1.

radionica: TOLERANCIJA (45 min)

Cilj: osviještavanje različitosti među ljudima, poticanje djece na prihvaćanje različitih od sebe i na
razmišljanje o sličnostima
Materijali 1: hamer papir s nacrtanim stablom, bojice, flomasteri, klupko vune
Materijali 2: marama za dijete iz Indije, drvena zdjela s rižom za dijete iz Kine, kapa za dijete Eskima,
hrvatski dres za dijete iz Hrvatske, klupko vune

Sredstva za provedbu projekta Idem u tvoje cipele osiguralo je Ministarstvo socijalne politike i mladih
 Aktivnosti za prvi i drugi razred OŠ:
1. Vjetar puše
Prije početka igre voditeljica postavi stolice u krug pa jedan stolac izbaci. Voditeljica stane u sredinu kruga i obrati
se učenicima: “Kad kažem vjetar puše za sve one koji nose traperice, trebaju ustati svi koji danas nose odjeću koja
se traži, u ovom slučaju traperice, i zamijeniti mjesta, odnosno pokušati sjesti na neki od slobodnih stolaca.
Prilikom zamjene mjesta dopušteno je samo sporo kretanje, i to tako da se gazi nogom pred nogu.“ Voditelj na
ovom mjestu demonstrira način kretanja i nastavlja s uputama: “Znači, ne smiju se raditi veći koraci, niti trčati.
Budući da u krugu nedostaje jedan stolac, netko će uvijek ostati bez mjesta za sjedenje. Tada onaj tko je ostao bez
stolca preuzima vođenje igre i postavlja novi uvjet. Svaki učenik smišlja uvjet vodeći računa o karakteristikama
članova grupe. Počnimo: “Vjetar puše za one koji vole...jesen.”

2. Razredno stablo
Voditeljice pripremaju hamer papir na kojem su nacrtale stablo s granama i govore djeci da docrtaju listove na
stablu. Daju uputu da svatko nacrta jedan list koji ih najbolje predstavlja (izaberu omiljene boje, nacrtaju na njemu
neki simbol) i koji će moći kasnije prepoznati u mnoštvu drugih listova.
Voditeljice ukazuju na različitost listova, ali i na to da bez njih svih ne bi drvo bilo toliko posebno. Voditeljice
imaju zadatak da djeci ukažu na to da se drugi ljudi moraju uvažavati, da smo svi drugačiji, ali da nas to čini
posebnima i jedinstvenima!

Sredstva za provedbu projekta Idem u tvoje cipele osiguralo je Ministarstvo socijalne politike i mladih
 3. Klupko vune
Voditeljice s učenicama stoje u krugu. Voditeljica u ruci drži klupko vune. Početak niti klupka čvrsto drži u ruci, a
preostalo klupko baci izabranom učeniku. Pri tome glasno imenuje učenika te kaže što šalje, što želi ili što daruje
toj osobi. Na primjer: „Luka, šaljem ti želju da budeš uspješan na pismenom ispitu“ ili „Darko, želim da ti se
ostvari želja da tvoja ekipa pobijedi u natjecanju“ ili “Anja, darujem ti osmijeh ohrabrenja za …“. Igra se nastavlja
tako da svaki učenik koji je „ulovio“ klupko čvrsto primi nit, a klupko baca sljedećem učeniku. Svi učenici dodaju
klupko tako dugo dok svi u razredu nisu povezani „mrežom“ dobrih želja i darova. Igra pridonosi povezanosti
učenika u razrednom odjelu.
Na kraju svakom učeniku odrežemo dio vune i zavežemo oko ruke da mu ostane kao narukvica prijateljstva i lijepih
želja.

Sredstva za provedbu projekta Idem u tvoje cipele osiguralo je Ministarstvo socijalne politike i mladih
 Aktivnosti za treći i četvrti razred OŠ:

1. Put oko svijeta

Prebrojavanjem voditeljice dijele razred u četiri grupe. Svaka grupa dobije jednu zemlju i narod koju mora
predstavljati (Indija, Kina, Hrvatska, Eskim). Uz kratku priču kako živi dijete iz tog dijela svijeta prikazane su
sličice te su svakoj grupi dodijeljeni rekviziti koji će im pomoći da se maskiraju i predstave zemlju. Među sobom
izabiru jednog učenika koji će biti predstavnik (u slučaju neodlučnosti ili svađe voditeljice brojalicom odlučuju) i
pred razredom izložiti kako izgleda jedan dan u životu malog Eskima ili Kineza.
Kroz diskusiju raspravljamo o različitostima djece diljem svijeta. S vremenom im približavamo njihove međusobne
razlike i sličnosti u razredu i kako čine zanimljivu cjelinu baš zbog tih različitosti. U razgovoru se dotičemo i teme
nasilja među vršnjacima („Po čemu su različita predstavljena djeca?“ „Po čemu su slična sva predstavljena djeca?“,
„Postoji li nešto po čemu se vi razlikujete od druge djece u razredu?“, „Po čemu ste slični s drugom djecom u
razredu?“, „Kako se ponašaju prema vama zbog te razlike?“, „Što biste pokazali i kako bi se predstavili da netko od
ove djece dođe k vama u razred?“, „Što ne volite da vam se događa s prijateljima?“).

