima, prihvatajući se za ono što razumiju iz njih, što
odgovara njihovim strastima. Kada bi oni bili pravedni i objektivni i
podvrgli nejasne ajete jasnim, ili drugačije rečeno: kada bi podvrgli
dvosmislene nedvosmislenim i jasnim, pokazala bi im se istina kao
zora onima koji vide. Ako proučavamo razne frakcije koje su skrenule
sa ehli sunnetskog puta od početka islama pa sve do danas, našli bismo
da su najvažniji i najupečatljiviji razlozi njihovog zastranjenja:
 129

slijeđenje nejasnih ajeta i okretanje od jasnih ajeta koji su osnova

Kur'ana. Nema ni jedne novotarije koja je njene sljedbenike izvela iz
islama, a da njeni sljedbenici nemaju nekih nejasnih ajeta na koje se
oslanjaju, tako da čak oni koji vjeruju u panteizam, a oni su-kako to
veli autor djela Isaru-1-hakk 'ale-1-halk najgori novotari i najdalji od
Kur'ana i Sunneta i koji imaju najodvratnija mišljenja. Međutim, i
pored toga, oni te svoje novotarije i zablude potkrepljuju nejasnim
ajetima i hadisima. Tako oni u prilog svojih mišljenja navode ove
ajete: Oni koji ti prisegu daju oni je uistinu Allahu daju... Ti nisi bacio
nego je Allah bacio... Također, u svoj prilog navode i ovaj hadis:
"Najistinitija riječ je riječ koju je pjesnik Lebid rekao: 'Sve osim
Allaha je laž'."
Ovakvi su zanemarili da sva vjera: Kur'an, Hadis, pa čak i sve
nebeske vjere tvrde da u svijetu postoji Stvoritelj i stvorenja, Gospodar
i robovi, svemir i Onaj koji ga je stvorio. Znači, ova dvojnost spada u
potpuno jasne i nužne vjerske stvari, za koje ne trebaju dokazi ili
agrumenti. Čak kršćani su pokušavali i pokušavaju da u Kur'anu nađu
što će potvrditi njihovu tvrdnju da je Isa, a.s., božanstvo ili Božiji sin.
Tako oni navode ajet kojim žele da dokazu tu svoju tvrdnju: Mesih,
Isa, sin Merjemin, je samo Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je
Merjemi dostavio, i duh od Njega.
Ostavili su jasan ajet u kome Allah, dž.š., kaže: Mesih sin Merje-
min je samo poslanik, i prije njega su bili poslanici. Njegova majka je
iskrena, oboje su jeli hranu. On je samo rob kome smo Mi blagodati
dali i učinili ga, primjerom sinovima Israilovim. Ja sam im rekao samo
ono što Si mi naredio: da vjerujem Allaha, moga i vašeg Gospodara.
Nevjernici su oni koji kažu: "Allah je treći od trojice". Nevjernici su
oni koji kažu: "Mesih, sin Merjemin, je Allah!"
Sve ovo upućuje da je slijeđenje nejasnih ajeta stalno svojstvo
onih u čijim srcima je bolest.
130

KUR'ANSKE ZNANOSTI

Da'ija mora poznavati i nauke o Kur'anu. One su na mjestu

nužnog uvoda za proučavanje samog Kur'ana. O njima su napisana
mnoga enciklopedijska djela u prošlosti a i danas. Od najpoznatijih
djela klasične uleme su: El-Burhan fi 'ulumi-l-Kur'an od imama
Zerkešija, El-Itkan fi 'ulumi-l-Kur'an, od hafiza Sujutije. Od savreme-
nika najpoznatija djela iz ove oblasti su: Menahilu-l-'irfan fi 'ulumi-l-
Kur'an od Zerkanija, Mebahis fi 'ulumi-l-Kur'an, od dr. Subhija Saliha,
kao i djelo sa istim naslovom od Mennaul Kattana, kao i mnoga druga
djela iz ove oblasti koja su pisana za studente islamskih fakulteta.
Također su napisana mnoga djela u prošlosti i savremenosti o
nekim vrstama ovih nauka. Takva su naprimjer, djela koja su napisana
o nadnaravnosti Kur'ana, a već smo prethodno ukazali na neka od njih.
Također su pisana djela o tefsiru kao naprimjer Poslanica Ibn Tejmijje
o temeljima tefsira, kao i djelo Et-Tefsir ve-1-muffessirun šejha dr.
Zehebija, kao i djelo Derogacija u Kur'anu dr. Mustafe Zejda. Također
su napisana djela o prijevodu Kur'ana, od onih koji to dozvoljavaju i
oni koji to ne dozvoljavaju. O tome su naprimjer pisali šejh Meragi,
Muhammed Ferid Vedždi, šejh Muhammed Sulejman i drugi.

Tumačenje Kur'ana
Bez sumnje, najvažnija nauka Kur'ana je tefsir, pod kojom pod-
razumijevamo shvatanje i razumjevanje Allahovih nakana iz Njegova
govora, u granicama ljudske moći. Na stotine djela o ovoj oblasti je
napisano, a mnoga od njih su i izgubljena, a neka su sačuvana. Od ovih
koja su ostala neka su štampana a neka su još u rukopisu. Od ovih djela
neka se oslanjaju više na predaje i nazivaju se tradicionalnim tefsirom,
neka se oslanjaju više na razumjevanje i nazivaju se racionalnim
tefsirom. Svako od njih ima svoje specifičnosti, odlike i slabe strane.
Ono sa čime se odlikuje tradicionalni tefsir je to što u njemu preovla-
davaju israilijati i slabe ili izmišljene predaje.
Ono po čemu se odlikuje racionalni tefsir je to što u njima pre-
ovladavaju lični, mezhebski ili vremenski pečat autora. Tako se tefsir
 131

čita prema utiscima njegova autora, i nosi karakteristike njegova

vremena, kulture i u velikoj mjeri njegova usmjerenja. Tako naprimjer,
tefsir jednog jezikoslovca i gramatičara se razlikuje od tefsira pravni-
ka, oni se opet razlikuju od tefsira teologa. Tefsir jednog mu'tezilije se
razlikuje od tefsira eš'arije, a opet svi ovi tefsiri se razlikuju od su-
fijskog tefsira.
Ne preporučuje se da'iji da se zadovolji jednom vrstom tefsira, a
da zanemari ostale. Svaka vrsta tefsira ima svoju specifičnost koja se u
većini slučajeva ne nalazi kod drugih. Zato mu je najbolje da ih što
više konsultuje i da iz svakog uzme šta je dobro i glavno ono po čemu
se razlikuje od drugih i da se pazi od strasti i maštanja koja se nalaze u
njima.
Tefsir od Zamahšerija, iako se odlikuje mu'tezilijskim stavovima,
ne treba zapostaviti, nego se treba okoristiti njegovim stilističkim
studijama kao i drugima. Tako su se od davnina prema njemu odnosili
učenjaci Ehli sunneta. Njegov mu'tezilizam nije ih spriječio da se
okoriste njime. Neki od njih su provjerili njegove hadise, kao što je to
učinio hafiz Ibn Hadžer, a drugi su dali osvrt na njegova mu'tezilijska
mišljenja, kao što je to uradio Ibnu-1-Munejjer.
Ako već mora da izabere i izvrši selekcija među tefsirima, ja
dajem prednost dvama: Taberijevom (umro 310. h) i Ibn Kesirovom
(umro 774. h) tefsiru. A ako već treba dati prednost jednom nad
drugim, onda je to tefsir Ibn Kesirov, jer on sadrži rezime Taberijevog
tefsira, a osim toga pročistio ga je i dotjerao, dobro napravio odabir i
među mišljenjima dao je i svoj osvrt. O tefsiru Ibn Kesira rekao je
Sujuti u svom djelu Zejl tezkireti-l-huffaz kao i Zerkani u svom djelu
Šerhul-Mevahib: Na ovakav način nije napisano ovakvo djelo." (Er-
Risale el-mastetrefe, El-Kettani, str. 147, prenešeno iz djela Et-Tefsir
ve'l-mufessirun, tom I, str. 247, prvo izdanje)
Što se tiče racionalnih tefsira, pa i od njih se uzima i odbacuje.
Svaki od njih ima svoje pozitivnosti kao i negativnosti. Po mom
mišljenju najbolji od tih tefsira su tefsir Ibn Atijje i Kurtubijev tefsir.
Što se tiče savremenih tefsira, oni su mnogobrojni. Najpoznatiji
su: tefsir El-Kasimi, tefsir El-Menar, tefsir Ibn Ašura i tefsir Ibn
Badisa, Fi zilali-l-Kur'an od Sejjida Kutba, Et-Tefsiru-l-hadis od
Druze i deset prvih džuzeva Šeltuta, kao i mnogi drugi.
132

Da'iji je neophodno da se od svih okoristi, sa opreznošću od

nedostataka i promašaja koji se nalaze u njima, jer nijedan čovjek nije
bezgrješan i zato se od njegova govora i prihvata i odbacuje.

Preporuke onom ko čita tefsirska djela

1. Interesovanje za literaturu tefsira
Ne želim zaboraviti da kažem da'iji i onome ko traži da'vu a koji
želi da čita tefsirska djela, da zagrabi sa njihova izvora nekoliko savje-
ta koje sam stekao čitajući i iz ličnog iskustva.
Moja prva preporuka je da ne obraća pažnja na naklapanja, bes-
koristan govor i na ono što nema veze sa tefsirom čime su ispunjena i
natrpana tefsirska djela. Ta djela su ispunjena preopširnim studijama,
značenjima riječi ili gramatičkim pravilima i stilističkim dosjetkama,
teološkim naklapanjima, fikhskim razilaženjima i mnogim drugim
stvarima koje su zauzele najveći prostor tih djela tako da su čak zaklo-
nile od čitaoca mogućnost da shvati i tajne Allahova govora radi čega
su ta djela i pisana. Ovo je nagnalo Ebu Hajjana da kaže za Razijev
Veliki tefsir ili tefsir Mefatihu-l-gajb svoje poznate riječi: "U njemu se
nalazi sve osim tefsira." (Također je rekao Rešid Rida o tefsiru El-
Dževahir sljedeće: "Šejh Tantavi Dževheri, zbog pretjeranog zanima-
nja i zalaženja u savremene odgovarajuće i neodgovarajuće nauke, više
je obratio pažnju na njih nego na sam tefsir.")
Bez sumnje u ovim riječima ima pretjeranosti od strane Ebu
Hajjana. U ovom djelu ima izvrsnih tefsirskih osvrta koje se ne mogu
naći u drugim tefsirima.
Međutim, njegova duga odstupanja kroz razne nauke i njegove
duge rasprave sa sljedbenicima raznih teoloških pravaca i fikhskih
mezheba, umanjile su koristi ovog djela. Zato se treba zanimati za bit
tefsira tj., treba nastojati objasniti cilj Allahova govora prije nego što
se počnu slijediti: rečeno je ili rekao je, ne treba gubiti trud i vrijeme u
ono od čega nema koristi.
Neka ulema često spominje o nekom ajetu deset ili više ili manje
mišljenja od Zejda, Amra, Bekra ili drugih ljudi, ne ističući koje je od
tih mišljenja pretežnije, a ponekad izabere neko mišljenje ne objašnja-
 133

vajući razloge i uzroke njegova odabiranja. Ako se ovo traži od svakog

učenjaka i od svakog studenta, onda je to traženije od onog koji poziva
Allahu, jer da'ija neće moći utjecati na ljudske razume i osjećaje
gramatičkim, stilističkim, teološkim i fikhskim naglabanjima, nego će
on na njih vršiti utjecaj onoliko koliko uspije da im otkrije tajni istine i
svjetla upute u Allahovom govoru. Zato da'ija treba posvetiti pažnju u
tefsiru na osvrte onih koji posjeduju živa srca što se, možda ponekad, i
ne ubraja u predmet tefsira, iako se ubraja u duh tefsira.
To možemo objasniti primjerom iz ovog ajeta: Allah je kupio od
vjernika njihove živote i imetke za Džennet.
Značenje ovog ajeta je jasno, a to je da je Uzvišeni Allah, dž.š.,
dao vjernicima za njihove živote i imetke, ako ih žrtvuju na Njegovu
putu Džennet. Ovo je Njegova dobrota, plemenitost i dobročinstvo, jer
je On prihvatio da bude zamjena ono što On posjeduje, i to samo iz
Njegove blagodati prema Njegovim pokornim robovima.
Međutim, neki mufessiri koji posjeduju pronicljivost ovdje imaju
blistave osvrte koji pokreću mrtva srca, oživljavaju zamrle volje svo-
jim žarom iskrenosti i istinitosti. Kao primjer za ovaj ajet i ove osvrte
može se navesti osvrt Hasana Basrija i Katade: "Trgovao je s njima i
povećao im cijenu."
Hasan, također, veli: "Za život kojeg je On stvorio i imetak kojeg
je On dao!"
Šemmer bin Atijje veli: "Nema ni jednog muslimana a da Allah
za njegovim vratom nema prisegu koju on ispuni ili umre ne izvrša-
vajući je, a zatim je proučio gore spomenuti ajet."
Ove stvari trebaju da interesuju da'iju, da za njima teži, da ih
pamti i stalno iznalazi.

2. Odbacivanje israilijata
Najviše što je unakazilo našu kulturnu baštinu, posebno na polju
tefsira, je uvlačenje israilijata u nju jer su oni zamutili njenu bistrinu.
Ovo uvlačenje ove židovske i kršćanske baštine počelo je, nažalost,
veoma rano, tj. od vremena ashaba i tabi'ina. To se desilo posredstvom
Ka'ba el-Ahbara, Vehba ibn Munebbeha i drugih sljedbenika Knjige
koji su primili islam, a također se to prenosilo i iz njihovih knjiga koje
134

su doprle do muslimana. Međutim, to je u početku bilo neprimjetno, ali

se kasnije proširilo, i nesvjesno, a zatim je počelo da se širi svjesno, sa
zlim i namjerama i planovima kao i namjernim ubacivanjima. Kao da
je židovstvo, nakon vojnog poraza od strane islamske da've u Medini,
Hajberu i drugim mjestima, odlučilo da se suprotstavi islamu drugom
vrstom oružja, koje će mu nadomjestiti vojni poraz, a to oružje je kul-
turna okupacija. Zato je počelo ubrizgavati neprihvatljive svoje tradici-
je, u odsustvu opreznosti od strane muslimana, tako da su one ubrzo
preplavile islamsku literaturu. Ovo se desilo iako je Kur'an općenito
osudio sljedbenike Knjige a posebno Židove da su oni izvitoperili svo-
je objave i da su o Allahu govorili bez znanja, kao što se to kaže u
ovim ajetima:
A neki među njima su Allahove riječi slušali pa su ih, pošto
su ih shvatili, svjesno izvrnuli. (El-Bekare, 15.)
Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu nego samo za
gatke, i oni se samo domišljaju. (El-Bekare, 78.)
Pišu Knjigu svojim rukama, a zatim govore: "Evo, ovo je od
Allaha" - da bi za to korist neznatnu izvukli. (El-Bekare, 79.)
Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali. (El-
Ma'ide, 13.)
Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima. (En-Nisa', 46.)
To i pored toga što se Poslanik, a.s., kada je vidio neke stranice
Tevrata u ruci Omera bin Hattaba naljutio i rekao: "Zar ti tvoja vjera
nije jasna, sine Hattabov? Donio sam vam je bijelu i čistu. Tako mi
Onoga u Čijoj je ruci moj život, da je Musa živ, morao bi me slijediti."
Kako pored svega ovoga da to muslimani olahko prihvate, a
posebno od sljedbenika Knjige? Čini mi se da se to desilo iz dva
razloga:
Prvo: zbog njihova shvatanja hadisa koji prenosi Buharija od
Abdullaha ibn Amra u kome Poslanik, a.s. kaže: "Prenosite od mene pa
makar i jedan ajet. Prenosite i od sljedbenika Knjige jer i u tome nema
nikakve smetnje. A ko na mene slaže neka pripremi sebi mjesto u
Džehennemu."
Ovim hadisom dokazuje Ibn Kesir u uvodu svog tefsira da je
dozvoljeno prenositi od njih one predaje koje naša vjera ne negira.
 135

Drugo: jer se ti israilijati većinom odnose na prešućene stvari u

našoj vjeri. Nema ničega kod muslimana da bi potvrdilo njihovu
autentičnost niti ima nečega što bi potvrdilo njihovu neautentičnost,
nego su to stvari za koje se ne može reći ni ovo ni ono, zato ih je
dozvoljeno prepričavati, ali većina tih predaja nema nikakvu korist za
stvar moje vjere.
Hafiz Ibn Kesir u uvodu svoga tefsira, prenoseći iz poslanice
svog šejha Ibn Tejmije, veli: "Zbog toga se po ovome sljedbenici
Knjige mnogo razilaze, i od toga potiču kod mufessira razlike. Tako
spominju, naprimjer, imena mladića koji su bili u Pećini, boju njihova
psa i njihov broj, navode od kojeg je drveta bio Musaov štap, vrste
ptica koje je Allah oživio Ibrahimu, a.s., preciziraju dio krave kojim je
udaren ubijeni, vrstu drveta iz kojeg je Allah govorio sa Musaom i
druge stvari koje je Allah zanemario u Kur'anu, od kojih nema nikakve
dunjalučke niti ahiretske koristi za ljude. Međutim, prenošenje tog
njihovog razilaženja o tim pitanjima je dozvoljeno, kao što Allah kaže:
Reći će: "Bila su trojica, a četvrti je bio njihov pas"...
Na ovo je šejh Ahmed Šakir, Allah mu se smilovao, dao lijep
osvrt kada je rekao: "Dozvola prenošenja i prepričavanja od sljedbe-
nika Knjige onoga što nema kod nas ničega ni da ga potvrdi ili da ga
porekne je jedno, a spominjanje i navođenje takvih predaja kod tuma-
čenja Kur'ana i navoditi to kao predaju ili mišljenje u značenju ajeta ili
kod definiranja nečega što nije definirano, ili pojašnjenju nečega što je
načelno spomenuto je nešto drugo. Navoditi to pored Allahova govora
upućuje da je to, čija autentičnost nije poznata, pojašnjenje Njegova
govora ili njegovo detaljiziranje. A to se ne smije desiti kod Allahova
govora niti kod Njegove Knjige. Jer kada je Poslanik, a.s., dozvolio da
se to prepričava od njih, naredio nam je da ih u tome ne smatramo
lašcima niti da ih smatramo da govore istinu. Međutim, navoditi te
predaje uporedo sa Allahovim govorom je njihovo najveće priznanje,
jer ih mi tako stavljamo na mjesto tefsira ili objašnjenja. Bože, od Tebe
tražimo oprosta."
Sam hafiz Ibn Kesir kod tefsira 50. ajeta sure El-Kehf, nakon što
je naveo mnogobrojna mišljenja o Iblisu, njegovu imenu i koje vrste je,
rekao je: "O ovome se navode mnogobrojne predaje od prethodnika.
Međutim, većina njih su israilijati, koji se prenose, a kakva je njihova
136

autentičnost, Allah najbolje zna. Neka od njih su sigurno lažna zato što
su oprečna istini koju posjedujemo. Kur'an je dovoljan i dostatan i
zamjenjuje sve te gore spomenute predaje, jer su one sve proturječne, u
nekima imamo dodataka koji u drugima nemamo. Mnoge stvari u
njima su izmišljene. Oni nemaju stručnih hafiza koji sprječavaju
promjene i devijacije, kao što to Ummet ima imame, učenjake, pobož-
njake i odabrane."
Ibn Kesir na početku tefsira sure Qaf veli: "Prenosi se od nekih
prethodnika da su rekli: "Kaf je brdo koje obavija svu Zemlju! Kao da
su ovo, a AIlah najbolje zna, židovske izmišljotine koje su od njih
preuzeli neki ljudi znajući da je prenositi od njih ono za što se ne zna
da li je istina ili laž dozvoljeno. Ja smatram da je ovo i njemu slično
izmišljotine nekih otpadnika koji žele ljudima učiniti vjeru nejasnom.
Ovom Ummetu su servirali lažne hadise i pripisali ih Poslaniku, a.s.,
pored toliko velikih učenjaka, hafiza i imama, iako je ovaj Ummet
relativno mlad. Kako onda da se to ne desi Židovima, koji su mnogo
stariji, koji nemaju toliko hafiza kritičara, koji konzumiraju alkohol,
čija ulema je izvitoperila Allahovu Knjigu. Allah je dozvolio da se od
njih prenosi u hadisu: 'Prenosite od sinova Israilovih bez ikakve
smetnje', samo ono što je logično. Međutim, ono što je nelogično i što
se razumom ne može prihvatiti, to ne spada pod ovu dozvolu."
Tumačeći 41-44. ajet sure En-Nahl, naveo je podužu predaju od
Ibn Abbasa, koja govori o kraljici Belkisi, ocjenjujući je da je nepri-
hvatljiva i veoma čudna. Nakon toga je rekao: "Najprihvatljivije je da
su ove predaje prihvaćene od sljedbenika Knjige, iz njihovih knjiga,
kao što su to predaje od Ka'ba i Vehba, da im Allah oprosti za ono što
su prenijeli ovom Ummetu od izvješća sinova Israilovih u kojima ima
onog što je bilo kao i onoga što nije bilo, je derogirano i izvitopereno.
Allah im je dao ono što im je zamijenilo sve to, što je korisnije, jasnije
i bolje. Allahu pripada sva hvala." (Ibid, str. 17)
Ibn Kesir u svom tefsiru ima mnoge osvrte na ovu vrstu israili-
jata, koji sadržavaju njihovo negiranje i odbacivanje. Iako ih spominje
on to čini samo slijedeći ono što je već prethodno spomenuto.
Ponekad on ne prihvata da ih u cjelosti spomene ostavljajući ajet
u načelnom značenju ne zalazeći u njegovo detaljiziranje, koje nije
potvrdio vjerodostojan hadis od onoga koje sačuvan od grijeha. Kao
 137

primjer toga može se navesti Allahov govor u suri Sa'd, u kojoj Uzvi-
šeni kaže:
A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kad su preko
zida hrama prešli, kada su Davudu upali, pa se on od njih
uplašio? (Sa'd, 21-22.)
Ibn Kesir veli: "O ovome su mufessiri naveli predaju koja je
uglavnom uzeta iz israilijata, koju ne potvrđuje od Poslanika vjerodo-
stojna predaja koju je dužnost slijediti. Međutim, prenosi Ibn Ebi
Hatim o ovome hadis čiji sened nije vjerodostojan, jer je to predaja
Jezida Rukašija od Enesa b. Jezida, iako je od dobrih, ali njegovi su
hadisi neautentični kod imama. Zato je najbolje da se zadovolji i
zaustavi samo na čitanju ove predaje a ono što se spominje u njoj da
prepustimo Allahu, jer je Kur'an istina kao što je, također, istina ono
što on sadržava." (Tefsir Ibn Kesir, tom IV, str. 31, izd. Isa El-
Halebija)
Volio sam da je ovakav stav Ibn Kesir imao i kod predaje o
Sulejmanu u suri Sa'd gdje se kaže: "Mi smo Sulejmana u iskušenje
doveli i na njegovo prijestolje tijelo bacili, nakon čega se on pokajao".
On je, Allah mu se smilovao, oduljio i pretjerao navodeći čudne i
nevjerovatne predaje koje se prenose od Ibn Abbasa, Katade, Seddija,
Mudžahida i K‛abul-Ahbara i drugih klasičnih mufessira.
Sve te predaje razum ne prihvata, niti ih predaje potvrđuju. Uz to
naveo je i hadis koji prenosi Ibn Ebi Hatim od Ibn Abbasa, nakon čega
se osvrnuo na njega i rekao: "Njegov sened do Ibn Abbasa je jak,
međutim, vidljivo je da ga je Ibn Abbas primio, ako bude vjerodosto-
jan, od sljedbenika Knjige, a među njima postoji frakcija koja ne
vjeruje u Sulejmanovo poslanstvo, pa je vidljivo da oni lažu na njega."
Nakon toga veli: "Ovo kazivanje se u podužem obliku prenosi i od
nekoliko prethodnika kao što su Seid ibn Musejjeb, Zejd ibn Esleme i
drugi, a svi su ga oni preuzeli iz kazivanja sljedbenika Knjige." (Ibid,
tom IV, str. 34-37)
Dakle, čemu onda ispisivanje stranica i gubljenje vremena na
onome što ne potvrđuje nauka niti Sunnet niti Časni Kur'an? Ibn Kesir,
kod tumačenja 51-56. ajeta sure El-Enbija' kaže: "U ovom tefsiru mi
slijedimo metodu zanemarivanja mnogih israilijata, jer je u tome
138

gubljenje vremena i zato što mnogi od njih sadrže laži, koje su im

ubačene."
Kamo sreće da je sve izostavio, jer i u nekima od njih je šteta veća
od koristi. Najjasnije riječi koje izražavaju negodovanje i srdžbu prema
ovim israilijatima i koje upućuju na obaveznost njihova uklanjanja u
tumačenju Kur'ana su riječi Ibn Abbasa koje prenosi Buharija u svom
Sahihu, a navodi ih Ibn Kesir kod tumačenja 79. ajeta sure El-Bekare
gdje veli: "Kako da pitate sljedbenike Knjige nečemu, a vaša Knjiga
koju je Allah objavio Njegovu Poslaniku je najnovija Knjiga koju čitate
je svježa, i nije zastarjela! Allah vas je obavijestio da su oni izmijenili
Allahovu Knjigu, promjenili je i svojim rukama napisali novu knjigu i
rekli: 'Ona je od Allaha, da bi time dobili neznatnu korist. Zar vas ne
sprječava znanje koje vam je došlo pa ih pitate? Tako mi Allaha, nismo
nikoga od njih vidjeli da vas pita o onome što je vama objavljeno.'" Ovu
izvrsnu i jaku poruku Buharija u svom Sahihu prenosi na tri mjesta.
(Mukaddime Umde et-tefsir, tom I, str. 19)

3. Čuvanje od lažnih i slabih predaja

Kako god se da'ija treba čuvati israilijata koji su zamutili bistrinu
tefsira otrovima koji su ubrizgani u njega, on se, također, mora čuvati i
lažnih i slabih predaja kojima su napunjena mnoga tefsirska djela.
Ovdje se misli na sve predaje koje su izmišljene i slabe, svejedno
pripisivale se one Poslaniku, a.s., ili nekim ashabima kao što su Alija,
Ibn Abbas i dr., ili se pripisivale nekim tabi'inima kao što je Mudžahid,
Ikrime, Hasan, Ibn Džubejr i dr., ili se pripisivale učenjacima koji su
došli poslije njih. (...)

Opreznost pogrešnih i
neutemeljenih izjava i mišljenja
Onaj koji čita tefsir mora se čuvati i slabih i neutemeljenih
mišljenja. Ona su vjerodostojna što se tiče njihova pripisivanja
njihovim autorima, ali su slaba i neprihvatljiva sa strane logike. To nije
nimalo čudno ako se zna da njihovi autori nisu nepogrešivi, jer svaki
čovjek griješi i govori istinu. Ponekad je čovjeku oprošteno njegovo
 139

griješenje, čak on za njega biva i nagrađen jednom nagradom ako se ta

greška desi u vrijeme idžtihada i krajnjeg intelektualnog naprezanja u
iznalaženju nečega.
Ako je Ibn Abbas, r.a., koji se smatra tumačem Kur'ana i
učenjakom ovog Ummeta, imao mišljenja u tefsiru koja su većina
učenjaka smatrali slabim i čudnim i u kojima se on razlikovao od
većine ashaba, kao što su njegova mišljenja o nasljedstvu i sl., pa kako
onda da ne bude takvih mišljenja kod onih koji su na manjem stepenu
od Ibn Abbasa i njegovih učenika?! Vidjeli smo da šejh mufessira
imam Ebu Džafer Taberi, pored tolikog ugleda i mjesta, koje zauzima
njegov tefsir, ponekad odabire slaba tumačenja, a ponekad čak i
najslabija, kao što je njegov tefsir Allahova govora: Napuste ih u
posteljama... On veli da to znači da ih treba svezati kao što se deve
vežu jer je riječ hedžer nastala od onog čime se deve vežu i
pričvršćuju. Kao da se, time hoće reći: "Privežite ih da bi se prisilile na
ono što odbijaju prihvatiti." Zato onda nije ni čudno što je Zamahšeri
ovakav tefsir nazvao nesnosnim i antipatičnim tefsirom. Također, on je
kod tumačenja ovih ajeta sure El-Ma'ide izabrao ova tumačenja: "Ko
ne sudi po onom što je Allah objavio, takvi su nevjernici, nasilnici i
griješnici", da se to odnosi na sljedbenike Knjige, i pored toga da se
preferira općenitost izraza nad specifičnosti povoda. Ovi ajeti su
spomenuti kod Huzejfe Ibn Jemane, pa je neki čovjek rekao: "To se
odnosi na sinove Israilove!" - našto je Huzejfe rekao: "Divna li su vaša
braća sinovi Israilovi!Ako je vama svako dobro, a njima svako zlo."
Što znači, kako opisivati Židove nevjerovanjem, nasiljem i grijehom
kada ne sude po onome što je Allah objavio, a to isto ne govoriti za
sebe kada ne sudite po onome što je Allah objavio. Znači cilj je, dakle,
Čuvati se slabih mišljenja ma od koga ona dolazila. Alija, r.a., neka
Allah učini plemenitim lice njegovo, je rekao: "Ne prepoznaji istinu po
ljudima nego upoznaj istinu, znatćeš njene sljedbenike."
140

POSLANIKOV SUNNET

Drugi izvor vjerskog obrazovanja da'ije je Sunnet. On objašnjava

i tumači Kur'an i detaljno objašnjava ono što je sažeto spomenuto u
njemu. U Sunnetu je obuhvaćen teorijski tefsir i praktična primjena
Allahove Knjige. Allah, dž.š., kaže obraćajući se Svome Poslaniku:
A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što
im se objavljuje, i da bi oni razmislili. (En-Nahl, 44.)
Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko čega se
razilaze, i da bude vjernicima uputa i milost. (En-Nahl, 64.)
Aiša, r.a., je bila upitana o ahlaku Allahova Poslanika, pa je rek-
la: "Njegov ahlak je bio Kur'an."
Sunnet obuhvata: Poslanikov govor, djela odobrenja, svojstva i
njegov životopis.
To je krcat zapis o njegovu životu, džihadu na putu njegova misi-
je, sastavljen d univerzalnih riječi, dragulja mudrosti, riznica spoznaje,
vjerskih tajnih, životnih istina, plemenita morala, jepote zakonodav-
stva, vječnih uputa, prefmjena odgoja, nepokolebljivih stavova i jasnih
dokaza. Sve to predstavlja ogromno imućstvo, koje se ne može potro-
šiti pored mnogobrojnih trošenja, koje vrijeme ne može ovladati, niti
ijedan daija koji želi da govori, podučava, drži predavanje ili hutbu
može bez tog imućstva i da ne konsultuje ovaj bogati izvor, slatko vre-
lo da se ne napije iz njega koliko mu to dozvoljavaju njegove moguć-
nosti, da bi se žeđ utolio i druge napajao.
Poslanik, a.s., je slikovito prikazao kako gaje Allah, dž.š., poslao
sa Uputom i znanjem i kako će se ljudi odnositi prema tome i koliko će
se okoristiti od toga u hadisu kog prenosi Buharija i Muslim od Ebi
Musa'a, a on od Poslanika, a.s.:
"Uputa i znanje sa kojim me je Allah poslao je slična obilnoj kiši
koja se spusti na neko tlo. Jedna vrsta zemlje upije kišnicu, pa iz nje
izraste hrana za stoku i mnogobrojno bilje. Druga vrsta zemlje je
neplodna zemlja koja zadrži tu kišu da bi njome Allah dao da se
okoriste ljudi, da piju, zalijevaju i siju. Treća vrsta zemlje je neplodna,
ne zadržava vodu i iz nje ne niče bilje. To je slično onome ko razumije
 141

Allahovu vjeru, pa se okoristi onim sa čime me je Allah poslao, sazna i

druge podučava, kao i onog koji se od toga ništa ne okoristi niti prihva-
ta Allahovu uputu sa kojom sam poslan."
Dobro tlo koje primi vodu, napoji se njome i iz njega izrastu bilj-
ke i hrana za životinje je primjer za fakihe od uleme. Druga vrsta tla
koje zadržava vodu da bi se njome koristili drugi je primjer za hafize i
muhaddisine. Treća vrsta tla koje je neplodno i koja ne zadržava vodu
je primjer za neznalice i one koji su na stranputici, koji se nimalo ne
okoriste od poslanstva i Upute.
Sunnetska djela su veoma mnogobrojna, zato daija treba da zna
koje su najvažnija i da im da prednost, kao što su šest poznatih zbirki,
Musned Daremija, Muvvetta i Ahmedov Musned.
Neke od ovih knjiga imaju svoje kompendijume, koji su dovoljni
onom kome situacija i vrijeme ne dozvoljava da čita orginale kao što
je, npr., Et-Tedžrid es-sarih od Zubejdije. To je kompendijum Buhari-
jine zbirke u kojoj su izostavljeni lanci prenosilaca, ponovljene stvari i
hadisi bez seneda. Također, kompendijum Muslimovog Sahiha od
Munzirija, čiju identifikaciju je izvršio Albani. Postoje i druga vrsta
djela kojim se nastojala spojiti ova djela u jedno ili neka od njih, kao,
npr., Džami‛ul-Usul od Ibn Esira u kom je sakupio hadise pet knjiga:
Buharije, Muslima, Sunena Ebi Davuda, Tirmizija, Nesa'ija i sakupio
hadise Muvette umjesto hadisa Sunena Ibn Madže, jer se u njemu
nalaze mnogobrojni slabi hadisi, pa čak i hadisi koji su izmišljeni.
Zbog toga su neko muhaddisi željeli da se umjesto njega stavi Musned
Daremija nakon što bi se ispustili ponovljeni hadisi. Sličan njemu je
Medžme‛uz-zeva'id od Hejsemija. On je sakupio je u njemu hadise koji
nisu spomenuti u Ahmedovom, Bezarvom i Ebi J‛ala Musnedu. Ovo
djelo je štampano u deset tomova. Ovdje se misli na hadise koji nisu
spomenuti u poznati šest hadiskih zbirki sa Ibn Madžetom.
Jedan hadiski učenjak u 11. stoljeću po imenu Muhammed ibn
Muhammed ibn Sulejman, umro u Damasku 1094. god., uradio je
nešto hvale vrijedno: sakupio je dva djela u jedno, djelo Ibn Esira i
Hejsemija i još mu dodao Zeva'id od Daremija i Sunen Ibn Madže,
tako da je to novo djelo uistinu hadiska enciklopedija koja sadrži više
od deset hiljada Poslanikovih hadisa iz četrnaest djela. Ovo novo djelo
nazvao je Džem‛il-fevaid min džami‛il-usul ve medžme‛a.
142

Pored ovog načina sistematizacije hadisa, postoji i drugi, način u

kome se hadisi sistematizuju po počecima hadisa, koji se opet redaju
po arapskoj abecedi. Takav način imamo u dva Sujutijeva djela:
Džami‛us-sagir fi ehadisil-Beširin-nezir. Tom djelu je dodao još neke
dodatke koje je pridodao šejh Nebhani u djelu koje je nazvao El-
Fethul-Kebir bi zijadetil-Džami‛is-sagir. I u djelu Džami‛ul-Kebir u
kom je pokušao da sakupi tisve hadise koji su do njega doprli iz
hadiski djela. Ovo djelo je šejh Alauddin Alijj el-Mutteki, od indijske
uleme poredao po poglavljima i temama u svom djelu kojeg je nazvao
Kenzul-'ummal fi sunenil-aqval vel-ef‛al.
Postoje i druga posebna djela čiji je cilj da skupe hadise koji se
odnose na neodređenu temu kao što su hadisi o dovama i zikr i onome
što je usko vezano za to kao što su djelo Ezkar od Nevevija, kao i djelo
El-Kelim Et-tajjib od šejhul islama Ibn Tejmijje, kao i hadisi koji
govore o ponašanju i vrlinama kao što je djelo El-Edebul-Mufred od
Buharije i Šuabu-l-iman od Bejhekija, kao i djelo Rijadus-salihin od
Nevevija. Također, postoje djela koja sadrže hadise koji podstiču na
dobro i pokornost i hadise koji sadrže odvraćanje i zastrašivanja od zla
i griješenja, kao što je djelo Et-Tergib vet-terhib hafiza Munzirija.
Postoje i djela koja sadrže hadise u kojima se nalaze fikhsko pravne
norme, kao što je djelo Umdetul-Ahkam hafiza Makdisija u kom su
sadržani samo hadisi iz Buharije i Muslima. Zatim i djelo El-Ilmam
Ibn Dekika Ida, kao i djelo Muntekal-Ahbar min ehadisi Sejjidil-Ahjar
od Medžda ibn Tejmijje, te i djelo Bulugul-Meram min edilletil-ahkam
hafiza Ibn Hadžera.
Pored ovih djela postoje i djela koja su glose ovih djela. To su
veoma korisna djela, bez kojih ne može da'ija, u kojima se nalaze razne
hadiske, pravno-metodološke, filozofske, historijske i moralne koristi,
prema kojima razuman ne može biti nemaran, jer su to ključevi za ono-
ga koji želi da otvori ono što je nejasno i nerazumljivo u hadisima ili
želi da uskladi između protivriječnosti koje se na prvi pogled ponekad
uočavaju. To su svjetiljke koje osvjetljavaju put onome ko želi da sa-
zna ono šta je sadržano u hadisima; propise, ponašanje, zakon i upute.
Zato učenjak ne bi smio okrenuti se od ovog bogatstva i počinjati sam
iznova, jer je to suprotno logici znanja, razuma i historije.
 143

Najpoznatija djela ove vrste su:

1. Komentari na Buharijinu zbirku hadisa, kao što je Umdetul-kari
od Ajnija, Iršadus-sari od Kastelanija i Fethul-bari od Ibn
Hadžera, za koga je Ševkani rekao: "Poslije Fetha nema hidžre!"
2. Komentari na Muslimovu zbirku hadisa. Najpoznatiji su: Neve-
vijev komentar, Ubejjev komentar i Senusijev komentar.
3. Komentari na Ebu Davudov Sunen, kao što su: Me‛alimis-sunen
od Hattabija, Tehzibus-sunen od Ibnul-Kajjima, Avnu-1-ma‛bud
od Dejanevija, Bezlul-medžhud od Sehar Nufurija i El-Menhelu1-
azbul-mevrud od Mahmuda Hattaba Subkija, ali ga nije završio.
4. Komentari na Tirmizijevu zbirku hadisa, kao što su 'Aridatu1-
ahvezi od Ibn Arebija i Tuhfetul-ahvezi od Mubarekfurija.
5. Komentari na Nesa'ijev Sunen, pod čim podrazumijevam Sujuti-
jeve i Senedijeve osvrte na Sunenu-sagir.
6. Komentari Muvette, kao što su El-Munteka od Ebul-Velida Ba-
džija, Tenvirul-havalik od Sujutija, El-Musevva i od Dehlevija,
Evdžezul-mesalik od Muhammeda Zekerijjaha Kendehlevija.
7. Komentari Ahmedovog Musneda kao što je El-Fethur-rebbani
od Ahmeda Abdur-Rahmana Benne, koji se sastoji od komen-
tara, provjere hadisa i osvrta Ahmeda Muhammeda Šakira na to-
move koji su štampani sa njegovom recenzijom.
8. Komentar djela Miškatul-mesabih koji se naziva Mirkatul-mefa-
tih od Alija Karija u pet tomova, kao i Miratul-mefatih od Muba-
rekfurija.
9. Komentar Džami‛us-sagira od Menavija koji se naziva Fejdul-
Kadir u šest tomova, kojeg je on još više sažeo u manji komentar
kojeg je nazvao Et-Tejsir koji je štampan u dva toma. Također,
komentar Es-Siradžul-munir od Azizija koji je štampan u tri toma.
10. Komentar Rijadus-salihina koji se naziva Delilul-Falihin u četiri
toma.
11. Komentari Četrdeset Nevevijevih hadisa. Bez sumnje najbolji
njihov komentar je od Ibn Redžepa, kojeg je nazvao Džamiul-
'ulumi vel-hikem fi šerhi hamsine hadisen min dževami‛il-kelime.
12. Komentari pravnih hadisa, kao što su: El-Ihkam komentar Umde-
tul-Ahkam od Ibn Dekika Ida, na kom je štampana glosa od
144

San'anija, koja se naziva El-Udde Nejlul-evtar komentar Šerhu

mentekil-ahbar od Ševkanija, Subulus-selam komentar Bulugul-
meram od San'anija.
Također, treba obratiti pažnju na djela čija je tematika nepoznati
izrazi. To su djela koja se bave objašnjenjem nepoznatih izraza i kon-
strukcija u hadisu, kao što su npr. Garibul-hadis od Ebu Ubejda, El-
Faik fi garibil-hadis od Zamahšerija, kao i En-Nihaje fi garibil-hadisi
vel-eseri od Ibn Esira. To je veoma lijepa enciklopedija. I Mešarikul-
envar od Kadi Ijada.

Upozorenja da'iji na polju Sunneta

Želim ovdje da upozorim svoju braću da'ije i svoju djecu stu-
dente da've na nekoliko stvari koje smatram za njih veoma važnim na
polju proučavanja Sunneta.

Zanimanje za Poslanikov životopis (siru)

Prvo od ovih upozorenja je da se obrati posebna pažnja praktičnom
dijelu sunneta, to je ono što se odnosi na siru Božijeg Poslanika, a.s., kako
bi se mogli zabilježiti razni njegovi stavovi o različitim pitanjima i
njegovi postupci u svim segmentima vjerskog i dunjalučkog života.
U ovom dijelu Sunneta naći ćemo primjenjen islam u životu
čovjeka. Naći ćemo, također, Kur'an u živoj ličnosti koji hoda na nogama.
Kada je Aiša, r.a., upitana o Poslanikovu životu, odgovorila je:
"Njegov moral je bio Kur'an."
Znači, Poslanik, a.s., je bio živi uzor vrlina i morala kojem je
pozivao Kur'an. Tako kada islam poziva pravdi, koju u isto vrijeme
smatra jednom od najvećih vrijednosti i jednim od osvnovnih svojih
načela i u isto vrijeme se bori protiv svih vrsta nasilja, onda su Posla-
nikov život i njegov životopis živi primjer ostvarenja pravde u svim
segmentima života: pravda sa sobom, sa porodicom, sa rodbinom,
prijateljima i neprijateljima. Poslanik, a.s., je prakticirao pravdu u svim
njenim mogućim oblicima i pojavama. Praktični primjeri ovih vrsta
pravde su mnogobrojni u njegovom životu, koje bi da'ija trebao uzeti iz
hadiskih i djela o njegovu životopisu. Ako islam poziva šuri, zato što
 145

je ona osnovni temelj društvenog i političkog života u islamu, onda je

Poslanikov, a.s., životopis sredstvo da se praktično pokaže kako se je
ovonačelo primjenjivalo, kao što to može uočiti i onaj koji proučava
bitke koje je Poslanik, a.s., vodio, kao npr., Bedr, Uhud, Hajber i dr.
Ako islam poziva određenim moralnim vrijednostima kao što su
iskrenost, povjerenje, ispunjenje, strpljivost, darežljivost, samilost i dr.,
onda je Poslanikov, a.s., životopis izvrsna primjena ovih vrlina. Tako-
đer, sva značenja i vrijednosti s kojima je došao islam jasno se vide u
životu Poslanika, a.s. Zato je neophodno za uspješnog da'iju nakon što
svoju temu potkrijepi ajetima i teorijskim hadisima, da to još potvrdi
primjerima iz praktičnog Sunneta. Tako, npr. ko bude govorio o poniz-
nosti, neće mu biti dovoljno da se zadovolji navođenjem ajeta i hadisa
o odlikama ove vrline, nego je neophodno da se spomene i Poslani-
kova poniznost prema njegovoj porodici i njegovim ashabima. Prenosi
se da je Poslanik, a.s., ušivao svoju obuću, krpio svoju odjeću, muzo
ovcu i okretao žrvanj sa svojim slugama. Sjedio je sa svojim ashabima,
ni po čemu se nije odlikovao od njih, tako da, kad bi dolazio neki
stranac, nije ga mogao prepoznati među njima. Od njih se nije razliko-
vao ni kod kuće niti kad je bio na putu. Tako je jedanput izabrao da
sakuplja drva za spremanje hrane ashabima. U bici na Bedru odbio je
da jaše, a da njegova dva prijatelja idu pješice. Oni su mu to s draga
srca ponudili. Međutim, on im je odgovorio:
"Vi niste sposobniji od mene za pješačenje niti ste vi potrebniji
nagradi od mene."
Možda će ovdje biti korisno da spomenem braći da'ijama da
Poslanikov, a.s., životopis ima različite izvore pored poznatih i pri-
znatih djela iz ove oblasti, kao što su: Siretu Ibn Hišam, kao i njen
komentar od Suhejlija koji se naziva Er-Ruvedul-unf, kao i djelo
Imtail-esma od Makrizija ili Sira od Makrizija. Neophodno je da'iji da
se koristi sa svim ovim izvorima koliko je u njegovoj mogućnosti. Od
izvora iz ove oblasti su i:
1. Časni Kur'an i razni tefsiri, a posebno tradicionalni.
2. Hadiska djela, jer ona sadrže: Poslanikov govor, njegova djela,
odobrenja, njegove fizičke i fiziognosničke osobine. Kao što
sadrže i etape da've, džihada, borbi i raznih njegovih stavova. To
je krcat sidžil cijelog Poslanikova života.
146

3. Djela o Poslanikovom životu i njegovom moralnom životu kao

što su Eš-Šemail-Muhammedijje od Tirmizija, koje su komen-
tarisali mnogobrojni učenjaci, kao i Zadul-Me'ad fi hedji hajril-
'ibad od Ibnul-Kajjima.
4. Djela iz opće historije kao što su: Povjesti od Taberija, Ibnu1-
Esira i Ibnu Kesira. U svim ovim djelima se nalaze samostalna
poglavlja o životopisu Poslanika, a.s., a posebno djelo Ibn Kesi-
ra. Ovaj životopis je odvojen od ovog Ibn Kesirovog djela i
štampan verifikovano i samostalno.
5. Djela koja govore o dokazima poslanstva. Ova djela se bave
mudžizama koje su se desile Poslaniku, a.s., kao i o onome što je
on najavio od gajb stvari itd.

Sakupljanje hadisa
o jednoj temi i njihovo sistematiziranje
Na ono na što smo upozorili govoreći o Kur'anu i rekli da treba pa-
ziti da se sakupe svi ajeti o jednoj temi a zatim ih sistematizirati i podije-
liti na dijelove i cijeline, na to upozoravamo, također, i ovdje kod hadisa.
Dužnost je da'ije da sakupi hadise koji se odnose na određenu
temu iz hadiskih djela a posebno djela koja su poredana po poglavljima
kao što su poznatih šest zbirki, Muvetta', Sunen Darimi, Sunen Bejheki,
Mustedrek, Medžme‛uz-Zeva'id i dr.
Također, Rijadus-salihin, Et-Tergib vet-terhib s tim što se mora
paziti na izmišljene i slabe hadise kao što ćemo to poslije objasniti.
Nakon sakupljanja i prikupljanja hadisa počinje se sa njihovom
sistematizacijom i redanjem. Ovdje je potrebna svijest i dobro shvata-
nje. Nije dovoljno samo redanje hadisa po redosljedu koji se odnosi na
određenu temu, nego je tu potrebno da se njima argumentuje svaki ele-
ment te teme koliko god je to moguće.
Pretpostavimo, npr., da želiš objasniti stav Sunneta prema nauci
za koju ljudi u naše vrijeme govore da je osnovni temelj za svaku
naprednu civilizaciju. Ti želiš da objasniš mjesto nauke u Sunnetu, kao
što si to prije objasnio u Kur'anu. Nakon što smo sakupili hadise, što
smo prešli prostranstva Sunneta, možemo da ih sistematiziramo na
osnovu ovih faktora podnaslova:
 147

1. Podsticanje na traženje svake korisne nauke i poticaj na učenje i

podučavanje. O tome postoje mnogobrojni i poznati hadisi u ha-
diskim djelima, koji su poznati onom koji traži nauku.
2. Borba protiv nepismenosti svim mogućim sredstvima; Poslanik,
a.s., čak je oslobađao one kurejševićke zarobljenike koji su bili
zarobljeni u bici na Bedru, a koji nauče djecu muslimana pisanju.
3. Podsticanje na učenje jezika, kao što je to Poslanik, a.s., naredio
Zejdu ibn Sabitu, pisaru Objave.
4. Korištenje statistike. Prenosi Buharija da je Poslanik, a.s., tražio
da mu se napravi statistika o broju muslimana poslije hidžre, pa
su mu je napravili. Tadašnji broj muslimana je bio hiljadu i pet-
sto muslimana.
5. Korištenje svake nauke koja koristi islamu i muslimanima, pa čak
da ta nauka bude i kod nemuslimana. To nam potvrđuje hadis koji
prenose Tirmizi i Ibn Madže, gdje Poslanik, a.s., kaže: "Mudrost je
izgubljena vjernikova stvar. Gdje god je nađe on je najpreči njoj".
6. Prihvatanje logike i eksperimentalnih pokusa u dunjalučkim stva-
rima, kao što se to vidi iz slučaja oprašivanja palmi, kad je Posla-
nik, a.s., ponudio ashabima svoje mišljenje koje su oni prihvatili
misleći da je to vjerska naredba i Objava. Nakon toga im je rekao
da je to njegovo mišljenje i da nije bila Objava od Gospodara,
govoreći im: "Vi ste znaniji o dunjalučkim stvarima." (Prenosi ga
Muslim.)
7. Treba prihvatiti mišljenje stručnjaka i znalaca, kao što je Pos-
lanik, a.s., prihvatio mišljenje Ibn Munzira u bici na Bedru kao i
mišljenje Selmana za kopanje hendeka, kanala oko Medine.
8. Borba protiv obmanjivanja i praznovjerja i čuvanje od lažova,
gatara, sihirbaza, astrologa i sličnih, kako bi se zaštitili Allahovi
zakoni kod Njegovih stvorenja i kako bi se poštovao zakon
uzroka i posljedica.

Vrijednost nijeta u islamu

Ovo ćemo još bolje pojasniti primjerom nijjeta (namjere) u
islamu. Ako želiš da osvijetliš ovu temu kroz časne hadise, pored ajeta
148

koji govore o tome, ako njene osnovne cjeline izložiš na slijedeći

način:
1. Islam je učinio nijjet mjerilom djela, njega zanimaju samo srca a
ne spoljašnost, poticaj a ne forma, suprotno onome što izmišljaju
misionari - pogledaj slijedeće ajete i hadise: I dođe sa pokajnič-
kim srcim... I dođe sa zdravim srcem... Nije dobročinstvo da
okrećete svoja lica... U Sunnetu se veli: "Allah, zaista, ne gleda u
vaše likove, već gleda u vaša srca." "Djela se mjere prema
namjerama." Pogledaj značaj ovog hadisa kod učenjaka!
2. Iskren nijjet čini običaj ibadetom, dozvoljenu stvar ibadetom, pa
čak i strast Bogougodnim djelom. O tome imamo nekoliko hadi-
sa: "Pa čak i u zalogaju kojeg muž stavi u usta svoje žene je
sadaka, kao i u strasti koju upražnjuje sa svojom ženom." "Tri su
vrste konja: konj za Allaha, konj za lične čovjekove potrebe i
konj za šejtana." (Et-Tergib vet-terhib, knjiga o džihadu)
3. Nijjet koji nije u ime Allaha poništava dobra djela i ono čime se
čovjek približava Allahu kao što su hidžra, džihad i sadaka, itd.
Primjer toga je muhadžir Um Kajs. Također, Poslanikov hadis:
"Ko se bori na Allahovu putu a tom borbom je nanijetio samo
devin povodac on će imati samo ono što je nanijetio." (Prenosi
ga En-Nesa'i.) To potvrđuje i hadis koji govori o tri licemjera: o
učaču, mudžahidu i dobrotvoru sa kojim će s potpaliti džehen-
nemska vatra na Sudnjem danu.
4. Samo za iskreni nijjet se dobija nagrada.
a) Čovjek će biti nagrađen za djelo koje je nanijetio u ime Allaha
pa čak ako ga i ne završi, Allah, dž.š., kaže: Onom ko se iseli
radi Allaha i Njegova Poslanika pa ga na tom putu zadesi smrt,
Allah će ga za sve to nagraditi.
b) Čovjek će biti nagrađen za djelo koje je uradio u ime Allaha
čak ako se pokaže pogrešnim. Poslanik, a.s., kaže: "Tebi, Jezidu,
pripada ono što si naumio, a tebi, Mu'ine, ono što si uzeo."
(Prenosi ga Buharija.)
c) Čovjek će biti nagrađen za djelo koje je nanijetio i ako ga
uopće nije uradio. To nam potvrđuju mnogobrojni hadisi koje je
Poslanik, a.s., izrekao u raznim prilikama.
 149

O džihadu: "Postoje ljudi iza nas u Medini koji nisu sa nama

prelazili pustinje niti doline, ali su oni sa nama jer su ih od toga
spriječile razne nedaće." (Prenosi ga Buharija.)
O šehadetu na Allahovu putu: "Ko iskreno od Allaha moli da
umre kao šehid, Allah će mu dati stepene šehida, pa makar umrli kod
kuće na svojoj postelji." (Prenosi ga Muslim.)
O noćnom namazu: "Kada se razboli čovjek ili bude na putu
pisat će mu se za to vrijeme ona djela koja je radio dok je bio zdrav i
kod kuće." (Prenosi ga Buharija i Ahmed.)
O trošenju na Allahovu putu: "Dunjaluk se sastoji od četiri vrste
ljudi..." Misli se na hadis koji je izjednačio u nagradi onog koji troši na
hajr sa onim koji to srcem želi da uradi kada bi bio imućan kao i on.
(Prenosi ga Ahmed i Tirmizi, koji veli da je vjerodostojan.)
5. Berićet dobrog nijjeta:
a) Allahova pomoć: "Ko uzme dug od ljudi želeći da ga vrati,
Allah će ga umjesto njega vratiti." (Prenosi ga Buharija.) Allah,
dž.š., kaže: Kada Allah sazna da je u vašim srcima dobro daće
vam bolje od onoga što vam je uzeto. (Et-Tevbe)
b) Uspjeh posla: Ako budu željeli sporazum Allah će ih u tome
pomoći. (En-Nisa'). To potvrđuje hadis u kome se govori o
čovjeku koji je u ime Allaha dao sadaku, kradljivcu, prostitutki i
imućnom. Nakon toga mu se saopćava u snu slijedeće: "Tvoja
sadaka je data kradljivcu ne bi li prestao krasti, prostitutki ne bi li
se prestala prostituisati a imućnom, ne bi li od toga uzeo pouku i
počeo dijeliti od onoga što mu je Allah dao." (Prenosi ga
Buharija.)
6. Nijjet nema uticaja na dvije stvari:
Prvo: Na grijehe i zabrane. Nijjet u ovim stvarima ne čini ih
pokornošću ili dozvoljenim. Npr., ako bi neko uzeo kamatu da napravi
džamiju ova dobrana namjera ne čini ovu zabranu dozvoljenom, jer
Poslanik, a.s., kaže: "Allah je lijep, prima samo ono što je lijepo."
(Prenosi ga Muslim.) Jer islam želi da i cilj i sredstvo budu časni
(legitimni).
Drugo: Ibadeti i stvari kojima se približava Allahu ali ih Allah
nije propisao. Niko nema pravo da izmisli ili doda nešto na propisane
150

ibadete iako bi time namjeravao zadobiti nagradu ili se približiti

Allahu. Ovaj temelj ruši sve novotarije u vjeri. "Onaj ko donese u ovoj
našoj stvari što nije od njih ne prihvata se."

