SLOŽENI PISHIČKI PROCES -

PAMĆENJE
Predavanje iz Opće psihologije (br. 9)
prof. dr. Almira Isić
 Tačno ili netačno
1. Neki ljudi imaju razvijeno fotografsko pamćenje.
2. Svi su naši doživljaji trajno utisnuti u mozak, i
prikladna stimulacija nam može pomoći da je se
dosjetimo.
3. Čovjek može pohraniti neograničenu količinu
informacija.
4. Da bismo nešto zapamtili učenje mora biti smisleno.
5. Određene tehnike pamćenja nam mogu omogućiti lakše
zapamćivanje sadržaja.
6. Alzheimerova bolest nastaje uslijed normalnog procesa
starenja.
7. Pamćenje možemo razvijati kao mišiće.
 Zanimljivosti – primjeri izrazite razvijenosti
sposobnosti pamćenja
• Wolfgang Amadeus Mozart bio je "čudo od djeteta". Bio je muzički obdaren i
imao je fantastičnu memoriju. Kad mu je bilo 14 godina, u crkvi Svetog Petra u
Rimu prisustvovao je izvedbi velikog muzičkog djela za dva zbora, čije su se
note čuvale u tajnosti, a djelo se izvodilo samo dva puta godišnje. Mladi Mozart
zapisao je note bez greške.

• Zbog izuzetnog pamćenja, robovi u drevnom Rimu koristili su se kao učitelji ili
kao "žive biblioteke".

• Tibetanski lame imali su učinkovite metode pamćenja tako da su mogli

zapamtiti cijelu knjigu ako bi je samo jednom pročitali.

• Stari bramani prenosili su čitave epove usmeno, s koljena na koljeno.

• Adolf Hitler, pišući u zatvoru "Mein Kampf", mogao je mnogobrojne pročitane

knjige poslije samo jednog čitanja reproducirati bez greške.
 DEFINIRANJE PAMĆENJA
• Pamćenje je neophodan funkcija u našem svakodnevnom životnom
funkcioniranju.
• Bez pamćenja bili bismo nemoćni kao novorođenčad. Ne bismo mogli
govoriti, misliti, prepoznavati, rješavati probleme, svirati neki
instrument, odlaziti na posao, raditi kompleksnije zadatke itd.
• Pamćenje se tumači kao sposobnost ali i složena psihička funkcija
(Ako kažemo da Amar ima dobro pamćenje tada mislimo na
sposobnost pamćenja, tj. kao jedinstven sistem ili mjesto na kojem se
čuvaju informacije. Međutim, danas se čovjeku pristupa kao
“procesoru”, koji obrađuje informacije, i shodno tome se ukazuje da
je pamćenje psihički proces ili funkcija).
• Neki naučnici poistovjećuju ljudsko pamćenje sa funkcionisanjem
računara: kao što računar prima informacije, nakon toga ih skladišti u
memoriju, a kasnije ih mora pronaći da bi se koristile, slično čini i
čovjek.
• Stoga se kaže da je pamćenje sposobnost
1. retencije (usvajanja, primanja, zadržavanja ili skladištenja)
2. rekognicije (pronalaženja, prepoznavanja) i
3. reprodukcije (obnavljanja) informacija.
 Odnos učenja i pamćenja
• Oba procesa spadaju u skupinu složenih
psihičkih procesa.
• Da li prvo učimo pa pamtimo, ili obratno?
• Učenje je više usmjereno na usvajanje
informacija, dok je pamćenje usmjereno na
zadržavanje informacija i njihovo korištenje.
 Nivoi ili razine pamćenja
1. Razina retencije/traga sadržaje koje smo nekada ranije učili nismo u
mogućnosti da prepoznamo niti reproduciramo, ali kada bismo ga ponovo
učili lakše bismo ga naučili, nego onaj ko ga nikada ranije nije naučio.
2. Razina rekognicije/prepoznavanja–to je nivo pamćenja u kojem smo
svjesni da je sadržaj nekada ranije bio u našem iskustvu, ali ga ne možemo
potpuno osvijestiti, niti povezati bez njegovog prisustva. Za razliku od
reprodukcije, sadržaj mora biti prisutan, predočen kao podsjetnik.
3. Razine reprodukcije – je aktivno sjećanje i reprodukcija sadržaja koje smo
ranije naučili. Uspješnost reprodukcije ovisi od toga kako je materijal
pohranjen u dugoročnom pamćenju, tj. da li je pohranjen sistematski i
organizirano.
4. Razina automatizacije- sadržaje koje smo učili možemo u svakoj prilici i
u svako vrijeme brzo, vješto i u cjelosti obnoviti (abeceda, tablica
množenja).