Sredstva za provedbu projekta Idem u tvoje cipele osiguralo je Ministarstvo socijalne politike i mladih
 INDIJA
Bok! Ja sam Yoshita Sharma i imam 10 godina. Ja živim s roditeljima, djedom, sestrom, tetom i bratićem u Noidi.
Noida je grad na sjeveru Indije, u saveznoj državi Uttar Pradesh. U 8.30 počinje nastava, a prije nastave se
pomolimo. U mojem razredu je 45 djece. U školi učimo imenice na engleskom, učimo o društvenim događanjima,
zemljopis, čitamo knjige i slično. Učiteljica nam zadaje duge diktate, moramo pisati jako brzo da bismo je mogli
pratiti. U školi imamo zbor u koje pjevam, a također vježbamo judo, karate i jogu. U vrijeme velikog odmora odem
do kantine po jelo „chole bhatura“, to je prženi kruh s umakom od rajčice. Kad dođem iz škole presvučem se i
istuširam, a najviše volim popiti hladni milkshake od vanilije koji me osvježi jer je ovdje strašno vruće. Kod kuće
gledam tv dok mama priprema ručak: kruh, rižu, povrće i slatku skutu. Poslije toga odmorim pa napišem domaću
zadaću. Za večeru imamo sir, rižu, kruh i grašak.

Sredstva za provedbu projekta Idem u tvoje cipele osiguralo je Ministarstvo socijalne politike i mladih
 KINA
Pozdrav! Moje ime je Fu Zhaomeng i imam 12 godina. Živim s roditeljima, bakom i djedom u glavnom gradu Kine
koji se zove Peking. Prije nego odem u školu baka mi pripremi doručak congee. To je kaša od riže s kolačem. Ja
jako volim congee. Kada stignem u školu pomažem nastavniku pokupiti domaće zadaće od svih učenika jer sam
predstavnik razreda. Nastava nam se sastoji od četiri dijela danas: dva kineska predmeta, engleski i povijest. Za
vrijeme ručka idemo u kantinu, ne volim jesti povrće nego meso. Uskoro će praznici, a za vrijeme praznika volim se
igrati s prijateljima iz razreda. No, za vrijeme ovih praznika morat ću učiti za ispite koji me čekaju. Nakon škole
idem kući i malo se odmorim prije večere - za večeru obično imamo rižu, prženo meso i povrće. Nakon večere
gledam TV i napišem zadaću.

Sredstva za provedbu projekta Idem u tvoje cipele osiguralo je Ministarstvo socijalne politike i mladih
 ESKIMI
Pozdrav! Moje ime je Louisa Netok, imam 10 godina i živim u Quebeccu, to je pokrajina u Kanadi. Živim s
mamom, tatom i malom sestrom. Ujutro ustajem u 7.30, pospremim krevet i pomognem mami nahraniti malu sestru.
Nakon toga doručkujem i idem u školu. Škola mi počinje u 8.45. Danas ćemo imati engleski, matematiku, prirodu i
povijest. Za vrijeme odmora jedem sušenu ribu. Nakon jela igram se s prijateljima vani na snijegu. Nakon škole
idem kući. Kod kuće mama sprema ručak suaasat. Suaasat je juha od ribe, jako je volim. Nakon ručka pomognem
mami oprati suđe i nakon toga gledam TV. Prije spavanja napišem zadaću i igram se sa sestrom. Eskimi su prije,
za vrijeme lova po zimi živjeli u igluu (na slici), a po ljeti u krznenim šatorima, no sada živimo u normalnim
kućama. Vama bi bilo jako teško živjeti u plemenu s Eskimima. Mi živimo u jako hladnom području i jedemo samo
meso i ribu, i ponekad bobice.

Sredstva za provedbu projekta Idem u tvoje cipele osiguralo je Ministarstvo socijalne politike i mladih
 HRVATSKA
Bok, ja sam Petar! Ja živim u Velikoj Gorici i imam 10 godina. Živim s mamom, tatom, bakom, sestrom i bratom.
Budim se u 7 sati. Baka mi pripremi za doručak jaja i nakon toga idem u školu. Škola nam počinje u 8.00 sati.
Danas imam 4 sata: prirodu, hrvatski, matematiku i likovni. Jako volim crtati i bojati na likovnom. Za vrijeme
velikog odmora jedemo hranu koju nam pripremaju u školi, danas je varivo na rasporedu. Ne volim baš varivo.
Nakon jela, stignem se malo poigrati s prijateljima. Poslije škole idem kući gdje me čeka ručak - pohana piletina s
krumpirima, obožavam to jesti! Nakon ručka se odmorim, napišem zadaću pa se igram s prijateljem ili gledam TV.

Sredstva za provedbu projekta Idem u tvoje cipele osiguralo je Ministarstvo socijalne politike i mladih
 2. Klupko vune
Voditeljice s učenicama stoje u krugu. Voditeljica u ruci drži klupko vune. Početak niti klupka čvrsto drži u ruci, a
preostalo klupko baci izabranom učeniku. Pri tome glasno imenuje učenika te kaže što šalje, što želi ili što daruje
toj osobi. Na primjer: „Luka, šaljem ti želju da budeš uspješan na pismenom ispitu“ ili “Anja, darujem ti osmijeh
ohrabrenja za …“. Igra se nastavlja tako da svaki učenik koji je „ulovio“ klupko čvrsto primi nit, a klupko baca
sljedećem učeniku. Svi učenici dodaju klupko tako dugo dok svi u razredu nisu povezani „mrežom“ dobrih želja i
darova. Igra pridonosi povezanosti učenika u razrednom odjelu.
Na kraju svakom učeniku odrežemo dio vune i zavežemo oko ruke da mu ostane kao narukvica prijateljstva i lijepih
želja.

Sredstva za provedbu projekta Idem u tvoje cipele osiguralo je Ministarstvo socijalne politike i mladih