Čuvanje od stavljanja hadisa na mjesta koja

im ne odgovaraju
Da'ija, također, treba da se čuva od pogrešnog shvatanja
vjerodostojnih i dobrih hadisa koji se nalaze u hadiskim djelima, koje
je ulema prihvatila i koje su neki ljudi sa njihova mjesta uklonili
(izvitoperili), pogrešno ih protumačili i tako ih udaljili od onoga što su
s njima namjeravali Allah i Njegov Poslanik. Od tih hadisa su npr.
hadisi koje su neke frakcije pogrešno protumačile kako bi njima
potvrdili svoje pravce i ojačali njima svoje ideje koje su uzeli
svojim mezhebima i učinili tekstove da budu potčinjeni tim idejama.
Tako su postupali sa Kur'anom, a nakon toga i sa Hadisom. Malo
koja frakcija je bila sačuvana od ovoga osim samo one koju je tvoj
Gospodar sačuvao. U ono u šta su pali klasični pali su i savremenici.
Vidjeli smo kako su neki ljudi, vjerodostojni hadis koji prenosi Muslim
a koji se odnosi na oprašivanje hurmi, a to su sljedeće Poslanikove
riječi: "Vi ste znaniji u dunjalučkim pitanjima," uzeli oslonac da
odvoje islamsko zakonodavstvo od ekonomije, politike i drugih
naučnih oblasti, tvrdeći time da je Poslanik prepustio nama da
uređujemo dunjalučke poslove i životna pitanja po našem nahođenju,
dokazujući to sve ovim hadisom.
Hadisom se želi ukazati na stručne stvari koje se odnose na
sredstva i načine, kao pitanje poljoprivrede, industrije i sl., tj. na ono
što je ostavljeno ljudskim umovima i njihovom intelektualnom trudu.
Da to nije tako ne bi Allah objavio najduži ajet u Svojoj Knjizi da
njime uredi dunjalučko pitanje, a to je zapisivanje duga. Ne bi se,
također, objavilo stotinama tekstova, ajeta i hadisa koji uređuju
međuljudske odnose u njihovom dunjalučkom životu, kao što su
trgovina, iznajmljivanje, pokloni, itd.
Od tih hadisa su i hadisi koji se odnose na ono što učenjaci
nazivaju "hadisi koji govore o smutnji i neredu koji će se pojaviti pred
Sudnji dan". Neki iz njih razumiju ili ih stavljaju i prezentiraju tako, da
 151

se iz njih razumije da je zlo već zavladalo, da je nered sve obuhvatio,

da nema izlaza niti nade da se izađe iz toga i da će stvari iz dana u dan
ići ka gorem sve do Sudnjeg dana.
Tako čuješ da neki vjerski autoriteti sakupljaju ovu vrstu hadisa
na način koji upućuje i vodi jednom beznađu i pesimizmu i odvraćaju
od svakog nastojanja da se ovo stanje izliječi ili promijeni ili da se
suprotstavi neredu, i ovo shvatanje se urezalo u svijesti većine ljudi, pa
čak i kod nekih intelektualaca. Zato kada ih pozoveš da učestvuju u
nekoj zajedničkoj dobroj akciji kojom se izvršava fard-i kifaje koji je
obaveza svih, koja oslobađa grijeha i otklanja poteškoće od društva,
dočekaju te sa ovim hadisima.
Možda je najbolji primjer ovdje ovaj hadis: "Islam je počeo
nejak (čudan) pa će se vratiti kako je i počeo, pa blago li se čudacima."
(Hadis je vjerodostojan, prenosi ga Muslim i drugi.)
Mnogi ljudi uzimaju ovaj hadis dokazom za neizvršavanje
obaveze pozivanja islamu i naređivanja dobra i sprječavanja zla. Ovim
hadisom se takav suprotstavlja svakom ozbiljnom pokušaju za vraćanje
kur'anskog suda i uspostavljanja države islama. Da li se može zamisliti
da je Poslanik, a.s., rekao ovaj hadis da bi umrtvio volju svog Ummeta
prema da'vi i radu za njiihovu vjeru i da bi ugasio žeravicu nade u
njihovim srcima?
Ne, i ponovo ne. On je samo želio da ih upozori da bi se pazili ili
ih je učinio da se paze kako bi bili oprezni. To je kao paljenje crvenog
svjetla, koje je znak opasnosti, kako bi oni koji putuju izbjegli zaglav-
ljivanje u rupe ili sudare sa drugima. Sigurno hadis nije došao da se
njime zatvore vrata nade ili put nade za one koji rade hajr. Kako? Kaže
se na kraju hadisa: "Blago li se čudacima".
U drugim predajama stoji: "Ko su čudaci, o, Božiji Poslaniče?"
Odgovorio je: "Oni koji popravljaju ono što su drugi pokvarili poslije
mene od moga Sunneta." (Prenosi ga Tirmizi.)
U ovoj predaji je jasan poziv na unapređenje onoga što su ljudi
poremetili od poslaničkog programa, kao i poziv ka ozbiljnom poslu da
se oni koji su zalutali vrate pravom putu.
U drugoj predaji također stoji: "Ko su čudni, o Božiji Posla-
niče?" Odgovorio je: "Otrgnuti od plemena", tj., oni koji su napustili
152

svoje porodice i plemena i učinili hidžru sa svojim tijelima ili umo-

vima ili srcima na Allahovu putu.. Također se veli u ovoj predaj i:
"Rečeno je: 'Ko su čudni (usamljeni)?' Rekao je: 'Dobri ljudi, koji su
malobrojni među ljudima, koje više ljudi ne sluša nego što ih sluša'."
Znači usamljenici ili čudaci o kojima se govori u ovom hadisu ne
čine isposničku i izdvojenu grupu nego su oni grupa koja vrši ulogu
ashaba koju su imali na početku islama, koji su bili čudni, ali ih to nije
odvratilo od da've i džihada iako je bilo više onih koji su im se suprot-
stavljali od onih koji su im pomagali. Znači, cilj ovog hadisa je da
skrene pažnju na usamljenike, koji popravljaju ono što su ljudi pore-
metili i pokvarili i da podstakne svakog muslimana da bude od ovih ili
u najmanju ruku da bude njihov pomoćnik ako već nije od njih. Hadis
je poziv izgradnji i pozitivizmu a ne očajanju ili bježanju sa mejdana
pod izgovorom pokvarenosti vremena.
Kritikujemo naše vrijeme a mahana je u nama, naše vrijeme ne-
ma druge mahane osim nas.
Od ovih hadisa koji se mogu spomenuti ovdje je i hadis kog
prenosi Ebu Davud od Sevbana od Poslanika, a.s., da je rekao:
"Uskoro će doći vrijeme kada će navaliti na vas narodi kao što navale
gladne zvijeri na svoje jelo." Upitali su: 'Je li to zbog toga što će nas
biti malo o Božiji Poslaniče?' Rekao je: 'Ne, vi ćete tada biti mnogo-
brojni, ali ćete tada biti bezvrijedni kao nanos bujice. Allah će iščupati
iz srca vaših neprijatelja strah od vas, a u vaša srca će staviti slabost?'
'Šta je slabost, o, Božiji Poslaniče?' 'Ljubav prema dunjaluku i pre-
ziranje smrti', rekao je on."
Kada Poslanik, a.s., upozorava svoj ummet u ovom hadisu od
međunarodne zavjere koja mu se sprema u budućnosti, o čemu mu je
Allah, dž.š., otkrio zastor, i on je o tome obavijestio kao da je to očima
gledao, kao da je s nama živio, on time nije namjeravao baciti u očaj
Ummet da se ne bori protiv neprijateljskih spletki. Ne, on je time htio
da skrene pažnju Ummetu na zavjeru njegovih vanjskih neprijatelja i
njihove zajedničke mržnje prema njemu, kako bi se Ummet osvrnuo
unutra na faktore svoje slabosti koji nagrizaju njegovu duhovnu
postojanost, pored njegove mnogobrojnosti, kako bi se pokušalo da ih
prevaziđu, jer prvi stadij liječenja je da se upoznaju uzroci bolesti...
 153

Treba se suprotstaviti nastojanju dovođenja

u sumnju autentičnosti vjerodostojnih hadisa
Da'ija mora da bude svjestan i kampanje dovođenja u sumnju
autentičnosti vjerodostojnih hadisa koju vode neprijatelji islama, krš-
ćanski misionari, orijentalisti i ateisti protiv Sunneta i hadisa. Ta kam-
panja nažalost uspjela je ostaviti traga na neke koji sebe pripisuju isla-
mu po imenima i porijeklu. Idejna borba uradila je svoju ulogu u njiho-
vim glavama, tako da smo vidjeli i one koji napadaju ashabe i sumnja-
ju u sama hadiska djela pa čak i u samu Buharijinu zbirku hadisa, koji
odbijaju vjerodostojne poznate hadise zbog svojih strasti. Postoje i oni
koji tumače hadise po svom nahođenju kako bi im to bilo sredstvo za
njihovu kritiku, odbacivanje i ponižavanje. Postoje i takvi koji ponav-
ljaju orjentalističke kritike kao papagaji a da ih oni sami ne razumiju,
dok orjentalisti koji ih propagiraju znaju i razumiju.
Ovaj misionarsko-orjentalistički pohod je zadesila jedna kulturna
praznina, idejna zaostalost u pogledu islama, njegovih izvora kulture, pa
je uspio ustaliti se, ugnijezditi se i izleći se. Neznanje ovakvih je obu-
hvatilo svo njihovo biće, tako da su donosili sudove o hadisima koje pre-
nose Buharija i Muslim, koje je cijeli Ummet prihvatio, oni su ih tako
jednostavno i odvratno odbacivali. Čak su neki od njih smatrali da je
hadis: "Islam je sagrađen na pet stvari", koji je nužno poznat u Sunnetu,
koga pamti i učeni i obični čovjek, mali i veliki, muško i žensko, oni
smatraju da su taj izmislili okupatori. Zašto? Zato što taj hadis ne
spominje džihad! Drugi su odbacili hadis: "Neće biti Sudnji dan sve dok
ne zaratujete sa Židovima, kada će se Židov sakriti iza kamena. Tada će
kamen progovoriti i reći. "O Allahov robe, o muslimanu, evo Židova iza
mene, dođi pa ga ubij." Ovakvi to obrazlažu time da ovaj hadis umrtv-
ljuje muslimane, jer on ih tjera da čekaju dok kamen progovori i pokaže
im gdje je Židov. Ovakvi zaboravljaju da govor kamena ne obavezuje da
to bude pravi govor, nego je moguće da to bude činjenično stanje. A to
znači: da će sve što je u kosmosu tada biti u korist muslimana, pod uvje-
tom da svaki od njih bude u borbi pod zastavom islama i da bude
pokoran Allahu, dž.š., tako da će sve zvati "Allahov robe", ili "o musli-
mane". Treći su odbacili hadis koji govori o blagom Poslanikovom go-
voru i vedrom licu prema nekim grubijanima i griješnicima, i pored toga
154

što je za njih prije nego što se sreo sa njima govorio: "Loš li je to brat
plemena". Oni su odbacili ovaj hadis misleći da je to licemjerstvo,
zaboravljajući da postoji velika razlika između nadmudrivanja bez kog
ne može mudrac i između laskanja koje upotrebljava samo licemjerac ili
nestabilna osoba. Nadmudrivanje je da žrtvuješ svoj dunjaluk za ahiret,
a laskanje je da žrtvuješ svoju vjeru za dunjalučki interes.
Od djela koja mogu koristiti da'ije da se suprotstave orjentalis-
tičko-misionarsko-kršćanskoj propagandi protiv Sunneta i otkrije nji-
hovu laž i bruku su ova:
1. Es-Sunnetu ve-mekanetuha fit-tešri‛il-islami, dr. Mustafe Sibaija.
2. Es-Sunnetu kablet-tedvini, dr.Udžadža Hatiba.
3. El-Envaril-kašife (fir-reddi ‛ala kitabi Ebi Rijje), od Abdur-
Rahmana ibn Jahja el Muallimi el-Jemeni.
4. El-Hadisu vel-muhaddisun, od dr. Muhammeda Ebu Zehre.
5. Difau'n 'an Ebi Hurejre, od dr. Udžadž El-Hatiba.
6. Dirasat fil-Hadis En-Nebevijj (na engleskom jeziku), dr. Muha-
mmeda Mustafe el-Eazmija.
7. Difa'un ‛anis-Sunneti, od dr. Muhammeda Ebu Šehbeta.

Treba izbjegavati hadise koji su

nejasni većini ljudi osim u nužnoj potrebi
Da'ija bi trebao da izbjegava navoditi hadise koji su teško shvat-
ljivi većini ljudi, čiji ih razumi i nivo obrazovanja ne mogu pojmiti, jer
oni imaju objašnjenja koja oni ne mogu prihvatiti, možda zbog toga što
ona nadilaze njihove nivoe shvatanja ili ih ne zanima, kao što je hadis o
muhi, hadis koji govori da sunce svaki dan čini sedždu po Aršom i još
mnogi drugi hadisi slični ovima. Nije mudro od da'ije da bez potrebe ili
prilike koja to obavezuje čita ovakve hadise pred svim ljudima. Uspje-
šan da'ija je onaj koji se zanima za hadise koji se odnose na stvarnost
ljudi i koji nastoji da se udalji od nejasnih i dvosmislenih hadisa, čija
značenja ne mogu dokučiti ljudi sa prosječnom inteligencijom.
Imami Nevevi u svom djelu Takrib govoreći o adabu muhaddisa
koji podučava učenike hadisu veli: "Treba da se čuva onoga što njihovi
razumi ne podnose niti to oni razumiju."
 155

Imam Sujutija u svom komentaru Et-Tedrib ‛ala et-Takrib veli:

"Kao što su hadisi koji govore o Allahovim svojstvima, jer time se ne
garantuje da ne pogriješe ili da se dovedu u sumnju ili da zamisle Allaha
nečemu sličnim ili da padnu u antropomorfizam." Pod tim Sujutija misli,
kako i ja mislim, da se ne sakupljaju razasuti hadisi o Allahovim svoj-
stvima i čitaju običnom svijetu, svejedno s povodom ili bez njega, jer ih
Poslanik, a. s., nije zajedno izrekao, nego ih je citirao samo po potrebi.
Alija, r.a., je rekao: "Zar volite da u laž utjeruju Allaha i Njegova
Poslanika? Govorite ljudima ono što znaju, a kanite se onoga što ne
poznaju."
Prenosi Bejheki u svom djelu Šu'abu od Mikdada ibn Madija
Kerba da je Poslanik, a.s., rekao: "Kada govorite ljudima o njihovu Gos-
podaru, nemojte im govoriti što im je nepoznato ili što im je teško."
Ibn Mesud je rekao: "Ako budeš govorio ljudima govorom koji
ne dospijeva do njihovih razuma, za neke od njih će to biti smutnja."
(Prenosi ga Muslim.)
Hatib, također veli: "Treba da se klone prenositi običnom svijetu
hadise u kojima su olakšice, onoga u čemu se nalaze nesporazumi
između ashaba i israilijate." Ovo je Hatib rekao zbog ogromne razlike
onih koji su se bavili hadisom u njegovo vrijeme, i običnog svijeta u
naše vrijeme.
Možda se ne bismo složili sa Sujutijom i Hatibom u nekim deta-
ljima njihovih primjera ali je načelo općenito prihvaćeno, koje glasi da
treba vršiti selekciju kada se želi govoriti običnom svijetu, jer sve što
se zna ne govori se. Sve što se kaže nekome može da se kaže i nekom
drugom. Ono što se kaže i što odgovara nekoj sredini, ne znači da to
odgovara i da se može reći drugoj sredini. Sve što odgovara da se kaže
u jednom vremenu, ne znači da je univerzalno za sva vremena. Zato je
nužno da'iji da pazi kao što to mora paziti i muftija, pa čak i više,
imajući u vidu promjenu vremena, mjesta i situacije.
Za potvrdu ovoga o čemu govorimo dovoljan nam je ovaj
vjerodostojni hadis: "Dovoljno je čovjeku laži da priča sve ono što
čuje." (Prenosi ga Muslim i drugi od Ebu Hurejre.)
Od Imama Malika se prenosi da je rekao: "Znaj da nije spašen onaj
koji priča sve što čuje niti može biti imam onaj koji sve što čuje priča."
156

Prenosi Buharija od Ebi Hurejre da je rekao: "Naučio sam od

Allahova Poslanika dvije dove: prvu sam vam rekao (proširio je među
vama), a drugu, da vam kažem, presjekli bi mi ovaj grkljan!"
Poslanik, a.s., je rekao Mu‛azu ibn Džebelu hadis dok je on iza
njega jahao na magarcu, u kome se govori o Allahovim pravima kod
robova. Na kraju ga je Mu'az upitao: "Zar neću ovim obradovati lju-
de?" Rekao je: "Nemoj ih time radovati pa da se oslone na to." Zato
Mu'az nije saopćio ovaj hadis do pred svoju smrt, bojeći se da ne bi bio
od onih koji sakrivaju znanje od ljudi i da umre sa tim grijehom.
(Hadis se nalazi u Buhariji.)

Treba se čuvati lažnih i slabih hadisa

Da'ija se mora čuvati slabih, odbačenih i izmišljenih hadisa. Uče-
njaci su zabranili da se prenose izmišljeni hadisi ako se ne upozori na to
i objasni da je lažan, kako bi se na taj način upozorio onaj koji ga bude
čitao ili slušao. Nevevi veli: "Zabranjeno je prenositi izmišljene hadise
ako se zna za to u bilo kojoj oblasti: pravnim normama, kazivanjima,
podsticanju, itd., a da se ne ukaže na to", tj. da se ukaže na njegovu laž-
nost. To zato što je Poslanik, a.s., rekao u hadisu kog prenosi Muslim od
Semure ibn Džunduba da je Poslanik, a.s., rekao: "Ko bude od mene
prenosio neki hadis a zna da je to laž, onda je i on jedan od lažova."
Za ovu vrstu hadisa su se specijalizirali neki učenjaci Ummeta
koji su otkrili njihove nedostatke, objasnili njihovu laž, otkrili mahane
lažova i devijatora. Rečeno je imamu Abdullahu ibn Mubareku: "Ovi
su hadsi izmišljeni!" Rekao je: "Imaju oni svoje stručnjake."
Imam Ebul-Ferdž ibn el-Dževzi je rekao: "Pošto niko nije mogao
ništa da pridoda Kur'anu, neki su počeli to raditi sa hadisom Allahova
Poslanika, pa su dodavali ono što on nije rekao. Pa je Allah dao
učenjake koji su branili predaju, objašnjavali šta je vjerodostojno a šta
nije. Allah nije ni jedno stoljeće ostavio Ummet bez njih. Međutim,
broj učenjaka ove vrste se smanjio u ovo vrijeme." Ovo je Ibn Dževzi
rekao za svoje vrijeme, a on je umro krajem šestog stoljeća (597.). A
šta bi tek rekao da je živ i da vidi naše vrijeme?!
U svakom slučaju, nema sumnje u to da su slabi i izmišljeni
hadisi zamutili bistrinu i čistoću islamske kulture, ušli u mnoge njene
 157

grane, uvukli se u mnoga djela, i u različite nauke: tefsir, tesavvuf, du-

hovnost pa čak i u fikhsko pravnu literaturu kao i u sama hadiska djela.
Odatle je mnoge da'ije, a naročito one koji imaju narodni mentalitet za-
desila bolest dokazivanja ovom vrstom hadisa, zato što se u njima na-
laze čudne stvari i preuveličavanja, koja zadovaljaju ukuse obična svi-
jeta i izaziva njihovo čuđenje. Rijedak je slučaj kada slušam hatiba na
džumi, onog koji drži predavanje u džamiji ili onog koji govori na
radiju a da ne upotrijebi jedan ili više ovih neprihvatljivih hadisa. Čak
mnogo puta kada čitam ono što pišu neki časopisi, pa čak i neke savre-
mene knjige u kojima su hadisi koje razum ne prihvata ili koji se sup-
rotstavljaju predaji ili se kose sa osnovnim izvorima. Ti hadisi, ako
nisu izmišljeni, onda su slabi kao paukova kuća.
Često puta oni te svoje postupke pravdaju i oslanjaju se na ono
što se raširilo i postalo poznato kao slab hadis, da je dozvoljeno pre-
nositi o dobrim djelima, kazivanjima, podsticanjem i odvraćanjem i
slično tome. Ovdje želim ukazati na nekoliko stvari:
Prva: ovo mišljenje nije prihvaćeno od svih. Postoje hadiski
autoriteti koji odbacuju da prihvate slab hadis u bilo kojoj oblasti. To
je pravac Jahja ibn Mu'ina i drugih imama. Vidljivo je da je to i
Buharijin pravac, koji je tačno precizirao uvjete prihvatanja hadisa, kao
i Muslimov pravac kada je u uvodu svoga Sahiha žestoko napao one
koji prenose slabe i odbačene, ostavljajući vjerodostojne hadise. Tom
mezhebu naginje i kadija Ebu Bekr 'Arebi, malikijski prvak svoga
vremena, kao i Ebu Šame, također šafijski prvak svoga vremena, ovo
je, također, mezheb Ibn Hazma i dr.
Drugo: ako se značenje, koje se želi prenijeti ili upozoriti na nje-
ga nalazi u vjerodostojnim i dobrim hadisima, onda nema potrebe upo-
trebljavati slabe i neprihvatljive hadise, jer nam je Allah dao u dobrom
zamjenu za loše, a skoro da je rijetko da se desi da se ne može naći
vjersko, moralno ili usmjerivačko značenje u vjerodostojnim i dobrim
hadisima. Međutim, nepostojanje volje, usko pojilo i uzimanje i pri-
hvatanje svega što dođe do ruke bez ispitivanja i provjere, nagnalo je
neke ljude da općenito dozvole prenositi slabe predaje.
Treće; slab hadis nije dozvoljeno pripisati Poslaniku, a.s.,
kategoričkom formom. U Takribu i njegovu komentaru stoji: "Kada
želiš da prenosiš slab hadis bez njegova lanca, onda nemoj reći: 'Rekao
158

je Allahov Poslanik to i to', ili nekim drugim kategoričkim formama,

nego reci: 'Prenosi se od njega, ili doprlo nam je od njega ili došlo nam
je od njega ili preneseno nam je od njega' i sličnim formama koje nisu
kategoričke kao: 'prenose neki'." Ono što su uobičajili mnogi hatibi i
vaizi da počinju citirati slabe hadise: "Rekao je Allahov Poslanik, a.s.,
neprihvatljiva je stvar.
Četvrto: ulema koja je dozvolila da se radi po slabom hadisu nije
otvorila širom vrata svakom slabom hadisu. Ona je postavila tri uvjeta:
a) da hadis ne bude mnogo slab,
b) da se taj hadis uklapa u neki osnov po kome se radi i koji je
potvrđen Kur'anom ili autentičnim Sunnetom,
c) da se ne vjeruje prilikom upotrebe tog hadisa da je on potvr-
đen od Poslanika, a.s., nego se treba biti rezervisan.
Iz svega vidimo da niko od učenjaka nije širom otvorio vrata slabim
hadisima da se prenose bez ograničenja i uvjeta. Ti koji su to do-zvolili
postavili su tri spomenuta uvjeta za to, a temeljni uvjet je da se taj hadis
odnosi na dobra djela i slično tome na čemu se ne grade šerijatske norme.
Po mom mišljenju bi ovim šartovima trebalo dodati još dva:
1. Da taj hadis ne sadržava preuveličavanja ili zastrašivanja koja ne
prihvata razum ili vjera. Sami muhaddisi su definisali da se izmiš-
ljeni hadis prepoznaje po pokazateljima u prenosiocu ili onom što
se prenosi. Od tih pokazatelja kod onog što se prenosi su: da bude
nelogičan, tako da se ne može protumačiti. Tome se još pridodaje i
ono što ga osjetila i stvarnost odbacuju ili da bude oprečan katego-
ričkim kur'anskim značenjima, mutevatir Sunnetu ili kategorič-
kom konsenzusu. Međutim, ako je u tome samo prividna protiv-
rječnost koja se može ukloniti usklađivanjem, to nije njegov znak
ili da to bude vijest o nekom velikom događaju, gdje su postojali
uvijeti da ga prenosi više prenosilaca, ali i pored toga ga nije
prenio osim samo jedan prenosilac! Od znakova prepoznavanja
takvih predaja je i pretjerivanje u prijetnji velikom kaznom za
mali prestup ili obećavanje golemog obećanja za neznatnu stvar.
Ovakvih slučajeva ima dosta u govorima pripovjedača. Nažalost
mnogi muhaddisi se ne pridržavaju ovih pravila kada prenose
takve hadise u stimulisanju i odvraćanju i sl., možda im se može
oprostiti zbog prirode vremena u kom su djelovali. Međutim,
 159

svijest našeg vremena ne prihvata nikakva preuveličavanja niti ih

shvata, tako da će možda čak posumnjati i u samu vjeru ako im
se ponude ovakvi hadisi. Takve hadise odbacuje i jezik. Mnoge
takve hadise koje prenose pripovjedači kao što je Derradž Ebi
Semh prilikom tumačenja nekih kur'anskih riječi koje imaju sa-
svim jasno tumačenje u jeziku, prenosi o njima značenja koja su
potpuno čudna i daleko od njihova jezičkog značenja. Takav je
hadis koga prenosi Derradž od Ebi Hejsema od Ebi Se'ida da je
Poslanik, a.s., rekao: "Vejlun je dolina u Džehennemu u koju će
biti bačen kafir i letiće četrdeset godina prije nego što stigne do
njena dna." Prenosi ga Tirmizi i Ahmed, osim što se u njihovim
predajama navodi sedamdeset godina. To oni navode kod tuma-
čenja ove riječi iako riječ vejlun označava zastrašivanje sa pro-
pašću i ona je bila poznata po tom značenju prije islama i poslije
islama. Slično tome je i ono što prenosi Et-Taberani i Bejheki od
Ibn Mes'uda kod tumačenja riječi el-gajj koja je u ajetu: "Susrest
će gajj". Rekao je: "Džehennemska dolina". U drugoj predaji sto-
ji da je to rijeka u Džehennemu. Također, prenosi Bejheki i drugi
od Enes ibn Malika da je rekao kod tumačenja ovog ajeta: "Uči-
nili smo između njih mevbiqa", da je to dolina od gnoja i krvi.
Još čudnije od toga je ono što prenosi Ibn Ebi Dunja od Sufejja
ibn Mani'a: da u Džehennemu postoji dolina koja se zove Esa-
men u kojoj su zmije i akrepi, aludirajući time na ajet: "Ko bude
tako radio srešće Esama." Ove hadise je naveo hafiz Munziri u
svom djelu Et-Tergib vet-terhib.
2. Da se ne suprotstavlja šerijatskom dokazu koji je jači od njega.
Primjer za to su slabi hadisi koji se prenose o Abdur-Rahmanu
ibn Avfu da će on ući u džennet puzajući zbog svog imetka.
Možda će neko reći da je ove hadise moguće uvrstiti pod princip
upozorenja od iskušenja imetka i nasilja imetka. Međutim, mora
se podsjetiti da se oni suprotstavljaju vjerodostojnim hadisima
koji su Abdu-Rahmana svrstali među desetericu obradovanih ko-
jima je obećan džennet.
Osim toga, postoje potvrđeni događaji i mnogobrojne predaje da
je on bio jedan od najodabranijih muslimana, veliki pobožnjaka i da
uistinu predstavlja zahvalnog imućnika. Poslanik, a.s., je umro, a bio je
160

zadovoljan njime. Omer, r.a., ga je izabrao među šestericu predstav-

nika šure i njegovu glasu dao pretežnu ulogu ako bi glasovi bili
ujednačeni prilikom izbora halife. Zato je hafiz Munziri u svom djelu
Et-Tergibu vet-terhib rekao: "Prenosi se u više predaja, kao i od nekih
ashaba od Poslanika, a.s., da će Abdur-Rahman ući u džennet puzajući
zbog svog imetka. Najbolja ta predaja nije imuna od kritike, niti jedna
od njih posebno dostiže stepen hasena (dobre predaje). Njegovo
imućstvo je bilo onako kako ga je Poslanik, a.s., opisao: 'Divan li je
dobar imetak kod dobra čovjeka.' Pa kako da se njegovi stepeni na
ahiretu umanje samo njemu pored toliko bogataša u Ummetu? Ovo
nije preneseno da će se desiti drugima. Prenosi se da će uopće siromasi
prije bogataša ući u džennet. A Allah najbolje zna."

KNJIŽEVNA I JEZIČKA NAOBRAZBA

Iako je vjersko znanje za da'iju nužno na prvom mjestu, njemu je

isto tako, potrebna književno-jezička naobrazba. Prva naobrazba mu je
potrebna zbog samih ciljeva i nakana, a druga zbog sredstava i
mehanizama. Jezik je sam po sebi sa svojom gramatikom i morfolo-
gijom nužan da bi se pravilno govorilo i pravilno izražavalo, osim
toga, ostavlja traga kod slušaoca pa čak ima uticaja i kod pravilnog
razumijevanja. Jezičke greške i ako ne izvitoperuju značenje i ne
izobličuju njegovu nakanu, njih priroda i sluh ne prihvataju i odbacuju.
Pogledaj koliko se naježi koža, uzbudi srce i kako ti uši para kad
čuješ nekog da'iju da kaže et-tub'ah umjesto et-tebiah ili uhubbetu
umjesto el-uhbetun. Također, kada čuješ nekog od da'ija da nominativ
stavlja u genitiv ili akuzativ ili ne razlikuje između subjekta i objekta
niti poznaje genitivnu vezu niti genitivne čestice..., skoro da ne pro-
govori ni jedan red a da te ne zavede ili dobro ošamari, a sa tobom i
ošamari i Halila i Sibevejha.
Mnogo puta pogrešan govor vodi u pogrešna značenja i u
značenja koja se suprotstavljaju šerijatu i logici. Najgore je ako se te
greške čine u Allahovoj Knjizi. Prenosi se da je neki beduin klanjao za
 161

nekim imamom i da ga je čuo kako uči ve la tenkihul mušrikine hatta

ju'minu, što u prevodu znači: "Nemojte se ženiti sa idolopoklonici-
ma...", nakon čega je beduin rekao: "Čak ako postanu i vjernici neće-
mo se s njima ženiti." Rečeno mu je da je taj imam pogriješio, jer se
tako ne čita. Rekao je: "Ne dajte mu da bude imam, Allah ga unakazio,
jer on dozvoljava ono što je Allah zabranio."
Čovjek ne može razumjeti Allahovu Knjigu niti Sunnet Njegova
Poslanika ako dobro ne poznaje jezik sa svim njegovim disciplinama.
Neki moji učenici su me obavijestili da su oni čuli da neki govore da je
Hava prva stvorena, a da je Adem stvoren od nje i da je žena ta od koje
je nastalo čovječanstvo. Kada sam upitao odakle mu ovakvo mišljenje
odgovorili su: "Iz Kur'ana, sa početka sure En-Nisa' i njemu sličnih."
Tada sam saznao tajnu greške ovog da''ije. To je njegovo neznanje o
jeziku, jer je on razumio početak sure ovako: "O ljudi bojte se Allaha
koji vas od jedne žene stvara i od nje je stvorio druga njena". Razumio
je da riječ zevdžuha znači njenog muža, tj. čovjeka, Adema, a.s., po
njihovu mišljenju, jer da je Adem, a.s., prvi stvoren, a Hava stvorena
od njega bilo bi rečeno haleka minha zevdžeha, tj. i stvorio je od njega
njegovu ženu. Ovakvo značenje se upotrebljava u govornom običaju
pa se kaže za čovjeka zevdž, a za ženu zevdžetun. Ovaj je zaboravio da
se značenja Kur'ana moraju tumačiti shodno njihovim jezičkim a ne
običajnim značenjima, jer se običaj stalno mijenja. Jezik na kojim je
objavljen Kur'an naziva i čovjeka i ženu potpuno istim nazivom. Zato
Allah, dž.š., u kazivanju o Ademu, a.s., veli: "Uskun ente ve zevdžu-
kel-džennete ", a nije rekao "zevdžetuke".
Kad govori Kur'an o Harutu i Marutu, kaže: "Uče od njih ono sa
čime rastavljaju čovjeka od njegove žene", bejnel-mer'i ve zevdžihi.
Ovaj čovjek je ovdje pogriješio upravo zbog svoga neznanja o
jeziku.
Književnost sa svojom poezijom, prozom, basnama i mudrosti-
ma, sa svojim oporukama i hutbama je važna za da'iju. Njima se on
književno obrazuje i poboljšava svoj jezik, izoštrava se njegov osjećaj,
on time obagaćuje svoj fond modernim i preciznim riječima i pobolj-
šava svoj stil i metod opisivanja, omogućuje mu da upotrebljava pouč-
ne primjere i izvrsne mudrosti. To mu isto otvara prozor prema remek
djelima i nudi mu stotine pa čak i hiljade retoričkih primjera koje da'ija
162

upotrebljava na mjestima koja im odgovaraju i tako da ostavljaju veliki

utjecaj na srca onih kojima se obraća. U hadisu se veli:
"U govoru ima i sihra, a u poeziji mudrosti." (Prenosi ga Ahmed
i Davud od Ibn Abbasa s vjerodostojnim lancem prenosilaca)
Poslanik, a.s., je slušao mnogo pjesnika, pohvalio ih i tražio da
mu još više recituju od tih pjesama. Od ashaba su bili i poznati pjes-
nici, kao što su Hassan bin Sabit, Ka'b bin Malik i Abdullah bin Rev-
vaha od ensarija. Dozvolio je Hassanu da brani islam sa svojim jezi-
kom i poezijom, i da odgovori na rugalice kurejševićkih pjesnika, go-
voreći mu: "Napadni ih, Ruhul-Kudus je s tobom".
Književni historičari prenose mnogu poeziju od pravednih halifa,
a posebno od Alije, r.a. Od njega prenose dobre i rječite pjesme, kao
što to prenose i od mnogih drugih. Ko se od njih nije bavio poezijom,
pronosio ju je i podsticao na to. Od Omera, r.a., se prenosi da je rekao:
"Podučavajte svoju djecu plivanju, gađanju, jahanju konja i podučite ih
dobroj poeziji."
Aiša, r.a., je rekla: "Podučavajte djecu poeziji, time će njihovi
jezici postati slatki."
El-Mikdad ibn el-Esved veli: "Niko od ashaba Božijeg Poslanika
nije bio znaniji poeziji i nasljednom pravu od Aiše, r.a."
Prenosi od nje Ibn Ebi Melike da je ona recitovala Lebidovu
poeziju: "Otišli su;. oni pod čijom zaštitom se živjelo... a ostao sam
među onima koji su ih naslijedili kao svrabljiva koža", i rekla: "Allah
se smilovao Lebidu, šta bi rekao da je doživio naše vrijeme?!" Zatim je
rekla: "Ja, zaista, od njega pamtim sto stihova, a još više znam od
drugih."
Ibn Abbas je bio od onih koji su najviše citirali poeziju, tako da
su čak pričali da zna napamet zbirku Omera bin Ebi Rebi'a, a i u tefsiru
Kur'ana se oslanjao na poeziju, kao što se to vidi kad je raspravljao sa
Nafi'om ibn el-Ezrekom. Ša'bi, jedan od imama tabiina, je rekao. "Naj-
manje znanja kod mene je iz poezije. Kad bi htio mjesec dana da reci-
tujem stihove ne ponavljajući ni stiha mogao bih to učiniti." Prenosi se
da je Zijad poslao svoje dijete Muaviji, pa ga je Muavija ispitao o
naukama koje poznaje, nakon čega je ustanovio da poznaje sve o čemu
ga je pitao. Zatim je zatražio od njega da mu recitira poeziju, pa mu je
rekao: "Od toga ne pamtim ništa". Nakon toga, Muavija je napisao
 163

Zijadu: "Šta te je spriječilo da ga nisi podučio poeziji?! Tako mi Allaha

ako bude neposlušan roditeljima, nauči ga poeziji postat će poslušan,
ako bude škrt postaće darežljiv, ako bude kukavica, postat će hrabar i
borit će se".
Ovo upućuje na veliki utjecaj književnosti uopće a i poezije po-
sebno na ljudsku dušu. Kao što upućuje da je zanimanje za književ-
nost, njeno poznavanje, konsultiranje njenih izvora, nastojanje da se
upotrijebe njena pravila, da se recitira ono što je vrhunsko i korišćenje
njome kod potreba koje to iziskuju, neophodno za uspješnog da'iju.
Zato onda ne čudi što je Allah učinio da najveći dokaz i najveća
mudžiza posljednjem Poslaniku bude književna mudžiza, retorička
mudžiza koja je jednako traga ostavila kod njegovih prijatelja i nepri-
jatelja. Ta mudžiza je Časni Kur'an, to zato da bi nas upozorio na vri-
jednost književnosti i stepen retorike. Navedimo za to primjer. Za-
mislimo da ti želiš da govoriš o rodbinskoj vezi i dobročinstvu prema
bližnjima, i navedeš koliko možeš ajeta i hadisa iz Kur'ana i Sunneta.
Zar ne bi proširilo horizonte tvog govora i povećalo njegov uticaj da
spomeneš nešto od onoga čime su književna djela krcata, poezije i
proze. Kao, npr. Alijin govor: "Počasti svoje pleme, jer je ono krila
tvoja, i izvor kome se vraćaš."
Također, stih Tarfeta u njegovom Mu‛allekatu: "Nepravda rod-
binska pada teže čovjeku od oštrice indijske sablje".
Ili drugi stih: "Pazi na svog brata... Pazi na svog brata... Ko nema
brata je kao onaj ko bez oružja ide u rat. Sin amidžin je, znaj, čovjeku
na mjestu krila. Pa može li poletjeti orao bez njih?"
Kao i Hammasovi stihovi: "Ono što je između mene i sinova
mog oca i između mene i sinova mog amidže je različito. Kada oni
jedu moje meso, ja njihovo meso štedim. Kada oni ruše moj ponos, ja
njihov ponos gradim. Ako mi pošalju pticu nesreće da preleti pored
mene, ja ću njima poslati pticu sreće da preleti pored njih. Ja prema
njima ne nosim staru mržnju. Velikan naroda nije ko to radi."
Ili drugi stihovi: "Moj narod je ubio Umejma, mog brata, pa ako
bacim, pogodiće mene strijela. A ako oprostim, oprostit ću časno, a
ako ubijem, oslabiće moje kosti."
Ono što je važno u književnoj naobrazbi su dijalozi, kazivanja i
vijesti koje se nalaze u književnim djelima. Mnogo puta one imaju
164

moralnu vrijednost ili pedagoško značenje. Zato sve to da'ija koji ima
izoštren osjećaj uzima i prenosi ga sa polja čitalačkog uživanja na polje
da've i usmjerenja.
Navešću ovdje jedan primjer koji navodi Ibn Abdu Rabbeh u
svom djelu El-Akdul-ferid da je neki čovjek koga su zvali Ibn Selekeh
ušao kod Hadžadža žaleći se na nepravdu koja ga je zadesila od
njegovih ljudi. Između ostalog rekao je i ovo Hadžadžu: "Griješnik se
ogriješio o čast svog plemena, pa su me stavili na crnu listu, porušili
mi kuću, oduzeli mi platu, prihode." Znači, čovjek želi da kaže da mu
se sve ovo desilo zbog nekog prekršaja kojeg je počinio neko iz
njegova plemena, kao što to nasilnici rade sve do danas. Hadžadž je na
to rekao: "Zar nisi čuo ove pjesnikove stihove: 'Tvoj zločinac je onaj
ko ti je zlo nanio. Zdravu devu zarazi zaražen tor, a koliko se nevinih
kazni zbog grijeha plemena, a spasi onaj ko ga je počinio'." Čovjek je
na to rekao: "Popravio Allah emira. Ja sam čuo da Allah veli nešto
drugo." Hadždžadž je upitao: "A šta je to?" Allah, dž.š., je rekao, tj.
posredstvom Jusufove braće: "O upravniče", - rekoše oni, "on ima vrlo
stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si dobar
čovjek." "Sačuvaj Bože," - reče, "da uzmemo nekog drugog do onog u
koga smo naš predmet našli! Tada bismo zaista bili napravedni!"
(Jusuf, 78-79.) Hadžadž je tada rekao: "Dovedite mi Jezida bin Ebi
Muslima..." Pa je došao. Rekao mu je: "Skini njegovo ime sa crne liste,
daj mu njegove prihode, sagradi mu kuću i naredi telalu nek oglasi:
"Istinu je Allah rekao, a slagao je pjesnik."
Ova zgoda, koju bilježe književna djela, jasno upućuje da
islamski šerijat ima prevlast i dominaciju pa čak i nad nasilnicima. Ova
jedinstvena odlika razlikuje Božanski zakon od sekularističkih sistema
i ljudskih zakona. Također, ona nam govori da se najveći nasilnici
prvog perioda islama nisu usuđivali da odbace Allahov zakon ili da
prkose njegovim svetim tekstovima pa makar to bio i Hadžadž ibn
Jusuf.
Čak će se uspješan da'ija okoristiti i od književnih duhovitosti i
dosjetljivosti, naći im mjesto i vrijeme i upotrijebiti ih da malo
razveseli i opusti slušaoce ili da potvrdi neka određena značenja kao
što je rečeno: "Srca se, uistinu, zamore, kao i tijela, pa tražite za njih
mudre duhovitosti."
 165

Nadaren da'ija, također, može da se puno okoristi od književnih

tekstova, a posebno visoke poezije, uzimajući ih sa njihovih original-
nih mjesta radi čega su i navedeni, i stavljajući ih na mjesto koje da'ija
smatra da im više odgovara i gdje su preči da budu, a toga ima dosta.
Neki vele: "Bili smo kod Siblija, pa je jedan od njegovih ljudi ustao i
rekao: 'Posavjetuj me!' Šibli mu je rekao: 'Pjesnik te je nasavjetovao
ovim njegovim rječima: Čuvaj se kuća svog mjesta, one te, uistinu,
vide. Kada zaspiš one ne spavaju'."
Često su Allahovi zaljubljenici pozajmljivali stihove zaljublje-
nika, kao od Kajsa, Džemila, Kesira, i upotrebljavali ih u njihove Bo-
žanske ciljeve ne osvrćući se što su izrečeni o Lejli, Busejni ili Azzi,
pa čak su možda i ostala ta imena, ali ih nisu interesovala. Ebu Faris
El-Hemedani je napisao stihove u kojima se obraća svom emiru i nje-
govom amidžiću Sejfuddevle, pa su ih posvetili pobožnjaci Onom sa
kojima se nije dozvoljeno drugom obraćati, tj. Uzvišenom Allahu,
dž.š.: "Budi zadovoljan sa mnom pa makar život i gorak bio, jer ako si
Ti zadovoljan, ne zanima me čak ako su svi ljudi nezadovoljni sa
mnom. Želim da budemo stalno sa Tobom u vezi, pa makar vezu radi
toga prekinuo sa svim ljudima. Ako me Ti budeš volio, o moj Gos-
podaru, onda sve što je iznad zemlje je zemlja".
Vidio sam neke ljude da ih pripisuju Rabiji Adevijji, međutim,
tačno je da su oni nastali nakon dugo vremena poslije nje.

DRUŠTVENA NAOBRAZBA

Pod tim podrazumijevam da da'ija dobro poznaje temelje onog što

se danas naziva društvenim naukama, kao što su: psihologija, sociologija,
ekonomija, filozofija, etika, povijest itd. Od njih smo izdvojili povijest
zbog njena posebna značaja za da'iju, a posebno što smo govorili o
islamskoj povijesti. Ovo mi preporučujemo da'iji iz nekoliko razloga:
1. Zato što je tematika tih nauka usko vezana za da'vu ili je u naj-
manju ruku predmet njihova izučavanja isti, a to je čovjek. Čov-
jek u prošlosti ili u sadašnjosti, čovjek kao pojedinac ili kao
166

društveno biće, čovjek kao samostalan intelektualac ili onaj koji

oponaša druge, čovjek kao proizvođač ili kao potrošač, čovjek
kao građanin ili onaj koji živi na selu, čovjek nepismen ili obra-
zovan, čovjek ma gdje i kakav bio.
2. Poznavanje ovih nauka pomaže da se razumiju ljudi a posebno
oni koji su se specijalizirali u njima, i koje su postale dio njiho-
vog intelektualnog bića i kulturne prirode. Da'iji je naređeno da
se obraća ljudima shodno njihovom intelektualnom nivou i da im
objašnjava sa njihovim jezikom kako bi ga razumjeli. On to neće
moći ako ne bude uspostavio između sebe i njih zajednički kultur-
ni most kojim će približiti udaljenosti, ukinuti prepreke i racional-
ne i duhovne međuprostore između vjerskih učenjaka i učenjaka
društvenih nauka.
3. Uistinu, ove nauke često imaju štetno djelovanje po savremenu
kulturu i otrove koje ubrizgavaju na razna polja od kojih skoro
nije pošteđena ni jedna knjiga, časopis, novina, radio, itd. Zato
ko ne zna izvor ovog djelovanja i otrova neće moći da im se
suprotstavi na jedan temeljit, naučan način, nego će to možda i
na njega samog uticati, na njegovu misao, srce i jezik, a da on to
i ne osjeti. Zato je rečeno: "Naučio sam zlo ne radi zla nego da
bih ga se mogao čuvati".

Upozorenja onome ko proučava ove nauke

Želim da upozorim ovdje u pogledu društvenih nauka na nekoli-
ko stvari:
1. Ova vrsta nauka podložna je različitim tumačenjima, shodno raz-
ličitim školama, razmišljanju onoga ko ih proučava, njegovoj
kulturi i usmjerenju.
2. Shodno tome uvukli su se u njih novi israilijati, kao što su se u
naše knjige već davno uvukli stari israilijati. Ti novi israilijati su,
npr., Frojdove teorije u psihologoji, Dirkemove u sociologiji i
Marksova mišljenja u ekonomiji.
3. Lični utisci u ovim naukama imaju širok prostor, a također i
hipotetička mišljenja. To zato što predmet njihova zanimanja nije
nepokretna materija, nego čovjek koji se kreće i mijenja. Zato su
 167

ta učenja nestalna, jer ono što se juče tvrdilo ruši se danas, a što
se danas tvrdi rušiće se sutra, itd. Jedna škola pobija učenje
druge, jedna filozofija ili učenjak poriču ono u što drugi ulažu
svu snagu i pretjeruju u njegovu dokazivanju i potvrđivanju.
4. Način izlaganja i sistematizacija neke naučne materije, koja može
biti potpuno tačna, na kojoj nema nikakve prašine, ima veliki
utjecaj na vjerovanje njenog autora, njegova ideja i kultura, pa
prema tome taj utjecaj se prenosi i na samog čitaoca. Ovo se
odnosi i na čiste prirodne nauke, kao što su fizika, biologija i dr.
Materijalist će reći: "Priroda je stvorila". Musliman će reći: "Allah
je stvorio". Ovako se dešava u čisto pokusnim naukama pa šta se
onda tek dešava u društvenim, kao što ćemo vidjeti?!
5. Radi svega ovoga velim: "Uistinu je važno, ili je nužno, da se ove
nauke ponude studentima da've sa povjerljivim islamskim perima,
koja se ne boje idejnog rata, savremenih israilijata na naše umove.
Zato se traži da onaj koji podučava ove nauke ispunjava slijedeće:
a) da bude stručan u onome što piše, a ne uljez u toj oblasti, niti
onaj koji se bavi onim u čemu nije stručan. Uzvišeni kaže:
"Niko te neće obavjestiti kao stručnjak";
b) da bude naoružan islamskom zrelom, a ne površnom nedo-
zrelom kulturom kako bi ih mogao ponuditi u svjetlu čistih is-
lamskih polazišta, koja proistječu iz islamskog vjerovanja, nje-
gova pogleda na vjeru i život, Boga, svijet, vjerovanje, čovjeka
i povijest;
c) da iza ove kulture i te stručnosti bude islamski živi duh
(moral), živa islamska svijest, a ako hoćeš, možeš da kažeš:
"Vjerovanje da je islam najbolja filozofija života i najpravedniji
sistem društva".

Psihologija
Pod ovom naukom ne podrazumjevam klasičnu psihologiju koja
je bila dio filozofije. Niti mislim na psihologiju koja je postala poznata
kao škola psihologije niti teorije koje su proistekle iz nje čiju
autentičnost ne potvrđuje nikakav dokaz. Pod njom podrazumijevam
eksperimentalnu psihologiju do koje su doprle savremene psihološke
168

studije, koja počiva na proučavanju psiholoških pojava kod čovjeka

putem zapažanja, pokusa, mjerenja i provjere. Psihologija koja se pri-
mjenjuje nad ljudima a ne na papiru i koja se oslanja na matematiku i
brojeve a ne samo na razmišljanja i pretpostavke. Psihologija sa ovim
značenjim višestruko koristi da'iji:
Prvo: koristi mu prilikom objašnjenja lijepih tragova i korisnih
plodova imana i pobožnosti u duši vjernika i njegovu ponašanju u
svakodnevnom životu i životu općenito. To ćeš jasno vidjeti u onome
što je zapisao poznati američki ljekar psiholog Henri Lenk u svojoj
knjizi El-'Avde ilel-lman, koja je štampana prije nekoliko godina u
Americi četrdeset sedam puta. On je izveo više od sedamdeset i tri
hiljade duševnih pokusa na deset hiljada pacijenata, nakon čega je
došao do važnog rezultata: "da svaki onaj koji vjeruje i posjećuje bo-
gomolje ima jaču i bolju ličnost od onoga koji ne vjeruje ni u kakvu
vjeru niti posjećuje bogomolje".
Slično ovome je potvrdio i dr. Karl Jang u svom djelu Er-Redžu-
lu 'asri u kom je on istraživao dušu i ustanovio da svi problemi koji
muče ljude srednjih godina u osnovi imaju glavni uzrok nedostatak
vjerovanja i nepoštivanje vjerskih učenja. I svaki od ovih ljudi je
ozdravio tek onda kada je postao vjernik i vjerskim učenjima se su-
protstavio životu. Ovo je dovoljan odgovor onima koji tvrde da vjera
opija čovjeka. Američki poznati filozof Viljem Džejms veli: "Naj-
veličanstveniji lijek za nervozu, bez sumnje, je vjerovanje". Prenosi
Dejl Karnidži od dr. A.A. Prila da je rekao: "Čovjek vjernik, uistinu,
nema nikakvih problema sa duševnim bolestima". Na to se osvrnuo
Karindži slijedećim rječima: "Ja smatram da su ljekari psiholozi samo
vaizi nove vrste, oni nas ne podstiču na prihvatanje vjere, kako bismo
se sačuvali džehennemske vatre na onom svijetu, već nam oni
preporučuju vjeru kako bismo se sačuvali ovozemaljskog džehennema:
pakla čireva želuca, živčanih slomova, ludosti... itd."
Drugo: pomaže u razumijevanju mnogih vjerskih tekstova, kako
bi bili objašnjeni objašnjenjem koje odgovara intelektualnom nivou i
duhu vremena. Kao npr. ovaj ajet:
"Reci: 'Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno
prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa
zatim razmislite da vaš drug nije lud'." (Es-Sebe', 46.)
 169

Ovaj ajet upućuje da je istinsko i korisno razmišljanje koje do-

vodi čovjeka do istine razmišljanje sa svojim prijateljem ili sam daleko
od utjecaja kolektivnog razuma i njegovih sugestija koje često odvode
čovjeka od istine i uravnoteženosti. Ovo je upravo potvrdila psiho-
logija.
Poslanik, a.s., veli: "Neka kadija ne sudi kad je ljut." (Prenosi ga
Buharija.)
Hadis ukazuje na utjecaj razdraženosti, a posebno kad prijeđe
granice, na ispravno rezoniranje i zdravo razmišljanje, što također, po-
tvrđuje savremena psihologija.
Treće: ona povećava da'iji da spozna mnoge tajne šerijatskih pro-
pisa, i tako mu se povećava vjerovanje u savršenost Allahove pravde i
mudrosti u onome što je propisao, i tako da'ija postaje moćniji da to
objasni drugim ljudima.
Dr. Jusuf Murad veli: "Mnoge studije, u kojima su upotrijebljena
mjerila ličnog formulisanja ličnosti, koje su bile primjenjivane na grupi
odraslih muškaraca i žena potvrdile su da postoje razlike između dva
spola na emocionalnom planu. Ovu studiju su predstavili Bernovite-
rovim mjerilima i pokazalo se da su muškarci sigurno postojaniji od
žena i da su oni manje izloženi nervnim poremećajima i više se osla-
njaju na sebe, manje se povinjavaju drugom, više su naklonjeni domi-
naciji i sigurniji su u sebe."
Ona pomaže da'ijama da razumiju one koje pozivaju, bili oni
pojedinci ili grupe, kao i proučavanje njihovih sklonosti, onoga što
utiče na njih, kako bi im se mogao obraćati shodno njihovim shvata-
njima i na osnovu toga da im ponudi ono što će prihvatiti i što mogu
podnijeti, tako da ih svojim pozivom ne odgoni od islama, niti da im ga
otežavaju ili im postane dosadnim i neinteresantnim. Ovdje ćemo spo-
menuti poslaničku poruku: "Olakšavajte a ne otežavajte, obveseljujte a
nemojte odgoniti". (Prenose ga Buharija i Muslim od Enesa.)
Ibn Mesud je vazio ljudima svakog četvrtka. Jednom mu reče neki
čovjek "O, Abdur-Rahmane, volio bih da nam vaziš svakog dana".
Odgovorio je: "Sprječava me od toga bojazan da vam neće dosaditi. Ja
vam, uistinu, vazim onako kako je Allahov Poslanik vazio nama bojeći
se da nam to ne dosadi." (Prenose ga Buharija, Muslim i Tirmizi.)
170

Sociologija
To je nauka koja se bavi proučavanjem ljudskog društva na njego-
vim raznim područjima i nastoji da kroz analizu pojava koje se javljaju u
njemu otkrije zakone koji upravljaju tim društvom. Zapadnjaci pripisuju
osnivanje ove nauke Ogistu Kontu, francuskom filozofu, i nazivaju ga
ocem sociologije ne znajući ili se prave da ne znaju za izvrsne polete
koje je ostvario Abdur-Rahman ibn Haldun u ovoj nauci, kao što se to
zapaža i jasno vidi u njegovom djelu El-Mukaddima jedinstvenom djelu
povijesti filozofije. (Pogledaj: Uvod u Mukaddimu Ibn Halduna dr.
Alija Abdul-Vahida, izd. Dar el-bejan)
Ova nauka ima mnogobrojne škole. Svaka od njih ima svoju me-
todu u istraživanju i analizi, od historijske metode, do evolucione, upo-
redne, namjenske, teorijske do mnogih drugih koje samo Allah jedino
zna, tako da je jednom neko o sociogiji rekao: "To je nauka sa najviše
metoda, a najmanje rezultata." (Et-Temhid fi ilm el-idžtima' profesora
Zebuta Mora, preveo: dr Muhamed El-Dževheri i dr.)
Lijepo bi bilo da se dai'ja upozna makar sa temeljima ove nauke,
najvažnijim njenim učenjima i najnovijim dostignućima. Često neki
ovu nauku uzimaju kao oružje kojim napadaju vjeru i za ometanje
njezina poziva. Tako, npr., oni navode Konta, koji smatra, kroz svoju
postavku koju je nazvao zakonom tri perioda, prema kojem je uloga
vjere završena, kao što je završena i uloga metafizičke filozofije. Tako
je ostala samo uloga eksperimentalnih nauka. (Pogledaj ovu teoriju u
djelu: Ed-din, dr, Draz, str. 84, izd. Dar el-kalem, Kuvajt)
Ovo što on i drugi tvrde i smatraju da je vjera društvena pojava, a
i sve poslaničke misije objašnjavaju da su to ljudska djela, a također, i
ono što tvrdi Dirkem i drugi da su se vjere razvijale od politeizma ka
monoteizmu je oprečno onome što tvrde Kur'an i Sunnet. Također,
Dirkem tvrdi da je pojedinac kao lutka čije konce poteže društvo,
suprotstavlja se pojedinačnoj odgovornosti koju vjera potvrđuje i
najijoj gradi zaduženje i ideju o nagradi i kazni. Važno je, a čak je i
nužno da se temelji ove nauke promotre sa islamakog stanovišta i sa
idejnih polazišta koja su u skladu sa islamskim vjerovanjem, njegovom
pogledu na vjeru, život, čovjeka i povijest.
 171

Kako bi se sve to uzelo kao sredstvo za razumijevanje društvenih

prilika i problema jednim naučnim pristupom da bi se spoznali njihovi
uzroci, kako bi se moglo to korjenito izliječiti, a ne samo bol ublažiti.

