Sejfullah Proho

Mevlud Smrt hazreti Fatime, r.a.

Dragi Boe i mili! Svak Te zove i moli!

U najteoj alosti, i u velkoj radosti.

Mefhari mevdudat Hazreti Muhammed Mustafa rasalavat:

Allahummesalli ala Muhammedin ve ala li Muhammed!

itaj dolje sve po ovom mjerilu:

Failatun, failatun, failun.

Predgovor

Dokazuju muhaddisi1 lijep haber,

Kojeg je izrekao Pejgamber:
Fatima je jedan dio od mene,
Ko ne voli nju, ne voli ni mene!

Taj haber je ba i mene potako,

Da napiem jedno djelce2 ovako,
Na naem domaem jeziku,
Nek je jasno svakom muku i ensku.

Ne bismo l je togod vie voljeli,

Pa bi bili Pejgamberu po volji,
Koji bi nam efaatija3 bio
I za nas se dragom Bogu molio,
Na Boijem stranom sudu gdje e se
Silnom Bogu odgovarat sve za se.

Od Boijeg straha tu e svak drhtat

I razgledat ne bi l imo kud bjeat.
Niko nikom nee na um padati,
Svako e se sam o sebi baviti.
I majke e zaboravit djeicu,

1
Muhaddisi pripovjedai pejgamberovih izreka.
2
Djelce mala knjiga.
3
efaatija zagovoritelj.
Koju su im vazda bila na srcu.

ije oko za Fatimom zasuzi,

Nee biti na nom svjetu u brizi.
Ko god koga voli s' njim e i biti,
Vako glase pejgamberske vijesti.

* * *

Dobrote hazreti Fatimine

Kad je pejgamber na mirad4 iao,

U Hatidin oak je uniao.
Tu mu Debrail jabuku otkide
I ree mu, te je tude pojede.

Od koje je Fatimu majka ponjela

I dennetskim mirisom zamirila;
Sve mirie dok Fatimu ne rodi,
Od tada se u njoj miris porodi.

Kad bi Dennet pejgamber poelio,

On bi svoju Fatimu pomirio.
Muhammed je imao djece odvie,
Ali sva mu za ivota pomrijee.
Osim najmlae Fatime njegove,
Ona osta nakon smrti oeve.

Od svih kera nju voljae najvie,

Jer od sviju ona bolja bijae:
Gorljivo je volila pejgambera,
Ne mogae bez njeg imat mira.

Sve sluae ta pejgamber govori,

Pa bijae vrlo znana u vjeri.
Ona bijae i pobona odvie,
Danom, nou, sve ibdete injae.
Ne propusti nikad iva svoj namaz
Dragom Bogu mnogo injae nijaz5
Il e hodit, il sjedit, ili le,
Zikrullahom6 bavljae se k'o mele.

Pohvaljene dane vazda posae

I u drugim vrlo malo jedae.
Dobra srca, dareljiva duica,
Sirotinju pazila je sa srca.

4
Mirad putovanje na nebesa.
5
Nijaz dova.
6
Zikrullah spominjanje Boga (uenje).
Dijeljae sa sofre svoje jelo,
Dijeljae sa sebe odijelo.
Blage rijei bijae ba svakome,
Ali nikad ne laskae nikome.

Mudro bi se smislila ta e rei,

Pa joj niko ne u sramne rijei.
Malo govorae ta dobriica,
U svemu se metnula na svog Oca.

Grohotom se ne nasmija nikada,

Stidna bjee i ponizna svakada.
Ne voljae mijeat se sa svijetom
Ona bjee brina za ahiretom.

Prezirae gizdanje i skitanje,

A jo vie za drugim klevetanje.
Lijepa bjee i pametna odvie
Ko je vie na srcu je voljae.

Svjetla lica bijae ko zvjezdica,

Sjajna kosa mirae ko ruica
Lijepe udi bijae ko hurija
Od svakog enska bi pribranija.

Hazreti pejgamber njojzi reko je,

Ti si cvijet dennetske enskadije!
Donesimo sad na njega salavat,
Ne bismo li zasluili efaat.

Sallal-lah ala Muhammed,

Sallal-lah alejh vesellem!

* * *

Hasan i Husejn, r.a.

Kad bijae Fatmi vakat udat se,

S time odmah pejgamber je brino se.
Udade je za hazreti Aliju,
Za svog dragog amidia veliju.7
Jer njih Allah u Dennetu sam vjena,
U prisusvu etrest hiljad melea.

