UČENJE

Predavanje iz Opće psihologije (br. 8)

prof. dr. Almira Isić
 ISTINE ILI ZABLUDE?

1. Averzija prema nekom jelu može trajati godinama.

2. Psi se mogu naučiti da luče slinu i na zvuk zvona.
3. Kazna ne djeluje na promjenu ponašanja.
4. Štakore možemo naučiti da stoje na stražnjim nogama, prelaze
preko mostića, uspinju se ljestvama te izvode niz drugih
radnji.
5. Medvjeda možemo naučiti da pleše, a konja da broji.
6. Ako želimo nešto naučiti, moramo činiti pogreške.
 UVOD
• Svako ponašanje koje nije dato biološkim nasljeđem stečeno je
učenjem.
• Vještine, navike, naša znanja, motivi, brojne emocije, pa i
čitava naša ličnost rezultat su učenja.
• Kada čovjek ne bi imao mogućnosti učenja, ne bi se razvijao te
bi se zadržao na refleksima i urođenim fiziološkim potrebama.
• Naime, ne bi mogao da hoda, trči, izvodi razne vještine, ne bi
imao naviku čistoće, ne bi mogao govoriti itd.
• Učenje je važan složeni psihički proces, čijem je proučavanju
psihologija pružila veliki značaj.
 DEFINIRANJE UČENJA
• Učenje je relativno trajna promjena ponašanja stečena
iskustvom.
• Učenje je složeni psihički proces, koji se zasniva na stjecanju
znanja, vještina i navika, kao i usvajanju generacijskog
iskustva.
• Učenje se često poistovjećuje sa školskim učenjem, međutim ono
je znatno kompleksniji pojam.
• Školsko učenje je namjerno zapamćivanje verbalnog sadržaja
putem materijala.
• Međutim, čovjek uči i nenamjerno.
• Čovjek uči tokom cijelog života.
• Da bi došlo do procesa učenja nužni su slijedeći uvjeti:
1. potreba da se nešto nauči
2. mogućnost ponavljanja
• Potreba može biti svjesna kao što je pri namjernom
učenju, ali može biti i podsvjesna, tj. bazirana na nekom
trajnom interesu i snažnim emocijama.

• Ponavljanje je također nužno za učenje, jer nije

dovoljan samo jedan pokušaj da bi se nešto naučilo.

• Koliko vremena vam je bilo potrebno da naučite pisati,

čitati, voziti bicikl, automobil, napraviti pitu ili kolač?
• Da li je dovoljan samo jedan pokušaj, da bi se ovladalo
navedenim aktivnostima?
 ODNOS UČENJA I
SAZRIJEVANJA/MATURACIJE

• Dijete kada dođe na ovaj svijet posjeduje samo bezuslovne

reflekse (refleks sisanja, hvatanja, hodanja itd.).
• Međutim, dijete postupno počinje da uči i taj proces traje do
kraja života.
• Sazrijevanje je biološki razvoj organizma pod utjecajem
nasljeđa i uvjeta u okolini, a koji je neophodan za uspješno
obavljanje neke aktivnosti.
• Sazrijevanje i učenje su u međusobnom odnosu. Npr.: dijete ne
može naučiti govoriti bez sazrijevanja nervnog sistema (šest
mjeseci).
• Sa hronološki sazrijevanjem, učenje postaje sve značajnije.
 VRSTE UČENJA
• Da bi utvrdili suštinu procesa učenja, naučnici (Pavlov,
Thorndajk, Skinner, Wotson, Kohler itd.) su vršili
istraživanja na životinjama.
• Na osnovu istraživanja došli su do saznanja o različitim
vrstama učenja:
1. Prema načinu na koji se ostvaruje razlikuje se: učenje
uslovljavanjem – klasično i instrumentalno
uslovljavanje, mehaničko učenje, učenje uvidom i
socijalno učenje.
2. S obzirom na materijal koji se uči razlikuje se: motorno
učenje (učenje zasnovano na stjecanju novih pokreta i
radnji kao i povezivanje ranije naučenih u jedinstvene
sisteme pokreta) i verbalno učenje (učenje materijala
izraženog riječima ili učenje pri kojem se koriste jezički
simboli).
• U nekim udžbenicima navode se tri TEORIJE UČENJA:

