Enisa Kajosevic

. Lejla Kajoshaj

ADEM A.S.
 1. Adem a.s. kao prvi čovjek
Allah je Adema stvorio Svojom rukom ,da se Iblis ne bi nad njim uzoholio.
Stvorio je ga kao čovjeka . On je bio tijelo od ilovače četrdeset godina,
računajući godinu da je duga kao sedmica. Meleki su jednom prilikom naišli na
njega i uplašili se od onoga što su vidjeli. A Iblis se bio najviše uplašio. Kad je
kasnije pored njega nailazio udario bi ga, pa je tijelo zvečalo, kao što od zvanja
grnčarija od suhe ilovače. U tom su značenju riječi Uzvišenog ...od sasušene
ilovače, kao što je grnčarija. ( Er-Rahman, 14.)
Kada je došao čas u kojem je Allah dž.š. Htio da u njega udahne dušu, rekao je
melekima: „ Kada u njega udahnem dušu, učinite mu sedždu.“
2. Stvaranje Have iz Ademovog rebra
Nakon
 stvaranja Adema, a.s., prošlo je još neko vrijeme do stvaranja hazreti Have. Od Ibn Abbasa,
ibn Mesuda i drugih ashaba se prenosi da su rekli: “Iblis je protjeran iz Dženneta, a Adem se
nastanio u njemu." Boraveci u Dženetu Adem je osjecao samocu.
Jednog dana dok je spavao, Allah, dž.š., mu uze dio od najkraceg rebra na lijevoj strani i tu kost

prekri mesom. Od nje stvori Havu. Kad se Adem, a.s., probudio ugleda ženu kako sjedi pored
njega. Upita je:
-Šta si ti?

-Žena.
-Zašto si stvorena?
-Da se uz mene smiriš!
Potom meleki ugledaše ženu kako razgovara sa Ademom. Nije bila kao on. Htjedoše još jednom

ispitati Ademovo znanje. Upitaše ga:
-Kako se zove?
-Hava.

-Zašto Hava?
-Zato što je stvorena od nečeg živog.
 3. Život u Dženetu
Nakon toga Adem, a.s., i h. Hava, Allahovom voljom, nastaniše Džennet. Gospodar im
rece:
“O Ademe! Živite ti i tvoja žena u Džennetu i jedite u njemu koliko hocete i odakle god
želite, ali se ovom drvetu ne približavajte, pa da sami sebi nepravdu ucinite.” (El-Bekare,
20.)
Džennet je prostran kao nebesa i Zemlja. U njemu im je bilo sve dozvoljeno. Tamo nisu
ni glad, ni žed, ni umor, ni žegu osjecali. Allah, dž.š., ih je upozorio da im je šejtan
otvoreni neprijatelj i da nikako ne dozvole da on bude uzrok njihovom izlasku iz
Dženneta. Ali šejtan nije prestajao ciniti vesvese dok ih ne navede da okuse plodove
zabranjenog drveta. Neki kažu da je to bila smokva, drugi da je to jabuka, neki opet
navode da je to vinova loza. Prva koja je kušala plod bila je h. Hava. I ona ubijedi Adema
da i on proba. Tada im se ukazaše stidna mjesta njihova.
To je bilo takvo drvo da bi onaj ko jede njegov plod morao vršiti nuždu, a u
Džennetu se ne vrši nužda. Postidješe se i Adem i Hava. Adem je trceci bježao sa
tog mjesta, ali mu se kosa zakacila za jedno drvo, pa ga je iščupao. Tada ga je
Milostivi zovnuo:
-Ademe! Je li to od Mene bježiš?
Cuvši dozivanje Milostivog, Adem je rekao:
-Gospodaru! Ne, nego me je stid.
Oboje se pokajaše i od Gospodara oprost moliše:
“Gospodaru naš” – rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i
ne smiluješ nam se, sigurno cemo biti izgubljeni.” (El-Ea’raf, 23.)
Ovo je priznanje grijeha, poniznost, i traženje pomoći od Uzvišenog u teškom
momentu. Ko god je ovu tajnu od Ademovih potomaka kasnije primjenjivao,
okoncao je sretno i na ovom i na onom svijetu.
Potom im je Allah, dž.š., oprostio i naredio da se na Zemlji nastane.
 4. Izgnanstvo na Zemlju
.