Potomstvo je resulovo sve od nje,

Sve mu keri bez djece su osim nje.
Ona jeste lijepu djecu raala,

7
Velija evlija, Boiji prijatelj.
Hasana je i Husejna rodila.
Koji bjehu pejgamberu ko oi,
Pazio ih sve po danu i noi.

I na smrtnoj postelji kad bijae,

Ba se njima radovae najvie;
U najveoj muci bi ih pozvao
I na svoje krilo bi ih uzeo.

Uzo bi im medna usta u svoja,

Isto ko da sati meda ispija;
Drei ih za ruice reko je:
Ko njih voli u Dennetu sa mnom je.

* * *

Preseljenje Muhammedovo, a.s.

Kad Muhammed dini Islam objavi

I ko sunce kada svuda zasjaji,
Bude pozvan od Allaha da seli
I Bojoj milosti da preseli.

Sve po redu ashabi mu dooe

I s njime se svi plau oprostie.
Kad se jadna Fatima s njime oprosti,
Neobino ona se oalosti.

Grli oca i ljubi ga cvilei,

Svak se na nju saaljae plaui:
Grdna rano, gorka njena rastanka,
Nakon njena medenoga sastanka!

Fatma ree: Nemoj oe Ti mrijet,

Ja u za te, dragi oe, umrijet!
Ja da umrem ne bi nita udilo,
Ti da umre snalo bi nas ludilo.

Najvea je alost ovom ummetu,

Izgubiti Tebe na vom svijetu
Ti si svjetlo pravog puta ummetu,
Koji vodi Boijem rahmetu.8

Dok si ti na zemlji sve e dobro bit,

Ti kad umre sve e ovo harab bit.
Radi Tebe sve je Allah stvorio,
Da Te ne bi, ne bi nita ni bilo.9

8
Rahmet Boija milost.
9
Dalje promijeni glas!
Otac tjei svoju milu Zehricu,10
Grle, ljube, miriu ko ruicu:
Oi moje, nemoj za mnom plakati,
Za me nije vie ovdje stajati.

Ja sam Boju zadau izvrio,

Za koju sam na vaj svijet doao.
Boja milost mene pozivlje sebi,
Treba da je ovaj devlet11 drag tebi.

Ti ne moe duo za me umrijet,

Jer ne moe niko ni za kog mrijet.
Svako mora smrtno erbe popiti
I u crnu zemlju se zakopati.

Sve su mrli i prijanji resuli

I sa svojim ummetim se rastali.
Ovaj svijet postojae sve dotle,
Dok se Kur'an ne podigne sa zemlje.

Mi emo se opet, duo, sastati

I dananje zaboravit alosti.
U Dennetu kad vidimo ljepote
I Allaha nad kog nema ljepote.

Ovaj savjet oin bi bez uspjeha,

Od njeg ne bi Fatmi kakva utjeha.
Za tim opet ree kerkici:
Ti e, oi, najprva za mnom doi.

Tad se njojzi nekoliko rasvanu

I na to se draga srca osmjehnu.12
Donesimo na resula salavat,
Nadaju se da e nam kanje valjat:

Sallal-lah ala Muhammed

Sallal-jah alejh vesellem!

* * *

Preseljenje hazreti Fatime, radijallahu anha!

Kad Muhammed na ahiret preseli,

Fatima mu od alosti oboli.
Sve plakae za njim noim i danom
Spominjui dragog oca uzdahom.
10
Zehrica drugo ime Fatimino, r.a.
11
Devlet blagodat.
12
Nakon toga nije se vie nikad do smrti osmjehnula.
ta u amo bez Tebe oe mili?
Nita mi se na vom svjetu ne mili.
Mrani su mi dani isto ko noi
Oboljelo srce lupa i cvri.

Svakog dana hasret13 mi je to gori,

Za Tobom mi moje srce izgori.
Kada e me oe sebi pozvati?!
Ja ne mogu vie hasret snositi.

Srce moje prepuno je alosti,

Umrjet mi je od najveih radosti.14
Osjekla je Fatima jelo i pilo,
Ne preivlje jednog asa veselo.

Zaronila u alosne valove,

Snosila je ko planine jadove.
Nikad joj se njena tuga ne die,
Srcu joj se primicae sve blie.

Lijepo lice obehlo joj ko repa,

Rumenilo izblijedilo ko krpa,
Blage oi pomuene suzei;
Vrla pamet zagublja se mislei.

Vitko tijelo savilo se ko dga,

Popala ga velka alost i tuga.
Ne hajae ni s kim progovoriti,
Ne mogae nikom se osmjehnuti.

