Energetska Sigurnost Kompetna Hrestomatija

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
ENERGETSKA SIGURNOST
Hrestomatija za internu upotrebu
Akademska godina, 2020/2021

Strategos, 1(2), 2017, 41-78
UDK 32
UDK 355/359
Pregledni znanstveni rad1
Stvaranje europske energetske unije i

dnevni red političkog odlučivanja EU-a 1
Jelena Radić Đozić
Sažetak
Pitanje energetske sigurnosti, definirane kao sigurna opskrba energentima, potaknulo

je produbljenje europske integracije na energetskom području, koje se držalo
neodvojivim dijelom nacionalnog suvereniteta, tek kada je na važnosti dobio sigurnosni
stup europske energetske politike sa svojom vanjskom dimenzijom, i to primarno uz
opskrbu plinom. Pitanje stvaranja europske energetske unije penjalo se postupno
po dnevnom redu EU-a, a uspjelo se popeti visoko tek putanjom „visoke politike”,
nakon što je uokvireno kroz sigurnosni stup. Na to su utjecali mnogi institucionalni i
pojedinačni akteri, a još više vanjski krizni događaji. Iako je jedan institucionalni akter
EU, s uobičajenom ulogom iniciranja politika, vrlo rano oblikovao pitanje opskrbe
energenata kao sigurnosno pitanje, u radu ćemo, primjenjujući teoriju postavljanja
dnevnog reda, nastojati pokazati što je sve bilo potrebno da se ostale institucije i države
članice EU-a uvjere u važnost tako oblikovanog pitanja, te da je Europsko vijeće,
koje je, prije zadovoljno statusom quo, dugo sprječavalo stavljanje pitanja na dnevni
red, odigralo ulogu „moćnog vratara”. S pomoću Kingdonova koncepta „prozora
mogućnosti” pokazat ćemo da je tek konvergencija osnaženoga političkog tijeka,
uslijed novih geopolitičkih događaja, s već postojećim policy i problemskim tijekovima
omogućila otvaranje „prozora” za dalje produbljivanje europske energetske politike.
Osvrnut ćemo se i na problem koherentnosti europske energetske politike, uvjetovan
njezinim trima stupovima, međusektorskim implikacijama i intrainstitucionalnim
segmentiranjem.
1 Rad je primljen u uredništvo 7. 8. 2017., a prihvaćen je za objavu 15. 9. 2017.

Ključne riječi:
energetska sigurnost, europska energetska unija, sigurnost opskrbe plinom, sigurnosni

stup europske energetske politike
Abstract
The energy security issue, in this paper defined as security of energy supply, has
provoked deepening of the European integration in the energy field, which has
previously been treated as an inseparable part of the national sovereignty. This has
started to develop at the time when the security pillar of the energy policy with its
external dimension has come to prominence, primarily connected with the gas supply.
The issue of the European Energy Union creation has gradually been rising up the
EU agenda: it has moved to the top of the agenda only after it had been framed as a
security pillar and also as an issue of „high politics”. It was being influenced by various
institutional and individual actors, and even more by external crises. Although one
of the institutional EU actors, usually acting as a policy initiator, has very early
framed the issue of energy supply as a security one, in this paper we primarily aim to
point out what was needed to convince the other EU institutions and the EU member
states of the prominence of framing this issue as a security one. It also aims to point
out that the European Council, satisfied with the status quo for a rather long period
of time, played a role of a „gate keeper”. Through Kingdon´s concept of „window
of opportunity” we will try to present that only when the strengthened politics
stream, due to new geopolitical events, converged with the already existing policy
and problem streams, the opening of „window” for further deepening of the European
energy policy has been enabled. We will also consider the problem of coherence of the
European energy policy, conditioned by its three pillars, inter-sectorial implications
and intra-institutional segmentation.
Key words:
energy security, European Energy Union, security of gas supply, security pillar of
the EU energy policy
42
Stvaranje Europske energetske unije i dnevni red političkog odlučivanja EU-a
Uvod
Osnovni cilj stvaranja europske Energetske unije (EEU) je povećanje

energetske sigurnosti EU-a. Pitanje energetske sigurnosti, definirane kao
sigurnost opskrbe energentima, bilo je predmetom interesa mnogih aktera
gotovo od osnivanja EU-a. Zašto je baš sada pitanje energetske sigurnosti
postalo toliko značajno da je postignut konsenzus oko potrebe produbljivanja
integracije na energetskom području?
Energenti su bili u temeljima osnivanja Europskih zajednica (EZ), a i tada
je to bilo i političko i sigurnosno pitanje: cilj jedne od zajednica, Europske
zajednice za ugljen i čelik (EZUČ), bio je zajednička uprava nad ugljenom,
energentom koji je smatran ekonomskim pokretačem ratova. Tada je to bilo
pitanje unutarnje politike i sigurnosti europskih integracija jer je cilj bio
pomirba država članica i unutarnjopolitička stabilnost Europe; u skladu
s neofunkcionalističkim teorijama očekivalo se da će povezivanje preko
energenata imati učinak prelijevanja na druga područja suradnje. Postupno
su energenti postajali pitanje i vanjskopolitičkog djelovanja jer je, zbog velike
ovisnosti EU-a o uvozu energenata, pretpostavka energetske sigurnosti
iziskivala razmjerno snažnu interakciju EU-a s okruženjem.
U povijesti EU-a različite vrste energenata dobivale su i gubile na značaju. U
vrijeme osnivanja EZ-a u fokusu su bili ugljen, tada u nadležnosti EZUČ-a
(ukinut 2002. nakon što je zatvorena većina ugljenokopa i čeličana u zapadnoj
Europi), odnosno nuklearna energija, u nadležnosti Euroatoma, organizacije
koja je uspostavila interno tržište i Agenciju s isključivim pravom sklapanja
ugovora vezanih uz opskrbu, koja postoji i danas. Od 1970-ih na značaju
je dobila nafta, no poslove vezane uz sigurnu opskrbu naftom preuzela je
Međunarodna energetska agencija IEA, osnovana na inicijativu SAD-a, a
države članice EU-a uglavnom se pridržavaju režima te organizacije. Zbog
toga EU u odnosu prema IAE-u ima tek sekundarnu ulogu u osiguravanju
sigurnosti opskrbe naftom.
Danas je najvažnije pitanje europske energetske politike (EEP) sigurnost
opskrbe plinom. Naime, tržište nafte je globalan, fleksibilan i transparentan
sustav, manje podložan zloporabama, dok je tržište plina regionalan,
43
nefleksibilan sustav pa plin i fiksni plinovodi kojima se prevozi, lako

„dovode potrošače u zamku ovisnosti o opskrbljivaču” (Buchan, 2015).
Iako su energenti u temeljima EU-a pa su energetska pitanja iz različitih
perspektiva (ekonomske, ekološke, pa i iz perspektive sigurnosti opskrbe)
vrlo rano zaokupljala barem jednu od EU institucija, stvaranje zajedničke
politike na tom području nije išlo lako.
Na postavljanje pitanja o stvaranju EEU-a visoko na dnevni red EU-a utjecali
su mnogi akteri, institucionalni, ali i pojedinačni. Bitnu ulogu odigrali su
pojedinci, snažni zagovornici europeizacije energetske politike, tadašnji ili
budući čelnici EU institucija. Potrebu reformiranja i reorganiziranja EEP-a
u EEU najavio je Jean-Claude Juncker kao jedan od deset prioriteta u svom
izlaganju pred Europskim parlamentom (EP) uoči glasovanja o imenovanju
za predsjednika Europske komisije (EK) u srpnju 2014. godine. Kao osnovni
razlog istaknuo je geopolitička događanja i mogućnost rasta cijene energenata
koji dolaze s istoka (misleći na Rusiju) „iz komercijalnih ili političkih razloga”
te najavio mjere kao što su ujedinjenje resursa, kombiniranje infrastrukture,
ujedinjavanje pregovaračke moći prema trećim državama, diversificiranje
energetskih izvora, omogućivanje reverznih isporuka energenata i
reduciranje velike energetske ovisnosti više država članica.2 Već je njegov
prethodnik Jacques Delors EEP smatrao tek suboptimalnim rješenjem pa je
zajedno s tadašnjim predsjednikom, a sada članom EP-a Jerzyjem Busekom
2010. pozvao na stvaranje europske energetske zajednice kao sljedeći korak
u europskom integracijskom procesu, kao novi veliki projekt EU-a.
Prije Junckera stvaranje EEU-a u travnju 2014. predložio je tada premijer
Poljske, danas predsjednik Europskog vijeća (EV) Donald Tusk u autorskom
članku objavljenome u Financial Timesu (Tusk, 2014). Tuskovu ideju preuzeo
je EK i stvorio novu funkciju zamjenika predsjednika EK-a zaduženog za
2 Događanja koja su uslijedila na energetskim tržištima ubrzo nakon Junckerova govora

trebala su ublažiti europske bojazni, barem u vezi s rastom cijena energenata. Prema podatcima
Svjetske banke, od ljeta 2014. do početka 2015. godine cijene nafte pale su sa 105,23 $ na 47,11 $
po barelu, a kako se formula za izračun cijena plina temelji na cijeni nafte, uslijedio je, doduše
sa zadrškom i pad cijene plina (Izvor: https://ycharts.com/indicators/average_crude_oil_
spot_price). Međutim, s obzirom na iskustva utjecaja geopolitičkih događanja ne samo na
cijenu nego i na sigurnost opskrbe plinom, bojazni EU-a nisu nestale.
44
energetsku uniju, na koju je imenovao još jednog zagovornika EEU-a,

predstavnika male, nove članice EU-a, Slovaka Maroša Šefčoviča. Upravo
je EV pod predsjedanjem Tuska donio odluku o poduzimanju prvih koraka
prema stvaranju EEU-a na sastanku u ožujku 2015. godine (Council of the
EU, 2015a). Vođe država članica EU-a obvezale su se na osiguranje cjenovno
prihvatljivih, održivih i sigurnih energenata za EU. Fokus sastanka bio je na
energetskoj sigurnosti i plinskim ugovorima, koji moraju biti transparentni,
u skladu s EU zakonodavstvom te ne smiju negativno utjecati na europsku
energetsku sigurnost, što većinom plinski ugovori potpisani s ruskim
Gazpromom trenutačno nisu.
Zalaganju EK-a kao institucionalnog aktera koji u pravilu ima ulogu
iniciranja politike, pa tako i postavljača dnevnog reda, nužno je trebala
podrška institucionalnih aktera koji imaju zakonodavnu ulogu – EP-a
ili još više Vijeća EU-a jer su središnji akteri europeizacije energetskih
politika bile i ostale države članice, koje dugo nisu željele odustati od
koncepta nacionalne energetske politike kao neodvojivog dijela nacionalnog
suvereniteta. Konačnom postavljanju pitanja stvaranja EEU-a na dnevni red
EU-a prethodio je dugotrajan i mukotrpan proces u kojem su bitnu ulogu
imali i izvanjski akteri i naročito događaji.
Europska energetska politika nastala je tek nakon što je zbog vanjskog
kriznog događaja pitanju energetske sigurnosti porasla važnost. Prvi put
u jedan primarni zakonski dokument EU-a, Ugovor o funkcioniranju EU-a
iz Lisabona 2007. godine, uključen je poseban članak (194.) o energetskim
pitanjima. Definirana su četiri glavna cilja EEP-a (European Union, 2016b):
funkcionalno energetsko tržište; sigurna opskrba energentima; energetska
učinkovitost i štednja, te razvoj obnovljivih izvora energije (OIE); kao i
povezivanje energetskih mreža. Tim Ugovorom EEP još nije pomaknut
iz područja međuvladine suradnje na europsku razinu, nije do kraja
komunitiziran, nego je ostao područje podijeljene odgovornosti između
EU institucija i država članica. Ipak je vanjska dimenzija EEP-a vezana uz
sigurnost opskrbe energentima dobila dodatnu institucionalnu podršku.
Uvedena su dva nova aktera – visoka povjerenica za zajedničku vanjsku i
sigurnosnu politiku (ZVSP) EU-a i predsjednik EV-a, koji su s vremenom
dali „političko lice” EEP-u. EU je dobio šansu provesti energetska pitanja
45
putom od isključivo nacionalnog, preko mješovitog do nadnacionalnog

upravljanja (Eckert, 2016).
U ovom radu zadržat ćemo se na pitanju plinske sigurnosti jer zbog važnosti
plina, koja raste unazad desetak godina, 2014. godine je pitanje stvaranja
EEU-a i došlo na dnevni red EU-a. Nastojat ćemo pokazati da se pitanje
energetske sigurnosti u diskursu EU-a pojavilo vrlo rano jer je barem jedna
EU institucija rano oblikovala energetsko pitanje kao sigurnosno pitanje, ali
jako dugo u važnost tog pitanja nije uspijevala uvjeriti ostale EU institucije, a
osobito ne sve države članice. To je i razlog zašto je tako dugo trajalo razdoblje
postupne komunitizacije energetske politike, dok se revolucionaran zaokret
poput stvaranja EEU-a činio nezamislivim3.
Pokušat ćemo pokazati koje su nezavisne varijable (akteri odnosno događaji)
utjecale na rast važnosti pitanja energetske sigurnosti i dokazati da je manji
utjecaj imao odnos moći unutar EU-a, kako je to inače uobičajeno kod
stvaranja EU politika. Na rast važnosti pitanja energetske sigurnosti veći
su utjecaj imale nove, manje i slabije države članice, a manje stare, velike
i moćne (poput Njemačke, Francuske i Italije). Pokazat ćemo da su na
važnost pitanja snažno utjecali vanjski čimbenici – vanjski akteri, a još više
vanjski događaji. SAD je bio vanjski akter koji se zalagao za isticanje pitanja
energetske sigurnosti i podržavao nove, manje članice EU-a u zalaganju za
razvoj institucionalnih kapaciteta za bavljenje energetskom politikom.
Najvažnija pokretačka snaga bili su upravo vanjski, i to ugrožavajući događaji
(plinske i ukrajinska kriza), koji su poslužili kao katalizatori za komunitizaciju
energetske politike, što je inače uobičajeno za ZVSP (Geigerich, 2015). Tek
višestruko ponavljanje vanjskih kriznih događaja otvorilo je put vertikalnom
produbljivanju integracije na području EEP-a jer realizacija ciljeva EEU-a
nužno pretpostavlja do sada neviđenu razinu suradnje između država
članica na ovom području i upravljanje na nadnacionalnoj, EU razini.
3 S. Eckert (2016) govori o „desetljećima propuštenih šansi da se upravljanje prenese na

nadnacionalnu razinu” .
46
Primjena teorije postavljanja dnevnog reda i pristupa „prozora

mogućnosti” na istraživačko pitanje
U ovom radu naglasak ćemo staviti na fazu procesa kreiranja politike u kojoj se
neko pitanje adresira – fazu postavljanja dnevnog reda (engl. agenda-setting).
Tom fazom započinje „ciklus politike”, koji se prema A. R. Youngu (2015)
najčešće razmatra unutar pet faza: nakon postavljanja dnevnog reda slijede
formulacija politike (u kojoj se formuliraju prijedlozi društvene intervencije,
odnosno odabiru ciljevi i instrumenti), odlučivanje o politici (u kojoj se javna
politika legitimira te se odlučuje o smjeru njezina razvoja), implementacija te
evaluacija4. Fokusiranje na prvu fazu „ciklusa politike” navodi na primjenu
teorije postavljanja dnevnog reda na istraživačko pitanje. Koristit ćemo
zaključke jednog od najvažnijih izučavatelja utjecaja postavljanja dnevnog
reda na kreiranje javnih politika u EU-u S. Princena (2009), a za tumačenje
vremenskog konteksta određenih događaja od velike će pomoći biti pristup
„prozora mogućnosti” J. W. Kingdona (2014).
Osnovna jedinica analize bit će pitanje energetske sigurnosti i s njom
povezanog EEU-a. Proučavat ćemo tko je ili što je utjecalo na to da je pitanje
postalo toliko važno da može stići visoko na dnevni red EU-a i time u
fokus pozornosti „publike”, u ovom slučaju aktera relevantnih za proces
postavljanja dnevnog reda EU-a5, kao osnovni preduvjet za poduzimanje
određenih aktivnosti u svezi s tim pitanjem. Prema Princenu i Rhinardu
(2006) dnevni red predstavlja grupu pitanja koja se ozbiljno razmatraju
odnosno privlače pozornost u političkom sustavu poput EU-a, koji ima
načina odlučiti kojim će se pitanjima baviti, a kojima neće. Za S. Soroku (2002)
dnevni red predstavlja rangiranje relativne važnosti različitih javnih pitanja.
Na dolazak pitanja na dnevni red snažno utječe njegova važnost, ono što
pitanje jest, a po Entmanu (1993) i ono nešto što dio informacije (pitanja) čini
uočljivijim, smislenijim, lakše pamtljivim za publiku.
4 S podjelom ciklusa kreiranja politika na pet faza slažu se i Versluis, Van Keulen i
Stephenson (2011).
5 Kanadski autor S. Soroka (2002) razlikuje publiku u istraživanju javnog mišljenja –
javnost per se, u medijskoj agendi su to novinari, a kada je riječ o političkoj agendi onda su to
političari ili birokrati.
47
Teorija je primjenjiva na istraživačko pitanje jer:

• pokazuje da postavljanje jednog pitanja na dnevni red može
pretpostavljati uklanjanje nekog drugog pitanja s dnevnog reda,
što se događalo s tri stupa EEP-a (ekonomskim, okolišnim i
sigurnosnim), čija se važnost kroz vrijeme mijenjala
• objašnjava da pitanja mogu biti definirana kao konfliktna u smislu
različitih stavova različitih grupa, što je kod pitanja energetske
sigurnosti bio slučaj s različitim stavovima različitih država članica
EU-a
• objašnjava da važnost pitanja može s vremenom padati ili rasti,
što je primjenjivo na pitanje energetske sigurnosti koje je u EU
više puta dobivalo na važnosti pod utjecajem nekog vanjskog
kriznog događaja, da bi zatim (ovisno o dostupnosti i cijeni
energenata) ponovno gubilo, sve dok kumulativan učinak vanjskih
kriznih događaja nije ukazao na potrebu njegova rješavanja
produbljivanjem EU integracije
• razlikuje „nisku politiku” i „visoku politiku” (Princen i Rhinard,
2006), pa ćemo pokazati kako pitanje energetske sigurnosti nije
uspijevalo stići visoko na dnevni red EU-a dotle dok se to pokušalo
činiti putanjom „niske politike” (preko EK-a), a uspjelo je putanjom
„visoke politike” (preko EV-a) kada su vanjski krizni događaji
uvjerili „publiku” da je energetska politika primarno sigurnosno i
političko pitanje.
Teoretičari postavljanja dnevnog reda veliku pozornost poklanjaju
uokvirivanju pitanja, jer na stavljanje na dnevni red utječe kako je pitanje
predstavljeno i koja je važnost atributa koji su mu dodani. Uokviriti pitanje
znači odlučiti kako ga prezentirati i kako o njemu raspravljati. Mnogi
autori (McCombs i Valenzuela, 2007; Weaver, 2007) drže da je samo riječ o
nastavku postavljanja na dnevni red, o drugoj razini postavljanja dnevnog
reda, a prema Balmasu i Sheaferu (2010) na prvoj razini postavljanja
dnevnog reda odlučuje se o onome „što”, a na drugoj „kako”. S. Princen
(2011:pp.119-121) uokvirivanje drži osobito važnim upravo za dnevni red
EU-a, gdje se politike kreiraju u različitim institucionalnim strukturama (EK,
Vijeće EU, EP), od kojih svaka ima različitu agendu, pa utječe na to koja će
48
institucionalna struktura EU-a raspravljati o pitanju. S obzorom na to da su

različite institucije receptivne za različite vrste pitanja, glavni zadatak aktera
koji želi neko pitanje postaviti na dnevni red EU-a je uokviriti ga na način da
bude atraktivno za instituciju na koju cilja. Institucionalne strukture ne drži
neutralnima jer su obilježene preferencijalnom pristranošću i receptivnije
su za pitanja koja se nadovezuju na ona kojima se već bave pa ta imaju i
najviše šansi doći na dnevni red. Princen i Rhinard (2006) drže da to „kako
se politike inicijalno formuliraju i upakiraju, ima velik utjecaj na eventualni
ishod”.
EK je vrlo rano energetskim pitanjima dodavao sigurnosne atribute, ali
ih nije uspijevao dovesti visoko na dnevni red EU-a. Zahvaljujući dobro
odabranom sigurnosnom okviru, porasla je važnost energetskih pitanja, ali
dolazak na dnevni red onemogućavalo je to što ih je takvima vidio i gurao
EK kao nenadležna institucionalna struktura koja je Rimskim ugovorima
dobila samo limitirane vanjskotrgovinske kompetencije. Buchan (2015:p.356)
tvrdi da je EK tražio ulogu koju mu države članice nisu namijenile. Prema
Entmanu (1993:p.53), samo selektiranje, ponavljanje i oblikovanje pitanja
ne jamči utjecaj (privlačenje pozornosti) „publike” jer je spoznaja važnosti
rezultat interakcije sadržaja (pitanja) i primatelja (publike). Problem je bio što
se za davanje na važnosti energetskim pitanjima zalagala EU institucionalna
struktura koja je u prvom redu zastupala europske interese. Na energetskom
području prisutni su snažni nacionalni interesi, koje predstavljaju druge EU
institucionalne strukture, u prvom redu Europsko vijeće. U ovom slučaju,
prema teoriji postavljanja dnevnog reda, EV je imao ulogu „moćnog vratara”
koji je dugo bio zadovoljan statusom quo te sprječavao stavljanje pitanja na
dnevni red.
Kingdonov pristup „prozora mogućnosti” je triangularni model tijekova:
problemskog tijeka, u kojem akteri poklanjaju pozornost problemu; tijeka
javne politike (engl. policy), koji se odnosi na prijedloge aktivnosti; i političkog
tijeka (engl. politics), koji označava određene povoljne aktivnosti i događaje.
Kada se ta tri tijeka spoje, otvara se „prozor” kroz koji u kratkoj vremenskoj
sekvenci pitanja dolaze na dnevni red, čemu mogu pripomoći „policy
poduzetnici”, tj. akteri koji u pravom trenutku aktivno nastoje povezati
probleme, rješenja i političke događaje. Pristup je koristan iz više razloga:
49
• Omogućuje objasniti kako je tek jačanje političkog tijeka (promjena

