ADEM

ADEM, ‘ALEJHISSELAM, NJEGOVO STVARANJE I UKAZIVANJE POČASTI

NJEMU

POJAVLJIVANJE ADEMA[1]

Kur’ansko kazivanje o Ademu počinje razgovorom između Allaha, dželle šanuhu, i meleka.
Uzvišeni Allah obavještava meleke da će On učiniti Adema i njegov porod nasljednicima na
Zemlji, da će ih On učvrstiti na Zemlji i učiniti ih da oni vladaju njome. Ali, meleki su se
začudili čuvši vijest da će Allahov halifa na Zemlji biti onaj koji ne posjeduje carstvo poput
nebeskog carstva. Allah, subhanehu ve te’ala, je stvorio prije ljudi stvorenja na Zemlji koja su
činila razvrat na njoj, pa se obraćaju meleki svome Gospodaru i govore mu: “Zar ćeš učiniti
nekoga namjesnikom ko će nered činiti i krv proljevati, a mi Te veličamo onako kako Tebi
dolikuje i zahvaljujemo Ti!“ To su meleki rekli jer su sebe smatrali boljim od onoga koga je
Allah, dželle šanuhu, odredio za halifu, ali im Allah, subhanehu ve te’ala, ukazuje na tajnu i
mudrost koja je vezana za Ademovo stvaranje, a koju Allah, dželle šanuhu, zna, a oni ne
znaju.

“A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću naZemlji namjesnika postaviti!“ - oni
rekoše:“ Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi
Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.“ On reče: “Ja znam ono što vi ne
znate.“(El-Beqare:30)

Stepen Adema

Nakon što je Allah, dželle šanuhu, stvorio Adema poučio ga je imenima stvari i njihovim
posebnostima.

Zatim je Allah, subhanehu ve te’ala, želio da ukaže melekima da novo stvorenje, kojem su oni
umanjili vrijednost, ima više znanja od njih. Zato ih je pitao o imenima stvari, ako su u pravu i
ako oni zaslužuju hilafet na Zemlji.

Meleki su bili u nemogućnosti da odgovore, i zato se obraćaju Gospodaru tražeći oprosta:

“Mi Te veličamo kako Tebi dolikuje i ne suprotstavljamo se Tvojoj volji, i mi imamo znanja
samo onoliko koliko si nam Ti dao.“

Allah, dželle šanuhu, poziva Adema da pouči meleke imenima stvari i time Adem iskazuje
svoju prednost nad njima, a Allah se obraća melekima ukazujući da je On sveznajući, koji zna
šta krijemo i ispoljavamo.

“I poučiOn Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi
nazive njihove, ako istinu govorite!“

“Hvaljen nek si!“ - rekoše oni - “ mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio. Ti si
Sveznajući i Mudri“.

“O Ademe“, - reče On - “kaži im ti nazive njihove!“ I kad im on kaza nazive njihove, Allah
reče: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/3adem.htm[10.2.2010 16:15:34]
ADEM

ono što javno činite i ono što krijete!“ (El-Beqare: 31-33)

Davanje počasti Ademu

Kur’an nas obavještava o stvaranju čovjeka od zemlje:

“Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili.“ (El-Mu’minun:12)

Allah, dželle šanuhu, je stvorio Adema od zemlje, u čovječijem obliku, zatim mu je udahnuta
duša i nakon toga Adem biva stvorenje od mesa i kostiju koje razmišlja i koje se kreće
Njegovom, subhanehu ve te’ala, voljom.

Allah, dželle šanuhu, naređuje melekima da daju počast Ademu i da mu učine sedždu,
sedždu počasti, a ne sedždu obožavanja (‘ibadeta), jer Allah, dželle šanuhu, ne naređuje
činjenje sedžde ibadeta osim Njemu, subhanehu ve te’ala.

“I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata
ustajalog, i kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite!“ (El-Hidžr: 28-29)

Ovaj ajet sadrži tri posebnosti:

- da ga je Allah, subhanehu ve te’ala, lično stvorio,

- da je u njega udahnuo dušu i

- da je Allah, dželle šanuhu, naredio melekima da mu učine sedždu.