• Na kojoj razini vašeg pamćenja je tablica množenja?

• Na kojoj razini vašeg pamćenja je sura El-Fatih?
• Na kojoj razini vašeg pamćenja je definicija/proces fotosinteze?
• Shodno navedenom, može se utvrditi stepen naučenih sadržaja unutar
određenih nivoa.
 VRSTE PAMĆENJA
• Iako se služimo izrazom pamćenje, činjenica je
da ne postoji jedno, općenito pamćenje, već
postoji više različitih pamćenja.
• Prema vremenu zadržavanja informacija,
pamćenje se dijeli na: senzorno, kratkoročno i
dugoročno pamćenje.
• S obzirom na namjeru, pamćenje se dijeli na:
namjerno i spontano.
• S obzirom na sadržaj pamćenja dijeli se na:
mentalno i motorno.
1. Senzorno pamćenje (Ako vidite neku scenu ili sliku, pa nakon toga
zatvorite oči, ta slika će vam još pola sekunde ostati u svijesti, ili
npr. kratka melodija. Navedeni primjeri se odnose na senzorno
pomćenje). Nadolazeće informacije iz vanjskog svijeta vrlo kratko u
nepromijenjenom obliku zadržavaju se u senzornom pamćenju.
• Za vid to vrijeme iznosi oko pola sekunde, a za sluh oko dvije
sekunde. Mogli bismo reći da senzorno pamćenje predstavlja
situaciju, u kojoj nam još “zvoni u ušima”ono što smo neophodno
čuli, ili još “vidimo” ono što smo neposredno prije toga opazili.
• Vidno senzorno pamćenje se zove ikoničko/fotografsko pamćenje.
• Slušno senzorno pamćenje se zove ehoičko pamćenje (Kada čujemo
neku stranu riječ čijeg se značenja ne možemo odmah sjetiti, pustimo
je da “zvoni” u uhu još neko vrijeme ne bi li se dosjetili njenog
značenja. Ili ako čujemo neki sumnjiv zvuk iz motora automobila,
onda pažljivo slušamo hoće li se ritmički ponoviti taj zvuk. Tu
“dijagnostiku omogućuje” slušno senzorno poamćenje.
• Ehoičko pamćenje traje duže od ikoničkog pamćenja, zadnju riječ
koju čujemo bolje pamtimo nego zadnju riječ koju vidimo.
• Eksperiment: Ako ispitaniku pročitamo devet brojeva, onda se on
uvijek može dosjetiti zadnjeg broja, jer mu još uvijek “zvoni” u uhu,
ali ako mu kažemo nakon čitanja liste brojeva: “Ponovite ih”, onda
se taj zadnji broj gubi iz ehoičkog pamćenja.
 Fotografsko ili eidetsko pamćenje (što je precizniji termin) obično se
definira kao sposobnost pojedinca da se (pri)sjeti slika s izvanrednom
preciznošću i u velikoj količini. Riječ eidetsko znači "nešto što se odnosi
na izvanredno detaljno i jasno pamćenje vizuelnih prizora i slika" i
dolazi od grčke riječi εἶδος (eidos), što se direktno može prevesti kao
"viđen".
 Fotografsko pamćenje, posmatrano kod djece, predstavlja se
sposobnošću pojedinca da proučava neku sliku 30 sekundi i zadrži
gotovo savršeno fotografsko sjećanje na tu sliku u kratkom periodu
nakon što slika bude uklonjena.
 Takvi "eidetičari" tvrde da "vide" sliku na praznom platnu jasno i
savršeno detaljno kao da je ona još tu. Slično kao i druge vrste
pamćenja, na jačinu prisjećanja može utjecati nekoliko faktora, kao što
su trajanje i učestalost izloženosti podražaju, svjesno posmatranje,
važnost toga što se pamti za dotičnu osobu i sl.
 Eksperiment: Ispitivanje fotografskog pamćenja
 Primjer za ispitivanje fotografskog pamćenja: Slika se pokazuje 30
sekundi djeci, a potom ih se pita da navedu što su vidjeli na fotografiji.
• Senzorno pamćenje nam omogućuje da
zadržimo podražaj, i nakon prestanka
podraživanja receptora.
• Senzorno pamćenje u nekim modelima se
zove i perceptivno pamćenje.
• Dakle, senzorno pamćenje je pamćenje koje
omogućuje prepoznavanje vanjskih slušnih i
vizuelnih podražaja.
2. Kratkoročno (radno pamćenje) – nakon što je informacija bila
nakratko “zapisana” ili zvučno “snimljena”u našem senzornom
pamćenju, ona dolazi u kratkoročno pamćenje.
• Da bi se informacija zadržala u kratkoročnom pamćenju nužno ju je
ponavljati. Dok je ponavljamo ona je prisutna. Međutim, kada
prestanemo, ona nestaje. (Sjetite se što se dešava kada pokušavate
zapamtiti nečiji broj telefona!)
• Informacije koje pojedinac smatra važnim te želi duže zadržati, mora
kodirati u kratkoročnom pamćenju.
• Kodiranje podrazumijeva da se pristigla informacija promijeni u
smislen oblik i logički slijed kako bi se poslije mogla uspješno pronaći.
Kodiranje se odvija po kontinuumu složenosti, i to od sasvim
jednostavne perceptivne analize, pa sve do složene semantičke
konceptualizacije.
• Kodiranjem se nastoji:

1. smanjiti količina informacija koje treba pohraniti na taj način

što se odbacuje nevažno;
2. olakšati buduće pronalaženje informacija kroz tzv. što bolje
elaborirano kodiranje;
• Kodiranje je jedinstveno za svaku osobu (Istu priču pet ljudi će
ispričati po sjećanju na pet različitih načina).
• U kratkoročno pamćenje osim informacija iz senzornog
pamćenja, dolaze i informacije iz dugoročnog pamćenja.
• Kapacitet kratkoročnog pamćenje u prosjeku iznosi između pet i
devet nepovezanih čestica (to znači da se može odjednom
zapamtiti toliki broj nepovezanih čestica). Međutim, grupiranjem
se taj kapacitet može povećati.
• Primjer: Kako da na jednostavan način
upamtimo broj 124314? (rastavimo ga na
124 – model fiata i 314 (broj Pi).
• Posredstvom mnemotehnika informacije
se mogu lakše kodirati.
3. Dugoročno pamćenje je treća faza obrade informacija. Ono je poput ogromnog
skladišta (škrinje ili sehare) u kojem se nalaze imena, datumi, mjesta i mnoštvo
različitih informacija.
• Neograničenog je kapaciteta kao i senzorno pamćenje.
• Međutim, za razliku od senzornog pamćenja gdje se informacije vrlo brzo gube
te samo mali broj informacija dolazi na obradu, informacije u dugoročnom
pamćenju ostaju cijeli život.
• Neki naučnici tvrde da informacije u dugoročnom pamćenju ostaju zauvijek,
međutim zbog problema sa pronalaženjem osoba ima utisak da ih je sve
zaboravila.
• Dugoročno pamćenje mora biti dobro organizirano, kako bi osoba mogla doći
do informacije.
• Pri dosjećanju iz dugoročnog pamćenja osobito su važni tzv. znaci za
dosjećanje, koji “vode” osobu šire područje pamćenja u kojem bi se mogla
nalaziti tražena čestica.
• Eksperiment:
1. Recite voće kojem je prvo slovo (kraća stanka)“o”!
2. Recite na “o” (kraća stanka) voće!
• Odgovor na prvo pitanje je znatno brži, jer znak za dosjećanje
“voće” dovodi nas do “popisa” ili “kategorija” voća, aktivira
ga i potrebno je samo prepoznati potrebnu informaciju koju
zahtijeva znak za dosjećanje.
• Drugi način korištenja znakova za dosjećanje je njihovo
uspoređivanje sa znacima koji su korišteni pri pohranjivanju te
čestice – znaci za kodiranje.
• Npr. djelotvorni znaci za dosjećanje su oni koji su se javili i za
vrijeme pohranjivanja informacije: isto vrijeme, isti ljudi, isto
stanje i sl. Kada upoznamo neku osobu prvi put nakon što smo
je upoznali na zabavi, spontano se prijestimo i ugođaja koji je
vladao na zabavi, nekih drugih osoba koje smo tamo sreli, jela
koje smo jeli itd.
• Pamćenje je povezano sa procesom predočavanja, pa je
dovoljno samo si predočiti neki od znakova za dosjećanje, pa
da se dosjećanje ostvari.
• Mirisi su, također jaki znaci za dosjećanje prošlih događaja.
• Razlikuje se niz podjela dugoročnog pamćenja:
1. Motorno i verbalno/simboličko pamćenje
2. Prema senzornom modalitetu iz kojeg potječu informacije dijeli se na:
vidno,slušno, dodirno, mirisno i okusno pamćenje.
3. Blic pamćenje je izuzetno dobro pamćenje detalja neposredno prije, za
vrijeme i nakon iznenađujućeg događaja koji ima značajne posljedice za
pojedinca i/ili naciju. Karakteristike tog pamćenja su: potpunost, tačnost,
živost i otpornost na zaboravljanje. Ono se javlja u svojoj živosti čak i na
najmanji nagovještaj tog događaja.
• Naučnici Brown i Krulik su tvrdili da postoji poseban neuralni mehanizam
pamćenja, koji se pobuđuje dramatičnim događajima. Posredstvom njih se
čitave scene “utiskuju” u pamćenje.
4. Deklarativno i proceduralno pamćenje – Deklarativno pamćenje se
odnosi na znanje činjenica. Prema Tulvingu (1972), ono se dijeli na
epizodičko pamćenje (odnosi se na vremensko određivanje zbivanja
događaja, njihovo prostorno-vremensko povezivanje te pamćenje vezano
za objekte, događaje i ljude) i semantičko pamćenje (odnosi se na
pamćenje značenja riječi i pojmova, gramatičkih pravila za slaganje
rečenica itd.). Kod amnezije se zadržava semantičko pamćenje, ali nema
novog epizodičkog pamćenja.
 Razlika između epizodičkog i semantičkog pamćenja