geopolitičkih okolnosti) omogućilo rast važnosti pitanja energetske
sigurnosti: dok je politički tijek bio slabiji od policy tijeka (koji
se sastojao od različitih ekonomskih, okolišnih, ali i sigurnosnih
prijedloga rješenja EK-a za energetsku politiku), energetska
sigurnost nije mogla doći visoko na dnevni red jer zbog nesuglasica
između država članica pitanje nije moglo dobiti dovoljnu razinu
potpore. Uspjelo je to tek kada je energetska sigurnost povezana s
političkim tijekom, tj. kada je geopolitički razvoj događaja stvorio
uvjete u kojima su akteri relevantni za proces postavljanja dnevnog
reda EU-a interpretirali energetsku sigurnost kao problem koji je
potrebno rješavati većim stupnjem integracije. U tom su trenutku
povezani policy, politički i problemski tijek pa se preko energetske
sigurnosti otvorio „prozor mogućnosti” za evoluciju EEP-a, tj. dalje
vertikalno produbljivanje već integriranog područja.
• Young (2015:p.47) drži kako je Kingdon kritizirao njegov „ciklus
politike”, držeći da se faza postavljanja dnevnog reda i faza
formulacije politike ne pojavljuju nužno jedna iza druge, nego se
politika povremeno razvija unaprijed a da ne postoji problem koji
treba riješiti, pa njezino postojanje može olakšati stavljanje nekog
pitanja na dnevni red. EK je vrlo rano ne samo isticao važnost
pitanja energetske sigurnosti EU-a nego je nudio i rješenja za
njezino poboljšanje pa je „prozor mogućnosti” koji su joj pružili
vanjski događaji iskoristio da postane pravi „poduzetnik” europske
energetske politike, ali i da nametanjem svojih već gotovih rješenja
ojača svoju ulogu u EEP-u.
U istraživanju su prikupljani i analizirani empirijski podaci iz primarnih
izvora, EU dokumenata. Kao sekundarni izvor podataka poslužili su stavovi
stručnjaka, političara, dužnosnika EU-a ili država članica izneseni u javnim
publikacijama (časopisima, novinama…), dok je kao tercijarni izvor korištena
znanstvena literatura. Primijenjena je metoda analize diskursa.
50
Rast važnosti i problem koherentnosti sigurnosnog stupa EEP-a
Svi akteri koji su pridonosili jačanju važnosti pitanja stvaranja EEU-a i njegovu
postavljanju visoko na dnevni red EU-a uokvirili su EEP kroz kategoriju
sigurnosti. EEP se može uokviriti na različite načine jer zbog temeljnih ciljeva
(kompetitivno unutarnje energetsko tržište, sigurna opskrba energentima
po prihvatljivim cijenama i borba protiv klimatskih promjena) počiva na tri
sadržajno različita stupa: sigurnosnom, ekonomskom i okolišnom, od kojih
svaki ima svoju povijest i svoja posebna obilježja.6 Tri stupa kroz vrijeme
su mijenjala svoju važnost; trenutačno sigurnosni stup ima prioritet pred
ekonomskim i okolišnim.
Svaki od njih ima svoj način stvaranja politike: u ekonomskom stupu EEP-a
primjenjuje se metoda Zajednice tipična za sve tržišne politike i odluke
koje se odnose na unutarnje politike EU-a, a sve više i regulatorni način.
Isto vrijedi za okolišni stup, dok se u sigurnosnom stupu umjesto izvorno
intenzivnog međuvladinog načina, sve više primjenjuje metoda suradnje,
tipična za ZVSP. Tako se i politike svakog od stupova stvaraju na različitim
razinama: na EU razini kada je riječ o ekonomskom i ekološkom stupu,
odnosno izvorno isključivo na nacionalnoj razini kada je riječ o sigurnosnom
stupu, koji je u međuvremenu postao područje podijeljene odgovornosti
između EU institucija i država članica, između EU i nacionalne razine.
Stupovi EEP-a imaju različit smjer aktivnosti, unutarnju ili vanjsku dimenziju.
Za ekonomski stup primarna je unutarnja dimenzija jer se ostvaruje preko
unutarnjeg energetskog tržišta i njegove liberalizacije regulirane na temelju
različitih „energetskih paketa” EK-a7. Jednako je i s okolišnim stupom, u
kojem je EU nametnuo državama članicama konkretne ciljeve s konkretnim
rokovima kako bi preuzeo globalni primat u borbi protiv klimatskih promjena.
Za sigurnosni stup EEP-a primarna je vanjska dimenzija jer se odnosi na
sigurnu opskrbu EU-a uvoznim energentima. Podjela na unutarnju i vanjsku
dimenziju nije čvrsta jer EU s jedne strane kroz unutarnju dimenziju nastoji
6 Buchan (2015) tvrdi da je ekonomski stup najtrajniji, okolišni najambiciozniji, a

sigurnosni najslabiji.
7 Od 1996. donesena su tri energetska paketa, Treći energetski paket 2009. g.
51
povećati energetsku sigurnost (npr. prekograničnim povezivanjem plinskih

mreža omogućiti međusobno pomaganje država članica i tako smanjiti učinke
eventualnog prekida opskrbe; onemogućiti monopol vanjskih opskrbljivača
inzistirajući na poštivanju pravila koja omogućuju tržišno natjecanje; smanjiti
potrebu za uvozom plina povećanjem energetske učinkovitosti i pojačanom
primjenom OIE-a), a s druge strane radi na eksternalizaciji unutarnje
dimenzije EEP-a preko nametanja pravila svojeg unutarnjeg tržišta široj
regiji8 odnosno okolišnih ciljeva međunarodnoj zajednici.
Tri stupa EEP-a međusobno se nadopunjuju pa tako energetska učinkovitost
može umanjiti probleme sa sigurnošću opskrbe, a smanjivanjem izdataka
za energente dodatno pozitivno utjecati na tržište. Također, eksternalizacija
pravila unutarnjeg energetskog tržišta temeljenog na liberalizaciji i
kompetitivnosti može ojačati energetsku sigurnost, ali i poslužiti promociji
kompetitivnosti ekonomije EU-a. Međutim, perspektiva gledanja na neko
pitanje iz pojedinog stupa EEP-a može biti različita. Kada u području
političkog odlučivanja postoje različite politike u interakciji koje se ili
međusobno podržavaju ili sprječavaju realizaciju ciljeva one druge, Young
(2015:pp.52-53) govori o problemu koherentnosti politike. Za koherentnost
EEP ne predstavlja preveliki problem ako se isto pitanje iz svih kutova
gledanja ocjenjuje negativnim samo na različite načine, npr. iz kuta gledanja
ekonomskog stupa prevelika ovisnost o ruskom plinu ometa tržišno
natjecanje i onemogućuje razumne cijene, dok iz kuta gledanja sigurnosnog
stupa predstavlja rizik za sigurnu opskrbu plinom. Veći je problem ako se
isto pitanje ocjenjuje različito iz perspektive različitih stupova, kao što je npr.
slučaj s korištenjem ugljena kao primarnog energenta za dobivanje električne
energije. To je, gledano iz perspektive okolišnog stupa, neprihvatljivo
zbog visokih emisija CO2, a prihvatljivo je ako je gledano iz sigurnosnog
stupa jer pridonosi smanjenju potrebe za uvozom plina. Gledano pak iz
ekonomskog stupa, osobito za neke države članice (one s velikim zalihama
domaćeg ugljena), vrlo je prihvatljivo jer pozitivno utječe ne samo na
energetsku sigurnost nego i na kompetitivnost njihova gospodarstva. Još je
veći problem kada su ciljevi stupova kontradiktorni: npr. kada se radi borbe
8 Uspješan primjer je osnivanje Energetske zajednice 2005. g., koja obvezuje članice iz
istočne Europe na primjenu EU legislative u svezi s unutarnjim energetskim tržištem.
52
protiv klimatskih promjena promoviraju netržišna pravila u obliku državne

intervencije na tržište putem subvencija za OIE ili kada se ne prihvaća
prijedlog koji bi značio više energetske sigurnosti (npr. zajednička kupovina
ruskog plina) jer je suprotan pravilima tržišnog natjecanja.
Dodatan problem za koherentnost EEP-a je to što je sektorska, ali i
horizontalna, transsektorska politika odnosno dio drugih politika EU-a.
Tako je npr. sigurnosni stup povezan sa susjedskom politikom, a preko
razvoja dugoročnih odnosa s državama opskrbljivačima energenata čini dio
ZVSP-a. Ekonomski je stup s druge strane dio politike tržišnog natjecanja,
industrijske politike i dr. politika, dok je okolišni stup dio transportne,
porezne politike i sl. Prema Youngu (2015:pp.52-53), to je poseban izazov
za EU, gdje različiti akteri djeluju u različitim i odijeljenim institucionalnim
strukturama (različitim općim upravama unutar EK-a), koje mogu imati
različite kutove gledanja, različite odgovornosti i u skladu s tim različito
odrediti važnost i uokviriti pitanje (problem). O tome koliko je neko pitanje
važno i kako je uokvireno ovisi razina na kojoj će ono biti koordinirano i
upravljano te koja će se EU pravila odlučivanja primijeniti. Ekonomski i
ekološki stup EEP-a u području su „niske politike”, gdje se odluke donose
na nižoj razini političke hijerarhije, aktivno je uključeno više aktera, dok
je ključni akter EK. Sigurnosni stup EEP-a bavi se sigurnošću kao jednim
od najtemeljnijih pitanja nacionalne suverenosti, u području je „visoke
politike”, gdje odluke donose šefovi država ili vlada u EV-u9. Energetska
pitanja upakirana u sigurnosni okvir morala su najprije krenuti putanjom
„visoke politike” i doći do institucionalnih struktura receptivnijih za takav
okvir kako bi mogla biti visoko postavljena na dnevni red EU-a.
Definiranje EEP-a kroz tri stupa ima ambivalentne uzroke i učinke. S jedne
strane je postojanje triju stupa posljedica teško odredive prirode energenata,
koji mogu biti uokvireni kroz pripadnost različitim sektorima jer imaju
implikacije na ekonomski, okolišni, vojni, politički, ali i socijalni sektor na
nacionalnoj razini, odnosno na geopolitičku sigurnost i klimatske promjene
9 A. Young (2015) upozorava da u stvari nema a priori pitanja „niske” odnosno „visoke
politike”, jer npr. financijske krize i klimatske promjene mogu imati bitan utjecaj na države,
a vanjska politika, pa čak i kada je fokusirana na sigurnost, može angažirati političare,
birokrate i interesne grupa na sličan način kao unutarnja „niska“ politika.
53
na globalnoj razini. S druge strane posljedica je to i pokušaja da se energenti

uokvire kroz sektore manje vezane uz sigurnost jer se držalo da je tako
pitanje energetske politike lakše pogurati prema vrhu dnevnog reda, iako je
uokvirivanje energetske politike kroz tri stupa negativno utjecalo na važnost
energetskih pitanja u EU-u. Budući da je najčešći bio ekonomski okvir koji se
odnosio na zaštitu kompetitivnosti i stvaranje unutarnjeg tržišta i u kojemu je
EK imao najveće kompetencije, energetska politika držala se business as usual,
odnosno područjem niske politike. Drukčije uokvirivanje energetske politike
kroz sigurnosni stup dugo nije pomoglo jer ju je približilo institucionalnoj
strukturi ZVSP-a, gdje su bile obvezne jednoglasne odluke, koje su se teško
donosile. To je dalo legitimitet državama članicama da odbiju napustiti
suverenitet na energetskom području. Tako je nakon prve plinske krize 2006.
EV dijelio stav EK-a i EP-a o potrebi evolucije gledanja na energetska pitanja
kao na vitalna sigurnosna pitanja, ali je „sigurnosnim uokvirivanjem”
opravdao odbijanje prijenosa kompetencija na nadnacionalnu razinu i
intenzivirao međuvladin način stvaranja politike (Natorski i Surrallés,
2008:p.83).
Buchan (2015:p.357) drži da su „rasprave o energetskoj sigurnosti neuredan
kolaž različitih briga i sukobljenih interesa... (pa) …nije lako srastanje
u kolektivne i konzistentne europske interese ili postavljanje jasne liste
prioriteta pitanja (dnevnog reda) koju treba slijediti”. Pitanje je što je i tko je
utjecao na to da energetska sigurnost upravo sada postane dostatno važna
da države članice pristanu krenuti putem nadnacionalnog upravljanja
energetskim pitanjima, tradicionalno nacionalno upravljanim područjem?
Naime, unija znači više od koordinacije, ona pretpostavlja harmonizaciju,
a znakovito je da se nadnacionalno upravljanje, nakon što je uvedeno na
monetarnom području (kroz Europsku monetarnu uniju), nastoji uvesti na
energetsko područje, koje je do 2007. bilo u isključivoj suverenoj nadležnosti
država članica EU-a, k tome je još blisko povezano sa sigurnosnom i vanjskom
politikom. Cilj ovog rada nije odgovoriti na pitanje zašto je tome tako, no
moguće je da se ponovno očekuje učinak prelijevanja10.
10 Raines i Tomlinson (2016) drže kako stvaranje EEU-a može imati povoljan učinak na
kapacitet EU-a da stvori jedinstvenu i učinkovitu vanjsku politiku.
54
„Tko” odnosno „što” je dovelo stvaranje EEU-a

na dnevni red EU-a?
Unutarnji i vanjski događaji s geopolitičkim posljedicama
Uobičajeno je da postavljanje pitanja na dnevni red iniciraju i u konačnici

realiziraju akteri i institucije, ali su često događaji oni koji omogućuju otvaranje
„prozora mogućnosti” i „ulijetanje” pitanja na dnevni red; M. McCombs, i S.
Valenzuela (2007) govore o „fokusirajućem elementu”. Mnogi se autori slažu
da su upravo događaji oni koji su vodili prema postupnoj komunitizaciji
EEP-a, a zatim i prema ideji stvaranja EEU-a. Buchan (2015) tvrdi da je EEP
„vođen događajima”; Young (2015:p.54) se slaže da događaji mogu biti
ključni za stvaranje mogućnosti da „policy poduzetnici” promoviraju politiku
i pretvore okolnosti koje mogu biti ignorirane, u probleme koji moraju doći
na dnevni red. Natorski i Surrallés (2008) drže pak da je energetska sigurnost
došla na vrh dnevnog reda EU-a nakon plinske krize 2006., koja je pokazala
da je veza političkih i ekonomskih faktora kritična.
Na penjanje sigurnosnog stupa EEP-a po dnevnom redu EU-a utjecali su
događaji inherentni unutarnjem energetskom tržištu. Tako je zbog iscrpljenja
zaliha odnosno neisplativa iskorištavanja ograničenih resursa opala domaća
proizvodnja energenata, a zbog istih razloga i proizvodnja te posljedično uvoz
u EU iz geopolitički neutralne Norveške. U isto vrijeme porasla je ovisnost
EU-a o uvozu energenata s geopolitičkim implikacijama iz država poput
Rusije; upravo u vrijeme pokretanja procesa stvaranja EEA-a porasle su cijene
energenata dok je istodobno ubrzan globalni rast potražnje za energentima11.
Još veću ulogu imali su događaji s geopolitičkim posljedicama. Bitnu ulogu
imala su proširenja iz 2004. i 2007. godine, kada su novim članicama EU-a
postale države mnogo osjetljivije na sigurnost opskrbe energentima jer su o
jednom, ruskom izvoru plina bile mnogo ovisnije od starih članica EU-a. Ta
ovisnost kod njih je stvarala uvjerenje kako to negativno utječe na njihovu
nacionalnu sigurnost jer su držale kako Rusija instrumentalizira plin i njegov
transport u vanjskopolitičke svrhe.
11 Prema D. Yerginu (2006), potražnja za energentima 2006. godine bila je 27 puta veća
nego desetljeće prije.
55
Najvažniju ulogu odigrali su vanjski krizni događaji. Prvi vanjski krizni

događaj koji je istaknuo važnost pitanja sigurnosti opskrbe energentima bile
su naftne krize sredinom 1970-ih. Nakon što je odgovor pronađen u okviru
IEA-a, pitanje sigurnosti opskrbe energentima u EU-u izgubilo je na važnosti
u korist ekonomskih pitanja: energenti su postali kao svaka druga roba
podložna tržnim pravilima. No, novi vanjski krizni događaji koji su utjecali
na ponovni rast važnosti pitanja sigurnosti opskrbe energentima bile su
rusko-ukrajinske plinske krize 2006., a posebice ona 2009. godine.12 Koliko je
već prva plinska kriza, iako kraća, bila značajna za percepciju važnosti pitanja
sigurne opskrbe energentima, govori istraživanje Eurobarometra iz 2007.,
prema kojemu je 2/3 ispitanih podržavalo europska umjesto nacionalnih
rješenja u svezi s energetskim pitanjima (Maltby, 2013:p.441). No, sigurnosni
stup još nije postao najvažniji stup EEP-a, nego su to prema priopćenju EK-a
pod nazivom „20 20 do 2020, Europe’s climate change opportunity” bili ekološki
i ekonomski stup: naglasak je bio na klimatskim ciljevima i utjecaju visoke
cijene energenata na kompetitivnost EU-a (European Commission, 2008).
Druga plinska kriza iz 2009. iskorištena je kao novi „prozor mogućnosti” za
jačanje sigurnosne dimenzije EEP-a jer je pokazala da Rusija koristi energente
(plin) kao instrument vanjske politike13 te da bilateralnim aranžmanima
nastoji onemogućiti EEP. To je zorno pokazalo da unutarnje energetsko
tržište ne može funkcionirati bez diversificiranih izvora plina i pravaca za
njegov transport.
Tek je kriza u Ukrajini i ruska aneksija Krima u ožujku 2014. bila onaj ključni
fokusirajući krizni događaj koji je pitanje energetske sigurnosti „uzdignuo”
po dnevnom redu. Ta je kriza s jedne strane otvorila mogućnost ponovnog
prekida opskrbe EU-a plinom. S druge strane pokazala je mogućnosti ruske
„plinske manipulacije” s obzirom na to da je Rusija najavila kako će zbog
veće sigurnosti opskrbe plinom EU-a zaobići Ukrajinu i time umanjiti njezinu
sigurnost u energetskom i ekonomskom smislu (jer ovisi o uvozu ruskog
12 Riječ je o nesuglasicama između Rusije i Ukrajine oko cijene plina koji je Rusija
isporučivala Ukrajini, zbog čega je Rusija obustavila isporuku plina Ukrajini. Budući
da je Ukrajina bitna tranzitna zemlja, preko koje je u to vrijeme čak 80 % ruskog plina
transportirano u Europu, neke europske države, osobito nove članice EU-a, ostale su bez
plina.
13 Rusija je to i najavila 2003. u svojoj Energetskoj strategiji do 2020.
56
plina i o prihodima od njegova tranzita prema Europi) te u političkom smislu

jer bi se umanjile njezine pregovaračke mogućnosti. Tako je ukrajinska
kriza ukazala na to da ovisnost o ruskom plinu smanjuje vanjskopolitičke
mogućnosti EU-a, koji protivno ruskim željama, želi Ukrajinu u svom
članstvu. Tako je pitanje energetske sigurnosti postalo hitan problem EEP-a
i polazna točka za raspravu o EEU-u. Prema Buchanu (2014), ova je kriza
dovela do geopolitičkog razdora između Rusije i EU-a, mnogo ozbiljnijeg od
prethodnih prekida opskrbe plinom, kada je EU bio promatrač i kolateralna
žrtva, a sada upravlja događajima. Važnost tog događaja ističe i EK kao
glavni „poduzetnik” EEP-a te navodi da su „geopolitički događaji držali
energetsku i klimatsku politiku visoko na dnevnom redu u 2017. godini”
(European Commission, 2017), a njegov predstavnik Šefčovič (2015) da
„geopolitički izazovi neće (skoro) nestati”.
Događaji oko rusko-ukrajinskih plinskih i ratnih sukoba pomogli su da
pitanje energetske sigurnosti (sigurnosna dimenzija EEP-a) prođe put od
više tehnokratskog, birokratskog aspekta bavljenja energetskim pitanjima
(unutar EK-a kao institucionalne strukture koja ima stručna tehnička i
kompleksna znanja nužna za EEP), prema političkom aspektu. Tome je
pripomogao opći rast nestabilnosti i u drugim regijama bogatima energentima
i opskrbljivačima EU-a, u prvom redu Sjevernoj Africi i Bliskom istoku, kao
i već spomenuti pad domaće i norveške proizvodnje plina
Najznačajniji akteri u EU-u i državama članicama koji su utjecali

na dolazak pitanja EEU-a na dnevni red
EU nudi neobično velik broj pristupnih točaka za aktere koji postavljaju

dnevni red (Stoddard, 2012), što je pojačalo problem koherentnosti
energetskih pitanja. Osim što je EEP morao riješiti problem koherentnosti
ciljeva između svoja tri stupa, morao je isti problem rješavati na još nekoliko
razina. Problem je bio intrainstitucionalno segmentiranje jer su i unutar
EK-a, kao glavnog „poduzetnika” i „potražitelja” (Buchan, 2015) EEP-a,
povjerenici za različite EU politike pokušavali na različite načine oblikovati
EEP. Dugo je postojala interinstitucionalna nekoherentnost ciljeva (EK
– EV), a proširenjem EU-a došlo je do novog segmentiranja unutar EV-a
57
zbog nekoherentnosti ciljeva između starih i novih članica. Ustrajanje na

suverenosti i supsidijarnosti nekih država članica stavilo je u prvi plan borbu
između nacionalne i EU razine. Problema je bio svjestan i EK pa je 2006. od
EV-a tražio velike i hitne odluke kako bi se osigurala koherentnost u realizaciji
ciljeva između unutarnjeg i vanjskog aspekta EEP-a, kao i između EEP-a i
drugih politika koje utječu na njega (vanjski odnosi, trgovina, razvoj, okoliš),
jer je koherentan pristup ključan da bi „vanjska dimenzija EEP-a mogla dati
jamstva u pogledu sigurnosti opskrbe, a istodobno projicirati održivost na
međunarodnoj razini” (Commission of the European Communities, 2006).
Europska komisija
Po definiciji, EK je glavna institucionalna struktura za postavljanje dnevnog
reda, inicijator politika. EK je i „glavni poduzetnik” EEP-a koji je dugo
ulagao napore u postavljanje energetskih pitanja na dnevni red. Stoga je
EK s oduševljenjem iskoristio otvaranje „prozora mogućnosti” (potaknuto
događajima izvana) kako bi nametnuo novi, sigurnosni okvir EEP-u. U tome
su EK-u bitno pomogla rješenja prethodno osmišljena na temelju stručnosti
i znanja, koja je ovaj put mogao prezentirati kao odgovor na rizike i ugroze,
To je priredilo podlogu za dalje integracijske korake na području energetske
politike i opravdalo uvođenje nadnacionalnog upravljanja.
EK je vrlo rano zagovarao (vidjeti npr. Commission of the European
Communities, 1968) postavljanje na dnevni red pitanja nedostatne
diversifikacije izvora i pravaca transporta plina, uz integraciju energetskih
sektora u zajedničko tržište. Kao rješenje predlagao je diversifikaciju opskrbe
te nadnacionalno upravljanje, no tek unatrag desetak godina uspijeva
djelovati kao „politički poduzetnik” glede sigurnosti opskrbe14. Naftnu krizu
1970-ih nije iskoristio kao „prozor mogućnosti” jer joj je primat preuzeo
14 Realizacija zahtjeva EK-a za uspostavu unutarnjeg energetskog tržišta došla je na

red ranije. Jedinstveni europski akt iz 1986. predvidio je uspostavu unutarnjeg tržišta do
1992. godine pa je postavio temelje i za donošenje zakona u svezi s unutarnjim energetskim
tržištem. Nakon toga su slijedile brojne uredbe i direktive, osobito vezane uz plinski i
elektroenergetski sektor, koje su ciljale na liberalizaciju tih tržišta, ali i prekogranično
povezivanje infrastruktura. Okolišni stup je ojačao Ugovorom iz Maastrichta, koji je zapravo
zakonodavni temelj za ambiciozan program EU-a o klimatskim promjenama.
58
IEA, no od tada koristi izraz „energetska sigurnost”. Iako su kompetencije