Filozofija
Lijepo bi bilo za da'iju da poznaje i filozofiju i njene materi-
jalističke, duhovne, pozitivističke i idejne pravce. Da poznaje historiju
ljudske misli općenito, a islamske posebno, ne da bi prihvatio mišljenja
filozofa o teologiji, etici ili sociologiji, nego da bi se okoristio onim što
stoji iza tih studija na drugim poljima, kao npr:
a) Da bi bio u mogućnosti razumjeti ideje i filozofije koje su često
osvajale umove muslimana danas, tako da ih njihovi propagatori
plasiraju u srcu islamskog svijeta, koje predstavljaju univerzitetski
profesori, književnici, kulturolozi i ljudi iz medija. Tako je jedan
zagovornik evolucije, drugi je pozitivist, treći marksist, četvrti
egzistencijalista ili neki drugi sljedbenik ovih škola, zapadne, is-
točne, pozitivističke, idealističke, desne ili lijeve. Njihovi pravci
se razlikuju, ali se svi slažu u tome da svi odbacuju islam. Nije
prihvatljivo od nas da šutimo prema ovim idejama i filozofijama
na poznati nojevski način, dok nas one napadaju u našim kućama
i uzimaju u svoje ropstvo našu djecu. Isto tako, mi im se nećemo
moći suprotstaviti idejno ako ih ne budemo dobro razumijevali i
shvatali. Davno su učenjaci rekli: "Sud o nečemu je dio njegova
shvatanja".
b) Da se mogne odgovoriti na ideju koja je suprotna islamu istim
idejnim oružjem, jer odgovor ovima Kur'anom i Hadisom ne vri-
jedi, jer oni ne vjeruju u njih.Ovako je činio i sam imam el-Gaza-
li u svom djelu Tehafutul-felasife, kao što je učinio i Ibn Tejmijje
u svom djelu Te‛arudul-'akli me‛al nakl ili u djelu Muvafekatu
sahihil-menkul li sarihil-ma'akul i kao i u djelu Nakdul-mantik i
mnogi drugi. Da oni nisu sažvakali filozofske ideje ne bi ih mog-
li porušiti iz temelja. Ovako bi morao da uradi svaki da'ija sa
rušilačkim i nasrtljivim idejama.
c) Da se upozna proučavajući povijest filozofije s temeljima i
izvorima mnogih filozofskih struja i savremenih i idejnih pravaca
172

kao što su: materijalizam, komunizam, egzistencijalizam. Ovo

sve pomaže istraživaču da ih ocijeni a zatim da ih osudi jednom
sveobuhvatnom i naučnom kritikom, kao što se znaju historijski
izvori mnogih devijacija koje su se desile kod samih nebeskih
religija, kao što se to može vidjeti iz ideje o trojstvu, krstu, iscje-
ljenju i pripisivanju Bogu sina... itd. Na to ukazuje i Kur'an kad
govori o sljedbenicima Knjige: "To su riječi njihove, iz usta nji-
hovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih." (Et-Tevbe, 30.)
d) Da se vide lutanja ljudske misli kada je tražila gajb - nevidlji-
ve stvari i velika pitanja postojanja, samostalno, bez dokaza ili
pomagača Objave ili upute od Allaha. Kant je rekao o rezulta-
tima intelektualnih istraživanja metafizike da to sliči papirnatoj
novčanici bez pokrića. Tako se time povećava iman u ono na šta
upućuje Allahova Objava, i da se odmori kod toga, "Allahov put
je jedini pravi put." (El-Bekare, l20.)
e) Da se okoristi intelektualnim rezultatima i plodovima mudrosti
na koje se naiđe prilikom iščitavanja te nauke, da bi se time potvr-
dila čista istina koju je donijela Objava. U hadisu se veli: "Mud-
rost je izgubljena stvar vjernika gdje god je nađe on je najpreči da
je prihvati." (Prenosi ga Tirmizi i Ibn Madže). Nije čudo da se
složi razum i Objava, da se sastane svjetlo zdrave prirode sa svjet-
lom istinite Objave i tako se medu njima ukaže svjetlo nad svjet-
lom. Čak je dužnost da se sretne zdrav razum sa ispravnom Obja-
vom i to je nužno, jer su te obje stvari tragovi Allahove milosti
prema Njegovim robovima, Njegova dobročinstva i blagodati pre-
ma njima, jer se Tragovi Uzvišenog međusobno ne kofrontiraju. I
ako nam se pokaže neka protivriječnost između razuma i Objave,
u takvom slučaju je nužno da predaja nije vjerodostojna ili da
razum nije u redu. Ovo je objasnio i dokazao šejhul-islam Ibn
Tejmijje u gore spomenutom djelu.Veoma je važno da se napiše
o temeljima filozofije i njene povijesti, njenim velikim proble-
mima i savremenim strujama stručnim islamskim perima, koja će
se odlikovati zrelošću i temeljitošću i dubokim imanom u ono sa
čime je došao Muhammed, a.s., uputom i istinitom vjerom, kao i
sa oslobođenjem od prevlasti bilo koje okupatorske i pridošle
ideje.
 173

Nauka o etici
Etika ulazi u filozofiju sa svojim različitim teorijama i mnogo-
brojnim školama. Ona je dio filozofije a nije nauka kako je to mislio
Levi Brol, predstavnik filozofa sociološke francuske škole. Nauka
izučava ono što postoji, a etika traga za onim što ne bi trebalo da bude.
Njen predmet proučavanja su jedan od glavne tri vrijednosti koje istra-
žuje filozofija: istina, dobro i ljepota.
Filozofija se ograničava, kao što je poznato, na dobro. Od koris-
nih djela u ovoj oblasti su: El-Felsefe el-hulukijje dr. Tevfika et-Tavila,
Muškile el-ahlakijje vel-felsefe koje je preveo dr. Abdul-Halim Mah-
mud i prof. Ebu Bekr Helal Zikri, Mebahis fi felsefeti1-ahlak dr. Mu-
hammeda Jusufa Musaa, Kelimatun fi mebadi'il-'ilmil-ahlak od dr.
Abdullaha Draza, Tehzibul-ahlak Ibn Miskvejha.
Što se tiče djela o filozofiji etike u svjetlu islama, nema sumnje
da je najopširnija i najbolja Dusturul-ahlak fil-Kur'an našeg šejha dr.
Muhammeda Draza, Allah mu se smilovao.

Pedagogija
Od društvenih nauka koje da'ija treba poznavati je i nauka o
odgoju, koja je postala veoma važna uticajna nauka u obrazovanju u
različitim njegovim fazama, područjima i vrstama. Ona ima različite
metode shodno filozofiji odgoja, njenim polazištima i pogledima.
Posebno se ta različitost ogleda u odgoju. Škole i pravci ponekad su
toliko udaljene sa krajnje desnice do krajnje ljevice, od pretjeranosti do
nemarnosti.
Postoji i nešto drugo što čini pedagogiju važnom, posebno za
da'iju. I pedagogija i da'va pokušavaju da podignu ljudsku ideju na
jedan viši stepen. Da'ija je kao i pedagog u tome. Svaki od njih ima
svoja posebna sredstva ili se njima odlikuje od svoga kolege, i često
da'ija biva pedagog a pedagog da'ija. Zato je nužno da se da'ija okoristi
pedagoškim naukama i iskustvima pedagoga, njihovim mnogobrojnim
i različitim pokusima na poljima podučavanja odraslih i djece, kao i da
se okoristi dobrom osnovom na pedagoškim temeljima i pravcima, za
dobro usmjerenje onih kojima se obraća i prenosi znanja do njih.
174

Također je moguće izvršiti uticaj na njihove razume i osjećanja i

motivirati ih na dobro, a suzbiti tendencije zla u njima, sa obavezom u
isto vrijeme čuvanja od rušilačkih tendencija i ekstremnih devijacija u
savremenim modernističkim pedagoškim filozofijama, a to se osvjet-
ljava onim što su napisala islamska pera u ovoj oblasti:
1. Felsefetut-terbijjetil-islamijeti od dr. Omera eš-Šejbanija.
2. Fi usulit-terbijjetil-islamijjeti od dr. Abdul Ganijja Abuda.
3. Minel-usulit-terbijjeti fil-islam od dr. Abdul- Fettaha Dželala
4. Menhedžul-Kur'ani fil-islami, Muhammed Sedid.
5. Menhedžut-terbijjetil-islamijjeti, od Muhammeda Kutba.
6. Nahvet-terbijjetil-islamijjetil-hurreti, od Ebu Hasana En-Nedevija.

Znanstveno obrazovanje
Pod ovim ne podrazumijevamo znanje u njegovom jezičkom
značenju niti u starom terminološkom značenju kod logičara, skolas-
tičara i sličnih, niti njeno islamsko značenje kakvo je u Kur'anu i Sun-
netu. Pod riječju "znanje" podrazumijevamo njeno savremeno znače-
nje, koje je rasprostranjeno kod zapadnjaka, a nama su ga prenijeli
prenosioci Arapi, tako da se proširila i postala poznatim terminom, a
nema razilaženja oko termina. Kod njih nauka znači ono što se temelji
na promatranju i eksperimentisanju i što je podložno mjerilima i pro-
vjerama kao što je fizika, hemija, biologija, geologija, astronomija,
anatomija, medicina itd.
Ne želimo od da'ije da se specijalizira u ovim znanostima, jer mu
je to nemoguće. Život je kratak, snaga ograničena, spoznaje neograni-
čene i ne može se u tome doći do kraja.
Od da'ije želimo da pročita neke jednostavne i lahke knjige iz tih
oblasti, koje su namijenjene onima koji nisu specijalizirani u tim nau-
kama, a, također, da čita i neke naučne studije u časopisima koje se
objavljuju da bi ih čitali intelektualci, a od da'ije se očekuje da bude
jedan od njih. On bi to trebao da čita nakon što je pručio osnovne i
najvažnije temelje ovih nauka u dvije faze: osnovnoj i srednjoj školi, u
kojima se pretpostavlja da je prošao obrazovanje iz tih nauka koje mu
omogućavaju da prati naučnu ideju, proširujući svoje znanje koliko je
 175

moguće i poslije. Naučna naobrazba je vrlo važna u ovom vremenu za

sve intelektualce općenito, a za da'ije posebno, iz slijedećih razloga:
1. To je važno da bi razumio savremeni život. Nauka je postala nje-
govom žilom kucavicom i pokretačem mnogih njegovih stvari.
Nema ni jedne kuće a da u nju nisu ušli rezultati savremene nau-
ke: električna energija, aparati i kućni uređaji. Čak i u samim
džamijama naći ćemo zidne satove, ozvučenja, kasetofone. Sve
su to proizvodi savremene nauke. Zato ne bi bilo lijepo da da'ija
živi u svijetu koga pokreće nauka, a da ne zna osnovne niti
glavne njene temelje.
2. Neke stvari koje se pripisuju nauci sadržane su u knjigama i
skriptama, uzimaju se sredstvom da se dovede vjera u sumnju,
kao što je teorija o nastanku i razvoju kod živih bića, poznata
pod imenom evolucija od Darvina i drugih. Nužno je da se zna
nešto o ovoj teoriji, njenoj naučnoj vrijednosti, kako bi da'ija mo-
gao zauzeti o njoj određen stav na osnovu ispravnog proučavanja
a ne na osnovu mašte i propagande. A sud o nečemu je dio nje-
gova shvatanja.
3. Postoje naučne činjenice koje da'ija može upotrijebiti za jačanje
vjerskih stavova, objašnjenje svojih shvatanja, pomoći svojim
pitanjima. Može i u njima odagnati neprijateljske sumnje i izmiš-
ljotine. To se vidi iz nekoliko primjera.
a) Približiti neka vjerovanja i vjerske istine shvatanjima ljudi
ovog vremena i potvrditi ih logikom eksperimentalnih nauka.
Čak kod prvog i najveća pitanja vjere, dokazivanje opstojnosti
Allaha, dž.š., ova nauka može da odigra veliku ulogu u tome,
suprostavljajući se njome materijalistima i ateistima. Moguće je
iznijeti dokaze i poljuljati njihove sumnje posredstvom mnogo-
brojnih njenih grana, kao što su: matematika, astronomija, fizi-
ka, hemija, biologija, medicina, itd. U to smo se uvjerili u djelu
Erkrisa Morisona koje nosi naziv El-Insanu la jequmu vahdehu,
preveden na arapski jezik pod naslovom El-Umu jed'u ilel-
iman, kao i djelo Allahu jetedžella fi 'asril-ilmi, od trideset sa-
vremenih američkih učenjaka, kao i djelo Me'a Allahi fis-
sema'i, dr. Ahmeda Zekija. Vidjeli smo kako se muslimanski
mislioci koriste time pomažući islamsko vjerovanje kao što je
176

to vidljivo u djelu Kissatul-imani bejned-dini ve1-'ilmi ve1-

felsefe šejha Nedima El-Džisra kao i djelo El-Islam jetehadda,
od indijskog mislioca Vehiduddina Hana, čiju je versifikaciju
izvršio dr. Abdus-Sabur Šahin i stavio mu podnaslov "Naučni
uvod za vjerovanje". Oni koji su se u prošlosti bavili filozofi-
jom i skolastikom smatrali su nemogućim, i odbacivali su da
čovjek može vidjeti svoja djela na ahiretu nakon što skonča na
dunjaluku, zato što su djela pojave i one ne ostaju vječno. U
svjetlu toga tumače ove kur'anske ajete: "Toga dana ljudi će se
odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova." (Ez-Zilzal, 6.)
"Toga dana, kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje
je uradio i hrđavo djelo koje je učinio."(Ali-'Imran, 30.), kao i
drugi njima slični ajeti tako da se pod djelima misli na nagrade
za njih, tj. da vide nagrade za svoja djela. Savremena nauka je
nakon toga došla da potvrdi da su čovjekova sva djela i govor
prisutni u kosmosu i da je moguće da se ona snime i uslikaju i
ostanu, čak i nakon dugo vremena poslije njihova zbivanja. Me-
đutim, čovjek sve do sada nije izumio spravu koja bi mogla da to
uradi, ali nauka ne odbacuje tu mogućnost. To znači da se sva-
kom čovjeku može prikazati i pokazati njegov govor i djela koja
je on radio cijelog života u obliku snimljenog filma sa slikom i
glasom, koji nije ništa izostavio a da ga nije zabilježio. Prema
tome on će vidjeti svoja djela u pravoj a ne prenesenoj verziji.
b) Nauka sa svojim otkrićima i činjenicama potvrđuje mnoge
šerijatske propise, objašnjavajući koristi koje pribavlja ljudima
i štete koje otklanja od njih, što je sve sadržano u tim pro-
pisima. Time se, bez sumnje, povećava iman kod onih koji vje-
ruju i smanjuje sumnja skeptika i lažova u savršenost islamskog
šerijata i njegove univerzalnosti za sve situacije i za svako
vrijeme. Npr., medicina nam može ponuditi jasnu sliku onoga
što donosi majka svih zala - alkohol, onom ko ga pije i notor-
nom pijanici, što se ogleda u štetama koje donosi njihovim tije-
lima, porodicama, društvu, svejedno bile one materijalne ili
namaterijalne prirode. Tako se objelodanjuje mudrost islama u
zabrani alkohola, prokletstvu svakog onog ko učestvuje u
njegovoj proizvodnji ili prodaji ili njegovoj prođi izravno ili
sporedno. Također, isti je slučaj i sa drogama i pušenjem kao i
 177

svim onim što su ljudi uobičajili da konzumiraju, jedenjem

pijenjem, pušenjem, itd., sve što šteti onom ko to konzumira
odmah ili naknadno, povrh toga i druge moralne, duševne i
društvene štete. Također, štete koje nanosi blud, kao što su
spolne bolesti, kao i druge bolesti kod muškaraca i žena, kao i
opasne posljedice koje ostavlja na potomstvo, moral, porodicu i
cijelo društvo. Sve to povrđuje istinitost ovog ajeta: "I što dalje
od bluda, jer je to razvrat, kako je to ružan put." (El-Isra', 32.)
Biologija, anatomija i medicina kao i druge nauke mogu da
nam objasne prirodnu istinsku razliku između muškarca i žene, i
da ove razlike nisu bez ikakve svrhe i da njihovo zanemarivanje
u zakonodavstvu, odgoju, podučavanju i usmjerenju ima opasne
posljedice. Zato je najbolje svakom od ovih polova, kao i cijelom
društvu, da svako od njih radi posao koji mu odgovara tj za koji
je stvoren kao i da posjeduje odgovarajuće obrazovanje za funk-
ciju koju obavlja. Tako bi se srela logika nauke sa logikom vjere
što je sve skupa logika zdrave prirode. Dovoljno mi je ovdje da
navedem sljedeće riječi čovjeka koji se smatra velikanom
eksperimentalnih nauka u naše vrijeme, to je dr. A. Karl iz nje-
gova djela koje se zove El-Insan zalikel-medžhul u kome on veli:
"Razlike koje postoje između čovjeka i žene nisu nastale zbog
različitosti u spolovima, kao ni zbog maternice i trudnoće niti
zbog načina odgoja. Te razlike su nastale iz vrlo dubljeg raz-
loga koji se ogleda u tome što na sve organe vrše utjecaj he-
mijske materije koje luče spolne žlijezde.
Zanemarivanje ove stvarnosti je učinilo vođe ženskog pokreta
da prihvate i mišljenje koje smatra da su oba spola, muškarac i
žena - ista, i zato je moguće da imaju isto obrazovanje i da rade
iste poslove. Istina je da se žena uveliko razlikuje od muškarca.
Svaka njena ćelija na njenom tijelu nosi prirodu njenog pola.
Takva je situacija i sa njenim drugim sistemima a posebno sa
nervnim sistemom. Fiziološki zakoni su isti kao i svemirski,
nema načina da se poremete i nemoguće je da ih zamijenimo sa
ljudskim željama, zato smo mi prisiljeni da ih prihvatimo onak-
ve kakvi su. Zato žene trebaju da razvijaju svoje sposobnosti u
pravcu njihove posebne prirode i ne trebaju nastojati da opo-
našaju muškarce.
178

Njihova uloga u napretku civilizacije je veća od uloge muš-

karaca, zato one ne umiju da je napuste". On, također, veli:
"Ljudi obično zanemaruju funkciju rađanja kod žene iako je
ona nužna za usavršenje njena razvoja. Zato je bila glupost i
apsurd odvraćati ženu od majčinstva. Zato se ne smije dozvoliti
da dječaci i djevojčice imaju isto obrazovanje. Zato pedagozi
moraju uzeti u obzir tjelesne i intelektualne razlike između
muškarca i žene i razlike u njihovim prirodnim životnim uloga-
ma. Pa između dva pola postoje razlike koje se ne mogu uklo-
niti, zato je vadžib uvažiti ih da bi se izgradio savremen svijet".
c) Postoji i drugo polje gdje možemo upotrijebiti činjenice
savremene nauke čime ćemo ojačati istine vjere, i to tako što
ćemo produbiti značenja nekih tekstova, proširiti njihove okvire
shvatanja i povećati njihovu jasnoću sa onim što je otkrila i
potvrdila nauka i sa rezultatima do kojih je doprla. Kada Kur'an
govori o pčeli "Iz njihovih utroba izlazi piće različitih boja u
kom je lijek za ljude", učenjak biologije, hemije, medicine ili
ishrane kao i drugi mogu nam govoriti o pčelinjem medu, nje-
govim bojama, koji je lijek u njemu, za što je i kako da se upo-
trijebljava. Kad Allah, dž.š., kaže: "Sve smo po mjeri stvorili", ili
"On je sve stvorio i odredio mu mjeru, ovdje je moguće naći u
raznim oblastima opširno objašnjenje o preciznosti ove mjere
kod svih stvorenja koja je Allah stvorio u kosmosu.. Kao što je,
npr., obim Zemlje i njenu preciznu udaljenost od Sunca i njeno
okretanje oko svoje ose sa određenom brzinom. Također, pre-
ciznu udaljenost Mjeseca od nje. Mogu da nam govore o količini
vode u zemaljskom morima i okeanima u tačno određenim koli-
činama. O postojanju određenih gasova u tačno određenom
omjerima i obimu i još mnogo drugog. To sve upućuje na izvrs-
nost i veličanstvenost Allahova omjera i mjere i Njegovu univer-
zalnost kod svakog stvorenja u kosmosu i na taj način nauka
urezuje u naše umove značenje ovog kur'anskog ajeta i tako po-
većavamo naukom, uvjerenje i uputu. Kada Allah, dž.š., kaže:
"On je taj koji je odredio i uputio" ili "Koji je svakom stvorenju
dao oblik i uputio ga", nauka nam ovdje, također, može po-
jasniti koliko su horizonti Allahove upute rasprostranjeni u sve-
 179

miru! U visokim i u nižim njegovim sferama! Kod čovjeka i

kod životinje! Kod biljaka i mrtve prirode! Sve u sebi ima svo-
ju uputu koja služi njegovoj svrsi. Olakšano mu je ono za što je
stvoren. Darovano mu je od Allahovih zakona toliko koliko mu
je dovoljno da ga pomogne u tome. Sve ćemo to naći u najve-
ćim i najmanjim stvarima u svemiru, od galaksija do atoma.
d) Četvrto polje u koje ulazi nauka i pomaže da'iji je objašnjenje
i potvrda mnogih kur'anskih činjenica u kojima je on bio preteča,
a koje je savremena nauka otkrila i potvrdila. Na to smo mi
ukazali kada smo govorili o naučnoj nadnaravnosti u Kur'anu.
Mnogi savremenici su se zanimali za ovo područje, tako da su
ponekada pretjerali i prešli granice. Većina od tih su učenjaci
koji su oduševljeni prema vjeri. Također, to područje su potpuno
odbacili drugi, dok su ga treći prihvatili umjereno i sa oprez-
nošću. Mi zastupamo ovaj treći put. Podrazumijevam pod umje-
renošću ne činiti nepravdu prilikom tumačenja ajeta i ne izvoditi
izraze i konstrukcije iz njihovih jezičkih značenja i da ne tuma-
čimo kur'anske tekstove pretpostavkama i teorijama koje još nisu
postale naučne činjenice. Od onih koji su se koristili naukom na
ovom polju je šejh Rešid Rida, Allah mu se smilovao, u svom
djelu El-Menar, kao i u drugom svom djelu El-Wahj el-Muha-
mmedi, gdje je govorio o kur'anskim astronomskim, prirodnim i
drugim nadnaravnostima i rekao: "Što se tiče obavještenja o
nevidljivom materijalnom svijetu kao postojanju historije, to su
njegove pozitivne nadnaravnosti. U njima je došlo mnogo
značenja u kur'anskim izrazima koje je nauka i povijest otkrila
tek u posljednjim stoljećima koja prije nisu mogla naump'asti
nikome od onih koji su živjeli u vrijeme u kome je Kur'an
objavljen. Od negativnih nadnaravnosti je da se do sada ništa
nije ustanovilo, a da je bilo apsolutno tačno, čime bi se pobilo
neko kategoričko kur'ansko značenje, pored toga što su njegova
izvješća došla radi pouke, upute i morala. Dovoljno je da ove
vijesti budu onakve kakve se ljudi uobičajili, zato se tome ne
treba zamjeriti što ta kazivanja nisu detaljizirala naučne činjenice
i povjesne događaje, jer se radi toga ne šalju poslanici da ih
objasne. Od tih kazivanja su i takva do kojih se može stići samo
180

dubokim poznavanjem nauke ih korištenjem sprava koje nisu

bile poznate onima kojima se Objava obraćalu kada je prvi put
sišla. Čak nije dozvoljeno da nešto u tim kazivanjima dođe za što
se apsolutno zna da je neprihvaćeno shodno njihovom naučnom
stepenu znanja, kako to ne bi bila smutnja za njih. Poslanik
čovječanstva je rekao: "Vi ste znaniji o dunjalučkim pitanjima".
(Hadis prenosi Muslim u svom Sahihu). Od preciznosti kur'an-
skog izraza prve vrste je (nastanak), tekvin, oko čijeg shvatanja
su se razišli ljudi. Materija stvaranja, uistinu, je duhan (dim) to je
tačno ono što se naziva magla. Zemlja i nebesa su bili jedna
kompaktna cjelina pa ju je Allah rastavio i svaku od njih učinio
posebnim stvarenjem u kojima je stvorio razne vrste životinja.
Niko nije mogao vjerovati ili zamisliti da u nekoj od ovih galak-
sija postoji život i da je Allah iz vode sve živo stvorio, i da je sve
u parovima stvorio, muško i žensko, da je svaku biljku stvorio po
mjeri, tj. učinio je njene osnovne sastojke po određenim mjeri-
lima, da je On poslao oplođavajuće vjetrove, i da On namotaje
noć na dan i dan na noć, tj. namotaje ih na oblo tijelo što jasno
upućuje na loptasti oblik Zemlje i njeno kretanje, oko čega su se
vodile žestoke rasprave među učenjacima sve doskora. Ovakvih
primjera u Kur'anu ima dosta. Neki ajeti govore o Suncu, Mje-
secu, zvijezdama i njihovom plovljenju u kosmosu i govore da
će to trajati do određenog roka. Neki ajeti govore i o nestanku
zvijezda kad se poremeti ovaj svijet. Sve se to ne može razumjeti
i ispravno shvatiti bez savremene nauke o kosmosu, astronomije.
Najzanimljivije od toga je, da je Kur'an potvrdio postojanje da
među stvorenjima vladaju zakoni koji su nepromjenljivi, i mnoge
od njih je Kur'an objasnio. Od tih zakona su i društveni zakoni za
koje je nauka saznala poslije nekojiko stoljeća od kako ih je
Kur'an objasnio. (El-Vahj el-muhammedijj, Muhammed Rešid
Rida, str. 307-308, izd. El-Mu'temer el-islami)
Uistinu, da'ija koji zna lijepo upotrijebiti naučne činjenice na po-
ljima koja smo spomenuli, naći će lahko trasiran put do ljudskih razu-
ma i osjećaja. Njegov govor će od strane intelektualaca biti prihvaćen i
ostavit će traga. Možda je ovo glavni razlog koji stoji iza uspjeha nekih
poznatih da'ija danas u našem arapskom svijetu.
 181

SAVREMENA KULTURA I NAOBRAZBA

Od najvažnijeg oružja s kojim se da'ija treba naoružati, nakon

svega što smo spomenuli je ovo što smo nazvali "savremana kultura i
naobrazba". Pod tim podrazumjevamo naobrazbu koja se uči iz stvar-
nosti savremenog života, iz događaja koji se dešavaju među ljudima
uopće, i unutar i izvan islamskog svijeta posebno.
Nije dovoljno da'iji da postigne islamsku naobrazbu, pročita litera-
turu iz književnosti, jezika i povijesti, uzme načela iz društvenih i pri-
rodnih nauka, uz sve to on ne smije da ne poznaje svijet u kome živi, na
kojem sistemu počiva, koji pravci u njemu vladaju, koji ga faktori po-
kreću, koje se sile u njemu međusobno bore, koje struje postoje u njemu,
sa kojim se problemima ljudi suočavaju, a posebno da ne poznaje svoju
veliku islamsku domovinu od okeana do okeana, njene bolove, nade, ra-
dosti, tragedije, izvore njene snage i faktore njene slabosti. A posebno
da'ija mora poznavati svoju malu domovinu i sredinu, koji običaji i od-
nosi vladaju u njoj, s kojim problemima i sukobima je suočena i s kojim
problemima i idejama su suočeni njeni mještani.
Da'ija ne može uspjeti u svojoj da'vi ako ne zna koga poziva, dok
ne bude znao kako će ljude pozivati, šta će im prvo a šta posljednje po-
nuditi. Zato, kada je Poslanik, a.s., poslao Mu‛aza bin Džebela u Jemen
rekao mu je: "Ti ćeš se sresti sa narodom od sljedbenika Knjige, zato
prvo čemu ćeš ih pozvati neka bude svjedočenje da nema drugog boga
osim Allaha. Ako oni to prihvate, reci im da im je Allah naredio pet
namaza svaog dana i noći. Ako i to prihvate obavjesti ih da im je Allah
naredio sadaku (zekat) koji se uzima od njihovih imućnih i daje se
njihovim siromasima." To znači da su oni bili medžusije ili ateisti ili neki
drugi, njemu bi bila obaveza da ih poziva na drugi način. Na osnovu toga
da'ija je obavezan u naše vrijeme da stekne obrazovanje iz:

1) Stvarnost islamskog svijeta

Da poznaje precizno njegov geografski položaj, njegovu ekono-
miju, politiku, demografiju stanovništva, uzroke njegove zaostalosti i
razjedinjenosti, faktore njegova napretka i ujedinjenosti, mogućnosti
182

njegove ekonomske saradnje i vojne i političke solidarnosti kao i nje-

gova kulturnog i društvenog približavanja.
Da poznaje ideju o islamskoj uniji ili islamskom bloku ili islamskoj
solidarnosti, jer se to smatra ovim korakom ka Islamskom hilafetu.
Da poznaje prebleme potlačenih islamskih manjina i većina na
Filipinima, Kipru, u Eritreji, Etijopiji, Rusiji, Istočnoj Evropi, Albaniji,
Bosni, Kini i Indiji.

2) Stvarnost svjetskih sila

koje se bore protiv islama
To se ogleda u opasnom trokutu kog čine: svjetsko židovstvo, svjet-
sko kršćanstvo i međudržavni komunizam. Oni se mogu ponekad među-
sobno ne slagati, ali su jedinstveni i složni protiv nas. Nužno je proučiti
uzroke i motive koji stoje iza tih zavjera protiv nas: mržnja, pohlepa,
strah, oholost itd. Kao što se također, treba upoznati sa sredstvima koja
koriste u borbi protiv nas: političkoj, ekonomskoj, i idejnoj borbi.
Poznavati opasnosti ove zadnje borbe, njena sretstva i aparate,
misionarstvo, njegove ustanove i ogromne mogućnosti kao i kršćanski
pohod na islamski svijet, sukob između islama i kršćanskog misionar-
stva u Africi, plan o pokrštavanju Indinezije, najveće islamske države,
nastojanja pokrštavanja u arapskom svijetu, njegov neuspjeh i promje-
na plana. Saradnju između misionarstva i kolonijalizma i na kraju iz-
među misionarstva i komunizma. Treba poznavati orjentalizam, njego-
ve ciljeve i sredstva, njegovu ulogu u oživljavanju tradicije. Djela orje-
ntalista o islamu i obim njihove naučnosti.
Poznavati objektivne i neobjektivne orjentaliste. Otrov orjenta-
lističke ideje i njeni tragovi u našem islamsko-arapskom svijetu. Poz-
navati treba i učenike orjentalista. Poznavati treba komunističku najez-
du preko stručnjaka, raznih vidova pomoći, kulturnih ustanova, sla-
njem naučnih i stručnih izaslanstava u komunističke zemlje i podržava-
nje komunističkih partija unutar materijalnih investicija i instrukcija.
Poznavati sumnjive organizacije kao što su masonizam i ono što
proističe iz njega, njegovu opasnost i podla sredstva i njegovo ušunjava-
nje među aristokratske staleže, kao i poznavanje Rotari klubova.
 183

Poznavanje unutrašnje najezde putem izdajnika, robova zapadnih

ideja i lojalnih liberalnih i ljevičarskih partija, prihvatanjem i zaštitom
otpadničkih frakcija od islama kao što su behaije i kadijanije, podr-
žavanjem sekularističkih vladara itd.
Ovdje treba upozoriti na dvije stvari:
1. Ne treba se bojati ili zanemariti neprijateljsku snagu i planove,
kako to ne bi odvelo u očaj pa da im se ne suprotstavi zbog toga
ili zbog potcjenjivanja njihove snage.
2. Okoristiti se inteligentno od postojećeg sukoba među tim sna-
gama i naći odgovarajuće prilike za to, kao što je, npr., sukob
između Rusije i Kine. Prethodnici bi uobičavali govoriti: "Bože,
zaposli nasilnike nasilnicima, a nas između njih izvedi zdrave".

3) Stvarnost savremenih religija

Treba poznavati židovstvo, neoriginalan njihov Tevrat, opasnost
Talmuda a posebno njegov pogled na nežidove i refleksiju toga na cionis-
tički pokret i osnivanje Izraela; kršćanstvo: njegove mnogobrojne frakcije
i crkve, sukobe među tim frakcijama i crkvama, pokušaje približavanja
među njima kao i pokušaje približavanja prema židovstvu. Vatikanski
dokument u kom se Židovi oslobađaju Isaove krvi, poznavanje onoga što
se naziva "Približavanje između islama i kršćanstva" i njegovu vrijednost.
Poznavati velike vjere Dalekog istoka: politeistički hinduizam, njego-
ve frakcije, vjerovanja i islamski stav prema njemu. Zatim, budizam, nje-
govu raširenost na Dalekom istoku i njegov uticaj na njegove sljedbenike.

4) Stvarnost savremenih političkih pravaca

Da'ija treba da poznaje savremene političke pravce kao što su:
komunizam, kapitalizam, socijalizam, demokratija, diktatura, njihove
razne škole i različitost njihove prakse i primjene. To vidimo u komu-
nističko marksističkoj teoriji, gdje se oučava razlika u primjeni te teorije
kod Lenjina i njegovih nasljednika i njena primjena kod Mao Ce Tunga.
Čak se ta razlika uočava između Lenjina i njegovih nasljednika: Hruščova
i Brežnjeva. Treba poznavati da komunizam nije mogao da realizuje svoju
utopijsku filozofiju o jednakosti prihoda i nestanku države, itd.
184

Treba poznavati komunističke partije u zapadnoj Evropi, gdje su

se neke vođe tih partija odrekli nekih osnovnih komunističkih shvata-
nja, kao što je klasna borba. Kakav je stav komunizma prema vjeri
uopće a prema islamu posebno? Njegov odnos prema moralnim vrijed-
nostima kao i prema slobodama.
Treba poznavati i savremeni kapitalizam, kao i u kojoj se je mjeri
on promjenuo od početka njegova nastanka. Kapitalizam u Americi,
Evropi i Japanu, kakvi su uticaji kapitalizma danas i njegov stav prema
vjeri? Šta je sekularistički kapitalizam? Šta znači uspostava kršćansko-
demokratskih stranaka u Evropi?
Upoznati se sa socijalizmom, njegovim mnogobrojnim školama i
razlikama među njima, od reformističkih do naučnih. Šta je zajedničko
među različitim socijalizmima? Kakva je razlika između socijalizma i
komunizma? Socijalizam i vjera. Uspostavljanje socijal-kršćanskih
stranaka u Evropi?
Šta je demokratija i koje su njene vrste? Prizivanje demokratije
od strane komunista, kapitalista i socijalista, šta to znači? Demokratija
je politički sukob ili političko okupljanje ili politički savez? Kriza
demokratije u svijetu?
Diktatura, šta je to, koje su njene vrste? Staleška diktatura,
stranačka diktatura, diktatura vođe. Nacističko-fašistička iskustva?
Diktatura u današnjem svijetu?
Kakav je stav islama prema ovim pokretima? Islam je jedinstven
sistem. Neki pravac koji se slaže u nečemu sa islamom, s njim se
razlikuje u mnogim stvarima. Razlika između islama i ovih pokreta je
u ciljevima i sredstvima. Greška pripisivanja islama nekom od njih.
Naš Ummet nema potrebe da uvozi strani pravac, dovoljan mu je
islam. Zločini koje su našem Ummetu nanijela uvozna rješenja? Nuž-
nost i obaveznost islamskog rješenja?

5) Stvarnost savremenih islamskih pokreta

Pod tim se podrazumjeva da da'ija treba poznavati: lokalne
pokrete, svjetske pokrete, pokrete koji su prihvatili islam djelimično i
one pokrete koji su ga prihvatili u cijelosti.
 185

Najvažniji pokreti u islamskom svijetu su: El-Džematul-isla-

mijjetu u Pakistanu i Indiji, partija Mašumi u Indoneziji, Hizbut-tahrir u
Jordanu i Palestini, Muslimanska braća u Egiptu i arapskom svijetu, i
ovo je najveći savremeni islamski pokret. Islamska da'va u islamskom
svijetu: njene ustanove i sredstva: džamije i njihova uloga i šta im
nedostaje i koju ulogu je moguće da odigraju. Kongres džamijske misije.
Islamski časopisi i njihova uloga... Islamska literatura.
Da'ije: Prvi svjetski kongres za usmjerenje da've i pripremu da'ija,
njegove preporuke i studije. Važnost islamskih univerziteta i koledža i
njihova uloga. Uloga Ministarstava vakufa i islamskih pitanja.
Islamska da'va izvan islamskog svijeta: u Aziji, Africi, u Evropi i
Americi, u islamskim centrima, islamskim univerzitetima, studentskim
udruženjima, islamskim školama. Važnost usklađivanja i povezivanja
između ovih institucija. Opreznost od zavjera neprijateljskih snaga pro-
tiv njih. Stroga obaveznost pomaganja ove da've materijalno i moralno
od strane islamskog svijeta. Uloga El-Azhara, Svjetske islamske lige i
drugih javnih ustanova u širenju da've i potpomaganju njenih nosilaca.
Upozorenje vladama da se ne miješaju u vođenje ovih ustanova i da ih
ne koriste za lokalnu politiku.

6) Stvarnost idejnih struja

koje su opozicija islamu
Pod tim mislimo na struje prisutne unutar islamskog svijeta kao što
su: ljevičarske ili marksističke struje. To je materijalistička struja, koja je
lojalna komunizmu. Liberalna struja, koja je lojalna zapadnom bloku i
koju šire neki novinari, novine i partije, to je sekularistička struja. Na-
cionalna struja (arapski, turski, perzijski i drugi nacionalizmi) to je,
također, sekularistička struja koja zagovara da se odvoji vjera od države.

7) Stvarnost frakcija
koje su se otcijepile od islama
Najpoznatije i najopasnije su behaije i kadijanije. Što se tiče
prve, ona predstavlja novu vjeru koja se potpuno razlikuje od islama,
tako da sami njeni propagatori ne tvrde da je nastala od njega, iako su
186

njeni prvi počeci bili na islamskom tlu. Što se tiče druge, to je otpad-
nička frakcija koja vjeruje u novo poslanstvo nakon što ga je zapečatio
Muhammed, a.s. Ova frakcija nastoji svim silama da se pripoji islamu.
Obje one uživaju podršku sila koje su neprijateljski raspoložene prema
islamu.

8) Stvarnost lokalne sredine

Dužnost je svakom da'iji da prouči sredinu u kojoj živi i da
poznaje njenu situaciju i običaje i da uloži veliki napor da razumije
njene probleme, duh ljudi i šta na njih utiče i da nauči njihov jezik,
kako bi im se mogao obraćati na njihovom jeziku, "Svakog poslanika
smo poslali na jeziku njegova naroda da im objasni".
Zato smatramo poznavanje živih jezika ili makar jednog od njih
nužnim za da'iju u naše vrijeme.
Ovu su ukratko osnovne stvari na kojima bi se trebalo danas
zasnivati savremena naobrazba. Jasno se vidi da se to ne postiže samo
iz knjiga, jer je to kultura koja se stalno razvija, obnavlja i ide napred.
Zato je moguće da da'ija nađe u novinama, časopisima, periodičnicima,
službenim i neslužbenim izvještajima i izdanjima. Da'ija je taj koji
posjeduje budnu svijest i istančan osjećaj i zato može da uzme novu
opskrbu iz svega što ga okružuje, iz svakodnevnih životnih zbivanja: iz
novina, novinskih agencija, iz osvrta. Za sve to bi mogao bi napraviti
svoju arhivu ili sidžil u kom bi mogao zapisivati šta ga zanima od ovih
događaja i vijesti, zatim da to sve sistematizira i stavi na mjesto da bi
ga koristio kad mu zatreba, jer današnji događaji su sutrašnja povjest,
koju proučavaju naučnici i analiziraju kritičari. Uz to ovi događaji i
vijesti imaju jednu odliku nad prošlim vijestima i događajima a to je
što su one još svježe i prisutne u svijestima i zato one imaju veći
utjecaj i ostavljaju veći trag. Čak, da'ija može da dođe do informacija
direktno iz živih izvora, iz susreta sa ljudima, miješanjem sa njima,
posmatranjem njihovih stanja, slušanjem njihovih priča, na putu ili kod
kuće, jer je putovanje pola znanja. Zato je naša klasična ulema dosta
putovala u potrazi za znanjem - da bi stigli do njega pa makar i kod
kuća onih koji ga posjeduju. Arapski pjesnik veli:
 187

"O plemeniti sine, zašto se ne približiš pa da vidiš o

Čemu su ti pričali, jer onaj koji je vidio nije kao onaj koji
je čuo".
I posljednja naša dova je da hvala pripada Allahu Gospodaru
svjetova.

(Kulturna naobrazba da'ije, Konjic, 2000, str, 21.-82.,

121.-153., sa arapskog preveo: dr. Sulejman Topoljak)
188

Husein Đozo

DŽIHAD

U eri dekadence došlo je do raznih deformacija, izopačavanja, po-

grešnih tretmana i interpretacija velikog broja islamskih ustanova, pro-
pisa i pojmova. Mnogim islamskim učenjima data su suprotna značenja.
Ne može se za to kriviti samo vanjski neprijatelj. Za najveći dio
tih deformacija i izopačavanja snose odgovornost samo muslimani.
U ovom razmatranju biće riječi o jednoj veoma važnoj ustanovi u
islamu - džihadu kojoj je vanjski neprijatelj pokušao dati pogrešan i
izopačen smisao.
Povijest ljudskog roda je rezultat stalnih konfrontacija. Čovje-
čanstvo je, nažalost, živjelo a i sad živi u stalnim sukobima. To su one
proturječnosti koje čine osnovni zakon prirodnog i društvenog razvoja.
Najoštrije konfrontacije izazvane su nekada na osnovu vjerskog
opredjeljivanja i grupisanja. Sada se takve, još oštrije konfrontacije,
izazivaju grupisanjem i opredjeljivanjem na osnovu ideologija i poli-
tičkih i ekonomskih sistema. Inkvizicija u srednjem vijeku daleko izo-
staje iza koncentracionih logora u dvadesetom vijeku.
U konfrontaciji protivnici se služe raznim sredstvima. U fazi tako-
zvanog hladnog rata pokušava se obezvrijediti sve što je protivničko. Sada
tu ulogu vrše moćna sredstva javnog informiranja, koja nemaju granica.
U konfrontaciji islama i kršćanstva, koja je najsnažnije došla do
izražaja u prodorima islama u Evropu preko Španije, zatim putem
 189

osvajanja Carigrada, preko Balkana, pa onda preko križarskih pohoda,

kolonijalizma i najzad izraelskom agresijom, kao vidom neokolonija-
lističkih pokušaja, pored vojničke okupacije nastojao se protivnik u
duhovnom i kulturnom pogledu predstaviti u najcrnjoj slici i na taj
način dokazati prednost vlastitog učenja i sistema i time opravdala
postojeća politika...
S druge strane, tendenciozno se pokušavalo, s jedne i druge stra-
ne, nekim ustanovama, učenjima i propisima dati izopačeni smisao ka-
ko bi se izazvala što veća mržnja prema protivniku na kojoj je počivala
određena politika.
Danas više nema političkih, društvenih i ekonomskih konfron-
tacija na osnovu vjerskih opredjeljenja. Uz to živimo u vremenu, iako,
nažalost, ne bez konfrontacija, u kojem sve više i više, bar teoretski,
sad-zasad, dolaze do izražaja tendencije i ideje općeljudske solidar-
nosti, međusobnog upoznavanja, približavanja, tolerancije i koegzis-
tencije.
Zbog toga je veoma važno najozbiljnije prići stvaranju povoljnije
duhovne atmosfere u međuljudskim odnosima. Na tom planu je poseb-
no važno ispravljati naslijeđene zablude, teška opterećenja nastala u eri
konfrontacija u prošlosti. Moramo priznati da ta opterećenja još uvijek
stoje kao jake prepreke na putu općeg razumijevanja, međusobne
saradnje i sloge među ljudima. Ona predstavljaju u većini slučajeva
glavne izvore netrpeljivosti, šovinizma, nacionalizma itd.
Nedavni najnoviji Vatikanski koncil pruža jednu vrstu ohrabrenja
na tom putu. Treba priznati da su na tom zasjedanju donesene historijski
značajne odluke. Katolička crkva, možda, nikada ranije nije bila otvo-
renija prema drugima nego je to sada, poslije Koncila.
Prijeka dužnost je svih da svako, prema svojim mogućnostima,
doprinese prevladavanju prepreka i utiranju puta širem međusobnom
otvaranju.
U sljedećim recima pokušaćemo ispraviti jednu tendenciozno
isforsiranu zabludu i time omogućimo bolje međusobno upoznavanje.
190

II
Ustanova džihada ima u islamu veoma veliki značaj. U širem
smislu džihad znači ulaganje truda i napora u svim akcijama i aktiv-
nostima u borbi za održanje, napredak i blagostanje, kako pojedinaca
tako i zajednice. Osnovno pravo, ujedno i obaveza, svakog čovjeka je da
poduzima sa svoje strane sve što je potrebno da bi unaprijedio svoj
život, da bi osigurao bolje sutra i da bi živio u miru, sreći i blagostanju.
Džihad u ovom smislu, a to je ustvari pravi džihad, jer dolazi od
glagola džehede - ulagati napore, najprije polazi od čovjeka kao
nosioca ove ustanove. Potrebno je, prije svega, da se čovjek pripremi i
osposobi za jedan ovakav napor. U tom pripremanju mora se imati u
vidu težina i sva delikatnost ljudske misije. Mora se poći od činjenice
da je čovjek halifa na zemlji, da je čitav pojavni svijet, u što spada i
kosmos, njegov domen. Sve je to njemu stavljeno na upravu, korištenje
i raspolaganje (Ve iz kale Rabbuke li-l-mela'iketi...).
Neosporno, ova velika i veoma složena misija, iziskuje ogromne
napore. Čovjek se za njeno izvršenje mora spremiti i osposobiti. Ima za to
osnova, jer je obdaren razumom (Ve 'alleme Ademe el-esmae kulleha).
Ovo pripremanje i osposobljavanje predstavlja najvažnije polje
džihada. To je osnov ove ustanove i svih njenih vrsta. Borba za struč-
no, tehničko i naučno osposobljavanje čovjeka, za formiranje zdrave,
duhovno, moralno-etički snažne ljudske ličnosti čini bitnu sadržinu
ustanove džihada. Zato je Muhammed, a.s., vraćajući se sa jednog
vojnog pohoda, rekao ashabima: "Vraćamo se iz male bitke i ulazimo u
mnogo veću bitku; bitku sa samim sobom."
U osposobljavanju za izvršenje životne misije, koju islam
određuje i propisuje čovjeku, nije dovoljna samo stručna sprema.
Ovdje je nadasve važna duhovna, moralno-etička ili, kako bi se sada
reklo, ideološka strana čovjeka. Potrebno je izgraditi čovjeka, stvoriti
pozitivnu, humanu i stvaralačku ličnost. Ne smijemo nikada smetnuti s
uma da je čovjek nosilac svih aktivnosti, da uređuje svijet i mijenja ga
prema mislima, osjećajima i vjerovanjima koje nosi u sebi i koje čine
sadržinu njegove svijesti. Njegovo vanjsko ispoljavanje nije ništa
drugo nego vjeran odraz njegove duhovne usmjerenosti, misli, ideja i
prihvaćanja određenih vrijednosti i principa.
 191

Čovjek, prije svega, mora biti svjestan sebe, svoga mjesta,

položaja na ovoj planeti, svoje misije, svoga postojanja i mogućnosti
svoga ispoljavanja.
Formiranje ovakvog čovjeka bio je prvi neposredni cilj Objave.
Muhammed, a.s., je cjelokupnoj svojoj misiji i poslanju dao obilježje
borbe - džihada za unapređenje duhovnih vrijednosti, moralno-etičkih
vrlina i izgradnje korisne i stvaralačke ličnosti.
Bitka za čovjeka (džihad) za najbitniji osnov ljudske zajednice
najavljena je u pećini na brdu Hira prije četrnaest stoljeća prvom
objavom: Ikre bismi Rabbike... - Uči u ime tvoga Gospodara, što
drugim riječima znači: spremaj se za veliku misiju i teški amanet,
kojeg su odbili da prihvate nebesa i Zemlja (Inna aredne-l-emanete...),
a ti si ga, čovječe, uz veliku odgovornost i rizik, prihvatio.
Mekanski period Objave i rada Božijeg poslanika Muhammeda,
a.s., na njenoj primjeni bio je karakterističan upravo po ovoj vrsti dži-
hada. Čitav ovaj period koji je trajao 13 godina ispunjen je borbom na
polju postavljanja duhovne osnove i ideološke baze jednog novog
društva koje će ponijeti prihvaćeni amanet, i u razvoju ljudske misli i
ljudskog društva otvoriti novu epohu. Ako bismo analizirali ajete koji
su objavljeni u ovom periodu, kao i rad Muhammeda, a.s., ustanovili
bismo da je sve to usredotočeno na stvaranje novog čovjeka, nove
ljudske ličnosti koja će kroz dalje tokove historije ponijeti nove
vrijednosti i principe i na njima izgrađivati bolji život. Trebalo je one
pustinjske beduine, primitivne nomade, ogrezle u svim mogućim poro-
cima, koji su se nalazili na dnu ljestvice razvoja, pretvoriti u nosioce
velikih općeljudskih vrijednosti. Trebalo je, najprije, u glavama i
svijesti ljudi poljuljati osnove plemenskog, robovlasničkog i idolo-
pokloničkog sistema. Nije bilo, mora se priznati, nimalo jednostavno
od krvno zaraćenih plemena, gdje je u najvećem stepenu carevala krv-
na osveta, gdje je svako pleme imalo svoje božanstvo, svoga idola, i
gdje je ropstvo predstavljalo osnov društvenog poretka, ostvariti du-
hovno, političko i društveno jedinstvo koje će počivati na punoj jed-
nakosti i ravnopravnosti svih ljudi.
Bio je to vanredno velik i historijski veoma značajan zadatak,
koji je iziskivao ogromne napore i žrtve (džihad). Trinaest godina
džihada u mekanskom periodu uz punu spremnost na ulaganje najvećih
192

napora i podnošenje najvećih žrtava. Muhammed, a.s., je, primjenju-

jući Objavu, postavio čvrst duhovno ideološki osnov sa kojeg se moglo
dalje sigurno startovati.
U mekanskom periodu objavljeni su osnovi vjerovanja i morala.
Objavljen je princip Božijeg jedinstva iz kojeg je nužno slijedilo
jedinstvo pojavnog svijeta, ljudskog roda, vrijednosti, objave Božijih
poslanika itd. Bog je jedinstven. Iz toga jedinstvenog izvora nastalo je
sve. Po tom jedinstvenom izvoru sve je u osnovi jedinstveno. Razlike
su samo u vanjskim i trenutnim manifestacijama. Čitav pojavni svijet
je po svojim osnovnim elementima jedinstven. Samo je modificiranje,
oblikovanje tih elemenata, s obzirom na nejednake uslove u kojima se
vrši modificiranje, različito. Od istih elemenata nastaju različite kom-
binacije usljed različitih omjera u odnosu elemenata i zbog drugih
okolnosti. Druge bitne razlike ne postoje. Ovaj princip, u različitim
formulacijama, istaknut je na bezbroj mjesta u Kur'anu. Svagdje, u
svim tim ajetima, utvrđuje se jedinstven način i izvor stvaranja. Sve
proistječe iz jednog izvora i na osnovu istog sistema.
Tako je uglavnom od istih elemenata i na isti način nastao i čov-
jek. U tom pogledu svi su ljudi jednaki. Tu i leže osnovi ljudske jedna-
kosti i ravnopravnosti, osnovi sveopćeg bratstva, ljubavi i sloge među
ljudima, bez obzira na razlike u boji, obliku, plemenu, rasi itd, (Ja ejju-
he-n-nasu inna halaknakum min zekerin ve unsa ve dže'alnakum šu'uben
ve kabaile li tearefu... - El-Hudžurat, 13.). U osnovnim pravima i
obavezama među ljudima ne može niti smije biti bilo kakve razlike. Svi
su oni na isti način nastali, od istih elemenata sazdani i sa istim životnim
pozivom. Najbolji je medu njima onaj koji je najkorisniji društvu i koji
se najviše čuva zla (Kur'an). Ničije pravo se ne smije osporiti. Bog je
zaštitnik i izvor svih prava. Nasilje je najveći grijeh. Bog štiti potlačene i
obespravljene. Bilal, oslobođeni rob iz Abesinije, član je najužeg savje-
ta, govorio je Muhammed, a.s., da ne postoji nikakva razlika između
Arapa i nearapa, niti prednosti jednih nad drugima.
Na jedinstven način ispoljavala se, isto tako, Božija briga o
jedinstvenom ljudskom rodu putem jedinstvene Objave.
Mi smo ti poslali Objavu kao Što smo je slali Nuhu i
poslanicima poslije njega. Slali smo Objavu Ibrahimu,
 193

Ismailu, Ishaku, Jakubu, plemenima, Isau, Ejjubu, Junusu,

Harunu i Sulejmanu. Poslali smo ZeburDavudu. I drugim
poslanicima (slali smo Objavu) o kojima smo ti pričali, a i
onima o kojima ti nismo pričali... (En-Nisa, 163-164.)
Oni koji vjeruju u Boga i Božije poslanike, i ne prave među
njima nikakve razlike, zaista su oni pravi vjernici... (En-
Nisa', 152.)
Recite, mi vjerujemo u Boga i ono što nam je poslato kao i
u ono što je poslato Ibrahimu, Ismailu, Ishaku, Jakubu,
plemenima, što je dato Musau, Isau i što je dato drugim
poslanicima od Boga. Mi među njima ne pravimo nikakve
razlike... (El-Bekare, 136.)
...Recite, mi vjerujemo u ono što nam je objavljeno, kao i u
ono što je vama objavljeno. Naš Bog i vaš Bog je isto-
vjetan... (El-'Ankebut, 46.)
U vjerodostojnom hadisu Muhammed, a.s., je jedinstvo Objave
objasnio na vrlo plastičan način rekavši: "Moj odnos prema ranijim
Božijim poslanicima sličan je primjeru čovjeka koji je podigao vrlo
lijepu i ukusnu zgradu, ali je u jednom uglu te zgrade nedostajala jedna
cigla, a kod posjetilaca koji bi izražavali divljenje ljepoti zgrade, ovo
mjesto izazivalo je neugodan osjećaj i pitanje zašto ovaj nedostatak. Ta
cigla sam ja i ja sam ispunio taj nedostatak u zgradi."
Objava predstavlja jedinstven kontinuirani proces. Ona je, s
obzirom na razvoj i sazrijevanje ljudskog roda, doživljavala razna
izdanja, prilagodavajući otkrivanje jedinstvene istine i jedinstvenih
vrijednosti mogućnostima shvaćanja i potrebama života u datom
trenutku.
Islam, također, stoji na principu jedinstva općeljudskih vri-
jednosti. One su iskonski usađene u ljudsku dušu. Istina, pravda,
ljubav, jednakost, humanizam, nauka, rad, postojanje, iskrenost itd.,
sve su to vječne težnje svih ljudi. Drugo je to kako se one ispoljavaju u
praksi, u datim historijskim trenucima, kako ih ljudi shvaćaju i preko
kakvih ih ustanova primjenjuju. To se svakako mijenja. U toku
historije nisu bili rijetki slučajevi zloupotrebe ovih vrijednosti. U ime
pravde činjene su najveće nepravde. U borbi za čovjeka ubijani su
milioni ljudi itd.
194

Na tim principima Muhammed, a.s., je u mekanskom periodu

vodio bitku - džihad za čovjeka i postavljanje temelja za novo društvo.
Ova vrsta džihada nije u sebi sadržavala nikakvih elemenata sile,
presije, niti bilo kakva pritiska. Čovjeka je trebalo vratiti sebi, pomoći
mu da nađe sebe, da se oslobodi otuđenja. Mekanski period džihada u
borbi protiv otuđenja počivao je na metodi podsjećanja na ono opće-
ljudsko, zajedničko, što već postoji u ljudskim dušama, makar u nekom
latentnom, potencijalnom stanju. Trebalo je naći načina da Božija riječ
dopre do one tinjajuće žiže, skrivene negdje u dubinama ljudske inti-
me, pa da je ponovo rasplamsa. Kur'an je znao da nađe put do te inti-
me, da priđe čovjeku onako kako to najbolje odgovara njegovoj pravoj
prirodi (fitretellah elletifetare-n-nase 'alejha).
Ovdje nam sada, čini se, postaje mnogo lakše shvatiti i razumjeti
smisao već iznesene tvrdnje u Muhammedovu hadisu: da je najveći
džihad ovladati sobom i pobijediti čovjeka. Ako smo uspjeli da ostva-
rimo pobjedu nad samim sobom, da upoznamo čovjeka, da mu znamo
prići i otkriti njegove prave želje, stremljenja i potrebe, bili bismo tada
zaista blizu konačne pobjede.
To je, eto, široko polje na kojem se ispoljava i potvrđuje džihad u
širem smislu. Ova vrsta džihada obuhvaća svaku borbu, na kulturnom,
duhovnom, političkom, ekonomskom i nauČnotehnickom polju. To je
džihad kojeg islam preporučuje uvijek i koji vječno traje (madin ila
jevmi-l-kijame).