1. TEORIJA ASOCIJATIVNOG UČENJA – pristalice ove teorije

ukazuju da ljudi uče posredstvom asocijacija, tj. tako što mozak
jednostavno povezuje događaje. Asocijacija je povezivanje dva
sadržaja koji su se u istoj situaciji pojavili zajedno, pa kasnije pojava
jednog od njih uslijed povezivanja izaziva pojavu drugog. Dva su
oblika učenja po asocijacijama – klasično uvjetovanje i
instrumentalno uvjetovanje.
2. KOGNITIVNA TEORIJA - za pristalice ovih teorija učenje je
uvijek otkrivanje novih veza i odnosa, uviđanje, kao i rekonstrukciju
postojećih odnosa.
3. TEORIJA SOCIJALNOG UČENJA – teoretičari socijalnog učenja
ukazali su da se učenje ne mora odvijati po principu stjecanja iskustva
putem metode vlastite kože, već se može učiti i posmatranjem u
interakciji pojedinca i okoline. Razlikuje se četiri oblika socijalnog
učenja: učenje po modelu, učenje posmatranjem, imitacijom i
simboličko učenje.
• Različita iskustva stječemo na različite načine, pa se shodno tome i
razlikuje više vrsta učenja.
 KLASIČNO
USLOVLJAVANJE/UVJETOVANJE

• Klasično uvjetovanje opisuje način na koje ljudi uče kroz uparivanje

podražaja.
• Na ovaj oblik učenja ukazao je ruski fiziolog i liječnik Ivan Pavlov (1849-
1936) u laboratorijskim istraživanjima na psu.
• Znameniti nobelovac, početkom 20. vijeka vršio je istraživanja nekih
želučanih sokova (za što je i dobio Nobelovu nagradu), tj. nastojao je
utvrditi koja tvar pomaže u probavi hrane.
• Jednog je dana primijetio je da njegovi psi ne luče slinu samo kada vide
meso, već i kad vide zdjelicu, zatim na miris hrane kao i na njegove korake.
• Navedenu pojavu počeo je sistematski ispitivati i došao do određenih
konstatacija.
 Da bi se razumjela suština učenja uvjetovanjem, nužno je poznavati neke
pojmove:
1. Prirodna/bezuvjetna draž, bezuslovni refleks
2. Uvjetna draž, uvjetni refleks
 Prirodna ili bezuslovna draž je draž koja uvijek i automatski izaziva naslijeđenu
reakciju. Bezuslovni refleks/reakcija je nasljeđena reakcija na prirodnu ili
bezuvjetnu draž
HRANA (bezuslovna draž) U USTIMA IZAZIVA LUČENJE PLJUVAČKE
(bezuslovni refleks)
 Uvjetna draž je draž koja uslijed učestalog uparivanja sa prirodnom draži izaziva
reakciju koju izaziva i bezuvjetna draž.
ZVUK (uvjetovana draž) USLIJED UČESTALOG UPARIVANJA SA HRANOM
IZAZIVA LUČENJE PLJUVAČKE(bezuvjetni refleks).
 Suština uslovljavanja sastoji se u tome da se poslije određenog broja ponavljanja
prirodne draži sa nekom drugom neutralnom draži organizam i na neutralnu draž
reaguje kao što je ranije reagovao na prirodnu draž.
PAVLOVLJEVA DEMONSTRACIJA UVJETOVANIH
REFLEKSA KOD PSA
 Prije uvjetovanja
neuvjetovani
podražaj
hrana u ustima

neuvjetovana
reakcija neutralni nema
slinjenje podražaj slinjenja
zvuk
Za vrijeme uvjetovanja
Nakon uvjetovanja
neuvjetovani
podražaj
hrana u ustima

