MEVLUDSKA SVEČANOST ZA ŽENE, DŽEMAT IVICI 2022

1. AŠERE - FATIMA KARAHASANOVIĆ

2. VODITELJICA PROF. ASIMA ALIEFENFIĆ
3. KRATKO OBRAĆANJE KOORDINATORICE
4. PREDAVANJE PROF. AMINA ĐULOVIĆ
5. Ajet Isra 111. – Ve kulil hamdu lillahillezi lem... – Emina G.B.
6. HOR MOŠUS – Tekbir
7. MEVLUD – PROLOG – Amina S.
8. HOR MOŠUS – Salavat 1 - Allahumme salli...
9. HOR MOŠUS – Muhammed je kruna neba - Ema
10. MEVLUD – ROĐENJE - Enida
11. HOR MOŠUS – DOBRO NAM DOŠ'O
12. MEVLUD – SVE STVORENO ____________
13. HOR MOŠUS – Salavat 2 - Essalatu ve selamu...
14. HOR MOŠUS – Hatidžina briga - Alma
15. RECITAL – 40 ti je godina - Ema
16. MEVLUD - SPRVA VAZDA SPOMINJATI SVOG BOGA ____________
17. HOR MOŠUS - Salavat 3 – Mevlaje salli ve sellim...
18. HOR MOŠUS – Ja ilahi - Elma
19. ODJAVA PROGRAMA - voditeljica
20. DOVA ____________
 6. TEKBIR
ALLAHU EKBERULLAHU EKBER.
LA ILAHE ILLALLAH HUVALLAHU EKBER.
ALLAHU EKBERU VE LILLAHIL HAMD.

7. MEVLUD – PROLOG

Bože vječni, Bože blagi Jedini

Što nas ovdje u islamu sjedini
Ti si Allah i Stvoritelj sviju nas
Zemlje neba svih svjetova Bože naš
Tebi sedždu samo Tebi činimo
Tvom se djelu i svemoći divimo.

U srcima Kur'an časni nosimo

Muhammeda pejgambera sl'jedimo
On je Vjesnik svjetlom Tvojim obasjan
Za Vjesnika Tvoje Rječi odabran.

Proučimo Muhammedu mevlud mi

Zahvalimo punim srcem njemu svi
Nek to bude topla hvala sviju nas
Pejgamberu što pokaza put i spas.

Muhammed je ljudskom rodu na dar dat

Donesimo Odabranom salavat.

8. - SALAVAT – ŽENSKI -

ESSALATU VESSELAMU ‘ALEJKE JA RESULALLAH

ESSALATU VESSELAMU ‘ALEJKE JA HABIBALLAH
ESSALATU VESSELAMU ‘ALEJKE JA ŠEFIALLAH
 10. - MEVLUD – ROĐENJE –

Al' je divna al je blaga ova noć,

Koga čeka ta ljepota ko će doć.
Sva pustinja srebrom blista sve ko san
Jata zvjezda toj dragulja noć ko dan.
Zlatan mjesec iznas Mekke zastao
Grad utihno smirio se zaspao.

Kad bi znale Mekelije šta će bit

Kod će majka ove noći zadojit
Kakav dar će ljudskom rodu Allah dat'
Kakva svjetlost iz Meke će poćet sjat
Sve bi živo zemlji palo kliknulo
Allah, Allah sunce nam se rodilo.

Tek Amina draga mati budna je

Oči vlažne ruke digla mirna je
O majčinske drage muke svete ste
Nagradi ih blagi Bože majke sve.
Velike se bolne muke njih znaju
Dobre majke dok čovjeka rađaju.

U mevludskoj noći ugledo je svjet

Otvorio usne kao ružin cvjet
I dok zora rana u sjaju gori
Sretna ga Amina prvi put doji.

Selam alejk Miljeniče merhaba

Ljepšeg dara ljudskom rodu ne treba
Odabran si međ' ljudima pred Bogom
S Odanošću ustajemo pred Tobom.
 11. - DOBRO NAM DOŠ'O -

Dobro nam doš'o najveći sine,

Arapskog roda i domovine!

Dobro nam doš'o stari plemiću,

Hašimoviću, Kurejševiću.

Koji će slabe dići na noge,

i spasit' ropstva narode mnoge.

Dobro nam doš'o, prosvjetitelju,

zagovorniče i spasitelju.

Tebi za ljubav ljudi se druže

da čovječanstvu zajedno služe.