Ibn Abas, r.a., kaže: “Adem, a.s., je spušten u Indiju, a h. Hava na

podrucje današnje Džide, pa ju je Adem tražio sve dok se ne sastadoše na
Arefatu.” Sa Ademom je spušten i Hadžerul-esved (crni kamen). On je u
ruci snio i džennetskog lišca koje je zasadio u Indiji, pa su tamo narasla
mirisna drva.
Dugo je Adem tumarao mrakom, borio se sa teškocama na Zemlji, po cijenu
vlastitog života. A bio je zahvalan svom Gospodaru i vjerovao da sve što
mu se dešava ima neku mudrost. Puno se kajao i u Gospodara svoga uzdao.
Jednom ugleda kako se javlja dan. Ushicen, ustao je klanjati namaz. Kad je
predao selam na lijevu stranu ugledao je Havu kako sjedi. Mjesto sastanka
bilo je na Arefatu – spoznaja, upoznavanje, po cemu je ovo mjesto i dobilo
ime, jer su se tu upoznali Adem, a.s., i h. Hava na dunjaluku. Ova dva
rekata su današnji sabah namaz.
5. Ademov susret sa Musaom
Veliki broj prenosioca hadisa, među kojima i
najpriznatiji: Buharija i Muslim spominju da je Muhammed jednom prilikom
rekao:
„Musa je jednom prilikom prigovorio Ademu: "Ti si onaj zbog čijeg su
grijeha ljudi istjerani iz Dženneta, i ti si ih unesrećio". Adem je na to
odgovorio: "O Musa, ti si onaj kojeg je Allah odabrao Svojom objavom i sa
kim je direktno govorio. Zar mi prigovaraš zbog nečega što je Allah zapisao
prije nego što me je i stvorio" - ili je rekao: "... što mi je Allah odredio prije
nego što me je i stvorio". Zatim je Muhammed  rekao: "Tako je Adem
nadgovorio Musaa"
 6. Smrt Adema a.s.
Kada se Ademu približila smrt, rekao je sinovima :“ Sinovi moji ja sam se zaželio
džennetskih plodova.“
Oni su krenuli u potragu za džennteskim plodovima, pa su ih sreli meleki koji su
nosili za Adema opremu i ćefine. Sa sobom su nosili motike, lopate i korpe.
Meleki su ih upitali: „ Ademovi sinovi što hoćete, što tražite? „ Oni su odgovorili:
„ Otac nam je bolestan pa je poželio džennetskog voća.“
Kada su došli Hava ih je prepoznala, pa se pribila uz Adema, ali joj je on rekao:
„ Skloni se od mene, ja sam prije tebe došao na red. Ostavi me neka meleki izvrše
zapovijed Uzvišenog Gospodara.“
Na to su meleki uzeli dušu, okupali ga, umotali u ćefine, balzamovali, iskopali mu
mezar klanjali dženazu i nakon toga spustili u kabur. Zatim su ga zatrpalii rekli:“ O
sinovi Ademovi ovako ćete pospupati.“
 7. Lekcija i Pouke

 Davanje počasti Ademu

Od napada na islam od strane njegovih nepriajtelja jeste i to da islam ne daje čovjeku

počast i ne uzdiže ga. Taj stav zastupljen je u knjizi “Civilizacija islama“[2] u kojoj se
kaže: “Od samog početka islam ne daje osim malo vrijednosti čovjeku, a Kur’an teži ka
potcjenjivanju čovjekovog porijekla i zadovoljavanju time.“
Onaj koji pogleda u kur’ansko kazivanje o Ademu, od početka do kraja, naći će odgovor na
ovakvo pogrešno mišljenje. Kur’an uzdiže položaj čovjeka na mjesto koje mu ne daje ni
jedna druga vjera, filozofsko učenje, a niti bilo koji znanstveni pravac.
 Kazna za oholost
Poznavajući kolika je kazna za oholost, iz kazivanja o Ademu uzimamo pouku koja
će nas udaljiti od oholosti. Allah, dželle šanuhu, izvodi Adema iz Dženneta, ponižena i
prezrena.
Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, kaže: “Oholost je odbijanje istine i omaložavanje
ljudi.“
Po ovome, oholost je egoizam čovjeka koji želi da bude suveren na Zemlji, da se ne
pokorava istini, da ga bilo ko savjetuje i da bilo koga slijedi. Takav je tiranin prema onima
koji su u njegovoj vlasti, ne ukazuje im počast, jer sebe vidi iznad njih.
Oholi su omraženi kod Allaha, dželle šanuhu, koji kaže: “Allah ne voli one koji se ohole.“
(En-Nahl:23)
 Svijet gajba
“A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i sve zna.“
(El-E’raf:200)
Kur’an nam ukazuje da navođenje na zlo nije samo od šejtana, već i od ljudi koji su poput šejtana
po svojim djelima i oni su članovi šejtanove grupe:
“Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha. Oni su na šejtanovoj strani, a oni na
šejtanovoj strani će sigurno nastradati.“ (El-Mudžadele:19)
Šejtan je uspio da prevari Adema i Havu i da ih navede da jedu što je zabranjeno. Međutim, težnja
ka dobru je probudila srce Adema i Have, nakon što su bili prevareni. Dobro je prevladalo u njima i
oni se kaju:
“Gospodaru naš,“ – rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se,
sigurno ćemo biti izgubljeni.“ (El-E’raf:23)
Pokajanjem dobro savladava zlo, tada je šejtan pobijeđen i otvoren je put ka Allahovoj uputi.
Kada posrnemo čineći grijehe, ispred nas je put kojim je prošao Adem, to je put tevbe i
započinjanje života iznova, boljeg i čistijeg, i time se spašavamo od šejtanskog uticaja na nas .