1. Epizodičko pamćenje je puno osjetljivije na interferenciju

(prisustvo novih informacija) od semantičkog pamćenja,
koje je konceptualno organizirano.
2. U epizodičkom pamćenju informacije se pronalaze uz
namjeran i svjestan napor, a u semantičkom na automatski
način.
3. Epizodičko je usmjereno na subjektivnu realnost (vlastito
ja), a semantičko na objektivnu realnost.
• Primjer: Sestra želi da joj objasnimo šta je
tajfun? Da bismo joj objasnili potrebna
nam je informacija iz semantičkog
pamćenja. Međutim, kada kažemo ocu što
nas je pitala, informacija će doći iz
epizodičkog pamćenja.
 Proceduralno pamćenje je bitno za stvaranje nizova
asocijacija između pojedinačnih operacija. Najvažniji
oblici proceduralnog pamćenja su: kucanje na računaru,
igranje tenisa, vožnja automobila, pletenje, plivanje,
sviranje instrumenta itd.
 Proceduralno pamćenje kod usvajanja vještina uključuje
tri faze:
1. kognitivna faza – treba shvatiti što sve treba napraviti
(npr. pri vožnji automobila, kako se mijenjaju brzine,
povećava brzina, vozi u rikverc, koso parkiranje itd.)
2. faza povezivanja – utvrđivanje najdjelotvornijeg načina
obavljanja dijelova zadataka i povezivanja u cjelinu.
Unutar ove faze se utvrđuju i postupno otklanjaju
greške. Sve manje se koriste verbalni aspekti pamćenja,
a više motorički aspekti pamćenja.
3. automatsko odvijanje vještine – vještina se izvodi bez
svjesne kontrole.
 Ispitivanje pamćenja
• Pamćenje je jedan od najintenzivnije istraživanih kognitivnih
fenomena.
• Naučnik Herman Ebbinghaus se bavio ispitivanjem količine
zapamćenog verbalnog materijala nakon dugog vremena
neponavljanja istog.
• Frederika Bartletta je zanimalo kako se pamćenje mijenja s
protokom vremena.
• Da li je nešto zapamćeno ispituje se na tri načina: metodom
prepoznavanja, dosjećanja i uštede). Pritom, ispitivanje može
biti neposredno nakon zadavanja materijala ili odgođeno za
određeno vremensko razdoblje.
1. Metod prepoznavanja–novo gradivo se izmiješa sa starim, a
ispitanik treba izdvojiti prethodno usvojeno gradivo. Taj zadatak
je najlakši (ispitanik upoređuje zadano sa onim što je ranije
pohranjeno u pamćenje).
2. Metod dosjećanja – pri dosjećanju se daje novi materijal i
zadatak je znatno teži. Ispituje se na dva načina:
• slobodno dosjećanje–ispitanik se treba dosjetiti čim više
zadanog materijala bez obzira na redoslijed.
• dosjećanje prema redoslijedu zadavanja
3. Metod uštede – Kada ispitanik ne prepoznaje neki materijal
niti ga se može dosjetiti koristi se metod uštede. Gradivo
koje smo nekada ranije učili, pa smo ga zatim zaboravili (ne
prepoznajemo ga i ne možemo se dosjetiti), pri ponovnom
učenju redovito brže naučimo. Razlika između početnog i
ponovnog učenja može se izraziti u postocima vremena ili
broja pokušaja da se taj materijal nauči.
• Primjer: Ispit iz psihologije će lakše položiti student, koji ju
je učio u srednjoj školi.
 METODE ZA POBOLJŠANJE PAMĆENJA