neuvjetovana uvjetovani
neutralni uvjetovana
reakcija podražaj
podražaj slinjenje
reakcija
zvuk zvukzvuk S slinjenjelinjenje
 Pavlov je psu davao hranu/meso (bezuslovni podražaj) i pas je lučio
slinu (bezuslovna reakcija), koja je urođeni oblik reagiranja.
 Zatim, oko pola sekunde prije davanja mesa zvonio je zvoncem
(uvjetovani podražaj).
 Pavlov je više puta ponavljao taj postupak (hrana-zvuk zvona-
okretanje glave u pravcu zvuka), i u jednom trenutku je došlo do
uvjetovanog refleksa, tj. pas je počeo da luče sline i na zvuk zvona.
 Primjećivao je i da pas luče pljuvačku i onda kada čuje samo zvuk
zvona. Dakle, pas je naučio novi oblik ponašanja, tj. lučio je
pljuvačku i na zvuk zvona.
 Pavlovljev eksperiment – video clip
VRSTE KLASIČNOG
UVJETOVANJA
• Klasično uvjetovanje s obzirom na vremenski raspored dijeli se
na:

• Simultano uslovljavanje očituje se u istovremenom zadavanju

uslovnog i bezuslovnog podražaja.
• Odgođeno uslovljavanje – uslovni podražaj se pojavio prvi i
djeluje još i onda kada počne da djeluje bezuslovni podražaj.
• Uslovljavanje traga – uslovni podražaj se javi i nestane prije
bezuslovnog (svjetlo se npr. upali i ugasi i tek za neko vrijeme
dođe hrana).
• Uslovljavanje unazad – uslovni podražaj se javi nešto poslije
bezuslovnog podražaja.
• Pavlov je primijetio i da životinja ili čovjek koji reaguju na neki uslovni
podražaj reaguju i na druge podražaje, koji imaju slične spoljašnje
karakteristike. Ta pojava je nazvana generalizacija.

• Naime, kako bi demonstrirao generalizaciju, Pavlov je uvjetovao psa da

slini na podražaj u obliku kružnice. Tokom čitavog postupka uvjetovanja
pokazivao je psu kružnicu, a potom mu davao meso. Nakon nekoliko
ponavljanja, pas je pokazivao uvjetovanu reakciju slinjenja na pojavu
kružnice. Pas je pokazao da pas luči slinu i na druge geometrijske likove
koji sliče kružnici (elipsa, kvadrat itd.)

• Što je veća sličnost podražaja, jača je i generalizirana reakcija (psi su

izlučivali slinu kad su slušali tonove s frekvencijama od 110 do 1760 Hz,
mada je samo ton 440 bio pojačan). Psi su najviše izlučili sline na uslovnoj
frekvenciji.

 Šta mislite o izreci: “Koga je zmija ujela, boji se i guštera!”