EK-a uglavnom bile ograničene na ekonomski stup i stvaranje unutarnjeg
energetskog tržišta, upozoravao je na potrebu zajedničke akcije u pogledu
svih triju stupova EEP-a (održivi razvoj, kompetitivnost i sigurna opskrba),
objavljujući neobvezujuće dokumente radi poticanja rasprava i konzultacija,
odnosno iznoseći konkretne prijedloge (vidjeti: Commission of the European
Communities, 1995a; Commission of the European Communities, 1995b). Do
tada neviđene rasprave o energetskoj politici potaknuo je Zelenom knjigom
„Prema europskoj strategiji za sigurnost opskrbe energentima” iz 2000.
jer je uz dugoročnu održivost i ekonomsku kompetitivnost kao najvažniji
cilj energetske politike, istaknuo sigurnost opskrbe energentima zbog
velike ovisnosti o uvozu (European Commission, 2000). Naime, već je tada
procijenjen dugoročni rast ovisnosti o uvozu plina na 70 %, no još je u fokusu
bila nafta zato što je Zajednica bila samo „umjereno ovisna o uvozu plina”,
kojim je zadovoljavala 40 % potreba. EV je nakon toga na neformalnom
sastanku na vrhu 2005. u Hampton Courtu dao načelnu podršku zajedničkoj
energetskoj politici, ali se nije krenulo u implementaciju sve dok policy tijek
nije konvergirao s političkim tijekom.
Nakon što su dva kruga proširenja EU-a utjecala na veću receptivnost poruka
EK-a, najvažniji vanjski fokusirajući krizni događaj koji je policy i politički
tijek povezao s tijekom problema, bila je prva plinska kriza. Ne samo što
je EK posredovao u rješavanju spora nego je ovaj put iskoristio i „prozor
mogućnosti” pa je 2006. izdao novu Zelenu knjigu „Europska strategija za
održivu, kompetitivnu i sigurnu energiju” (European Commission, 2006).
Naglasak je ovaj put bio na plinu i zajedničkoj vanjskoj energetskoj politici,
na potrebi da „EU jedinstvenim glasom odgovori na energetske izazove
u nadolazećem razdoblju”. U naknadnom priopćenju upućenome EV-u
(Commission of the European Communities, 2006) EK je rješenje za pitanje
ovisnosti o uvozu energenata vidio na razini EU-a, tada još kroz koordinaciju
stavova država članica i EK-a kako bi imali „učinkovit, zajednički glas”.
Aktivan je bio i tadašnji povjerenik za energetiku Andris Pieblgas (2006) koji
je upozoravao da bi pretvaranje fragmentirane i nefokusirane energetske
politike u „zajedničku energetsku politiku” osnažilo učinak EU-a na
globalnoj sceni. EK je ovaj put bio uspješan „poduzetnik” jer je EV prihvatio
59
preporuke iz Zelene knjige kao temelj za stvaranje EEP-a. Prvi put je neki
primarni EU zakonodavni akt, Ugovor iz Lisabona iz 2007.15, posvetio
poseban članak (194.) energetici, dok su do tada za energetske odluke
posuđivane zakonodavne kompetencije iz dijelova prijašnjih ugovora koji
su se odnosili na okoliš ili ekonomiju.16 Ugovor iz Lisabona formalizirao
je i kompetencije EK-a za „osiguranje sigurne opskrbe energentima”, a iz
Opće uprave za transport i energiju EK-a izdvojena je posebna Opća uprava
za energiju. Premještanje pitanja u institucionalni okvir EK-a limitiralo je
mogućnost dominacije nacionalnih stajališta država članica.
Novu plinsku krizu iz 2009. EK je iskoristio za povećanje svoje regulatorne
moći pa je donio novi paket zakona (uredbi i direktiva) pod nazivom Treći
energetski paket (TEP). Zahvaljujući transsektorskoj prirodi energetske
politike EK je iskoristio prerogative stečene u politici tržišnog natjecanja za
jačanje ekonomskog stupa EEP-a, inzistirajući na liberalizaciji unutarnjeg
energetskog tržišta putem pravila TEP-a. Cilj je bio ubrzanjem završetka
unutarnjeg energetskog tržišta omogućiti međusobno pomaganje država
članica po načelu solidarnosti i tako smanjiti štete od potencijalnog prekida
opskrbe. Tako je ekonomski stup EEP-a, u kojemu je imao iskustva i
institucionalnu kulturu, EK iskoristio kako bi ponudio rješenja pogodna
za tretiranje identificirane prijetnje sigurnosnom stupu EEP-a. Time je
ojačao vanjsku dimenziju sigurnosnog stupa EEP-a pokušavajući smanjiti
Gazpromov monopol, prisiljavajući ga na poštivanje pravila TEP-a.
Percepcija vanjske dimenzije sigurnosnog stupa EEP-a jačala je i u drugim
institucionalnim strukturama EU-a17, ali glede te dimenzije nije bilo
obvezujućih pravila za države članice. Prema Maltbyju (2013), EK kao
nadnacionalni „politički poduzetnik” iskoristio je „otvoreni prozor” ne
15 Ugovor iz Lisabona stupio je na snagu 2009. godine (vidi konsolidiranu inačicu:
European Union, 2016a).
16 EK je već 1990-ih preporučivao uključivanja poglavlja pod nazivom „Zajednička
energetska politika” u Ugovor o EU-u (Ugovor iz Maastrichta) iz 1992. godine, ističući sva
tri buduća stupa EEP-a, ali su države članice tada prijedlog odbile.
17 Vijeće EU-a je npr. u dokumentu iz 2003. „Europska sigurnosna strategija – Sigurna
Europa u boljem svijetu” istaknulo zabrinutost zbog energetske ovisnosti te potrebu za
kombiniranjem unutarnje i vanjske dimenzije u okviru EEP-a (European Union, 2003).
60
samo za jačanje nadnacionalnosti u EEP-u nego i za povećanje svoje uloge

u vanjskoj dimenziji EEP-a18, gdje je od sredine 2000-ih stjecao „puzajuće”
kompetencije i ukazivao na to da je ta dimenzija ključan preduvjet unutarnjeg
plinskog tržišta. Tako u priopćenju iz 2011. godine EK navodi kako su
„prošla iskustva dokazala da bilateralni energetski odnosi između pojedinih
država članica i trećih država, opskrbljivača ili tranzitnih država, dovode do
fragmentacije unutarnjeg tržišta, a ne do jačanja opskrbe i kompetitivnosti
EU-a” (European Commission, 2011:p.2). EK je te godine prvi put i dobio
mandat država članica za vođenje pregovora o zakonodavnom okviru za
uvoz plina (doduše azerbajdžanskog i eventualno turkmenistanskog, a ne
ruskog).
EK je i ukrajinsku krizu iskoristio kao „prozor mogućnosti” pa je 2014.
najprije objavio „Strategiju europske energetske sigurnosti” (European
Commission, 2014), a zatim 2015. „Okvirnu strategiju za otpornu energetsku
uniju s naprednom klimatskom politikom” (European Commission, 2015),
u kojoj je tražio dinamično integrirano upravljanje s pet međusobno
povezanih područja. U budućem EEU-u prednost je dana „energetskoj
sigurnosti, solidarnosti i povjerenju”, s čime su povezana ostala područja:
„unutarnje energetsko tržište” (povećava otpornost na prekid opskrbe);
„energetska učinkovitost” (pridonosi smanjenju energetskih potreba); te
„dekarbonizacija ekonomije” i „istraživanje, inovacije i kompetitivnost”
(smanjuju potrebu za uvozom fosilnih goriva i umanjuju posljedice
prekida opskrbe). Kao pravi „poduzetnik” EK je nakon toga poslao svog
zamjenika predsjednika Šefčoviča u obilazak svih članica EU-a kako bi ideju
EEU-a približio svim potencijalnim sudionicima: vladama, nacionalnim
parlamentima, predstavnicima energetske i druge industrije, socijalnim
partnerima, potrošačima, studentima i građanima.
Upravo zahvaljujući brojnim i upornim inicijativama u svezi s EEP-om,
osobito njegovim sigurnosnim stupom te vanjskom dimenzijom, EK je bitno
pridonio dolasku EEU-a na dnevni red, i to tako što je:
18 Ugovorom iz Maastrichta iz 1992. (čl. 2) kompetencije EK-a proširene su na energetsku

infrastrukturu u smislu određivanja prioriteta i financiranja, a na neformalnom sastanku na
vrhu 2000. u Biarritzu EK je dobio mandat za redovit energetski dijalog s Rusijom.
61
• odigrao bitnu ulogu u postupnoj konstrukciji pitanja ovisnosti o

uvozu energenata kao sigurnosnog problema (energetsku sigurnost
definirao je kao „pouzdanu opskrbu energentima po razumnim
cijenama”)
• utjecao na pomak percepcije država članica glede opskrbe plinom
od sigurne prema nesigurnoj te glede ovisnosti o uvozu plina od
malog broja opskrbljivača od pozitivne prema negativnoj
• dao doprinos promjeni percepcije sigurnosne dimenzije EEP-a u
zajedničkim aktivnostima s radnim grupama Vijeća EU-a
• predodredio rješenja energetske nesigurnosti nudeći gotova,
otprije postojeća u policy tijeku (npr. dalju integraciju energetskog
tržišta), što je pridonijelo tome da države članice percipiraju EK kao
korisnog partnera i olakšalo traženje nadnacionalnih rješenja.
Europsko vijeće
Uloga EV-a je politički poticati, definirati strateške interese i davati
strateške smjernice. Europskim vijećem dominiraju države članice koje štite
nacionalne političke i sigurnosne interese. Od osnivanja EZ-a države članice
su energetski sektor držale strateškim te su branile nacionalne kompetencije
i monopole, razmišljale u realističkim kategorijama nacionalnog interesa i
moći, a imperativ suverenosti odražavao se u odlukama EU-a. Države članice
različito su zainteresirane za pojedine stupove EEP-a, a unutar istog stupa
EEP-a često imaju suprotstavljene interese. Osobito je snažna nekoherentnost
između država članica u svezi sa sigurnosnim stupom EEP-a jer:
• njegova vanjska dimenzija pretpostavlja odnos s vanjskim
partnerima (opskrbljivačima), osobito s Rusijom, s kojom države
članice imaju različite odnose i za koju je energetska politika
sastavni dio vanjske politike
• sigurnosni stup EEP-a predstavlja mjerilo nejednakosti država
članica zbog različitog stupnja (ne)sigurnosti opskrbe plinom kao
posljedice njihove različite ovisnosti o uvozu ruskog plina.
Jačanje važnosti pitanja energetske sigurnosti pratila je pojačana briga oko
energetskog suvereniteta država članica, posebno starih, koje doduše uvoze
62
mnogo ruskog plina, ali on zbog alternativnih izvora (i pravaca transporta) ne

čini pretežit udjel u njihovu uvozu, pa nemaju većih problema s energetskom
sigurnošću. Stare članice na dijeljenje briga s novima oko sigurnosti opskrbe
energentima nije nagnao ni rastući uvoz ni rast cijena plina. Velika Britanija
je npr. bila suzdržana u pogledu vanjske dimenzije EEP-a, rasprave u Vijeću
uokvirivala je u terminima unutarnje dimenzije pa je sve do 2005., kada je
od izvoznika postala uvoznik energenata, oponirala prijedlozima EK-a o
zajedničkoj energetskoj politici. Francuska je oponirala razvoju i unutarnje
dimenzije EEP-a (nije dopuštala da se strane energetske kompanije natječu
na unutarnjem tržištu), a Njemačka razvoju sigurnosnog stupa EEP-a,
tradicionalno inzistirajući na ekonomskom pristupu energetskim pitanjima.
Nove i većinom male države članice EU-a ovisnije su o ruskom plinu,
ruskim plinovodima i isporuci ruskog plina preko Ukrajine, a s obzirom
na to da nemaju alternativu, Rusija im nameće i višu cijenu plina. Najviše
su bile pogođene rusko-ukrajinskim plinskim krizama pa su tražile više
solidarnosti među državama članicama EU-a i reduciranje ovisnosti o Rusiji,
tvrdeći da preko energenata radi na njih politički pritisak. Odnos između
nekih novih država članica i EK-a bio je obostrano podupirući: njima je u
pregovorima s Rusijom bila dobrodošla podrška i stručna pomoć EK-a, a
držale su da delegiranje regulatornih i financijskih ovlasti na EK može riješiti
neslaganja između pojedinih država članica, pa i unutar pojedinih država
članica (Maltby, 2013:p.441). Stoga su podržavale inicijative EK-a i na taj
način jačale moć EK-a, a zauzvrat ih je EK podržavao u sve češćim sukobima
sa starim članicama.
EV je na „energetskom” sastanku na vrhu u ožujku 2007. doduše prihvatio
prijedlog EK-a glede energetskih pitanja i klimatskih promjena te donio
akcijski plan stvaranja EEP-a do 2009., ali je bio mnogo oprezniji od drugih
EU institucija, prvenstveno se zauzimajući za izgradnju unutarnje dimenzije
EEP-a. Dogovori su postignuti u vezi s okolišnim stupom (redukcija emisije
CO2, pojačano korištenje OIE-a, energetska učinkovitost). U ekonomskom
stupu nije napravljen napredak (Francuska i Njemačka odbile su prijedlog
EK-a o razdvajanju vlasništva nad imovinom za proizvodnju energenata
od vlasništva nad imovinom za njihov prijenos na unutarnjem tržištu
plina i električne energije), a vanjska dimenzija nije uopće spomenuta
63
(Euractiv, 2007). Države članice zadržale su i pravo suverenog odlučivanja o

iskorištavanju vlastitih resursa, odabiru energetske mješavine, ali i pravo na
izbor između različitih izvora energenata i opće strukture svoje energetske
opskrbe.
Iako je 2007. Lisabonskim ugovorom uveden EEP ili zajednička energetska
politika, države članice nisu obvezne surađivati; zajedništvo se trebalo
temeljiti na solidarnosti, koja je ostala slaba, dobrovoljna i često ograničena
na bilateralne odnose. Kompetencije u svezi s EEP-om ostale su podijeljene
između EU institucija i država članica, što je bio problem posebno za
sigurnosni stup, koji uključuje vanjsku dimenziju jer su se države članice
teže odricale kompetencija s tim u vezi nego li u vezi s ekonomskim i
okolišnim stupom. Nakon prve plinske krize 2006., prema Natorskom
i Surralles (2008:p.81), ni jedna država članica nije predlagala spajanje
suvereniteta, transfer kompetencija na razinu EU-a, nego su predlagale oblike
međuvladine suradnje izvan EU okvira. Poljska je predložila novi politički
instrument: stvaranje „energetskog NATO-a” i povezivanje država
međusobnim energetsko-sigurnosnim jamstvima (tj. primjenu čl. 5
u slučaju energetske ugroze). Njemačka je predlagala revitaliziranje
postojećih političkih instrumenata i stvaranje „energetskog OESS-a“,
odnosno regionalnu kooperativnu sigurnosnu strategiju u suradnji s
Rusijom na „helsinškim“ zasadama.
Prvi predsjednik EV-a izabran prema pravilima Ugovora iz Lisabona,
Herman Van Rompuy, pokušao je, iako bez prava odlučivanja, u više navrata
iskoristiti funkciju institucionalnog aktera kako bi dao „toliko potrebno
političko lice tehnokratskom aspektu pregovora oko energetskih pitanja”
(Braun, 2011:p.4). Najprije je 2011. predložio da se snaga i veličina europskog
energetskog tržišta kao najvećeg regionalnog tržišta iskoristi kao poluga
za ostvarenje zajedničkih interesa, pokušavajući otvoriti raspravu o svim
dimenzijama i stupovima EEP-a. Na sastanku na vrhu EU-a u ožujku 2014,
nakon izbijanja ukrajinske krize, ustvrdio je kako je „jasno da se EU mora
kretati prema energetskoj uniji”. Tek novi fokusirajući vanjski krizni događaj
poslužio je kao katalizator za pritisak s vrha prema dolje (putanja „visoke
politike”). Nova ozbiljna prijetnja prekidom opskrbe ruskim plinom preko
Ukrajine nagnala je države članice, ali samo one nove, da preuzmu ulogu
64
„poduzetnika” jer su uvidjele da komunitizacija sigurnosnog stupa EEP-a

može ojačati njihovu pregovaračku moć. Podržale su prijedloge najaktivnije
od njih (Poljske) o obveznom sudjelovanju EK-a u ulozi pregovarača pri
sklapanju međuvladinih ugovora s Rusijom o kupnji plina19, stvaranju
standardiziranog EU predloška za takve ugovore te da države članice
EU-a zajedno kupuju ruski plin. Podrška EK-a bila je očekivana jer su se
prijedlozi poklapali s njegovim dugogodišnjim nastojanjima da dobije veću
ulogu u vanjskoj dimenziji EEP-a, no stare države članice su se protivile,
osobito prijedlogu o zajedničkoj kupnji ruskog plina uz obrazloženje da je to
protivno tržišnom natjecanju.
Već nakon plinske krize 2006. i druge EU institucije su uz EK pozivale na
potrebu stvaranja zajedničke energetske politike. Vijeće ministara energetike
za sastanak na vrhu EV-a pripremilo je dokument „A New Energy Policy for
Europe” (Council of the EU, 2006), u kojem je pozvalo na učinkovitu politiku
Zajednice vezanu uz energetska pitanja, koherentnost između država članica
i konzistentnost akcije u različitim područjima politike, kao i na jačanje vanjske
dimenzije „nove energetske politike”. I EP (European Parliament, 2006) je
podržao potrebu stvaranja zajedničke energetske politike EU-a te upozorio
da energetska sigurnost ima povećan utjecaj na sveukupnu sigurnost EU-
a. No, stare, velike članice nastavile su nastupati kao pojedinačni akteri
koji bilateralnim strategijama osiguravaju opskrbu energentima i daju
prednost svojim sigurnosnim i ekonomskim preferencijama pred onima EU-
a. Te strategije se poklapaju samo s jednim od ciljeva koje je predložio EK,
diversifikacijom tranzitnih ruta, ali su suprotne cilju diversifikacije izvora
plina. Njemačka je s Rusijom nastavila prethodno dogovorenu izgradnju
plinovoda Sjeverni tok 1, koji je prvi put izravno povezao dvije zemlje i tako
povećao sigurnost opskrbe (u prvom redu Njemačke) zaobišavši tranzitne
zemlje. Druge stare, velike članice (Italija, poslije i Francuska) sklopile su
bilateralni aranžman s Rusijom o gradnji novog transportnog pravca za
isporuku ruskog plina u Europu – Južni tok, koji je trebao zaobići Ukrajinu.
19 Poljska je već 2010. pozvala EK da sudjeluje u njezinim pregovorima s Gazpromom o

novom međuvladinom ugovoru i dobila povoljnije uvjete, a EK je odigrao važnu i ulogu
u trilateralnim pregovorima 2014. i 2015. (Ukrajina, Rusija, EK) oko rješavanja rusko-
ukrajinskih financijskih problema u plinskoj trgovini.
65
Poseban razdor između starih i novih članica izazvao je ugovor o izgradnji