1. Ponavljanje i vježbanje: Ponavljanje pomaže pri prenosu

informacija iz kratkoročnog u dugoročno pamćenje.
Ponavljanje djeluje pomalo mehanički, ali je ipak nužno.
Primjer: Kako lakše upamtiti ime osobe koju smo upravo
upoznali: Izgovorite njegovo ime na glas, postavite mu/joj
neko pitanje, upotrebljavajući pritom njegovo/njezino ime
te tokom razgovora nastojte što češće upotrijebiti ime te
osobe.
2. Povezivanje informacija s onim koje već znamo: je
elaborirano ponavljanje koje pomaže upamćivanju.
3. Stvaranje neobičnih asocijacija
4. Mnemotehnike – riječ mnemotehnika je nastala od grčkog
imena Mnemosyne (božice pamćenja), koja je bila Zeusova
žena.
• Mnemotehnike su sistemi koji se koriste pri upamćivanju
informacija, a zasnivaju se u kombiniranju odvojenih čestica
informacija u neki zajednički oblik poput akronima, stiha ili
fraze.
• Jedne od najpoznatijih mnemotenika danas su kognitivne
mape.
• Primjer akronima: “Merkur veli Zemlji: mani jučer – sutra u
nedogled putujemo” (Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter,
Saturn, Uran, Neptun, Pluton).
• Kako shvatiti razliku između stalaktita i stalagmita? Što u
špiljama visi, a što je na tlu? U riječi stalaktit je slovo k i on je
na krovu špilje.
Mnemotehnikama se nastoji: povezati
nepovezano, naći dobar znak za dosjećanje
te učiniti besmisleno smislenim.
Većina mnemotehnika se sastoji od
kombinacije verbalnih i predodžbenih
mnemotehnika.
Primjer primjene elaboriranog kodiranja:
Kako upamtiti spektar duginih boja:
“Ljepotica miluje zelenu žabu na cigli”.
(ljubičasta, modra, zelena, žuta, narančasta
i crvena).
Primjena elaboriranog kodiranja za
pamćenje formula: “Einstein miriše
cvijeta dva” E=mc2
Primjer rime i ritma: “Mala moja dajem
ti na znanje, sila masi daje ubrzanje!”
(F=mxa)
Poremećaji pamćenja
• Kvantitativni poremećaji pamćenja:
hipermnezija, hipomnezija, amnezija (retrogradna,
anterogradna i lakunarna amnezija), kriptomnezija,
amnezija u agnoziji.
• Kvalitativni poremećaji pamćenja: alomnezije,
obmane sjećanja kod depresije, manije, paranoje,
šizofrenije i depersonalizacije, pseudomnezije,
konfabulacije, patološka lažljivost i obmane
sjećanja pod dejstvom sugestije.