Nikad joj se oi ne presuie,

Vazda vruim15 suzama pretekoe.
Bolovae po godine na srcu,
Od sevdaa16 i umrije na koncu.

Prije smrti njezine se skupie.

Svi ashabi, te Aliju zovnue.
Molie ga da joj savjet uini,
Da za ocem tolku alost ne ini.

Da koristi za Njim plakat il mrijet,

Svi bi za Njeg radi bili pomrijet.
Svima nam je velka alost bez Njega
Sabur init treba, jer je od Boga.

13
Hasret tuga rastanka.
14
Promijeni glas! Budui da nije Fatima sve svoje jade iskazala u svom reenom govoru, nastavlja se na dalje.
15
Vruim suzama Od alosti su suze vrue, a od radosti hladne.
16
Sevda velika zagrijanost, ljubav.
Tad Alija saslua te rijei,
Ode kui Fatmu nae plaui,
Pa joj ree: Ashabi me poslae.
Pripovjedi njojzi sve to rekoe.

Tad Fatima u Aliju pogleda,

Suznim oim zamiljena razgleda.
Pa mu ree: Posluaj me za Boga
ta u molit, bie pribran kod Boga.

Sagradi mi blizu oca sobicu,

Tu u plakat dok ne pustim duicu.
Bejtu-l-ahzan17 ime u joj naditi,
Tu e meni shodno biti jaditi.

I moja je ova alost od Boga

Ko i drugo to dolazi od Njega.
Od nje mi se nemogue otresti,
Ovo brai ashabima kai ti.

Dobro,18 dobro, oi moje, Fatima,

Vrlo mene tvoja molba zanima.
Sagradi joj kakvu eli sobicu,
Zadovolji svoju jadnu tunicu.

Svakim danom tu je ona hodila,

Od alosti svoje suze ronila.
Tu plakae i uae po vazdan,
Dok joj doe u tom stanju smrtni dan.
Zadnje jutro tu je vema plakala,
Sa suzama i kamenje kvasila.

Uze aku sa kabura zemljice,

Mirii je kao kitu ljubice:
Lijepa zemlja udno ti li mirii,
Svi ostali nisu nita mirisi.

Zapaljena po kaburu padnula,

S oi joj se sada perda podigla19
Ugledala u kaburu svog oca,
Razasja joj se od zemlje do Sunca.

U toj velkoj radosti se izgubi,

Ne mogae dalje znati ta se zbi.
Dok zavika iz kabura otac nju:
Keri moja, brigo moja, zar si tu?!

17
Bejtul-ahzan kua alosti.
18
Promjeni glas!
19
Perda podigla podigao se zastor sa skrivenog.
Vrlo sam te poelio kerkice,
Za tobom mi dua gori i srce.
Al ve vda20 prikuila k meni do
I ti e se kutarisat ovu no.

Hajde duo svojoj kui spremaj se,

Ovo ti je zadnji danak ne boj se.
Kad to ula, otrjezni se jadnica,
Dragom Bogu zahvalila sa srca.

Ode kui, poe mesti i prati

I po kui sve to treba smjeati.
Hasan, Husejn svoju majku gledahu
I milosno svoju majku pitahu:

to to, majko, brzo poso obavlja

I na svoje mjesto svato ostavlja,
Ba ko da e nekud brzo hoditi,
I ko da e s ovog svjeta broditi?

Kada ula majka svoju djeicu,

Proli suze i uzdahnu na srcu.
Zovnu sebi svoju djecu na krilo,
Oboje ih smjesti sebi u krilo.

Gladi djecu i ljubi ih jadnica,

Jer su djeca majci miva21 od srca.
Jadna Fatma eli selit svom ocu,
Ali ali ostaviti djeicu.

Poe glave njihve miti i eljat

I kose im lijepom knom oknivat.
Pere lijepa lica njihva i noge
I haljine preoblai sve druge.

Zlatne kose eljajui oboma,

Natopi ih alosnijem suzama.
Podvue im mrku surmu u oi,
Sve to Fatma uredila do noi.

Opet uze dragu djecu milovat,

Jer namisli sad se s njima rastajat.
Od alosti poe njima tepati:
Moja janjad, ko e vaske gledati?!

Ko e vama jelo davat i pilo

Hoe l iko vas uzeti na krilo?
Ko e vau lijepu kosu eljati,
20
Vada Boija odredba.
21
Miva - plod
Ko li e vam haljinice istiti?