Sedžda meleka i Iblisovo odbijanje

Svi su meleki učinili sedždu, pokoravajući se Allahovoj naredbi, izuzev Iblisa koji je to odbio
iz oholosti i neposlušnosti.

Allah, dželle šanuhu, ga je pitao o razlogu, a Allah, subhanehu ve te’ala, najbolje zna razlog
odbijanja poslušnosti.Iblis je odgovorio da je on bolji od Adema, jer je stvoren od vatre, a
Adem od zemlje. Po njegovom mišljenju vatra je bolja od zemlje i time je iskazao svoju
oholost. Allah, dželle šanuhu, ga progoni iz Dženneta i proklinje ga zbog toga do Sudnjeg
dana.

“Meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili, osim Iblisa; on se uzoholio i postao
nevjernik. “ O Iblisu!“ - rekao je On - “šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam
Svojim rukama stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?“

“Bolji sam od njega“ - rekao je on - “mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.“

“E, izlazi onda iz Dženneta!“ - reče On - “proklet da si! Moje prokletstvo će te do Sudnjeg
dana pratiti!“ (Sad:73-78)

ADEM I IBLIS

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/3adem.htm[10.2.2010 16:15:34]
ADEM

PROTJERIVANJE IBLISA IZ DŽENNETA

Zbog svoje neposlušnosti, oholosti i odbijanja sedžde, Iblis je kažnjen protjerivanjem iz

Dženneta.

Iblis je tražio od Allaha, dželle šanuhu, da ga ostavi u životu do Sudnjeg dana, i Allah mu
prima molbu iz mudrosti koju je On, subhanehu ve te’ala, želio. Iblis je obrazložio svoj zahtjev
riječima: “O Gospodaru, zbog toga što si me osudio na propast, kunem se da ću uložiti svoj
trud da zavedem sinove Ademove i da ih odvojim od Tvog pravog puta upotrebljavajući sva
moguća sredstva, prilazeći im sa svih strana, vrebajući njihovu nemarnost i slabost kako bi ih
uništio i učinio ih neposlušnima Tebi.“

Allah ga je izgrdio govoreći: “Izlazi ponižen iz Dženneta, udaljen od Moje milosti i kunem se
da ću napuniti Džehennem tobom i onima koji te slijede od sinova Ademovih. O tome nam i
Kur’an govori:

“E onda izlazi iz Dženneta“ - reče On - , “ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista,
od onih prezrenih!“
“Daj mi vremena do dana oživljenja!“ - zamoli on.

“Daje ti se vremena!“ - reče On.

“E zato što si odredio pa sam u zabludu pao“ - reče -,“kunem se da ću ih na Tvom pravom
putu presretati,

- pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih

neće zahvalna biti!“

“Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!“ - reče On - “Tobom i svima onima koji se budu
povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti! (El-E’raf:13-18)

Stvaranje Have

Allah, dželle šanuhu, je naredio Ademu da se nastani sa svojom ženom u Džennetu. Ulema se
razišla po pitanju vremena u kojem je stvorena Hava. Kaže se da je Adem bio sam nastanjen u
Džennetu nakon što je Iblis protjeran. Nakon toga ga je Allah, dželle šanuhu, uspavao i uzeo
mu rebro sa njegove lijeve strane i na to mjesto stavio meso, i od tog rebra stvorio Havu.
Kada se probudio ugledao je ženu kako sjedi, pa ju je Adem upitao: “Ko si ti?“ Odgovorila je:
“Žena“. Upitao ju je zašto je stvorena, pa mu je odgovorila da je zbog toga da se uz nju smiri.

“On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara - a od njega je drug? njegovu stvorio da se uz
nju smiri...“ (El-E’raf:189)

Iblisovo zavođenje Adema

Nakon što je Allah, dželle šanuhu, nastanio Adema i Havu u Džennetu, dozvolio im je sve
vrste plodova, osim jednog drveta. Naredio im je da mu se ne približavaju, niti da kušaju
njegove plodove i ako bi to uradili postali bi od nasilnika prema sebi suprotstavljajući se
Allahovoj odredbi, a time zaslužuju kaznu.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/3adem.htm[10.2.2010 16:15:34]
ADEM

Iblis se radovao toj odredbi, jer je u njoj vidio put djelovanja na Adema i Havu, pa je počeo da
im došaptava i obmanjuje ih kako bi počeli da jedu plodove tog drveta i zaslužili kaznu
otkrivanja onoga što im je pokriveno, tj. stidnih mjesta.