• Poremećaj vremenskog toka sjećanja: deja vu,
jamais vu.
 Hipermenzija je pojačana sposobnost sjećanja. Obično je prisutna kod
emocionalno obojenih sadržaja. Javlja se kod:
 Delirantnih stanja, epileptičnih sumračnih stanja i aura
 Stanja u kojima je osoba životno ugrožena
 Korištenja halucinogena
 Maničnih stanja
 Savant sindroma (autističnost sa aritmetičkim ili umjetničkim sposobnostima)

Hipomnezija je smanjena sposobnost sjećanja koja može biti psihički i organski

uslovljena. Organski izazvana- u sklopu oštećenja ostalih funkcija, a iz
razloga koji su isti i za amneziju:
 Usporenosti misaonog toka
 Hipovigilne pažnje
 Nesigurne orijentacije
 Smanjene kritičnosti
 Amnezija je nesjećanje ili nesposobnost
sjećanja onog što nam se desilo u određenom
vremenskom periodu. Može biti psihogena
nastala uslijed potiskivanja neugodnih iskustava
ili organski uslovljena.
 Retrogradna amnezija je nemogućnost
sjećanja događaja prije povrede ili traume
mozga, a anterogradna amnezija je
nemogućnost usvajanja novih sadržaja nakon
povrede ili traume mozga.
 SLUČAJ H.M.

• Od 10. godine epi napadi

• - Sa 27 godina (1953) operacija, odstranjeni: amigdala,
hipokampalni girus, uncus i 2/3 anterior hipokampusa
(centri za pamćenje).
• POSLjEDICE: anterogradna amnezija za deklarativna
znanja. Deklarativno znanje je znanje o odnosima i
objekata, pojmova, događaja ili procesa.
• OČUVANI: percepcija, apstraktno mišljenje,
sposobnost usvajanja veština i proceduralnih znanja
 SLUČAJ R.B.
u 52. godini ishemični napad (moždani
udar) tokom operacije srca.

 POSLjEDICA: nemogućnost usvajanja

deklarativnih znanja nakon operacije.

- ispitivanje mozga nakon smrti (1983)

pokazalo: bilateralno oštećenje
hipokampusa, dok su amigdala, talamus i
mamilarna tela ostali neoštećeni.
 Kriptomnezija je iskrivljeno sjećanje, tj. nesvjesno smatranje tuđih misli i
zaključaka svojim. Međutim, riječ je o nečemu što je ranije čula ili pročitala.

 Amnezija u agnoziji je nemogućnost povezivanja osjećanja sa iskustvom.

 Alomnezija je iskrivljeno sjećanje nečega što se u prošlosti stvarno

dogodilo, tj. nečega što je osoba stvarno percipirala ili doživjela.