III
Džihad u užem smislu znači oružanu borbu, odbranu zemlje,
slobode, uvjerenja i drugih vrijednosti putem upotrebe sile, ukoliko se
neprijatelj ne može odbiti na drugi način.
Iako ova vrsta džihada predstavlja vanredne i izuzetne mjere,
islam ga prihvaća i preporučuje samo u nenormalnim vanrednim
prilikama i to pod strogo određenim uslovima.
Islam sasvim realno i bez ikakvih iluzija prilazi problemu čovje-
ka i života uopće. Čovjek, kako ga islam vidi, kao posebna kategorija
postojanja, stoji negdje na sredini između kategorije obične životinje,
 195

kao nižeg postojanja, i kategorije anđela, kao višeg postojanja. Niža

kategorija - životinja karakteristična je po samo fizičkom, a viša kate-
gorija - anđeli po samo duhovnom postojanju. Kategorija čovjek, pak,
ujedinjuje u sebi obje ove karakteristike. On ima dvostruko postojanje:
duhovno i fizičko. Nosi u sebi elemente životinje i anđela, elemente
nižeg i višeg svijeta, elemente duha i materije. Razapet je između
životinjskih niskih nagona, strasti, i viših duhovnih stremljenja. U
njemu se najoštrije sukobljavaju, kako se to kaže u terminologiji svih
religija, rušilaćke luciferske sile sa stvaralačkim silama anđela (šejtan i
melek). Jedne ga vuku u zlo, a druge u dobro. Čovjek je ustvari naj-
veća proturječnost. Takva je uglavnom i prirodna sredina u kojoj živi.
Bez obzira na promjene, koje se događaju u prirodi i društvu, oči-
gledno ništa ne može izaći iz okvira prirode svoga bića. Bog u odgo-
voru na prigovor anđela, da će čovjek činiti zlo i proljevati krv, nije
demantirao ovu osobinu čovjeka, iako mu to nije smetalo, da ga posta-
vi svojim zamjenikom na Zemlji.
Vječna borba između dobra i zla, nagona i viših težnji, stalni
sukobi, proturječnosti, čine osnovni zakon ljudskog života, a ujedno i
njegovu pokretačku snagu. Da nije međusobnih sukoba u ljudskom
društvu "da Bog ne suprotstavlja jedne protiv drugih, da ne suzbija
jedne pomoću drugih, bio bi paraliziran čitav život na Zemlji" (Lev la
defuliahi-n-naše badahum bi-badin le-fesedeti-l-erdu - Kur'an).
Poznajući prirodu čovjeka, i života uopće, islam nije mogao a da
u cilju samoodbrane i zaštite vlastitih vrijednosti ne odobri upotrebu
sile u granicama, razumije se, koje određuju opće moralno-etičke
norme i u mjeri napada i nužne odbrane.
Kada je Muhammed, a.s., 622. godine napustio Mekku i preselio u
Medinu, nastala je u razvoju islama nova - medinska era. Tu su na
osnovu principa koji su proklamirani u Mekki udareni temelji prvoj
islamskoj zajednici. U tom smislu su vrlo važna dva javna akta. U cilju
stvaranja što čvršće koherentne zajednice Muhammed, a.s., je najprije
jednom vrstom ugovora izvršio bratimljenje između muhadžira i ensarija
(izbjeglica i domaćih muslimana). Porodice pobratimljenih zajedno su
zarađivale za život i međusobno se pomagali u svakom pogledu.
Drugi historijski značajan javni akt kojeg je Muhammed, a.s., po-
duzeo u Medini jeste ostvarenje zajedništva između muslimana, kršćana
196

i jevreja. Predložio je stvaranje grada - države u Medini. U dogovoru s

njima napisan je ustav, prvi te vrste u svijetu, u kojem su regulirana
prava i obaveze građana i ukinuti su običaji ličnog pribavljanja pravde a
briga o ovome prenijeta je na centralni organ zajednice svih građana:
jasno su određeni principi odbrane i inostrane politike; uspostavljen je
sistem osiguranja za slučajeve težih šteta. Nedvosmisleno je priznata
sloboda vjeroispovijesti, naročito za jevreje. Ustavnim aktom priznata
im je jednakost sa muslimanima u svemu Što se odnosi na svakodnevni
život.
Prva islamska zajednica postala je na taj način stvarnost, dobila
je svoje stvarno i formalno postojanje. Iz toga je jasno proizašlo nepri-
kosnoveno pravo na život, razvoj i odbranu. Duboko svjesna svoje his-
torijske misije ova zajednica, odmah na početku, pokazivala je veliku
aktivnost i stvarala veoma ambiciozne planove na polju širenja islama
-miroljubivim sredstvima.
Svakako da ovakva aktivnost, koja je ukazivala na znakove rađa-
nja jednog duhovnog giganta, nije mogla a da kod nutarnjeg i vanjskog
neprijatelja ne izazove posebno interesovanje. Ubrzo su počele intrige,
zavjere, kršenje ugovora, pripreme za uništenje muslimanske zajednice.
Očito da u takvoj situaciji muslimanima nije preostalo ništa dru-
go nego da se brane i preduzimaju sve mjere u interesu vlastite zaštite i
samoodbrane.
Sasvim je logično, na mjestu i opravdano što je u ovom ovakvom
trenutku muslimanima odobrena odbrana i upotreba sile. To je osnov-
no, neprikosnoveno pravo svakog čovjeka i svake zajednice koje niko
nikada nije osporio.
Borite se na Božijem putu protiv onih koji se bore protiv
vas. Nemojte napadati niti u borbi prelaziti dopuštene
granice. Bog zaista ne voli one koji napadaju i prelaze
granice. (El-Bekare, 190.)
Ovo je prvi ajet koji govori o ovoj vrsti džihada i koji dopušta
ratovanje, ali, kako se jasno vidi, samo u slučaju odbrane. To je posve
vidljivo i iz sljedećih ajeta:
Ako oni udare na vas, onda se i vi borite protiv njih. Takva
je kazna neprijateljima. Ako odustanu od borbe i prestanu
 197

se boriti protiv vas, morate i vi prestat. Svakako je Bog

milostiv i oprašta. (El-Bekare, 191-192.)
Ako se oni okane ratovanja i ne budu se borili protiv vas,
već vam ponude mir, Bog vam ne dopušta da poduzimate
protiv njih bilo šta. (En-Nisa', 90.)
Ako vam ponude mir, prihvatite ga i oslonite se na Boga.
On sve čuje i zna. (El-Enfal, 61.)
Bog vam ne zabranjuje da činite dobro i budete pravedeni
prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas
ne progone iz vaše zemlje. Bog voli pravedene... (El-
Mumtehane, 8.)
Džihad se u Kur'anu spominje na 60 mjesta u 13 poglavlja.
Uglavnom svagdje se utvrđuje njegov gornji smisao. Riječ je o odbrani
i otklanjanju smetnji slobodnog djelovanja i ispovijedanja vjerovanja.
Radi se, naime, o zaštiti osnovnih i neprikosnovenih prava postojanja.
U citiranim ajetima kategorički se isključuje svaka misao agresije, čak
se najstrožije upozoravaju muslimani, da ne bi prešli granice odbrane.
Čim neprijatelj prestane napadati, potrebno je obustaviti odbranu i
prihvatiti miroljubivo rješenje.
Iako se radi o odbrani, koju uglavnom određuje napadajući nepri-
jatelj, islam je i ovu vrstu ratovanja do krajnosti humanizirao. Poznate
su direktive koje je Muhammed, a.s., a kasnije i njegovi nasljednici -
halife Ebu Bekr, Omer itd. izdavali svojim vojskovođama. Te direktive
su najstrožije naređivale vojskovođama da prema ženama, starcima,
djeci, svećenicima i zarobljenicima moraju najhumanije postupati.
Danas postoje čitave zbirke ovih direktiva koje veoma rječito govore o
humanom odnosu prema neprijatelju i pokušavaju da se nasilje rata
svede na najmanju moguću mjeru.

IV
Neki zlonamjerni i tendenciozni krugovi na Zapadu, naročito iz
perioda kolonijalizma, pokušali su džihadu dati sasvim pogrešnu
interpretaciju da bi time dokazali najveću, svjesno i sa određenim
ciljem izmišljenu, podvalu da se islam silom nametao i pomoću mača
širio. Oni još suvijek uporno nastoje, iako bez ikakva osnova, da
198

džihadu daju smisao svetog rata i da ova ustanova u islamu predstavlja

izvor najopasnije agresije i nasilja protiv svega što nije islamsko.
Ustanova džihada po njihovoj tendencioznoj tvrdnji nosi u sebi pakle-
nu namjeru da se silom uništi sve što nije muslimansko. Svaki musli-
man je, prema ovakvom nakaradnom i izopačenom shvaćanju džihada,
dužan da mrzi nemuslimana i da se bori protiv njega.
Nije teško u ovakvim tvrdnjama prepoznati obične podvale. Prije
svega, islamu je potpuno stran atribut sveti. On ne operiše sa tim atri-
butom niti ga pripisuje bilo čemu na zemlji. U islamu nema svetih lju-
di, a pogotovo nema niti može biti svetih ratova. Rat je, prema islam-
skom učenju, nužno zlo koje se kao sredstvo odbrane upotrebljava sa-
mo u izuzetnim situacijama. Rat, bilo kakav, nije niko nigdje i nikada u
islamu nazvao svetim, niti je džihadu dao takvo tumačenje. To je puka
izmišljotina Zapada, vjerovatno, po analogiji na svetu inkviziciju.
Kada je 1969. godine na Četvrtom kongresu Akademije islam-
skih nauka u Kairu donesen zaključak o općoj islamskoj obavezi i
potrebi ulaganja zajedničkih napora u vezi paljevine džamije El-Aksa i
okupacije Jerusalema, bilo je vrlo uglednih članova koji su tražili da se
u zaključku ne upotrebljava riječ džihad, koja izražava zajedničke na-
pore, jer joj Zapad daje pogrešno tumačenje i prevodi je u značenju
svetog rata. Musa Sadr, veoma ugledni predstavnik šiija, smatrao je da
bi cionistički i imperijalistički krugovi na Zapadu, kojima nije stalo do
mira, mogli zloupotrijebiti ovaj termin u cilju sijanja nepovjerenja
između muslimana, s jedne strane, i jevreja i kršćana s druge strane.
Pisac ovih redaka se složio sa ovim prijedlogom, ali ne samo
zbog navedenog razloga. Smatrao je da su zajednički napori i akcije na
nivou islamskog svijeta u ovom trenutku i u postojećim uslovima
neizvodivi. Neposredno ugrožene arapske zemlje još uvijek ne mogu
naći zajednički jezik. Zato je bio mišljenja da se ne donosi takav
zaključak koji će ostati samo na papiru i pružiti još jedan dokaz sla-
bosti i nesredenosti u islamskom svijetu.
Očito je, dakle, da termin sveti rat nema nikakve veze niti osnova
u islamu. Muhammedu, a.s., je odmah na početku Objave stavljeno do
znanja, da se islam ne nameće silom i da se njegova misija sastoji
samo u objašnjavanju i dostavi. U tom smislu ga Kur'an na više mjesta
upozorava: Ti si samo dostavljač. Ne smiješ se prema njima ponašati
 199

kao silnik. U tvojoj ruci nije hidajet. Ti ne možeš uputiti na Pravi put
onoga koga bi želio. Bog upućuje koga hoće. Da je Bog htio, svi bi lju-
di vjerovali.
Islam, kako se vidi, ne samo da ratu ne daje nikakvo obilježje
svetosti, on ga kao sredstvo svoga širenja potpuno isključuje i zabra-
njuje. Božije rijeci: "Vjera islam se ne smije nametati silom. Jasno se
razabira istina od zablude. Ko hoće neka vjeruje, a ko neće neka ne
vjeruje". (La ikrahefi-d-dini kad tebejjene-r-rušdu mine-l-gajji. Fe men
ša'efe-l-ju'min ve men ša'e fe-l-jekfur) ne ostavljaju u tom pogledu
nikakve sumnje.
Kur'an u tome polazi od sasvim jasne i nepobitne činjenice, kojoj
bismo mogli dati obilježje aksioma. Naime, vjerovanje znači puno,
potpuno iskreno usvajanje i iz najdubljeg uvjerenja prihvaćanje na taj
način da to što usvajamo i prihvaćamo postaje sadržina našeg bića i
sastavni dio naše svijesti. Pretvara se u snagu koja pokreće i određuje
smjer akcije. Suvišno je i napominjati da se tako nešto ne može postići
upotrebom sile. To je i smisao svih gornjih ajeta. Istina se ne nameće
silom. Ona se nameće svojom vlastitom nutarnjom snagom, koja je
jača od svih smetnji. Ona se može usporiti, ali ne i spriječiti. Upotreba
sile izaziva sasvim suprotne efekte. Ona nesumnjivo prouzrokuje
revoltne akcije i kompromitira stvar. Sve što se silom nameće može
imati samo privremeni karakter.
Da bismo gornje činjenice bolje shvatili i da bismo u ovom
pitanju dobili što jasniju predstavu, potrebno je strogo lučiti širenje
islama od širenja vlasti i države. Ne bi bilo ispravno identificirati islam
sa nosiocima vlasti u islamskoj državi. Mi ne poričemo da u širenju
vlasti i države nije bilo upotrebe sile i nasilja. Sva osvajanja i okupa-
cije, bez obzira kakve bile i u ime čega se izvodile, nose u sebi ele-
mente nasilja. Bilo bi uzaludno pokušavati dokazivati da toga nikako
nije bilo u islamskim osvajanjima. Drugo je pitanje u kojoj mjeri: da li
manje nego kod drugih osvajanja.
O tome se može govoriti. To su historijske činjenice i dokumenti
koje treba objektivno izučavati.
Potpuno je evidentno da Širenje islama i širenje islamske vlasti i
države nije išlo paralelno. Muslimanska vlast trajala je u ovim našim
krajevima oko pet stotina godina i pokrivala područje čitavog Balkana, a
200

nekada se širila sve do Beča, pa ipak su muslimani predstavljali manji-

nu, što sasvim sigurno znači da vlast nije bila sredstvo širenja islama.
Isto tako, imamo ogromne oblasti sa velikim brojem muslimana,
kao što je Indonezija i Indija sa Pakistanom, gdje je islam došao mno-
go prije vlasti.
Bilo bi, isto tako, veoma važno odvojiti širenje islama od nosila-
ca vlasti i politike. Ne bi se moglo reći da su nosioci trenutne i svako-
dnevne politike bili uvijek vjerni tumači i sprovoditelji ideologije u
čije ime vladaju. Politika kao sredstvo za sprovođenje i primjenu odre-
đenih principa često se zloupotrebljavala i pretvarala se u svrhu sama
sebi. Nosioci vlasti sebe identificiraju sa državom i poretkom. "Država,
to sam ja" - govorio je Luj XIV. Takvih samodržaca je bilo mnogo.
Vlast uvijek pokazuje tendenciju da se pretvori u samovlast a zatim u
nasilje. Samodršci, da bi očuvali vlast u svojim rukama, spremni su na
sve. Historija nam za to pruža dovoljno primjera. Tako je dolazilo do
zloupotrebe principa i sistema i do jedne vrste njihove konfrontacije.
Razumljivo da ni povijest islama ne čini u tome nikakva izuzet-
ka. I ovdje se vlast vrlo rano počela isticati, koncentrirati u ruke poje-
dinaca i oslanjati na nasilje. Tendencije vlasti osječaju se odmah posli-
je smrti Božijeg Poslanika, prilikom izbora njegovog nasljednika, da bi
kasnije u Muaviji, kao uzurpatoru vlasti, došle do punog izražaja. Po-
znate su kasnije međusobne borbe za vlast koje nisu prezale ni pred
najgnusnijim zločinima; sin je ubijao oca, brat brata itd. Borba za vlast
dovela je do cijepanja države na bezbroj malih državica, što je na kraju
dovelo do slabljenja i konačne propasti islamske države.
Iako su se rado nazivali halifom i nastupali, tobože, u ime islama,
njihovi postupci su bili u većini slučajeva daleko od islama. Nisu bili
inspirisani Šerijatom, već težnjom za vlašću. To je više nego očito.
Nama nikada nije ni padalo na pamet da branimo sve postupke
muslimanske vlasti niti da ove postupke smatramo islamskim. Treba
uvijek imati u vidu činjenicu, koju smo već istakli, da je vlast u svom
širenju, jačanju i borbi za održavanje spremna na sve mjere. Ona se
zaista tim mjerama služila, pravdajući ih, često, nažalost, interesima
islama, iako je time islamu nanošena najveća šteta. Mi ne niječemo da
islamska vlast nije činila nasilja. Činila ih je i samim muslimanima.
Sve što bismo željeli ovdje posebno istaknuti je to da sva nasilja, koja
 201

je počinila vlast, islam najstrožije osuđuje. On ih svojim učenjima i

koncepcijama nije mogao inspirisati.
U interesu objektivnosti i istine treba ipak reći da ta nasilja nisu
bila baš tako velika, kako bi se to htjelo reći. U najmanju ruku nisu ve-
ća nego što to druge okupacije i druge vlasti čine. Objektivna historija
će to sigurno na kraju reći. Nacionalistička historija i romantička lite-
ratura ne mogu u tome biti mjerodavna mjerila.

Džihad u širem smislu, kako smo ga na početku definirali, a što

ustvari predstavlja pravi džihad - postaje u ovom trenutku potpuno
aktuelan. Muslimani se nalaze pred velikim brojem veoma složenih za-
dataka. Na prvom mjestu je, svakako, oslobođenje od teških optereće-
nja iz prošlosti. Nepobitna je činjenica da je islamski svijet još uvijek
snažno pritisnut posljedicama opće zaostalosti na svim poljima života.
Osobito je složen problem Palestine i izraelska agresija, podjela Pa-
kistana, progon muslimana na Filipinima, u Tajlandu, Eritreji, itd., sve
je to nesumnjivo rezultat zaostalosti. Ne može se to pravdati agresijom
neprijatelja. Svako se bori za sebe. I samo tamo gdje uz pravo stoji
snaga, sila i svijest neprijatelj odustaje od svojih namjera. Čovjek se,
nažalost, ne smije osloniti i uzdati samo u pravdu i milost. Pravo se,
nažalost, još uvijek osvaja i pribavlja silom.
To još više upozorava na potrebu tehničkog, naučnog i kulturnog
progresa. Danas se, nažalost, u islamskom svijetu mnogo više govori o
džihadu u smislu rata, nego o džihadu u smislu osposobljavanja, pro-
gresa i sveopćeg duhovnog i kulturnog preporoda, što predstavlja ve-
oma pogrešan put. Ako treba otkloniti agresiju i njene posljedice, koja
je došla kao posljedica vlastite slabosti, nužno je, prije svega, otkloniti
slabost. To bi bio jedino ispravan put. Ne može se izmijeniti nastala
situacija prije nego što se izmijene njene odgovarajuće pretpostavke
koje su je izazvale.
Mislimo da nije teško znati šta je omogućilo osnivanje Izraela i
izvođenje izraelske agresije. Mi se ne bismo mogli složiti da je to samo
Amerika i Engleska, odnosno, zapadni imperijalizam. Osnovni uzrok
202

je slabost arapskog svijeta koja se još uvijek očituje u svim oblastima

života. Nama je sasvim jasno da ne može biti ni govora o izmjeni
postojeće situacije, naime, o otklanjanju posljedica agresije sve dotle
dok se ne otkloni opća slabost koja se naročito očituje u pocijepanosti,
nejedinstvu i međusobnim sukobima arapskih zemalja.
Danas se nameće kao najpreča obaveza prevladavanje spome-
nutih slabosti koje predstavljaju najveću smetnju svakom uspjehu.
Time se u ovom trenutku određuje vrsta i sadržina džihada.

(Đozo, Izabrana djela, I, Sarajevo, 2006., str. 486.-500.)

 203

Husein Đozo

ISLAM I DRUŠTVENA ANGAŽIRANOST

"Ako zapadni mislioci imaju mnogo razloga da budu razočarani

religijom i sumnjičavi prema njoj, muslimanski mislioci nemaju tako
valjana razloga. Jer, tamo gdje je kršćanstvo tako sjajno promašilo, is-
lam je uspio.
Prvo: islam ne poznaje nikakvu podjelu ljudskog života na fizič-
ki i spiritualni dio i nikad nije sveo religiju na spiritualni kult. Sistem
koji je Božiji Poslanik objavio u 23 godine svog poslanstva, odnosi se
ne samo na spiritualne stvari i usmjeren je ne samo na individualnu
čestitost nego isto tako pruža osnovu za sve naše individualne i društve-
ne aktivnosti. On obuhvata život u svim njegovim vidovima: moralnim i
fizičkim, individualnim i zajedničkim. Problemi tijela i duha, fizičkih
potreba i ekonomike, morala i estetike, imaju uporedo sa problemima
bogosluženja i teologije, svoje legitimno mjesto u učenjima islama. On
nam je ponudio viziju pravednog društva i tip pravednog čovjeka kojeg
takvo društvo pretpostavlja. Data nam je osnovna skica političke struk-
ture (samo skica za to što su detalji ljudskih ekonomskih i političkih
potreba vezani za vrijeme i zato promjenljivi), kao i skica ličnih prava i
društvenih dužnosti, u kojoj su sve mogućnosti historijskog razvoja
kako treba predviđene. A kako tu nema podjele stvarnosti na fizički i
spiritualni dio, nema ni mogućnosti da se dijeli na prirodnu i nat-
prirodnu oblast. Za muslimana sve što postoji ili se dešava unutar je
prirodne sfere, jer je priroda ukupan zbir čitavog stvaranja: vidljivog i
204

nevidljivog, konkretnog i apstraktnog, a takozvani zakoni prirode su

samo put kojim se manifestira Božija volja. U takvoj slici stvari ne
može biti konflikta između moralnih i fizičkih vidova ljudskog posto-
janja. Oni su nerazdvojni i za to jednako opravdani.
Drugo: diskreditirajuća uloga koju je crkva tako često igrala u
historiji Evrope, nikad nije imala odgovarajući pandan u historiji isla-
ma. Skoro bez ijednog izuzetka veliki eksponenti islamske teologije i
prava bili su najljubomorniji čuvari ljudskih prava. Upravo oni su
uvijek ustajali, često po cijenu velike lične žrtve, a nekad čak i muče-
ništva, protiv tiranije, tlačenja i tako postavljali najtežu prepreku tiran-
skoj volji vlastodržaca.
Samo ugledu takve uleme u prošlosti i religiji koja ih je nadahnula
treba zahvaliti da su muslimanski narodi bili pošteđeni nečovječnosti i
bijede koji su bili udes običnih ljudi u Evropi u toku više vijekova.
Treće: dok je u Evropi uvijek postojao sukob između religije i
nauke, manifestiran s jedne strane u fantastičnim i tradicionalnim dog-
mama, a s druge strane u svirepom progonu naučne misli i učenjaka,
sve do modernog doba, nismo u stanju otkriti ni najslabiji trag sukoba
između islama i nauke, kako u samim učenjima tako ni u stavu musli-
manske uleme prema učenjacima.
Nadalje znamo da islam ne teži da odvrati ljudski duh od materi-
jalnog svijeta i od praktične društvene aktivnosti, već, naprotiv, insistira
na tome da je ovaj materijalni svijet pozitivni dio stvaranja i, prema to-
me, pretvara društvenu aktivnost, tj. čovjekovo nastojanje da poboljša
uvjete svog života u sastavni dio svog religioznog zahtjeva. Pošto nije
preokupiran sa Vječnim, Apsolutnim, islam stavlja najveći naglasak na
vrijednost relativnog naučnog znanja i samog ljudskog života i tako
pruža onaj podsticaj na akciju i opravdanje materijalnog i društvenog
progresa.
Ukratko, nema i nikad nije bilo konflikta između nauke i islama
iz prostog razloga zato što nema konflikta između ljudske prirode i
islama. Njegova učenja stavljaju pozitivan naglasak na sve manifesta-
cije tjelesnog duhovnog i društvenog života i tako pružaju najveći
mogući podstrek čovjekovoj težnji ka istini i sreći."
Naveli smo ovaj poduži tekst iz studije "Da li je religija stvar
prošlosti?" poznatog savremenog islamskog autora Muhammeda Esa-
 205

da, da bismo odmah na početku upozorili na jednu bitnu karakteristič-

nu misao islamskog učenja, koju mi često ističemo, a koju je Muham-
med Esad u ovom tekstu tako divno formulirao. Ova karakteristična mi-
sao čini osnov ovog našeg razmatranja. Ona je tek sada, u naše doba,
dobila svoj puni smisao. Zahvaljujući savremenom razvoju, u moguć-
nosti smo da dublje shvatimo njen značaj i da je pravilnije primijenimo.
Riječ je, naime, o tome kako da se u ovom i ovakvom svijetu po-
stavi čovjek i kakva je ispravna orijentacija, koja bi najbolje odgova-
rala njegovoj prirodi i prirodi vanjskog svijeta u kojem on živi.
Prilazeći problemu čovjeka, islam polazi od nepobitne činjenice
da se čovjek potvrđuje i očituje u više vidova svog postojanja. Tu je,
prije svega, ekonomski vid, zatim društveni, kulturni, naučni, politički
itd. Zbir svih ovih vidova, preko kojih se manifestira postojanje čovje-
ka, čini kompletno njegovo biće.
Prema učenju islama, čovjeku je određena misija na ovoj Zemlji.
Ona se sastoji, kako to Kuran na više mjesta ističe, u upravljanju
prirodom, osvajanju i korištenju njenih blagodati. Ne treba posebno ni
naglašavati da se ta misija, kojom čovjek opravdava svoje postojanje, ne
može izvršiti bez pune aktivne angažiranosti u svim manifestacijama
ljudskog postojanja. Treba znati da postojanje ustvari i ne znači ništa
drugo do kretanje i angažiranje u raznim procesima. Gdje nema procesa,
aktivnog učešća u tim procesima, tamo bez sumnje nema ni postojanja
ni života.
U svojim osnovnim koncepcijama islam polazi od nepobitnih
činjenica života. Njegova učenja idu za tim da usklade ljudska nasto-
janja sa Božijom voljom koja se očituje u tokovima općeg kretanja i
zakonitostima procesa. Sva njegova učenja mogu se svesti na jedan
jedini cilj, a to je uključivanje čovjeka u sva zbivanja i njegovo puno
aktiviranje i angažiranje u sve ljudske djelatnosti i sve vidove ljudskog
postojanja. Tome cilju nesumnjivo teže svi propisi i sve ustanove isla-
ma. Sve se to svodi na formiranje aktivne stvaralačke i pozitivne ljud-
ske ličnosti koja će kao glavni faktor stajati u centru zbivanja, usmjera-
vati ih u određenom pravcu, unositi u njih elemente humanizma i stav-
ljati ih u službu života uopće.
Da odmah napomenemo da to nisu samo proste tvrdnje. Ovakav
karakter islamskih ustanova i propisa nužno je određen čvrstom logikom
206

čovjekove misije kao Božijeg zastupnika na zemlji. Njemu je, kaoštoje

već rečeno, stavljen na raspolaganje čitav pojavni svijet. Prema Kur'anu,
on je zadužen da u ime Boga upravlja zemljom, nebesima i da se koristi
svim blagodatima koje se skrivaju u ovom pojavnom svijetu. Da bi
mogao izvršiti ovu, koliko tešku toliko i časnu misiju, bila mu je
potrebna Božija pomoć. Tu pomoć Bog mu je pružio u vidu Objave,
koja ima isključivi cilj da ga osposobi i da mu pomogne kako bi što
lakše i što bolje izvršio svoj zadatak i time opravdao svoje postojanje.
Islam je, prema tome, čitavim svojim bićem okrenut svijetu i živo-
tu. On uči, da se ovdje u ovom životu zarađuje i stječe vječno blago-
stanje i na onom drugom svijetu. O tome kako se ovdje postavimo, kako
izvršavamo ovaj veliki zadatak zbog kojeg smo i došli ovdje, ovisi naša
sreća u zagrobnom životu. Iz analize islamskih ustanova jasno proizlazi
da bez pune angažiranosti i aktivnosti, bez stvaralačkog učešća u svim
ovozemaljskim aktivnostima i procesima nema niti može biti vječne
sreće u zagrobnom životu. Društvenu aktivnost islam je podigao na rang
ibadeta. Ona prema mnogim islamskim autorima spada u bitne elemente
imana, vjere u Boga. Vjera u Boga kao i svi drugi propisi imaju, u
krajnjoj liniji, za cilj aktiviranje čovjeka u borbi za dobro, a protiv zla, u
borbi za sve što je korisno, a protiv svega što je štetno.
Ne dozvoljava nam prostor jednog ovakvog razmatranja da se
detaljnije pozabavimo analizom pojedinih islamskih ustanova, kako
bismo se uvjerili u njihovu usmjerenost u pravcu izgrađivanja aktivne i
kreativne ličnosti. Ograničit ćemo se samo na to da kažemo da se
ovakve tendencije lahko naziru u ustanovama namaza, zekata, hadža,
posta, kao i u drugim propisima iz oblasti vjerovanja, morala i među-
ljudskih odnosa.
Da vidimo sada kako bi ova naša teoretska razmatranja izgledala
u praksi, kada bismo ih primjenjivali na život muslimana u Jugoslaviji
u uslovima naše nove društvene stvarnosti.
Kad je riječ o Islamskoj vjerskoj zajednici u SFRJ i njenom polo-
žaju u novim uslovima, gotovo uvijek se pomišlja na mogućnosti vjer-
skog života u najužem smislu te riječi, naime na takve forme vjerskog
života koje se manifestiraju jedino kroz obrede koji su se opet sveli na
puki formalizam i dobili isključivo metafizički smisao. Razumljivo, da
je ovakvo svođenje vjerskog života na najuži zatvoreni krug obreda
 207

koji su se, kako smo to maločas rekli, suviše misticirali i izgubili svoj
ovozemaljski smisao, imalo presudan utjecaj na pogrešnu orijentaciju
vjerskog službenika u svojoj funkciji i na pogrešnu orijentaciju samih
muslimana. Sve se uglavnom okrenulo prema smrti i metafizici. Nije
nikakvo čudo što je u takvoj klimi nastao čitav niz zabluda i što su
mnogi islamski pojmovi i ustanove koje su predstavljale izvor najveće
snage i nadahnuća, dobile sasvim drugi, suprotan sadržaj pretvorivši se
u kočnicu daljeg kretanja. Period dekadence, koji nije bio, nažalost,
nimalo kratak, stvorio je duh pune pasivnosti, sterilnosti, konzervatizrna
i krajnjeg primitivizma i druge razne komplekse, što je imalo kao dalje
posljedice izolaciju islama iz života i njegovo svođenje na obrede.
Posljedice ovog ovakvog svođenja, čini nam se, bile su u odnosu
na muslimane u Jugoslaviji mnogo teže nego u odnosu na bilo koji
drugi islamski narod. To zato što svi drugi islamski narodi imaju osim
vjerskog i drugi, bilo kakav vid, svog postojanja. Međutim, muslimani
u našoj zemlji čine posebnu Islamsku vjersku zajednicu. Oni kao
zajednica postoje samo u tom jednom vidu. Postojanje bosanskoher-
cegovačkih kao i sandžačkih muslimana toliko je vezano za islam, da
su se na toj osnovi razvili u posebnu muslimansku etničku individual-
nost. Njihov cjelokupni život kroz čitavu historiju bio je najjače pove-
zan sa islamom. Upravo zbog toga su pogrešna shvaćanja i zablude,
koje su u toku perioda propadanja nastale, kao i svođenje islama samo
na obrede, mogle imati tako kobne posljedice u odnosu na muslimane
ovih krajeva. Tako je došlo do zatvaranja muslimana u najuži krug
vjerskog života. Svaka druga djelatnost, koja je stajala izvan ovog
kruga, označavana je neislamskom. Otuda onaj otpor muslimanskih
masa protiv škole i nepovjerenje prema svemu novom.
Sada, pak, kada zahvaljujući novoj društvenoj stvarnosti, pokuša-
vamo da se oslobodimo opće zaostalosti, u mogućnosti smo da sve bolje
i jasnije sagledamo određene zablude među kojima na prvom mjestu i
zabludu svođenja Islama samo na obrede, potom svođenja naše aktiv-
nosti na najuži krug vjerskog života. Nama je sada sasvim očito da mi ne
živimo samo u obredima, da se naše postojanje ne smije ograničiti
samo na taj uski krug vjerske djelatnosti. Naše postojanje ima čitav niz
komponenata. Sve te komponente moraju biti jednako zastupljene u
našim aktivnostima. U borbi za opstanak ne smijemo zanemariti nijed-
208

ne ljudske aktivnosti. Postaje sve jasnije da naša puna angažiranost u

borbi za poboljšanje našeg društvenog, ekonomskog, političkog, kul-
turnog i prosvjetnog položaja predstavlja osnovni uslov naše bolje
budućnosti. Musliman mora obilježavati aktivnu, kreativnu i angaži-
ranu ličnost, koja je u borbi za progres društva spremna na najveće
žrtve. Ovaj pojam u odnosu na muslimane Bosne i Hercegovine i San-
džaka ne znači samo vjersku pripadnost u ovom užem smislu. On isto-
dobno označava i etničku pripadnost, što znači da pojam musliman na
ovom području označava određenu kulturu, historiju, tradicije, duhovne
vrijednosti, ukratko sve što jednu grupu ljudi čini zajednicom sa svim
potrebnim atributima njenog personaliteta. Musliman u Bosni i Herce-
govini kao i u Sandžaku ne označava samo čovjeka koji klanja, posti, ide
na hadž, daje zekat itd. On, prije svega ukazuje na jedan poseban nacio-
nalni individualitet, koji se na svoj specifičan način ispoljavao u svim
vidovima svoga postojanja. On je, historijski gledano, obilježio svoje
biće u ovim krajevima posebnom arhitekturom, folklo-rom, književ-
nosti, umjetnosti, duhovnim vrijednostima itd. On se historijski potvrdio
i ostavio duboke tragove svog postojanja. On produžuje takvo postojanje
i nastavlja da daje svoj doprinos i obogaćuje zajedničko djelo bratske
zajednice jugoslavenskih naroda. Bez obzira na pritisak, poteškoće i ne-
priznavanja njegova statusa on je sačuvao svoj individualitet i dočekao
momenat kada mu se, zahvaljujući našoj novoj socijalističkoj društvenoj
stvarnosti, priznao status ravnopravnog člana socijalističke zajednice.
Musliman se ovdje, kao što se vidi, ispoljio u svim vidovima
društvene aktivnosti i oživotvorio svoj specifični duh u mnoštvu trajnih
ostvarenja na svim poljima ljudske djelatnosti.
Mi možemo biti presretni što je ovim posebnim vrijednostima
priznat status ravnopravnih dijelova naših zajedničkih kulturnih i du-
hovnih ostvarenja, koja sačinjavaju narodnu kulturu jugoslavenskih na-
roda, a koje treba podjednako čuvati, njegovati i dalje razvijati, svjesni
da bi bez ovih doprinosa pojedinih nacionalnosti u zajedničko djelo,
opća jugoslavenska kultura bila siromašna i ne bi bila ono što ona jeste
danas. Islamski elemenat u njoj, bez obzira odnosio se na materijalna
ili duhovna ostvarenja, predstavlja posebnu njenu komponentu, koja sa
svojim orijentalnim karakteristikama dobija ovdje, zbog niza razloga,
svoju naročitu vrijednost.
 209

Ne možemo a da ovdje ne izrazimo duboko žaljenje što je znatan

dio islamske komponente upropašten, zaboravljen i ostao nepoznat ili
nedovoljno naglašen. Tu su na prvom mjestu divna ostvarenja na polju
humanističke socijalne misli, kao što su ustanove musafirhane, imareti,
česme, hamami i slično. U svim većim mjestima postojale su kuhinje
koje su dijelile besplatno hranu. Nije bilo sela, a da ne govorimo o gra-
dovima, u kojem nije bila musafirhana, gdje je putnik mogao da se
besplatno odmori i boravi po nekoliko dana. Vlasnik ili zakladnik
musafirhane bio je dužan da snabdije putnika prilikom odlaska sa svim
što mu je bilo potrebno do sljedeće musafirhane.
Veličanstvena su to ostvarenja islamske komponente našeg za-
jedničkog djela, koja su ostala nedovoljno istražena. Još uvijek, naža-
lost, postoje određene šovinističke tendencije koje bi po svaku cijenu
htjele da negiraju ovu komponentu.
Želimo ovdje, isto tako, zažaliti što su i sami muslimani, kao nosi-
oci ove komponente, pokazivali veliku nebrigu i nehaj prema vlastitom
svom ostvarenju. Kasnije muslimanske generacije vrlo su malo znale o
sebi i svojoj prošlosti. Znanja koja o tome posjeduju pogrešna su, jer su
crpljena iz literature, kao što je npr. Na Drini ćuprija, Travnička kronika
ili iz nacionalističkih udžbenika istorije u kojima se islamska kom-
ponenta uvijek prikazivala kao ostatak turskog okupatora. Tako se kod
niza generacija naše inteligencije formirao, moglo bi se reći, osjećaj
averzije prema svemu svome ili, u najmanju ruku, osjećaj kompleksa
manje vrijednosti.
Sada, kada je proces našeg društvenog razvoja uzeo drugi kurs,
kada sve stvarne vrijednosti moraju biti priznate, moraju zauzeti svoje
mjesto i mora im se pokloniti potrebna pažnja, i kada se sve negativno
što je naslijeđeno iz prošlosti, mora likvidirati, najozbiljnije se postavlja
pitanje rehabilitacije islamske komponente. Najsolidniju osnovu za to,
bez sumnje, čini priznanje njenog statusa što po našem mišljenju
predstavlja najznačajniji i najkrupniji događaj u historiji muslimana.
Priznanje ovog statusa rezultat je socijalističkog razvoja našeg
društva. U takvom razvoju morale su biti prevladane naslijeđene ten-
dencije iz prošlosti koje su kočile progresivni razvoj naše socijalističke
zajednice. Neobično je pozitivno što su već sada stvoreni uslovi za
mnogo trezvenije i objektivnije razmatranje naše prošlosti i svih njenih
210

komponenata, u što spada svakako i ova muslimanska. Možemo biti

neobično zadovoljni sa ovakvim razvojem i moramo ga svim sredstvi-
ma pomoći.
Stoga se u ovom trenutku postavlja pred muslimanske učenjake,
naročito historičare, kao najprioritetniji zadatak, temeljitije izučavanje
i obrađivanje naše prošlosti i njenih ostvarenja. Ranije se ovom poslu
malo pažnje poklanjalo. Ukoliko mu se prilazilo, činilo se to sa određe-
nim tendencijama. Muslimansko pitanje u staroj Jugoslaviji tretirano je
uglavnom kao pitanje ostatka turske okupacije. Sve Što su muslimani
ostvarili u ovim krajevima nosilo je etiketu tuđina. Ova tendencija bila
je prisutna u svim historijskim izučavanjima, koja su se odnosila na
muslimane.
Zahvaljujući socijalizmu, u mogućnosti smo da pitanju naše
prošlosti pristupimo naučnije i da čitav jedan period drugačije osvijet-
limo, gledajući ga iz jednog mnogo šireg dijelaktičkog ugla, a ne iz
onog uskog nacionalističko-šovinističkog.
Moram reći da se ovom pitanju i pored svih objektivnih moguć-
nosti ipak nekako stidljivo i plašljivo pristupa. Još uvijek se u našim
nastojanjima u odnosu na naš život, osjećaju tragovi opterećenja iz
prošlosti. Nas jednako pritišće famozna etiketa tuđina. Mi se toga osje-
ćaja moramo osloboditi. Mi smo dio ovog naroda. Naša ostvarenja sas-
tavni su dio zajedničkog djela svih jugoslavenskih naroda. Mi smo na
prvom mjestu pozvani da upoznajemo, čuvamo i dalje razvijamo dio
našeg doprinosa, vodeći pri tome računa da taj doprinos nađe svoje
odgovarajuće mjesto u zajedničkoj cjelini i da od nje ničim ne odudara,
naprotiv, da je na svoj vlastiti način obogaćuje.
Bila bi dužnost, na prvom mjestu, muslimanskih učenjaka i
historičara da se mnogo ozbiljnije pozabave istraživanjem musliman-
skog kulturnog i duhovnog naslijeđa. Žao nam je što moramo reći da
se sa ovim kulturnim blagom vrlo često maćehinski postupalo. Urba-
nizam je tu odigrao prljavu ulogu i poslužio kao sredstvo u rušenju
velikog broja neobično dragocjenih kulturnih i arhitektonskih spo-
menika. Tako su nam otišli i porušeni Sarači, Burmali džamija u Skop-
lju, Tupan džamija u Tetovu i mnoga druga djela. U ime urbanizma
nestaju mahale i hamami, a medrese se pretvaraju u birtije itd. Neki
postupci ljudi iz urbanizma zaista graniče sa vandalizmom.
 211

Ima u tom pogledu zaista čudnih i nerazumnih shvaćanja. Po

nekakvom takvom nakaradnom shvaćanju izvjesni eksponati koji su se
odnosili na život muslimana u Bosni i Hercegovini uklonjeni su iz
Etnografske zbirke Zemaljskog muzeja. Nema ih tamo više, jer su
tobože podsjećali na feudalizam. Slično se govorilo i o muslimanskim
narodnim pjesmama.
Ne treba se mnogo mučiti pa da se u ovakvim stavovima otkriju
elementi uskog šovinističkog shvaćanja.
Uostalom, mislim da nije više ni bitno ni potrebno toliko govoriti
o greškama prošlosti. Za nas je mnogo važniji zadatak našeg trenutka.
Prevrnimo list i pođimo novim putem. Zaboravimo i oslobodimo se
svega onoga što je u našoj posebnoj i zajedničkoj prošlosti bilo de-
struktivno i negativno.
Prije svega potrebna je puna angažiranost u svim granama života.
Životne se pozicije ne poklanjaju, nego osvajaju. Uzaludno je čekati
Mehdiju i povratak Isaa, a.s., da bi ponovo oživili muslimane. Treba se
vratiti sebi, ojačati vjeru u sebe, pouzdati se u se i u svoje kljuse. Dosta
je optuživanja drugih i prebacivanja krivice na njih za sve naše
nesreće. Nužno je znati da sudbina svakog pojedinca i svake zajednice
ovisi isključivo o njihovim aktivnostima. Zakoni života su: koliko daš,
toliko ćeš i dobiti! Ništa se ne postiže bez truda i žrtve.
U ovom je času za nas najvažnije: dobro se spremiti i naoružati
svakim mogućim znanjem i najaktivnije se uključiti u sve procese
života. Konačno priznanje statusa posebne nacionalne individualnosti
još je više pojačalo našu odgovornost. Dosada smo mogli iznalaziti
kakva-takva opravdanja. Sada toga više nema. Naš historijski doprinos
općem djelu mora biti istražen i temeljito obrađen. Dalji naš doprinos u
novim uslovima mora biti pojačan i ne bi smio ni po čemu izostajati
iza doprinosa ostalih nacionalnosti.

(Đozo, Izabrana djela, I, Sarajevo, 2006., str. 256.-265.)

212

Husein Đozo

DIJALOG

Čovječanstvo je u svojoj povijesti gotovo permanentno prolazilo

kroz najteža iskušenja. Čitava ljudska historija ispunjena je stalnim
konfrontacijama u kojima je čovjek doživljavao najsvirepija ubijanja i
najgnusnije masakre. Upotreba sile, odnosno rat bio je i ostao, uglav-
nom, sve do naših dana jedino sredstvo za rješavanje međunarodnih
sporova. Čitav dosadašnji period povijesti nosi u sebi kao najbitniju
oznaku dominaciju sile i strasti. Sama organizacija društva i sistemi
upravljanja počivali su na eksploataciji čovjeka. O tome dovoljno
govore sami nazivi tih sistema: robovlasnički, feudalni i kapitalistički.
U svim tim sistemima obični čovjek je bio predmet iskorištavanja.
Ratovao je i ginuo za račun drugoga. Za sve to su se pronalazili motivi.
Bili su raznovrsni: religiozni, ekonomski, ideološki itd.
Nalazimo se pred iskustvom jednog dugog i mukotrpnog perioda
ljudske povijesti. Mi to iskustvo danas svestrano ispitujemo i izučava-
mo. Postoji niz naučnih disciplina koje se time bave. Filozofi, sociolozi,
historičari, etnolozi, arheolozi, biolozi itd. bilježe, ispituju, objašnjavaju
i međusobno povezuju sve detalje toga iskustva. Razvoj čovječanstva u
svim oblastima - političkoj, kulturnoj, društvenoj, ekonomskoj, temeljito
se ispituje i valorizira. Mnogo toga je već dosad istraženo i otkriveno.
Bilo bi sasvim dovoljno kao pouka za savremene generacije.
 213

Ali da li povijest izučavamo radi pouke kako bismo učinili kraj

ljudskoj drami ili radi osposobljavanja, spremanja i uvježbavanja u
ulogama da bismo kao dobri i vješti diletanti nastavili dramu?
Da li smo bar na pragu jednog novog razvojnog perioda u kojem
ćemo koristeći pouke iz dosadašnjeg iskustva, učiniti mnogo veće
napore u isključivanju sile i ratova u međunarodnim i međuljudskim
odnosima i uspostavljanju ovih odnosa isključivo na principima prav-
de, jednakosti, ravnopravnosti itd?
Da li, poučeni iskustvom iz prošlosti, savremene generacije osje-
ćaju prisutnost neminovne potrebe izlaženja iz zatvorenih povijesnih
okvira postojanja, iz uskih, sebičnih interesa i otvaranja prema svim
ljudima, rušeći pri tome sve ograde, koje su dijelile ljude i izazivale
međusobnu mržnju i sukobe?
Da li je čovječanstvo na sadašnjem nivou razvoja spremno i
doraslo da se okrene i služi čovjeku, ne uzimajući u obzir ni u kojoj
mjeri njegovu vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost i
opredijeljenost, ne praveći medu ljudima nikakve razlike.
Nas ovdje ova pitanja interesiraju u odnosu na religiju s obzirom
da i ona snosi dio odgovornosti za zbivanja u prošlosti, a njen utjecaj i
uloga prisutni su i u savremenim zbivanjima. Zacijelo, od općeg inte-
resa je saznanje o osnovnim tendencijama u oblasti vjerskog života i
međukonfesionalnim odnosima. Važno je znati da li se u ovoj oblasti
nešto mijenja i da li su na pomolu začeci novih odnosa?
Ostavljamo sociolozima i ostalim naučnicima da nam kažu koli-
ko je društvo u drugim oblastima života otvoreno i kakve znakove u
tome pogledu pokazuje.

II
Povijesne konfrontacije između islama i kršćanstva nisu imale
nikakva osnova niti opravdanja u učenjima ovih religija. Motivi za tak-
ve konfrontacije ne mogu imati religiozno obilježje. Kršćanstvo
propovijeda ljubav prema neprijatelju: "Ljubite neprijatelje svoje, bla-
gosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite
se Bogu za one koji vas gone... fer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu
214

plaću imate? I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite.
Ne čine li tako i neznabožci". (MT 5, 6, 44, 45, 46) "Vrati svoj mač u
korice, jer svi koji se mača laćaju od mača ginu." (NT 26, 52). "Tko bi
te htio tužiti, da se domogne tvoje košulje, podaj mu ogrtač" (MT 5,
40). "Udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi." (MT 5, 39).
Kur'an najizričitije priznaje ove ranije Objave, Knjige i Božije
poslanike.
"Reci: Mi vjerujemo u Boga, u sve stoje nama poslano, što
je poslano Ibrahimu, lsmailu, Ishaku, Jakubu, plemenima i
što je dano Musau, Isau i svim vjerovjesnicima od njihovog
Gospodara. Mi između njih ne pravimo nikakve razlike. Mi
se Njemu predajemo." (Ali-'Imran, 84.)
Time je sasvim jasno određen položaj pripadnika drugih vjero-
ispovijesti. Ehli-kitabije, kako Kur'an naziva kršćane i jevreje, dobili
su status ravnopravnog građanina. Taj status nije ostao samo u sferi
teorijskog priznanja. On je odmah u prvim danima islama, prilikom
formiranja prve islamske zajednice u Medini, dobio svoju praktičnu
primjenu. U medinskoj povelji, bolje Ustavu, koji je udario temelje
prvoj društvenoj islamskoj zajednici i regulisao ljudske odnose, zaga-
rantirana je puna sloboda vjerovanja, neprikosnovenost imetka i ljud-
skog dostojanstva svim građanima. Jevrejima je priznata vjerska slo-
boda. U tom ustavu doslovno stoji: "Muslimani ispovijedaju svoju
vjeru, a jevreji svoju" (Li-l-jehudi dinuhum ve li-l-muslimine dinuhum).
U kasnijim pravnim dokumentima i propisima, ehli-kitabije, koji žive u
islamskoj državi, nazivaju se zimijama. Njihov status je uvijek morao
biti utvrđivan na osnovu šerijatskog principa: uživaju ista prava i
obaveze koja uživaju i muslimani (lehum ma lena ve 'alejhim ma
'alejna). Muhammed, a.s., je poklanjao posebnu pažnju zimijama. Naj-
oštrije je opominjao da se vodi računa o njihovima pravima.
"Ko bude uznemiravao i zlostavljao zimiju, ja ću ga na Sudnjem
danu pred licem Svemogućeg Boga optuživati", upozoravao je Božiji
Poslanik.
U uspostavljanju odnosa sa ehli-kitabijama (kršćanima i jevre-
jima) Kur'an polazi od zajedničkih osnova.
 215

"Reci: 'O sljedbenici Knjige (Tevrata i Indžila) dođite da

se okupimo oko Riječi koja je jednaka i nama i vama, da
služimo samo Bogu, da mu ništa ne pripisujemo kao druga,
da jedni druge ne smatramo bogovima, umjesto Allaha'."
(Ali-'Imran, 64.)
U nizu drugih ajeta još određenije se govori o tim zajedničkim os-
novama. U tom pogledu je veoma karakterističan 64. ajet sure El-Bekare
u kojem se pridaje isti tretman muslimanima, kršćanima, jevrejima i
sabejcima zato što vjeruju u jednoga Boga, Sudnji dan i rade dobra djela.
Ne bismo željeli ovdje ulaziti u to kako su ovi principi kroz
povijest primjenjivani od strane upravljača i kakve su formulacije u
razradi za praktičnu primjenu dobijali. Nije to sada ni bitno u izgradnji
novih odnosa. Treba ipak reći da je bilo zloupotrebe u primjeni od strane
upravljača i uskogrudosti i isključivosti u shvaćanjima od strane uleme.
Zašto ne priznati ljudske greške i slabosti koje uvijek prate čovjeka. U
povijesti uopće, posebno u religiji, treba lučiti primjenu od principa.
Primjenu najčešće motiviraju sasvim drugi, nereligiozni razlozi. Kako
bismo inače mogli shvatiti inkviziciju, krstaške ratove itd.

III
Izgleda da smo u procesu otvaranja jednih prema drugim došli
dotle, što je veoma pozitivno, da smatramo nepotrebnim braniti i prav-
dati, pod svaku cijenu, sve što se događalo u prošlosti. Dolazi se do
saznanja da je jedino ispravno smjelo i bez ikakvih predrasuda vidjeti
prošlost onakvu kakva ona jeste sa svim onim što se u njoj zbivalo. Mi
se prošlosti ne možemo odreći, a niti je mijenjati i uljepšavati. Iz nje
možemo samo učiti i crpiti pouke. Ono što je u njoj dobro i pozitivno
poslužiće kao osnova za dalji hod, a ono Što je negativno i što je pre-
živjelo, treba uzeti kao ozbiljnu opomenu.
Bilo bi sasvim besmisleno ako bi se dijalog koji je u toku između
islama i kršćanstva i koji otvara novo poglavlje u odnosima ove dvije
velike svjetske religije, pokušao pretvoriti u međusobno optuživanje i
opravdavanje ranijih ponašanja. Ne možemo a da ovdje posebno ne
istaknemo veoma korektno držanje kršćanske strane u "Islamsko-
216

kršćanskom dijalogu" u Tripoliju (Libija) 1976. godine. Kardinal

Sergijo Pinjadoli, šef kršćanske delegacije, inače sekretar Sekretarijata
za nekršćane, bio je na visini zadatka i pokazao duboko poznavanje
povijesti i savremenih kretanja. Sa islamske strane bilo je prigovora i
optuživanja. U pojedinim referatima bilo je govora o inkviziciji, križar-
skim ratovima i kolonijalističkom porobljavanju. Ponekad mi se činilo
da kršćanska delegacija sjedi na optuženičkoj klupi. Pitao sam se da li je
to trebalo i da li nešto tako spada u dijalog, koji treba da trasira put uspo-
stavljanju novih odnosa između islama i kršćanstva. U tome, po našem
mišljenju, je najvažnije ispravljanje pogrešnih predstava jednih o drugi-
ma, nastalih u prošlosti, u uslovima oštrih konfrontacija. Te predstave se
moraju mijenjati u svijesti ljudi. To je, ustvari, osnovni zadatak dijaloga.
On bi trebao da iz svijesti vjernika ukloni ranije preokupacije o nad-
vladavanju i pobjedi, što je bilo karakteristično za period konfrontacije.
Savremeni vjernik ne želi da se njegova religiozna svijest opterećuje
konfrontacijama. On je preopterećen nutarnjim i vanjskim konfliktima i
konfrontacijama u raznim vidovima. On je duhovno rastrgan, razbijen,
raslojen, usplahiren i do kraja uznemiren. Njemu treba, a to se stvarno
osjeća, više mira i sigurnosti. On želi religiju koja će ga osloboditi straha
od neizvjesnosti koja ga ugrožava. Izumi vlastitog uma i proizvodi
vlastitih ruku prijete njegovom uništenju.
Vjernik ne želi da religija učestvuje u ovoj ironičnoj drami. Ona
je izvor ljubavi, dobrote i plemenitosti. Od nje se očekuje da opleme-
njuje, širi slogu i preporučuje međusobno upoznavanje i približavanje.
To je zaista glavni zadatak religije. Svo njeno učenje svodi se u kraj-
njem cilju na humaniziranje međuljudskih odnosa, na brigu o čovjeku,
čak i onda kada je neprijatelj, kao što smo to vidjeli.
Ova misao, moglo bi se reći, leži u osnovi dijaloga. Istražuju se
zajednički putevi i mogućnosti u radu na što boljem međusobnom
upoznavanju, jer je to jedini put približavanju. U tome je najvažnije za
obje strane pravilno upoznavanje islama i kršćanstva. U odnosu na
muslimane tu nema niti može biti nekih poteškoća. Islam, kao što smo
napomenuli, priznaje kršćanstvo i Isaa, a.s., kao Božijeg poslanika. Biće
jedino potrebno da se isprave neke zablude i pogrešna shvaćanja u vezi s
kršćanstvom, koja su nastala u ranijem periodu. Međutim, u odnosu
kršćana prema islamu bilo je određenih poteškoća, bar teoretsko-
 217

teoloških. Kršćanstvo do sada nije priznavalo Muhammeda, a.s., kao

Božijeg poslanika. Ovo pitanje je islamska strana ozbiljno postavila na
sastanku u Tripoliju. Kardinal Pinjadoli je izjavio da se to pitanje
izučava u Vatikanu.
Veoma je pozitivno što su ove teoretske poteškoće u praksi već
prevladane. Kršćani pokazuju osobiti interes za upoznavanje islama.
Ta želja je došla do izražaja na sastancima u Kairu, Kordobi, Tripoliju,
Strazburu, posebno u Beču. Čini nam se da je ova želja najsnažnije
podvučena i konkretizirana na savjetovanju delegata devet biskupskih
konferencija zapadne Evrope održanom od 19. do 21. novembra 1976.
godine u Beču. Savjetovanje se bavilo problemom masovne
muslimanske imigracije u Evropu, koju čine radnici, studenti, kulturni
i ekonomski stručnjaci čiji broj prelazi pet miliona, što zajedno sa 3,5
miliona autohtonih muslimana u Evropi (na Blakanu) dostiže ukupan
broj muslimana od oko 9 miliona.
Na savjetovanju je pravilno uočeno da se radi o impozantnom kul-
turnom i socijalnom fenomenu koji ima poseban značaj u životu Evrope
i otvara nove perspektive pluralizma i međukulturne saradnje. Naglašeno
je da muslimani imigrirani u Evropi osjećaju nesporazum sa svjetovnim
evropskim društvom koje ih koristi kao instrumente svog ekonomskog i
industrijskog razvoja. Oni dolaze iz društva u kojem su isprepleteni
religija, kultura, običaji, politika, da bi ušli u jedno svjetovno društvo
koje ih često eksploatiše i ne nudi nikakvu pravnu garanciju za siguran
human i religiozan život. Neprestano su izloženi prijetnjama gubitka
ljudskog dostojanstva i svog kulturnog i religioznog identiteta.
U zaključcima je podvučena hitna potreba da se jasno iskaže javno
kršćansko mišljenje ne samo o neotuđivim pravima imigranata (pravo na
rad, na osiguranje, pravilnu naknadu i na kulturu) nego i o njihovom
religioznom identitetu, sjećajući se pri tome zadatka za istinskim razu-
mijevanjem islama i dubokog poštovanja za njihovu vjeru. Malo-pomalo
cijela kršćanska zajednica treba biti upoznata i poučena o muslimanima i
njihovoj vjeri. To predstavlja nove inicijative bilo na nivou teološkog
izučavanja i proučavanja, bilo na nivou katehizma. To će svakako unići
u listu pitanja koja će se izučavati na budućem Crkvenom saboru o
katehizmu. Ove želje nalaze svoju potvrdu i ostvarenje u praktičnim
mjerama. Činjenica je da su se u tom pogledu već počele pokretati razne
218

inicijative u Evropi gotovo na svim nivoima. Kao primjer možemo na-

vesti Sekretarijat za islam u Francuskoj, Ekumensko-kršćansko-islam-
sko odjeljenje u Kelnu (Njemačka), Kršćansko-muslimanski komitet u
Holandiji, Udruženje Ivan Krstitelj u Parizu, itd.