Sve Tebe voli, prirode diko,

staro i mlado, malo, veliko.

Suri Israfil kada zapuše

u Te se naše uzdaće duše.

Ti nesretniku blažićeš muke,

Ti griješniku pruzaćeš ruke.

Salallah Rabbuna 'ale-n-nuril mubin,

Ahmedel Mustafa Sejjidel Murselin
Ve 'ala aalihi ve sahbihi edžme'in.

El-Bešir En-Nezir Essiradžel munir

Hatemel enbija ešrefel 'alemin
Ve 'ala alihi ve sahbihi edžme'in.
 12. MEVLUD – SVE STVORENO

Sve stvoreno učini se veselo,

Briga ode život dođe na novo.
Na svijetu progovori stvar svaka
Devletliji svašto reče Merhaba.

Merhaba ti care velki merhaba

Merhaba ti znanja izvor merhaba
Merhaba ej, svako moli od tebe
Merhaba el, Božja milost na tebe.

Za grješnike mučenike ummeta

Moliš, tražiš Božijega rahmeta.
Na svijetu ti rahmet merhaba
Za grješnike ti se moliš merhaba

Ti si svjetlo svom ummetu veliko

i u muci mnogome si pomog'o
Mučenome pomagalac vazda si
I drugoga sačuvati rada si

Na srčanu ranu svaku vidiš ti

Na svijetu, što god ima car si ti
Koji traži da ga vatra ne gori
Neka srce salavatom napuni:

13. SALAVAT 2
Allahumme salli ‘ala sejjidina Muhammedininebijil umiji
ve ‘ala alihi ve sahbihi ve sellim.
 16. MEVLUD -
Sprva vazda spominjati svog Boga,
U poslovima to je dužnost na roba. 
Boga dragog ko spominje iskreno,
Allah njemu olakšat će poslove. 
Kada bude Božije ime najprije,
Neće izać' ružan pos'o poslije. 
Na čas svaki: »Allah Allah!« vikati,
Bog će nama vazda pos'o olakšati. 
Čistim srcem ko Allaha spominje, 
Odmah od njeg svaki grijeh otpadne. 
Božje ime ko spominjat nauči 
On kod Boga svaku želju dokuči,
Hodi slatko svi da Allah vičemo,
Od žalosti mi da aškom plačemo. 
Bog je jedan u to sumnje nemamo,
Za vazda je, na to iman imamo. 
Aršu ćursu sahibija Bog dragi,
Iz nemanja ovaj svijet on stvori. 
Koji traži da ga vatra ne prži,
nek u srcu salavate on drži. 

17. SALAVAT 3

MEVLAJE SALLI VE SELLIM DAIMEN EBEDA

A'LA HABIBIKE HAJRIL HALKI KULLIHIMI.
JA RABBI SALLI ALEJH SALAVATULLAHI ALEJH.
 RECITAL O POSLANIKU, S.A.V.S.
Ja Resulallah, godina ti je dana, poslan si u Benu Sa’d. Nijedna žena ne želi da bude Tvoja
majka po mlijeku.
Oblaci su ljuti zbog toga i ni kap kiše ne spuštaju na suhu zemlju. Vlada suša i nemanje.
Najednom se na nebu pojavi mali oblak i svi utopiše u nadu. Ali, taj oblak je oblak koji je radi
tebe došao. Oblak koji te je zavolio i koji se nije odvajao od tebe. Svi su zaokupljeni molitvom
za kišu, a samo je Halima uz tebe. U njenom si krilu siguran. Na licima vam je sjena od oblaka
koja vas štiti od jakog sunca. U krilu si svećenika koji za tebe uči dove. Gleda u najljepše oči,
zaboravljajući na sušu, kišu, čak i na dovu... Ali ti ne zaboravljaš. Tim najljepšim očima
pogledao si na nebo u mali oblak koji je najednom počeo rasti i puštati nježnu, dugo
iščekivanu kišu... Ali većina ne znade zbog čega je kiša počela padati. Većina ne znade za tebe.
Šest ti je godina…
Na putu si prema Medine-i Munevveri. Pored tebe blagoslovljena majka Amina i Ummu
Ejmen. Došli ste do očevog mezara gdje si osjetio posebnu tugu i šta znači biti jetim. Bio je to
mezar tvog oca Abdullaha. Na putu, u Ebvi osjetio si još veću tugu i šta znači biti siroče, ostao
si i bez majke Amine.
U Mekku dolaziš bez majke gdje te uzima djed… Abdulmutallib te voli svim srcem, a Ebu-Talib
možda i više…
Ja Resulallah, jesu li mekkanska djeca pred tobom dozivala svoje majke? Jesi li skrivao pogled
dok su govorili: „Majko?! Koliko su samo mekkanski vjetrovi nosili tvoje suze do Ebve? Koliko
si samo puta zaspao jecajući, dozivajući majku? Ah, Voljeni! Za Tebe smo svoje majke zvali:
„Majko!, za tebe smo svoje očeve dozivali : Očee!
Dvadeset i pet ti je godina…
Poseban si, niko se ne može usporediti sa tobom. Gdje god ideš sve miriše oko tebe. Kad
progovoriš, ulijevaš sigurnost. Ti si Muhamed, El-Emin.