Sjevernog toka 2 zato što je potpisan u rujnu 2015.:
• nakon što je EU uveo sankcije Rusiji zbog sukoba u Ukrajini, a
realizacija projekta anulirat će ulogu Ukrajine kao tranzitne zemlje
te umanjiti njezinu pregovaračku moć prema Rusiji, ostaviti nove
članice, ovisne isključivo o transportu ruskog plina preko Ukrajine,
bez ruskog plina i Njemačku pretvoriti u najvažnije europsko
plinsko čvorište20
• nakon što su EK i brojne države članice prisilile novu članicu
Bugarsku da suspendira radove na izgradnji Južnog toka21, koji bi
doduše jednako tako anulirao ulogu Ukrajine kao tranzitne zemlje,
ali bi nove članice imale osiguran dotok ruskog plina.
Maltbyjevu ocjenu (2013:p.441) da se stare države članice snažno protive
daljoj eroziji suvereniteta, zorno potvrđuje izjava njemačkog ministra
gospodarstva i energetike Philippa Roeslera (Reuters staff, 2013) kako
Njemačka „ne želi miješanje u energetsku politiku” i kako želi „osigurati
da EK ne prelazi svoju moć u energetskoj politici”, pozivajući se pri tome
na princip supsidijarnosti. Iako je zahvaljujući usklađenom djelovanju
novih članica i EU institucija, potpomognutome vanjskim događajima i,
kao što ćemo vidjeti, vanjskim akterom, pitanje stvaranja EEU-a postavljeno
na dnevni red, nekonzistentnost vanjskog djelovanja institucija EU-a s
jedne strane i vanjskih politika dijela država članica s druge strane, ostaje
potencijalno najveći izazov za EEU.
Velike energetske kompanije

Na jačanje/slabljenje važnosti sigurnosnog stupa EEP-a i pitanja
nadnacionalnog upravljanja energetskim pitanjima u EU-u nije zanemariv
utjecaj velikih energetskih kompanija nekih država članica. Ponovno je riječ
20 Njemačka kancelarka Angela Merkel (Reuters, 2016) inzistira na tome da je Sjeverni
tok 2 isključivo ekonomski projekt te da ukidanje sankcija Rusiji ne ovisi o planovima za taj
plinovod, dok SAD dijeli mišljenje novih država članica kako umanjuje energetsku sigurnost
EU-a.
21 Prema Buchanu (2014), zbog kršenja pravila nediskriminacije u javnoj nabavi jer su
prednost pri odabiru izvođača radova imale ruske i bugarske kompanije.
66
o starim, velikim državama članicama i njihovim vertikalno integriranim

monopolima, koji su u vlasništvu države ili imaju potporu države te ometaju
komunitizaciju u sva tri stupa EEP-a iz ekonomskih razloga:
• ne podržavaju tržišni liberalizam jer zbog profita žele održati
monopol
• ne podržavaju prekogranične reverzibilne plinske interkonekcije
koje bi omogućile slobodan tijek plina između država članica i tako
umanjile posljedice prekida opskrbe plinom jer ne žele izgubiti
snažan politički utjecaj na nacionalnim energetskim tržištima (The
Economist, 2015).
Ponekad su ciljevi vlada država članica i njihovih nacionalnih energetskih
kompanija različiti jer su energetska sigurnost i tržišno natjecanje često
suprotstavljene kategorije. No, najčešće vlade starih, vodećih država članica
favoriziraju nacionalne energetske politike upravo kako bi zaštitile njihov
monopol. One se zalažu za ekonomski nacionalizam:
• iz ekonomskih razloga, zato što svoje velike energetske kompanije
drže važnim, strateškim gospodarskim subjektima (tako se npr.
pravilima EK-a o razdvajanju vlasništva nad proizvodnjom od
prijenosa plinskih i elektroenergetskih poduzeća, Njemačka
protivila pozivajući se na ustavom zajamčeno pravo privatnog
vlasništva, dok je pak Francuska tvrdila da je riječ o prisilnoj
privatizaciji)
• iz sigurnosnih razloga (obrana nacionalnih interesa) jer tvrde kako
je održavanje moćnih, vertikalno integriranih poduzeća najbolji
temelj za pregovore s trećim zemljama i za osiguravanje sigurne
opskrbe energentima22, što je u suprotnosti sa stavom država
članica EU-a (najčešće novih i malih) koje nemaju snažne ili uopće
nemaju energetske kompanije pa drže da će im tek nadnacionalizam
donijeti dodanu vrijednost u pogledu sigurnosti opskrbe
energentima.
22 Prema McGowanu (2008), direktor jedne od moćnih energetskih kompanija žalio se da
sigurnost opskrbe energentima ne ugrožava Gazprom, nego EK jer su različiti energetski
prijedlozi obeshrabrujući za buduće investicije.
67
EU institucije svjesne su da ekonomski nacionalizam starih, vodećih država

članica negativno utječe na komunitizaciju svih stupova EEP-a. EP (European
Parliament, 2006) je prozvao države članice za protekcionističku podršku
vodećim energetskim kompanijama na nacionalnom tržištu, držeći da ometaju
unutarnje tržište i utječu na nedostatak kompetitivnosti na energetskom
tržištu EU-a. U ekonomskom stupu EK se uspješno bori protiv ekonomskog
nacionalizma, oslanjajući se na mehanizme drugih EU politika te radi pritisak
pokretanjem istrage i optuživanjem kompanija i država za antitržišnu praksu.
Velikim uspjehom EK-a Buchan (2015) drži to što je EK uspio energetski
sektor, povijesno organiziran oko velikih energetskih kompanija, otvoriti
prekograničnom tržišnom natjecanju te slomiti vertikalnu strukturu, iako je
to bio standardni poslovni model. Ostaje problem uloge velikih energetskih
kompanija u sigurnosnom stupu EEP-a. Sklapanjem bilateralnih sporazuma
s ruskim Gazpromom, koji potiče iz sustava državnog kapitalizma pa ih
podržava u protivljenju liberalizacije plinskog tržišta, velike energetske
kompanije unaprijed definiraju međudržavne odnose i preuzimaju ključnu
ulogu u energetskoj diplomaciji. Time se miješaju u kompetencije Europskog
servisa za vanjske akcije23, koji od izbijanja ukrajinske krize pokušava stvoriti
europsku energetsku diplomaciju (vidjeti npr. Council of the EU, 2015b). To
što energetske kompanije država članica EU-a koje su uvele sankcije Rusiji
kao odgovor na akciju u Ukrajini, i dalje sklapaju bilateralne aranžmane s
Rusijom, otvara novu nekoherentnost između ekonomskih/komercijalnih,
obično kratkoročnih naspram vanjskopolitičkih, dugoročnijih ciljeva, što će
morati rješavati budući EEU.
Sjedinjene Američke Države kao najznačajniji vanjski akter
Europsko integriranje nakon Drugog svjetskog rata započelo je oko

energenata24 i pod sponzorstvom i uz podršku SAD-a, pretežito kroz
23 European External Action Service, EEAS.

24 Prema Geigerichu (2015), Francuska je 1950. iznijela Schumanov plan za osnivanje
Europske zajednice za ugljen i čelik kao odgovor na intenzivan pritisak SAD-a te kako bi
obnovu njemačke industrije držala unutar nadnacionalnog okvira. Vidjeti i Aalto i Temel,
2013.
68
Marshallov plan. SAD je i nadalje važan akter koji je bitno pridonio rastu
važnosti sigurnosnog stupa EEP-a. Isti krizni događaji koji su utjecali na
rast važnosti sigurnosnog stupa EEP-a, utjecali su i na rast interesa SAD-a
za energetsku, u prvom redu plinsku sigurnost Europe. SAD želi jačanje
energetske sigurnosti Europe smanjivanjem ovisnosti o ruskom plinu, što
se podudara s diversifikacijskim i drugim regulacijskim inicijativama EK-a
vezanima uz sigurnost opskrbe energentima. Htijenje SAD-a proizlazi iz
geopolitičkih razloga, koji su dobili na težini izbijanjem ukrajinske krize,
kada se SAD otvoreno zauzeo za koherentne, zajedničke aktivnosti europskih
zemalja25. S tim u vezi SAD nastoji aktivno pridonijeti većoj energetskoj
sigurnosti Europe na razne načine:
• diplomatsko-političkim inicijativama: nakon ponovljene rusko-
ukrajinske plinske krize 2009. američki veleposlanik Richard
Morningstar inicirao je osnivanje novog tijela Vijeća EU – SAD za
energetska pitanja, koje od 2010. održava redovite godišnje sastanke
s glavnim ciljem osiguranja energetske sigurnosti (U.S. - EU Energy
Council. 2016)
• snažnom političkom podrškom realizaciji plinskih infrastrukturnih
projekata, plinovoda i LNG terminala, koji bi omogućili
diversifikaciju izvora i pravaca transporta plina u Europu26
• konkretnim aktivnostima kao što su pojačana proizvodnja
energenata iz škriljevca u SAD-u i najave izvoza američkog
škriljevačkog plina u Europu, što je ojačalo ekonomski stup
EEP-a; posljedica američke plinske samodostatnosti, zahvaljujući
proizvodnji iz škriljevca, veća je raspoloživost plina iz neruskih
izvora u Europi, što je europskim državama omogućilo određenu
25 Npr. potpredsjednik SAD-a Joe Biden (2015) u govoru na Brookings Institution u
Washingtonu 2015.: „… prioritetan zadatak je učiniti da Europa ne bude ovisna o ruskom plinu…
trebamo raditi s obje strane Atlantika na tome da se Rusiji oduzme mogućnost korištenja resursa
kao političkog oružja protiv susjeda… vrijeme je da se zamijeni strategija svake pojedine zemlje
koherentnim, kolektivnim nastojanjem usmjerenim na diversificianje vrste energenata, izvora opskrbe
i rute…”.
26 Npr. tadašnja američka državna tajnica Hillary Clinton (2012) u svojem govoru na
Georgetown University 2012. objavila je da je SAD aktivan partner u promociji Južnog
plinskog koridora, zapadnog projekta koji bi Europi donio novi izvor i novi pravac za
transport plina.
69
diversifikaciju izvora, načina (LNG) i pravaca transporta plina te

im dalo veću pregovaračku moć; sve to je prisililo Gazprom da se
prilagodi tržišnim uvjetima i smanji cijenu svog plina27.
Zaključak
Sigurna opskrba energentima po prihvatljivim cijenama postala je važan

preduvjet ne samo gospodarske nego i nacionalne sigurnosti. Sve manja
energetska, osobito plinska, samodostatnost Europe i posljedično njezina sve
veća ovisnost o uvozu plina iz geopolitički problematičnih država, učinila ju
je osjetljivom i podložnom u vanjskopolitičkom smislu. Dugotrajno postizan
i mukotrpno postignut konsenzus oko produbljivanja europske integracije
na energetskom području, temelji se upravo na rastu važnosti sigurnosnog
stupa energetske politike EU-a. Svijest da samo zajedničko, europeizirano
djelovanje može ojačati energetsku sigurnost država članica EU-a nagnala ih
je na odustajanje od koncepta nacionalne energetske politike kao neodvojivog
dijela nacionalnog suvereniteta. Stvaranje europske energetske unije sljedeći
je veliki projekt europske integracije.
Dok se izvorni Tuskov prijedlog o EEU-u odnosio u prvom redu na jačanje
sigurnosnog stupa EEP-a, drugi akteri isticali su neke njegove druge aspekte
i imali različite odgovore na pitanje kako ojačati energetsku sigurnost EU-a.
Među prijedlozima su bili oni o razvoju drugih izvora plina (iz škriljevca) i
izvan Europe i u Europi, povećanju korištenja ugljena i nuklearne energije,
smanjenju potrošnje energenata, prijelazu na OIE. Njemačka je tražila veću
suradnju na području energetske učinkovitosti i borbe protiv klimatskih
promjena, dok su Velika Britanija i Češka iznijele koncept EEU-a koji je
pretpostavljao smanjenje uloge EK-a. Sa svoje strane, industrijske udruge,
nevladine organizacije i think tankovi iskoristili su koncept EEU-a kako bi
propagirali svoje vizije europske energetske i okolišne politike (Zachmann,
2015).
27 S druge strane, zbog pojačane proizvodnje iz škriljevca energenti u SAD-u postali su
jeftiniji, što je američko gospodarstvo učinilo kompetitivnijim od europskog.
70
Jačanje važnosti sigurnosnog stupa EEP-a i postavljanje pitanja kreiranja

EEU-a visoko na EU agendi posljedica je unutarnje i vanjske dinamike. Iznutra
je to bila dinamika „samoodržavanja”, koju su poticali EK i nove države
članice, podsjećajući na ranije prekide opskrbe ruskim plinom. Vanjska
dinamika potaknuta kriznim događajima s geopolitičkim konotacijama koji
su uslijedili nakon ukrajinske krize i aneksije Krima te najvažniji vanjski
akter SAD, bili su od ključne važnosti. Ovaj put su slabije i manje države
članice EU-a, zajedno s EK-om kao dugogodišnjim političkim poduzetnikom,
uspjele odrediti agendu na način da sigurnosni stup usmjerava dalji razvoj
EEP-a. Da je EV napokon prepoznao sigurnosni stup EEP-a kao problem
i odlučio nešto poduzeti, svjedoči izbor Tuska i Junckera na mjesto
predsjednika EV-a odnosno EK-a. Poljak Tusk kao predsjednik EV-a ovisi
o drugim šefovima država i vlada, ali ima moć postavljanja dnevnog reda,
što mu omogućuje da do određene mjere upravlja smjerom razvoja EU-a.
Budući da je osobno inicirao ideju stvaranja EEU-a prije imenovanja, bilo je
sigurno da će i na novoj funkciji nastaviti s razvojem tog koncepta budućeg
razvoja EU-a. Među ostalim, to se može svakako promatrati i kao za Poljsku
tipičnu brigu oko postizanja veće neovisnosti od Rusije. Izbor Tuska kao
začetnika ideje o EEU-u na mjesto predsjednika EV-a zasigurno je jedan od
razloga zbog kojeg Junckerova komisija stvaranje EEU-a tretira kao jedan
od prioriteta, zbog čega je uz povjerenika za klimatske promjene i energiju
stvorila dodatnu funkciju – zamjenika predsjednika EK-a za EEU, na koju je
imenovala Šefčoviča kao predstavnika jedne od novih, malih članica EU-a,
kao tradicionalnih zagovornica komunitizacije EEP-a.
Koliko se energetska pitanja čvrsto doživljavaju kao područje isključive
nacionalne suverenosti, svjedoči i činjenica da je sigurnosno uokvirivanje
nekih drugih EU politika, kao na primjer politike pravosuđa i unutarnjih
poslova, mnogo brže proizvelo učinak komunitizacije. U suverenoj
nadležnosti država članica i u EEU-u će ostati raspolaganje vlastitim
energetskim resursima i slobodan izbor energetske mješavine, usprkos
tome što je EK još 2007. godine predlagao zajedničku kupnju energenata na
dobrovoljnoj osnovi i ograničavanje suvereniteta država članica u izboru
energetske mješavine (European Commission, 2007). Nove države članice
ipak su uspjele dokazati, primjenjujući upravo princip supsidijarnosti iz
71
Mastriškog ugovora na različit način od starih, velikih država članica, da je

najpogodnija razina za kreiranje EEP-a razina EU-a. Razvidno je da pitanje
sigurnosti energetske opskrbe ne može biti riješeno na nacionalnoj razini jer
prelazi ne samo nacionalne nego i granice EU-a.
Literatura:
Aalto, P. i Temel, D. K. (2013) European Energy Security: Natural Gas and

the Integration Process. Journal of Common Market Studies. 52 (4), 758–774.
Balmas, M. i Sheafer, T. (2010) Candidate Image in Election
Campaigns: Attribute Agenda Setting, Affective Priming, and Voting
Intentions. International Journal of Public Opinion Research. 22(2), 204–229.
Biden, J. (2015) Brookings Hosts Vice President Joe Biden for Remarks on the
Russia-Ukraine Conflict. [Predavanje] The Brookings Institution, Washington,
D. C., 27.05.2015. Dostupno na: https://www.brookings.edu/wp-content/
uploads/2015/05/20150527_biden_transcript.pdf [Učitano 03.06.2016.]
Braun, J. F. (2011) EU Energy Policy under the Treaty of Lisbon Rules Between
a new policy and business as usual, Working Paper, No. 31. European Policy
Institutes Network – EPIN.
Buchan, D. (2014) Europe´s Energy Security – Caught between short-term
needs and long-term goals. Oxford Energy Comment. The Oxford Institute for
Energy Studies.
Buchan, D. (2015) Energy Policy – Sharp Challenges and Rising Ambition. U:
Wallace, H., Pollack, M. A. i Young, A. R. (eds.) Policy-Making in the European
Union, 7th ed., Oxford University Press, Oxford, pp. 344–366.
Clinton, H. (2012) On Energy Diplomacy in the 21st Century. [Predavanje]
Georgetown University, Washington D. C., 18.12.2012. Dostupno na: http://
translations.state.gov/st/english/texttrans/2012/10/20121018137692.
html#axzz4FEJwa5GZ [Učitano 03.06.2016.]
Commission of the European Communities. (1968) First guidelines for a
Community energy policy, Supplement to Bulletin No. 12-1968 (Memorandum
72
presented by the Commission to the Council on 18 December 1968). Dostupno

na: http://aei.pitt.edu/5134/1/5134.pdf [Učitano15.07.2016.]
Commission of the European Communities. (1995a) For a European Union
Energy Policy, Green Paper, COM(94) 659 Final 2. Brussels, 23.02.1995.
Dostupno na: http://aei.pitt.edu/1185/1/energy_gp_COM_94_659.pdf
[Učitano 21.06.2016.]
Commission of the European Communities. (1995b) White Paper: An Energy
Policy for the European Union, COM(95) 682 Final. Brussels, 13.12.1995.
Dostupno na: http://aei.pitt.edu/1129/1/energy_white_paper_COM_95_
682.pdf [Učitano 21.06.2016]
Commission of the European Communities. (2006) External energy relations –
from principles to action. Communication from the Commission to the European
Council, COM/2006/0590 final. Brussels, 12.10.2006. Dostupno na: http://
eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A52006DC0590
[Učitano 05.06.2016.]
Council of the EU. (2006) Council conclusions: “A New Energy Policy for Europe”
Contribution of the Energy Ministers to the 2006 Spring European Council, 6878/06.
Brussels, 02.03.2006. Dostupno na: http://register.consilium.europa.eu/
doc/srv?l=EN&f=ST%206878%202006%20INIT [Učitano 19.6.2016.]
Council of the EU. (2015a) European Council Conclusions on the Energy Union.
Brussels, 19.03.2015. Dostupno na: http://www2.consilium.europa.eu/en/
press/press-releases/2015/03/19/conclusions-energy-european-council-
march-2015/pdf [Učitano15.7.2016.]
Council of the EU. (2015b) Council conclusions on Energy Diplomacy, 10995/15.
Brussels, 20.07.2015. Dostupno na: http://data.consilium.europa.eu/doc/
document/ST-10995-2015-INIT/en/pdf [Učitano 03.07.2016.]
Eckert, S. (2016) The Governance of Markets, Sustainability and Supply.
Toward a European Energy Policy. Journal of Contemporary European Research.
12(1), 502-517.
Entman, R. M. (1993) Framing: Toward Clarification of a Fractured Paradigm.
Journal of Communication. 43(4), Autumn 1993.
73
Euractiv. (2007) EU energy summit: a new start for Europe? Dostupno na:
http://www.euractiv.com/section/energy/news/eu-energy-summit-a-
new-start-for-europe/ [Učitano 19.7.2016.]
European Commission. (2000) Green Paper - Towards a European strategy for
the security of energy supply, COM/2000/0769 final. Dostupno na: http://eur-
lex.europa.eu/legal-content/ES/TXT/?uri=celex:52000DC0769 [Učitano
15.07.2016.]
European Commission. (2006) Green Paper: A European strategy for sustainable,
competitive and secure energy, COM(2006) 105 final - not published in the
Official Journal. 08.03.2006. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-
content/EN/TXT/?uri=URISERV%3Al27062 [Učitano 21.06.2016.]
European Commission. (2007) An energy policy for Europe. Communication
from the Commission to the European Council and the European Parliament,
COM(2007) 1 final. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/
EN/TXT/?uri=URISERV%3Al27067 [Učitano 19.6.2016.]
European Commission. (2008) 20 20 by 2020 Europe’s climate change opportunity.
Communication from the Commission to the European Parliament, the
Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of
the Regions, COM(2008) 30 final. Brussels, 23.1.2008. Dostupno na: http://eur-
lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2008:0030:FIN:en:PDF
[Učitano 19.06.2016.]
European Commission. (2011) On security of energy supply and international
cooperation - “The EU Energy Policy: Engaging with Partners beyond Our
Borders”. Communication from the Commission to the European
Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee
and the Committee of the Regions, COM/2011/0539 final. Brussels,
07.09.2011. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/
TXT/?qid=1408370068358&uri=CELEX:52011DC0539 [Učitano 21.06.2016.]
European Commission. (2014) European Energy Security Strategy.
Communication from the Commission to the European Parliament and the
Council, COM/2014/0330 final. Brussels, 28.05.2014. Dostupno na: http://
eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=CELEX%3A52014DC0330
[Učitano 15.07.2016.]
74
European Commission. (2015) A Framework Strategy for a Resilient Energy