Sada u se jadna s vama rastajat

I vaemu milom djedu otprtljat!
udnu ti li imam brigu za vama,
Ostaju mi moje oi na vama,
Kada e te majci doi na kabur,
Da vas jadna majka vidi kroz kabur!

Tad zacvili njenih dvoje sjeroad:

Mila majko, zar e i ti oti sad?!
Izgubismo dragog djeda i tebe,
S kim emo se razgovorit bez tebe?!
Grdna rano teka naeg rastanka,
Ostajemo tuni, jadni za vijeka!

Sad uletje i Hazreti Alija,

Jeca, plae taj Boiji velija.
Pita Fatmu: ta je novo, duice?
Va pla mene vamo dirnu u srce.

Tad Fatima njemu ree: Muu moj,

Valja meni sada mrijet, drue moj!
Otac mi je jutros kazo ovu vijest,
Da u noas pod sigurno umrijet.

Ostavljam ti ovu djecu u amanet,

Da im Bog da na dva svjeta selamet!
Pazi dobro moju milu djeicu,
Ostaju mi, grdana rana, na srcu!

Nek mi budu vazda ista djeica,

Ko kad im je iva njihva majica!
Ukopaj me kod mog oca to blie,
Ne bi li se s njime vidla to bre!

Kad Fatima svoj vasijet izvri,

Tobu ini i uenje zavri.
Okrenu se prema kibli, pa lee;
Sa oiju pobuljaku podie.

Die ruke, pa Allah zamoli:

Sad mo moju duu primi, Premili!
Pusti duu pred jaciju i umre,
Iz Denneta mirisovi zamire.

Zatrepti joj nur22 u licu ko sunce,

Svakoga je to dirnulo u srce.

22
Nur svjetlo.
Cijela kua utopi se tad u nur,
Zapali se ud i amber i buhur.23

Lijepo lice osta joj smijui se,24

Ko tu bjee miljae smijuka se.
Doletjee tad dennetske hurije,
Donesoe joj dennetske haljine.
Opremi se isto tijelo njezino,
Ogrnu se odijelo vezeno.
Iskopae njojzi kabur kod Oca,
Ba u mjestu gdje je njena sobica.
Sve se skupi, donesu je iznimno
Na rukama ue, plau zajedno.
Sve se due pejgamberske skupie
I hurije, na denazu dooe.

Ebu Bekir sa izunom Alinim,

Naprijed proe, imam bi svim ostalim.
Denazu joj s potovanjem klanjae,
I u kabur ue, plau spustie.

Dokazuju,25da je Resul pruio

Obe ruke i Fatimu uzeo.
U svoj kabur, il je blizu smjestio
I time je mudizu pokazao.

Zakopae Boiju milosnicu,

U dennetsku miriljivu baicu.
Za njom osta cijeli svijet alostan,
Nek je Allah od nje vazda radostan.26

Da nas Allah u Dennetu sastavi,

Koji nake na vom svjetu rastavi.
Nije nikom na vom svijetu dugo stat,
Trebamo se smrti nadat svaki sat.

Muhammed je dragom Bogu nadrai,

Pa ni njega amo dugo ne dri.
Ovaj svijet Bog uini imtihan,27
Da na njemu svak zaradi sebi stan:
Ili Dennet, u kom e se nasladit,
Il Dehenm, u kom e se sve patit.

Mi premda smo u velikom gafletu28

23
Ud, amber i buhur biljke, koje veoma ugodno miriu.
24
Neto je naime milo ugledala oca ili Dennet.
25
Vidi Envarul-akin Muhammediju Mevlud
26
Zadovoljan
27
Imtihan kunja.
28
Gaflet nehaj, nemar.
Nadamo se ipak Bojem rahmetu.
Milujui hazreti Muhammeda
I svakoga od njegova poroda.
Molimo ga svi za njegov efaat
Donose mu iz dna srca salavat:

Sallal-lah Rabbuna alen-nuri-l-mubin,

Muhammed Mustafa sejjidi-l-murselin
El-Beir, en-nezir, es-sirade-l-munir,
Hatemirrusuli, efdali-l-beeri,
Ve 'ala alihi ve sahbihi edmein!29

* * *

Munadat30 pisca

Na svretku veli grijeni Sejfullah:

Oprosti mi moje grijehe ja Allah,31
Kako meni, tako svakom onome,
Koji mene hajr dovom spomene!

Moji grijesi jesu, Boe, ko brda,

Al pram Tvojoj milosti su ko gruda.
Pa je Tebi oprostiti prelahko,
A meni je kaznu trpit preteko!