PRIMJER GENERALIZACIJE – SLUČAJ MALOG
ALBERTA

• Studija američkog psihologa J. Watsona: Jedanaestomjesečni

dječak Albert rado se igrao sa bijelim laboratorijskim mišem.
Nije se bojao miševa, ali se bojao buke. U jednom trenutku
kada se protegao da dohvati miša, eksperimentator je proizveo
buku sa željeznim polugama. Nakon što je nekoliko puta vidio
miša i čuo zvukove koji su ga plašili, Albert bi počeo plakati
svaki put kad vi vidio miša, bez obzira da li se čula buka. Pet
dana kasnije, on je pokazivao strah i prema zecu, pa čak i
prema majčinom krznu. Ta pojava se zove generalizacija.
• Slučaj malog Alberta – video clip.
• Pavlov je ukazao, također i na diskriminaciju.
Naime, organizam se može naučiti da mnoge
podražaje koji su slični doživljava različito. Tokom
prva dva mjeseca života bebe nauče razlikovati glas
vlastite majke od glasova drugih ljudi.
• Pavlov je ukazao da pas koji je bio uvjetovan da slini
na podraživanje kružnicom, može se naučiti da ne
slini na podraživanje elipsom.
ZASTUPLJENOST POSTAVKI KLASIČNOG
UVJETOVANJA U SVAKODNEVNOM
ŽIVOTU.
• Ovo istraživanje je ukazalo i da specifični strahovi mogu biti
uslovljeni - naučeni.
• Npr: djeca koja se boje zubara ili doktora u bijelom mantilu, svoj
strah brzo generaliziraju, pa se boje i pekara; mala djeca se uče
klasičnim uvjetovanjem da ne dodiruju vruće predmete (najčešće
peć), bivši ovisnici osjećaju potrebu za drogom kad ponovo dođu u
kontakt sa ljudima ili mjestima koja su povezana sa njihovom
prošlošću. Stoga im se savjetuje da prekinu bilo kakav kontakt sa
osobama sa kojima su ranije bili u kontaktu.
• Klasičnim uvjetovanjem ne uče samo životinje i djeca, već i odrasli.
• Razne vrste strahova, fobija te emocionalnih trauma nastaju na
ovaj način.
• Možete li se sjetiti nekog primjera klasičnog uvjetovanja iz
vlastitog života?
• U medicini je poznata metoda averzivne terapije (“terapija
uz pomoć gađenja”), unutar koje se nastoji uz pomoć klasičnog
uvjetovanja razviti gađenje prema alkoholu. Naime,
istovremeno sa alkoholom pacijentu se daje sredstvo “tetidis”,
koji uzet uz alkohol brzo dovodi do vrlo neugodnih pojava
mučnine, glavobolje, povraćanja i sl., pa pacijentu postaje
mučno i na sam miris alkohola.
Strah od mraka
KAKO JE MEDO NAUČIO PLESATI
POSREDSTVOM KLASIČNOG
UVJETOVANJA?
• Prilikom dresure medvjed se stavi na jednu vruću ploču
(bezuvjetni podražaj), uslijed čega ga ona peče po
stopalama i on počinje da refleksivno skakuće
(bezuvjetna reakcija).
• U isto vrijeme se pušta i neki karakterističan slušni
podražaj (bubanj ili neki drugi instrument), što
predstavlja uvjetovani podražaj, koji se brzo poveže sa
bezuvjetnim, pa i sam počne izazivati reakciju
poskakivanja (uvjetovanu reakciju).
VJEŽBA
• Pavlov je utvrdio da izlaganje zvuka zvona neposredno prije hrane
(uslovljavanje unaprijed) predstavlja najbolji raspored draži za sticanje
uslovnog refleksa. Ovaj mehanizam se koristi i u reklamama. Istraživanja
ukazuju da se proizvod koji se reklamira prikazuje prije lijepih ljudi,
egzotičnih mjesta ili prijatnih situacija. Pokušaj to provjeriti empirijski.
Svakog dana u toku sedmice pogledaj dva bloka reklama, te bilježi slijedeće
podatke:
1. Vrijeme trajanja reklama u minutama
2. Ukupan brok reklama u bloku
3. Broj reklama u kojima se proizvod (UD) prikazuje neposredno prije nečega
što je za ljude prijatno (BD)
4. Vrsta proizvoda (UD)
5. Vrsta privlačnog objekta, situacije ili osobe (BD)
6. Ukupan broj reklama u kojima se koristi seksualno privlačna bezuslovna draž
7. Ukoliko je moguće, utvrditi i ciljanu grupu kojoj je proizvod namijenjen, s
obzirom na spol, starost, socio ekonomski status i sl.
8. Navesti i neke druge zanimljive karakteristike
MEHANIČKO UČENJE

• Mehaničko učenje je asocijativno učenje zasnovano na osnovu

asocijativne veze između dva ili više sadržaja koji se više puta
ponavljaju istovremeno ili u određenom vremenskom slijedu
(npr. stihovi pjesme ili tablica množenja).
• Američki psiholog Thorndajk je na osnovu Aristotelovih
zakona asocijacija dao obrazloženje mehaničkog učenja kroz
tzv. asocijativno učenje.
• Prema Thorndajku za učenje je važna učestalost, vremenska
bliskost i motiviranost subjekta da nešto nauči.
• Veze su čvršće između sadržaja ukoliko je češće istovremeno
javljanje ili javljanje neposredno jedno iza drugog.
• Važnu ulogu pri tome ima ponavljanje: Ukoliko smo više puta
učili kako se na engleskom kaže neka riječ, utoliko ćemo se
lakše sjetiti te riječi kada nam zatreba.
INSTRUMENTALNO (OPERANTNO)
UVJETOVANJE