Union with a Forward-Looking Climate Change Policy. Communication from the
Commission to the European Parliament, the Council, the European Economic
and Social Committee, the Committee of the Regions and the European
Investment Bank, COM/2015/080 final. Brussels, 25.02.2015. Dostupno na:
http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=COM:2015:80:FIN
[Učitano15.07.2016.]
European Commission. (2017) Energy Union - the year of engagement. European
Commission Press release. Dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-
release_IP-17-4725_en.htm [Učitano 24.11.2017.]
European Parliament (2006) European strategy for sustainable, competitive and
secure energy. Procedure file, 2006/2113(INI). Dostupno na: http://www.
europarl.europa.eu/oeil/popups/printficheglobal.pdf?id=534172&l=en
[Učitano 05.07.2016.]
European Union (2003) European Security Strategy - A Secure Europe in a better
World. Council of the European Union, 2003. Dostupno na: https://europa.
eu/globalstrategy/en/european-security-strategy-secure-europe-better-
world [Učitano 04.07.2016.]
European Union (2016a) Treaty of Lisbon – Amending the Treaty on European
Union and the Treaty Establishing The European Community, 2007/C 306/01,
konsolidirana inačica (2016/C 202/01). Dostupno na: http://eur-lex.
europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=uriserv:OJ.C_.2016.202.01.0001.01.
ENG&toc=OJ:C:2016:202:TOC#C_2016202EN.01004701 [Učitano 21.06.2016.]
European Union (2016b) Consolidated versions of the Treaty on European Union
and the Treaty on the Functioning of the European Union. Official Journal of the
European Union, C202, 07.06.2016. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/
legal-ontent/EN/TXT/PDF/?uri=OJ:C:2016:202:FULL&from=HR [Učitano
27.01.2017]
Geigerich, B. (2015) Foreign and Security Policy – Civilian Power Europe
and American Leadership. U: Wallace, H., Pollack, M. A., Young, A. R.
(eds.) Policy-Making in the European Union, 7th ed., Oxford University Press,
Oxford, pp. 436–462.
75
Juncker, J.-C. (2014) Political Guidelines for the next European Commission -
A New Start for Europe: My Agenda for Jobs, Growth, Fairness and Democratic
Change. [Govor] Opening Statement in the European Parliament Plenary
Session Strasbourg, Candidate for President of the European Commission,
22 October 2014. Dostupno na: https://ec.europa.eu/priorities/sites/beta-
political/files/juncker-political-guidelines_en.pdf [Učitano15.07.2016.]
Kingdon, J. W. (2014) Agendas, alternatives, and public policies, 2nd Ed. Essex,
Pearson Education Limited.
Maltby, T. (2013) European Union energy policy integration: A case
of European Commission policy entrepreneurship and increasing
supranationalism. Energy Policy. 55(100), 435–444.
McCombs, M. i Valenzuela, S. (2007) The Agenda-Setting Theory. Cuaernos
de Informacion. 20(2007), 44–50.
McGowan, F. (2008) Can the European Union’s Market Liberalism Ensure
Energy Security in a Time of ´Economic Nationalism´ Journal of Contemporary
European Research. 4(2), 90–106.
Natorski, M. i Surrallés, A. H. (2008) Securitizing Moves To Nowhere? The
Framing of the European Union’s Energy Policy. JCER. 4(2), 71–89.
Pieblgas, A. (2006) Challenges and Perspectives of the EU energy policy.
[Izlaganje] Meeting of South East, Far East, South East Asia (SAFESEA)
group Ambassadors, Brussels. Dostupno na: http://europa.eu/rapid/
press-release_SPEECH-06-285_en.htm [Učitano: 02.07.2016.]
Princen, S. (2009) Agenda-Setting in the European Union. UK, Palgrave
Macmillan.
Princen, S. (2011) Agenda Setting, Chapter 5. U: Versluis, E., Van Keulen, M.
i Stephenson, P., Analyzing the European Union Policy Process. UK, Palgrave
Macmillan, pp. 107–131.
Princen, S. i Rhinard, M. (2006) Crashing and Creeping: Agenda Setting
Dynamics in the European Union. Journal of European Public Policy. 13(7),
1119–1132.
76
Raines, T. i Tomlinson, S. (2016) Europe’s Energy Union: Foreign Policy

Implications for Energy Security, Climate and Competitiveness. London, The
Royal Institute of International Affairs, Chatham House. Dostupno na:
https://www.chathamhouse.org/sites/files/chathamhouse/publications/
research/2016-03-31-europe-energy-union-raines-tomlinson.pdf [Učitano
03.07.2016.]
Reuters staff. (19.08.2013.) Germany warns EU not to meddle in its energy
policy. Reuters. Dostupno na: http://uk.reuters.com/article/uk-germany-
energy-idUKBRE97I0G620130819 [Učitano: 02.07.2016.]
Soroka, S. N. (2002) Agenda-Setting Dynamics in Canada. Vancouver-Toronto,
UBC Press.
Stoddard, E. (2012) A common vision of energy risk? Energy securitisation
and company perceptions of risk in the EU. Journal of Contemporary European
Research. 8(3), 341–366.
Šefčovič, M. (2015) Speech by Vice-President for Energy Union Maroš Šefčovič
at the Stakeholders Forum on Energy Union. [Govor] Brussels, 18.11.2015.
Dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-release_SPEECH-15-6124_
en.htm
The Economist. (17.01.2015.) Only connect - The European Union heads into
battle with national governments on energy. The Economist. Dostupno na:
http://www.economist.com/news/europe/21639577-european-union-
heads-battle-national-governments-energy-only-connect [Učitano 4.6.2016.]
Tusk, D. (21.04.2014.) A united Europe can end Russia´s energy stranglehold
– a European energy union could break Moscow´s monopoly and restore
competition. Financial Times. Dostupno na: https://www.ft.com/
content/91508464-c661-11e3-ba0e-00144feabdc0 [Učitano 15.07.2016.]
U.S. – EU Energy Council (2016) Joint Statement. Washington D.C.,
04.05.2016. Dostupno na: https://ec.europa.eu/energy/sites/ener/files/
documents/2016.05.04%207th%20Press%20statement%20final.pdf [Učitano
21.06.2016.]
77
Van Rompuy, H. (17.01.2011.) The great challenges for the European Union.
[Govor] Warsaw, Warsaw University, 17.01.2011. Dostupno na: http://
www.consilium.europa.eu/media/27147/118874.pdf [Učitano 05.07.2016.]
Versluis, E., Van Keulen, M. i Stephenson, P. (2011) Analyzing the European
Union Policy Process. UK, Palgrave Macmillan.
Weaver, D. H. (2007) Thoughts on Agenda Setting, Framing, and Priming.
Journal of Communication. 57(2007), 142-147. Dostupno na: http://citeseerx.
ist.psu.edu/viewdoc/download?doi=10.1.1.473.4056&rep=rep1&type=pdf
[Učitano 02.07.2016.]
Yergin, D. (2006) Ensuring Energy Security, Foreign Affairs. 85 (2), str. 69–
82. Dostupno na: https://www.foreignaffairs.com/articles/2006-03-01/
ensuring-energy-security [Učitano 12.07.2016.]
Young, R. A. (2015) The European Policy Process in Comparative Perspective.
U: Wallace, H., Pollack, M. A. i Young, A. R. (eds.) Policy-Making in the
European Union, 7th ed. Oxford, Oxford University Press, pp. 46–72.
Zachmann, G. (2015) The European Energy Union: Slogan or an Important
Step towards Integration?. Dostupno na: http://bruegel.org/2015/09/the-
european-energy-union-slogan-or-an-important-step-towards-integration/
[Učitano 25.06.2016.]
O autoru:
Jelena Radić Đozić je od 2015. godine doktorska studentica na Fakultetu

političkih znanosti u Zagrebu, na doktorskom studiju Politologija, smjer
Međunarodni odnosi. Na istom je Fakultetu magistrirala 2000. s temom
Njemačko-francuski odnos u novom okruženju – posthladnoratovski izazovi i
šanse. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je njemački jezik i
književnost te ruski jezik i književnost. Do sada je objavila nekoliko stručnih
i znanstvenih radova. Zaposlena je u državnoj upravi.
78
ANALIZA
G l o b a l n i i reg i o na lni po red ak Zapadni Balkan ostaje

infrastrukturno slabo
povezan, sa atomiziranim
Energetska
energetskim tržištem,
opterećen političkom
nestabilnošću, što negativno
utječe na energetsku
geopolitika na
sigurnost regije.
Balkanu
Neodstaju jasne i
primjenjive mjere u pogledu
pripremljenosti energetskih
sistema država regije da
odgovore na potencijalne
Geopolitika i evropske integracije Zapadnog Balkana šokove u slučaju prekida
dotoka plina ili neke druge
vrste energetskog šoka.
Sead Turčalo Vanjski akteri, u prvom redu

April 2020. Rusija i Kina, eksploatiraju
klijentelistički pristup
političkih elita u regiji,
te na taj način oponiraju
implementaciji ciljeva
Energetske zajednice u
zemljama Zapadnog Balkana.
Friedrich-Ebert-Stiftung - Energetska geopolitika na Balkanu
G l o b a l n i i reg i o na lni po red ak
Energetska
geopolitika na
Balkanu
Geopolitika i evropske integracije Zapadnog Balkana
Sead Turčalo
April 2020.
U partnerstvu sa:
SADRŽAJ
Sadržaj
1 Uvod.......................................................................................... 2
2 Energetski sistem u regiji Zapadnog

Balkana.................................................................................. 3
3 Zapadni Balkan – između realnosti

energetske ovisnosti i potencijala
energetskog središta ................................................ 6
4 Uloga vanjskih aktera u energetskoj

geopolitici
Zapadnog Balkana........................................................ 9
5 ZAKLJUČAK SA PREPORUKAMA.................................. 11
1
1
Uvod
Analiza energetskog sektora, energetskih politika i strate-

gija moguća je kroz različite pristupe – ekonomski, ekološ-
ki, geopolitički i sl. U središtu ove analize bit će geopolitički
pristup. U ovom pristupu države i akteri koje bismo mogli
označiti unitarnim ili približno unitarnim (unitary – like
actors) imaju presudan utjecaj u energetskom sektoru.
Geopolitički pristup energetskim pitanjima ili energet-
ska geopolitika neodvojivo je povezana sa energetskom
sigurnošću,1 koja je unutar tog pristupa osnovni cilj svake
energetske politike, za razliku od ekonomskog ili ekološ-
kog pristupa u kojem se preferiraju pitanja održivosti, kom-
petitivnosti i sl. (vidi Siddi, 2017:3).
U geopolitičkom pristupu, u prvom redu se promatra ge-

ografski položaj određene države ili regije iz perspektive
lokacije energetskih resursa koji su joj potrebni, te se anali-
zira njihova pristupačnost, akteri koji ih kontroliraju, cijena,
postojeće i alternativne transportne rute, odnosi na regio-
nalnom i globalnom tržištu, tržišni mehanizmi i regulatorni
okvir koji mogu utjecati na ponašanje aktera, raspoloživost
vlastitih energetskih resursa i upravljanje njima, te političke
odluke, način i okvir unutar kojeg se one donose.
U ovoj analizi, u prvom dijelu ćemo ukratko opisati ener-

getski sistem u državama Zapadnog Balkana. U drugom
dijelu ćemo se usmjeriti na ostale geopolitičke aspekte
poput geografske lokacije regije iz perspektive potrebnih
energetskih resursa, postojećih i alternativnih transportnih
ruta, ulogu različitih aktera u energetskom sektoru regije
te potencijal eurounijskih integracija da ograniče aktivnosti
tih aktera i energetski integriraju regiju.
1 Kruyt (2009) ističe četiri dimenzije energetske sigurnosti – takozvani 4 A

koncept. Radi se o dostupnosti (availability) koja podrazumijeva fizičko
postojanje energenata; pristupačnosti (accessibility) koja se odnosi na
geopolitičke aspekte koji utječu na pristup energetskim resursima;
priuštivosti (affordability) tj. troškovima povezanim sa cijelim ciklusom
snabdijevanja i potrošnje te prihvatljivosti (acceptability) koja uključuje
utjecaj na klimatske promjene, degradaciju okoliša, ljudska prava i
političku stabilnost.
2
Friedrich-Ebert-Stiftung - Energetski sistem u regiji Zapadnog Balkana
2
Energetski sistem u regiji
Zapadnog Balkana
Zemlje zapadnobalkanske šestorke, izuzimajući Albaniju, energetski miks u regiji Zapadnog Balkana. Dominantnu
prije stjecanja neovisnosti bile su dijelom jedinstvenog ulogu imaju čvrsta goriva poput uglja (crni ugalj i lignit)
energetskog sistema Jugoslavije. Karakteristike ovoga si- sa oko 50% učešća u ukupnoj potrošnji energenata, dok
stema, koje se i danas reflektiraju na te države, bile su ostatak čini prirodni plin, nafta i obnovljivi izvori energije.
energetski intenzivna ekonomija, nepouzdan elektropre-
nosni sistem, nizak nivo rezervi plina i nafte i diverzifi- Ugalj se dominantno koristi za proizvodnju električne
kacije izvora snabdijevanja ovim resursima (vidi Curtis, energije ili individualno zagrijavanje domaćinstava. Uku-
1992). Najvažniji segmenti energetskog sistema su izgra- pni električni kapaciteti regije iznose oko 18.000 MW, a
đeni šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. proizvodnja je ravnomjerno podijeljena na hidro i termalne
Starost infrastrukture, uz nedostatak obnove i neadekvat- izvore (USAID, 2017). Posebno visoka zastupljenost uglja
no održavanje u protekle tri decenije značajno utječu na u proizvodnji električne energije je u na Kosovu, gdje
učinkovitost i kapacitet energetskog sistema zemalja regije doseže 95%, dok se u Bosni i Hercegovini i Srbiji kreće
(vidi Vasquez et al., 2018:10). Pored toga, tokom ratova u do skoro 70%. U Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori je taj
Jugoslaviji energetska infrastruktura značajno je oštećena, udio nešto niži, dok je Albanija u potpunosti oslonjena na
a regionalno energetsko tržište atomizirano. hidropotencijal.
Posljedica zastarjele energetske infrastrukture i nedovolj- I pored činjenice da ovakav miks u proizvodnji električ-
nog održavanja energetskog sistema jeste i nizak nivo ne energije igra značajnu ulogu u zagađenju vazduha i
energetske efikasnosti. U odnosu na prosjek Evropske uni- degradaciji kompletnog okoliša te onemogućava ispunje-
je, energetski intenzitet ekonomije, koji ukazuje na količi- nje preuzetih obaveza iz Pariških sporazuma i na osnovu
nu utrošene energije po jedinici bruto domaćeg proizvoda, članstva u Energetskoj zajednici, zapadnobalkanske drža-
u zemljama regije je višestruko veći. U Srbiji i na Kosovu ve nastavljaju sa izgradnjom ili planiraju izgradnju novih
energetski intenzitet je četiri puta veći u odnosu na prosjek termoelektrana.
EU, dok je u bosanskohercegovačkoj ekonomiji još nešto
veći (Ec.Europa.Eu, 2019). U Bosni i Hercegovini su planirani kapaciteti od 2000 MW.
Na Kosovu je potpisan ugovor za izgradnju termoelektrane
Visokom energetskom intenzitetu uz sve navedene ka- od 500 MW u blizini Prištine, a daljnje termoelektrane su
rakteristike energetskog sistema doprinosi i nepovoljan planirane u Srbiji i Crnoj Gori. Uprkos činjenici da je teško
Grafika 1:
Bruto potrošnja energije i energetski intenzitet ekonomije u zemljama Zapadnog Balkana i EU-28
3
Grafika 2:
Energetski miks na Zapadnom Balkanu (sa uključenom Hrvatskom i Slovenijom) (potrošnja energenata)
(Dunjić, 2016:1027)
pouzdano predvidjeti koliko će od planiranih termoelek- gubitak iznosi 10%, a u Albaniji i na Kosovu se penje i
trana biti izgrađeno, očigledno je da zemlje regije, i pored do 30% (Sanfey, 2016:31). Značajni gubici su posljedica
energetskih strategija koje u prvi plan stavljaju smanjenje neadekvatnih sistema grijanja i toplotnih izolacija obje-
štetnih emisija i proizvodnje električne energije iz fosilnih kata, budući da se u regiji oko 50% sve energije troši u
goriva, promatraju ugljen primarnim za održivost elektroe- stambenim zgradama i objektima, dok u ostatku potroš-
nergetskog sistema. U poređenju sa prosjekom članica EU, nje učestvuje industrija i transport (Vienna, 2015: 19). U
države regije troše 2,3 puta više uglja, dok je udio plina poređenju sa prosjekom EU, države regije imaju tri puta
manji za 50%. veću emisiju CO2.
Od svih zemalja regije, Bosna i Hercegovina jedina ima Imajući u vidu da sve zemlje, izuzev Albanije, planiraju ili
količine električne energije za izvoz, dok su Albanija, Ma- grade nove termoelektrane, male su mogućnosti energet-
kedonija i Kosovo uvoznici. Poseban problem za sve drža- ske tranzicije u smjeru značajnog udjela obnovljivih izvora
ve regije predstavlja energetska efikasnost, u prvom redu energije u energetskom miksu. Prema ažuriranom izvje-
gubitak prilikom distribucije električne energije. Prosječan štaju Sekretarijata Energetske zajednice o implementaciji
Grafika 3:
Miks za proizvodnju električne energije u zemljama Zapadnog Balkana i EU-28
Hidro- Nuklearna Solarna

Država Ugalj Nafta Plin Vjetar Biogoriva
potencijal energija energija
Albanija 0 100 0 0 0 0 0 0
Bosna i
68 32 0,3 0,1 0 0 0,1 0
Hercegovina
Kosovo 95 4,5 0,3 0 0 0 0 0
Makedonija 51 34 2 10 0 2 0,4 6
Crna Gora 41 59 0 0 0 0 0 0
Srbija 69 29 0,1 0 0 0,07 0,03 0,09
EU-28 23 12 2 19 26 9,5 3,5 5
(Esser et al., 2018:16-17)
4
Friedrich-Ebert-Stiftung - Energetski sistem u regiji Zapadnog Balkana
Grafika 4: Grafika 5:
Termoelektrane u regiji Zapadnog Balkana koje su plani- Pregled kretanja udjela obnovljivih izvora u proizvodnji
rane ili se nalaze u poodmakloj fazi sa snažnom političkom električne energije u zemljama Zapadnog Balkana u
podrškom za njihovu izgradnju odnosu na postavljeni cilj za 2020. godinu
2009. – udio 2017. – udio

2020. –
obnovljivih obnovljivih
Država postavljeni
izvora u izvora u
cilj
procentima procentima
Albanija 31,2 34,6 38
Bosna i
34,0 35,9 40
Hercegovina
Kosovo 18,8 22,9 25
Crna Gora 26,3 40 33
(Izvor: bankwatch.org; https://bankwatch.org/blog/western-balkans-are-massively-expanding-

Sjeverna 21,9 kasnije 28 kasnije
coal-power-but-the-new-plants-may-have-to-be-closed-again-soon (pristupljeno: 20.8.2019)) Makedonija smanjen na 19,7 smanjen
17,2 na 23
Srbija 21,2 20,6 27
EU-28 23 12 2
pravne stečevine o obnovljivoj energiji iz marta 2019. godi-
ne, samo je Crna Gora dostigla postavljeni cilj za 2020. go- (Energy Community Secreteriat, mart 2019)
dinu u skladu sa Direktivom o obnovljivoj energiji (299/28/

EC), ali se i u tom slučaju radi o nekonzistentnosti u poda-
cima, budući da izvještaj koji je ta država podnijela sadrži
različite podatke u odnosu na podatke iz EUROSTAT-a za 4,47% potencijala (vidi Energy Community Secreteriat,
2015. godinu. 2019:159). Situacija je slična i u pogledu solarne energije.
IRENA procjenjuje da je u regiji moguće proizvesti oko 12
Ovdje treba uzeti u obzir da su postavljeni ciljevi za udio GW električne energije iz solarnih izvora (Srbija 6,9 GW,
obnovljive energije u ukupnoj potrošnji energije do 2020. Bosna i Hercegovina 1 GW, Albanija 1,9 GW, Makedonija
godine za zemlje Zapadnog Balkana značajno veći u od- 1,2, Crna Gora 300 MW, Kosovo 436 MW), dok regija
nosu na članice Evropske unije, za koje je postavljen cilj od prema podacima iz Godišnjeg implementacijskog izvještaja
20%, jer su države regije već u startu imale veći procent Sekretarijata Energetske zajednice iz ovog izvora proizvodi
ove vrste energije u bruto potrošnji (Bankwatch, 2019:11). ukupno 67 MW.
Prema podacima i procjenama Međunarodne agencije za Trenutno postoji niz projekata takozvanih farmi vjetrenja-
obnovljivu energiju (IRENA), u regiji postoje kapaciteti za ča, koje finansira ili sufinansira EBRD, zatim Njemačka
proizvodnju oko 12,2 GW električne energije posredstvom razvojna banka, Francuska razvojna agencija i neke druge
vjetroelektrana (Intellinews.Com, 2020). Od toga najve- multilateralne finansijske institucije.
ći potencijal ima Srbija (5,6 GW) i Bosna i Hercegovina
(2,5–5,9 GW), dok Crna Gora ima potencijal za 1,7 GW, Kao dodatna mogućnost za dekarbonizaciju energetskog
a Albanija za 153 MW. U kolikoj mjeri je taj potencijal sektora nadaje se proširivanje plinske infrastrukture, što
neiskorišten govori podatak da od zemalja regije Srbija je uvjetovano vanjskim projektima koje ćemo analizirati u
proizvodi najviše vjetroenergije, pri čemu iskorištava svega nastavku, a na koje države regije nemaju utjecaj.
Grafika 6:
Uporedni prikaz instaliranih kapaciteta solarne i vjetroenergije 2018. godine i planiranih kapaciteta do 2020. godine
Planirani
Instalirani Planirani solarni
vjetroenergetski Instalirani solarni
Država vjetroenergetski kapaciteti do 2020.
kapaciteti do 2020. kapaciteti 2018. (MW)
kapaciteti 2018. (MW) (MW), prema NAPOE*
(MW), prema NAPOE1
Albanija 0 30 1 50
Bosna i Hercegovina 51 330 18,15 16,2
Crna Gora 72 151,2 0,4 10
Kosovo 33,75 62 6,6 30
Sjeverna Makedonija 36,8 50 18,49 25,4
Srbija 239 500 8,7 10
* NAPOE – Nacionalni akcioni plan za obnovljivu energiju
(Bankwatch, 2019:43)
5
3
Zapadni Balkan – između realnosti
energetske ovisnosti i potencijala
energetskog središta
Geografska lokacija regiju Zapadnog Balkana čini potenci-

jalnim energetskim središtem budući da kroz njega prolaze Karta 1:
EU energetski koridori koji prolaze kroz Zapadni Balkan
tri energetska koridora Evropske unije: Centralnoevropska/
južnoevropska električna konekcija (Central/South Eastern
Electricity Connection), Plinska interkonekcija i snabdijeva-
nje naftom Sjever–Jug (North-South Gas Interconnections
& Oil Supply) i Južni plinski koridor (Southern Gas Corridor)
(vidi Kartu 1).
Realna, trenutna pozicija regije iz perspektive lokacije po-