IV
Nema osnova ne vjerovati u iskrenost ovih želja. Još manje ima
osnova misliti da se radi o udruživanju na štetu drugoga. Po svemu su-
deći, radi se o vraćanju izvornim učenjima religije, o dubljem saznanju
očite istine da se ljudska sreća ne može ostvariti sukobima i ratovima, i
konačno, radi se o veoma krupnim promjenama u međukonfesionalnim
odnosima. Vjerovatno nismo dovoljno ni svjesni dubine tih promjena.
Nekada se, nije to bilo davno, istraživalo i tražio bilo kakav nevjerodos-
tojan podatak da bi se islam prikazao u što crnjoj, unakaženoj i deformi-
sanoj slici. Kolonijalizam je pokušao da jednu naučnu disciplinu,
orijentalistiku, upotrijebi u tom cilju. Ne želimo ovdje govoriti o ulozi
Crkve u tim pokušajima. Jedno je sigurno - nije se tada tim pokušajima
suprotstavljala. Njene misije su indirektno koristile kolonijalistička os-
vajanja, što je u to vrijeme bilo normalno. Koristila se svaka data mo-
gućnost za širenje svog uvjerenja. To, uostalom, svi rade. Još uvijek ima
takvih nastojanja Crkve u nekim zemljama Afrike i Azije. O tome je
bilo riječi i prigovora na sastanku u Tripoliju. Rečeno je da niko nema
bilo šta protiv toga da Crkva šalje svoje misije među neznabožce, kojih
ima mnogo u Africi i Aziji. Ali je nerazumljivo da se misije upućuju u
čisto islamske zemlje kao što je, naprimjer, Indonezija.
Vanredno je karakteristično da je ponašanje Crkve prema islamu u
Evropi, koja je, uglavnom, nosilac svih misija u svijetu, doživjelo, kao što
je to očigledno iz zaključka Bečkog savjetovanja, najdublje promjene.
Ja osobno ove promjene veoma snažno doživljavam. Ne mogu a
da to javno ne izrazim, tim prije što smatram takav razvoj i takvo
ponašanje nužnim rezultatom jednog kretanja koje je determinirano
neodoljivom logikom zajedničkog življenja. Držim da se u ovaj proces,
naime proces otvaranja čovjeka prema čovjeku, moramo svi uključiti.
Pred sobom imamo samo čovjeka bez obzira na njegova opredjeljenja
na koje on ima pravo. Za mene kao čovjeka ne smije i neće biti važno
 219

kako se ko zove, šta ispovijeda, kakva su njegova opredjeljenja i kojoj

stranci pripada. Ja od svega toga što se neko zove ovako ili onako, što
pripada ovom ili onom uvjerenju i sistemu, nemam baš ništa. Za mene
je bitno samo to kako se on odnosi i postavlja prema meni, da li mi želi
i čini dobro ili zlo, da li je koristan za društvo ili štetan.
Napaćeni i izmučeni čovjek s nestrpljenjem očekuje trenutak u
svom razvoju u kojem ga neće pitati ko si, kako ti je ime, šta ispo-
vijedaš, kojem sistemu pripadaš, jesi li član ove ili one partije, nego šta
radiš, kako se ponašaš, odnosiš prema drugim i svojim obavezama i
kako se konačno ispoljavaš i potvrđuješ kao čovjek. To će biti jedina
moralno-politička podobnost.
Ima osnova nadati se, čak i vjerovati, da se razvoj ljudske svijes-
ti, iskustva i saznanja kreće u tome pravcu.
Pitanje međukonfesionalne saradnje unutar naše zemlje nismo
uzeli kao osnovu teme tog razmatranja. O tome smo mnogo pisali. Ova
bratska saradnja postala je primjerna i služi kao uzor drugima. Takvu
ocjenu i kvalifikaciju dobila je i na Bečkom savjetovanju. Ovakav ste-
pen međukonfesionalne saradnje podstaknut je i omogućen cjelokup-
nim društvenim razvojem zemlje, koji se temelji na principima brat-
stva, jedinstva, ravnopravnosti i jednakosti svih građana. Saznanja na
osnovu teških iskušenja iz prošlosti, kao i postojeće mogućnosti, na-
metnule su neminovnu potrebu međusobnog bratskog približavanja i
prevladavanja svih antagonističkih elemenata naslijeđenih iz prošlosti.
Vjernici su to odmah dobro shvatili. Nisu čekali da im njihove
hijerarhijske strukture putem dijaloga daju zeleno svjetlo. Ne čekajući
na to svjetlo, oni su počeli razvijati najraznovrsnije oblike saradnje.
Dijalog je u međukonfesionalnoj saradnji bio zaista prevladan. Praksa je
u tom pogledu išla mnogo brže nego teorija. Život nije mogao čekati.
Suviše svježa sjećanja na bratoubilačke događaje najsnažnije su name-
tala što hitnije mijenjanje međuljudskih odnosa. Vjernik je definitivno
saznao i postao svjestan da raspirivanje vjerske mržnje nije nikada imalo
ništa zajedničkog sa učenjima vjere. Vlastodršcima je to trebalo pa su
uspijevali da u tom smislu zloupotrebljavaju vjeru i vjerska osjećanja.

(Đozo, Izabrana djela, I, Sarajevo, 2006., str. 579.-587.)

220

Husein Đozo

MISAO KOEGZISTENCIJE U ISLAMU

Moram odmah priznati da ovom pitanju prilazim sa izvjesnom

dozom stidljivosti. Ja osjećam da mi ovdje nedostaje puno moralno
pravo. Upravo kao da već slušam prigovor: Zakasnio si, dragi prijate-
lju! Ti bi htio sada, kada je koegzistencija postala stvarnost, da nešto u
tome nađeš svoje. Čekao si da sve bude gotovo, kao što si uobičajio, pa
da se onda pojaviš i kažeš to je moje. Javljaš se i sada u momentu kada
se koegzistencija toliko afirmirala u savremenom životu, da su je svi
prihvatili iako je u praksi različito shvataju i primjenjuju. Nju je život
kao neminovnu potrebu mnogo ranije postavio. Kao teorija u politič-
kom, ekonomskom i društvenom životu ona nam se, istina, javlja tek
posljednjih godina. Jugoslavija može biti ponosna što baš njoj u tome
pripada najviša zasluga.
S kakvim pravom bi ti htio sada prisvajati to pitanje sebi i
iznositi svoje tobožnje zasluge u tome. Svojataš ga sada, kada su ga
drugi otkrili, postavili i razradili.
Ne mogu, iskreno govoreći, a da u dubini duše ne osjetim svu
težinu i ispravnost ovog prigovora.
Trebalo se proliti more krvi u međusobnoj mržnji, ratovima i
ubijanju, trebalo je čovječanstvo proći kroz sva ta teška i krvava
iskušenja, trebalo se naći pred najvećom katastrofom - atomskim ratom
i, konačno, trebalo je i to da život oštro postavi pitanje koegzistencije i
da to ljudi koji osluškuju puls života, uoče i postave u vidu programa
 221

za određenu akciju, sve je to trebalo proći, pa da se mi tek tada sjetimo

i dotičnu misao proglasimo islamskom i da je već gotovu prisvojimo.
Zaista su velike islamske misli koje je život u svom najnovijem
razvoju tek sada, u drugoj polovici dvadesetog stoljeća otkrio, stoljeći-
ma su čamile i bile nepoznate. Mi smo ih sakrili i duboko zakopali.
Zatrpali smo ih formalističkim kontraverzijama, raznim šerhovima,
hašijama, kojekakvim besmislenim raspravama i drugim. Jedna takva
misao jeste i misao koegzistencije. Iako sa velikim zakašnjenjem i
osjećajući težinu gornjeg prigovora, ja ću ovdje ipak pokušati u svjetlu
islamskog učenja razmotriti ovu misao.
Neosporno je da misao koegzistencije zauzima istaknuto mjesto
u islamskom učenju i da je ona u islamskoj državi našla svoju široku
primjenu.
Ja ću ponajprije upozoriti ovdje na izvjesne principe, koji čine
osnovu islamske koegzistencije:

1) Princip pune slobode

i uvjerenja, vjerovanja i savjesti
"Nije dozvoljeno, veli Kur'an, nikakva upotreba sile u
vjerovanju. Jasno se zna šta je istina a šta je zabluda." (El-
Bekare, 256.)
"Reci istina je od Boga. Ko hoće neka vjeruje, a ko hoće
neka ne vjeruje." (El-Kehf, 29.)
"Da je htio tvoj Gospodar svi bi ljudi, što ih god ima na
Zemlji, vjerovali. Zar bi ti htio prisiliti ljude da budu
vjernici." (Junus, 99.)
"Čovjek postaje vjernikom samo Božijom pomoći." (Junus,
100.)

2) Princip Muhammedove, a.s.,

odgovornosti za dostavu
Muhammed, a.s., je, prema Kur'anu, odgovoran i obavezan samo
da uputi ljudima poziv, da im dostavi objavu i objasni na pristupačniji
način. U Kur'anu stoji:
222

"Pozivaj ih na put tvoga Gospodara mudrošću i dobrim

savjetima. Pristupaj im na najbolji način." (En-Nahl, 125.)
"Opomeni! Ti imaš ulogu opominjača. Ne smiješ im biti
nametnuti silnik." (El-Gašije, 21-22.)
Hoće li se neko odazvati Muhammedovu, a.s., pozivu ili ne, on
za to ne snosi nikakve odgovornosti, pa prema tome, nema ni razloga
da se u tome služi silom. Tvoje je samo da dostaviš objavu - naglašava
Kur'an. Ti si dužan da je na najprikladniji način objasniš i rastumačiš
ljudima, a oni će se po svom nahođenju i slobodnom izboru odlučiti šta
će prihvatiti. Hoće li neko vjerovati ili neće, to nije tvoja stvar, Posla-
niče Muhammede. Tu odlučuju drugi faktori, to je Božija stvar.
"Neka te ne sekira to što neko neće da vjeruje." (Eš-
Šu'ara', 3.)

3) Princip jedinstva objave

Islam stoji na stanovištu da su svi Božiji poslanici propovijedali
u osnovi iste principe. Razumije se da su konkretne forme primjene tih
principa bile različite s obzirom na date uslove i okolnosti. Objava je
uvijek u svojoj konkretizaciji morala voditi računa o nivou ljudi, o
mogućnostima njihovog shvaćanja. Jasno je da su kod prvih ljudi mo-
gućnosti shvaćanja bile posve ograničene, njihova socijalna svijest,
njihove predodžbe o svijetu uopće, sve je to bilo posve primitivno i o
svemu tome se moralo voditi računa. Tu baš i leži pravi razlog potrebe
različitih izdanja objave. Svako pojedino izdanje odgovaralo je svojim
uslovima. Ono se razlikovalo od prethodnog samo po novim formama
praktične primjene, a principi su ostajali isti. Sasvim je logično, kad
stvar tako stoji, što islam priznaje sve Božije poslanike i među njima
ne pravi nikakve razlike. Svi su oni Božiji poslanici i svi su propo-
vijedali istinu. Kur'an veli:
"Božiji poslanik je vjerovao u ono što mu je od njegova
Gospodara poslato. I pravovjerni su vjerovali. Svi su
vjerovali u Boga, Božije anđele, Božije knjige i Božije
poslanike. Mi među njima ne pravimo nikakve razlike."
(El-Bekare, 285.)
 223

"Recite, mi vjerujemo u Boga, u ono što nam je poslato i što

poslato Ibrahimu, Ismailu, Ishaku, Jakubu, Plemenima, kao
i ono što je dato Musau, Isau i što je dato svim poslanicima
od njihova Gospodara. Mi ne razlikujemo niti jednoga među
njima. Mi smo predani Bogu." (El-Bekare, 136.)
"Recite, mi vjerujemo u ono što nam je poslato i u ono što
je vama poslato. Naš Bog i vaš Bog je jedan te isti Bog. Mi
smo mu predani." (El-'Ankebut, 46.)

4) Princip jedinstva
i općeg bratstva svih ljudi
Čovjek kao čovjek predstavlja najveću društvenu vrijednost.
Osnovna bit kod čovjeka jeste njegova pripadnost ljudskoj zajednici.
Sve druge pripadnosti: nacionalna, rasna, vjerska, politička, socijalna
predstavljaju relativna obilježja i dobivaju svoju vrijednost samo uto-
liko u koliko stoje u službi čovjeka, kao čovjeka. Čovjek kao čovjek
treba biti cilj prema kojem se moraju upravljati sva nastojanja i sve
društvene akcije, svi sistemi i sva društvena kretanja.
Upravo samo aktivnog čovjeka ima islam pred sobom i tako u
svojoj nauci gleda na njega. Svi su ljudi braća, jer svi, bez obzira na
različitu rasnu, nacionalnu, vjersku, političku i socijalnu pripadnost,
pripadaju ljudskoj zajednici.
"O ljudi, veli Kur'an, mi smo vas stvorili od muška i ženska.
Učinili smo da se grupišete po narodima i plemenima, kako bi se
međusobno upoznali. Najbolji je među vama onaj koji najviše čini
dobra." (El-Hudžurat, 13.)
"Ljudi, vi imate jednoga Boga i jednoga oca", veli Muhammed,
a.s. "Svi potječete od Adema a Adem je od zemlje. Najbolji je među
vama onaj koji najviše radi dobra. Nema nikakve prednosti Arap nad
nearapom, nearap nad Arapom, crveni nad bijelim i bijeli nad crvenim.
Jedino se razlikuju po dobrim djelima."
Ovo su bile osnove na kojima se bazirala dalja praktična razrada
islamskog gledanja na međusobne odnose ljudi uopće.
U svojim donosima sa drugim islam kao država, kao nosilac
vlasti, mogao se naći u tri moguće situacije: u ratnom stanju, u stanju
224

ugovornog mira i u stanju vlasti koja ima pod svojom kontrolom poda-
nike nemuslimane.
Pokušat ćemo ovdje makar u kratkim potezima iznijeti stav isla-
ma u svim tim situacijama:
a) Prema zaraćenim - islam dozvoljava rat samo u odbrani i stro-
go osuđuje napadačke ratove. U Kur'anu stoji: "Ratujte na Boži-
jem putu i borite se protiv onih koji vas napadaju. Nemojte napa-
dati prvi, jer Bog ne voli napadače." (El-Bekare, 190.) Pravo na
odbranu jeste prirodno pravo svakog bića. Napadnuti se mora
braniti i u samoodbrani se suprotstaviti napadaču, pa ga i uništiti
ako se na drugi način ne može otkloniti opasnost. Međutim, od-
brabeni rat po islamu mora se voditi strogo humano. Odbranbeni
rat na Božijem putu, što ga Kur'an dozvoljava, može biti samo
onaj koji se vodi u granicama humanizma i principa etike. U tak-
vom ratu neboračko stanovništvo, kao što su starci, žene, djeca,
bolesnici, seljaci, ćoravi, sakati, moraju biti potpuno zaštićeni.
Zlostavljanje je najstrožije zabranjeno.
b) Prema potpisnicima mirovnog ugovora - to su oni s kojima su
muslimani ugovorili i međusobno se obavezali da žive u miru i
prijateljstvu. Prema ovim se obaveze moraju najstrožije poštovati
i izvršavati. Ni u kojem slučaju nije dozvoljeno bez opravdanog
razloga kršiti obaveze ugovora. Muhammed je rekao: "Ko učini
nasilje prema nemuslimanu, koji je u miru s nama ili traži od nje-
ga više nego on može udovoljiti, ja sam mu protivnik na Sud-
njem danu." U tom smislu stoji u Kur'anu: "Prema onim idolo-
poklonicima, kojima ste dali obavezu i sklopili ugovor i koji se
tog ugovora striktno drže i nikog protiv vas ne huškaju, morate
potpuno ispuniti obaveze ugovora sve dok traje primirje. Bog
voli bogobojazne. Ako bi koji od idolopoklonika zatražio tvoje
susjedstvo, omogući mu to, primi ga kao svog susjeda, kako bi
čuo Božiju riječ, pa ga zatim otprati u njegovo mjesto, gdje će
biti siguran." (Et-Tevba, 4. i 6.) Napominjem da su mušrici -
idolopoklonici bili najogorčeniji neprijatelji islama. Oni su svim
silama nastojali pošto-poto ubiti Muhammeda, a.s., i likvidirati
njegovu akciju. Ističem ovo kako bi se pravilnije ocijenio ovakav
stav islama prema nepomirljivom svom neprijatelju.
 225

c) Prema podanicima nemuslimanima - vrlo je važno napomenuti

da se u islamskoj pravnoj terminologiji nemuslimani podanici
islamske države nazivaju ehli-zimme. Već sam taj naziv nedvoj-
beno ukazuje na karakter odnosa prema njima. Naime termin
ehli-zimme označava one, koji su predani na čuvanje, kojima
treba posvetiti svu brigu i pažnju, koji su kao Božiji amanet dati
drugima na pohranu. Islamska država ima prema njima osobite
obaveze. Mora strogo voditi računa o njihovim pravima. Mu-
hammed je govorio: "Ko vrijeđa zimiju (nemuslimana - podanika
muslimanske države) biće tučen na Sudnjem danu bičem vatre."
U drugom jednom hadisu stoji: "Ko uznemiruje zimiju, ja ću mu
biti protivnik na Sudnjem danu."
Politika prvih halifa temeljila se na gornjim principima. Inspiri-
san učenjima islama halifa Omer piše svom velikom vojskovođi osva-
jaču Egipta i njegovom prvom namjesniku Amru ibn Asu: "Čuvaj se,
Amre, da se svojim postupcima ne dovedeš u takvu situaciju da i
Božijeg Poslanika ne izazoveš protiv sebe, i da ti ne postane protivnik.
A s kim se Božiji Poslanik parniči, toga i pobijedi."
Prilikom osvajanja Jerusalema hazreti Omer izdaje svoju poznatu
povelju u kojoj stanovnicima Jerusalema garantira sigurnost života,
imetka i tako dalje. "Osigurao im je punu zaštitu života, imetka, bogo-
molja i drugo. U njihovim hramovima se ne smije stanovati, ne smiju
se upotrebljavati u druge svrhe. Ne smiju se oštećivati njihove zaklade
i prihodi oduzimati. Zabranjuje se svako prisiljavanje u vjeri. Ne smije
im se nanositi nikakva šteta." Tako je pisalo u spomenutoj Omerovoj
povelji.
Halifa Alija u svojoj direktivi upućenoj Maliku ibn Harisu prili-
kom njegovog naimenovanja za namjesnika u Egiptu piše: "Neka tvoje
srce bude ispunjeno milošću i ljubavlju prema podanicima. Budi blag
prema njima. Nemoj se prema njima odnositi kao zvijer koja vreba na
žrtvu da je pojede. U podanicima uvijek gledaj na braću po vjeri
(muslimana) ili slična i ravna sebi po stvorenju (nemuslimana). Može
se dogoditi da i jedan i drugi pogriješe, svjesno ili nesvjesno počine
neki grijeh. Oprosti im isto onako kako bi želio da i tebi Bog oprosti.
Ti si njihov starješina. Ne zaboravi da i ti imaš svog starješinu, a
Svemogući je Bog opet gospodar tvog starješine."
226

Šihab el-Karafi, jedan od istaknutih islamskih pravnika u svom

djelu Turuk, veli: "Mi prema nemuslimanima podanicima islamske
države imamo velike obaveze, koje proizlaze iz činjenice što su oni
naše komšije i što se nalaze u našoj zaštiti, zaštiti Božijeg Poslanika, u
Božijoj zaštiti kao i u zaštiti islama. Ko bi ih, pak, napao, makar
ružnom riječi, ogovaranjem ili ma kakvom vrstom uznemirivanja ili
drugog pomagao u tome, taj je iznevjerio Božiji amanet i amanet Boži-
jeg Poslanika i islama."
U poznatom pravnom djelu Meratibu-l-idžma od imama Ibn
Hazma stoji: "Ako bi neprijatelj unišao u našu zemlju s namjerom da
napadne ehli-zimme (nemuslimane) mi smo dužni da se svim silama
suprotstavimo tome neprijatelju i da izginemo braneći prava onih koji
su nam predati na čuvanje kao Božiji amanet i amanet Božijeg
Poslanika." Mogao bi neko prigovoriti da je to puko teoretiziranje i da
je mnogo važnije kako su u praksi primijenjeni gornji principi.
Ja ne mogu poreći da je bilo u dekadentnom periodu historije
islama pojedinih vojskovođa, namjesnika, pa ako hoćete i vladara, koji
su u svojoj politici i u odnosima prema drugima postupali suprotno
spomenutim principima. Međutim, pogrešno bi bilo takve slučajeve
uzimati kao primjer islamske politike. Nažalost, mnogi evropski
historičari i orijentalisti, kao protagonisti i ideolozi kolonijalnog sis-
tema, jedva su dočekali ovakve slučajeve da bi na njima izgradili onu
svoju lažnu i tendencioznu tvrdnju da se islam širio mačem. Ova
tvrdnja kao i tvrdnja da je halifa Omer uništio i zapalio aleksandrijsku
biblioteku predstavlja klasičan primjer naučne laži i tendenciozne
podvale. Ni najogorčeniji protivnici islama danas se više ne služe tim
lažima niti vjeruju u njih.
Istina je, međutim, da je islam i u svojoj praksi pokazivao krajnje
tolerantan odnos prema pripadnicima drugih vjeroispovijesti. Historija
islama puna je primjera velike tolerancije. Ustvari, ona je primjer
prave i iskrene koegzistencije. Mnogobrojna su imena kršćana i Jevreja
koji su na dvorovima halifa uživali najveći ugled i vršili u islamskoj
državi i njenoj administraciji najodgovornije državne funkcije. Nisu
rijetka ni imena velikih crkvenih dostojanstvenika kojima su od strane
halifa naročito u Španiji povjeravane vrlo važne i povjerljive diplo-
matske misije. Već smo spomenuli povelju o pravima Jevreja i kršćana
 227

u Palestini, koju je proklamirao Omer prilikom ulaska u Jerusalem.

Spomenuli smo, također, njegovo direktivno pismo kao i pismo halife
Alije namjesnicima u Egiptu u kojima se naročito podvlače prava
nemuslimana i obaveze islamske vlasti prema njima.
Sve su to primjeri jedne prakse koja bi, iako stara 14 stoljeća,
mogla poslužiti kao uzor gledanja na ljude i danas u 20. stoljeću čak i u
onim zemljama koje tobože pretendiraju da budu učiteljice demokra-
tije. Dok je Muhammed, a.s., prije 1400 godina oštro osudio Ebu Zerra
što je samo nazvao jednoga čovjeka crnim, dotle sada u jednoj od
najnaprednijih zemalja boja kože može biti znak manje vrijednosti i
razlog strahovite segregacije. Ono što se baš ovih dana događa u Ala-
bami u jednoj od sjeveroameričkih država predstavlja sramotu ne samo
Amerike nego čitavog svijeta. Dok je Muhammed, a.s., prilikom op-
roštajnog hadža proklamirao direktivu da boja kože ne dolazi uopće u
obzir pri ocjeni vrijednosti čovjeka, dotle se obojenim u Americi i
Južnoafričkoj Uniji samo radi toga što su obojeni oduzimaju sva prava
i daje im se status nižeg građanina. Takav status imali su uglavnom svi
kolonijalni narodi.
Mi ne možemo a da ova dva različita stava u odnosima prema
drugima paralelno ne promatramo iako ih dijeli 14 stoljeća. Mi,
ustvari, i ne možemo pravilno ocijeniti i sagledati svu vrijednost islam-
skog stava ako ne uzmemo u obzir prilike i uslove u kojima se taj stav
formirao. U uslovima velike plemenske, nacionalne i vjerske mržnje, u
uslovima plemenskih ratova, koji su znali trajati po trideset godina, u
takvim uslovima proklamira islam i provodi u praksi načelo jednakosti
svih ljudi, načelo opće bratske ljudske zajednice, u kojoj će svi ljudi
bez obzira na njihovu pripadnost podjednako uživati sva prava. Jedini
kriterij po kojem islam ocjenjuje ljude jeste lična vrijednost i društvena
korist svakog pojedinca. Koliko neko lično vrijedi, koliko lično
doprinosi općem i zajedničkom dobru, toliko je cijenjen, toliko će mu i
zajednica pokloniti povjerenja.

(Đozo, Izabrana djela, I, Sarajevo, 2006., str. 209.-217.)

228

III DIO
 229

Fahrudin Smailović

PRINCIPI I METODE KOMUNICIRANJA U

ISLAMU

Principi komuniciranja u islamu

Princip božanstvenog porijekla poruke osnovni je temelj islam-
skog komuniciranja. Štoviše, većina religija podrazumijeva dvostepenu
komunikacionu shemu Allah, dž.š., - poslanik - ljudi. Vjerovanje u Bo-
žansko porijeklo objavā predstavlja jedan od temelja imana. Poslanik je
samo medij koji sprovodi Božansku poruku i koji tu činjenicu uvijek
daje do znanja primaocima.
Pored društvenih, jezičkih, tehnoloških i psiholoških elemenata,
za djelotvorno funkcioniranje da've u islamu bitne su i neke druge
zakonitosti: Put dobra - kao način komuniciranja u islamu, istinitost,
uvjerljivost, dostupnost i privlačnost poruke, angažiranost, usmjere-
nost, sintetičnost i pravovremenost.

Put dobra kao način komuniciranja u islamu

Islamski komunikatori uvjereni su u svoju dužnost da ljudima
ukažu put kojim će ostvariti sve dobro u ovom i zagrobnom životu.
Kur'an naređuje da se ljudi pozivaju dobru (Ali-'Imran, 104.). Svakog
petka sa minbera imam na kraju svog govora citira ajet:
"Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i
da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i
230

nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje."

(En-Nahl, 90.)
Sām Muhammed, s.a.v.s., poslat je kao milost svim svjetovima
(El-Enbija', 107.), pa čak i za one koji ne slijede njegovu misiju.
Svaki postupak koji donosi općedruštvenu korist bit će nagrađen
od Allaha, dž.š.. Muhammed, s.a.v.s., preporučuje:
"Muslimanu koji posije žito ili zasadi sadnicu (drvo), te se
njihovim plodom nahrani ptica, čovjek ili kakva životinja, to će mu se
ubrojiti u sadaku (milostinju)"
Štoviše, svako dobro djelo je sadaka, milostinja . Ukoliko vjernik
krene da zasadi drvo, u tome ga ništa ne treba spriječiti, pa čak i nas-
tupanje Sudnjeg dana. Islam je nastojao unijeti pozitivne reforme u
društvo u koje je htio ući. Pravda, zabrana kamate (zelenaštva), zabra-
na nasilja nad ženama, vladavina prava i mnoge druge reforme dopri-
nijele su da se islam ukorijeni u surovom arapskom društvu. Vjerske
slobode, nepovredivost imetka, smanjenje dažbina i druge olakšice
omogućile su širenje islama i izvan Arabijskog poluostrva.

Istinitost
Provjerenost i autentičnost informacija od velikog je značaja u
islamu:
"I istinu sa neistinom ne miješajte i istinu svjesno ne
tajite!" (El-Bekare, 42).
Iz tog razloga ustanovljena je jedna jedinstvena nauka vezana za
prenošenje poslaničke tradicije: nauka o pouzdanosti prenosilaca ('ilm
al-riğāl). Na osnovu te nauke ustanovljena je kategorizacija hadisā - od
vjerodostojnih, preko slabih, do apokrifnih (izmišljenih). Islam, naime,
ne priznaje izmišljanje hadisa ni kada to ide u dobrobit vjere. Laž se ne
može ničim opravdati. Vjernik nije odgovoran za urođene osobine
poput kukavičluka ili tvrdičluka, ali lažac ne smije biti. Islam ne doz-
voljava ni prihvatanje neprovjerenih i sumnjivih vijesti. Poslanik Mu-
hammed, s.a.v.s., apelira: "Čuvajte (klonite) se sumnjičenja (raznih
sumnji), jer je sumnjičenje najlažniji govor..." Kur'an preporučuje
opreznost kod prihvaćanja glasina (El-Hudžurat, 12.), a Muhammed,
 231

s.a.v.s., zabranjuje laž čak i u šali. Dozvoljena je razonoda i zabava, ali

samo ukoliko nije zasnovana na lažima i izmišljotinama.
Laž u novinarstvu i javnom obraćanju sankcionisat će se prema
šteti koju načini:
"Što je širi dijapazon štete koju izaziva laž koju proširi smut-
ljivac, grijeh će biti veći kod Allaha. Novinar koji hiljadama ljudi pro-
širi lažnu vijest, političar koji ljudima daje iskrivljene slike značajnih
pitanja ili tragaoci za skandalima koji usmjeravaju optužbe značajnim
ljudima i ženama - oni izvršavaju mnogo teže zločine, za koje sljeduje
teška kazna" (El-Gazali, 2003:63).
Muhammed, s.a.v.s., je bio poznat po iskrenosti i prije islama.
Imao je nadimak "El-Emin", povjerljivi.

Dostupnost
Prema islamu, ovaj princip je uvjet za postojanje odgovornosti
ljudi za učinjena djela. Logično je da oni do kojih misija nije doprla
neće odgovarati zbog neizvršavanja islamskih propisa.
Poruku treba plasirati tako da dođe do svih članova društva.
Muhammed, s.a.v.s., je naređivao čak i ženama da prisustvuju obav-
ljanju bajram-namaza, kako bi dostavio poruku i njima. Dužnost da'ija
je da uputi tu poruku, čak i kada nema izgleda da će primaoci na nju
pozitivno odgovoriti.
Dostupnost je jedan od važnih principa islamske da've u svim
etapama. Poslanici su pripadali narodu kojem su poslati, govorili su
istim jezikom i dobro su bili upoznati s njegovom strukturom. Zato
komunikator mora dobro poznavati ciljnu grupu, njihove mentalne,
racionalne, psihološke, obrazovne i druge karakteristike primaoca, kao
i pol i starost.

Pravovremenost
Da bi da'va bila uspješna mora se odvijati u odgovarajuće
vrijeme. Preuranjenost ili zakašnjelo stizanje poruke mogu imati štetne
posljedice. Brzina reagiranja često daje bolje rezultate nego kvalitet
232

ponuđenog rješenja. Budući da je poslanik prenosilac poruka od

Allaha, dž.š., Muhammed, s.a.v.s, dobivao je objave onako kako je
situacija zahtijevala. Tako je nastala nauka koja se bavi povodima
objave, a poznato je i kako su nastale brojni Resulullahovi hadisi.
Muhammed, s.a.v.s, pozivao je ljude u džamiju da im se obrati s
minbera u vanrednim situacijama ili da oglasi Božiji propis o iskrslom
pitanju. Objava Kur'ana prema određenim povodima olakšala je pam-
ćenje i razumijevanje Allahove objave. Poznato je da pravovremenost
daje poruci jače i utjecajnije djelovanje.
Stoga islam pridaje veliku važnost oglašavanju svojih poruka u
određeno vrijeme. Time se musliman priprema za činjenje dobrih
djela. U te "vremenske" poruke spada ezan, kojim se oglašava dolazak
vremena za namaz; zatim mlad mjesec koji označava početak rama-
zana, kao i hadž, džumanski ezan i dr.
Neki alimi su prije izdavanja fetve postavljali pitanje da li se
pomenuti slučaj desio ili ne. Ako bi se desio, izdali bi fetvu, a ako ne,
ostavili bi to alimima budućih vremena. Evidentna su i razilaženja među
islamskim pravnicima. Islamski pravci (mezhebi) su različite prirode
upravo zbog različitih okolnosti u kojima su njihovi utemeljitelji živjeli.
Imam Ebu Hanife živio je u Iraku, stjecištu dvoličnjaštva, razdora i
sumnjičenja, dok je, s druge strane, imam Malik djelovao u Medini,
gradu nauke, učenjaka, Poslanikovih ashaba i tabiina.
Ponašanje stanovnika Iraka nije jednako ponašanju stanovnika
Medine; zato i fetve ne mogu biti istovjetne u oba mjesta. Ovo
potvrđuje i činjenica da je imam Šafija izmijenio neke stavove svog
mezheba kada je iz Iraka prešao u Egipat. Danas je poznat stari šafijski
mezheb iz Iraka i novi iz Egipta.
Uspješan da'ija je onaj koji s ljudima suosjeća u njihovom bolu,
koji s njima dijeli žalosti i radosti i koji brine o njihovim problemima.
Tek kada ustanovi potrebe primaoca, on pristupa određenju teme i
načina na koji će im se obraćati.
Ovo u savremenim uvjetima podrazumijeva racionalno korištenje
raspoloživog vremena u realizaciji i pripremi da'vetskih aktivnosti.
Pravovremenost je uvjetovana nizom okolnosti - prvenstveno kvalite-
tom koji se želi postići i sposobnošću da'ije.
 233

Današnji da'ije uspješni su ukoliko idu ukorak s vremenom,

oslanjajući se na duh i suštinu vjere, izbjegavajući zaostalost i slijepo
slijeđenje. Procesu da've dosta štete nanosi stav da se klasični vjerski
tekstovi moraju doslovno primjenjivati, bez obzira na vremenski i
prostorni obrazac u kojem se živi.
Islamski alim Ahmed Keftaro smatra da je zaostalost u razumije-
vanju islama od strane samih muslimana veoma opasna pojava, i da se
zbog toga na islam gleda kao na zaostalu religiju. Jer, "ako bismo ne-
vještom vozaču povjerili vožnju novog, savremenog automobila i on
napravi udes, greška se ne bi pripisala automobilu, već vozaču", na-
vodi Keftaro.
Prema islamskom učenju, narodima su poslanici dolazili onda
kada bi se udaljili od pravog puta. Budući da poslanika više neće biti,
tu dužnost preuzimaju učenjaci, tj. vjerski komunikatori. Oni su dužni
danas igrati ulogu liječnika koji će prvo uspostavljati pravilnu dijag-
nozu, a zatim prepisati djelotvoran lijek. Propovjednici moraju biti sav-
remeni i moderni, a ne ljudi koji samo ponavljaju starinske, rimovane
propovjedi.

Privlačnost poruke
Potrebno je, prije svega, privući pažnju kako bi se poruka prihva-
tila. Izlaganje sirove poruke nije princip koji daje uspješne rezultate.
Poslanik Muhammed, s.a.v.s., vodio je računa da ne dosadi sluša-
ocima. Na taj način, poruka je prihvaćana s pažnjom i željom, a ne
mrzovoljno i uz dosadu.
Često je postavljao pitanja i ponavljao ih, da bi nakon toga sām
dao odgovor: "Da li znate ko je musliman? - Onaj od čijeg su jezika i
ruku mirni ostali muslimani."
Među načinima privlačenja slušalaca bilo je i uspoređivanje:
"Dobar drug i nevaljao (zao) drug sliče trgovcu mirisima i
kovačkom mijehu. Od trgovca koji prodaje mirise ili ćeš kupiti miris ili
ćeš se namirisati (ili će na tebi ostati nešto od njegovog mirisa). A
mijeh, koji raspiruje vatru, ili će ti kuću zapaliti, ili odjeću razgoriti, ili
ćeš poprimiti od njega neugodan miris"
234

Da bi privukao pažnju, često bi rezimirao poruku i kasnije je

razlagao. Prolazeći pored dženaze jednog čovjeka koga su spominjali
po dobru, poslanik Muhammed, s.a.v.s., je tri puta ponovio: "Zaslužio
je!" Zatim je prošao pored dženaze čovjeka koga su pamtili po zlu, pa
je isto rekao. Kada su ga upitali zašto je to rekao, odgovorio je: "Koga
spomenete po dobru - zaslužio je Džennet, a koga spomenete po lošem
- zaslužio je Vatru. Vi ste Allahovi svjedoci na Zemlji, vi ste Allahovi
svjedoci na Zemlji, vi ste Allahovi svjedoci na Zemlji!"
Nabrajanje je jedan od načina buđenja pažnje:
"Iskoristi pet stvari prije drugih pet: život prije smrti, zdravlje
prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i
bogatstvo prije siromaštva i neimaštine."

Angažiranost
Bavljenje da'vom nije vezano samo za hutbe i dersove, kao što
mnogi misle. Širenje vjerskih učenja i podsjećanje drugih obaveza je
svakog muslimana, u mjeri u kojoj okolnosti dozvoljavaju. Dobar
govornik treba koristiti svoje govorničke sposobnosti; imućni su dužni
uložiti u unaprjeđivanje sredstava da've itd. Kur'an muslimane naziva
narodom "koji traži da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraća."
(Ali-'Imran,100.) U svakom narodu mora postojati neko ko će širiti
ideje dobra:
"I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i
tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati - oni će šta žele
postići" (Ali-'Imran, 10).
Svi vjernici ne treba da idu u boj:
"Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove
potrudi da se upuste u vjerske nauke i neka opominju
narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali" (Et-
Tevba, 122.).
Dužnost prenošenja vjerskih učenja obuhvata i onoga ko zna
samo jedan stavak Kur'ana:
"Prenesite od mene, pa makar i samo jedan ajet"
 235

Ko vidi neko ružno djelo, dužan ga je ukloniti rukom. Ako to

nije moguće, dužan je osuditi ga riječima, a ako ni to nije u moguć-
nosti, onda će ga prešutno osuditi.
Prisutni su dužni obavijestiti odsutne. Često oni koji prime poruku
bolje razumiju od prenosioca. Ova oporuka je izrečena na Oprosnom
hadžu i muslimani je shvataju kao posljednji govor poslanika Muham-
meda, s.a.v.s. U tome leži tajna požrtvovanosti islamskih misionara.
Pored toga što je obaveza i dužnost, bavljenje da'vom predstavlja
čast i ugled:
"Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući
se zapovijedi Našoj, na pravi put upućivali, jer su strpljivi
bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali" (Es-Sedžda, 24.).
Pozivanje Allahu, dž.š., uz dobročinstvo najbolje je što čovjek
može činiti:
"A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra
djela čini" (El-Fussilet, 33.).
Angažiranost zahtijeva strpljenje, upornost i istrajnost.

Uvjerljivost
Prema kur'anskim kazivanjima, neki poslanici (kao i sām Mu-
hammed, s.a.v.s.) koristili su se čudima (mudžizama) kako bi svoj
narod uvjerili da su uistinu poslati od Allaha, dž.š.. Poslanik Mūsā je
svojim štapom razotkrio trikove egipatskih čarobnjaka i pridobio ih u
svoju vjeru:
"I on baci svoj štap - kad on prava zmijurina; i izvadi ruku
svoju - ona za prisutne postade bijela" (El-A'raf, 107-108).
Īsā je imao više čudotvornih sposobnosti:
"…i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice
napravio i u nju udahnuo i kada je ona, voljom Mojom,
postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i
gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao"
(El-Ma'ida, 110.).
236

Najveće čudo poslanika Muhammeda, a.s., jeste sām Kur'an, koji

se javlja kada su Arapi bili na vrhuncu pjesništva i govorništva. Izazov
da bilo ko sastavi nešto slično ostaje otvoren:
"A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome,
načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite
i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite" (El-
Bekare, 23.).
Pored Kur'ana, u predanjima različitog stepena vjerodostojnosti
navode se i druga čuda koja je poslanik Muhammed, s.a.v.s., koristio
kako bi uvjerio ljude u istinitost svoje poruke.
Slušaocima treba izlagati značenja koja poruka nosi sama po
sebi, odnosno, o već prisutnim značenjima kod slušalaca, koja nije po-
trebno dodatno objašnjavati. Ljudima se treba obraćati onako kako oni
vole, a ne kako odgovara da'iji. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je po-
kušao oraspoložiti dječaka Ebu Umejra, kome je uginula ptica s kojom
se igrao. Ponekad je potrebno i istinu prešutjeti ako ne djeluje uvjer-
ljivo. Sve što dodatno mora biti objašnjavano nije dovoljno uvjerljivo.
Ovo zahtijeva konvergentnost značenja svih elemenata poruke koji se
prenose auditivnim i vizuelnim kanalima komuniciranja Da bi se
postigla uvjerljivost, komunikator se, prema neim istraživačima, mora
pridržavati deset pravila:
1. Poruka dobiva na persuazivnosti (uvjerljivosti) ako se veže za
neki moćan autoritet;
2. Bolje se usvaja poruka u kojoj postoje emocionalni sadržaji;
3. Percipijent će prije usvojiti neku poruku ukoliko je ona saopćena
njegovim jezikom;
4. Bolje se usvajaju poruke koje se stalno ponavljaju;
5. Uspjeh poruke zavisi i od redosljeda argumenata koji postoje u
njenom sadržaju;
6. Lakše se usvajaju poruke kod kojih je namjera prikrivena,
naročito ako recipijent odmah ne prepozna cilj;
7. Stavovi poruke ne smiju biti u suprotnosti sa stavovima publike;
8. Prijemu poruke pogoduju pojednostavljivanja, metafore i ana-
logije;
 237

9. Umjerena redundancija također je poželjna za dobar prijem po-

ruke, i
10. Aktuelna poruka se bolje usvaja posebno ako se iz nje elimini-
raju nedoumice i alternative.

Usmjerenost
Ovaj princip temelji se na činjenici da svaka propagandna aktiv-
nost ima odgovarajući zadatak i cilj. Tako je poslanik Muhammed,
s.a.v.s., u svakoj etapi svoje misije imao svoje ciljeve koji su diktirani
društvenim okolnostima, te mogućnostima primaoca i komunikatora.
Da'va je planska aktivnost koja ne smije podleći željama, trenutnim
raspoloženjima ili pritiscima okoline. Ovdje opet do izražaja dolazi
upornost i strpljivost komunikatora. Samo dugoročnim planiranjem
može se doći do rezultata poput onih koje je ostvario poslanik Mu-
hammed, s.a.v.s., u svojoj misiji.
Današnji muslimanski da'ije zapostavili su ovaj princip. Njihove
misije su neplanske, neorganizirane i nebalansirane. Često se radi o
improvizacijama koje su kratkog vijeka i dometa.
Da bi da'va bila uspješna, planovi moraju biti:
1. Autoritativni, tj. uspostavljeni od strane kompetentnih ljudi;
2. Uspostavljeni na osnovu konsenzusa i dogovora, ne na osnovu
istupa pojedinaca;
3. Odmjereni - ne smiju se graditi na osnovu reakcija i emocija;
4. Balansirani između obaveza i mogućnosti. Ne smije se trčati
samo prema ciljevima, bez osvrtanja na mogućnosti;
5. Usklađeni sa propisima islama. U islamu cilj ne odobrava sred-
stva. Smije se služiti samo onim što vjera dozvoljava.

Sintetičnost
Istinu treba iskazati sa malo riječi. Poslanik Muhammed, s.a.v.s.,
je posjedovao visoke sposobnosti konciznog izražavanja:
"Dat mi je jezgrovit govor i na najbolji mogući način sažet mi je
govor."
238

Njegovi savremenici su ovako opisivali način na koji se izra-

žavao: "…govorio je samo po potrebi, sa Allahovim imenom bi otpo-
čeo i završio govor, govorio je rječito i sažeto."
Sažete poruke uglavnom se sastoje od antiteza:
"Halal (dozvoljeno) je jasan i haram (zabranjeno) je jasan";
"Džennet je prekriven teškoćama, a Džehennem uživanjima";
"Ako se ne stidiš, radi što hoćeš".
Sintetičnost je važna u islamskim porukama kako, usljed
pretrpanosti sadržajem, ne bi došlo do difuzne interpretacije od strane
recipijenata, prekoračenja mogućnosti kanala prijenosa, perceptivnih
mogućnosti recipijenata i dr.

METODE KOMUNICIRANJA U ISLAMU

Još je grčki filozof Platon tvrdio da se psihički život sastoji iz umne

(intelektualne), čuvstvene (emocionalne) i voljne (konativne) sfere.
Nakon toga, naučnici su se raspravljali koja od tih sfera ima najveći zna-
čaj u izgradnji stavova. S druge strane, ciljna grupa da've je raznovrsna -
prosti ljudi (beduini, seljaci, sluge…), obrazovani, indoktrinirani, žene,
djeca, roditelji… Zbog ovakve složenosti ljudskog bića i raznovrsnosti
ciljne grupe postoje i različite metode islamskog komuniciranja.

Metoda utjecanja na ljudsku prirodu

Islam je vjera duha i prirode. Da'va ne podrazumijeva samo
pokušaj uvođenja ljudi u drugu religiju, već nastojanje da se oni vrate
svojoj prirodi. Prema islamu, svim ljudima je prirođeno da vjeruju u
jednog Boga, koji nema sudruga, oca, niti djeteta. Čovjek, po rođenju,
u svojoj podsvijesti ima zabilježeno vjerovanje u Allaha, dž.š.:
"Svako se dijete rodi u čistoj, prirodnoj vjeri, tako da se i njegov
jezik jasno izjasni, ali ga roditelji učine židovom, kršćaninom ili
vatropoklonikom", kaže poslanik Muhammed, a.s.
 239

I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo

potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv
sebe: 'Zar Ja nisam Gospodar vaš?' - oni su odgovarali:
'Jesi, mi svjedočimo' - i to zato da na Sudnjem danu ne
reknete: 'Mi o ovome ništa nismo znali' (El-A'raf, 172).
Duše su, prema ovom ajetu, stvorene u ezelu (riječ nastala defor-
macijom sintagme lem jezel - vječno, označava iskonsku stvar, iz
prapočetka.). Njihovo svjedočenje o postojanu Allaha bit će smješteno
u podsvijesti ljudi, u njihovom alter egu. Prema tome, islam se krije u
svakom čovjeku i ovom metodom se nastoji utjecati na tu priliku.
Ova metoda djelotvorna je kod prostih, jednostavnih ljudi koji
nisu indoktrinirani raznim učenjima i praznovjerjima, mada se ne
negira njen uspjeh i kod ostalih ljudi. Slična je majeutičkoj (babičkoj)
metodi otvaranja uma, koju je koristio Sokrat. Čovjek se mora oslo-
boditi svih predrasuda i uvjeriti sebe da "ništa ne zna", kako bi mogao
postići znanje. Primjeri utjecaja na ljudsku prirodu naročito su zastup-
ljeni u mekkanskom periodu. Dijalektičko pripovijedanje Kur'ana o
Ibrahimovom spoznajnom putu ima za cilj ukazivanje na činjenicu da
je islam prirodna vjera. Ovaj veliki poslanik želi svom narodu pokazati
da se Bog nalazi iza ovog, pojavnog svijeta. Tražio je Boga u zvi-
jezdama, ali je vidio da je Mjesec veći i sjajniji. Rekao je da je to
njegov Bog. Zatim je vidio Sunce kako se rađa i povikao:
"Ovo je moj Gospodar, ovo je najveće!" A kada je i ono
zašlo, obraća se svom narodu riječima: "Narode moj, ja
nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate! Ja
okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je
nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge
ravnim smatraju!" (El-En'am, 75.-79.).

Emotivna metoda
Razne propagandne metode i postupci koriste se najčešće u cilju
stvaranja odgovarajućih emocijalnih stanja, kako bi se djelovalo na
svijest i tako osigurali uvjeti za željeno ponašanje. Emocije su jedan od
tri najznačajnija elementa čovjekovog psihičkog života, kao što je
rečeno. One prožimaju mnoge druge pojave u psihičkom i socijalnom
240

životu. Propagandisti prvo kod ciljne grupe traže emocije koje im

mogu pomoći u djelatnosti, a, ukoliko ne postoje, onda ih nastoje
proizvesti, da bi kasnije pristupili njihovom korištenju. Da'ije trebaju
voditi računa o emotivnim promjenama kod recipijenata. Obraćanje
pojedincima u grupi drugačijeg je karaktera od obraćanja jedinki. U
grupi ili masi dolazi do izjednačavanja, "niveliranja" individualnih
razlika - ujednačavanja (homogeniziranja) ponašanja zbog prevlada-
vanja primitivnih i nesvjesnih dijelova ličnosti. U tom slučaju dolazi i
do intelektualne inferiornosti i lahkovjernosti, tj. sljepila za činjenice
koje protivrječe stavovima mase. Kod pojedinaca u masi dolazi i do
pretjerane uzbuđenosti i naglog bujanja ekstremnih emocija.
Ako da'ije zaključe da je kod recipijenata nastupila prezasićenost
emocija ili da se javio višak "nepoželjnih" emocija, potrebno je da
pošalju poruke koje će dovesti do rasterećenja i opuštanja.
Ova metoda zahtijeva dobro poznavanje psihičkog stanja primala-
ca, njihovih shvatanja, predrasuda, tabua, običaja i dr. Kada je u pitanju
da'va, emotivna metoda koristi se na polju ibadeta, međuljudskih od-
nosa, te svih vrsta vjerskih dužnosti i zabrana. Za ovu tehniku važno je
odabrati pravi trenutak slanja, odnosno primanja poruke.
Postoji više metoda stvaranja odgovarajućih emocionalnih stanja.
U da'vi se najčešće koriste slijedeće:
- uvjeravanje (iknā');
- stvaranje negativnih i pozitivnih osjećanja (terġīb i terhīb);
- identifikacija (kudva);

Uvjeravanje
Uvjeravanje je jedno od najstarijih propagandnih postupaka ko-
jim se aktivno utječe na stavove ljudi. Koristi se u političkoj, ekonom-
skoj, kulturnoj i vjerskoj propagandi. Ova metoda suprotna je metodi
prisile koja se koristi u autoritarnim društvima. Prisila u islamu nije
dozvoljena:
"U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti" (El-Bekare, 256).
"Ti poučavaj - tvoje je da poučavaš, ti vlast nad njima
nemaš!" (El-Gašije, 21-22).
 241

Da je htio prisiliti na prelazak u islam ne bi sklapao savezništva s

Jevrejima u Medini. Imao je sve mehanizme da ih natjera da prihvate
islam.
Nije dozvoljeno ni koristiti materijalnu prisilu u vjeru. Uputu
šalje Allah, dž.š.:
"Ti nisi dužan da ih na pravi put izvedeš, Allah izvodi na
pravi put onoga koga On hoće" (El-Bekare, 272).
Muslimanski da'ije su uz pomoć tehnike uvjeravanja postigli
velike uspjehe. Naravno, da bi uvjeravanje bilo uspješno, nužno ovisi o
četiri faktora:
- cilja uvjeravanja (propagandne poruke);
- ciljne grupe (pojedinca i skupina koje se uvjeravaju);
- sposobnosti komunikatora i
- okolnosti u kojima se uvjeravanje realizira.
Prije pristupanja ovoj metodi, potrebno je ispitati postojeće
emocije kod primatelja:
Da li se radi o savjesnoj osobi, osobi sklonoj porocima ili discip-
liniranoj osobi?
Da li je ta osoba zadovoljna svojom vjerom/ideologijom i da li
lahko mijenja stavove?
Da li se radi o bezosjećajnoj ili emotivnoj osobi?
Primjeri kur'anskog uvjeravanja su mnogobrojni. Ajet:
"Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah
prašta i samilostan je" (En-Nur, 22) stavljen je u upitnom obliku.
Riječi "drag" i "oprost" također utiču na emocije. Oprost je stavljen u
kontekst s Allahom, koji mnogo prašta i koji je mnogo samilostan. Svi
ti elementi imaju za cilj uvjeravanje primaoca u prihvatanje poruke.

Stvaranje negativnih i pozitivnih osjećanja

Ova metoda našla je široku upotrebu u da'vi. Sastoji se iz stva-
ranja pozitivnih osjećanja prema sadržaju poruke i upozorenja na
posljedice neodazivanja, na odbijanje te poruke. Zastupljena je prven-
stveno u kur'anskim kazivanjima:
242

"…zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo

koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite. A
onoga dana kada vas On na onom svijetu sakupi, to će biti
dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On
će preći preko rđavih postupaka onoga ko je u Allaha
vjerovao i dobra djela činio, i uvest će ga u džennetske
bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek
boraviti. To će uspjeh veliki biti!" (Et-Talak, 8-9);
"Allah će one koji vjeruju i dobra djela čine uvesti u
džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, a oni koji ne
vjeruju - koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere -
njihovo će prebivalište vatra biti!" (Muhammed, 12).
Ajetima koji podstiču pozitivna i negativna osjećanja Kur'an obeća-
va blagostanje na budućem svijetu, kao što je navedeno, ali i na ovome:
"Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i
dobra djela činili sigurnim namjesnicima na Zemlji posta-
viti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će
im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da
će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti" (En-Nur, 55.).
Ova metoda zastupljena je i u hadisima Muhammeda, s.a.v.s.
Sastavljene su posebne knjige hadisa poticajā i upozorenjā a koje se
odnose na sva životna pitanja.
Jedan od tih primjera je hadis:
"Ko poziva Uputi (Pravom putu) imat će nagradu koliko svi oni
koji ga budu slijedili, a da se ništa ne umanji od njihove nagrade; a ko
bude pozivao u zabludu imat će grijeha koliko svi oni koji ga budu
slijedili, a njihovi grijesi neće im se nimalo umanjiti."
Kod ove metode koriste se određene fraze da bi se ukazalo na
strogu zabranjenost nekog postupka: "Allah neće gledati u onoga…";
"Allah je prokleo…"; "Allah neće primiti dobra djela onoga…"; "Ne
pripada mom ummetu onaj ko…" i sl.
S druge strane, da bi se podstaklo na nešto, koriste se suprotne
fraze: "U Allahovom hladu će boraviti…"; "U najvišim stepenima
Dženneta će boraviti onaj…"; "Bez obračuna će u Džennet ući oni
koji…" i sl.
 243

Prema jednom hadisu ovog tipa, Allah, dž.š., je zapisao dobra i

loša djela, potom je to objelodanio:
"Ko odluči uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, Allah će to kod
Sebe zapisati kao potpuno dobro djelo. A ko odluči uraditi dobro djelo,
pa ga i uradi, Allah će ga kod Sebe zapisati koliko deset do sedam
stotina i još mnogo više dobrih djela. A ko odluči uraditi loše djelo, pa
ga ne uradi, Allah će to kod Sebe zapisati kao potpuno dobro djelo. A
ko odluči uraditi loše djelo, pa ga i uradi, Allah će to kod Sebe upisati
kao jedno loše djelo."

Identifikacija
Lični primjer neizostavna je osobina da'ije. Kur'an zabranjuje da
se jedno govori, a drugo čini. To je jedan od najvećih grijeha (Es-Saff,
3). Kada primaoci poruke vide da je da'ija iskrena, pouzdana, dosljed-
na i moralna osoba koja na sebi primjenjuje sve ono što pripovijeda, on
će imati mnogo više šansi za uspjeh.
U događaju na Hudejbiji muslimani su trebali obrijati glavu ili
ošišati kosu da bi se oslobodili ihrama i vratili u Medinu. Međutim, oni
to nisu htjeli učiniti. Poslanik Muhammed, a.s., se požalio Ummu
Selemi na neposlušnost. Ona mu je dala savjet da im sām pruži primjer
i prvi obrije svoju kosu. Muhammed, a.s., prihvata njen savjet, nakon
čega su ga svi poslušali.
Kur'an muslimanima naređuje da za uzor uzmu Poslanika:
"Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor" (El-Ahzab, 21).
I drugi poslanici se trebaju slijediti:
"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put" (El-
En'am, 90).
Islamski da'ije su isticali potrebu identifikacije sa poslanikom
Muhammedom, s.a.v.s., njegovim savremenicima i narednim dvjema
generacijama. Te tri generacije su, prema jednom hadisu, najvrjednije.
Princip identifikacije i ličnog primjera je logičan, zato što je
apsurdno da oni koji žive u raskoši propagiraju asketizam, ili da osvje-
dočeni lašci govore o istinoljubivosti.
244

Najvažniji razlog odbojnosti prema islamu koju osjećaju nemus-

limani danas jeste upravo to što pripadnici ove vjere ne predstavljaju
primjer drugima. Što više, pojedini propagatori islama postižu suprotan
efekt svojim postupcima. Terorizam, nasilje, netolerancija, rigidnost i
druge osobine pripisuju se islamu i odbijaju od islama. Kur'an
zabranjuje takvo ponašanje:
"Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u
iskušenje" (El-Mumtehina, 5).
Ponašanje u skladu s misijom da'ije, oslobađa mnogih objašnje-
nja i tumačenja vjerskih učenja. Recipijentima je omogućeno da iz sa-
mog ponašanja misionara donose zaključke o propisima vjere. Poslanik
Muhammed, s.a.v.s., je često koristio ovu metodu: "Klanjajte (obav-
ljajte molitvu, namaz) onako kako ste vidjeli da ja klanjam.
"Uzmite od mene obrede (hadža)."
Svi muslimani su počeli slijediti njegov način obavljanja hadža,
namaza i drugih obreda, tako da je lični primjer poslužio kao zamjena
usmenom objašnjavanju i tumačenju.
Poslanik Muhammed, s.a.v.s., obećava obilnu nagradu onima
koji budu predstavljali lijep primjer drugima:
"Ko uvede u islam lijep običaj imat će nagradu za to kao i nagra-
du svih onih koji budu po njemu radili, bez ikakva umanjenja njihove
nagrade. A ko uvede u islam neki loš običaj imat će grijeh za njega kao
i grijeh svih onih koji ga budu radili, bez ikakvog umanjenja njihova
grijeha."
Identifikacija je svojstvena islamskoj da'vi. U drugim djelat-
nostima lični primjer nije važan. Čovjek može biti vrhunski pozna-
valac neke nauke, a da se ne mora pridržavati nekog moralnog okvira.
Međutim, islamski komunikator se mora pridržavati onoga čemu
poziva. Jer, kada on vjeru ne bi primjenjivao u vlastitom životu, niko
ga ne bi slijedio.
Lijep postupak, uljudno ponašanje i visoki moralni principi često
predstavljaju razlog da ih drugi ljudi (muslimani ili nemuslimani)
oponašaju.
Metoda identifikacije može se koristiti u da'vi na četiri načina:
 245

a) Isticanjem bliskosti i sličnosti recipijenata sa uzorima (posla-

nikom Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim nasljednicima). Islam-
ski da'ije preporučuju slušaocima da u svom životu postupaju
onako kako bi postupili oni iz prvih generacija. Svjestan da će sli-
jeđenje primjera poslanika biti sve teže, Muhammed, s.a.v.s, želi
ohrabriti buduće sljedbenike. Svoje savremenike naziva drugovima,
a one koji će u budućnosti vjerovati u njega "braćom koju bi volio
sresti." Ovdje se bliskost nazire i na strani s kojom se identificira.
b) Poslanik Muhammed, s.a.v.s, i drugi reprezenti islama jedini
su spas čovječanstvu. On najavljuje smutnje i raskole koji će se
desiti nakon njegove smrti. U tom slučaju, treba se držati nje-
govog sunneta (tradicije) i tradicije pravednih halifa. Treba se
kloniti svega novog u vjeri, jer to vodi u zabludu.
c) Identifikacija sa onim za što se islam zalaže jedan je od nivoa
ove metode. Nakon što se ta identifikacija osigura, da'ije prelaze
na ostvarivanje drugih ciljeva uz pomoć ciljne grupe.
d) Negativna identifikacija sastoji se od pronalaženja krivaca za
određene teškoće koje su zadesile narod. Kada su u pitanju
Božije kazne, uz grješnike će ispaštati i oni koji su mirno i bez
osude posmatrali te postupke:
"I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće
pogoditi samo one među vama koji su krivi" (El-Enfal, 25).
Negativna pojava se mora spriječiti. Društvo u kojem se javno
čine loša djela, Muhammed, s.a.v.s, poredi s putnicima na lađi. Oni u
potpalublju su odlučili da probuše lađu kako bi došli do vode i kako ne
bi morali izlaziti na palubu i zahvaćati iz mora. Za njih je to mnogo
lakše rješenje, ali će tako potopiti lađu. Spas mogu donijeti oni s
palube. Ako ih spriječe, spasit će i sebe i njih, a ako ih ostave, stradat
će zajedno s njima.
Ova metoda se u islamu koristi da bi se osudila određena loša
djela. Tako Kur'an navodi slučaj Musaovog naroda koji nije podržao
svog poslanika (El-Ma'ida, 24), navodi loše postupke Izraelćana koji
su ubijali svoje poslanike (El-Ma'ida, 70). Neke ličnosti iz Kur'ana
postali su obrasci za određene postupke: Faraon - tiranija; Ademov sin
- bratoubilaštvo, Lutov narod - homoseksualizam i dr.
246

Ciljna grupa emotivne metode

Metoda utjecanja na emocije djelotvorna je kod neobrazovanih
ljudi koji tragaju za putem stizanja do dobra.
Nježna ljudska bića - žene, djeca, siročad, siromašni, bolesni,
također su podložni metodi utjecaja na emocije. Ona se koristi i u
prilikama kada djeca žele utjecati na očeve ili očevi na djecu, kao i
kada su recipijenti poruke bliži rođaci.
Ovaj vid pozivanja koristi se i u situacijama kada se da'va ne
može slobodno odvijati i kada misija traži pomoć od primaoca.