• Nekog psa lako možemo naučiti da počne sliniti na zvuk zvona, tako
što ćemo zvuk zvona povezati s donošenjem hrane, ali kako ga naučiti
da skoči kroz obruč, ili da legne kada mu to naredimo?
• To se može postići instrumentalnim (operantnim) uvjetovanjima,
odnosno učenjem na posljedicama. Zove se još i učenje putem
pogreške i pokušaja.
• Za razliku od klasičnog uvjetovanja unutar kojeg se ponašanje
povezuju sa uvjetovanim podražajem, kod instrumentalnog
uvjetovanja ponašanje se povezuje da posljedicama tog ponašanja.
• Na primjer: Ukoliko dresiramo psa da na zapovijed legne, treba
nakon izgovorene komande psa gurnuti u ležeći položaj i nagraditi ga
komadićem krekera, mesa, šećera, pohvaliti ga, pomilovati itd.
• Postepno, pas će naučiti da će nakon lijeganja dobiti nagradu.
• Kod operantnog uvjetovanje organizam uči određeno ponašanje zbog
posljedica tog ponašanja.
• Naziv “instrumentalno” potječe od činjenice da neko
određeno ponašanje služi kao “instrument” za postizanje
neke nagrade ili kazne (potkrepljenja), a sličan je smisao
i naziva “operantno” znači “djelovati”. Pod operantnim
djelovanjem se misli da određeni oblik ponašanja djeluje
na okolnu situaciju, tako da dovede do nagrade ili kazne.
• Na ovaj oblik učenja ukazao je psiholog Edward L.
Thorndajk, a njegov rad nastavio je kasnije B.F.
Skinner.
• Tokom 1890-ih godina mačke skitnice misteriozno su počele
nestajati sa ulica i uličica Harlema. Ispostavilo se da su mnoge
od njih donesene doktorandu Columbia sveučilišta
E.Thorndajku, koji ih je koristio u svojim eksperimentima.