 Obmane sjećanja kod depresije (sva sjećanja su crna, loša i negativno

obojena), obmana sjećanja kod manije (uslijed euforije osobe falsificiraju
prošlost i govore da su uvijek bili zdravi, lijepi, snažni, pametni i nikad nisu
imali problema), obmana sjećanja kod paranoje (uslijed sumanutih ideja
osoba pogrešno interpretira prošlost), obmane sjećanja ko
depersonalizacije (osoba tvrdi da je doživjela nešto što se nije dogodilo
njemu, već susjednom bolesniku).
 Pseudomnezije je sjećanje nečega što se osobi nije desilo, što
nije percipirala ili doživjela.

 Konfabulacija je izmišljeno sjećanje kojim osoba nastoji da

ispuni prazninu nakon lakunarne amnezije. Javlja se kod
parafrenije, Korsakovljeve psihoze, demencije, a mogu se javiti
kod djece i ne treba ju kažnjavati.

 Patološka lažljivost je sklonost osobe da laže.

 Obmana sjećanja pod dejstvom sugestija je nesvjesno

prihvatanje tuđe sugestije pri reprodukciji, uslijed čega se tuđe
iskustvo može doživjeti kao vlastito.
 Déjà vu (franc. "već viđeno"), déjà vu doživljaj ili déjà vu pojava,
označava psihološku pojavu koja se izražava u smislu da se nova
situacija već dogodila, viđena ili u snu doživljena. Termin je stvorio
francuski filozof, parapsiholog i promotor Esperanita, Emile Boirac.
 Javlja se kod zdravih ljudi ponekad spontano ili u stanju iscrpljenosti ili
kod otrovanih (osobito neurotoksinima kao alkoholom ili
halucinogenim drogama). Može biti posljedica neuroze, psihoze ili
organskog poremećaja mozga, osobito temporalnog režnja.
 Doživljaj je izuzetno teško provocirati, te i istraživati u laboratorijskim
uvjetima. Trenutačna istraživanja prvenstveno se fokusiraju na studije
anomalija pamćenja, obzirom da je fenomen "već viđenog" vrlo
izvjesno rezultat preklapanja neuroloških sistema za kratkotrajno i za
dugotrajno pamćenje. S druge strane, moguće je da isti provociraju i
izvjesni lijekovi, no o istome još uvijek ne postoji dovoljan broj
istraživanja.
 Eksperiment – ispitivanje fenomena déjà vu.
ODMOR
UMORAN
PROBUDITI
SAN
HRKANJE
KREVET
LJULJATI
DREMLJIV
SMIRITI
UGODA
BUDAN
NOĆ
1. Zapišite sve riječi koje ste prethodno vidjeli i
čuli, tj. kojih se možete dosjetiti.
2. Dignite ruku svi koji ste se sjetili riječi
ADVARK.
3. Dignite ruku svi koji ste se dosjetili riječi
SPAVANJE.
• Informacija koje stižu iz naših osjetila mogu nas
zavarati, tj. možemo pomisliti da dolaze iz našeg
pamćenja i izazvati nam pojavu fenomena deja
vu. Jake asocijacije između podražaja izazivaju
osjećaj da se nešto jednom već dogodilo, iako se
zapravo u stvarnosti to nije dogodilo.
 Alzheimerova bolest je teška, neizlječiva, degenerativna bolest
mozga, koja može uzrokovati smrt. Svojim napredovanjem dovodi
do demencije, gubitka pamćenja, poremećaja mišljenja, te promjena
u ponašanju i osobnosti bolesnika.

 Korsakovljeva psihoza ili Korsakovljev sindrom je teški psihički

poremećaj i degenerativni poremećaj mozga, koji se javlja u
kasnijem stadiju alkoholizma. Korsakovljeva psihoza se javlja zbog
nedostatka vitamina B1 u mozgu. Kombinacija polineuropatija i
demencije (bezumnosti, mahnitosti). Karakterizira ju poremećaji
pamćenja i sjećanja, konfabulacije, smetenost, dezorijentiranost.
Liječi se isključivo u bolnici.