Iblis je toliko bio uporan u tome da ih je naveo na pomisao da im je Allah, dželle šanuhu,
zabranio da jedu od tog drveta kako ne bi meleki postali i boravili vječno u Džennetu. Zakleo
im se da im on savjetuje samo dobro.

“A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom
drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!“

I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i
reče: “Gospodar vaš vam ovo drvo zabranjuje samo zato da ne bi meleki postali ili da ne
bi besmrtni bili“, - i zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!“ (El-E’raf:19-
21)

Njihova greška

Adem i Hava su zaboravili da je Iblis njihov neprijetelj, pa su pojeli plod drveta. Kada su
okusili plod, njihova stidna mjesta su se ukazala, a prije toga ni jedno odnjih nije vidjelo
stidne dijelove drugog. Iz stida su počeli da prikrivaju svoje tijelo lišćem, a njihov Gospodar
ih ukori zbog uzimanja zabranjenih plodova obavještavajući ih je da im je šejtan dušmanin.

Adem i Hava su osjetili da su pretjerali u grijehu, te su se pokajali.

“I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova se ukazaše i
oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?!“ - zovnu
ih Gospodar njihov -“i rekao vam: “Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.“

“Gospodaru naš“ - rekoše oni - “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ
nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni“.(El-E’raf:22-23)

Opraštanje Ademu i njegov izlazak iz Dženneta

Allah, dželle šanuhu, je primio Ademovu dovu.

“I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti. On, doista prima
pokajanje, On je milostiv.“ (El-Beqare:37)

Allah, subhanehu ve te’ala, je izveo Adema iz Dženneta na Zemlju i obavijestio ihda će biti
neprijateljstvo u njihovoj porodici, i da će oni graditi zemlju i uživati na njoj do određenog
roka, a Allah će im davati uputu, pa ko je bude slijedio, neće činiti grijehe i neće imati
poteškoća.

“Izlazite iz njega svi“ - reče On-, “jedni drugima ćete neprijatelji biti!“ Od mene će vam
uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti.“ (Ta-
ha:123)

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/3adem.htm[10.2.2010 16:15:34]
ADEM

LEKCIJE I POUKE

Davanje počasti Ademu

Od napada na islam od strane njegovih nepriajtelja jeste i to da islam ne daje čovjeku počast
i ne uzdiže ga. Taj stav zastupljen je u knjizi “Civizacija islama“[2] u kojoj se kaže: “Od samog
početka islam ne daje osim malo vrijednosti čovjeku, a Kur’an teži ka potcjenjivanju
čovjekovog porijekla i zadovoljavanju time.“

Onaj koji pogleda u kur’ansko kazivanje o Ademu, od početka do kraja, naći će odgovor na
ovakvo pogrešno mišljenje. Kur’an uzdiže položaj čovjeka na mjesto koje mu ne daje ni
jedna druga vjera, filozofsko učenje, a niti bilo koji znanstveni pravac.

Kur’an spominje slabost čovjeka i njegovu ništavnost, i ukazuje na njegovo stvaranje od

prašine, od zemlje ili od kapi sjemena - a to je naučno dokazano - kako bi spriječilo čovjeka
da se oholi i uzdiže, da ne bi prelazio granice zla i zanijekao svoga Stvoritelja i postao od
nasilnika.

Kur’an u kazivanju o Ademu ukazuje da je Allah, dželle šanuhu, stvorio čovjeka kao halifu na
Zemlji, koju će oživljavati, koristiti se njenim izvorima i teži ka progresu. Allah, dželle šanuhu,
se obraća svim sinovima Ademovim:

“On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio...“ (El-Beqare:29)

Allah, dželle šanuhu, je dao sve uslove za hilafet na zemlji i poučio je Adema imenima, t.j. dao
mu je sposobnosti saznanja stvari koje su mu potrebne.