Jo imadem dobrog zagovornika,

Najveega Tvog milog Poslanika.
Koji e me prihvatiti pod svoj skut,
I za me se zamoliti svaki put.

Djeco naa bud te Bogu amanet,

Da vam Bog da na dva svjeta selamet!
Uvrsti ih na Svom dinu ti Boe,
Omili im Ti pobonost to bre!

Ne pusti ih u bezvjerje dananje!

Omrazi im sve zle ine32 sadanje!
Tako ti Muhammedova hurmeta33
I Tvojega velikoga rahmeta!

Zavri nam son nefese34 ja Allah!

29
Prijevod salavata: Da Allah, na Gospodar prospe svoju previnju milost na javno svjetlo, Muhammed
Mustafu, prvaka svih Boijih poslanika, obveseljivaa pobonika, straioca grijenika, svjetiljku arku,
zavritelja sviju Boijih poslanika, najpribranijeg ovjeka i na njegove ukuane i drutva svekolika.
30
Munadat dova u stihovima.
31
Ja Allah o Boe!
32
Zle ine zle poslove.
33
Hurmet svetost.
34
Son nefese najposljednje disanje.
Govorei: La ilahe illellah
Primi nae sa imanom duice,
I smjesti ih u dennetske ptiice!

Do naega iz kabura ustanka,

I naega do mahera35 polaska!
Olakaj nam sve tekoe maherske,
Ukloni nam sve strahote pakoske!36

Nadari nas dennetskim ljepotama,

Nezaslunim naijem dobrotoma!
U blizini hazreti Muhammeda,
I njegova odlinoga poroda!

Pokai nam svoju Boju ljepotu,

Koja nam je najdraa u Dennetu!
Ukabuli moju dovu ja Rahim,
A nemoj me iznenaditi, ja Kerim!

Od nas vazda razi37 budi, ja Muin!38

Ti si nama Erhamu'r-rahimin!39
Donesimo sad na njega salavat,
Ne bi li nam kabul bio munadat:

Salat alejk, Boiji milosnie!

Selam alejk, Boiji poslanie!
Koji si nam pravu vjeru donio,
I sve sretne ljude u nju doveo.

Zasluan si, da Te uvijek slavimo,

Da te vie nego oi volimo.
Slava tebi, najuzvieniji ovjee!
Slava tebi, grijenih zagovornie!

Nek je velka Boja milost na tebi!

Nek je za nas vrua briga na tebi!
Kad budemo grijeni pred Allaha do,
Priteci nam efaatom u pomo!

* * *

Dva sna

Milo mi je ispriati ovdje dva sna, koja znae da sam se ja, inaAllah, dosta osevabio time, to
sam ovu knjiicu napisao.

35
Maher mjesto stranog Boijeg suda.
36
Pakoske dehennemske.
37
Zadovoljan.
38
O Pomagau.
39
Erhamu errahimin od svih milostivih najmilostiviji!
Jedan je san od mene, a drugi je od mog starijeg brata Alije.
Ja, piui je prevalio sam jednu veer udo, preko pola noi. Poto legoh da malo zaspem, jo
ne zavedavi se u duboki san, da Bog na dobar hajr okrene!, ukaza mi se jedna divna palaa s
velikim prozorima, od kojih na jednome stajae jedno milostivo ensko u lijepoj, prostranoj i
do tala dugoj haljini, koje odmah poznadoh da je to milosrdna hazreti Fatima, r.a. Kao da mi
je bila otprije lino poznata. Gledae u mene veoma veselim i osmjehnutim licem, kao da mi
na srcu zahvaljuje na mome radu. Ja se jako zastidjeh od te najhajirnije i najodlinije ene i od
stida oborih oi preda se. U tom momentu ja se probudih.

Do malo vremena otiao sam u svoje rodno mjesto Konjic, pa mi poe moj brat pripovjedati
da je usnio, kako sam ja umro i da me nosi hazreti Pejgamber, alejhisselam, s mnogim njemu
nepoznatim hodama u velikim ahmedijama, meu kojima bijae i na brat, poboni rahmetli
Abdulah u tolikoj visini rasta, da mu je ahmedija prola mimo sve visoke voke, izmeu kojih
se nosae moja denaza. Rahmetullahi alejhi!

(Sejfullah Proho Hercegovaki biser, priredili Fatima Tinjak i Muharem Omerdi, Dobra
knjiga, Sarajevo, 2009., str. 106.)