Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu

milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i on je
milostiv.” (Ez-Zumer, 53.)

“Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, dž.š., kaže: -Čovječe, dok
god Me budeš skrušeno molio i nadao se Mom oprostu, Ja ću ti opraštati grijehe
koje si počinio. Čovječe, kada bi tvoji grijesi bili do neba, a zatim zatražio da ti
oprostim, Ja bih to učinio. Čovječe, kada bi Mi došao sa grijesima koji bi cijelu
Zemlju mogli ispuniti, a zatim Me na Sudnjem danu sreo, a nisi Mi nikog ravnim
smatrao, Ja bih ti došao sa isto toliko oprosta.’” (Tirmizi)

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, putovao zajedno

sa Muazom ibn Džebelom i nakon što ga je tri puta prozivao po imenu, a on mu
se svaki put ponizno odazivao, rekao mu je: “Nema ni jednog čovjeka koji
iskreno, iz srca, svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, Njegov Poslanik, a da ga Allah neće zabraniti
džehennemskoj vatri.” Onda je Muaz rekao: “Hoću li o tome obavijestiti ljude pa
da se raduju?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ne, jer će ostaviti
djela i oslonut će se samo na to.” Međutim, pred svoju smrt Muaz, r.a., je ipak
prenio ovaj hadis ashabima. (Buharija i Muslim)

Ebu Hurejre, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah, dž.š.,
je stvorio sto milosti, za Sebe je zadržao devedeset devet, a samo je jednu
milost spustio na Zemlju. I kada bi nevjernik uistinu bio svjestan kolika je
Allahova milost, ne bi izgubio nadu u ulazak u Džennet, a kada bi vjernik znao
kako je Allahova kazna žestoka i bolna, ne bi bio siguran od vatre.” (Buharija i
Muslim) Također se prenosi od Ebu Hurejre, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kada vi ne biste
griješili, Allah bi vas zamijenio ljudima koji će griješiti, zatim tražiti oprost, pa
da im On oprosti.” (Muslim) A od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah će se na Sudnjem danu približiti
vjerniku i iza zastora, da ne vide drugi ljudi, pitati ga: ‘Moj robe, jesi li tada i
tada počinio taj i taj grijeh’, a on će potvrdno odgovorit. I to će se ponavljati
toliko da će taj vjernik pomisliti da je potpuno upropašten od silnih grijeha koje
je počinio, a onda će mu Allah reći: ‘Znaj da sam ti ih Ja pokrio na dunjaluku, a
danas ti ih opraštam.’” A što se tiče nevjernika i munafika, pred svim ljudima će
biti obznanjeno: Ovi su izmišljali laži o Gospodaru svome! (Hud, 18.)

U jednom hadisu, Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

''Ako grijeh u čovjekovom srcu izaziva osjećaj nelagode i tuge, to je znak vjernika. Ali ako
grijeh ne uznemirava čovjeka i ne čini da se osjeća tužnim zbog toga, to je onda znak munafikluka.
Jer grijeh i munafikluk su od iste materije. Griješenje munafiku ne smeta.''

Allah Teala kaže: ''Istinski vjernici su oni koji vjeruju u Allaha i Poslanika, a zatim više ne sumnjaju. I
na Allahovom putu se bore imecima životima svojim... (Hudžurat, 49/15)

____________________________________________________

Neki čovjek je Hasanu el-Basriju, rahimehullah, rekao:

''Neki ljudi se s tobom druže samo kako bi pronašli razlog da te oblate i da o tebi ružno govore.''

Hazreti Hasan mu reče: 'Polahko, čovječe. Ja sam svoju dušu bodrio da čezne za Džennetom, pa sam u
tome uspio. Bodrio sam je i na to da se čuva od Vatre, pa sam i u tome uspio. Onda sam je bodrio na to
da dostigne stepen da s njom svi ljudi budu zadovoljni, ali sam onda shvatio da je to nemoguće. Ljudi
nisu zadovoljni sa Onim ko ih je stvorio i ko ih je opskrbio, pa kako da budu zadovoljni sa stvorenjem
poput njih.''

(Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 9/271.)