I druga slika ukazuje na počast Ademu, a to je činjenje sedžde i pozdrava njemu. Taj pozdrav
ne zaslužuje samo Adem, već i njegovi potomci:

“Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i
opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.“
(El-Isra’:70)

U ovome ajetu Kur’an se obraća svim sinovima Ademovim, bez razlike na rod, boju, klasu i
vrstu. Allah, dželle šanuhu, je dao počast čovjeku dajući mu što je na kopnu i na moru,
obskrbljujući ga plodovima, blagodatima i uzdižući ga iznad svih stvorenja.

Kazna za oholost

Poznavajući kolika je kazna za oholost, iz kazivanja o Ademu uzimamo pouku koja će nas
udaljiti od oholosti. Allah, dželle šanuhu, izvodi Adema iz Dženneta, ponižena i prezrena.

Resulullah, s?llallahu ‘alejhi wesellem, kaže: “Oholost je odbijanje istine i omaložavanje ljudi.“

Po ovome, oholost je egoizam čovjeka koji želi da bude suveren na Zemlji, da se ne pokorava
istini, da ga bilo ko savjetuje i da bilo koga slijedi. Takav je tiranin prema onima koji su u
njegovoj vlasti, ne ukazuje im počast, jer sebe vidi iznad njih.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/3adem.htm[10.2.2010 16:15:34]
ADEM

Oholi su omraženi kod Allaha, dželle šanuhu, koji kaže: “Allah ne voli one koji se ohole.“
(En-Nahl:23)

Poziv ka duševnom uzdizanju

U kazivanju o Ademuje poziv ka duhovnom uzdizanju, a prevlađavanju zla u sebi, jer je Allah,
dželle šanuhu, samo čovjeka obdario dušom od Sebe.

“I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata
ustajalog, i kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite!“ (El-Hidžr:28-29)

Čovjek je stvoren od materije i ima potrebu za jelom, pićem i ostalim potrebama, a u

njegovoj prirodi je da teži ka zlostavljanju, udaranju, ubijanju, osveti i oholosti.

Kao što je stvoren od materije, u njega je udahnuta i duša.

Ona je tajna od Allaha, subhanehu ve te’ala, i udahnuta je u čovjeka da bi ga podstakla na

iman u Stvoritelja, zahvalu i povratak Njemu, pozvala ga na ostvarenje Allahove volje na
ovom svijetu i odlikovao se vrlinama istinitosti, pravednosti, dobročinstva i ljubavi prema
istini.

Kur’an se dijametralno razlikuje od svih materijalističkih pravaca koji govore da je moral izvan
čovjeka i da on nema postojanja u njemu. Svi ti pravci niječu dobru stranu čovjekove prirode,
negiraju čovječnost, i srozavaju ga na nivo životinje.

Naučna teorija o čovjekovoj materiji

Kur’an nas obavještava da je čovjek stvoren od zemlje (tin - smjesa prašine i vode). To je
osnova iz koje je nastao čovjek, iako se “tin“ mijenjao u razne oblike dok nije iz toga nastao
čovjek.

Kur’an jasno ukazuje da je čovjek stvoren od prašine i vode.

Da je čovjek od prašine potvđuje nam nauka. Kada bi uzeli dio čovjekovog tijela i izvršili
analizu na njemu, vidjeli bi da se ono sastoji od istih elemenata koje posjeduje zemljana
prašina, i kada čovjek umre njegovo tijelo se pretvara u prašinu.

Učenjaci tvrde da je život počeo iz slane vode, a manjina smatra da je život počeo u slatkim
vodama.