trebnih primarnih energetskih resursa, transportnih ruta i
sl. značajno se razlikuje u odnosu na pomenuti potencijal
Zapadnog Balkana da se transformira u energetsko središte.
Zemlje regije su u pogledu snabdijevanja naftom i plinom
ovisne o Ruskoj Federaciji, izuzimajući Albaniju, dok Kosovo
i Crna Gora nemaju razvijenu plinsku infrastrukturu.
Iz geopolitičke perspektive, imajući u vidu fiksiranost tran-

sportnih puteva, te samim time i njihovu potencijalnu ranji-
vost usljed političkih konflikata ili sigurnosnih hazarda razli-
čite prirode, posebno je interesantno snabdijevanje plinom. U nastavku ćemo ukratko analizirati neke od ključnih pli-
Iako zapadnobalkanske države predstavljaju malog potroša- novoda koji bi omogućili zemljama regije da diverzificira-
ča prirodnog plina, koji sudjeluje sa 6% u ukupnoj količini ju svoje izvore i putove snabdijevanje prirodnim plinom te
potrošnje energenata u državama regije, postoji niz proje- eventualno u takvim okolnostima, koje bi očekivano dovele
kata i inicijativa koje su usmjerene na diverzifikaciju izvora i do mogućnosti postizanja nižih cijena ovog energenta,
i ruta snabdijevanja regije ovim energentom. Trenutno niti potakle i razvoj plinske infrastrukture u regiji. Od zemalja
jedna od zapadnobalkanskih država nema diverzificirane regije Srbija ima najrazvijeniju plinsku infrastrukturu, dok je
izvore niti rute snabdijevanja kada je riječ o prirodnom plinu. zemlje poput Crne Gore i Kosova uopće nemaju.
Grafika 7:
Primarna proizvodnja energije u zemljama Zapadnog Balkana 2007–2012–2017.
6
Friedrich-Ebert-Stiftung - Zapadni Balkan – između realnosti energetske ovisnosti i potencijala energetskog središta
Karta 2:
Ruta Transanatolijskog plinovoda (TANAP) i Transjadranskog plinovoda (TAP) sa tačkom spajanja i izvorištem
Iz regionalnog ugla, postoji pet plinovodnih projekata od snabdijevanja plinom dugoročnim kapacitetima TAP-a, što
izuzetnog značaja. U prvom redu radi se o plinovodima TA- bi poslije bilo iskorišteno za namjeravano proširenje tih ka-
NAP, TA, IAP, Turski tok te projekt plutajućeg LNG terminala paciteta. Iz perspektive Bosne i Hercegovine, TAP je značajan
na Krku. jer je obnovio interes za Jonsko-jadranski plinovod (IAP).
Značaj Transanatolijskog plinovoda (TANAP) proizilazi iz IAP je posebno zanimljiv jer bi njegova gradnja praktično
činjenice da se na grčko-turskoj granici na njega povezu- predstavljala trijumf geopolitičkog nad ekonomskim pro-
je Transjadranski plinovod kojim će se transportirati plin iz mišljanjem budući da iz ekonomske perspektive Jonsko-ja-
Azerbejdžana preko sjeverne Grčke, Albanije i Jadranskog dranski plinovod nema odgovarajuću opravdanost. Preko
mora sve do južne Italije gdje će biti uključen u tamošnju IAP-a bi se tržišta Albanije, Crne Gore, južnog dijela Bosne
plinsku mrežu. i Hercegovine i Hrvatske povezala sa Južnim plinskim kori-
dorom. Zapadnobalkanski investicijski okvir (WBIF) je 2014.
Od zapadnobalkanskih država TAP je posebno značajan za godine finansirao studiju izvodljivosti koja je pokazala da bi
Albaniju jer će joj osigurati strateški važnu poziciju na evrop- 540 km plinovoda koštalo 618 miliona EUR. Pritom još nije
skoj energetskoj karti. Transjadranski plinovod2 bi bitno utje- jasno iz kojeg bi izvora došlo finansiranje te kada bi se mo-
cao na unutrašnje energetsko tržište Albanije, imajući u vidu gla očekivati konačna investicijska odluka. Ključni problem
odsustvo razvijene plinske infrastrukture. Može se pretpo- predstavlja činjenica da Albanija i Crna Gora nemaju plinsko
staviti da bi takva novostečena geostrateška pozicija Albani-
je na evropskom energetskom tržištu mogla imati značajan
efekt i na njezine evropske integracije (USAID, 2017). Karta 3:
Planirana ruta Jonsko-jadranskog plinovoda
Sam TAP je dio strateškog Južnog plinskog koridora. Ima-

jući u vidu nivo ovisnosti regije o plinu iz Ruske Federacije,
Transjadranski plinovod bi reducirao tu ovisnost, uz potrebu
zemalja regije da izgrade prekograničnu plinsku infrastruk-
turu. To se naročito odnosi na Srbiju i Sjevernu Makedo-
niju, gdje bi se tako mogao okončati trenutni Gazpromov
monopol, te Kosovo koje tek treba da razvija plinsku in-
frastrukturu. U prvom periodu kapacitet plinovoda bi bio
10 bcm godišnje sa namjerom proširenja kapaciteta na 20
bcm. Prema posljednjim podacima, izgrađeno je 90,7% pli-
novoda (Project progress, TAP, 2019), a 1. jula ove godine
pokrenut je i prvi tržišni test, koji podrazumijeva mogućnost
2 TAP je dio strateški značajnog Južnog plinskog koridora. Južni plinski

koridor je najavljen još u Drugom strateškom energetskom pregle- tržište, dok je ono u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedo-
du EU 2008. godine i prevashodno je bio podstaknut posljedicama niji premalo. Pritom su upravo tri od pomenute četiri države
rusko-ukrajinske krize 2006. godine; interesom zapadnoevropskih najveći zagovornici projekta. Albanija bi željela da obnovi
energetskih kompanija za snabdijevanje plinom iz Kaspijske regije
(Azerbejdžan, Iran, Irak i Turkmenistan), ali i dugoročnim ciljem SAD-a gasifikaciju. Crna Gora teži da počne sa gasifikacijom, dok
da se uspostavi koridor Istok–Zapad iz Centralne Azije preko Kavkaza i bi Bosna i Hercegovina željela da ublaži trenutne ekonomske
Turske do Evrope. Iako je nakon definitivne obustave projekta Nabucco i geopolitičke posljedice činjenice da ima samo jedan izvor i
u 2012. godini interes za Južnim plinskim koridorom bio praktično
izgubljen, nova rusko-ukrajinska kriza iz 2014. godine praćena anek- rutu snabdijevanja, a to je Rusija preko Ukrajine, Mađarske
sijom Krima obnovila je interes za projektom (vidi Siddi, 2017:9). i Srbije.
7
Karta 4:
Prikaz Južnog plinskog koridora sa svim plinovodima i interkonektorima
Jonsko-jadranski plinovod se trenutno nalazi na listi PMI godine biti usmjereni na tursko tržište koje, nakon njemač-
(projekata od obostranog interesa), a 2013. godine se na- kog, predstavlja najvećeg klijenta za ruski Gazprom.
lazio na listi PCI (projekata od zajedničkog interesa), da bi
2017. godine, nakon što su uvjeti pooštreni, bio izbačen Transportna ruta druge cijevi, odnosno Turskog toka 2, iz
sa liste. Da bi ispunio te uvjete, potrebno je da se radi o pravca Turske prema južnoevropskom i centralnoevropskom
projektu koji ima značajan utjecaj na barem dvije članice tržištu kretat će se preko Bugarske, Srbije i Mađarske do
EU. Trenutno je od značaja samo za Hrvatsku kao člani- Austrije. Ova ruta je vrlo slična onoj kojom je trebao ići Južni
cu EU budući da se radi o dvosmjernom plinovodu koji bi tok (CRS, 2019). Evropski regulatorni okvir bi mogao biti
mogao usmjeravati plin iz Hrvatske prema Albaniji, ali i biti ključni izazov da se Turski tok 2 nastavi prema južnoj i cen-
povezan sa LNG terminalom na Krku i iz njega usmjeravati tralnoj Evropi, budući da, poučena lekcijom Južnog toka,
plin prema drugim tržištima na ruti. Predviđeni kapacitet je Rusija očekuje od Evropske komisije izuzeće od primjene
6,5 bcm godišnje. pravila.
Promatrajući kompletan Južni plinski koridor, postavlja se LNG terminal na Krku je također značajan za regiju Zapad-
pitanje da li će EU, a time i Zapadni Balkan dobiti diverzifi- nog Balkana, naročito u kombinaciji sa IAP-om. Predviđeni
ciranu, ali nesigurnu rutu snabdijevanja budući da prolazi kapacitet je 2,6 bcm godišnje sa potencijalom za proširenje
duž zona zamrznutog konflikta (vidi Kartu 4) poput Nagor- ukoliko bi došlo do izgradnje planiranih plinovoda. Konač-
no-Karabaha, vrlo blizu Južne Osetije, te područje Turske na investicijska odluka je donesena u februaru ove godine,
na kojem su se događali sukobi sa Kurdskom radničkom a u tom periodu je bilo zakupljeno oko 20% kapaciteta
partijom pri čemu je 2015. godine oštećen i Južnokavkaski terminala, što je u Republici Hrvatskoj potaklo i raspravu o
plinovod (Siddi, 2017:11). isplativosti ulaganja.
Turski tok, kao neka vrsta ruskog odgovora na Južni plinski Studija USAID-a iz 2017. godine ukazuje na značajne offs-
koridor, sa aspekta diverzifikacije ruta može biti značajan hore resurse u regiji Zapadnog Balkana koji bi dugoročno
za regiju Zapadnog Balkana, naročito u slučaju negativnih mogli doprinijeti njegovoj geopolitičkoj važnosti te imati
razvoja situacije sa isporukama ruskog plina preko Ukraji- ekonomske implikacije. Crna Gora je već 2013. raspisala
ne, uprkos činjenici da je 31. decembra ugovor o tranzitu tender na koji su se javila tri međunarodna konzorcija, a
između Gazproma i ukrajinskog Naftogaza produžen za pet 2016. godine postignut je dogovor sa Energeanom za dva
godina (Astrasheuskaya, Chazan & Olearchyk, 2020). offshore bloka. Onshore i offshore istraživanja izvode se i
u Albaniji.
Ukupni kapacitet dvostrukog plinovoda Turski tok 1 i Turski
tok 2 iznosio bi 31,5 bcm godišnje. Za zapadnobalkanske
zemlje značajan je Turski tok 2, budući da će kapaciteti prve
cijevi plinovoda koja je postala operativna početkom ove
8
Friedrich-Ebert-Stiftung - Uloga vanjskih aktera u energetskoj geopolitici Zapadnog Balkana
4
Uloga vanjskih aktera u
energetskoj geopolitici
Zapadnog Balkana
U ključne vanjske aktere u energetskoj geopolitici regije U periodu od 2005. do 2013. godine Rusija je investi-
ubrajaju se EU, Rusija i Kina. Sva tri aktera učestvuju u ra- rala 598,4 miliona EUR u Srbiju (4,5% ukupnih stranih
zličitim formama finansiranja i izgradnje energetske infra- investicija u Srbiji), od čega najznačajniji dio u plinski i
strukture u državama Zapadnog Balkana. Pritom je njihov naftni sektor, uključujući i kupovinu Beopetrola i većinsko
fokus u energetskom sektoru značajno različit. vlasništvo u Naftnoj industriji Srbije (NIS). Gazprom je sa
Srbijagasom uspostavio i podružnicu Gastrans. Investicije
Evropska unija predstavlja aktera sa najširim instrumenta- u druge oblasti su skoro beznačajne. Ruska naftna kom-
rijem za utjecaj na energetsku geopolitiku u regiji. Imajući panija ima i ekskluzivna prava za eksploataciju nafte i pli-
u vidu izražene aspiracije zapadnobalkanskih država da na u entitetu Republika Srpska, gdje ima monopolističku
postanu članicom EU, Unija je u mogućnosti da kroz taj poziciju u naftnoj industriji. Kompanija Jadran Naftagas
proces, naročito poglavlje 15 pravne stečevine utječe na koja je u vlasništvu NIS-a (66%) i NjeftgazInKor (34%) ima
prihvatanje mjera u oblasti energetske politike. Osim toga, koncesiju za istraživanje nafte na području cijele Repu-
Uniji na raspolaganju stoji i Energetska zajednica, koja, iako blike Srpske. Istovremeno, NjeftgazInKor je 100% vlasnik
ima zasebnu institucionalnu strukturu, predstavlja dodatni Optima grupe koja upravlja naftnom rafinerijom Bosanski
multilateralni instrument za implementaciju regulatornog Brod i rafinerijom ulja Modriča. Pored toga, Rusija kontro-
okvira u oblasti energetske politike. Energetska zajednica liše i Transbalkanski plinovod, koji je jedina ruta kojom se
je uspostavljena 2006. godine, a čine je članice EU, zemlje Sjeverna Makedonija snabdijeva plinom (vidi Rrustemi, De
zapadnobalkanske šestorke te Ukrajina, Moldavija i Turska. Wijk, Dunlop, Perovska & Palushi, 2019).
Članstvom u Energetskoj zajednici države su se obavezale Dominantna pozicija u energetskom sektoru u regiji za Ru-
na usvajanje cijelog seta legislative i prilagođavanje prav- siju značajna je zarad političkog utjecaja, o čemu svjedoči
noj stečevini sa krajnjim ciljem uspostave „integriranog i činjenica da je već u strategiji vanjske politike iz 2013.
tržišta u Jugoistočnoj Evropi ukotvljenog u EU i postizanje godine definirala Zapadni Balkan kao regiju od strateškog
određenih standarda liberalizacije, investiranja i regulator- značaja. S druge strane, činjenica da Zapadni Balkan pred-
ne zrelosti kako bi se konstituirala […] energetska politika stavlja malog potrošača plina, te u uvjetima nerazvijene
Evrope“ (Lindstrom, 2011:203). plinske infrastrukture u regiji i sa razgranatim projektima
diverzifikacije ruta i izvora snabdijevanja, što značajno po-
Međutim, Uniji implementaciju regulatornog okvira u država i EU, taj nivo utjecaja u energetskom sektoru ne
oblasti energetske politike otežava različito konceptualno treba precjenjivati, ali niti podcijeniti kao jedan od faktora
poimanje energetske sigurnosti država regije i Evropske u ukupnom utjecaju u regiji.
unije. EU je u posljednjih pet godina sve više fokusirana
na ekološku dimenziju energetske sigurnosti i njezinu re- Oponent implementaciji EU politike dekarbonizacije ener-
fleksiju na ljudsku sigurnost, a reducira se aspekt koji se getskog sektora u regiji jeste i kineski finansijski upliv sa
tiče sigurnosti snabdijevanja energijom. S druge strane, kreditima banaka koje kontrolira država, a koji se uz garan-
države regije samo deklarativno tretiraju ekološke aspekte cije ovdašnjih vlada daju za izgradnju ili proširenje kapaci-
energetske sigurnosti, dok se u prvi plan stavlja zadovo- teta termoelektrana i rudarskih kopova. Kineske investicije
ljavanje potreba iz izvora kojima je regija naročito bogata: u regiju su u konstantnom rastu od inauguracije Inicijative
crni ugalj, lignit i hidropotencijal. pojas i put kao globalne razvojne strategije 2013. godine.
Od tog perioda kineske kompanije su u Srbiji potpisale
Kako primjećuju Nechev i Svilanis (2017:3), EU je usmje- investicije u vrijednosti od nekoliko stotina miliona EUR u
rena na infrastrukturne projekte koji značajno mogu utje- energetski sektor. Investicije su usmjerene prevashodno u
cati na dekarbonizaciju energetskog sektora (hidroenergi- termoelektrane pogonjene ugljem i lignitom sa ciljem da
ja, obnovljivi izvori, prirodni plin i sl.), dok Kina preferira „smanje uvoz gasa i osiguraju jeftinije grijanje“ za Beograd
rudarstvo i termoenergiju. Rusija je usmjerena na plinski i (Rrustemi, De Wijk, Dunlop, Perovska & Palushi, 2019:94).
naftni sektor, te trenutno potpuno kontroliše ta područja Izvozno-uvozna kineska banka je većinski finansirala pro-
u Srbiji i Bosni i Hercegovini. širenje lignitnog kopa i izgradnju nove termoelektrane na
9
lignit u Srbiji u vrijednosti od 715 miliona USD (vidi Nechev infrastrukturne projekte, imaju za cilj da utječu, između
i Svilans, 2017). Kineska Eximbank je Srbiji dala zajam od ostalog, i na implementaciju evropske energetske strategi-
293 miliona dolara za ugradnju opreme za desulfatizaciju u je na periferiji Unije. Ono po čemu se dosada razlikuju dvije
termoelektrani Kostolac B, koju je radila kineska kompanija zemlje jeste da ruski pristup kombinira politički i ekonom-
CMEC (China Machinery and Engineering Corporation). ski utjecaj, dok je Kina trenutno fokusirana na ekonomski
Kina je pokazivala interes i za termoelektranom Pljevlje II, utjecaj, uz određene forme projekcije meke moći.
projektom koji je krajem 2019. godine otkazala Crnogor-
ska vlada.
U Bosni i Hercegovini kineskim kreditom je dosada izgra-

đena termoelektrana Stanari, a Kineska razvojna banka
će u slučaju da EFT grupa, koja je vlasnik termoelektrane i
koncesije na vađenje lignita, ne može vraćati kredit, preu-
zeti termoelektranu i koncesiju za lignit.
Drugi projekt u Bosni i Hercegovini jeste izgradnja bloka

7 termoelektrane u Tuzli. Energetska zajednica smatra da
se u ovom slučaju radi o nedozvoljenoj državnoj pomoći
budući da je Federalna vlada dala garancije na kredit Izvo-
zno-uvozne banke u iznosu od 614 miliona EUR. Odluka
većine zastupnika u Parlamentu Federacije BiH da podrži
ovakav način gradnje bloka 7 dovela je do pokretanja po-
stupka Energetske zajednice protiv Bosne i Hercegovine.
Prema odredbama Evropske unije i Energetske zajednice,
države mogu garantirati do 80% kredita, dok se u slučaju
bloka 7 radi o 100% državnoj garanciji na kineski kredit
(Galop, 2018).
Energetska zajednica je u svom dopisu, osim elementa

nedozvoljene državne pomoći, navela neke od ključnih
problema ovakve investicije za energetsku tranziciju dr-
žave. Ovi problemi su primjenjivi i na ostatak regije u ko-
joj kineske investicije ciljaju na ovakve projekte, a radi se
prevashodno o činjenici da to znači decenijsko izlaganje
građana aerozagađenju uz nedostatak spremnosti regio-
nalnih političkih elita da se suoče sa realnom potrebom
energetske tranzicije od fosilnih goriva ka čistim, obnovlji-
vim izvorima energije.
Kineska kompanija Geo-Jade Petroleum je kupila i kon-

trolni paket u dva naftna polja u Albaniji. U svim slučaje-
vima kineskih investicija u regiji, komparativnu prednost u
odnosu na Evropsku uniju daje joj činjenica da vladajuće
strukture preferiraju brze kreditne procedure bez postavlja-
nja uvjeta, što je karakteristično za kredite međunarodnih
monetarnih institucija i EU. Pored toga, kako ističu neki
autori (vidi Rrustemi, De Wijk, Dunlop, Perovska & Palushi,
2019:93), za kineske investicije u regiji smatra se da bi
mogle pojačati korupciju. U prilog ovome ide i činjeni-
ca da su neki kineski projekti praćeni netransparentnim
procedurama poput projekta Kostolac B3 u Srbiji, koji je
China Exim Bank kreditirala sa 608 miliona USD, na osnovu
bilateralnog sporazuma između Srbije i Kine, u kojem se
navodi da neće biti potrebe za raspisivanjem tendera (Esser
et al., 2018:27).
Uprkos kontinuiranom naglašavanju da se ne suprot-

stavljaju ili da podržavaju eurounijske integracije zemalja
regije, očigledno je da strategije investiranja Ruske Fe-
deracije i Kine u energetski sektor, ali i druge povezane
10
Friedrich-Ebert-Stiftung - ZAKLJUČAK SA PREPORUKAMA
5
ZAKLJUČAK SA PREPORUKAMA
Zapadni Balkan ostaje infrastrukturno slabo povezan, sa Nadalje, potrebno je da Unija aktivno promovira i pojašnja-
atomiziranim energetskim tržištem, opterećen političkom va razliku između njezinih investicija i kredita za infrastruk-
nestabilnošću, što negativno utječe na energetsku sigur- turni razvoj u području energije, koji su znatno povoljniji
nost regije. U tom pogledu, regija će se i u budućnosti nego krediti ili pozajmice drugih aktera (Kina, Rusija).
nastaviti suočavati sa tri temeljna izazova.
Uporedo sa ovim aktivnostima, EU se sa transatlantskim
Prvi se odnosi na nedovoljne investicije u energetsku in- partnerima te Velikom Britanijom, za koju se može očeki-
frastrukturu, koja konvergira sa zahtjevima energetskih i vati da nakon brexita poveća svoj individualni angažman u
klimatskih ciljeva EU do 2030. godine, dok drugi leži u regiji, treba dodatno angažirati na prevazilaženju sporova
nedostatku jasnih i primjenjivih mjera u pogledu pripre- između Kosova i Srbije u oblasti elektroprenosa, što je jed-
mljenosti energetskih sistema država regije da odgovore na od ključnih prepreka u procesu integracije regionalnog
na potencijalne šokove u slučaju prekida dotoka plina ili energetskog tržišta.
neke druge vrste energetskog šoka.
Nužno je nastaviti investirati i podsticati infrastrukturne
Treći izazov se ogleda u aktivnostima vanjskih aktera koji, projekte u području obnovljivih izvora energije, posebice
eksploatirajući klijentelistički pristup političkih elita u regi- vjetroenergije i solarne energije, umjesto u hidropoten-
ji, oponiraju implementaciji ciljeva Energetske zajednice u cijale, budući da izgradnja mnoštva mini hidrocentrala u
zemljama Zapadnog Balkana. zemljama regije dugoročno može imati negativne efekte
na ekosistem oblasti u kojima se grade.
Ovome pogoduje i različita konceptualizacija energetske
sigurnosti zemalja regije u odnosu na EU. Zemlje regije u
prvi plan stavljaju dostupnost resursa i investicija ili kre-
ditnih sredstava za energetski sektor bez reformi kao pre-
duvjeta, dok se u eurounijskom razumijevanju potencira
energetska tranzicija i investiranje povezano sa reformskim
zahtjevima.
Ovakvo razumijevanje energetske sigurnosti ukazuje i na