• Thorndajk je stavio mačku u posebno konstruiran kavez, a

ispred kaveza je stavio ribu. Bila je uznemirena u kavezu te je
na različite načine pokušavala da izađe vani i uzme ribu.
Pokušavala se provući kroz svaki mogući otvor te je grebala i
grizla rešetke i žičane ograde. Takvim slučajnim pokušajima i
pogreškama obično bi nakon 3-4 minute slučajno povukla uzicu
koja je visila u kavezu i izaći van. Povlačenjem uzice vrata
kaveza su se otvorila i mačka je mogla doći do hrane.
Ponavljanjem tog postupka mački je trebalo sve manje vremena
da povuče uzicu. Nakon sedam ili osam ponavljanja neka mačka
je odmah, čim bi bila vraćena u kavez, povukla uzicu.
• Eksperiment Thorndajka video clip
• Thorndajk je mačije učenje povlačenja uzice protumačio
zakonom efekta: Organizam brže uči, ako je veća
vjerovatnost da će zadovoljiti svoju potrebu i biti
nagrađen (meso) za obavljenu radnju (povlačenje
rezice). Povećava se vjerojatnost pojavljivanja
ponašanja iza kojeg slijedi nagrada, a smanjuje onog iza
kojeg slijedi kazna. Radnja koja dovodi do zadovoljenja
potrebe postaje automatski utisnuta ili učvršćena, dok se
radnje koje ne donose zadovoljenje bivaju eliminisane.
• Svaki podražaj koji povećava vjerovatnost da će reakcije
koje su mu prethodile biti ponovljene, služi kao
potkrepljivač.
• Potkrepljivači mogu biti: kuglice hrane, ako je organizam
lišen hrane; voda, ako je organizam bio lišen tekućine;
prilika za parenje, ako je lišen parenja, pa i zvuk zvona koje
je prethodno bio povezan s hranjenjem.
• Skinner je nastavio sa sličnim istraživanjima sa bijelim štakorom,
ali u drugačijim eksperimentalnim uvjetima.
• U svrhu uspješnog proučavanja operantnog uvjetovanja, Skinner je
konstruirao poseban kavez za životinje, koji je bio idealan za
laboratorijske eksperimente, jer su se različiti eksperimentalni uvjeti
mogli mijenjati, a ponašanje životinja pažljivo posmatrati. Za
razliku od Thorndajkovog kaveza, ispravna reakcija ne omogućuje
životinji izlazak iz kaveza.
• Skinner je gladnog štakora stavio u kavez, koji je na jednom kraju
imao polugicu. U početku je štakor njuškao po kavezu, slučajno se
krečući unutar kaveza. Štakor je prvi put nehotice pritisnuo polugu,
i uslijed toga kuglica hrane je pala u kavez. Ta kuglica je povećala
vjerovatnost da će štakor polugicu pritisnuti ponovo. Naime, kuglica
hrane je bila potkrepljivač za pritiskanje poluge.
• Skinner je uveo pojam potkrepljivača, te razlikovao pozitivne i
negativne potkrepljivače.
• Pozitivni potkrepljivač je nagrada koja slijedi za željeno
ponšanje. Oni povećavaju vjerovatnost pojave određenog
operantnog ponašanja (hrana, pohvala, ocjena, novac itd.). Shodno
tome, dolazi se do konstatacije da ponašanje koje se želi učvrstiti
dosljedno nagrađivati/potkrepljivati.
• Negativni potkrepljivač je potkrepljivač kojim se nastoji ukloniti
neželjeno ponašanje (kazna, ukor, itd.)
PRIMJENA OPERANTNOG
UVJETOVANJA
• Operantno uvjetovanje je zastupljeno u svakodnevnom životu.
• Posredstvom njega uči se mnogo, počevši od odgoja u porodici
(nagrađivanje poslije pospremanja igračaka, putovanjem za uspješno
završen razred), školi (ocjenom, pohvaljivanjem za aktivnost u nastavi...),
radnom mjestu itd.
• Roditelji i vršnjaci navode djecu na stjecanje spolno prikladnog ponašanja
upotrebom nagrade i kazni. Roditelji pohvaljuju djecu za ponašanja koja
su u skladu sa društvenim normama, a kažnjavaju za agresivno ponašanje.
• Ovaj oblik uvjetovanja prisutna je i tokom formiranja stavova. Roditelji
obično nagrađuju svoju djecu za iskazivanje stavova koji sliče roditeljskim
stavovima, a kažnjavaju ili ignoriraju one koji se razlikuju od njihovih.
• Bihevioralni terapeuti koristili su u psihijatrijskim bolnicama operantno
uvjetovanje kako bi potakeli željeno ponašanje kod duševnih bolesnika
(npr. za održavanje higijene kao i neke socijalne vještine dobijali su
žetone).
• Primijenjuju se i u odgojnom radu sa osuđenim licima. Žetoni potkrepljuju
željeno ponašanje, jer se mogu zamijeniti za različite pogodnosti (gledanje
tv-a, kolače i druge poželjne stvari).
• Ova se metoda pokazala vrlo dobrom kod autistične djece (vrlo slabo reagiraju na
podražaje okoline, zatvorena su u sebe, ne pokazuju interes za okolna zbivanja, loše
govore, emocionalno su nezrela...), djeca se nagrađuje (npr. bombonom za
neartikulirane glasove, potom samo za smislene riječi, pa potom samo ako je riječ
pravilno izgovorena.

• Uvjetovanje se ne može koristiti za sve vrste učenja, primjerice učenje govora.

• Instrumentalno učenje bit će uspješnije ako se potkrepljivanje događa povremeno, u

neredovitim razmacima.

• Primjer toga su igre na sreću.

• Potkrepljivanje može biti i negativno, kada se nekog želi odvratiti od nekog

ponašanja. Ako potkrepljivanje prestaje, reakcija se gasi, a gasi se sporije ako je
potkrepljivanje neredovito.

• Kod instrumentalnog uvjetovanja je prisutno pamćenje, a i mišljenje, odnosno

stvaranje zaključka u vezi s novonastalom situacijom.
ŠTA POTIČE LJUDE NA SUDJELOVANJE U
IGRAMA NA SREĆU?
ŠTA MISLITE O KAZNI KAO ODGOJNOM
SREDSTVU?
• Kazna ne spada među negativna potkrjepljenja, jer ona
potiskuje neko ponašanje, a negativna potkrjepljenja nas uče
ponašanju kojim ćemo izbjeći negativne podražaje.