Život nije počeo samo u vodi, već je pravilnije da kažemo da život nije nikada napustio vodu,
a to je zbog toga što svi oblici života žive i djeluju zahvaljujući protoplazmi, a protoplazma je
bjelančevinasta polutekuća materija koja se ubraja u prvu osnovu za život iz koje se razvijaju
sva ostala živa stvorenja. Materija iz koje je nastala protoplazma je rastopljena u vodi ili
povezana sa njom. Voda je osnova protoplazme, a protoplazma je osnova života, a život i
voda su neodvojivi jedno od drugog. Istinu je rekao Allah, dželle šanuhu:

“..., i Mi od vode sve živo stvaramo.“ (El-Enbija’:30)

Svijet gajba

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/3adem.htm[10.2.2010 16:15:34]
ADEM

Allah, dželle šanuhu, nas obavještava o svijetu gajba u kome postoji skriveno stvorenje,
šejtan, koga naša osjetila ne registruju, a on na nas ima uticaja i navodi nas na zlo. Tragove
njegovog uticaja naći ćemo u sebi i njegov uticaj je poput uticaja mikroba u tijelu. Mikrob
iskorištava svaku slabost tijela, a sprečavanje njegovog djelovanja i zaštita od njega je putem
medicinskih sredstava koja se unose u tijelo i na taj način uništavaju mikrobe.

Djelovanje šejtana je poput toga, zaštita od šejtana je jačanjem imana u Allaha, subhanehu
ve te’ala, obraćanjem Njemu, iskrenim ibadetom, ostavljanjem grijeha znajući da Allah,
dželle šanuhu, zna šta krijemo i šta javno ispoljavamo. Na taj način težimo ka činjenju dobra,
ljubavi prema istini i time štitimo sebe od šejtana koji nas poziva ka zlu i neistini.

Kur’an nas opominje od šejtana i mudrost toga je da kontrolišemo svoje misli i težnje, i da ne
budemo nemarni. Kao što vodimo brigu o svojoj bolesti i tražimo lijeka, tako trebamo tražiti
lijeka i od uticaja šejtana:

“A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje
i sve zna.“ (El-E’raf:200)

Kur’an nam ukazuje da navođenje na zlo nije samo od šejtana, već i od ljudi koji su poput
šejtana po svojim djelima i oni su članovi šejtanove grupe:

“Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha. Oni su na šejtanovoj strani, a

oni na šejtanovoj strani će sigurno nastradati.“ (El-Mudžadele:19)

Šejtan je uspio da prevari Adema i Havu i da ih navede da jedu što je zabranjeno. Međutim,
težnja ka dobru je probudila srce Adema i Have, nakon što su bili prevareni. Dobro je
prevladalo u njima i oni se kaju:

“Gospodaru naš,“ - rekoše oni - “sami smo sebi krivi, i ako nam ne oprostiš i ne smiluješ
nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.“ (El-E’raf:23)

Pokajanjem dobro savladava zlo, tada je šejtan pobijeđen i otvoren je put ka Allahovoj uputi.

Kada posrnemo čineći grijehe, ispred nas je put kojim je prošao Adem, to je put tevbe i
započinjanje života iznova, boljeg i čistijeg, i time se spašavamo od šejtanskog uticaja na nas.

KAZIVANJE O KABILU I HABILU

Kur’an nam kazuje o dvojici Ademovih sinova, Kabilu i Habilu, i prenosi nam priču koja je
puna pouke i mudrosti koja koristi vjerniku. Vrijedno je spomenuti da se u Kur’anu i u
sunnetu ne spominju njihova imena.

Kabil je bio negativna ličnost u kojoj je preovladavalo zlo, težnja ka griješenju i odbijanju
istine, dok je njegov brat Habil bio pobožan čovjek koji je težio za istinom. Između njega i
njegova brata nastao je spor koji se obično dešava među ljudima, to je spor između dobra i
zla koji se okončao ubistvom Habila.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/3adem.htm[10.2.2010 16:15:34]
ADEM

Dva su stava po pitanju razloga koji su doveli do sukoba:

1. Habil je imao stoku, a Kabil se bavio poljoprivredom i svaki od njih je pridonio žrtvu od
toga. Habil je izabrao najbolju ovcu koju je imao, a Kabil je odabrao najgoru pšenicu i to su
žrtvovali za kurban. Allah, dželle šanuhu, je spustio vatru sa neba koja je progutala Habilov
kurban, a ostavila Kabilov. Kabil je znao da je kurban njegova brata primljen, dok njegov nije,
zavidio mu je i ubio ga.