temeljnu razliku u pristupu različitih vanjskih aktera regiji.
Dok EU svoj pristup energetskom sektoru bazira na nor-
mativnom i, slijedom toga, izgradnji regulatornog okvira,
dotle ostali akteri slijede pragmatičan geopolitički pristup.
I jedina naznaka da bi EU mogla da se odluči da slijedi

geopolitički pristup regiji u kontekstu energije, a to je iz-
gradnja Jonsko-jadranskog plinovoda, pokazala se 2017.
godine neizvjesnom zbog uklanjanja ovog projekta sa liste
projekata od zajedničkog interesa (PCI).
Kako bi u cijelosti iskoristila svoj potencijal (geo)političkog

aktera na regionalnom energetskom području, Evropska
unija bi nužno trebala prevazići svoj regulatorni i tehno-
kratski pristup energetskom području kroz afirmaciju pro-
jekata poput Jonsko-jadranskog plinovoda.
11
Literatura:
Astrasheuskaya, N., Chazan, G., & Olearchyk, R. (2020). Russia and Ukraine
sign deal to secure European gas flows. Financial Times. Retrieved from
https://www.ft.com/content/5c6733b2-2bc6-11ea-a126-99756bd8f45e
Energy Community Secreteriat. (2019). Annual Implementation Report.
Vienna: Energy Community.
Enlargement countries - energy statistics - Statistics Explained. (2019).
Retrieved 9 November 2019, from https://ec.europa.eu/eurostat/
statistics-explained/index.php/Enlargement_countries_-_energy_
statistics#Primary_production_and_net_imports
Esser, S., Schulz, S., Dimsdale, T., Amon, A., Littlecott, C., & Reitzen-
stein, A. (2018). High Carbon Lock-In vs. Low Carbon Opportunity in the
Western Balkans. Critical Investments and EU Accession Process. Berlin/
Brussels/London/Washington: Bankwatch Network.
Federal Research Division, Library of Congress. (1992). Yugoslavia: A
Country Study. Washington, D.C.: Federal Research Division, Library of
Congress.
Gallop, P. (2018). Bosnia-Herzegovina coal plant loan guarantee com-
plaint under investigation by the Energy Community Secretariat [Blog].
Retrieved from https://bankwatch.org/campaign_update/bosnia-herze-
govina-coal-plant-loan-guarantee-complaint-under-investigation-by-the-
energy-community-secretariat
Lindstrom, N. (2011). Power trips: Europeanization, market-governance,
and energy policy in the Western Balkans. Policy And Society, 30(3), 197-
207. doi: 10.1016/j.polsoc.2011.07.004
Project progress. (2019). Retrieved 3 December 2019, from https://www.
tap-ag.com/pipeline-construction/project-progress
Renewable Energy. (2019). Retrieved 19 December 2019, from http://
www.akbn.gov.al/wp-content/uploads/2019/05/Renewable-Energy.pdf
Rrustemi, A., De Wijk, R., Dunlop, C., Perovska, J., & Palushi, L. (2019).
Geopolitical Influences of External Powers in the Western Balkans. The
Hague: The Hague Center for Strategic Studies. Retrieved from https://
hcss.nl/report/geopolitical-influences-external-powers-western-balkans
Uvalic, M. (2012). Electricity markets and reforms in Europe. Milano: F.
Angeli.
Vasquez, C., Begolli, R., Van Gelder, L., & Shukla, S. (2018).
Western Balkans: Directions for the Energy Sector. Washi-
ngton, D.C.: The World Bank. Retrieved from http://docu-
ments.worldbank.org/curated/en/201391544823541838/
Western-Balkans-Directions-for-the-Energy-Sector
Western Balkans has potential for up to €20bn wind energy
investment says new report. (2020). Retrieved 19 January
2020, from https://intellinews.com/western-balkans-has-
potential-for-up-to-20bn-wind-energy-investment-says-
new-report-174709/?source=kosovo
12
Friedrich-eberT-STiFTung - iMpREssuM
o autoRu iMpREssuM
Friedrich-Ebert-stiftung (FEs) | ured u Bosni i Hercegovini

Sead Turčalo je vanredni profesor i dekan Fakulteta Kupreška 20, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Predaje oblas- Odgovorni: Dr. Peter Hurrelbrink
ti geopolitike, međunarodne sigurnosti i upravljanje
međunarodnim sukobima. Uz ove teme, također istražuje Tel.: +387 33 722 010
Fax: +387 33 613 505
pitanja izgradnje države i međunarodne sigurnosti. E-mail: fes@fes.ba
www.fes.ba
Naslov originala: ENERGETSKA GEOPOLITIKA NA BALKANU
DTP: Filip Andronik

Štampa: Amos Graf, Sarajevo
Tiraž: 150 prmjeraka
-----------------------------------
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
620.9:327(497-15)
TURČALO, Sead
Energetska geopolitika na Balkanu : geopolitika i evropske inte-
gracije Zapadnog Balkana : globalni i regionalni poredak / Sead Turčalo.
- Sarajevo : Friedrich-Ebert-Stiftung, 2020. - 12 str. : ilustr. ; 30 cm
Bilješke uz tekst. - Bilješka o autoru: str. [4]. - Bibliografija: str. 12.
ISBN 978-9958-884-91-7
COBISS.BH-ID 29114886
-----------------------------------
Publikaciju možete naručiti na e-mail: fes@fes.ba.

Stavovi, mišljenja i zaključci u ovoj publikaciji ne moraju nužno odražavati
stavove Friedrich-Ebert-stiftung. Friedrich-Ebert-stiftung ne garantuje za
tačnost podataka koji su izneseni u publikaciji.
Sva prava zadržana od Friedrich-Ebert-Stiftung.

Energetska geopolitika na Balkanu
Geopolitika i evropske integracije Zapadnog Balkana
Zapadni Balkan ostaje Vanjski akteri, u prvom redu Rusija

infrastrukturno slabo povezan, i Kina, eksploatiraju klijentelistički
sa atomiziranim energetskim pristup političkih elita u regiji, te na
tržištem, opterećen političkom taj način oponiraju implementaciji
nestabilnošću, što negativno utječe ciljeva Energetske zajednice u
na energetsku sigurnost regije. zemljama Zapadnog Balkana.
Neodstaju jasne i primjenjive

mjere u pogledu pripremljenosti Kako bi u cijelosti iskoristila svoj
energetskih sistema država regije potencijal (geo)političkog aktera
da odgovore na potencijalne na regionalnom energetskom
šokove u slučaju prekida dotoka području, Evropska unija bi nužno
plina ili neke druge vrste trebala prevazići svoj regulatorni i
energetskog šoka. tehnokratski pristup kroz afirmaciju
projekata poput Jonsko-jadranskog
plinovoda.
Više informacija o ovoj temi pronađite na:

www.fes.ba
20 Xxxxxx xxxxxxxxx xxxxxxxx Xxxxxx xxxxxxxxx xxxxxxxx 21
2. G
eopolitika energije
u odnosima Rusije i EU
Dmitri Trenin
Kada je Kremlj 2005. počeo pripreme, za do tada, prvi samit G–8 u San-
kt Peterburgu, energetska bezbednost je identifikovana kao dominantna
tema. Međutim, samo šest meseci pre samita dogovorenog za sredinu
2006, konflikt oko cene gasa između Gasproma i Kijeva rezultirao je
četvorodnevnim prekidom snabdevanja Ukrajine. Mnogi Evropljani i
Amerikanci su zbog toga osuđivali Moskvu da koristi energiju kao oruž-
je. Energetska bezbednost je postala sinonim za bezbednost od Rusije.
Govoreći u predvečerje Samita NATO u Rigi, novembra, 2006. američki
senator Ričard Lugar je predložio stvaranje „energetskog NATO“.
U razmišljanjima mnogih, geopolitika energetskih odnosa je zame-

nila ili apsorbovala tradicionalnu geopolitiku vojnih balansa. U Ru-
siji se među uticajnim konzervativcima, nafta i gas, pre nego vojska
i mornarica, smatraju najvažnijim dobrima države. U Evropi, brigu
oko koridora Fulda je zamenila zabrinutost oko gasovoda Severni tok.
Na Gaspromove akvizicije se gleda sa skoro istom nervozom kao na
partijske uspehe lokalnih komunista u zapadnim državama za vreme
Hladnog rata. Zaista, sve češće se proriče dolazak neke nove verzije
Hladnog rata koji se delom vodi energetskim oružjem.
Da li treba biti zabrinut zbog Rusije kao energetske supersile? Kratak

odgovor je ne, jer je ruska energetska politika mnogo više okrenuta
sticanju profita nego uspostavljanju političke dominacije. Za davanje
dužeg odgovora, moraju se analizirati ambicije, interesi i ciljevi invol-
viranih strana, kao i njihovi resursi.
Rusija će ostati energetska sila
Rusija želi da bude velika sila, što u uslovima XXI veka znači i ne-
16 Xxxxxx xxxxxxxxx xxxxxxxx Geopolitika energije u odnosima Rusije i EU 17
zavisni globalni igrač. Vladimir Putin je poslednjih godina odlučio me neće imati veći uticaj na tržište. Uz to, kada se radi o nuklearnoj
da ne primenjuje raniju rusku strategiju integracije sa Zapadom. Ta energiji, ali i uglju i proizvodnji struje, Rusija zauzima važnu pozici-
odluka je bila bazirana na generalnom načinu na koji rusko ruko- ju. Označavanje Rusije kao energetske supersile je preterivanje, ali je
vodstvo shvata odnose Rusije i Zapada od ranih devedesetih godi- kredibilna ocena Rusije kao energetske sile, pogotovo ukoliko uspe
na prošlog veka do prvih godina XXI veka. Na promenu su utica- da unapredi proizvodnju i postane efikasniji potrošač. Kada su ruske
la dva važna faktora. Jedan je bio namera Mihaila Hodorkovskog kompanije, podstaknute od strane države, odlučile da ustanove među-
(Mikhail Khodorkovsky) da proda svoju naftnu kompaniju Jukos narodnu nagradu koja bi se mogla takmičiti sa Nobelovom, izabrale su
(Yukos) američkim kupcima. Drugi je bio pojava „obojenih revolu- naziv „Globalna energija“.
cija“ u Gruziji i Ukrajini, dvema važnim državama za tranzit ruske
energije. Rusko odvajanje od Zapada usledilo je, naravno, u uslo- Širenje Russia Inc.
vima američkog rata u Iraku, državi sa trećim najvećim rezervama
nafte na svetu. Do sredine prve decenije ovog veka energija je igrala Ruski interes za energiju je u najvećoj meri povezan sa biznisom. Na
ključnu ulogu u preorijentaciji Rusije od prozapadne u nezavisnu početku XXI veka ruski biznis je biznis. Političko–ekonomski sistem
veliku silu. države, koji se ponekad naziva „Russia Inc.“, nastoji, pre svega, da po-
veća kapitalizaciju giganata koji su u najvećem delu u državnom vla-
Kako bi postigla postavljeni cilj strateške nezavisnosti i međunarodnog sništvu, kao što su Gasprom, Rosnjeft i novoreformisana kompanija
značaja – što je, na primer, oličeno u postavljanju cilja da postane peta za električnu energiju UES, u korist akcionara i ulagača u Kremlju i
najveća privreda na svetu do 2020. godine – Rusija je odlučna da isko- izvan njega. Po njihovom mišljenju, ono što je dobro za Gasprom (i za
risti svojih nekoliko važnih komparativnih prednosti, pre svega naftu druge), dobro je i za Rusiju. Sve veći broj inicijalnih javnih ponuda u
i gas. Rusija poseduje nešto preko 6 posto dokazanih svetskih rezervi proteklih pet godina reflektuje ova nastojanja. Ona su samo vrh ambi-
nafte i 2006. je zabeležila 12 posto svetske proizvodnje nafte. Takođe, cija kompanija i njihovih korisnika.
poseduje jednu četvrtinu svetskih rezervi prirodnog gasa i odgovorna
je za jednu petinu ukupne proizvodnje gasa u svetu. Gasprom agresivno nastoji da stekne infrastrukturu u inostranstvu,
kao što su tranzitni gasovodi i centri za distribuciju gasa, u rasponu od
Ekstra profiti od izvoza energije omogućili su Rusiji da stekne finan- Beltrangasa, beloruske tranzitne i distributivne kompanije, do predlo-
sijsku moć, a prateći stimulativni efekti su pogodovali mnogobrojnim ženih gasnih čvorišta u Centralnoj i Zapadnoj Evropi.
drugim sektorima privrede. Međutim, vlada je veoma svesna potrebe
da modernizuje sektore nafte i gasa i da postigne napredak u razvoju Ono što može da izgleda kao pametna i preteća strategija širenja ru-
ostalih segmenata energetske oblasti, kao što su „čisti“ ugalj i međuna- skog političkog uticaja u proširenim granicama Evropske unije je u su-
rodno konkurentna nuklearna energija. Ruska specijalizacija za ener- štini nastojanje motivisano biznisom radi osvajanja lukrativnih tržišta.
giju je konstanta, zasigurno na srednji i duži rok. Na sličan način, privatne ruske naftne kompanije kao što je Lukoil ku-
puju rafinerije i benzinske pumpe širom Evrope, a firma iz metalskog
Rusko rukovodstvo pretpostavlja da će međunarodne cene energije kompleksa Severstal se neuspešno takmičila za preuzimanje kompani-
ostati na visokom nivou neko vreme, uprkos povremenim fluktuaci- je Arcelor. Zaista, ruska ideja integracije sa Evropom se može sumirati
jama. Alternativni izvori energije, osim nuklearne, u dogledno vre- kao međusobne investicije i uzajamna kupovina akcija.
18 Cevovodi, politika i moć Geopolitika energije u odnosima Rusije i EU 19
U celovitom predlogu nemačkoj kancelarki Angeli Merkel iz 2007. go- kao i cene podignute na „evropski“ nivo. U poslednjoj deceniji prošlog
dine, Putin je ponudio veliku razmenu imovine prema kojoj bi Gasprom veka Moskva je nastojala da kupi lojalnost Kijeva i ostalih naplaćujući
dobio udeo u nemačkim mrežama za distribuciju gasa u zamenu za ne- gas samo delićem cene koja je tražena od baltičkih država, Poljaka ili
mačke akvizicije prava na eksploataciju gasa u Rusiji. Iako je Nemačka Nemaca. Kada su konačno uvideli da to ne funkcioniše, promenili su
odbacila ovu inicijalnu ponudu, ideja velike energetske pogodbe nije sklo- pristup. Drugi, više unutrašnji, način kupovine uticaja je bilo uključi-
njena sa stola. U međuvremenu, Gasprom je zauzet jačanjem bilateralnih vanje u mutne šeme u trgovini gasom. Rusko-ukrajinski odnosi de-
veza sa najvećim evropskim energetskim kompanijama. Nemački E.ON vedesetih godina i početkom ovog veka za to su najbolji primer. Obe
i BASF, italijanski Eni i Enel, Gaz d Frans (Gaz de France) i holandski ove tehnike nakon Narandžaste revolucije padaju u zaborav. Rusija je
Gasuni (Gasunie) su zaključili dugoročne poslove sa Gaspromom. izgubila iluzije, ali je kao rezultat toga donekle bogatija. Ukrajina je
konačno slobodna, čak i ako za to treba da plaća.
Daleko najdramatičnije promene su se dogodile na bivšem sovjetskom
prostoru. Počevši od 2005. Gasprom odbacuje svoj sistem de facto impe- Ipak, cilj iskazivanja oštrine prema bivšem pograničnom području ni-
rijalnih preferencijala koje su omogućavale pojedinim državama ZND kada nije bio dovođenje Evrope u podređen položaj. Gasprom nema
da kupuju gas po znatno nižim cenama. Ovo je deo generalne politike razloga da to radi. Prvo, jer su države članice EU plaćale najbolju cenu
Moskve da svoje odnose sa ZND pomeri na komercijalnu osnovu. za ruski gas i drugo, svako nastojanje da se Evropljani ucene (a time i
okrenu od Rusije) bilo bi glupo, imajući u vidu koliko je ruski budžet
Ono što su mnogi spoljni posmatrači videli kao hladnokrvno nastoja- zavisan od priliva od izvoza nafte i gasa, od čega 60 posto ide u EU.
nje Kremlja da uguši Ukrajinu, orijentisanu na samostalno razmišljanje Jedino čemu je Rusija mogla naivno da se nada bilo je da pridobije
i demokratiju, je zapravo bilo očajničko nastojanje da se ona „čvrstom Evropu kao partnera u vraćanju Kijeva na razumnu politiku. Zapravo,
rukom“ primora da adekvatnije plaća resurse koje troši. Istina, „naran- Ukrajinci su, isključeni iz ruskog snabdevanja, oduzimali deo gasa za
džasta revolucija“ iz 2004. je šokirala do tada zadovoljni Kremlj. Novi izvoz u EU i prošli su bez posledica. Tada su se samo Rusi krivili za
pristup je primenjen širom bivšeg sovjetskog prostora, od revolucio- povremene nestašice u državama EU.
narne Ukrajine i Gruzije do saveznika u Minsku i Jerevanu.
Čak i pre ukrajinske gasne krize, Gasprom je imao sličan problem sa
Tajming povećanja cena bio je šokantan (Belorusija je dobila grejs pe- Belorusijom. Politički autoritarni Minsk je veoma udaljen od plurali-
riod, kako se ne bi naškodilo predsedniku Lukašenku uoči izbora), a stičkog Kijeva. Belorusija je postala još zavisnija od jeftine nafte i gasa
aktuelna cena se donekle razlikovala (prijateljska Jermenija je dobila iz Rusije, od kojih jedan deo prodaje uz priličan profit. Kada je Ga-
bolje uslove od neprijateljske Gruzije), ali niko nije pošteđen. „Bivši“ sprom 2004. na kratko prekinuo isporuke gasa za Belorusiju, navodeći
Sovjetski Savez je prestao da postoji: sa apekta Gasproma (ili Moskve) kao razlog izostanak plaćanja, to je, osim Poljaka, malo ko primetio
sve je bilo inostranstvo. Rusija više nije sebe smatrala bivšom i budu- u Evropi. Kada je Rusija zaustavila dotok nafte u Belorusiju 2007.
ćom imperijom. Umesto toga, počela je da se ponaša kao velika sila godine, Evropa se brzo digla na noge. Kremlj je bio zapanjen. Godi-
vis-à-vis svojih malih suseda. nama su verovali da Zapad od Rusije očekuje da pritisne „poslednjeg
dikatatora“ u Evropi. Naravno, Rusija nije želela da kazni Lukašenka:
Jasno, igra je bila politička i energija je igrala ulogu u računicama Kre- želela je samo da naplati dug i ispuni davno dato obećanje o prodaji
mlja. Ipak, subvencionisane cene gasa su u istoj meri političko sredstvo Beltrangasa Gaspromu.
Direktan pravac prema Evropi liko se realizuje, mogao da učini nepotrebnim gasovod Nabuko koji
favorizuje EU. Nabuko bi trebalo da doprema centralnoazijski, a po-
Kao tranzitne države, Ukrajina i Belorusija zajedno su kontrolisale la- tencijalno i iranski gas do Evrope, smanjujući oslanjanje EU na ruski
vovski deo ruskog izvoza nafte i gasa u Evropu. Kada je Kremlj zaklju- gas i gasovode.
čio da su obe države nepouzdane, odlučio je da značajno smanji rusku
zavisnost od njih. Gasprom je 2006. uz ukrajinsku saradnju, zamenio Pre objavljivanja projekta Južni tok, Rusija je osigurala aranžmane sa
barter plaćanje za tranzit preko Ukrajine novčanim transakcijama. To Kazahstanom, Turkmenistanom i Uzbekistanom o nastavku transporta
je pojednostavilo proceduru plaćanja, smanjilo sporove i povećalo ru- njihovog gasa preko teritorije Rusije, u zamenu za značajno povećanje
ske prihode. Ipak, još važnija je bila odluka Moskve da prebaci izvozne cena gasa koji plaća Moskva. Umesto predloženog gasovoda preko Kas-
gasovode sa kopna na more i da time smanji potrebu za tranzitom ili pijskog mora koji bi pumpao gas u gasovod Nabuko, države iz Central-
da je u potpunosti eliminiše. ne Azije su saopštile da će modernizovati priobalni gasovod koji vodi
na sever prema Rusiji. Takmičenje gasovoda je daleko od završenog.
Ovaj trend je otpočeo sa novim vekom, kada je Rusija obustavila dotok Države u Centralnoj Aziji sasvim očigledno uživaju u praktikovanju
nafte kroz naftovode do luka u baltičkim državama, koristeći umesto onoga što one nazivaju multivektor politikom. Moskva, sa svoje strane,
njih sopstvene terminale na Baltičkom moru u Primorsku i Ust–Lugi. ne samo da nastoji da minira Nabuko, ona je već raspršila ukrajinske
Estonci i Letonci su ovaj potez videli kao kaznu zbog ruskih tvrdnji o nade da će dobijati jeftin gas iz Turkmenistana. Gledajući iz Kijeva, Ga-
neosnovanoj i oštroj naturalizaciji i politici integracije koja je ostavila spromove aktivnosti u Centralnoj Aziji izgledaju kao nastojanje da se
stotine hiljada lokalnih Rusa bez državljanstva. Što je još važnije, Ru- izgradi „gasni kalifat“. Ipak, izgleda da će u igri biti nekoliko „kalifata“.
sija je želela da razvije sopstvenu lučku infrastrukturu i da zadrži no-
vac za sebe. Još devedesetih godina Gasprom je izgradio gasovod Plavi Gasni OPEC
tok ispod Crnog mora do Turske, izbegavajući time politički rizičnu
kopnenu trasu duž obala Kavkaza. Vladimir Putin je, u jednoj prilici, ideju stvaranja gasnog OPEC na-
zvao „interesantnom“. Međutim, Moskva nije posebno voljna da bude
Najveću pažnju je privukao dogovor predsednika Putina i nemačkog organizator nove gasne zajednice. Ona ceni suverenost sopstvenog od-
kancelara Šredera iz 2005. o izgradnji gasovoda Severni tok. Ovaj ga- lučivanja i preferira da joj ruke budu odrešene, pragmatično se svrsta-
sovod (prvobitno dogovoreno okončanje radova se planiralo za 2011) vajući uz različite partnere, zavisno od interesa. Centralnom Azijom se
će transportovati gas po dnu Baltičkog mora, od Rusije do Nemačke upravlja uglavnom na bilateralnoj osnovi. Rusija aktivno širi saradnju
i odatle do Holandije i moguće, drugih članica EU. Očigledna svrha sa gasom bogatim državama Persijskog zaliva, kao što su Katar, Iran
Severnog toka je da zaobiđe Poljsku, Belorusiju i baltičke države koje i Saudijska Arabija, ali i sa Alžirom. Moskva galami i blefira budeći
se sve smatraju potencijalnim (ili stvarnim, u slučaju Belorusije) pro- zastrašujuće uspomene i igra se posebno tamnom stranom geoekono-
blemom. mije, ali njen stvarni cilj, u skladu sa generalnim nastupom, jeste da
ostvari komercijalne koristi.
Sličan potez je usledio 2008. kada su se Rusija i Italija dogovorile da
izgrade gasovod Južni tok po dnu Crnog mora i preko nekoliko bal- Zbog toga je moguće da je diskusija o gasnom OPEC deo rata nerava
kanskih država, ali ne i Ukrajine. Neki strahuju da bi Južni tok, uko- između Rusije i EU. Povremene opaske Gaspromovih čelnika i zva-
5
ničnika ruske vlade o preusmeravanju izvoza gasa od Evrope prema Rusko odbijanje da pumpa naftu u letonsku kom- Rusija je prestala sa
isporukama nafte u Mazeikiu
Aziji spadaju baš u tu kategoriju. Rusija je ljuta zbog proklamovanog paniju Ventspils Nafta 2003. ili litvansku Mazei-
rafineriju u julu 2006, nakon
cilja EU o smanjenju zavisnosti od Rusije. Stoga želi da pošalje poruku kiu Nafta 2006. koje ima više tehničke razloge u što je prodata poljskoj, a ne
da ima druge potencijalne kupce na drugom kontinentu. U stvarno- pozadini, predstavlja očigledno korišćenje taktike ruskoj kompaniji. Ruska
sti, najozbiljniji takmac Evropi kao kupac Gaspromovog gasa je sama čvrste ruke u ekonomskim sporovima5. strana je krivicu objasnila
Rusija. Uprkos porastu cena gasa, domaća tražnja raste, a Gaspromova tehničkim problemima na
naftovodu Družba, ali nije
proizvodnja stagnira, dok je Centralna Azija manje sposobna ili manje U osnovi, Rusija veruje da baltičke države nisu odgovorila na litvanske
voljna da nadomesti razliku. (bar još nisu) u istoj kategoriji kao etablirani ve- ponude da pomogne u
liki kupci iz Zapadne Evrope, tako da se oseća njihovom rešavanju.
Povratak geopolitike slobodnom da odgovori brutalnije kada vidi da
su joj interesi ugroženi. To zaista predstavlja slučaj korišćenja energije
Austrija kupuje prirodni gas od tadašnjeg Sovjetskog Saveza od 1968, kao oružja, ali u formi granične čarke, a ne rata punog obima.
a Nemačka od 1973. Od tada energetska međuzavisnost Rusije i Evro-
pe stalno raste, a tako će biti i na srednji i na duži rok. Što je veći nivo Diverzifikacija izvoza i uvoza u principu je dobra stvar. EU pogledava
međusobne zavisnosti, manje je verovatno da će dolaziti do politički u pravcu Centralne Azije i Irana, ali i snabdevanja LNG, dok Rusija
motivisanih pretnji. Čak i Sovjeti, u doba Hladnog rata, nikada nisu gleda prema Istočnoj Aziji i takođe razmišlja o LNG. U doglednoj bu-
zapretili isključenjem gasa, a sa isporukama se nastavljalo i u vreme dućnosti energetske veze će predstavljati ekonomsku suštinu odnosa
dezintegracije SSSR-a. Danas ima mnogo manje razloga da se sumnja između Rusije i EU.
da Rusi imaju zle namere.
Gasprom je Rusija, a Rusija je u takmičarskom i nacionalističkom
Nekoliko velikih zapadnih naftnih kompanija moralo je značaj- raspoloženju. To ne obećava jednostavne odnose u budućnosti. Ipak,
no da smanji svoje ambicije. Restrikcije koje je Kremlj postavio za što više imovine kupi u Evropi i što više imovine Evropljani kupe u
kompanije kao što su BP (British Petroleum) ili Šel (Shell) su u Rusiji, ulozi svake strane u ekonomskom zdravlju i prosperitetu one
skladu sa generalnom politikom Moskve usmerenom na vraćanje druge biće veći, a svaka od strana će biti ranjivija na pretnje sa kojima
kontrole nad energetskim sektorom i nisu poseban rezultat politič- može da se suoči. Kao i Rusija, Gasprom želi da zaradi novac, da bude
kih mahinacija. snažan, bogat i poštovan. Ne postoji „geopolitika energije“ per se. Ga-
spromovi potezi se često pogrešno tumače kao sredstvo neke političke
Slučajevi nedavnog, navodnog, ruskog korišćenja energije kao oružja strategije. Realnost je drugačija: energija je politički posao, ali je, u
zahtevaju temeljno ispitivanje. Što se tiče Ukrajine, Belorusije i ostalih celini uzevši, biznis.
država ZND, može se polemisati da niže cene gasa predstavljaju kre-
dibilniji instrument političkog uticaja od cena na svetskom nivou koje Dmitri Trenin je viši saradnik u Karnegi zadužbini za međunarodni mir
ne zahtevaju plaćanje u naturi. U svakom slučaju, energetsko oružje se (Carnegie Endowment for International Peace) i zamenik direktora mo-
može koristiti samo jednom, u samoubilačkom napadu koji rezultira skovskog Karnegi centra.
privremenim smetnjama za potrošače i trajnim obogaljenjem proizvo-
đača. Rusi nisu džihadisti.
30 Cevovodi, politika i moć Xxxxxx xxxxxxxxx xxxxxxxx 31
3. E
nergetski dijalog EU–Rusija
Kristijan Klotin i Džefri Pajper
Kada se čita današnja štampa, stiče se utisak da je Evropska unija počela