Metoda utjecanja na razum

Razum, znanje i misao predstavljaju puteve posredstvom kojih
primaoci najvišeg intelektualnog nivoa prihvataju poruku. Kur'an uva-
žava učene ljude, zato što samo pravi naučnici imaju istinsku svijest o
Allahu, dž.š., (Fatir, 28). Za Muhammeda, s.a.v.s, oni su "nasljednici
poslanikā" i za njih traže oprost stanovnici nebesa i Zemlje.
Jedan od naziva za Kur'an jeste Burhan - očiti dokaz u kog nema
sumnje:
"O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi
vam objavljujemo jasnu Svjetlost" (El-Ma'ida, 174).
Ta knjiga sadrži određeni broj tzv. naučnih ajeta, u kojima su
date naznake o prirodnim zakonima koje su ljudi mnogo kasnije otkrili,
ili koje još nisu otkrili, npr. o postojanju spolova kod biljaka, stijena i
svega postojećeg (Ja-Sin, 36). Pa, čak, i kada Kur'an ne otkriva
nikakve naučne činjenice, islamski da'ije često uzimaju čudesne
prirodne savršenosti kao dokaz postojanja Allaha, dž.š. Prostrani
svemir, neistraženi okeani, razvoj biljaka iz sjemena… to su stvari koje
se za vjerske komunikatore ne mogu desiti slučajno. U tom smislu, u
Turskoj je pokrenut grandiozan projekt Harun Yahya - www.harun-
yahya.com pod sloganom "Invitation to the truth". Na toj stranici mogu
se besplatno preuzeti knjige, časopisi, video zapisi i dokumentarni
filmovi, čiji je sadržaj čisto naučnog karaktera. Materijal je dostupan
na skoro svim svjetskim jezicima. Sadržaj je u nekim slučajevima
 247

toliko vjerski neutralan, da možemo naći prijevode i na jezike naroda

sa vrlo malim procentom muslimana (npr. na srpski jezik).
Iz ovih razloga islam veliku važnost pridaje nauci. Samo u prvoj
objavi
"Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od
ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji
čovjeka poučava onome što ne zna" (El-'Alek, 1-5.) u šest navrata
spominju se izrazi vezani za obrazovanje. Traganje za znanjem jeste
obaveza (fard) svakog muslimana.

Autoritativna metoda
Ova metoda nepoznata je u drugim vjerskim misijama. Džihad
(ar. ğihād, "povećan napor"), kao dio ove metode, propisan je da bi se
zaštitilo ispovijedanje vjere i djelovanje misije. To nije nametanje
vjere "ognjem i mačem". Ovoj metodi pribjegavalo se tek kada neka
zemlja ili pokrajina nisu dozvoljavale vršenje vjerskih obreda i misi-
onarstvo. Da bi se džihad mogao proglasiti i da bi imao pravnu osnovu,
potrebno je da postoji imam (vođa), sredstva (oruđa), te brojnost.
Takav pohod, dakle, ima pravo započeti samo država (imam, vođa) i
sve drugo se smatra neredom i smutnjom.
Metoda o kojoj ovdje govorimo ima šire značenje od džihada.
Prema Kungu, "islam je, a da to možda nije uvijek ni primjećivao,
vršio društveni pritisak, i to je na dužu stazu jače nego vjersko uvje-
renje". On nastavlja da se među kršćanskim i židovskim podanicima
islamske države ova vjera širila jednim "višestoljetnim procesom
korozije", zahvaljujući ljudskoj slabosti. Iako su im neki muslimanski
vladari zabranjivali obraćenja u islam zato što su oni kao takvi plaćali
više poreza, ipak su materijalne olakšice bile autoritativan način
uvođenja u državnu vjeru.
Ipak, islam ne dopušta prisilno nametanje vjere (El-Bekara, 256).
Kada Muhammed, s.a.v.s., tuguje zbog slabog odaziva u islam, Kur'an
ga tješi:
"Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjer-
nici. Pa, zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?
248

Nijedan čovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On

kažnjava one koji neće da razmisle" (Junus, 99-100).
Ne-autoritativne metode korištene su tokom cijelog mekkanskog
perioda. Tada je muslimanima bilo zabranjeno da bilo na koji način
uzvrate na teror Mekkelija. Tek je s preseljenjem u Medinu dozvoljeno
korištenje sile.
Može se reći da je islam kanalisao i regulisao ratničke porive mus-
limana koji su bili vojno moćni u određenim historijskim momentima.
Možda je baš takvo učenje islama to što je zaštitilo nemuslimanske
narode od osvajača Arapa ili Turaka. Krvoločni Mongoli i Tatari pre-
laskom u tu vjeru postaju miroljubivi. S druge strane, krstaški pohodi
ostavili su pustoš kako na Bliskom istoku, kod muslimana, tako i kod
kršćanskih krivovjeraca (up. Opći religijski leksikon, 478). Poslije
crkvene inkvizicije nestalo je muslimana sa Iberijskog poluostrva, nakon
što su tu živjeli osam stoljeća u susjedstvu s kršćanima.

Popularnost pojedinih osoba

Islam naročitu pažnju pridaje osvajanju srca uglednih ljudi i
lidera u ciljnoj grupi. Poslanik Muhammed, a.s., je molio Allaha, dž.š.,
da islam osnaži "jednim od dvojice Omera" - Omer ibn Hattabom ili
Ebu Hakemom. Ova molitva se ostvarila prihvaćanjem islama od stra-
ne Omer ibn Hattaba.
Neki brakovi poslanika Muhammeda, s.a.v.s., sklopljeni su kako
bi se pridobile određene važne ličnosti. Halid ibn Velid, Mač islama,
kao idolopoklonički vojskovođa nanio je težak poraz muslimanima na
Uhudu. Muhammed, s.a.v.s., se ženi njegovom tetkom Mejmunom i na
taj način pridobiva ovog velikog vojskovođu, a ujedno i učvršćuje
svoje veze sa liderima plemena Kurejš.
Popularnost Halid ibn Velida u Mekkanskom društvu, sklonom
maču, koplju i štitu, donijela je veliki napredak širenju islama u medin-
skom periodu. Izvojevao je grandiozne pobjede na Arapskom polu-
ostrvu, Iraku i Šamu. U životu nije izgubio ni jednu bitku i umro je
prirodnom smrću, na postelji. Poslanik Muhammed, a.s., mu je povje-
ravao i neke diplomatske zadatke.
 249

I nakon Muhammedovog, s.a.v.s., vremena muslimanska država

pridavala je veliku važnost konverzijama uglednih ljudi u društvu i
vjerskih vođa.

Konformizam
Nisu svi konvertiti prešli na islam iz vlastitog uvjerenja. Postoje
ljudi koji inače svoje stavove grade po uzoru na druge. Potreba čovjeka da
ne bude sam i da bude prihvaćen od socijalne sredine na početku je išla na
štetu islama. Izuzetno mali broj Mekkelija prešao je na islam upravo kako
ne bi odudarao od većine i kako ne bi izgubio njihovu naklonost.
Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je ovu metodu znao kasnije iskoristiti
u svoju korist. Općom amnestijom kod osvajanja Mekke bili su zaštićeni
svi koji se sklone u Kabu, koji ostanu u svojim kućama, kao i oni koji se
sklone u kuću Ebu Sufjanovu, vođe Kurejša. Na taj način stanovnicima
Mekke dato je do znanja da je njihov lider prihvatio islam i da idolo-
poklonstvo više nije u modi. Tada je i onima neodlučnima bilo jasno da
cijelo mekkansko društvo treba prihvatiti islam ukoliko drži "do sebe".

MEDIJI KOMUNICIRANJA U ISLAMU

Da islam pridaje veliku pažnju komuniciranju najbolje govori

činjenica da je poslanik Muhammed, s.a.v.s., koristio sva dostupna
sredstva kako bi dostavio poruku svojim sljedbenicima ili onima koje
želi pozvati u islam. Tek uz postojanje odgovarajućih medija , komu-
nikacijski proces postaje potpun. Ako imamo uspješnog komunikatora,
radoznalog primaoca i utjecajnu poruku, ne možemo ništa ostvariti bez
odgovarajućeg medija.
Pojavom savremenih medijskih sredstava pruža se prilika slanja
poruka onim sredstvima koja najbolje odgovaraju. Neke poruke pogo-
duju za televiziju, ali se ne mogu reći sa propovjedaonice ili objaviti u
novinama itd. O klasičnim sredstvima koja je poslanik Muhammed,
s.a.v.s., koristio bilo je već riječi u ovom radu.
250

S napretkom medija omogućeno je mnogo brže prenošenje poruka.

Nekada su glasnici prelazili kontinente da bi prenijeli poruku jednog
vladara drugome, a sada je to moguće postići za samo jedan trenutak.
Proces društvenog komuniciranja odvija se na slijedećim nivoima:
1. Na interpersonalnom nivou, kao diadičko, triadičko ili brojnije
komuniciranje. Ono može biti linearno (u jednom pravcu) i inter-
akcijsko;
2. Na grupnom nivou, u okviru jedne grupe ili između dvije ili više
grupa (intergrupno).
3. Na nivou masovnog komuniciranja, gdje učestvuje ogroman broj
učesnika. Masovna komunikacija omogućena je posredovanjem
medija masovnog komuniciranja - informativna štampa, radio,
televizija, internet i dr. Ovdje ne postoje razlike u odnosu na
profesionalni, starosni, spolni ili neki drugi status

Mediji slobodnog prostora

Interpersonalno komuniciranje je ono u kojem komunikator i
recipijent odnosno recipijenti komuniciraju licem u lice, uključujući i
razgovor telefonom i sl. U islamskom komuniciranju u upotrebi su
slijedeći mediji slobodnog prostora:
- džamija,
- hadž,
- govorništvo,
- predavanja i simpozijumi,
- polemike, debate i dijalozi,
- trgovina.

Džamija
Džamija je muslimanska bogomolja. Ovaj naziv upotrebljava se za
središnju, veliku bogomolju, dok se za manje, rubne bogomolje upotreb-
ljava i naziv mesdžid. U nekim krajevima, mesdžidom se naziva džamija
bez munare. Džamija je od velikog medijskog značaja u islamu. Prvo što
je poslanik Muhammed, s.a.v.s., uradio u Medini bila je gradnja
džamija. Kur'an i hadis ukazuju na veliku značaj njihove izgradnje:
 251

"Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj

svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se
nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na
pravom putu" (Et-Tevba, 18).
"Ko izgradi džamiju tražeći time Allahovo zadovoljstvo, Allah
će mu sagraditi kuću u Džennetu."
Pored klasične funkcije ove ustanove , džamija je mjesto gdje se
dnevno susreću milioni muslimana i stoga je idealno mjesto za inter-
personalno komuniciranje. Tu susrećemo više elemenata komuniciranja:

Ezan
Sadržaj ezana je ponavljanje poruka Božije veličine, svjedočenja
da je On Jedan, pozivanje na molitvu i spas, te zaključivanje porukom
Božije veličine i jedinosti po pet puta na dan, daje veću mogućnost da
te poruke budu prihvaćene od slušalaca i pojačava uvjerenje onih koji
se odazivaju na taj poziv.

Dnevni namazi
U svakodnevnim susretima u džamiji vjernici komuniciraju izme-
đu sebe i jačaju svoju društvenu povezanost. U redovima jedni do drugih
stoje pripadnici svih društvenih slojeva. U namazu nestaju sve razlike.

Džuma-namaz
Prisustvo džumi namazu petkom stroga je vjerska obaveza, za
razliku od svakodnevnih pet molitvi koje se mogu obavljati i kod kuće.
Prilikom džume namaza dolazi do susreta vjernika u centralnoj džamiji,
tako da se komunikaciona grupa širi u odnosu na svakodnevne namaze.

Organiziranje svečanosti
Džamija nije mjesto gdje se održavaju samo dnevni namazi. Tu
se organizuju mnoge svečanosti, naročito vjerske, poput bajram-
namaza, teravih-namaza za vrijeme mjeseca ramazana, te posebnih
252

namaza 27. noći ramazana i sredinom ša'bana. Vjenčanja i obredi pred

dženazu također se vrše u džamiji.

Mjesto odgoja i podučavanja

I danas se u većim svjetskim džamijama (u Mekki, Medini, Kairu
i sl.) drže predavanja u kružocima tokom dana. Onaj ko ode u džamiju
da uči ili druge podučava, imat će nagradu kao da je obavio hodočašće.

Hadž
Ovakav svjetski godišnji kongres vjernika specifičan je za islam.
On predstavlja vrhunac interpersonalnog komuniciranja i "skup svih
skupova" muslimana. Tu se susreću vjernici sa svih krajeva svijeta,
koji, također, dolaze u grupama.
Cilj hadža jeste okupljanje i savjetovanje lokalnih muslimanskih
lidera između sebe. To je prilika za direktno komuniciranje sa podani-
cima i upoznavanje s njihovom situacijom.

Govorništvo
Poznat još od vremena starih Grka, ovaj medij nastoji utjecati na
emocije i zainteresirati slušaoce. Govornik pokušava pridobiti masu
služeći se svojim sposobnostima i elokvencijom. U starom Rimu
govornici su se zvali oratori, a u staroj Grčkoj retoričari. Stari teore-
tičari retorike naglašavali su potrebu pridržavanja racionalne organiza-
cije govorenja koja polazi od toga da svaki govor mora imati tri dijela:
uvodni, centralni i zaključni. Uvodni dio nagovještava temu, uvodi u
problem i najavljuje svrhu nastupanja govornika. Njime se mora pri-
vući interesovanje publike, osigurati simpatije i pokrenuti osjećanja
slušalaca. U centralnom dijelu iznosi se glavni problem i raščlanjuje
tema. To se postiže metodom dedukcije, tj. kretanjem od općeg ka po-
jedinačnom. Zaključkom govornik treba da pridobije slušaoca, moti-
više ga ili pokrene. Ovo je obično jednosmjeran vid komuniciranja.
S obzirom na temu, govori mogu biti politički, ratni, prigodni
(vjenčanja i sahrane), vjerski, sudski, naučni, propagandni i poslovni.
 253

Islam je ovaj medij implementirao u obredoslovlje. Govor je

sastavni dio džume i bajram-namaza, održava se na hadžu i prilikom
namaza za kišu.
Govoru koji se održava petkom na džumi-namazu prethodi ezan.
On ima za svrhu najaviti ljudima da je džuma počela i da trebaju
ostaviti poslove kupoprodaje i doći da poslušaju govor imama i obave
džumu namaz.
Na toj hutbi imam je dužan govoriti o aktuelnim problemima koji
zaokupljaju javno mnijenje i dati islamsko rješenje za te situacije. On
mora voditi računa o nivou slušalaca i uobličiti svoju poruku tako da je
mogu svi prihvatiti, budući da se obraća ljudima svih intelektualnih
nivoa. Za ovu dužnost odabire se kompetentan komunikator, učen i
elokventan.

Predavanja i simpozijumi
Ciljna grupa ovog medija jesu obrazovani ljudi i naučnici. Preda-
vač izlaže naučne činjenice, statističke podatke i logičke argumente
kako bi pridobio slušaoce.
U praksi islamskog komuniciranja, predavanja se periodično
organiziraju obično u svim važnijim džamijama u gradu, ali i u salama
za opću upotrebu (amfiteatrima, kino-salama i sl).
Učesnici simpozijuma razmjenjuju mišljenja o određenom proble-
mu. Od predavanja se razlikuje po tome što uključuje više naučnika,
stručnjaka i mislilaca. Kanaker simpozijum shvaća kao "dijalog zasno-
van na izražavanju mišljenja od strane više osoba o određenoj temi. Sva-
ki učesnik daje svoje mišljenje, zavisno od vjerske naobrazbe i vlastitog
iskustva. Simpozijum nema za svrhu postizanje konsenzusa među učes-
nicima. On širi obzorja slušalaca koji se upoznaju sa raznovrsnim stavo-
vima. Njihovo uvjerenje se na taj način povećava. Učesnici stječu iskus-
tvo u argumentiranju, izlaganju, te jasnom i umjerenom izražavanju.
Povećavaju svoje tehnike utjecanja na stavove i emocije ljudi."
Teme mogu biti političke, društvene, književne, ekonomske,
stručne, naučne i dr. Na simpozijumima novinari imaju priliku upo-
znati se sa problemima društva.
254

Dijalog, debata i polemika

Zajedničko između dijaloga i polemike je što se odvija između
dva ili više lica. Međutim, polemika podrazumijeva pretjeranu upor-
nost i prepirku. Islam osuđuje takav način razgovora. Rasprava se u
Kur'anu spominje u kontekstu lijepog ophođenja sa sagovornikom:
"I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši na-
čin" (El-'Ankebut, 46);
"Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj
i s njima ne najljepši način raspravljaj!" (El-Isra', 125.)
U islamskom komuniciranju rasprava se koristi u više svrha:
1. Odbrana vjerskih stavova:
"Oni govore: 'Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu
govorite?'" (El-Enbija', 38).
Odgovor na ovaj izazov glasi:
"Reci: 'Dan vam je već određen, ne možete ga ni za čas
jedan zaustaviti niti ubrzati'" (Sebe', 30).
2. Potvrđivanje propisa:
"Pitaju te o vinu i kocki. Reci: 'Oni donose veliku štetu, a i ne-
ku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.' I pi-
taju te koliko da udjeljuju. Reci: 'Višak!' Eto, tako vam Allah
objašnjava propise da biste razmislili" (El-Bekara, 219).
3. Potvrđivanje Božanske misije poslanika Muhammeda, s.a.v.s.:
"Zar da slijedimo jednog od nas!' - govorili su. 'Tada bismo,
uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi'" (El-Kamer, 24).
"Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete
na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a
prema vjernicima je blag i milostiv" (Et-Tevba, 128).
4. Razgovor između stanovnika Dženneta i Džehennema:
"I stanovnici Dženneta će stanovnike vatre dozivati: 'Mi
smo našli da je istinito ono što nam je Gospodar naš
obećao, da li ste i vi našli da je istinito ono čime vam je
 255

Gospodar vaš prijetio?' - 'Jesmo!' - odgovorit će. A onda

će jedan glasnik među njima da ga i jedni i drugi čuju,
viknuti: 'Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji
su se prema sebi ogriješili'" (El-A'raf, 44).
Dijalog je prihvatljiviji način komuniciranja u vjeri zato što ne
implicira ovu ratobornost. Debata podrazumijeva sučeljavanje mišlje-
nja, ali i prihvatanje tuđe argumentacije, ukoliko je čvršća i uvjerlji-
vija. Ovaj oblik komuniciranja počinje u antičkim demokratskim druš-
tvima Grčke i Rima. Stari Grci su debatu shvaćali kao put do racional-
nog uređenja života. Zato je grčki polis kolijevka debate kao oblika
komunikacije, u kojoj je osnovno sredstvo govor.
Islamski komunikolozi su vještinu debate i dijaloga razvili kako
na unutrašnjem, tako i na vanjskom planu.
Polemika je, također, nastala u antičkoj Grčkoj. Pod ovim pojmom
oni su podrazumijevali sukob na javnoj sceni dvaju različitih shvatanja,
koji se sastoje od odbrane svog i napada na tuđi stav. Kao i kod debate,
slušalac ima mogućnost donošenja vlastite odluke o svom ponašanju na
osnovu ranijih i novih saznanja. Pri uvjeravanju, govornik se oslanjao
posebno na tri činjenice : na sposobnost prezentiranja uvjerljivih dokaza,
na sposobnost sugestivnog djelovanja i na vlastiti autoritet.

Svečanosti
Priroda svečanosti nije ista kod svih naroda. One mogu biti
vjerske, narodne, društvene i historijske. Tim povodom, ljudi se u
velikom broju okupljaju, što za komunikatora predstavlja šansu da
iskoristi svoju dovitljivost kako bi dostavio poruku.

Trgovina
Muslimanski trgovci često su spajali širenje vjere i prodaju svoje
robe. Sāmo zanimanje vodilo ga je u uski i direktni kontakt sa
primaocima i stoga nije mogao biti optužen za zlonamjerne motive.
Ušavši u paganska sela, ovi trgovci-komunikatori skretali bi pažnju
na sebe čestim uzimanjem abdesta, urednim praćenjem vremena namaza i
pobožnošću, čime bi odavali sliku komunikacije s nekim skrivenim bićem.
256

Na ovaj način islam se proširio u crnoj Africi, Indoneziji, Maleziji,

Tajlandu, Pakistanu, Bangladešu, Filipinima i dr. Moralne odlike i
"impregniranost" znanjem kod ovih komunikatora imali su veliki uticaj
na primaoce poruke. Trgovci nisu uvijek imali za cilj da pridobiju ljude
za svoju vjeru. Nekada je bilo dovoljno da ostave lijep utisak, ostvare
kontakte. Na taj način su otvarali put budućim komunikatorima, koji su
nailazili na dobar prijem kod stanovništva ovih zemalja.

MAS-MEDIJI U ISLAMU

Prema revidiranoj definiciji, masovna komunikacija je praksa i

produkt osiguravanja informacija i zabave u predahu za širu, često
neznanu i sve fragmentiraniju publiku. Kada se preduzima sredstvima
modernih tehnologija, taj proces uključuje institucionalno finansirane i
ustrojene (državno regulisane, visokotehnološke) organizacije, koje
osiguravaju dobra i srodne slobodne usluge putem štampanja, ekrana,
ili elektromagnetnog emitovanja. Kada se preduzima tradicionalnim
sredstvima, masovna komunikacija uključuje bilo koje sredstvo osigu-
ravanja informacija, slika i ili zabave u predahu za veliki broj ljudi, iz
svih društvenih slojeva i demografskih grupa, ali takvih čije je pona-
šanje homogeno u pogledu praćenja odabranog izvora informisanja.
Masovni mediji su podskup masovne komunikacije. Mekvejl (McQu-
ail) navodi da svi mediji, bez obzira na razlike u strukturi, načinu
oblikovanja i prenošenja poruka, imaju sedam odlika:
1. postojanje formalnih organizacija, velikih sredstava i visoko-
stručnih kadrova. To su, naime, industrijske strukture za proiz-
vodnju i obradu sadržaja. Medijske institucije mogu biti privatne
korporacije, u vlasništvu malog broja dioničara, korporacije jav-
nog vlasništva ili državna preduzeća.
2. usmjereni su na veliku, odnosno masovnu publiku;
3. masovne komunikacije su javne, a njihov sadržaj je otvoren i
pristupačan svima, bez razlike;
4. publika je heterogena po sastavu;
 257

5. podrazumijevaju istovremeni kontakt sa mnogobrojnim, anonim-

nim i često pasivnim individuama;
6. jednosmjernost komuniciranja - komunikator i recipijent ne mo-
gu zamijeniti pozicije, odnos između njih je asimetričan u korist
komunikatora;
7. publika mas-medija je kolektivitet međusobno povezan zajednič-
kim poljem interesovanja, upražnjavanjem identičnog oblika po-
našanja, kao i otvorenost ka aktivnostima usmjerenim na zajed-
ničke ciljeve.
Masa koja predstavlja publiku ovih medija ima četiri karakte-
ristične crte:
1. heterogena je po sastavu, jer njeni pripadnici dolaze iz svih
društvenih slojeva;
2. sastavljaju je anonimni pojedinci koji se međusobno ne poznaju;
3. prostorno su razdvojeni i fizički između njih ne može biti nikak-
ve interakcije ili razmjene iskustava, i
4. masa nema nikakvog zajedničkog rukovodstva i organizirana je
labavo ili uopće nije organizirana...

Uloga i cilj islamskih mas-medija

Prema uvriježenom shvaćanju, islamski mas-mediji se definiraju
kao mediji (štampani ili elektronski) koji "propagiraju islam na
denotativan način." Međutim, prema ovom shvaćanju, mediji bi iz-
gubili većinu svojih društvenih aspekata i svodili bi se na puko pro-
povjedništvo i svojevrsnu produženu propovjedaonicu. Time bi izgu-
bili svoju moć utjecanja na mase (javnost). Poznato je da ljudskom
biću ne odgovara uvijek denotativan, direktan način obraćanja. Islam-
ski mediji moraju, kao i svi drugi, implicirati i informacije, zabavu,
obrazovanje i druge elemente.
Prema drugom shvaćanju, islamski medij ne mora u svom nazivu
imati islamski prefiks ili simbol, niti se izražavati na denotativan način.
Takav medij nije ni ograničen na određene probleme ili teme. Jedini
uvjet je da se svojim sadržajem ne sudara sa širokom lepezom islam-
skih učenja (obredoslovlje, šerijatska politika, ekonomija i dr.). U
258

ovom slučaju, nisu dozvoljene slike obnaženih osoba, izmišljene vijes-

ti, nepotrebni erotizmi, kao ni uzurpacija vremena i novca ljudi. Druga
ograničenja ne postoje. Svaka iskrena riječ, politički ili društveni ko-
mentar, slika, članak, naučna emisija, analiza ili komentar nekog doga-
đaja može se objavljivati u islamskim medijima.
Međutim, pojam islamskih medija ima još šire značenje. Njihova
uloga je da iznesu stav islamskog ummeta i predstave ga u pravom
svjetlu. Taj zadatak mogu obaviti samo mediji. Uz ovo, islamski medij
dužan je poštovati sve principe islamskog komuniciranja koji su
objašnjeni u poglavlju o principima islamskog komuniciranja.
Tevfik el-Ani navodi jedanaest funkcija i uloga islamskih medija
u današnjem svijetu:
1. Informisanje o onome što se tiče muslimana i njihove okoline i
komentiranje političkih, društvenih ili ekonomskih kretanja;
2. Interpretacija i objašnjavanje pojedinih pojava u svjetlu islamskih
propisa. Ovo uključuje kritiku pojedinih društvenih pojava u
svijetu i ukazivanje na stav islamskog zakona (šerijata o njima);
3. Stvaranje tolerantnog društva tako što će se u medijima govoriti
o društvenim problemima, ljudskim aktivnostima i različitim is-
kustvima, zatim devijacijama koje treba svaki član društva nena-
silnim putem suzbijati;
4. Edukacija i prosvjeta. Funkcija islamskih medija je da pruže
osnovne pojmove i najnovija otkrića u nauci, kao i iz umjetnosti i
kulture. Pored svjetovnih, islamski mediji propagiraju i vjerske
nauke i islamsku kulturu i civilizaciju;
5. Ideološka funkcija. Svakog dana se javljaju različita vjerovanja,
ideologije i sekte, i islamski mediji su dužni o njima dati svoje
mišljenje, bilo da se radi o islamskim ili neislamskim sektama i
ideologijama;
6. Širenje ideja dobra i stvaralaštva i suzbijanje indolencije i kri-
minala;
7. Ujedinjavanje snaga u društvu, u cilju napretka, kroz medijsko
praćenje razvoja;
8. Pozivanje na dobro i odvraćanje od zla na mikro i makro planu,
unutrašnjem i vanjskom, ličnom i društvenom;
 259

9. Doprinos stabilnosti, sigurnosti i prosperitetu društva;

10. Briga o problemima i potrebama ljudi (gledalaca). Islamski me-
diji dužni su, prije drugih, udovoljiti svim tim potrebama;
11. Briga o mladima i ženama. Budući da je današnji položaj žene u
islamskim društvima veoma loš, islamski mediji dužni su ukazati
na ulogu koju žena treba imati u društvu, prosvjeti, obrazovanju,
nauci i drugim sferama života.

Štampa
Još je u dnevnom Rimu postojao sistem kruženja pisanih vijesti.
Prve novine u povijesti jesu Acta Diurna (dnevni akti), tekstualni
oglasi koje je Rimski senat objavljivao u periodu od 59. godine prije
Isa a.s., do 222. godine nakon Isa a.s.
U Kini su postojale državne novine koje su se zvale Ti Bao. One
su širene među dvorskim činovnicima tokom dinastije Han (od 202.
god. prije Isa a.s. do 220. god. poslije Isa a.s.). Tokom dinastije Tang
(618 - 907), Kinezi su koristili isklesane drvene blokove da štampaju
Ti Bao, praveći na taj način prve štampane novine u historiji. Nakon
otkrića štamparije sa pokretnim slovima, u Evropi su počeli da se
štampaju pamfleti zvani Knjige vijesti. Njima se stanovništvo oba-
vještavalo o kraljevskim vjenčanjima, pobjedničkim bitkama ili dru-
gim važnim događajima.
Ručno pisane novine, zvane Avisi ili Gazette, pojavile su se u
Veneciji, 1566. godine. One su objavljivale vijesti koje su trgovci
donosili u Veneciju, a koje se tiču ratova i političke situacije u drugim
dijelovima Italije i Evrope. Najstariji sačuvani primjerci evropskih
novina su dvonedjeljne njemačke novine iz 1609. godine - jedne iz
Strasbura (sada Strasbourg, Francuska), koje je izdavao Johan Karolus
(Johann Carolus), a druge iz Volfenbuttela (Wolfenbüttel), koje je
izdavao Lukas Šult (Lucas Schulte). U narednim godinama novine su
se pojavile širom Evrope.
U Arapskom svijetu, koji se pruža od Atlantskog okeana do
Perzijskog zaljeva, novine su se pojavile tek s dolaskom evropskog
kolonijalizma. Prije toga, arapske zemlje su bilježile zaostalost u svim
sferama - političkoj, ekonomskoj, društvenoj, kulturnoj, pa i u medijskoj.
260

Prve novine kod Arapa osnovane su u Egiptu, od strane

Napoleona Bonaparte. Courrier de l'Egypte i La Décade égyptienne
pokrenute su 1798. godine. Nakon konstruisanja arapske štamparije,
pokrenute su novine Al-Munabbih, 1800. godine. Već 1801. god. s
odlaskom Napoleona iz Egipta, ove novine se zatvaraju. Muhammed
Ali Paša je 1821. osnovao domaću štampariju, da bi 1828. godine
povjerio libanskom kršćaninu Nikoli Musabekiju uređivanje egipatskih
oficijelnih novina Al-Waqā'i' al-miriyya.
Kršćanske maronske škole su odigrale važnu ulogu u pojavi
štampe kod Arapa. Naime, u prvoj školi, osnovanoj 1789. u maronskoj
bogomolji na Brdima Libana, školovali su se prvi arapski novinari.
(Elias Hanna, 1993:20, prema: Dalyo, 2003:92). Američki misionar dr.
Kornelijus, koji je 1834. došao u Liban, uveo je prvu štampariju i
obučio prvu generaciju arapskih novinara i urednika.
Ti novinari su u drugoj polovini XIX stoljeća osnovali novine u
Bejrutu, Kairu, Aleksandriji i Marakešu. Neke od tih novina, poput
egipatskog Ahrama, i danas postoje.

Islamska štampa
Prve islamske novine u Egiptu osnovali su Džemaluddin el-
Afgani i Muhammed Abduhu 1884. godine. Al-Urwa al-wuska (naj-
čvršća veza) izlazile su u Parizu. Bavile su se pozivanjem svih musli-
mana da se pridržavaju islamskih osnova u onom smislu kako su to
činili njihovi preci. Prema ovim novinama, vodilja muslimanima treba
biti islam iz vremena pravednih halifa. Al-Urwa al-wuska je izlazila u
vrijeme engleske okupacije Egipta u svega osam brojeva.
Prvi mjesečnik u Iraku, Al-Ilm (nauka) pojavio se 1910. godine, a
nešto kasnije iste te godine i mjesečnik Tenvir al-efkar (prosvjetljenje
uma).
Na prostoru današnje Saudijske Arabije, Hašimiti su 1916. go-
dine počeli izdavati novine Al-Kibla.
U Siriji se 1910. godine pojavio mjesečnik Al-Hakaik (činjenice).
U Libanu su izlazile novine Ikbal (prisutnost) (1902).
 261

Prve novine u Alžiru, Al-Islam, pojavile su se 1912. god. U

Tunisu su izlazile novine Al-Munsif (pravedni) (1907). U Maroku je
izlazio časopis Al-Iršad ad-dini (vjersko usmjeravanje) (1939). Prve
islamske novine u Jordanu bile su As-Sirat al-mustekim (pravi put)
(1924)...

Radio
Talijanski naučnik Giljelmo Markoni (Guglielmo Marconi) smat-
ra se izumiteljem radija (lat. radium, zrak, vazduh koji se širi.). On je
1895. godine konstruisao aparat kojim je uspio poslati signal do neko-
liko kilometara udaljene tačke, koristeći antenu. Svoj izum patentirao
je godinu dana kasnije u Britaniji, gdje je formirao Markonijevu kom-
paniju za bežični telegraf.
Korak ka postojanju savremenih radio-aparata predstavlja izum
američkog naučnika Li de Foresta (Lee De Forest) 1906. godine -
vakuumska cijev s tri elektrode.
Prvi radio prijenos izvršen je sa Ajfelovog tornja 1908. godine.
Tome je slijedio prijenos koncerta iz Metropoliten opere u Njujorku
1910. godine. Radio prijenos je u početku korišten za komuniciranje
između dvije tačke, da bi se tek kasnije prešlo na javno emitovanje.
Prva redovna američka radio-stanica puštena je u rad novembra
1920. godine. Dana 15. decembra 1922. god. registrovana je British
Broadcasting Company - BBC, koja je dozvolu za rad dobila 18.
januara 1923.
Prvi islamski radio je Radio Kur'ana Časnog u Egiptu, koji je
počeo emitovanje 29.3.1964. godine (www.ar.wikipedia.org).
Emitovanje stereo programa i pronalazak tranzistorskog radija
znatno su unaprijedili ovaj medij. Prvi tranzistor napravljen je 1947/48.
godine, da bi prvi tranzistorski radio bio pušten u prodaju u SAD-u
1953. godine. Značajan tehnički napredak predstavlja i opremanje
automobila radio-prijemnicima. Na taj način radio je postao portabl.
Omogućena je njegovo praćenje i van kuće. Fleksibilnost upotrebe i
neposrednost korištenja postale su prednosti ovog medija...
262

Televizija
Zbog mnogobrojnih zajedničkih svojstava, McQuail radio i
televiziju podvodi pod pojam emitovanje (broadcasting) i tretira ih
zajedno. Za njega, oba ova medija su u osnovi kreirana zbog prijenosa
i prijema kao apstraktnog procesa, s malo ili nimalo osvrta na sadržaj. I
televizija i radio svoj sadržaj preuzimaju od filma, muzike, sporta,
priča i vijesti. Javlja se TV-novinarstvo kao novo i specifično izraža-
vanje riječju i slikom, kao svjedok, ali i kao komentator svega viđenog.
Postaje faktor politike i onaj ko kreira javnost. Moć televizije da
gledatelju omogući da vidi i uvjeri se u ono što je ranije mogao samo
da čuje od drugih daje ovom mediju moć glavnog presuditelja naše
stvarnosti.
Riječ televizija spoj je grčke riječi: "tele" - daleko i latinske
"visio" - gledanje. Ova riječ prvi put se čula u Parizu 1900. godine.
Televizija predstavlja najmoćnije medijsko sredstvo, zato što u procesu
prihvaćanja poruke angažira dva čovjekova čula - vid i sluh, pružajući
centralnom nervnom sistemu za kratko vrijeme obilje informacija. Na
taj način stvara se dojam neposrednosti, zanimljivosti i prisutnosti u
događanjima.
Funkcije koje obavlja televizija su šire i raznovrsnije od funkcija
bilo kojeg drugog masovnog medija.

Rasprostranjenost i važnost televizije

Štampa je neprikosnoveno dominirala medijskom scenom sve do
razvoja radija i televizije. Naučnim napretkom i pojavom novih tehno-
logija ova dominacija je umanjena. Pojavila su se nova sredstva distri-
buiranja vijesti i obraćanja širim masama.
Prvo javno televizijsko emitovanje obavljeno je u Londonu 1936.
godine...
Redovno televizijsko emitovanje počelo je u Francuskoj, 10.
novembra 1935. god. sa Ajfelovog tornja. U Britaniji je redovno emi-
tovanje počelo 2. novembra 1936., a u Sjedinjenim Državama 1939.
godine. Emitovanje je zaustavljeno tokom Drugog svjetskog rata, da bi
se 1944. godine raširilo diljem svijeta.
 263

Što se tiče arapskog svijeta, Maroko je prvi uveo javno

emitovanje - 1954. god.; Irak i Alžir 1956.; Liban 1959.; Egipat i Sirija
1960.; Kuvajt 1961.; Sudan 1963.; Saudijska Arabija 1965.; Tunis
1966.; Jordan i Libija 1968.; Ujedinjeni Arapski Emirati 1969.; Katar
1970.; Bahrejn 1973. i Jemen 1975. godine.
U Bosni i Hercegovini redovni televizijski program počinje 17.
marta 1969. godine, jedanaest godina nakon što je u glavnom gradu
tadašnje SFR Jugoslavije Beogradu počelo emitovanje (23. augusta
1958. godine).
Televizija danas predstavlja najraširenije i najutjecajnije sredstvo
komuniciranja. Tokom pedesetih godina prošlog stoljeća preuzela je od
filma primat kao najpopularniji vid zabave za većinu stanovništva
Evrope i Sjeverne Amerike...
Rezultati istraživanja koja je UESCO 1982. godine proveo u
arapskom svijetu pokazuju da u tim zemljama postoji oko 8.3 miliona
TV prijemnika. Na prvom mjestu je Saudijska Arabija sa 2.1 milion,
zatim Egipat sa 1.4 milion i Alžir sa 975 hiljada prijemnika...

Kablovska, satelitska
i informaciona magistrala
Tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka došlo je
do procvata satelitskog i kablovskog emitovanja televizije. Uz pomoć
satelita čitavo čovječanstvo je pretvoreno u jedinstveni auditorij. Za
razliku od obične televizije, kablovska omogućava jednu vrstu
interaktivne kompjuterske komunikacije.
Prvi satelit, pod nazivom Sputnjik, lansirali su Sovjeti 4. oktobra
1957. godine. Amerikanci su naredne godine lansirali Eksplorer.
Prvi arapski satelit Arabsat lansiran je 8. februara 1985. godine...
Kontakt programi koji se emituju posredstvom satelita omoguća-
vaju uključenje gledalaca sa raznih krajeva svijeta. Na taj način, islam-
skim komunikatorima omogućeno je slanje poruka u udaljene krajeve
svijeta, a slušaoci, s druge strane, imaju šansu da postave pitanje emi-
nentnim islamskim naučnicima.
264

Internet
Internet se smatra najsavremenijim medijskim sredstvom. Riječ
Internet znači povezivanje mreža. To je "mreža svih mrežā". Pored
povezivanja računara sa serverom, lokalnih mreža (Local Area Network
- LAN), gradskih računarskih mreža (Metropolitan Area Network -
MAN), mreža šireg područja (Wide Area Network - WAN), Internet
predstavlja peti i najviši stepen povezanosti računara svih tipova i veli-
čina. To je najčešći način povezivanja računara u svijetu danas...

Internet kao medij islamskog komuniciranja

Sve religije i ideologije imaju svoje prezentacije na Internetu i
sve izjavljuju kako svakodnevno pridobiju nove pristalice za sebe.
Ipak, ova globalna mreža nudi velike mogućnosti islamskim ko-
munikatorima:
1. Brzina komuniciranja posredstvom Interneta omogućava uspos-
tavljanje kontakta sa raznim pojedincima u različitim mjestima,
uz veoma male troškove. Islamski komunikator ima izbor komu-
niciranja sa jednim ili više primaoca;
2. Neometana mogućnost slanja poruka. Svaki korisnik Interneta je
i pošiljalac i recipijent i ne podliježe nikakvim ograničenjima;
3. Posredstvom Interneta moguće je dostaviti islamsku poruku og-
romnim masama ljudi;
4. Obavljena istraživanja pokazuju veliku popularnost i potražnju
za vjerskim materijalom. Više je sadržaja posvećeno religiji nego
bilo kojoj drugoj djelatnosti, poput inženjeringa ili sporta, što
ukazuje na duhovnu žeđ koju osjeća hiljadu korisnika koji pos-
redstvom ovog medija tragaju za vjerskim sadržajem.
5. Pojedine grupacije zloupotrebljavaju islamski naziv kako bi širili
svoje iskrivljene ideje. Ta greška se mora ispraviti i islam trebaju
predstavljati samo kompetentni ljudi. Ovo se odnosi u najvišoj
mjeri na određene islamske sekte.
Islamski komunikatori pokazali su veliko interesovanje za Inter-
net i na tom putu ostvaruju velike uspjehe. Osnovali su vlastite prezenta-
cije, na kojima nude svoja predavanja i odgovaraju na pitanja vjernika.
 265

Međutim, da bi islamski Internet sajtovi bili konkurentni "svjetovnim",

potrebno je ulaganje materijalnih sredstava i napora od strane vjernika.

Kanali komuniciranja posredstvom Interneta

Internet nudi mnoge usluge, koje se izvršavaju zahvaljujući tome
što negdje na mreži postoje računari koji se zovu serveri. Podacima i
informacijama sa tih servera pristupa se preko ličnih računara, na
kojem se izvršava klijentski program koji ima mogućnost pristupa tim
podacima kroz mrežu.

E-mail
E-mail je elektronska pošta koja se koristi za slanje i prijem
poruka. Ako online novine shvatimo kao produžetak štampanih, onda je
e-mail produžetak prakse slanja poruka posredstvom glasonoša ili, kas-
nije, putem pisama. Prednost ove usluge je, kao u svim ostalim Internet
uslugama, u njenoj ekonomičnosti. Većina informacionih Internet strani-
ca ima svoje mailing-liste na koje se čitaoci mogu prijaviti i primati
redovna obavještenja koje data stranica nudi. Te kolektivne e-mail po-
ruke najčešće se koriste u reklamne svrhe, ali služe i kao način odašilja-
nja poruka vjerskog sadržaja velikoj grupi primalaca ili, jednostavno,
kao obavijest o novoobjavljenim tekstovima na stranici.

Chat
Chat (eng. čavrljanje) je jedan od najnovijih medija koji su sve
češće u upotrebi. To je medij uživo, poput telefona, s time što se
umjesto glasa koristi pismo. Postoji više programa pomoću kojih se
ovaj način komuniciranja može ostvariti (yahoo, msn, google
messengeri, zatim paltalk, mirc i dr.). Novije generacije ovih programa
omogućavaju komuniciranje glasom i slikom. Konverzacije se
ostvaruju na velikim daljinama, između (katkad) potpuno nepoznatih
osoba koje su našle neku zajedničku temu ili interes oko kojeg
komuniciraju i međusobno se pomažu.
266

Interesne sfere su podijeljene po sobama (chat rooms), u kojima

korisnici ove usluge mogu komunicirati sa pojedinim osobama ili svim
članovima sobe zajedno. Ovaj servis je našao primjenu u islamskom
komuniciranju. Skoro na svim serverima formirane su sobe posvećene
islamu ili određenim problemima koji se tiču muslimana. U tim
sobama moguće je postavljati pitanja, razgovarati sa drugim članovi-
ma, ili, u zakazanim terminima, slušati predavanja.
Jezik chata je kratak čak u skraćenicama ili znakovima (eng.
smiley) kojim se izražavaju osjećanja. Pravopis ne igra nikakvu ulogu,
moguće je i dozvoljeno dopisivati se bez znakova interpunkcije ili pra-
vopisnih pravila.
Chat je dio nove komunikacione kulture mase ljudi koji, umjesto
da idu u društvo, nalaze tako istomišljenike radi pukog čavrljanja ili
razmjene saznanja.

World Wide Web (www)

Ovo je najpopularnija usluga na Internetu, koja svim korisnicima
omogućava jednostavan pristup podacima. Dokumenti su prikazani u
multimedijskoj formi i iz prikazanog dokumenta se pritiskom na taster
miša može pristupiti drugim dokumentima na istom ili drugom
serveru. Kečo-Isaković navodi podatak da se danas u svijetu oko 70%
informacijske populacije redovito informira na www ponudama infor-
macija, zavisno od struka koje se koriste za informiranje.
Web stranice su danas postale nezaobilazni dio savremenog
čovjeka posredstvom kojih se naručuju robe i namirnice, rezervišu
putovanja, hotela… To postaje sve više način trgovine, vođene ban-
kovnih računa, berzi, biznis vijesti…
 267

ZAŠTO SE NAUČNA RENESANSA NIJE

DESILA I U ISLAMSKOM SVIJETU

Zapadna civilizacija, kao dominantna u ovom dobu, opisuje raz-

voj nauke kao pravolinijski marš grčko-rimskih ideja u periodu evrop-
ske renesanse. Pet stoljeća muslimanskog prednjačenja na polju prirod-
nih i društvenih nauka spominje se tek u fusnotama ili predgovorima
današnjih udžbenika. U posljednje vrijeme se pojedini mediji počinju
interesirati za doba kada su muslimani prenosili i unaprjeđivali nauke
koje su preuzeli od predinkvizicijske Evrope.
Ipak, pred nama se otvara pitanje zašto se naučna revolucija nije
desila unutar islamske civilizacije u periodu dok je ona prednjačila u
nauci? Ovo pitanje vuče i slijedeće: Zašto muslimani nisu pokazali
interesovanje za geografska otkrića i širenje svojeg učenja na stanovnike
Novog svijeta? Profesor Pervez Hoodboy navodi pet značajnih uzroka
ove pojave:

Misaono-filozofski razlozi
Od same pojave islama vode se žestoke rasprave između onih
koji vjeruju u slobodnu volju (kaderije) i onih koji vjeruju u predesti-
naciju (džebrije). Ishod ovih rasprava išao je u prilog ovih prvih, što je
postepeno dovelo do slabljenja "volje za moć" i naučnog duha u islam-
skom društvu. Zagovornici centralnog ideološkog obrasca u tadašnjoj
islamskoj državi - eš'arije - svojom antinaučnom prirodom negirali su
svaku povezanost između uzroka i posljedice. Iz tog razloga su se
muslimani naučnim otkrićima bavili individualno.
Nije bilo interesiranja za putovanja. Muslimani su čak prezirali
dostignuća zapadnih društava, što se vidi iz citata Bernarda Lewisa :
"…nijedna nacija nije pokazala manje odbojnosti prema usvajanju
korisnih pronalazaka drugih; na primjer, oni su svojim potrebama
prilagodili velike i male topove, kao i mnoga druga naša otkrića.
Međutim, nikada sebe nisu najterali da počnu sami da štampaju knjige
ili da postavljaju javne satove, oni misle da bi se time unizio i umanjio
autoritet njihovih mujezina i njihovih drevnih obreda."
268

Uzroci derivirani iz
određenog koncepta obrazovanja
Osnovne vrijednosti i ciljevi kojima neko društvo stremi mogu se
naći u obrazovnom sistemu tog društva. Islamsko obrazovanje je
autoritativno. Klasična, kapitalna djela tumače se u kružocima. Učitelj
muallim ili ustaz stoji licem okrenut prema učenicima i na kraju
svakog izlaganja on ustaje s riječima "a Allah zna najbolje". Ovaj
obrazovni sistem je statičan, baziran na memoriranju. Ovakvo stanje
zadržalo se sve do dolaska zapadnih kolonizatora.

Pravni razlozi
Evropska buržoazija bila je ta koja je iskoristila tehnički razvoj i
provela pretvorbu feudalnog u kapitalističko društvo. Veber i njegovi
sljedbenici smatraju da je priroda i praksa islamskog prava obeshrab-
rivala pojavu buržoazije i kapitalizma.
Islamsko pravo je nekompatibilno sa sekularnim i racionalnim
pravnim okvirom koji iziskuje pojavu kapitalizma. U islamu ne postoji
mogućnost stvaranja novih zakona, već se radi o deriviranju zakonskih
propisa. Kao takvo, islamsko pravo ne može služiti buržoaziji u cilju
zaštite privatnog vlasništva.

Ekonomsko-politički uzroci
Formiranju buržoaske domaće klase ispriječila su se dva ele-
menta: postojanje građanske vladajuće klase utemeljene na čvrstom
sistemu oslonjenom na seljačku populaciju i odsustvo samostalnih
gradova i cehova koji su imali značajnu ulogu u razvoju evropskog
kapitalizma.
Parazitski odnos grada prema selu u islamskom društvu smanjio
je podsticaj tehnoloških dostignuća u proizvodnji.
Za razliku od samostalnih gradova u Evropi, u muslimanskim
zemljama gradovi su bili izvana kontrolirani vladajućim dinastijama.
Tako se gradske institucije nisu razvijale ili su imale malu ulogu u
kreiranju gradskog života.
 269

Svemu ovome valja dodati slabost islamskog hilafeta, za razliku

od moćne crkve u Evropi. Zbog nepostojanja "čvrste ruke" u islamskoj
državi, pojavile su se razne sekte, razmirice i neslaganja.

MUSLIMANI I MAS-MEDIJI

Islamsko komuniciranje jeste proces koji obuhvata sve medijske

aktivnosti u društvu, uključujući sve pozitivne kanale - informativne,
obrazovne i zabavne, na lokalnom, internacionalnom i globalnom ni-
vou. Ono mora biti kompatibilno s islamskim normama i povjereno
medijskim djelatnicima koji se pridržavaju islama riječima i djelom i
koji vješto koriste sva stručna i opća medijska sredstva.
Jasno je da su muslimani bili dosljedni u korištenju tradicional-
nih sredstava komuniciranja. Ta uspješnost odrazila se i na veliki oda-
ziv koji su islamski komunikatori ostvarili u vrijeme dok su ta sredstva
bila primarna u procesu komuniciranja.
Međutim, nastupanjem renesanse u Evropi, muslimani kreću ka
dekadenci, a ostatak svijeta ka napredovanju. Savremena medijska sred-
stva su u cjelini otkrili i unaprijedili Evropljani. Kršćanstvo je pokazalo
da "ima sluha" za ta sredstva i u njima je vidjelo šansu za efikasnije
širenje svojih religijskih ideja. Upravo je Biblija prva knjiga koju je
Gutenberg odštampao na tek izumljenoj presi.
U isto vrijeme, kod muslimana u Osmanskoj imperiji smatrano je
grijehom mehaničko multipliciranje svetih i inače tekstova pisanih
arapskim pismom. Tek u XVII stoljeću Mehmed II ukida ferman o
kažnjavanju štampara. Tada, 1727. godine, islamizirani Mađar Mutefe-
rika otvara štampariju u Istanbulu. Kašnjenje u odnosu na Gutenberga
daje Evropi veliku prednost. Progresu štampe na arapskom pismu i
jeziku protivio se čitav stalež mudželita (ar. muğallid - knjigovezac),
koji su štitili svoju profesiju, kao što već svako čuva svoj hljeb. Oni
koji brane ovakav stav Osmanlija prema inovacijama u multipliciranju
knjiga i nauke tvrde da sultan nije želio ostaviti toliki broj mudželita
bez posla i izvora zarade.
270

Pored štamparije, muslimanske zemlje kasne u uvođenju ostalih

mas-medija. Ekonomski, politički i socijalni problemi sada staju na
stranu zaostalosti i isključivosti. Naime, kolonizacija i jako težak položaj
u Prvom svjetskom ratu dodatno unazađuju muslimanske zemlje.
Za to vrijeme na Zapadu su razvijeni moćni globalni mediji, poput
SKY, CNN, NBC, BBC. Ovi mediji su posljednjih decenija gradili me-
dijsku sliku o muslimanima. Iako njihova globalna priroda podrazumi-
jeva realno predstavljanje svih grupacija, oni se radije služe stereotipi-
ma. Zapadni mediji su uspjeli srušiti socijalizam i sada im je na nišanu
islam. Akbar Ahmad ukazuje na činjenicu da se koncepti svih religija,
bio to budizam, hinduizam, islam ili kršćanstvo, kose s principima
savremenih medija. Mediji vrše agresiju bukom, konzumerizmom i ma-
terijalizmom, dok sve ove religije propagiraju pobožnost, kontempla-
ciju i misticizam. Muslimani se prikazuju u kontekstu demonstracija,
paljenja zastava i terorizma, a budisti u slikama polugolih svetih duhov-
nika koje ovi mediji već svrstavaju u bogato historijsko naslijeđe.
Zbog svega ovoga u muslimanskim teološkim redovima još uvi-
jek traje rasprava o tome da li su savremena medijska sredstva dozvo-
ljena (i za proizvođača i za potrošača programa). Neki autoriteti su,
kao što je to nekada činio turski sultan, proglasili ta sredstva zabranje-
nim za muslimane, što je samo dovelo do odsustva muslimanskih ko-
munikatora sa medijske scene. S druge strane, omladina je i dalje pra-
tila medijske trendove i postajala sve privrženija medijima. Svoje pro-
tivljenje televiziji i drugim medijskim sredstvima opravdavali su činje-
nicom da Allah, dž.š., zabranjuje ono što u sebi nosi i štetu i korist,
poput alkohola ili kocke:
"Pitaju te o vinu i kocki. Reci: 'Oni donose veliku štetu, a i
neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi'"
(El-Bekara, 219).
Sve veći broj islamskih satelitskih kanala pokazuje da je, ipak,
preovladalo mišljenje koje medije ne dovodi u vezu sa alkoholom i
kockom. Mediji su sredstvo i instrument koje vješt komunikator može
u potpunosti usmjeriti ka dobru i lišiti ga bilo kakvih štetnih elemenata.
Jedina sredstva koja su definitivno zabranjena u islamu jesu laž,
prevara i dodvoravanje. Sve ostalo je dozvoljeno i čak preporučeno,
 271

sudeći prema tome da su svi muslimani dužni baviti se "naređivanjem

dobra i odvraćanjem od zla".
Mek Kvin navodi istraživanje provedeno 1996. godine među
muslimanskim stanovništvom Omana, u vezi s njihovim navikama
gledanja televizije. Prema tom istraživanju, najgledaniji kanali satelitske
TV su arapske stanice iz zemalja kao što su Egipat, Sirija, Ujedinjeni
Arapski Emirati, Liban, Irak i Kuvajt, mada se gledaju i neki nearapski
kanali, naročito CNN. Razlozi za gledanje satelitske TV su bili razno-
vrsni: zanimljivi programi i filmovi, vijesti, informacije o svijetu i prili-
ka da se sluša Kur'an. Upitnik je pokazao i dvojak stav prema satelitskoj
TV. Odgovori su bili da je televizija: opasna, protiv islama, uči djecu
lošim stvarima, protivna našoj tradiciji, to je gubljenje vremena, uništit
će zemlje koje je gledaju, značajna je, dobra je za učenje, dobra je za
učenje jezika, zanimljiva je, dobra je ako znaš da je koristiš.