2. Prenosi se da bi se kod Adema i Have uvijek rađalo po dvoje djece, muško i žensko, a
udavala bi se kćerka za onoga koji nije sa njom rođen. Prvo se rodio Kabil i njegova sestra,
zatim Habil i njegova sestra. Ona koja se rodila sa Kabilom bila je ljepša i Adem je želio da je
uda za Habila, ali to je Kabil odbio smatrajući da on ima veće pravo na nju i da je to
Ademovomišljenje, a ne od Allaha, dželle šanuhu. Adem je rekao: “Svaki od vas nek kurbana
pridonese, pa od kojeg bude primljen njega ću njome oženiti.“ Allah je primio Habilov
kurban, spuštajući na njega vatru koja ga je progutala. Nakon toga Kabil ubija svoga brata,
zavideći mu.

“I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica
žrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao:
“Sigurno ću te ubiti!“ - “Allah prima samo od onih koji su dobri“ - reče onaj.

“I kad bi ti pružio ruku svoju da me ubiješ, ja ne bih svoju pružio prema tebi da te ubijem,
jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.

Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri.“ A ona je kazna za
sve nasilnike. (El-Maide:27- 29)

Habil je izgovarao riječi bogobojaznosti i one su bile dovoljne Kabilu da ga odvrate od

njegove namjere. Ali, Kabil je daleko od bogobojaznosti i pokornosti, i zbog toga njegov
kurban nije primljen. Zavist koja je vladala njegovim srcem učinila ga je da se odluči na
ubistvo.

U sporu između njih ocrtava se dobra strana Habila koji ne želi da zlo uzvrati zlim, jer
ubijanje nije njegova osobina i on se boji Allaha,a onaj koji se boji Allaha,on ne čini nasilje
nikome i odvraća od njega. Kada bi odgajatelji ukazivali ljudima na vjeru u Allaha i da On sve
nadzire, na strah od činjenja grijeha, postigli bi zajednicu u kojoj vlada mir.

Ali, Kabil kojim je zlo vladalo izvršio je svoju odluku.

“I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od

izgubljenih.” ( El-Maide:30)

Sukob nije bio između Kabila i Habila, već između Kabila i njegove duše koja ga navodi na
zlo, i između njega i težnji za zlom. On je trebao da se oslobodi svih tih težnji i strasti, ali nije
uspio, bio je slab, strasti su ga obuzele. Ubija svoga brata i to je najveći primjer zavisti.

Zavist je prvi grijeh na nebu i na Zemlji. Na nebu je bio kada je Iblis pozavidio Ademu, a na
Zemlji kada je Kabil pozavidio Habilu.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/3adem.htm[10.2.2010 16:15:34]
ADEM

Nakon što je ubio Habila, Kabil nije znao šta da uradi sa njim. Allah, dželle šanuhu, je poslao
dva gavrana, pa je jedan od njih drugog ubio, iskopao mu rupu i u nju ga ubacio. Nakon što
ja to vidio Kabil, srce mu se raznježilo, zakopao je svoga brata u zemlju, kajući se za ono, što
je uradio[3] govoreći sebi: “Zar ću biti manjeg sažaljenja od ovog gavrana?“, a o tome nam i
Kur’an govori:

“Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa
mrtvo tijelo brata svoga. “Teško meni!“ - povika on - “ zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran,
da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!“ I pokaja se.” (El-Maide:31)

[1]Primjedba: Kur’an ne spominje riječ nubuvveta (vjerovjesništva) kada spominje Adema,

kao što je slučaj sa ostalim poslanicima. Ali se spominje da mu se Gospodar obraćao bez
posredstva, naređivao mu je i zabranjivao, a to je značenje nubuvveta.
[2] Pisac knige je austrijski orijentalist, G.A.Grünbaum
[3] Kaže se da je gavran počeo zatrpavati ubijenog Habila, nakon što ga je on ostavio. Pa
kada je Kabil vidio kako mu Allah i nakon toga daje počast, pokajao se.

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/3adem.htm[10.2.2010 16:15:34]