Trideset i tri su ti godine...

Svuda je rahmet…

Trideset i pet ti je godina…

Hajde dođi, svi te iščekuju. Presušile su suze čekajući Resula. Hajde dođi, voljeni! Nur planina
te poziva…
Eto, četrdeset ti je godina. Na Hira - Nur planini si. Sa nebesa silazi Džibril. Sa svih strana
salavat i selam, odjekuje selam, ja Resulallah. Ti si „Ah! koji je otkinut iz srca kainata. Ti si
sabah poslije mrkle noći.
Ti si Nebijallah.
Ti si Habiballah.
Ti si Resulallah.
Zašto su te vrijeđali Sultane moj? Zašto su te mučili? Zato što je Ebu-Talib umro pa su se
osilili. Mislili su da više nemaš zaštitnika. Pred oči nam dolazi tvoj plač pored Kabe i bez
amidže si ostao. Na um nam padaju tvoji namazi u Haremu. Na glavu su ti smeće bacali, na
tvoju mubarek glavu, ej nek ih belaj stigne. Dok su odlazili smijali bi ti se, grohotom bi te
ismijavali. Tada, mekkanskim sokacima neko trči prema tebi. Trči kao da je na zemlju Arš-i
Ea'la sišao. Ko li je? Ko li to tako ushićeno trči prema tebi? Odnekud neko odgovara:
Muhammedova kćerka Fatimetu Zehra. Najodabranija kćerka i majka. Briše mu oči i lice
kćerka jedinica. Ona koja na dunjaluku jedina liči na tebe. Ima tvoj osmijeh, a i tuguje kao ti.

Na um nam pada kada si joj govorio:“Ne plači kćeri“, dok te je brisala. Zašto su te protjerali iz
rodnoga mjesta? Mislili su da nemaš zaštitnika. Zar oni nisu znali ko je taj zaštitnik? Onaj što
te je štitio kao jetima. Onaj Koji te je dao kao milost svim svjetovima. Govorili su ti da si lud, a
ti si šutio. Govorili su ti da si ludo zaljubljen, da si pjesnik, a ti si šutio. Govorili su ti :“Ko će te
spasiti od naših rukuš , a ti bi rekao: „Allah.“ Govorio si :“Allah“ i na Bedru, a i Arš-i Ea'la je
drhtao dok si dozivao Allaha. Tri hiljade meleka na konjima i sto dvadeset pet hiljada ashaba
u pomoć poslano je dok si ti: „Allah“, govorio.

Šezdeset tri su ti godine…

Učiš dove…
Za tebe je sašiveno crno dčube kod kojeg su krajevi bijeli. Obukavši ga otišao si među ashabe i
rukama se udarivši po mubarek koljenima rekao im: „Vidite li kako je lijepo ovo džube?“ Ali
jedan od njih uzviknu: „Tako ti svega Resulallah, podari ga meni.“ Zašto li je tražio nešto što ti
se toliko sviđa, a znao je da odbiti nećeš? „Dobro, rekao si mu. I ponovo obukao staro
istrošeno džube.
Dali su da ti se sašije isto onakvo ali nije bilo sudbine da ga obučeš. Voljeni, najdraži. Ti koji si
sa medinskog minbera dozivao Ummeti, ummeti. Ti koji sa mekkanskog mihraba šefa'at
obećao. Evo nas, na vratima Allahove milosti koja si nam ti otvorio. Na koljenima bejat
dajemo. Šta god da si nam od Rabba prenio, amenna, čulo smo i prihvatamo.
Ja Resulallah, Ja Habiballah.