Kako muslimani danas koriste mas-medije

Današnja praksa u islamskim mas-medijima ima ovakve karak-
teristike:
1. Nepoznavanje rada na savremenim medijima od strane islamskih
komunikatora;
2. Islamska poruka nije uobličena u skladu sa ovim vremenom;
3. Radio, televizija, film, štampa i pozorište ne koriste se kao sred-
stva širenja da've;
4. Sporadični napori i kampanje komunikatora nisu ujedinjene;
5. Ne postoji plan za budućnost niti ciljevi koji bi se ostvarili kroz
islamsko komuniciranje;
6. Osjeća se potreba za kompetentnim autorima priča, programa, za
režiserima, voditeljima, glumcima i drugim medijskim djelatnici-
ma, kako bi se islamska poruka izložila u savremenom, civili-
zovanom obliku;
7. Nedostatak medijskog obrazovanja u islamskim školama;
8. Premala ulaganja od strane bogatih pripadnika islama;
9. Nedostatak saradnje između komunikatora, misionarskih institu-
cija i lokalnih vlada;
272

10. Potencijal džamija nije iskorišten. Te ustanove imaju mogućnost

širokog komunikacijskog djelovanja: štampanje knjiga, izdavanje
biltena, osnivanje biblioteka, projekciju filmova, dokumentaraca
i sl.
11. Vlade muslimanskih zemalja potpuno su zanemarile širenje islam-
skih poruka u zapadnim zemljama. Takve aktivnosti bi dale dobre
rezultate, po mišljenju nekih konvertiranih evropskih muslimana.
12. Mediji ne koriste slobodno vrijeme gledalaca, u kome bi se
mogao emitovati vjerski sadržaj;
13. Potrebno je uspostavljanje čvršće veze između bogomolja i
omladine kako bi se smanjio broj kriminaliteta kod mladih;
14. Stvaranje islamskih medija konkurentnih zapadnim. Da bi musli-
mani poslali svijetu ispravnu sliku o sebi, potrebno je da razviju
kvalitetan medij kojim će uspjeti konkurirati gigantskim TV ku-
ćama, koje, uglavnom, prikazuju neke ružne pojave u musliman-
skim društvima.
Ovo su neke karakteristike savremene islamske medijske scene i
pravci u kojima bi se komuniciranje te religije trebali usmjeriti.

METODE ISPRAVLJANJA SLIKE ISLAMA

U ZAPADNIM MEDIJIMA

Srednjovjekovna Evropa svoju sliku o islamu i muslimanima

stvarala je na osnovu propagande crkvenih autoriteta. Nakon Gutenber-
gove prese i naučne revolucije koja je uslijedila, ukida se crkveni i feu-
dalni monopol na znanje i od tada mas-mediji počinju postepeno pre-
uzimati ulogu "stvaraoca" imidža muslimana kod Evropljana. Odnos
Zapada prema islamu često je obilježen uzajamnim nepoznavanjem,
stereotipima, prezirom i sukobima. Islam se svodi na radikalizam, tero-
rizam, zaostalost, ugnjetavanje žena i nazadnost. Današnji čovjek je,
nakon rada i sna, najviše podložan utjecaju medija. On provodi oko
248 minuta dnevno u druženju s medijima i može o muslimanima imati
samo onu sliku koja mu se nudi preko medijskih sredstava. Prema
 273

tvrdnji Aleksandra Zinovjeva, mediji nisu samo oruđe prikupljanja i

širenja informacija, već proizvođač, kontrolor i gospodar informacija.
Nakon perioda stagnacije muslimanskih zemalja pod kolonija-
lizmom, sloma Sovjetskog Saveza (koji je doveo do osamostaljenja
nekih muslimanskih država) i dr., problem "islamske prijetnje" se
ponovo aktuelizira na Zapadu. Poslije pada socijalizma, u medijima se
islam postavlja kao alternativa zapadnom civilizacijskom poretku.
Mas-mediji muslimane prikazuju kao bijesne grupe koje pale
knjige, zastave i teroriziraju obične građane u islamskim i zapadnim
zemljama. Na taj način medijski arhitekti stvaraju strah kojim se želi
obezbijediti podrška javnosti za investiranja u nova oružja i započi-
njanje novih ratova. Informacije o postojanju iračkog oružja za masov-
no uništavanje nikada nije potvrđeno, ali se to uzelo kao razlog za
napad na Irak. S druge strane, glasovi koji se protive terorističkim
akcijama i ubijanju civila ne nalaze svoje mjesto u medijima.
Terorističke akcije od 11. septembra 2001. god. osudio je nakon
samo dva dana šejh Al-Azhara, Muhammed Sejjid at-Tantavi: "Napa-
dati nevine ljude nije hrabro, to je glupo i bit će kažnjeno na Sudnjem
danu. Nije hrabro napadati nevinu djecu, žene i civile. Hrabro je štititi
slobodu, hrabro je braniti sebe samog, a ne napadati."
Šejh Jusuf al-Karadavi iz Katara jasan je u izjavi da "islam nikad
ne dozvoljava muslimanu ubijanje nevinih i bespomoćnih."
Imam Harema u Meki, Abdur-Rahman As-Sudais, poručuje da je
velika nesreća kada teroristi koriste religiju kao paravan, jer je
"islamsko učenje visoko iznad onih koji vjeruju u nasilje kao sredstvo
akcije i sabotažu kao metod i krvoproliće na putu reformi.

Stereotipi o muslimanima
Dr. Bishari navodi najčešće stereotipe koje zapadno društvo ima
o muslimanima:
- islam je vjera nasilja i terorizma;
- islam ugnjetava ženu;
- muslimani obožavaju drukčijeg boga;
- muslimani su Arapi;
274

- islamski ummet je zajednica muslimana;

- muslimani se žene sa četiri žene;
- muslimani su drukčiji, varvari;
- Muhammed (a.s.) je izmislio islam i muslimani ga obožavaju;
- muslimani ne vjeruju u Isusa;
- islam je protiv slobode vjerovanja;
- islamska osvajanja vođena su s ciljem širenja teritorija i pljačke;
- islam ne daje pravo nasljedstva ženi;
- islam na divlji način primjenjuje kazne i sankcije;
- islam je protiv demokratije i ljudskih prava;
- islam zabranjuje umjetnost (muziku - slikarstvo - vajarstvo);
- islam je protiv drugih civilizacija;
- islam je retrogradna vjera;
- Muhammed (a.s.) je bio razvratan čovjek;
- islam je protiv rada i zalaže se za pasivizam;
- post smanjuje ljudsku aktivnost;
- zekat (milostinja) umanjuje imetak;
- islam je antisemitska vjera.

Medijske taktike u predstavljanju islama

a) Pogrešno prikazivanje islamskog svjetonazora i prakse.
Francuski kanal France 2 u emisiji emitovanoj 6.5.1999. god.
govori o položaju žene u Pakistanu, tvrdeći da "Islamski zakon
(šerijat) zabranjuje ženama školovanje", da je "žena igračka u
ruci čovjeka koji je prodaje kao stoku."
b) Izjednačavanje prakse radikalnih skupina i pojedinaca sa
islamom. Praksa medija da postupke ekstremističkih pojedinaca
ili grupa prikažu kao "islamske" već je široko rasprostranjena.
Nasilje židovskih i kršćanskih pojedinaca u medijima se nikada
ne spominje kao židovski ili kršćanski terorizam. Takva praksa je
ekskluzivno rezervirana za islam.
c) Predstavljanje islama kao izvora prijetnje i straha za zapadno
društvo. Francuskog novinara zabrinjava činjenica da "u
Francuskoj postoji tri miliona muslimana. Oni ovdje svakog dana
otvaraju nove džamije. Mi se moramo pitati: ko je njihov bog? Je
 275

li to Homeinijev ili Gadafijev bog? Je li to onaj bog koji

zagovara kidanje ruke kradljivca i kamenovanje bludnice?"
(Islam u Francuskoj, La Nouvelle Observatoire, 7. februar 1985.)
d) Opravdavanje nasilja, uvreda i agresije nad muslimanima.
Robert Sole brani poteze nekih francuskih škola da zabrane
muslimanskim djevojkama nošenje hidžaba (mahrame)
(Guardian, 25. septembar 1994.)

Način korigovanja slike o muslimanima

Nisu svi medijski izvještaji o muslimanima neobjektivni. Mnogi
autori, poput Roberta Fiska ili Džona Espozita, nastoje razotkriti igru
zapadnih medija i prikazati islam u realnom svjetlu. Ipak, da bi se oz-
biljnije pokušao predstaviti islam, potrebno je da se uključe i islamske
zemlje i institucije. Kampanja dezinformisanja protiv islama nije, me-
đutim, naišla na adekvatan odgovor kod muslimana. Objavljeno je
nekoliko publikacija koje su kružile među malim grupama ljudi, a
jedva da se može govoriti o muslimanskim mas-medijima.
Dr. Bišari navodi široku lepezu sredstava koja se mogu koristiti u
cilju ispravljanja slike o islamu i muslimanima na Zapadu. Potrebno je
konstituisati institucije za praćenje emisija u zapadnim medijima
(Islamic Watch), organizovati konferencije i koordinaciona tijela
medijskih stručnjaka, sastaviti izvještaje i istraživanja, kao i napraviti
slijedeće korake:
- osnovati nezavisni islamski satelitski kanal koji će govoriti u ime
muslimana, poput CNN-a ili Al-Džezire;
- iznajmljivati termine na zapadnim RTV stanicama. Ova praksa
se sprovodi i danas, ali se ti termini koriste za obraćanje
muslimanskim manjinama i potrebno ju je proširiti na sve
građane zapadnih društava;
- osnivanje ili kupovina radio stanica čiji će program biti emitovan
na evropskim jezicima;
- formiranje institucije za produkciju islamskog medijskog
sadržaja koji bi se emitovao i distribuirao na Zapadu;
- arapske satelitske stanice dužne su posvetiti vrijeme za obraćanje
javnosti na Zapadu;
276

- korištenje mogućnosti Interneta u cilju korigovanja slike o

islamu;
- muslimanske manjine trebaju igrati ulogu mosta civilizacijskog
dijaloga između islamskog svijeta i Zapada;
- muslimanske manjine kao lobi u zapadnim društvima.
Dr. Louay M. Safi smatra da je neophodno spojiti umjetnost i
tehnologiju da bi se mogla poslati prava slika o islamu. Po njemu,
muslimanski komunikatori moraju govoriti "globalnim jezikom" da bi
bili shvaćeni u ovom vremenu. Umjetnost, koja obuhvata pisanje pozo-
rišnih komada, glumu i pjevanje, treba objediniti sa tehnologijom prije-
nosa (elektronskih medija) i uz pomoć njih dostaviti poruku islama.
Međutim, kamen spoticanja razvijanju efikasnih muslimanskih
mas-medija dolazi od određenih utjecajnih krugova, koji insistiraju na
isključivanju umjetnosti i tehnologije iz aktivnosti da've. Očekivanja
ljudi koji provode život u visokoj pobožnosti nisu odvojena od oče-
kivanja običnog naroda, koji, pored izvršavanja vjerskih dužnosti, ima
potrebu i za zabavom. Stoga bi zabavni programi trebali biti korišteni
da prenesu pozitivnu poruku islama.
Obrazovni sistem u muslimanskim zemljama treba reformisati
kako bi postao kadar da proizvodi medijske djelatnike svih profila -
novinara, pisaca, glumaca, pjevača, redatelja dokumentarnih filmova i
dr., koji bi kombinirali tehničke osposobljenosti i umjetničke talente sa
islamskim uvjerenjem i orijentacijom.
Da bi muslimanski mediji dobili globalnu dimenziju, potrebno je
kombinirati muslimanske resurse širom planete. Pod tim se ne podra-
zumijeva samo konsolidacija kapitala i menadžmenta, već i ujedinja-
vanje resursa kroz razmjenu iskustava i sličnih vidova kooperacije,
"networking-a", rada u globalnoj mreži.
Američki muslimani mogu poslužiti kao model medijskog orga-
nizovanja u zapadnim društvima.
Muslimanska zajednica u Americi posjeduje više finansijskih,
ljudskih i visokotehničkih resursa od bilo koje druge muslimanske
zemlje na svijetu.
Osnovali su veliki broj organizacija, poput Muslimansko vijeće
javnih poslova (a Muslim Public Affair Council - MPAC), Islamsko
 277

vijeće javnih poslova (an Islamic Public Affairs Council - IPAC),

Američko vijeće za javne poslove (an American Council for Public
Affairs - ACPA), Arapsko-američki antidiskriminacijski komitet
(Arab-American Anti-Discrimination Comitee - ADC), Grupa islam-
skih mreža (Islamic Networks Group - ING), Nepristrasnost i tačnost u
izvještavanju (Fairness and Accuracy in Reporting - Fair) i visoko
efikasno Vijeće za američko-islamske odnose (Council on American-
Islamic Relations - CAIR).
CAIR se istakao svojim dnevnim aktivnostima na praćenju me-
dija. Ako se desi "stanje medijske pripravnosti", u mogućnosti je da
istovremeno pošalje dvadeset pet hiljada faks pisama kompanijama ili
medijskim kućama koje su ozbiljno narušile prava muslimana. Ovo
vijeće svake godine objavljuje Muslimanski izvještaj o građanskim
pravima (a Muslim Civil Right Report), koji prati antiislamske
aktivnosti.

(Dio neobjavljanog magistarskog rada odbranjenog

07.06.2007. na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu)
278

Hisham Altalib

KRATKI SAVJETI ZA TIMSKI RAD

Timski rad ne događa se tek tako. On mora biti organiziran i

održavati se kroz efikasno vođstvo i menadžement. U prethodnim
poglavljima već smo obradili niz pristupa timskom radu. U ovom ćemo
se poglavlju usmjeriti na neke praktične momente koji će nam pomoći
da postignemo rezultate u radnim grupama svakodnevnim radom. Prvo
moramo naučiti sve što je potrebno o grupi.

Ko smo mi i šta želimo?

Odgovor na ovo pitanje jednostavan je ako se postavi u jednini,
tj. ako glasi: "Ko sam ja i šta želim?" Ali kada je u pitanju grupa, to
pitanje postaje izazov. Pokušajte ovo pitanje postaviti na jednom
sastanku grupe. Nije dovoljno samo reći: "Mi smo muslimani; nas ima
više od jedne milijarde." Šta je naše opravdanje za osnivanje posebne
organizacije? Po čemu se razlikujemo od drugih muslimana? Mora
postojati pravi razlog. Drugi dio pitanja, koji glasi: "Šta mi želimo?",
već je sadržan u prvom dijelu. No, iznenadit ćete se kada ustanovite
koliko su ciljevi naše organizacije nejasni. Koliko su nejasni naši
ciljevi? Onoliko koliko mi sami ne razumijemo te ciljeve i, što je
najvažnije, koliko smo daleko od svojih prioriteta i promatranja plana
akcije. Na ovaj način bit ćete u stanju izmjeriti stupanj nejedinstva
naših razmišljanja. Glavni razlog zbog kojeg članovi napuštaju
organizaciju jest razlika u mišljenjima i stavovima.
 279

Zajedničkim razmišljanjem dolazimo do zajedničkih ciljeva i

razvijamo osjećaj za pravac. Sljedeći je zadatak da idemo naprijed. Ko
treba predvoditi ovaj korak?

Ko to može postaviti na najvišu razinu?

Ljudi na ovo pitanje odgovaraju na različite načine. Neki će odgo-
voriti: najpametniji, najjači, onaj koji najbolje komunicira, manipulator,
najveći vjernik, onaj koji posjeduje najviše znanja i sl. Kada se odabere
jedan broj najstručnijih ljudi, ustanovi se da je njihova zajednička
osobina upravo sposobnost da dobro surađuju s drugima. To se na neiz-
ravan način može opisati kao igrač u timu koji ima timski duh, spo-
sobnost da surađuje sa superiornijim od sebe, kolegama i onima koji su
ispod njegove razine. Takve su osobe u stanju tolerirati razlike, slušati i
razumjeti druge. Oni se znaju prilagoditi situaciji kada je potrebno i
spremni su priznati svoje greške. Te su osobe iskrene, bez predrasuda i
ne ponašaju se stereotipno. Ovakve osobe traže mudrost i prihvataju je
čak i ako je od opozicije. Ako dvije osobe rade skladno jedna s drugom,
to više nisu samo dvije osobe, već jedanaest...

Preopterećenje
"Preopterećenost" je postala hronična bolest naše organizacije.Ili
je vođa sebičan i radi sve sam ili su oni koji rade s njim lijeni. Kada se
kod vođe pojave simptomi preopterećenosti, grupa mora napraviti
pauzu, pažljivo sagledati situaciju i riješiti problem prevelike optere-
ćenosti. Osoba koja je najefikasnija i najbolje organizirana može biti
neproduktivna i neorganizirana zbog velike opterećenosti. Čovjek ne
mora biti fizički snažan da bi izdržao opterećenost, već mora znati
kako rasporediti teret i obučiti drugu liniju vođstva, mora znati
planiranje i kako odrediti prioritete. Vođe koje rade pod velikim opte-
rećenjem moraju se povremeno odmarati da bi obnovili energiju i
vitalnost. U suprotnom, postaju lijeni, bolesni i si. Islamsko djelovanje
trpi velike gubitke ako vođe izgube energiju i ugled.
Kako možemo utvrditi da je došio do prevelikog opterećenja? Ono
se jasno uočava kada vođa nije svjestan koji su to glavni aspekti pro-
280

jekta, te počinje gubiti kontrolu. Vođa ne mora svakodnevno pratiti sve

detalje, ali mora kontrolirati značajne činioce. A ako je preopterećen, i
nije u stanju pratiti činioce od posebnog značaja, on mora prestati
obavljati tako značajnu funkciju, ili mora potražiti dopunsku pomoć.
Dešava se da su vođa i grupa toliko obuzeti svojim ciljevima da
nisu u stanju napraviti razliku između pravilnog i nepravilnog...

Raditi uvijek prave stvari

Može se desiti da u svojoj organizaciji dođete u situaciju u kojoj
grupa mora donijeti odluku protiv nekog. To ne mora biti član grupe.
Sjetite se "zlatnog" ajeta iz Kur'ana:
"O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno
svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima
nosite nikako ne navede da nepravedni budete... jer Allah
dobro zna ono što činite." (El-Ma'ida, 8.)
Uvijek budite pravični kada nekog osuđujete. Probajte uvijek
sebe staviti u položaj onoga koga osuđujete i pažljivo ocijenite svoju
osudu.
Ne dozvolite da vas emocije ili euforija grupe odvedu u krivom
smjeru i da donesete ishitreno mišljenje. Kasnije ćete žaliti zbog toga.
Možda se i vama može dogoditi da vas Allah, dž.š., stavi na isto
mjesto. Svaka nepravda koju učinite vratit će vam se. Uvijek se trudite
da slijedite islamska pravila i način ponašanja, i nikada ne odustajte od
njih. Uvidjet ćete da je Allah uvijek na vašoj strani, samo ako imate
dovoljno strpljenja - sabura.
Jeste li uočili kako se diktatori, prevaranti, kriminalci i lopovi na
nepravedan način rješavaju jedan drugog ili jednog po jednog svog
člana, sve dok se sami ne unište? Svaka nepravda koju grupa učini pre-
ma onima izvan grupe na isti se način vraća u samu grupu. Izbjegavajte
dvostruke standarde, jer ćete njihovu zloupotrebu na kraju sami
osjetiti. Da biste znali ocijeniti vrijednost nečijeg drugog mišljenja,
uvijek prvo zamislite sebe na njegovom mjestu. Sve što grupa više
napreduje, uči o sebi i svom vođstvu i radi ispravno, ona više mora
pratiti svaki detalj, uz pažljivo planiranje.
 281

Svačija odgovornost jest ničija odgovornost!

To nam se događa kada odgovornost za nešto prenosimo na svako-
ga. To je uobičajena pojava na našim sastancima kada se zadaci daju
određenim pojedincima. Na kraju, zadaci se ne izvrše jer svako misli da je
neko drugi odgovoran da izvrši zadatak. Sjetite se priče o kralju koji je
volio skupi med i želio provjeriti koliko ga ljudi vole. Ostavio je praznu
kantu na jednom trgu i objavio da svi koji ga vole naspu šolju meda u
kantu. Jedan čovjek, misleći da će svi drugi nasuti med, nasu čašu vode
umjesto meda, pomislivši da se neće primijetiti u kanti meda. Kada je
kralj otvorio kantu, bila je puna vode. Svi su imali istu ideju.
Iz priče možemo naučiti da odgovornost leži u ličnosti. Nema
opravdanja u tome što mislite da će obavezu izvršiti neko drugi. Posla-
nik, a.s., to objašnjava kako slijedi:
"Svaki je od vas pastir, i svako odgovara za svoje stado." (Sunen
Et-Tirmizi, Sunen Ebu-Davud, Sahih El-Buhari i Sahih Muslim)

Dobiti od ljudi ono što je najbolje

Glavna prepreka u našem timskom radu jest naš osjećaj da ukoliko
se 100% ne slažemo s nekim, mi ne možemo raditi s njim. S obzirom na
to da u praksi nije tako, dolazimo do zaključka da samo neke grupe
među nama rade složno. U većini slučajeva jedna osoba svojim načinom
mišljenja i pristupom dominira i izdaje naređenja grupi. Naše institucije
- žrtve su menadžmenta koji vodi jedan čovjek. Nijedan narod ne može
napredovati ako ovako razmišlja. Moramo shvatiti da je svaka osoba
različita. Postoji oko 90% oblasti u kojima se zajednički slažemo. One
trebaju biti osnova za našu suradnju. Trenutno se razlikujemo u 10%
oblasti, što predstavlja dobar temelj za naše nejedinstvo.
Niko ipak nije savršen. Svako ima jake i slabe strane. Islamsko
djelovanje treba se koncentrirati na naše jake strane, a odbaciti slabe.
Na ovaj način dinamična jednačina ukupno uloženog truda jedne grupe
postaje zbir pojedinačnih jakih osobina- što je, uistinu, veoma jaka i
odlučna snaga.
Imajte uvijek naumu da ne možemo nikada naći savršenog rad-
nika ili savršenog vođu. Ako mislimo da postoji neko sa savršenim
282

osobinama, to znači da još nismo otkrili negativne strane njegove lič-

nosti!
Moramo izgraditi novi stav unutar sebe samih, a to znači usmje-
riti se na jake strane svoje braće, raditi s njima, dopunjavati se, da
bismo njihove slabosti sveli na minimum. Ovakav stav neophodan je
uvjet za timski duh i grupni rad.

USAVRŠAVANJE STRUČNIH
SPOSOBNOSTI I VLASTITI RAZVOJ

Da bi efikasno ostvarili svoje ciljeve, vođe i sljedbenici moraju

steći određene stručne sposobnosti. Neke su sposobnosti individualne,
kao javni govor, pisanje, davanje savjeta, slušanje i vrijeme upravljanja;
druge su grupne, kao osnivanje i predsjedavanje odborima, ugovaranje,
predsjedavanje sastancima, korištenje audio-vizualnim sredstvima,
govori u medijima i osnivanje lokalnih organizacija. Ipak, sve ove
sposobnosti nisu dovoljne da bi misija bila efikasna bez drugih stručnih
sposobnosti. Uvijek treba učiti da bi se stvari dobro obavljale...

O JAVNOM GOVORU

Govoriti u javnosti prijateljskom ili neprijateljskom slušateljstvu

jedan je od najvažnijih zadataka vođstva. Svrha govora može varirati
od komunikacione informacije do mijenjanja mišljenja u motivacionu
akciju. Osnovni principi pripreme i držanja govora zajednički su za sve
situacije. O njima ćemo diskutirati.
 283

PLANIRANJE I PRIPREMA SADRŽAJA

PRISTUP KORAK PO KORAK

Aktivnosti pripreme
a) Poznavanje slušateljstva
Prvi korak u planiranju govora jest poznavanje slušateljstva.
Naprimjer, trebamo znati grupu ili teme o kojima se već govorilo
slušateljstvu, te kakva su njihova mišljenja o pitanju o kojem se govori.
Mi moramo tražiti informaciju neovisno o tome da li se u slušateljstvu
nalaze "oni koji prave probleme" ili "prijatelji" koji sa simpatijama
gledaju na mišljenje i stavove govornika.
Da biste uspostavili odnos sa slušateljstvom i time poboljšali
komuniciranje, trebate doći rano i ostati do kasno. Na ovaj ćete način
imati mogućnost da sretenete one koji dolaze rano i, možda, pronađete
saveznike u slušateljstvu. Također vam se pruža mogućnost da
razgovarate s onima koji su jaka opozicija, te kasnije, tokom
prezentacije, spomenete njihova imena i prisustvo i time pokažete da
poštujete njihova mišljenja. Ovu mogućnost također možete iskoristiti
da naglasite određene momente svog govora.

b) Uspostavljanje povjerenja
Naše će nas slušateljstvo prihvatiti ako smo na njih ostavili
utisak povjerenja. Da bi se uspostavilo povjerenje, govornik mora biti
stručan za predmet o kojem govori, mora biti uvjerljiv u svojoj
prezentaciji i ponašati se tako da se svidi slušateljstvu. Kada se
Poslanik, a.s., pripremio da kaže narodu Meke kako je on odabran da
im prenese Poruku od Allaha, pozvao ih je da dođu na jedno mjesto u
Meki i rekao:
"Recite: hoćete li mi vjerovati ako vam kažem da vojska koja se
nalazi u podnožju planine treba ući u grad?" Svi odgovoriše: "Da", jer
do sada ih nikada nije slagao. "Pošto mi vjerujete, ja vas upozoravam
na strogu kaznu ako ne vjerujete."
284

KAKO NAPRAVITI STRUKTURU GOVORA

Sada slijedi opći model govora. Međutim, takav model ne mora

uvijek biti odgovarajući. Specifična prilika ili tema može diktirati
različitu strukturu govora. Uvijek cilj mora biti da se pripremi
zaokružen i integriran govor, kojim se poruka jasno prenosi.
a) Definiraj predmet govora!
Definiraj predmet govora, opiši elemente i objasni temu. Objasni
zašto je pitanje bitno za ummu i zašto slušateljstvo treba biti
zainteresirano. Definirajte šta očekujete da ćete postići govorom.
b) Analiziraj predmet govora!
Objasni historijsku osnovu i navedi pouke iz prošlosti. Efikasnije
je da se materijal složi po redoslijedu tema, a ne hronološkom redu.
Slušateljstvo mora jasno razumjeti zašto je problem iz prošlosti isto
tako i problem sadašnjeg vremena.
c) Daj izvještaj o prethodnim rješenjima!
Navedi pojedinačne slučajeve, ako je moguće, iz prošlosti i
muslimana i nemuslimana i prodiskutiraj o rješenjima koja su tada
predložena, u smislu uspjeha i neuspjeha. Ako je problem u potpunosti
nov, diskutiraj o sličnostima s problemom iz prošlosti.
d) Utvrdi i predloži rješenja!
Počni kreativno utvrđivati problem, pozivajući se na principe iz
Kur' ana na koje se može usmjeriti i traganje za rješenjem. Koristi se
sunnetom za objašnjenje i elaboraciju ovih principa. Ispitaj njihovu
primjenljivost u sadašnjem vremenu, muslimanskoj ummi ili
muslimanima pojedincima. Razmotri reinterpretaciju (itihad): da ono
što je zakonito u Kur'anu preneseš u sadašnje vrijeme kao pokušaj
rješenja. Ukoliko je potrebno, predloži kreativne nove elemente u
traženju jednogrješenja.
e) Napravi zaključak!
Uvijek prezentaciju završi s tri poruke: prvo - islamsko
iskazivanje skromnosti, vrhunac kritičkog mišljenja samo potvrđuje da
je znanje nedovoljno: drugo - optimizam da je Allah, dž.š., stvorio
dobro za svakoga, i da će uz Njegovu pomoć i na Njegovom putu
 285

umma otkriti to dobro i promijeniti svijet na bolje i treće - selam i

hvala organizatorima i slušaocima.
Dobro planiran razgovor, s dobrim uvodom, obuhvata glavne
tačke govora, zaključke, i završava u planiranom vremenskom periodu.
Vrijeme trebamo planirati tako da bude dovoljno za cijeli govor, a po
potrebi se može skratiti.

POVEĆANJE EFIKASNOSTI

1. Kontinuitet
Kada držimo govor, moramo znati kako ćemo prelaziti s jedne
ideje na drugu. Naš govor mora imati kontinuitet i teći nesmetano od
početka do kraja. Međutim, prelaženje s različitih ideja nije samo stvar
umijeća, jer iako mi znamo kako i šta govorimo, te da je to u logičkoj
vezi s posljednjom tačkom govora, ne znači da je to jasno i slušaocima.
Oni će bolje razumjeti ono što im se govori ako je informacija koja im
je prezentirana došla na pravo mjesto na pravi način, a ne da je oni
sami traže. Postoje dvije vrste prelaza s ideje na ideju, i to: retorički,
što znači da se rečenicom ili frazom povezuje ono što je već rečeno, i
vokalni prelaz, što znači promjena obima i visine glasa. Primjer
retoričkog prelaza jest sljedeći:
"...to vodi do zaključka da je glad glavni problem stanovištva u
svijetu. Glad nije samo posljedica nedostatka hrane..."

2. Dikcija
Uvijek treba upotrijebiti najbolju moguću dikciju. Ništa nas ne
može označiti toliko nezrelim koliko nezreo jezik i riječi. Upotreba
narodnog jezika nekada može biti efikasno sredstvo za uspostavljanje
kontakta sa slušaocima kojima to odgovora, ali se ovakvim jezikom
moramo koristiti selektivno. Slijedi nekoliko kratkih savjeta za
elokvenciju, koji su efikasni ako se iskoriste razumno:
- ponavljanje ključnih tačaka (najviše tri);
286

- korištenje ritmičkim tempom u izboru riječi;

- upotreba riječi koje počinju istim glasom, da se naglasi govor;
- jasne crte koje izražavaju glavnu tačku govora - ljudi ih pamte;
- usporedbe, metafore i analogije za prenošenje složenih ideja;
- statistički podaci za potvrđivanje autentičnosti onog što se govori;
- dinamičke izjave koje privlače pažnju i zaključci koji se pamte, a
u kojima je sadržana glavna poruka koju učesnici nose sa sobom.

3. Bilješke
Ako pripremimo bilješke koje će nam pomoći da održimo govor,
onda je najbolje pridržavati ih se, bez obzira što je prezentacija dobra.
Uvijek se može dogoditi da se nenadano zbunimo, bilo zbog nepotvr-
đenih informacija bilo zbog preopširno elaboriranih podataka u govo-
ru, naprimjer mješovitih metafora.
Ne smijemo neprekidno čitati iz svojih bilješki, ali ih ne smijemo
ni skrivati. Naš stav treba biti takav da smo se potrudili da pripremimo
svoj govor te da pokrivamo sve tačke govora koje želimo iznijeti. Ali,
ako imamo problem zato što ne znamo šta ćemo sa svojim rukama, to
možemo riješiti tako što ćemo u rukama držati svoje bilješke za
predavanje.

TEHNIKE DRŽANJA GOVORA

Najbolje pripremljeni govori mogu se pokvariti ukoliko se ne
održe dobro. Poslanik Musa, a.s., pripremajući se za sud pred fara-
onom, molio je Allaha, dž.š.:
"Gospodaru moj - reče Musa - učini prostranim prsa moja
i olakšaj zadatak moj; odriješi uzao s jezika mog da bi
razumjeli govor moj." (Ta-ha, 25.-28.)
Držanje govora obuhvata kompletnu ličnost govornika. Neop-
hodno je, stoga, voditi računa o tome kakav je položaj našeg tijela,
kakav nam je glas, oči i usmjeriti cijelo svoje biće svom zadatku da ko-
municiramo sa slušaocima. Da bi se to postiglo, moramo se pridržavati
nekoliko pravila, a to su:
 287

PRAKTICIRANJE
Možemo utrošiti sate i sate na istraživanje materijala i pripremu
koncepta govora, a rezultat koji dobijemo može biti mediokritetski go-
vor, jer smo propustili najlakši korak od svih, a to je vježbanje kako dr-
žati govor. Možda nam se čini da probom govora mijenjamo svoju
prezentaciju iz iskrene komunikacije u "priredbu"ili "glumu". Pravi go-
vor mora biti prirodan i iskrena slika naše ličnosti. Međutim, uvijek
morate imati na umu da je javni govor konstruktivan, i da je cilj kon-
struktivne komunikacije da efikasno prenese što je moguće više infor-
maeija u što je moguće kraćem roku. Ne činimo nikakvu uslugu svojim
slušaocima ako uzimamo njihovo vrijeme dajući im besmislene, dugač-
ke rasprave, i oni nas, najvjerovatnije, neće ni slušati. Zato moramo
vježbati da govorimo konstruktivno. Što jasnije i sažetije kažemo ono
što želimo, bez mnogo irelevantnih podataka, više ljudi, i s više interesa,
slušat će nas u bilo kojoj situaciji.
Korisno je snimiti prezentaciju da bi se iz nje kasnije učilo. Izne-
nadit ćete se koliko možete naučiti iz vlastitog govora. Pokušajte ovo!
Traka je veoma koristan materijal, jer je možete dati i nekom drugom
da je pregleda i ocijeni vaš rad.

JEZIK TIJELA, GLAS I VIZUALNI KONTAKT

1. Položaj tijela
a) Gestikulacija
Isto kao što ne smijemo biti zalijepljeni za jednu tačku, tako ne
smijemo stajati kao da su nam laktovi zalijepljeni za rebra. Ukoliko
smo u mogućnosti, govor treba isprobati pred ogledalom. Eksperimen-
tiraj s nekoliko pokreta da vidiš kako izgledaju. Ne planiraj ih za poje-
dine tačke govora. Jer ako se pokreti prave jednim redom, to djeluje
veoma neprirodno. Najvažnije od svega jest prevazići osjećaj oklije-
vanja, koji se ima u pogledu gestikulacije uopće.
b) Držanje
Mi moramo djelovati kao osoba koja ulijeva povjerenje, posebno
u najvažnijem trenutku prilaženja govornici. Tokom govora, jezik
288

tijela mora biti u skladu s našim riječima. Prije svega, moramo naučiti
kako da stojimo na obje noge. Stajanje s težinom na jednoj nozi nije
zabranjeno, ali ako tako stojimo, doći ćemo u situaciju da težinu pre-
bacimo na drugu nogu, a tada možemo izgubiti ravnotežu, zaljuljati se
naprijed i nazad, a da toga nismo ni svjesni. Ali naši će slušaoci to vid-
jeti. Pravilnim držanjem izbjeći ćemo vlastitu dekoncentraciju i odvla-
čenje pažnje slušalaca smiješnim pozama.
Naravno, bit će i takvih situacija kada možemo govoriti grupi
sjedeći pritom na ivici klupe ili stola. Ali uvijek treba izbjegavati
naslanjanje na stvari. Stolovi, stolice ili govornica nisu štake. Da bismo
govorili efikasno, moramo imati i određen stupanj fizičke vitalnosti, a
ako se naslanjamo na namještaj, to odaje sliku naše nesposobnosti da
skupimo potrebnu energiju. Kada stojite iza klupe ili za predavačkim
pultom, ne smijete se osjećati tako kao da ste tu pustili korijen. Osje-
ćajte se slobodno i slobodno se krećite okolo sve dok vaš pokret ima
određenu svrhu. Ne koračajte po podu samo da rasipate energiju, ali se
krećite kada za to postoji razlog, kao kada smo u situaciji da treba otići
do table da nešto napišemo ili se okrenemo kako bismo vidjeli onaj dio
slušalaca koji ne vidi dobro govornika.
Jedan od razloga zašto trebamo izaći ispred predavačkog pulta i
krenuti prema slušaocima jeste i taj da smanjimo udaljenost između
govornika i slušalaca kako bismo naglasili nešto što je važno. Dugo
već postoji tvrdnja da efikasnost komuniciranja varira u ovisnosti o
udaljenosti između govornika i slušalaca. Što se udaljenost između
govornika i slušalaca smanjuje, to je veći osjećaj bliskosti, čime se
postiže poseban efekt.

2. Vizualni kontakt
Često čujemo niz savjeta o tome kako održati dobar kontakt
očima, ali jedini način na koji se to postiže jest da se ljudi gledaju u
oči. Ovo mora biti u skladu s islamskim načinom ponašanja, što znači
da ne smijemo upadno gledati u lice osobe suprotnog spola. Kada
gledamo svoje slušaoce, gledamo izravno u svaku osobu sve dok osoba
koju gledamo ne skrene naš pogled na sljedeću osobu. Ne usmjeravajte
svoj pogled iznad glava i ne buljite u prazan prostor. Naš odsutni
 289

pogled navest će ljude na osjećaj da nismo s njima u kontaktu. Osim

toga, ne smijemo vezati svoj pogled za svoje bilješke ili predavački
pult. Uvijek imajte na umu jedno: vi govorite ljudima, i ne projicirate
samo svoj glas u prostoriji. Jedna od stvari na koju se moramo navik-
nuti jest da javni govor zahtijeva daleko veći obim glasa nego što je
uobičajeno. Može se dogoditi da mrmljamo zato što nismo sigurni u
svoj materijal i bojimo se da nas neko može čuti. U takvim slučajevima
moramo dobro pregledati materijal.
Održavajte vizualni kontakt sa slušaocima. Pokušajte govoriti
svakoj osobi, ili barem svakom dijelu slušateljstva, kao spiker na
televiziji koji izgleda tako kao da govori kroz ekran svakom pojedincu
u slušateljstvu. Korisno je napisati "VK" (što znači veoma korisno) na
vrhu kartice ili bilješki za predavanje da nas uvijek podsjeća na naj-
važnije sredstvo komuniciranja.
U određenim okolnostima korisno je održavati kontakt očima s
onima u slušateljstvu koji vam daju podršku, ili onima koji su neu-
tralni, a izbjegavati one za koje znate da će se najviše protiviti.

3. Glas
a) Obim
Govori se prave tako da se prije svega mogu dobro čuti. Bez
obzira da li se koristimo mikrofonom, sami moramo ocijeniti koji se
obim glasa jasno čuje. U svoje bilješke za predavanje, treba unijeti
upozorenje da ima onih koji sjede pozadi, i s desne i s lijeve strane
prostorije, i da su najudaljeniji od govornika.
b) Visina glasa
Problem visine glasa teško je riješiti, no prvi korak jest da se ona
odredi. Postoje dvije osnovne vrste: monotoni i modelirani. Monotoni
ton zamoran je za slušanje, kao da stalno istom tipkom udarate po
klaviru. Posljedica ovakvog tona jest da dolazi do teške koncentracije
na ono što je rečeno, čak i kada je govornikov materijal dobar.
Govornik koji govori modeliranim glasom ima glas "sing-song". Ovaj
glas diže se i spušta u ravnomjernim intervalima, a slušateljstvo će se
koncentrirati više na model nego na riječi koje čuje. Često se ovaj
problem javlja kada se upotrebljava memorizirani govor. Korisno je
290

upotrijebiti videotraku da bi se odredio model glasa te da bi se vježbalo

kako bi se ovaj problem riješio. Naglašavanje vokala može biti važno
za vještine govora, ali je često bitno za objašnjenje našeg mišljenja.
Naglašavanje vokala zahtijeva jednu vrstu vokalne promjene da bismo
ono što naglašavamo odvojili od ostalog materijala.
c) Brzina
Ljudi mogu slušati brže nego što mi možemo govoriti (prosječno,
800 riječi u minuti vs. 250), i ako za duže vrijeme ne čuju ništa, nji-
hova pažnja odlutat će dalje. Ne postoji takva brzina govora koja bi se
smatrala najboljom za sve govornike, ali mi trebamo govoriti onoliko
brzo koliko je potrebno da ne preskačemo riječi ili ispuštamo slogove.
Ovdje je važna jasnoća zvuka; svaka riječ i svaki slog moraju biti
razumljivi.
Način izgovora suština je dobrog govora. Moramo izgovarati
svaku riječ jasno i izbjegavati riječi koje su nam navika, kakve su:
"mislim", "znate", "uh", "hmm", "hem".
d) Pauza
Veliki broj ljudi ima naviku da apsorbira više detalja i novih
informacija iz pismenog teksta, te je najvažnije napraviti predah u
govoru. Ako govorimo o posebno važnom dijelu, pauza treba biti duža
od uobičajene na kraju rečenice, da bi slušaoci mogli apsorbirati in-
formaciju. Pauza u kritičnim tačkama povećava dramatičnost.
e) Prekid govora
Iz nekih razloga, veliki broj ljudi često oklijeva održati govor, a,
isto tako, kada govore, ne znaju privesti kraju svoje predavanje. Oni
time žele sa sigurnošću utvrditi da li su slušaoci dobro razumjeli i
ocijenili vrijednim različite dijelove njihovog govora, a zatim počinju
provjeravati slušateljstvo ponavljajući riječi: "Ono što sam htio kazati
jest..." Umjesto toga, mnogo je bolji kratak pregled glavnih tačaka
prezentacije, a najbolje pomoću shema i dijagrama, jer opširan pregled
s ponavljanjem rečenica, kao: "Na kraju, braćo i sestre..." - prije će
uništiti inače uspješan govor. Uvijek se moramo pridržavati planiranog
načina držanja govora i ne upotrebljavati riječi kao "na kraju" ili "kao
zaključak" više od jedanput. Da bismo izbjegli ovakva lutanja, trebamo
tačno definirati početak i kraj govora.
 291

f) Ličnost govornika
Kada imamo neke ideje kako napraviti svoj govor, pogledajmo
sada koji su to vlastiti činioci koji se moraju uključiti u govor. Poruka
koju prima naše slušateljstvo i njegova spremnost da je prihvati, u ve-
likoj je mjeri određena njegovom percepcijom govornika kao ličnosti.
Da bismo bili efikasan govornik, nije dovoljno posjedovati samo oso-
bine kojima se stječe poštovanje, već te osobine treba i projektirati.
Osobina je naroda lukavost, ali postoje neke osnovne tačke na kojima će
slušaoci bazirati svoj sud, kao što je iskrenost, prijaznost i energija.
Komuniciranje je međusobno djelovanje organa cijelog tijela.
Bitno je da cijela ličnost - tijelo, glas, način izražavanja - komunicira
osjećaj uzbuđenja, interesa i entuzijazma. Ukoliko nemamo osjećaj uz-
buđenja, interes ili entuzijazam u pogledu predmeta o kojem se govori,
onda znači da smo odabrali krivi predmet, ili osobe koje o njemu
govore nisu prave osobe. Slušaoci će ovu grešku brzo prepoznati, i ta-
da se gubi kontakt između govornika i slušalaca.
Naš cilj nije samo da govorimo već da komuniciramo. Ako ne
komuniciramo sa svojim slušaocima, to je naš problem. Kao govornik,
pojedinac je dio svakog govora, i naša je obaveza da razvijemo indi-
vidualni stil koji će nam pomoći da budemo efikasni isto onoliko ko-
liko su efikasne i naše riječi.

PITANJA I ODGOVORI: IZAZOV I MOGUĆNOSTI

Vrijeme predviđeno za pitanja slušalaca poslije govora može biti
mogućnost izazova da se realiziraju preostali ciljevi prezentacije. Ako
smo posao obavili dobro i sakupili "inteligenciju" u slušateljstvu, često
možemo predvidjeti određena pitanja.
Da bi se neutralizirala neprijatna situacija, ponovite pitanje bez
emotivnih riječi koje dodaje onaj koji postavlja pitanje. Odgovor
uvijek mora biti kratak, ali ako pitanje stvara mogućnost da se ponudi
nova informacija, onda to uradite.
292

MODELI EFIKASNOG JAVNOG GOVORA

Poslanik, a.s., postavljao je modele da bude uzor. Njegove spo-

sobnosti javnog govora nisu bile od malog značaja za prenošenje
Poruke. Drugi primjer iz kojeg možete naučiti kako efikasno govoriti u
javnosti jest govor Ensarijama poslije pohoda na Hunejn i Taif. Jedan
od niza dobrih primjera za učenje jest govor vođe muslimanskih emi-
granata na sudu abesinijskog cara. Ovakve i druge rasprave objavljene
su u islamskoj književnosti. Jedan je od primjera i život Muhammeda,
čiji je autor M. Hajkal. Pažljivo pročitajte ove govore i analizirajte ih u
skladu s ovim poglavljem...

KONTROLNA LISTA JAVNOG GOVORA

Kako se koristiti testom? - Možete se koristiti testom za vrijeme
vježbanja, ili poslije govora, po sjećanju, ili gledanjem svog govora na
videotraci. Neko drugi, slušajući vaš govor, može popuniti test za vas.
To je možda i efikasnije i objektivnije, jer često niste u mogućnosti
tačno ocijeniti vlastito ponašanje i stil.
Kako dobivate bodove? Broj bodova za odgovore DA jest 1, a
broj bodova za odgovore NE jest 0, i upisuje se u zagradu. Ukupan je
broj bodova 17, što znači da je je govornik dobro pripremio govor i da
posjeduje stručne sposobnosti za držanje govora. Ukupan broj bodova
od 11 i ispod znači da treba ozbiljno raditi na planiranju.

PLANIRANJE
Da li je moj govor dobro planiran u smislu:
- zadovoljavajućeg uvoda?;
- obuhvatanja glavnih tačaka teme?;
- pravilnog zaključka ili kratkog izvještaja?;
- vremena planiranog za govor?;
 293

DRŽANJE GOVORA

a. Držanje tijela
Da li je moja poza dobra u pogledu:
- relaksiranog izgleda i kontrole?;
- stajanja pravo, a ne kruto, tako da je težina tijela ravnomjerno
raspoređena na obje noge?;
- oblačenja, da bi bilo i ugodno i odgovarajuće za datu priliku i
slušateljstvo?;
- prilaska mirno bini za govornika, i da li sam se naklonio prije
početka?

b. Pokret
Da li prenosim samopuzdanje u smislu da:
- koristim se svjesno svim pokretima tijela prilikom promjene ras-
položenja, privlačim pažnju na audio-vizualna sredstva, naglaša-
vam ideje i izbjegavam ishitrene, nervozne pokrete?;
- gestikuliram prirodno da naglasim komentare, a izbjegavam ner-
vozne i krute pokrete?;
- iskazujem animiran izraz lica?

GLAS I VIZUALNI KONTAKT

Da li se koristim svojim glasom i očima u smislu da:
- govorim glasno?;
- govorim toplim, prijatnim tonom?;
- variram u brzini i tonu s efikasnom visinom glasa?;
- izbjegavam govoriti suviše sporo i suviše brzo?;
- održavam vizualni kontakt sa slušateljstvom?;
- gledam u kompletno slušateljstvo?
294

VLASTITA PROJEKCIJA
Da li sam efikasan u smislu da:
- govorim s izražajnošću i entuzijazmom?;
- efikasno se koristim bilješkama?;
- koristim se vizualnim sredstvima kada je to opravdano?;
- bilježim bilo koji dobar ili loš manir?;
- pozitivno održim govor?

NE PUCAJ SEBI U STOPALO!

1973. godine bio sam pozvan u crkvu u Logansport, u Indiani, da
govorim o islamu. Sedam svećenika govorilo je prvo o vjeri, a zatim je
jedan Hindus, profesor elektrotehnike, govorio o hinduizmu. Počeo je
rekavši: "Iako sam ja Hindus, ne znam ništa o hinduizmu. Zato ću vam
pročitati nekoliko poglavlja iz knjige koju je napisala kršćanka
Amerikanka koja je provela nekoliko godina u Indiji." Na kraju je re-
kao: "Na kraju ću pročitati ovo poglavlje... Na kraju, pročitat ću drugo
poglavlje... Na kraju, pročitat ću još jednu stranu." Kada je rekao: "Na
kraju pročitat ću ovaj paragraf", više niko nije mu vjerovao, jer
njegovo "na kraju" ustvari je značilo "bez kraja". Slušaocima je govor
bio jako dosadan.
Suština je u tome da, bez obzira na okolnosti, ne smijete donositi
sud niti, kada je vaša prezentacija u pitanju, reći: "Žao mi je, nisam
imao vremena da se pripremim; moj govor nije dobar; organizatori su
mi tek sada rekli da ću govoriti; ne znam dovoljno o predmetu govora;
vi, slušaoci, možete napraviti bolji govor" itd. Izbjegavajte ovo,
uključite se izravno u predmet i uradite što najbolje možete. Ne dajite
ocjene o sebi pred ljudima - oni će vas ocijeniti. Možete napraviti
najbolju prezentaciju, a da toga niste svjesni.
Jednom je saopćeno da treći halifa Osman ibn Affan jedanput
nije mogao održati hutbu na mimberu. Kada je silazio, reče: "Allah
izvršava stvari koje je vladar trebao, a nije mogao sam kroz Kur'an."
Kada su čuli ovo, slušaoci povikaše: "Da je ovo rekao na mimberu, to
bi bila najbolja hutba održana do sada."
 295

NAUČITI LJUDE KAKO DA NE GOVORE

Uvijek učenicima naglašavamo kako će govoriti. Ali, nekada je
važnije da mi sami naučimo kako da prestanemo govoriti. Naprimjer,
ako držite govor, a neki ljudi stoje na kiši ili jakom suncu, dok vas
slušaju, onda vaš govor mora biri veoma kratak, tj. svoj govor trebate
svesti na minimum. Isto tako, ako se "air-condition" uređaj pokvario u
sali, i slušaoci se počeli gušiti, vi morate prestati s govorom. Ili ako
kasnite, i predsjedavajući programa daje vam uputstvo da prestanete,
morate se obazrivo povući. Međutim, često ima tvrdoglavih ljudi koji,
bez obzira na promjenu situacije, ne žele prestati govoriti. U ovakvim
situacijama veoma je bitno iznijeti mišljenje brzo i dinamično te skra-
titi program. Često se dogodi da griješimo kada je u pitanju svrha go-
vora. Zapravo, nije važno samo prenijeti poruku, već je veoma bitno da
slušaoci prime poruku. Ako imamo paket koji trebamo uručiti, i ne na-
đemo pravu adresu, ne smijemo baciti paket. Ostavit ćemo ga i uručiti
drugom prilikom, kada smo sigurni da će stići do pravog primaoca.
"Ja mogu govoriti samo o mišijem otrovu!"
Stručnjak za mišiji otrov otišao je sa suprugom na jednu zabavu.
Nakon nekog vremena ostade sam. Njegova supruga priđe mu i reče:
"Zašto se ne družiš s drugim ljudima? Idi i razgovaraj s drugima." On
odgovori: "Kad god im pričam o mišijem otrovu, okrenu se i pobjegnu
od mene."
Nažalost, on je bio u stanju razgovarati samo o svom poslu, i ni o
čemu drugom. Misionar mora biti široko obrazovan i veoma načitan.
On mora biti sposoban inicirati i dobro održavati konverzaciju o raz-
nim temama, ne samo o svojim glavnim i sporednim oblastima rada.
Ovim odaje sliku pouzdanog i brižnog člana društva. On mora biti
zainteresiran za sve što se događa oko njega; mora imati neke hobije,
baviti se sportom i slično.
Zamolite nekog da održi govor pun grešaka, kako u sadržaju tako
i načinu držanja govora, i neka se slušaoci takmiče ko će izbrojati
maksimalan broj grešaka. Za utvrđivanje grešaka koristite se sljedećim
testom grešaka i ispravki. Za svaku grešku računajate jedan bod, kao i
za svaku ispravku.
296

KA BOLJEM PISANJU

Planiranje
Koncept
Revizija
Korekcija teksta
Blokade u procesu pisanja
Savjeti

SVRHA
Pisanje je oruđe s više oštrica. Svrha je našeg pisanja da informi-
ramo, uvjeravamo, inspiriramo druge, ili im prijetimo. Veoma je važno
pisati dobro, jer pisanjem postižemo sljedeće:
- redovito dajemo informacije u formi koja je dostupna drugima,
koji ih zatim dobro razmotre i dalje prenose;
- potičemo druge da djeluju u skladu s napisanom porukom;
- osiguravamo više vremena da se ideje pisca mogu replicirati i
prenositi širem slušateljstvu;
- vodimo i usmjeravamo one koji uče putem komuniciranja novih,
drukčijih ideja na precizan način;
- uspostavljamo povjerenje i autoritet uvođenjem pisca čitaocima;
- povećavamo šanse za uspješnost preciznim i stalnim nabrajanjem
izbora tokova akcije;
- bivamo efikasnim sredstvom misionarstva.
Da bi bilo sredstvo komuniciranjas drugima, pisanje mora biti
dobro izvježbano u praksi. Naš izbor riječi i tema veoma su važni za
naše pisanje, koje mora biti ne samo jasno i precizno već i razumljivo i
interesantno.

PROBLEMI
Najčešće greške koje pisac pravi jesu sljedeće:
- istraživanje i prikupljanje previše ili premalo podataka;
 297

- slabo organiziranje teme (predmeta pisanja);

- neobavljanje revizije prvog koncepta;
- upotreba suviše riječi ili rečenica;
- iznošenje isključivo piščevog mišljenja;
- usmjeravanje pisanja na krivo slušateljstvo.
Pored gore navedenih, uobičajene su i gramatičke te stilske greš-
ke, i to:
- preopširnost;
- opširne rečenice;
- klišei i izrazi koji se prečesto upotrebljavaju;
- nepostojanje strukture pisanja;
- arhaičan jezik;
- neodgovarajući uvod i zaključak;
- slabe izmjene i prelazi.
Pisanje je moćno i efikasno oruđe, i veoma je važno sredstvo mi-
sionarstva. Stoga, moramo osobno obratiti pažnju na razvoj svojih spo-
sobnosti za dobro pisanje.

PROCES PISANJA

Pisanje je proces koji izgleda veoma kompliciran, a zapravo je

savladavanje samo nekoliko osnovnih vještina. Pisanje je lakše i jed-
nostavnije ukoliko smo dobro razumjeli svoju temu, svrhu pisanja i
slušateljstvo. Ukoliko su ovi preduvjeti ispunjeni, frustracije koje se
javljaju tokom pisanja svode se na minimum, tj. dostigne se faza u
kojoj se proces pisanja dijeli na korake kojima se može upravljati. Ovi
su koraci sljedeći:

Planiranje
Pisanje počinje planiranjem. To znači razmišljanje o tome šta se
može i smije napisati o datoj temi. To također može značiti uzimanje
bilješki, pravljenje spiskova ili grubo skiciranje ideja koje se prezen-
298

tiraju. Ideje zapisujemo na papir i navodimo sve potrebne detalje koji

trebaju podržati ideje, tako da se ne može dogoditi da izgubimo suštinu
ili prezentiramo ideje neorganizirano. Razmišljanje, verbalizacija i
imaginacija, koji prethode prvoj napisanoj riječi, isto su tako važni kao
mehanizmi u kompletnom procesu pisanja.

Koncept
Da bismo počeli s pisanjem, prvo moramo napraviti sažet koncept,
upotrebljavajući pritom samo onoliko riječi koliko je neophodno da bi-
smo izbjegli nejasne riječi u prenošenju ideja. Na ovaj način omogućuje-
mo čitaocima da shvate glavne ideje. Upotrebom opisnih primjera po-
nekad možemo razjasniti komplicirane ideje. Vrijeme koje utrošimo za
izradu koncepta dobro je utrošeno vrijeme, jer koncept čini osnovu onog
što je napisano. Kada napravimo koncept, moramo ga revidirati da bi-
smo utvrdili koji su elementi upotrebljivi - ideje, primjeri i stil - kako
bismo ih dalje razvili u fazi revizije. Moramo biti spremni iz koncepta
izbaciti neke dijelove, ili čak cijeli koncept, ako nisu dobri.

Revizija
Revizija značajno popravlja naš koncept. Koncept moramo dobro
pregledati da bismo mogli izbaciti detalje i objasniti nejasne ideje. A
revizija nije samo mehanizam za finaliziranje prvog koncepta, već je
sredstvo za izradu konačnog proizvoda. U ovoj fazi pisanja nije ne-
uobičajeno da se potpuno izmijeni glavni dio našeg rada, njegov ton ili
mišljenje na osnovu kojeg je napisan. Ova je faza vrijeme kada treba
eliminirati sve što je zbunjujuće.

Korekcija teksta
Kada je završen konačni koncept, nakpn jedne ili više revizija, ta-
da, u svrhu korekcije, čitamo konačni rukopis, pregledamo gramatičke
greške, pravopis i interpunkciju. Korisno je pritom koristiti se rječnikom
i gramatikom. Trebalo bi nam biti pravilo: ako nemamo vremena da ra-
dimo korekcije i pročitamo tekst, onda nemamo vremena ni da pišemo.
 299

BLOKADE U PROCESU PISANJA

Blokada pisca termin je koji se upotrebljava da označi stanje
kada se pisac nađe u situaciji da ne može smisliti neku drugu riječ dok
piše o svojoj temi. Postoji nekoliko strategija koje mogu pomoći da se
nadvlada ovo stanje blokade. Te su strategije sljedeće:
- moramo se prisiliti da održavamo proces pisanja tako da jedna
ideja vodi ka drugoj, a zatim se polahko vratiti na temu;
- razgovarati s nekim o svojim dilemama, te u procesu stvarati no-
ve puteve ili načine približavanja temi;
- nakratko prestati pisati, i nastaviti kasnije s novim, svježim mis-
lima.