• Kazna i nagrada su najdjelotvornije metode učenja. Nagradom

možemo uspostaviti željeno ponašanje.

• Za kaznu neki smatraju da ćemo samo naučiti što ne smijemo,

a ne i ono što bismo trebali raditi. Neugoda od kazne može se
povezati s osobom koja daje kaznu, kazna djeluje samo u
početku, a kasnije sve manje, dijete može naučiti da se kaznom
mogu postići neke stvari, pa može početi primjenjivati istu
metodu, a kazna može djelovati na agresivno ponašanje.
• Nagrada izaziva osjećaj ugode, a kazna osjećaj neugode.

• Budući da svi težimo za postizanjem ugode i izbjegavanjem neugode,

očekuje se da će ponašanje za koje smo dobili nagradu postati privlačno, te
ćemo ga ponavljati, a ponašanje za koje smo dobili kaznu postat će nam
odbojno, te ćemo ga izbjegavati.

• Ako želimo postići neko ponašanje treba primijeniti nagradu, a ne kaznu pri
suprotnom ponašanju jer će nam željeno ponašanje omrznuti(npr. jedenje
paradajz juhe... ). Ako želimo spriječiti ponašanje, primjenjujemo kaznu.

• Moramo održati obećanje, kazna mora uslijediti odmah, mora biti oštra da
bi imala učinak, počinitelj mora vjerovati da neće izbjeći kazni. Ako se
neko ponašanje kritizira, to se mora izvesti tako da učenika potičemo na
usvajanje ponašanja koje može biti nagrađeno.
 
• Instrumentalnim uvjetovanjem se uči mnogo, počevši od
odgoja u porodičnom domu, zatim u školi do oblikovanja
željenog ponašanja uposlenika na radnom mjestu.
KAKO JE KONJ HANS NAUČIO
BROJATI?
VJEŽBA

• Navedite tri primjera ponašanja sa pozitivnim, tri sa

negativnim i tri sa mješovitim potkrepljenjem. Navedite
sličnosti i razlike tri tipa potkrepljenja s obzirom na
draži, reakcije i ishode reakcija. Zatim, tokom jednog
bilježite svoje ponašanje koje je posljedica određenog
potkrepljenja. Koji tip potkrepljenja je najčešći?

Ponašanje Pozitivno p. Negativno p. Mješovito p.

Ukupno
 Kratka usporedba klasičnog i operantnog uvjetovanja
KLASIČNO OPERANTNO
• aktivnost je nevoljna reakcija: • posljedice voljnog ponašanja dovode
inače neutralni podražaj izaziva do smanjenja/porasta vjerojatnosti
automatsku reakciju pojavljivanja tog ponašanja

• UČI SE: veza izmedu dva • UČI SE: ponašanje i posljedica (R  C)

podražaja (NP-BP) Odgovor se povezuje sa posljedicama
(potkrepljivačem ili kaznom)
• potkrepljenje se javlja prije • potkrepljenje se javlja poslije ponašanja
ponašanja
• potkrepljenje ne ovisi o onome koji • potkrepljenje ovisi o ponašanju osobe
uči koja uči
• potkrepljivač je BP=situacijski • potkrepljivači su transakcijski: isti
specifičan (samo u baš toj situaciji) potkrepljivač može potkrijepiti mnoštvo
različitih ponašanja(npr. novac)
UVJETOVANJE U NASTAVI

• sigurna i ugodna okolina

• ispitivanje početi lakšim pitanjima
• pripremiti polaznika za stresnu situaciju
• više potkrepljivanja, manje kažnjavanja
• pažljivo izabrati nagradu (njima važna!)
• poticati generalizaciju i diskriminaciju
• davati jasne povratne informacije
• oblikovati željena ponašanja
• davati upute za prikladna ponašanja
UČENJE UVIDOM

• Učenje uvidom se zasniva na uviđanju veza i odnosa između

predmeta i pojava. U osnovi ovog učenja je mišljenje kao najviša
intelektualna funkcija. Naime, odvija se uz pomoć mišljenja i rješavanja
problema.
• Na ovaj oblik učenja ukazao je Wolfgang Kohler koji je 1920-ih godina
vršio eksperiment na čimpanzama.
• Naime, čimpanza Sultan bio je zatvoren u prostoriji. Na vrhu plafona
nalazila se banana. Sultan se uznemireno kretao unutar prostorije,
skakutao i nastojao dohvatiti bananu. Međutim, bezuspješno. Zatim,
ugledao je kutije koje su se nalazile u uglu prostorije. Složio ih je, a
potom se popeo na njih i dohvatio bananu.
• Karakteristike ovog učenja su:

1. Do rješenja problema se dolazi naglo

2. Jednom naučeni način rješavanja problema se uči trajno
3. Stečeno znanje se može koristiti i u sličnim situacijama
4. Učenje se zasniva na mišljenju, a ne slučajnom pogađanju
•Možete li navesti primjere učenja putem uvida u
svakodnevnom životu?
TEORIJE SOCIJALNOG UČENJA
• Teorija socijalnog učenja nazivaju se i učenjem po modelu.
Postoji više oblika učenja po modelu:

1. Učenje modeliranjem - učenik posmatra živi model, koji

nastoji modelirati njegovo ponašanje; ponašanje po bontonu,
socijalni kontakti, zatim agresivno ponašanje, delinkventno
ponašanje i uživanje droga uglavnom se uče modeliranjem.
Modeli mogu biti antidruštveni i društveni.
2. Učenje imitacijom – osoba potpuno oponaša model, ali ne
razumije čemu služi takvo ponašanje. Npr. : djevojčica koja se
pokušava našminkati kao njena majka.
3. Učenje posmatranjem ili opservacijsko učenje – odnosi se
na situacije kada učenik vidi i uzima u obzir posljedice
ponašanja modela. Ako su posljedice bile pozitivne,
vjerovatno će se i učenik u sličnoj situaciji ponašati poput
modela i obratno. U jednom eksperimentu (Bandura, 1965)
djeca su gledala film o agresivnom ponašanju odraslog
modela. Prvoj grupi djece je pokazano kako je takvo ponašanje
nagrađeno, drugoj kako je kažnjeno, a trećoj su pokazane
neutralne posljedice za model. Kada su eksperimentatori
doveli djecu u situaciju da iskažu agresivno ponašanje, djeca iz
druge grupe su se ponašala najmanje agresivno.
4. Simboličko učenje – model opisuje ponašanje učeniku
verbalnim putem, ali bez pokazivanja načina na koji se to radi.
• Učenje posmatranjem (eksperiment Bandure – video clip).
 VERBALNO UČENJE

• Verbalno učenje je učenje sadržaja putem verbalnih

simbola (riječi, brojeva).
• Ti sadržaji se mogu naučiti uviđanjem ili napamet.
• U učenju verbalnih sadržaja postoje zakonitosti od kojih
ovisi ovo učenje.
• Uspješnost učenja sadržaja zasnovanih na verbalnim
simbolima najviše zavisi od broja ponavljanja. Što je veći
broj ponavljanja, uspjeh je veći ako je materijal smislen.
• Što je materijal smisleniji brže i lakše se uči.
• Sadržaj na početku i na kraju testa se lakše uči, jer je
središnji dio u procesiranju.
MOTORNO UČENJE
• Motorno učenje je učenje pokreta, vještina i navika.
• Steći vještine i navike znači lako, brzo i bez napora izvoditi motorne
pokrete u slijedu jedan za drugim.
• Motornim učenjem mnogobrojni faktori se objedinjuju u jedinstven
sistem pokreta, koji slijede jedan drugog bez zastoja.
• Motorne vještine i navike nije moguće steći bez ponavljanja,
vježbanja pokreta, uslijed čega dolazi do automatizacije u izvođenju
te radnje, uslijed čega se obavlja automatski bez učešća svijesti.
• Tok sticanja i navika prati se napredovanjem, a usvajanjem se odvija
slijedećim redoslijedom:
1. Prvo se pokreti struktuiraju i integrišu u sistem
2. Ponavljanjem se odbacuju suvišni pokreti
3. Daljim ponavljanjem se postiže prostorna i vremenska orijentacija
pokreta
4. Konačno dolazi do automatizacije, tj. automatiziranog izvođenja
pokreta (vožnja automobila, bicikla, piruete klizača itd.)