BLOKADE U PROCESU PISANJA

Savjeti su za dobro pisanje sljedeći:
- uvijek se oslanjajte na činjenice, budite uvijek jednostavni, kratki
i precizni;
- izbjegavajte poslovni žargon, fraze i termine koji se prekomjerno
upotrebljavaju;
- stil pisanja mora biti jasan i razgovijetan, a rečenice kratke;
- tekst pišite tako da upotrebljavate više glagola nego imenica;
- eliminirajte nepotrebne riječi mijenjanjem imenica u glagole;
- izbjegavajte upotrebu imenica ili pridjeva u glagolskoj formi;
- koristite se rečenicama u aktivu kod prenošenja tema u akcije;
- izbjegavajte ponavljanje riječi, umjesto toga koristite se sino-
nimima;
- prilikom pravljenja prvog koncepta teksta napišite na papir sve
relevantne ideje i
- ključne riječi. Ne trudite se da im odmah date pravilan redoslijed.
Potpoglavlja možete grupirati naknadno;
- zapamtite šta je rekao Poslanik, a.s.: "Najbolje su riječi one riječi
koje su precizne i sažete."
300

PISANJEM SE STVARA I PRENOSI

Ovo je priča o bivšem direktoru jedne naučne institucije u Pakista-
nu koji je jednom razgovarao s najstarijim članom jedne veoma bogate
poslovne obitelji. Kao dio svoje energične kampanje za opismenjavan je
i obrazovanje, pokušavao je uvjeriti majku da podrži svog sina da ide u
školu i koledž, umjesto da, kao veoma mlad, bude šegrt u obiteljskom
biznisu. Majka je željela znati šta će naučiti na koledžu. "Koledž će ga
naučiti, naprimjer, kako da dobro piše", reče direktor. "Što bi on želio
pisati?", odmah upita stara gospođa. "On će uvijek imati sekretaricu!"
Naravno, postoje i druge vrste pisanja, za koje sekretarica nije ov-
laštena. Pisanje je oruđe vođstva. To je način na koji prenosite dio sebe,
svoje prioritete, svoja usmjerenja i osjećaj da usmjerite one koje vodite.
Razmislite samo koliko ima načina na koje to možete uraditi, naprimjer:
- interne zabilješke o zaposlenim radnicima i volonterima;
- govori članovima ili javnosti;
- imenovanja ili pisma orijentacije odborima;
- ugovori s pojedincima ili organizacijama;
- zaključci, radni pismeni materijal ili prijedlozi nadležnima;
- odluke ili zapisnici sa sastanaka.
Nikada ne pišite samo zato da ispunite papir. Koristite se for-
mulom: kreativan, tačan, orijentiran na rezultate. Uvijek budite:
- kreativni
- tačni
- orijentirani na rezultate
 301

NASIHAT - SAVJET

OSOBINA NASIHATA
Jedna je od najvažnijih osobina misionara da vježba kako će dati
savjet svojim sljedbenicima muslimanima, onako kako to jasno definira
kur'anski termin "nasihat". Nasihat je suštinsko sredstvo istine i način da
se dobiju povratni rezultati u islamskom društvu. Uistinu, Poslanik, a.s.,
govorio je o vjeri kao o vještini davanja savjeta muslimanima izrekom:
"Vjera je iskren savjet."
Značaj ove osobine leži u činjenici da se Poslanik, a.s., zakleo
Džeriru ibn Abdullahu za tri akcije: određivanje molitvi, davanje zeka-
ta i savjet svakom muslimanu. Svaki je musliman i vladar i onaj nad
kojim se vlada. Ako se zaklinjemo da volimo svoju braću muslimane,
jedna od mjera za tu ljubav jest u tome koliko im iskrene savjete pre-
nosimo. Brinuti o drugima znači preuzeti odgovornost da budu opomi-
njani na svoje greške. Ako to ne činimo, naša je ljubav površna, ver-
balna, i ne dolazi iz srca.
Davanje savjeta uvijek je bila misija Allahovih poslanika.
"Dajem vam objave Gospodara svoga,a ja sam vama
iskreni savjetnik." (El-A'raf, 79.)
"O narode moj! Ja sam vam predao objave Gospodara
svog, a ja vam dajem dobar savjet." (El-A'raf, 93.)

NASIHAT KAO POVRATNI REZULTAT

Mi, kao ljudska bića, izvršavamo sva svoja djela, a nismo u sta-
nju promatrati sebe same dok vršimo ta djela. To je, bez sumnje, znak
da smo ograničeni u svojim sposobnostima, a Allah, dž.š., Taj je Koji
nam je dao tu kompenzaciju tako štoje stvorio našu braću i sestre u
islamu da budu ogledalo jedno drugom. Kroz njih možemo pratiti kako
sami izvršavamo svoja djela.
Prema učenjima Poslanika, vjernik je ogledalo svog brata. Znajte
da ogledalo daje pravu sliku, ništa ne dodaje niti oduzima. Mi moramo
raditi isto kada kroz savjet prenosimo sliku svoje braće muslimana.
302

Mudar čovjek uči iz kritika, čak i kada dolaze od protivnika,

kako da ispravi greške u svojim djelima, one koje vide drugi, a on sam
ne vidi. Odan prijatelj koji prenosi savjet nezamjenljiv je prijatelj u
životu. Omer, r.a., je jednom rekao: "Molim milost od Allaha za one
koji mi moje greške daju na dar!"
Savjet je dvostruka komunikacija: onaj kojem se daje savjet
mora to prihvatiti iskreno, otvorenog srca i razuma, nasmijana lica i
pokazati zahvalnost iza koje slijedi odlučnost i spremnost za pobolj-
šanje. S druge strane, onaj ko daje savjet mora biti strpljiv, taktičan,
mora upotrebljavati odgovarajuće riječi i odabrati pravu emotivnu
atmosferu. Ne smije biti uvrijeđen niti obeshrabren ako vidi da odmah
nije došlo do promjene mišljenja ili ponašanja onog kome daje savjet.
Za ovakve promjene često je potrebno vrijeme, od trenutka donošenja
odluke do trenutka implementacije.
Da bi bio što je moguće efikasniji, onaj ko daje savjete mora
pokazati ljubav, naklonost i iskrenost. Njegov ton ne smije pokazivati
superiornost, osudu, ismijavanje ili optužbe.
Islamski način ponašanja zahtijeva od nas da se savjet saopći
privatno, a ne javno, da bi se spriječile bilo kakve zle namjere. Svrha je
davanja savjeta da se isprave greške pojedinca, a ne javno objav-
ljivanje njegovih grešaka.
Onoliko koliko moramo biti otvoreni i primati savjete, toliko se
moramo čuvati da ne dolazimo u situaciju da nas obmanu.
"I zaklinjaše im se: 'Ja sam vam, zaista, iskreni savjetnik'."
(El-A'raf, 21.)
"Mi (Jusufova braća) zaista mu želimo dobro." (Jusuf, 11.)

NASIHAT KAO OBAVEZA

Davanje savjeta naša je obaveza, neovisno o načinu na koji se
savjet prima. Poslanik, a.s., opominje nas da su društva bila razarana
zbog zanemarivanja savjeta. Pored svega, savjet se mora nuditi u ime
samog Allaha, a ne iz nekih svjetovnih razloga. U tu svrhu svaki misi-
onar mora biti dobar primjer pravilnog prakticiranja islamske vrline
davanja savjeta. Ne trebaju nas obeshrabriti oni koji nisu spremni
 303

prihvatiti naš savjet. Iskustvo pokazuje da su čak i oni koji su bili

veoma ljuti kada im je davan iskren savjet da isprave svoje greške
kasnije, nakon više mjeseci ili godina, to veoma cijenili i bili zahvalni.
Ipak, riječ opreznost ima ovdje svoje mjesto. Činjenica da mi
prenosimo savjet nekome ne znači uvijek da je naše mišljenje tačno.
Mi možemo pogriješiti, a onaj kome dajemo savjet može biti u pravu.
U takvim slučajevima vještina davanja savjeta ne smije se pretvoriti u
prazan dokaz, već treba biti bratska, zajednička diskusija. Ovo je
zajednička odgovornost onog koji daje savjete i onog koji ih prima.
Često se savjet ne primi dobro.
"Prenio sam vam objavu Gospodara svog i dao vam dobar
savjet, ali vi ne volite onog ko daje dobre savjete." (El-
A'raf, 79.)
Napravimo zaključak kur'anskih principa:
1. davanje je savjeta misija Allahovih poslanika;
2. savjet se često ne primi dobro;
3. moramo voditi računa da nas savjet ne obmane;
4. naša je obaveza da ponudimo savjet, ali on će biti koristan samo
uz dozvolu Allaha.

NASIHAT KAO AKCIJA

a. Od općenitog do pojedinačnog
Oni koji opominju pomažu vjernicima. Allah, dž.š., kaže:
"Opominji! Uistinu, opomene koriste vjernicima." (Ez-
Zarijat, 55.)
Davanje opomena nije obrazovanje: ono podrazumijeva da znanje
već postoji. Znanje je obavezno, ali nije dovoljno! Često se dešava da
zaboravimo; ponekad nismo svjesni svojeg ponašanja. Kada obavljamo
jedno djelo, ne vidimo sebe, a drugi nas vide. Ako nam ne kažu kako
izvršavamo svoja djela, mi i dalje ostajemo nesvjesni šta namje dobro, a
šta nije. To je naša vlastita greška, ali Allah je dao rješenje za to. To
ćemo postići ako se uključimo u "zajednicu sjećanja".
304

Prvo, sjećanje je na Allaha stalno. Islam je instrument zikra spro-

veo kroz instituciju:
"...za one koji i stojeći i ležeći Allaha spominju i o
stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju: 'Gospodaru naš, Ti
nisi ovo uzalud stvorio - hvaljen budi i sačuvaj nas patnje
u vatri!'" (Ali Imran, 191.)
Drugo je razina ponašanja vjernika. To je jasno u "ogledalu vjer-
nika" u hadisu:
"Vjernik je ogledalo vjernika." (Sunen Ebu-Davud i Sunen et-
Tirmizi)
U ogledalu čovjek vidi sebe samog, a ogledalo mu govori vizu-
alno. U ogledalu brata vjernik mora govoriti glasno svom bratu. To je
trenutak kada dolazi do prijekida i kada mi ne možemo izvršiti svoju
obavezu jedan prema drugom. Naša braća obično su spremna ispraviti
svoje greške, ali ih ne znaju. I, ako im braća u ogledalu ne ukažu na
njihove greške, oni ih i dalje nastavljaju ponavljati. Nije dovoljno reći
bratu da bude čist - on zna da mora biti čist. Vi morate ići od općeg do
pojedinačnog. Morate mu naglasiti da neugodno miriše, da mu se osjeti
neprijatan miris nogu, zadah, da mu je okovratnik košulje prljav, da
mu je odjeća prljava itd.

b. Od znanja do ponašanja
U djelokrugu rada trebamo ići od opće razine do pojedinačne,
onako kako nam se stvari događaju. Na ovaj se način može utvrditi
gdje se nalazi problem i početi djelovati da se on ispravi.
Čim primijetimo grešku, naša je dužnost da je istaknemo, jer, u
protivnom, na Sudnji dan, brat će nas smatrati odgovornim. Omer ibn
el- Hattab rekao je: "Neka Allah blagoslovi onoga, koji mi je poslao
moje greške na dar."
On na svoje greške gleda kao na dar, ne samo vrijedan već i
nezamjenljiv. Ovo se upravo odnosi na sadašnjost, kada smo već izgu-
bili ovu prelijepu vještinu. To je vještina koja proizilazi iz naše ljubavi
i brige za druge. Ako ih volite, morate izreći njihove greške, reći ih
njima, a ne drugima. Oni će vam uzvratiti. U protivnom, iman, prema
hadisu, dolazi u pitanje:
 305

"Ne prakticirate iman ako ne volite da drugi imaju isto ono što
sami volite imati." (Sahih el-Buhari i Sahih Muslim)
To je suprotno od sebičnosti, koju često vidimo u materijalis-
tičkim društvima. U takvim društvima ljudi misle samo na sebe. Nji-
hov je cilj vlastita sloboda, uživanje u strastima i željama. Zato oni ne
vole govoriti drugima ono što oni sami ne vole čuti.
Naš je cilj da utemeljimo istinu u društvu, čak i ako moramo dru-
gima reći ono što možda ne vole čuti.
Tako, kada drugi put vidite svog brata s nezakopčanom košu-
ljom, zgužvanom kravatom, prljavog lica, nezavezanih cipela, ili kako
govori glasno, morate ga odmah nasamo opomenuti. On vam mora biti
zahvalan za ovaj veliki dar. Ako budemo ovako radili, "odmah, na licu
mjesta", procenat izvršenja naših programa obuke pojedinačnog nasi-
hata opominjanja s ljubavlju i pažnjom, bit će veći od 50%. Osjetit
ćemo blagodati približavanja "zajednici sjećanja".
Ovo je savjet u akciji. On transformira teoretsko znanje u bolje
ponašanje kroz katalizatore bratskog gledanja u ogledalo i brižnu
ljubav.

NASIHAT U PRAKSI
Davanje i primanje savjeta jača karakter. Kao i ostale osobine
islamske ličnosti, odlučnost i praksa pomažu da postanete bolji davalac
i bolji primalac savjeta. Mi sebi možemo postaviti cilj da u naredna tri
mjeseca najmanje jednom ponudimo savjet jednom broju braće i
sestara koje cijenimo u islamskom radu te analizirati naše ponašanje
poslije ovog procesa u skladu s objašnjenjima datim u ovom poglavlju.

VJEŽBA U NASIHATU
Podijelite svoju malu lokalnu grupu (usru ili halku) u grupe s po
dvije osobe. Neka obavljaju nasihat jedno s drugim privatno u trajanju
od pet minuta. Zatim razmijenite rezultate eksperimenta i diskutirajte o
mehanizmima i procedurama nasihata na posebnom sastanku.
306

O KOMUNICIRANJU

CILJEVI UČENJA
Allah, dž.š., kaže:
"Milostivi! Poučava Kur'anu, stvara čovjeka, uči ga go-
voru." (Er-Rahman, 1-4.)
Allah, dž.š., naučio nas je da komuniciramo. Naša je uloga samo
da prenosimo poruku jasno i tačno. Postoji niz prepreka za efikasno
komuniciranje. Danas se komuniciranje okrivljuje za veliki broj stvari:
to može biti razvod, otkaz, istjerivanje iz škole i slično. Komuniciranje
obavljaju ljudi; ponekad se traži da svako bude u "biznisu s ljudima".
Tako ispada da svako može biti menadžer, što je suprotno općem miš-
ljenju. Djeca upravljaju svojim roditeljima, studenti upravljaju svojim
nastavnicima, sekretarice direktorima.
Nažalost, mi smo od djetinjstva odgajani tako da nismo dovoljno
iskreni. Stoga se u komuniciranju skrivamo iza hiljada maski. Ljudi ži-
ve izvještačeno, strahujući da ih drugi mogu otkriti, ismijati ili odba-
citi. Ne treba nas dovoditi u zabludu ono što drugi govore, već trebamo
pažljivo "slušati" ono što ne govore! Bolje je da budemo odbačeni
zbog toga kakvi jesmo nego da budemo prihvaćeni zbog nečeg što
ustvari nismo. Jedan analitičar postavio je grupi studenata pitanje: koja
je to stvar zbog koje najviše žale. Većina je odgovorila: "Ne znam ko
su moji roditelji." Iako su živjeli pod jednim krovom, oni nisu dobro
razumjeli jedni druge.

ŠTA JE KOMUNICIRANJE
Komunicirati znači dati ljudima mogućnost da vas upoznaju i
dozvoliti im da zajednički razumiju jedni druge. Ako vas upoznaju,
ljudi će vas i poštovati. Ovaj proces, međutim, podrazumijeva da dije-
lite svoje ideje i osjećaje s ljudima iskreno.
 307

a. Osuda i interpretacija
Glavna prepreka u odnosu među ljudima jeste prethodna ocjena i
interpretacija. Ako Allah, dž.š., nije osudio jednog čovjeka do kraja
njegovog života, zašto bismo to mi uradili? Poslanik, a.s., učio nas je
da djela sude kraj.
Umjesto da osuđujemo i ocjenjujemo ljude, mi trebamo opisati
njihovo stvarno ponašanje. Naprimjer, nemojte reći nekome da je pr-
ljav: recite mu da ima neugodan miris, da pljuje na pod ili baca otpatke
po ulici. Niko ne može dovesti u pitanje ovakve izjave kada su u pita-
nju stvarne činjenice. Dobar je kriterij ograničiti se na opis ponašanja,
tj. da ga opišete tako što ćete upotrijebiti sudsku terminologiju. Suština
nije u tome šta su uzroci da se ljudi osjećaju loše, već u tome kako
interpretiraju ono što se dogodilo. Naprimjer, ako vas neko ne pozdravi
na zabavi, vi ćete se osjećati loše ukoliko pomislite da vas je namjerno
ignorirao. Ali, ako pomislite da vas nije primijetio, ponovo ćete se
osjećati dobro. Tako jedan događaj dobiva dvije potpuno različite
interpretacije i osude.

b. Način na koji Poslanik vrši svoju misiju

Ljudi stavljaju masku zato što se boje da će biti otkriveni ili
odbačeni. Da bismo se suprotstavili ovome, moramo im pružiti ljubav i
prihvatiti ih onakve kakvi jesu. Mi moramo biti iskreni, pošteni i spon-
tani. Odnosite se prema ljudima tako da pokažete brigu za njih. njež-
nost i ohrabrenje. Moramo im pokazati da razumijemo njihove potrebe,
pokazati uzajamno razumijevanje i naklonost. Moramo se ponašati
tako da nas razumiju. Allah je dao uputu Poslaniku, a.s.:
"Došao vam je Poslanik, jedan od vas; teško mu je što ćete
na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a
prema vjernicima je blag i milostiv." (Et-Tevba, 128.)
"Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si
osoran i grub, pobjegli bi iz tvoje blizine." (Ali Imran, 159.)
Ovo je primjer kako dobrota Poslanika, a.s., privlači ostale. S
druge strane, da je Poslanik, a.s., bio grub i tvrda srca, ljudi bi se uda-
ljili od njega.
308

c. "Molim te učini me
takvim da se osjećam važnim!"
Figurativno, može se reći da je svako rođen sa znakom na čelu
na kojem piše: "Molim te učini me takvim da se osjećam važnim!"
Tako je radio Poslanik. Obraćao se svakome tako da se svojim tijelom
okrene onome kome se obraća, pa su se i djeca osjećala važnim i
odgovornim koliko i odrasli.
Ljudi mrze da budu zanemareni i ignorirani. Svaki put, kada ko-
municiraju, oni prenose jednu neizgovorenu poruku; "Molim, uvaža-
vajte me! Molim, potvrdite moje prisustvo! Nemojte proći, a da me ne
primijetite!" Kad god im ne odgovorite na pismo ili telefonsku poruku,
oni stječu dojam da ste ih odbacili i rekli: "Vi ne postojite!"
Ali, da li se uvijek moramo slagati s ljudima? Naravno da ne. Mi
moramo biti iskreni i otvoreni. Istina je da sličnosti stvaraju bliskost,
ali razlike su te koje nam pomažu da rastemo i razvijamo se. U bilo ko-
jem slučaju mi moramo bili iskreni i reći ono što je pravilno.

Povjerenje ili nepovjerenje?

Da li ćemo vjerovati svakome? Naravno da nećemo. Moramo biti
pažljivi, jer ljudi se mogu pretvarati. Ali ibn Ebi-Talib rekao je: "Ja
nisam varalica, ali me varalice mogu obmanuti." Mi moramo slušati
druge, ali i potvrditi i provjeriti. Posebno kada donosimo odluku ili
započinjemo akciju, moramo u cijelosti provjeriti informaciju.
 309

NAČINI KOMUNICIRANJA

Postoji onoliko načina komuniciranja koliko i razloga da se komu-

nicira. Ali, kada je u pitanju kritični cilj donošenja odluka, neke riječi i
fraze postale su uobičajene i standardne. O njima ćemo diskutirati kasni-
je, nakon što damo nekoliko kratkih savjeta za efikasno komuniciranje.

a. Kratki savjeti za komuniciranje

1. Moćna komunikacija dolazi iz unutarnje snage. Ne pokušavajte
tražiti da budete nadmoćni nad ljudima.
2. Surađujte sa svakim na poslu, u kampu ili džematu. Nemojte se
koristiti isprikom da nemate vremena.
3. Svaku pauzu na sastanku provedite s drugom osobom. Uvijek
planirajte da se tokom obroka družite s nekim. Za kratko vrijeme
uspostavit ćete dobre odnose sa svakim.
4. Nikada ne čekajte na sastanku one koji kasne. Ako ih budete
čekali, naučit ćete ih da je zakašnjavanje dobro, a time kazniti
one koji dolaze na vrijeme.
5. Parafrazirajte poruku koju ste čuli, tako da sa sigurnošću možete
tvrditi da li je dobro prenesena i primljena.
6. Uvijek imajte na umu da što bolje razumijemo, to bolje upravlja-
mo. Što manje razumijemo, više manipuliramo.
7. Kada dolazi do interpretacije, Poslanik, a.s., uči nas da moramo
naći veliki broj isprika za loše ponašanje drugih, i ako ni jedna nije
dobra, moramo reći kako postoji još neka interpretacija koju mi ne
znamo.

b. "Da li govorite ono što mislite,

i mislite ono što govorite?"
Za 500 najčešće upotrebljavanih riječi u engleskom jeziku ima
ukupno 14.000 definicija u rječniku. To u prosjeku iznosi 28 značenja
po riječi. Kada izgovorite jednu riječ, koje ste od 28 značenja imali na
umu?
310

SPISAK RIJEČI KOJE TREBA IZBJEGAVATI

I ONIH KOJE TREBA UPOTREBLJAVATI

RIJEČI KOJE TREBA ZABORAVITI:

- trebam, moram;
- pokušat ču to uraditi;
- jednog dana;
- ali (negira prethodnu izjavu);
- rizik;
- problem;
- preteško;
- zabrinut;
- žao mi je;
- zašto (prepreka, napad);
- osjećam se bespomoćnim;
- upravo sam takav;
- trebam te da...;
- ti (to je prijekorno, optužujuće).

RIJEČI KOJE TREBA ZAPAMTITI:

- želim, izabrat ću;
- uradit ću to, inšallah;
- danas, sada;
- mogućnost;
- izazov, mogućnost;
- izazivajuće;
- zainteresiran;
- oprostite, kajem se;
- pomozite mi da shvatim;
- molim vas da mi pomognete;
- moja je mogućnost da se promijenim
- želim ...;
- ja (iskren, odgovoran).
 311

Postoji kategorija riječi koje smanjuju našu percepciju. One

ograničavaju naše opcije samo na dvije riječi. Naprimjer: jedan ili
drugi, muško - žensko, crno - bijelo, star - mlad, domaći - inozemni, is-
pravno - pogrešno, šef - radnici, pametan - glup.
Kad god čujete ili pročitate ove riječi, ne zanemarujte i druge mo-
gućnosti. Često nailazimo na ove riječi koje sadrže ideološka značenja:
Istok-Zapad, kapitalizam-komunizam, centar-vanjska strana,
musliman-nemusliman, Darul-islam-Darul-harb, demokracija-diktator-
stvo, centralizacija-decentralizacija.
Ovakve riječi čine našu viziju nejasnom i smanjuju našu
sposobnost razumijevanja. Promatrajte pažljivo svoje riječi: meleki
uvijek prate ono što je ispravno.
"On ne izusti niti jednu riječ, a da pored njega nije Onaj
Koji bdije." (Kaf, 18.)

PRESJEK KONTROLE INFORMACIJE

Često čujemo sljedeće: "Postoji problem u komuniciranju, nema
komuniciranja, krivo komuniciranje ili nerazumijevanje." To je često isti-
na. Odgovor bi bio: "Sredi to." Jedan od efikasnih načina da se to uradi
jest presjek kontrole informacije na kojoj se bazira komuniciranje. Na
njenom putu od pošiljaoca do primaoca mi poruci dodajemo ili oduzima-
mo, i time poruka postaje iskrivljena. Tehnički izraz "buka" može se upo-
trebljavati da se izmjeri iskrivljenost poruke. Promotrite ova dva primjera:
Čovjek se vozio sa svojim sinom i poginuo u nesreći. Sina je tre-
balo operirati, ali je hirurg rekao: "Ne mogu operirati. Pacijent je moj
sin." Ko je hirurg? Čovjek je izašao iz kuće i stavio ključeve u džep.
Lopov je došao i opljačkao kuću. Kako je ušao?
U oba slučaja donosimo brzoplete zaključke i dajemo krive odgo-
vore. Hirurg je majka pacijenta, ali mi imamo krivu pretpostavku da hi-
rurg mora biti muškarac. Lopov je ušao kroz vrata, jer su ostala ot-
ključana, a mi krivo pretpostavljamo da je čovjek zaključao vrata prije ne-
go što je stavio ključ u džep. Zapanjujuće je koliko često padamo u zamku
pretpostavki, koliko smo opterećeni, neprecizni i aproksimativni. U teku-
ćem radu ovakav odnos značajno utječe na izvršavanje naših zadataka.
312

Probajte uraditi ovu zanimljivu vježbu u svojoj grupi. Prvo nap-

išite kratku priču. Zatim napravite krug od desetero braće. Šapnite ovu
kratku priču osobi koja se nalazi s vaše desne strane i recite joj da ona
isto šapne sljedećoj osobi s njene desne strane, i tako redom, sve do pos-
ljednje osobe koja se nalazi prva do vas s vaše lijeve strane. Na kraju ćete
biti zaprepašteni kada vidite da uopće ne možete prepoznati priču. Ona
se tako radikalno promijenila netačnim prenošenjem i komuniciranjem.
Iako vjerujemo svojoj braći i sestrama, kada čujemo vijesti, uvi-
jek moramo ostati suzdržani sve dok se ne provjere. Informaciju mora-
mo prvo provjeriti i potvrditi, posebno ako nakon primanja informacije
odmah moramo poduzeti akciju.
Veoma je korisno ponavljati instrukcije naglas, tako da budete
sigurni da je poruka prenesena i primljena dobro. Kada vam neko
govori vrijeme i mjesto sastanka, ponovite to naglas i provjerite jeste li
dobro razumjeli. Kada vam neko diktira broj telefona ili speluje ime,
nemojte reći "da", već ponovite brojeve i slova da biste eliminirali
mogućnost greške. Naravno, s ovom vrstom kontrole informacije ne
treba pretjerivati. Vodeće pravilo treba biti istinska namjera da se dođe
do istine: ne postavljati zamke niti optuživati druge da nas namjerno
vode u krivom smjeru. Ukoliko stalno iskazujemo sumnju, rezultati
presjeka kontrole informacije bit će kontraproduktivni.

KONTROLNA LISTA KOMUNICIRANJA

a. Komuniciranje bez riječi

Kako se koristiti negovornim jezikom?
Napravite kontrolnu listu u koju ćete unositi bilješke o tome koliko
elemenata ovisi samo o vama, čime pomažete ili umanjujete efikasno ko-
municiranje poruke vašem slušateljstvu. Zapamtite: jedan isti element mo-
že različito djelovati na slušaoce. Naprimjer, za veće slušateljstvo potre-
ban je jači glas nego za manje; za običan razgovor možete obući nefor-
malnu odjeću, ali za prezentaciju projekta morate obući svečano odijelo.
 313

UČEŠĆE MOJE LIČNOSTI

Kako ću se time koristiti za komuniciranje?

TIJELO
položaj glave
lice, posebno usta
oči
ramena
držanje tijela
pokret
akcije i pokreti
odjeća
GLAS
ton
mehkoća glasa
brzina
PROSTOR

udaljenost
markiranje, promjene
DODIR*
rukovanje - ruke na
ramenima
držanje za ruke
zagrljaj
poljubac

*DODIR je dozvoljen samo između osoba istog spola

314

b. Šta smijete uraditi

u komuniciranju, a šta ne smijete
Ispunite sami ovu kontrolnu listu da biste vidjeli kojom se brzi-
nom koristite vještinama komuniciranja. Prvo sebi dodajte 8 bodova u
koloni "NE URADI." Zatim za svaki odgovor koji glasi "često", pet
bodova i 1 bod za odgovor "nikad".
2, 3 i 4 boda dodajte na odgovore između ova dva.

URADI bodovi 4 x NE URADI bodova Dobar komunikator

URADI bodovi 2 x NE URADI bodova Prihvatljiv komunikator

Mora usavršavati
URADI bodovi 2 x NE URADI bodova
vještine komuniciranja

URADI BRZINA
1. Uspostavi kontakt očima dok slušaš. ( )
2. Provjeri stupanj razumijevanja, parafraziraj. ( )
3. Potvrdno reagiraj klimanjem glave i pokretima. ( )
4. Smij se s drugim ljudima. ( )
5. Podijeli osjećaj tuge. ( )
6. Uključi druge u razgovor. ( )
7. Sa zahvalnošću primaj druga, različita mišljenja. ( )
8. Daji komplimente drugima. ( )

NE URADI BRZINA
1. Ne prekidaj kada treba donijeti zaključak. ( )
2. Ne smij se na ono što drugi govore, čak i ako je smiješno. ( )
3. Ne tračaj druge. ( )
4. Ne daji vlastita mišljenja o pojedinim pitanjima. ( )
5. Ne postavljaj stalno pitanje "zašto". ( )
6. Ne vodi razgovor sam. ( )
7. Ne kritiziraj ideje drugih, a da se to od tebe ne traži. ( )
 315

RIJEČI KOJE IMAJU VAŽNOST

6 najvažnijih riječi "Cijenim tebe i tvoje napore."
5 najvažnijih riječi "Ponosim se tobom."
4 najvažnije riječi "Kakvo je tvoje mišljenje."
3 najvažnije riječi "Hoćete li, molim?"
2 najvažnije riječi "Hvala vam!"
1 najvažnija riječ "Mi"
Najmanje važna riječ "Ja"

KAKO UPRAVLJATI SVOJIM VREMENOM

OSOBINA VREMENA
Da li vam je jasna izreka: "Najduže je ipak najkraće!" Najbrže je
ipak najsporije - svi to zanemarujemo, a zatim žalimo zbog toga. Bez
vremena se ništa ne može uraditi; vrijeme proguta sve ono što je malo, a
gradi ono što je veliko. To je vrijeme. Vrijeme je najduže, jer to je
izmjerena vječnost, najkraće zato što niko od nas nema dovoljno
vremena da završi svoj posao tokom života, najbrže za one koji su
sretni, najsporije za one koji pate. Ništa se ne može uraditi bez vremena,
jer to je jedino kazalište u kojem živimo. Vrijeme čini život! Vrijeme u
zaborav odnese sve što nije vrijedno za buduće generacije, a gradi i čuva
sve što je veliko i nesebično.

KORIŠTENJE VREMENOM
Uspješni ljudi provode svoje vrijeme radeći stvari koje drugi ne
žele uraditi. Prosječna osoba smatra da je lakše prilagoditi se
problemima koji su rezultat nerada nego iskoristiti vrijeme za
žrtvovanja koja vode ka uspjehu. Ciljevi i odredišta u životu znače
malo, osim ako se svakome ne da vremenski plan. Tek onda možemo
krenuti ka ovim ciljevima i doći do odredišta.
316

Možemo se podijeliti u dvije kategorije: prva je kategorija grupa

nesretnih i razočaranih, koji uvijek odlučuju da će početi od sutra.
Druga grupa jest grupa onih divnih ljudi koji su spremni početi odmah.
Za njih ne postoji sutra.
Ubijanje vremena nije zločin, to je samoubojstvo! Ako već ubijate
vrijeme, zašto to ne uradite nasmrt? Kad god kažete: "Nemam vreme-
na", sve što tim kažete jest: "Postoje druge stvari, koje su mi značajnije."

a. Dan po dan
Svako jutro, kada se probudite, vaš džepni notes ispunjen je s 24
sata. Poslanik, a.s., kaže:
"Niti jedna zora ne osvane, a da dva meleka ne pozovu: 'O sine
Ademov, ja sam novi dan i svjedočim tvoje akcije, zato me iskoristi što
najbolje možeš, jer ja se više neću vratiti sve do Sudnjeg dana'."
Svaki dan mora biti ispunjen stvarima kojima se ponosimo. Neće-
mo skrenuti ustranu samo ako smo spremni krenuti odmah. Neovisno o
tome koliko su dobre naše namjere, ukoliko isto to vrijeme ostavimo za
sutra, za nekoliko sedmica, za 10 godina, onda nećemo stići nigdje.

b. Značenje vremena
Značenje je vremena, za neke, trenutak kada mogućnost dostigne
svoj vrhunac. Oni stoga mnogo naglašavaju dobro raspoređivanje vre-
mena. Ali, kod većine ljudi vrijeme je ono vrijeme kada je mogućnost
najpogodnija. Ljudi koji rade na reklamiranju reći će vam da ništa nije
tako moćno u industriji kao ideja čije vrijeme dolazi. Ako možete
naučiti kako ćete prepoznati pravi trenutak i djelovati prije nego što
vrijeme prođe, vaši problemi u životu bit će umnogome jednostavniji.
Vrijeme za druge jednostavno je mjera ili mjerilo sekundi, minu-
ta, sati i godina. Kada misle o vremenu, oni vide ili sat ili kalendar -
koji imaju samo jednu dimenziju, a to je trajanje.
Ovo je najpovršniji pojam vremena. Oni koji su pridavali značaj
ovom pojmu vremena nisu pisali velika djela. Tragedija ovog pojma o
vremenu jest u tome da on razara inicijativu, ne potiče kreativne
impulse i ne ostavlja niti malo vremena. Ako imamo jednu sedmicu da
 317

izvršimo jedan zadatak, onda će za taj zadatak i biti dovoljna jedna

sedmica. Ako nam je dato 10 dana da završimo zadatak, onda će to i
trajati toliko. Na kraju, postoje pojedinci koji daju pravo značenje
životu tako što daju veliki značaj vremenu. Za ove ljude vrijeme nije
ograničeno satom ili kalendarom. Rezultatima koje postižu upravlja
duh odanosti i entuzijazma, a ne sati ili sedmice. Oni čvrsto vjeruju u
ono što rade; ka njihovom uspješnom cilju vodi ih snažna duhovna
snaga, koja čak i ne prepoznaje vrijeme. Oni su poklonili svoja srca
zadatku koji vole i svom radu - misiji koja ima veliki cilj.
Ovakav pristup treba biti izazov za sve nas. Pravilno korištenje
vremenom određuje neuspjeh ili uspjeh prosječnog radnika danas daleko
više nego njegovo znanje. Pravilno je organiziranje vremena, sigurno,
od prioritetnog značaja u svakoj formuli za uspjeh. Najteži izadatak u
svim grupama jest kako naučiti ljude da organiziraju svoje vrijeme. Zato
svaki pojedinac mora utrošiti određeno vrijeme na početku svake
sedmice na planiranje i detaljno planirati plan za tu sedmicu.

IZGUBLJENO VRIJEME

Šta radite s minutama koje niste upotrijebili - u svom takozva-

nom slobodnom vremenu? Da li shvatate da knjige mogu biti napisane,
Kur'an i hadis u cijelosti naučeni, diplome stečene pravilnom upotre-
bom slobodnog vremena? Ovo slobodno vrijeme može biti samo neko-
liko minuta, dok čekate voz, avion ili autobus. Da li ćete ovo nazvati
slobodnim, ili kreativnim vremenom? Petnaest minuta dnevno znači 11
dana godišnje, 30 minuta dnevno iznosi 22 dana u godini, što iznosi
više od mjesec dana radnih sati. Neki biznismeni polaze od pretpos-
tavke da niko ne može biti uspješan ako ne prihvati jednadžbu "vrije-
me je novac". Nikada ne bismo dozvolili ljudima da kradu naš novac, a
ipak dozvoljavamo ljudima i stvarima da kradu naše vrijeme.
Mi vjerujemo da vrijeme vrijedi više od novca: vrijeme je naš život.
Jedan trgovac zarađivao je 20$ na sat. Želio je sam okrečiti svoju
kuću. Prijatelj ga upita: "Ako bi birao molera, da li bi izabrao amatera
po cijeni od 20$ na sat ili stručnjaka po cijeni od 5$ na sat?" Odgovor
318

je bio jasan, a ipak veliki broj ljudi troši vrijeme koje mnogo bolje
može iskoristiti u svojoj struci umjesto da to prepusti stručnjaku iz date
oblasti po mnogo nižoj cijeni.

KAKO VRIJEME PROLAZI?

U sljedećoj shemi prikazano je šta možete uraditi sa svojim
vremenom u toku jednog života prosječnog trajanja.

AKTIVNOST VRIJEME
- Vezanje cipela 8 dana
- Čekanje na semaforu 1 mjesec
- Vrijeme provedeno kod berbera 1 mjesec
- Biranje telefonskog broja 1 mjesec
- Vožnja pokretnim stepenicama 3 mjeseca
- Pranje zuba 3 mjeseca
- Čekanje autobusa 5 mjeseci
- Vrijeme za tuširanje ili kupanje 6 mjeseci
- Čitanje knjiga 2 godine
- Jelo 4 godine
- Zarada 9 godina
- Gledanje televizije 10 godina
- Spavanje 20 godina

Ovim aktivnostima mogu se dodati i druge. Ako želite imati vre-

mena za stvari koje volite, vi morate napraviti plan i program u svom
prezauzetom planu. Ako budete čekali da se pravo vrijeme pojavi, če-
kat ćete zauvijek.
Ako ste u svoj kalendar unijeli termin predviđen za doktora ili
poslovni sastanak ili neki poseban događaj, pridržavajte se toga kao
pravila. Isto planirajte vrijeme koje ste odvojili za ono što želite s njim
uraditi. Odvojite jedno određeno vrijeme svaki dan i toga se pridr-
žavajte što je više moguće.
 319

Naprimjer, ako svaki dan odvojite jedan sat, dobit ćete 260 sati
godišnje, što je ekvivalentno vremenu od puna 32 radna dana. Za ovo
vrijeme možete uraditi mnogo, kao:
- naučiti više dijelova Kur'ana;
- naučiti tehnike brzine čitanja;
- steći neke stručne sposobnosti;
- imati najljepše dvorište u susjedstvu;
- naučiti jedan strani jezik;
- pisati knjgu;
- steći diplomu ili
- zaraditi dopunski novac.
S obzirom na to da vrijeme leti - da nam ga oduzima hiljadu bez-
načajnih stvari, koje doprinose uspjehu naše ličnosti - ono što moramo
uraditi jest da napravimo vremenski plan i pridržavamo ga se. Ali, to
nije jednostavno. Žaljenje za izgubljenim vremenom može biti dobra
snaga za ono vrijeme koje nam je ostalo. A vrijeme koje nam je ostalo
dovoljno je vrijeme, samo ako ga prestanemo gubiti i trošiti na bespos-
lice, a zatim ga beskorisno žaliti.

KRATKI SAVJETI ZA UŠTEDU VREMENA

Ako nekoliko dana budete slijedili ove savjete, bit ćete iznenađe-
ni rezultatima:
1. planirajte svoj dan svako jutro tako što ćete zapisati sve aktivnosti
koje trebate uraditi, i kako ih obavite, tako ih prekrižite;
2. nikada nemojte ići u posjetu prijatelju, a da ga prethodno niste
obavijestili telefonom;
3. uvijek u džepu držite olovku i papir ili notes, tako da možete upi-
sati planove i ideje
4. u slobodno vrijeme;
5. planirajte vrijeme za odmor i uskladite ga s vremenom za ibadet;
6. iskoristite slobodno vrijeme za čitanje, učenje ili neki konstruk-
tivan rad;
7. kada zakažete sastanak, provjerite da li su obje strane tačno ra-
zumjele vrijeme;
320

8. Podesite vrijeme za putovanje prema udaljenosti na kojoj se na-

lazite; odvojite jedno prihvatljivo vrijeme za nepredviđene okol-
nosti, tako da možete stići na vrijeme;
9. pripremite sve što vam je potrebno prije nego što počnete raditi, bez
obzira da li se radi o kuhanju, pisanju članka ili pripremi govora;
10. izbjegavajte ljude koji ne razmišljaju, a sebični su toliko da kra-
du vaše vrijeme;
11. ne idite na put ako posao možete završiti pismom ili telefonskim
pozivom;
12. napunite automobil gorivom kada prolazite pored vaše stanice.
Izbjegavajte ići posebno da nabavite gorivo, a posebno vodite
računa da ne ostanete bez goriva, ispadate glupi;
13. uvijek pripremite sitan novac za parking, ili telefonski poziv;
14. ako trebate obaviti kratko putovanje ili kupovinu, napišite na papir
sve što trebate obaviti, i planirajte svoje aktivnosti tako da ne idete
dva puta. Isto tako, planirajte da to bude u najbližoj prodavnici.

STVARI KOJE TREBA ZAPAMTITI O VREMENU

a. Iskoristi vrijeme za...

Iskoristi vrijeme da misliš
Iskoristi vrijeme da igraš
Iskoristi vrijeme da čitaš
Iskoristi vrijeme da klanjaš
Iskoristi vrijeme da voliš i budeš voljen
Iskoristi vrijeme da se družiš s
prijateljima
Iskoristi vrijeme da se smiješ
Iskoristi vrijeme da daješ
Iskoristi vrijeme da radiš
to je izvor moći
to je jezero vječne mladosti
to je temelj mudrosti
to je najveća snaga na zemlji
iman nije ništa drugo doli ljubav i pažnja
to je put do sreće
to je najbolje sredstvo za obnavljanje
život je suviše kratak da bi bili sebični
to je cijena uspjeha, ali nikada ne uzimaj
vrijeme da ga trošiš
 321

Sjeti se kako kaže Poslanik, a.s.:

"Onaj čija su dva dana potpuno ista, sigurno je gubitnik." (Sunen
ed-Dejlemi)

b. Dobro utrošeno vrijeme

Veliki dio života provodimo s prijateljima. Koju vrstu konver-
zacije vodimo za to vrijeme?
Zapamtite sljedeću izreku: "Veliki umovi diskutiraju o idejama;
prosječni umovi diskutiraju o događajima; mali umovi diskutiraju o
ljudima; veoma mali umovi sami o sebi."

ISTRAŽIVANJE:
Koliko košta jedna minuta?
Glavno pitanje: Vrijednost vremena
Često govorimo o vrijednosti vremena, njegovom značaju i cije-
ni. Ali, još uvijek rijetko računamo kolika je cijena vremena provede-
nog na sastanku, u kampu ili na konferenciji. Ako izračunamo da je
cijena 1$ po minuti, onda je jasno da za svaku minutu gubimo isto toli-
ko novaca. Stoga je velika odgovornost organizatora sastanka, konfe-
rencije i si. da planira svaku minutu aktivnosti na optimalan način...
Ako naučimo kako ćemo izračunati koliko košta jedna minuta za
sve aktivnosti, tada će nam biti jasno koliko su tragične posljedice gub-
ljenja resursa ummeta ukoliko se vremenom provedenim na konferen-
cijama, u kampovima, na seminarima i sastancima nepravilno koristi-
mo. Okupljanje ljudi veoma je ozbiljan problem. A mi smo odgovorni
pred Allahom da se vremenom koristimo efikasno.

UVIJEK SE TRUDI DA URADIŠ VIŠE!

Uvijek možemo povećati krajnji rezultat za 10 ili 15% ukoliko se
više potrudimo. Ako ste planirali pročitati određen broj stranica, ili
raditi do određenog sata, ili očistiti neki prostor, ili obaviti neke pozi-
322

ve, sigurno je da se možete prisiliti da uradite bolje. Ova navika pove-

ćava proizvodnju i pomaže vam da uvijek postignete više. S obzirom
na to da uvijek imamo više obaveza nego vremena, ova navika pomoći
će nam da budemo efikasniji i korisniji.

NE ODGAĐAJ DANAŠNJI POSAO ZA SUTRA

Ako stalno odgađate, poslovi će vam se nagomilati. Nikada ne
znate šta nosi sutra. Najbolje je da novi dan započnete tako da vam nije
ostalo ništa od jučer. Najbolja praksa jest uraditi zadatak odmah, ako
traje do 5 minuta. Ako je za zadatak potrebno više od pet minuta,
napravite vremenski plan, prema prioritetima. Ako se budete koristili
ovim "zlatnim" pravilima, postat ćete veliki dobitnik u životu. Dovolj-
no je da zamislite kako možete uraditi dva posla za jedan sat. Sami
možete utjecati na to isto toliko koliko i velika organizacija. Kad bi
organizacija imala samo 10 pojedinaca kao što ste vi, učinak bi bio
astronomski. Pored svega, Allah će Svojim dobrom nagraditi vaš trud
bezgranično.

DVA NAČINA MJERENJA VREMENA

PARETO PRINCIP (također poznat kao "Pravilo 80-20")
TEORIJA: Značajne stavke u datoj grupi čine relativno mali dio
svih ukupnih stavki u grupi.
PRIMJENA - Napravi spisak svih stavki na kojima moraš raditi.
Odredi 20% stavki za koje misliš da će, najvjerovatnije, s najmanje
80% doprinijeti željenim rezultatima. Radite prvo na njima.

PARKINSONOV ZAKON
TEORIJA - Rad se razvija da ispuni vrijeme koje je na
raspolaganju za njegov završetak.
PRIMJENA. - Definiraj krajnji rok za završetak svakog zadatka i
pridržavaj se tog roka.
 323

UMIJEĆE SLUŠANJA

ŠTA JE SLUŠANJE?
Slušanje počinje kada se poruka koja sadrži informacju prenosi
od izvora do primaoca u okruženju u kojem treba savladati buku i
dobiti povratni rezultat.
Poruka je sve ono čime se može komunicirati, a informacija sve
ono što smanjuje nepouzdanost poruke. Ovdje je moguće postaviti
pitanje: koliko ova poruka sadrži informacija. Izvor je pošiljalac poru-
ke, a primalac onaj koji je prima.
Okolina je skup uvjeta ili okolnosti u kojima se odvija proces
slušanja. Buka je sve ono što sprečava tok informacije između pošilja-
oca i primaoca. Povratni je rezultat odgovor primaoca na poruku poši-
ljaoca na način kako je poruka interpretirana.
Slušanje je dvosmjerna ulica. Govornik mora slijediti osnovna
pravila razumijevanja da bi pomogao slušaocima da ga razumiju.
Slušaoci trebaju pratiti neka uputstva da bi brzo shvatili poruku go-
vornika. Imajte na umu: govornika uvijek, i u bilo koje vrijeme, može
slušati više slušalaca. Informacija koju primi svaki od slušalaca može,
ali ne mora, uvijek biti ista, osim ako se baš svi ne pridržavaju principa
dobrog razumijevanja.
Da bismo kao govornici pomogli slušaocima da razumiju,
moramo dobro razmisliti kako organiziramo riječi i detalje o onome o
čemu ćemo govoriti. Trebamo izabrati odgovarajuće slušaoce, pravilno
vrijeme i formu (vrijeme velike zauzetosti ili vrijeme odmora, formalni
sastanak ili neformalna posjeta).
Čak i samalokacija- radni prostor, sala za konferencije, društveni
prostor - može pomoći ili otežati komuniciranje. Na kraju, moramo
odlučiti da li je, ili nije, potrebno izvršiti naknadnu provjeru pismenim
ili usmenim putem.
Kao slušaoci, mi moramo postupati kako slijedi:
a) naš razum uvijek mora biti spreman da čuje šta govornik govori;
b) ne smijemo dozvoliti da našu pažnju odvrati naša vlastita reak-
cija na ono o čemu se govori;
324

c) obratiti pažnju na govornikov govor tijela;

d) koncentrirati se na informaciju koja nam se daje;
e) biti fizički spremni da slušamo.
Ako ne možemo razumjeti poruku, trebamo zamoliti govornika
da je ponovi, specificira i objasni predmet govora. Neko drugo vrijeme
ili druga lokacija mogu također biti korisni.

NAUČITI KAKO SE SLUŠA

Nismo svi nadareni istom sposobnošću da slušamo, ali svi mo-
žemo naučiti da slušamo, ako se svjesno trudimo da slušamo dobro. Da
bismo bili uspješni slušaoci, trebamo vježbati sljedeće:
a) slušati pažljivo sa spremnom namjerom;
b) ne smijemo dozvoliti da nam misli odlutaju;
c) koncentrirati se na ono o čemu se govori;
d) odupirati se stanju rasijanosti;
e) naš razum mora biti otvoren;
f) sjediti u prednjem redu i praviti bilješke.
Moramo savladati vlastiti ego i misliti samo na ono što želimo
kazati kada govornik završi. Slušati moramo zbog ideja i cijeniti poruku
po vrijednosti njenog sadržaja, a ne načina predočenja poruke. Moramo
imati strpljenja saslušati govornika i suzdržati se da ga ne prekidamo.
Moramo naći područje svog interesa u poruci te voditi računa o tome šta
govori druga osoba. Sve ovo moramo savjesno vježbati.

VERIFIKACIJA PORUKE
Često je korisno odgovoriti govorniku i dati mu povratnu infor-
maciju o tome šta smo kao slušaoci razumjeli. Možemo postavljati
pitanja kako bismo dobili više informacija od govornika, ili mu pomoći
kada prezentira teško pitanje. Možemo ponoviti ono što je rekao kako
bismo verificirali da li je to ono što je mislio. Možemo se koristiti i
govorom tijela i osjećanja da bismo prenijeli govorniku da lahko ili
teško razumijemo ono što nam govori.
 325

Možemo postavljati bezbroj pitanja, kao: kada, šta, gdje, ko i

slično, kako bismo dobili više informacija. Možemo postavljati i druga
provokativna pitanja da bismo dobili više detaljnih podataka, ili
pomogli govorniku da riješi teško pitanje u svom govoru.

SLUŠANJE I FIZIČKI POLOŽAJ

Slušanje ovisi o:
- individualnim činiocima i
- kulturnim činiocima.

KROZ:
- kontakt očima i
- govor tijela.
Kontakt je očima
- prisutan;
o govornik šalje jaču i efikasniju poruku;
o slušalac može čuti tačnije;
- odsutan;
o govornik izbjegava pokazati osjećaje;
o govornik i slušalac slijede islamska uputstva me-
đusobnog odnosa muškarac žena.

ČINIOCI PODEŠAVANJA JESU NEOPHODNI

Jedan mi student u našoj zajednici reče: "Ne znam zbog čega
veliki broj ljudi misli da ja imam visoke ocjene. Ja sam samo prosječan
student." Razlog ovakvom mišljenju jest što njegovi roditelji govore
drugima da je on najbolji student! Da li oni govore istinu? To je
zapravo njihova percepcija o svom sinu kao najboljem studentu.
Kada slušate ljude, morate primjenjivati činilac podešavanja. On
se može kretati iznad ili ispod 10. Kada vam neko kaže: "Moje je dijete
326

pametno; kuća je veoma čista; on je veoma bogat; posjeta sastanku

veoma je slaba; projekt je veoma veliki; aerodrom je veoma blizu", i
slično - ovakve izjave mogu biti potpuno različite od onog što vi sami
opažate. Uvijek formirajte jedno mišljenje prije nego što odlučite koji
ćete činilac podešavanja upotrijebiti. Svaka osoba ima svoj vlastiti
činilac što je za vas relativno. To je rezultat različitog kulturnog nasli-
jeđa, ukusa, znanja, iskustva, porodične tradicije, zrelosti i slično. Kod
donošenja odluka ili poduzimanja akcija uvijek razmisli dva puta.
Verificirajte - detaljno ispitajte i potvrdite!
Ako se nešto može krivo razumjeti, ono će se vjerovatno i ra-
zumjeti krivo!

Vježba za obuku slušanja

Slijedi jedno od velikog broja vježbanja koja se mogu iskoristiti
da bi se usavršile sposobnosti slušanja.
POTREBE:
- videotraka ili film, rekorder ili filmski projektor, prostorija za
projekcije.
METODA:
- podijeliti grupi nekoliko zadataka: one koji se slažu s glavnom
temom i one koji se ne slažu, one koji trebaju implementirati
akciju ili one koji će to objasniti drugima. Izvršavanje ovakvih
zadataka pomaže članovima da slušaju s određenim ciljem.
- Traži od svakog člana da sluša u skladu sa svojim zadatkom.
- Emitiraj videotraku ili film.
- Na kraju, zatraži od svakog člana da izvijesti grupu o tome šta je
čuo.
Komentirajte različita mišljenja, ukoliko ih ima, između onog što
je rečeno i onog šta su članovi čuli. Ponovo emitiraj traku, ili one
dijelove na traci ili filmu koji nisu dobro komunicirani.

( Vodič za islamsko djelovanje, Sarajevo, 2000, str. 134.-

195., prevela sa engleskog: Velida Selmanagić)
 327

Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo

ili što nehotice učinimo!
Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga
tovario na one prije nas!
Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne
možemo podnijeti,
pobriši grijehe naše i oprosti nam,
i smiluj se na nas.
Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji
ne vjeruje.
Naša završna dova je,
Hvala Allahu Gospodaru svjetova!
328

SADRŽAJ

UVOD .................................................................................... 5

I DIO

POVIJEST DA'VE ........................................................... 12

MISIJA NUHA A.S ......................................................................................14
MISIJA IBRAHIMA A.S.............................................................................16
MISIJA MUSA A.S. .....................................................................................19
MISIJA ISA A.S. ..........................................................................................23

MISIJA MUHAMMEDA S.A.V.S .................................. 26

DA'VA ASHABA..........................................................................................37
MUS'AB B. 'UMEJR, R.A.
- PRVI AMBASADOR DA'VE U ISLAMU ..............................................45
DA'VA U VRIJEME EMEVIJA.................................................................49
DA'VA U VRIJEME 'ABBASIJA ..............................................................50
DA'VA U VRIJEME OSMANLIJA ...........................................................51

RAZLOZI ZA OBAVLJANJE DA'VE .......................... 54

 329

CILJEVI DA'VE ..........................................................................................59

METODE DA'VE .........................................................................................63
PROGRAM DA'VE .....................................................................................70
SVOJSTVA DA'IJE .....................................................................................75

PROGRAMI ISLAMSKE MISIJE ................................ 81

VRSTE PROGRAMSKIH KONCEPCIJA U ISLAMSKOJ DA'VI.......84
CILJEVI DA'VETSKIH PROGRAMA .....................................................95
OPĆA OBILJEŽJA DA'VETSKIH PROGRAMA ..................................99
METODE DA'VETSKOG DJELOVANJA .............................................100

II DIO

KULTURNA NAOBRAZBA DA'IJE ............................113

KUR'ANSKE ZNANOSTI ........................................................................130
POSLANIKOV SUNNET ..........................................................................140
KNJIŽEVNA I JEZIČKA NAOBRAZBA ...............................................160
DRUŠTVENA NAOBRAZBA...................................................................165
SAVREMENA KULTURA I NAOBRAZBA ..........................................181

DŽIHAD .............................................................................188

ISLAM I DRUŠTVENA ANGAŽIRANOST ................203

DIJALOG ...........................................................................212

MISAO KOEGZISTENCIJE U ISLAMU ....................220

330

III DIO

PRINCIPI I METODE
KOMUNICIRANJA U ISLAMU ....................................229
METODE KOMUNICIRANJA U ISLAMU ...........................................238
MEDIJI KOMUNICIRANJA U ISLAMU ..............................................249
MAS-MEDIJI U ISLAMU ........................................................................256
ZAŠTO SE NAUČNA RENESANSA
NIJE DESILA I U ISLAMSKOM SVIJETU ..........................................267
MUSLIMANI I MAS-MEDIJI..................................................................269
METODE ISPRAVLJANJA
SLIKE ISLAMA U ZAPADNIM MEDIJIMA ........................................272

KRATKI SAVJETI ZA TIMSKI RAD .........................278

USAVRŠAVANJE STRUČNIH
SPOSOBNOSTI I VLASTITI RAZVOJ ..................................................282
O JAVNOM GOVORU .............................................................................282
KAKO NAPRAVITI STRUKTURU GOVORA .....................................284
MODELI EFIKASNOG JAVNOG GOVORA........................................292
KA BOLJEM PISANJU ............................................................................296
PROCES PISANJA ....................................................................................297
NASIHAT – SAVJET ................................................................................301
O KOMUNICIRANJU...............................................................................306
NAČINI KOMUNICIRANJA ...................................................................309
KAKO UPRAVLJATI SVOJIM VREMENOM .....................................315
IZGUBLJENO VRIJEME ........................................................................317
UMIJEĆE SLUŠANJA ..............................................................................323
SLUŠANJE I FIZIČKI POLOŽAJ ..........................................................325
 331

REDAKCIJA HRESTOMATIJA FAKULTETA

ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU:

Ismet Bušatlić Enes Ljevaković

Rešid Hafizović Enes Karić
Zuhdija Hasanović Omer Nakičević
Adnan Silajdžić Hilmo Neimarlija
Jusuf Ramić

Napomena:
- U radovima koji do sada nisu objavljeni u našem jeziku, radi
ujednačavanja tekstova, izvršene su neophodne lektorske i redaktorske
intervencije, dok su u objavljenim radovima zadržani jezički stil i sistem
transkripcije koje su primijenili njihovi autori odnosno prevodioci.
- U namjeri da ih učinimo što jednostavnijim za čitanje, iz teksto-
va su isključene sve bilješke, izvori i literatura. Zainteresirani studenti
odnosno čitatelji mogu ih pronaći u naznačenim djelima iz kojih su
tekstovi kao takvi preuzeti.