da reaguje na izazove energetske bezbednosti tek pred kraj 2005, na ne-
formalnom Samitu EU u Hempton Kortu i nakon gasnog spora Rusije
i Ukrajine u januaru, 2006. godine. Navodno, evropskim političarima
je iznenada postalo jasno da sopstvena proizvodnja ugljovodonika nije
beskonačna i da bi EU mogla postati sve više zavisna od međunarodnog
tržišta za sopstveni uvoz energije.
To je potpuno pogrešno. Interno, EU je već niz godina veoma ak-

tivna u izgradnji potpuno integrisanog tržišta struje i gasa na celoj
teritoriji Unije, promociji neophodne dodatne 6
infrastrukture putem programa transevropskih Na ovom samitu lideri EU
su usvojili ciljeve da se do
energetskih mreža, osiguranju da sve države 2020. smanje emisije štetnih
članice imaju dovoljne zalihe nafte i promociji gasova za 20 posto (ili 30
energetske efikasnosti, štednje energije i upotre- posto kao deo post-Kjoto
bi obnovljivih izvora energije. Sve ovo je dobi- sporazuma), postignu uštede
energije od 20 posto i poveća
lo dodatni podsticaj nakon sastanka Evropskog udeo obnovljivih izvora u
saveta marta 2007. ali je puno posla obavljeno i ukupnoj potrošnji energije
pre toga6. takođe za 20 posto.
Na spoljnom planu, Energetski dijalog EU–Rusija, ustanovljen na Sa-

mitu EU–Rusija u oktobru, 2000. godine je bio prvi stvarni dijalog
o energetskoj politici uspostavljen sa jednim spoljnim energetskim
partnerom. Rusija, kao ključni trgovinski partner EU, je bila prirodan
izvor, kao što je to bila i 1999. sa prvom od „zajedničkih strategija“ EU
u okviru tada ratifikovanog Ugovora iz Amsterdama.
Od samog početka Energetski dijalog je imao jasan mandat da „omo-

gući postizanje progresa u definisanju energetskog partnerstva EU–
26 Cevovodi, politika i moć Energetski dijalog EU – Rusija 27
Rusija i aranžmanima potrebnim za to“. Osnovni cilj je bio da se iz- tegrisano energetsko tržište širom EU, sa svim 7
Član 122 Ugovora
gradi efektivna energetska zajednica između EU i Ruske federacije. To nepohodnim fizičkim interkonekcijama koje o Evropskoj uniji sa
je trebalo da se postigne izgradnjom solidno utvrđenih odnosa u obla- bi ohrabrile politiku pune solidarnosti. Zaista, amandmanom u Ugovoru iz
Lisabona kaže da „Savet, na
sti trgovine energijom koji u domenu nafte traju duže od 150 godina, princip solidarnosti je jedan od kamena teme- predlog Komisije, može da
dok je prvi ruski gas dospeo gasovodom do Austrije 1968. godine. Već ljaca Ugovora iz Lisabona i specifično se odnosi odluči , u duhu solidarnosti
juna 1991, na Samitu EU u Dablinu, tadašnji holandski premijer Rud na energetski sektor.7 između država članica, o
Lubers je izneo predlog o „Evropskoj energetskoj zajednici“ sa ciljem neophodnim merama...ukoliko
dođe do ozbiljnih teškoća
razvoja saradnje u oblasti energije između država Evroazije. Možda je EU ima sreće da je okružena sa tri, trenutno u snabdevanju pojedinim
ta ideja u to vreme bila preuranjena. Ipak, ona je izrasla u multilateral- glavna, izvoznika gasa – Rusijom, Norveškom proizvodima, pogotovo u
ni ugovor – Ugovor o energetskoj povelji – koji su do sada potpisale 53 i Alžirom. Međutim, rezerve za buduću proi- oblasti energije“.
države iz Evrope i Azije, kao i Australija (vidi boks na strani 103). zvodnju gasa su uglavnom koncentrisane u Ru-
siji i na Bliskom Istoku. Zato je Rusija sada, a ostaće i u budućnosti,
Energija je izazov i rešenje naš ključni snabdevač. Izazov predstavlja dovođenje ruskog gasa do
tržišta. Ruske rezerve su geografski udaljene od tržišta – bilo ono
Rusija je danas najvažniji spoljni snabdevač EU naftom, gasom i evropsko ili neko drugo – i nalaze se u, kako klimatski tako i geološ-
ugljem. Ovakav odnos bliskih suseda je logičan i međusobno koristan ki, izazovnom okruženju. To zahteva velika ulaganja i upravo je zbog
kada se imaju u vidu rezerve energije u Rusiji i pouzdano i rastuće toga EU veoma zabrinuta.
tržište uvozne energije u EU.
Razlog za zabrinutost je ruska sposobnost – ili spremnost – da ispo-
Jasno je da odnosi između bliskih suseda imaju svoje uspone i padove, ruči dovoljne količine gasa u EU i u budućnosti. Evropljani su zabri-
a i evidentno je da nedavna prošlost nije bila jedan od svetlijih perioda nuti zbog nastupajućeg kraha u snabdevanju zbog veoma značajnog
u odnosima EU i Rusije. Energetski sektor je istovremeno ključni deo rasta potrošnje gasa unutar Rusije i pretpostavljenog nedostatka in-
izazova, ali i glavni deo odgovora. vesticija za razvoj novih gasnih polja.
Odgovornost za nedavne probleme je podeljena. U Evropi postoje oni Do 2030. uvoz gasa u EU bi mogao da poraste za dodatnih 200
koji kritikuju Rusiju za navodnu strategiju „podvajanja“ – sklapanje milijardi m3 godišnje, sa sadašnjih 300 milijardi m3 . U isto vreme,
bilateralnih poslova sa pojedinačnim državama članicama – u nasto- najnovije prognoze ruskih eksperata govore o porastu izvoza gasa od
janju da se spreči razvoj zajedničke energetske politike EU. Međutim, nekih 100 milijardi m3 godišnje do 2030. u svim pravcima, uključu-
u realnosti Rusija koristi nesposobnost država članica EU da govore jući i tržišta u Aziji. Imajući u vidu ovaj neizbežan fizički limit, ali i
jednim glasom. Ono što se smatra ruskom strategijom je zapravo ogle- činjenicu da je razumna diverzifikacija snabdevanja i tražnje uvek i u
dalo slabosti EU, a ne njen uzrok. svim sektorima ekonomije razumna politika, EU traži načine da di-
verzifikuje svoje izvore snabdevanja za neophodne dodatne količine
Ključ bezbednosti snabdevanja za EU predstavljaju integracija trži- iz država kao što su Egipat, Katar, Nigerija i Libija. To ne znači da u
šta i solidarnost. Pojedinačne članice Unije bi mnogo manje brinule praksi Unija želi da se udalji od Rusije, već se samo radi o potrebi da
svojoj zavisnosti od ruskih isporuka kada bi postojalo efikasno in- se osigura potpuno zadovoljenje buduće tražnje.
Prirodni gas je poveznica u odnosima EU i Rusije i tako će ostati ne- njegova uveliko restriktivna priroda u odnosu 8
Zakon „O procedurama za
koliko decenija. na kompanije iz trećih zemalja mogla rezultira- strane investicije u kompanije
ti usporavanjem stranih investicija u naftni i u od strateškog značaja za
nacionalnu odbranu i
★ Za Rusiju su prihodi od izvoza gasa u EU, zajedno sa onima od gasni sektor Rusije. Ukoliko rezultat bude pad bezbednost“ iz aprila 2008.
izvoza nafte, od suštinskog značaja za podsticanje brzog ekonom- proizvodnje, gubitnici će biti ne samo potroša- postavlja limite za imovinu
skog rasta u nekoliko proteklih godina. či i kompanije iz EU, već i ruska država i njeni koju strani investitori mogu
građani koji će biti uskraćeni za punu korist od steći u 42 sektora, od kojih su
neki niski, od 10–25
★ Za EU, 42 posto uvoza gasa i 30 posto uvoza nafte koji potiču iz poreza i ostalih prihoda koji su rezultat trenutno
posto.
Rusije jasno obezbeđuju energetsku sigurnost Evrope i održavaju vioskih cena ugljovodonika.
njen ekonomski rast.
Sve veća međuzavisnost EU i Rusije na evropskom kontinentu je pri-
Odatle i smisao dubokog, strateškog energetskog partnerstva. Energi- rodna i treba da se procenjuje pozitivno u svetlu bezbednosti snab-
ja može biti sredstvo za integraciju, a ne oružje kojim se hrani nepo- devanja i bezbednosti tražnje, ali treba da bude balansirana u smislu
verenje i nerazumevanje. pristupa tržištu.
Rusija stavlja do znanja da želi da ostane „osnovni snabdevač“ EU Kada se radi o pitanju energetske infrastrukture, ruske i evropske
gasom (snabdevač koji je dovoljno velik i pouzdan da ispuni svakod- kompanije su pokrenule nekoliko važnih projekata kreiranih kako bi
nevnu tražnju, a ne samo da bude pouzdan za vreme vrhunca tražnje). se ojačala zajednička energetska bezbednost. Imajući u vidu dodat-
Istovremeno, želi bezbednost tražnje, nasuprot statusa rezervnog snab- ni uvoz gasa koji će biti potreban EU, na njih ne treba gledati kao
devača. Zbog toga je potrebno više simetrije u našem partnerstvu i tu na konkurentne projekte. Tražnja gasa bi trebala
tek treba postići napredak. biti dovoljna za sve projekte, ali pitanje je da li je 9 ESPOO - Konvencija UN o
snabdevanje dovoljno. analizi uticaja prekograničnih
projekata na životnu sredinu
U Uniji i Rusiji se često čuje da je potrebno više „reciprociteta“. Na
obavezuje potpisnice da
nesreću, ovaj termin ima različito značenje za različite ljude. U Rusiji Jedan od najspornijih projekata je gasovod Sever- procene uticaj prekograničnih
on podrazumeva jednakost u konačnom rezultatu, što znači zamenu ni tok, od kojeg se očekuje da kada bude završen, projekata (kao što su gasovodi)
aktive jednake finansijske i komercijalne vrednosti. Za EU označava 2015, transportuje 55 milijardi m3 gasa. Rezultati na životnu sredinu i to u ranoj
zajednički dogovorene principe pristupa tržištima i investicijama – iste studije o uticaju na životnu sredinu u skladu sa fazi planiranja i da obaveste
i konsultuju jedna drugu da
uslove poslovanja sa konačnim rezultatom koji se prepušta slobodnoj ESPOO konvencijom bi trebalo da odgovore na li će projekti imati značajan
konkurenciji. Tako, za EU, reciprocitet u ruskom smislu zamene aktive niz pitanja koja se postavljaju u vezi sa ovim ga- negativan prekogranični uticaj
može biti samo jedan korak u pravom pravcu, ali ne i krajnji cilj. sovodom.9 na okolinu.
Nedavni primer razlike u pristupu može da se pronađe u novom ru- Isto tako važno je jasno projektovati odakle će dolaziti gas za punje-
skom zakonu o stranim investicijama u strateškim sektorima.8 nje gasovoda. Gas ne sme da bude preusmeren iz postojećih gasovoda
kako bi se izbegao bilo kakav utisak da će Severni tok dati Rusiji ko-
Dok zakon definiše mogućnosti investiranja, prisutan je rizik da bi mercijalni ili čak politički uticaj nad sadašnjim tranzitnim državama.
Na primer, jasnije povezivanje Severnog toka sa razvojem ruskog ga- getskog dijaloga EU– Rusija, uključujući i tri tematske grupe u kojima
snog polja Štokman (veliko, ali još nerazvijeno polje u Barencovom ključnu ulogu imaju države članice Unije, ruska vlada i predstavnici
moru) bi na određeni način otklonilo takva strahovanja. biznisa iz Unije i Rusije, kao i Komisije EU.
U vezi sa infrastrukturom prisutno je još nekoliko drugih nerazjašnjenih Pojedini eksperti smatraju da izostaje napredak u dijalogu. Kako bi se
pitanja, kao na primer, snabdevanje naftom kroz severni krak naftovoda odgovorilo na ovaj primedbu, važno je pre svega krenuti od činjenice
Družba do rafinerije Mazeikiu u Litvaniji, koje je Rusija obustavila sre- da se radi o pragmatičnom dijalogu. U njemu je prihvaćen pristup „od
dinom 2006. godine. Nažalost, na nekoliko instanci stvoren je utisak da je dole prema gore“ u identifikovanju osnovnih pitanja od zajedničkog
Rusija pojedine odluke oko infrastrukture donela arbitrarno i ne uvek u interesa na kojima je potrebno raditi. Nema velikih političkih deklara-
skladu sa čisto komercijalnim, ekološkim ili bezbednosnim kriterijumima. cija, već se posao obavlja i ostvaruje se stalni napredak.
Verovanje, poverenje, transparentnost Nedavni primer je zajedničko pronalaženje rešenja kako da se bolje
razmenjuju informacije i ublaže problemi snabdevanja koji su se po-
Verovanje, poverenje i transparentnost moraju biti ključne reči za sa- javili u januaru 2006. i 2007. godine. To je rezultiralo usvajanjem spo-
radnju sa Rusijom. Energija je previše važna za budućnost, kako Uni- razuma o uspostavljanju mehanizma za rano upozoravanje na Samitu
je, tako i Rusije, da bi se dozvolila kulminacija nerazumevanja, te sve EU–Rusija, oktobra 2006. u portugalskoj Mafri. Takav mehanizam će
veće neznanje i političke kontroverze, što bi vodilo jedino strahovanju unapred identifikovati probleme ponude i tražnje i omogućiti Rusiji
jednih od drugih i međusobnom neprijateljstvu. Investicije u infra- i EU da budu pripravne da minimiziraju uticaj svih poremećaja na
strukturu moraju biti usmerene samo u najkomercijalnije projekte, a kratki, srednji i duži rok.
probleme treba rešavati pre svega na tehničkom nivou.
On je svoju korisnost već potvrdio u praksi. Značajna je snažna po-
Infrastruktura je sigurno činilac od izuzetnog značaja za kompletira- drška koju je ovom mehanizmu dao predsednik Dmitrij Medvedev u
nje integralnog energetskog tržišta širom EU. Radi objedinjavanja 27 svom govoru 5. juna 2008. u Berlinu.
nacionalnih tržišta i osiguranja jasnih podsticaja za razvoj neophodne
infrastrukture, Evropska komisija je predložila razdvajanje prenosa od Lista uspešnosti Energetskog dijaloga je mnogo šira od toga. Dijalog
snabdevanja i proizvodnih aktivnosti. Te mere nisu specifično usmere- je doprineo:
ne na Gasprom kako to pojedinci sugerišu. Sasvim je normalno da sve
kompanije treba da funkcionišu po istim pravilima, bez obzira na to ★ ruskoj ratifikaciji Protokola iz Kjota, što je veliki uspeh, jer bez toga
odakle dolaze. Stoga je logično da se uslovi rada odnose, na nediskri- Protokol ne bi stupio na snagu;
minatoran način, i na kompanije izvan EU koje deluju na unutrašnjem
tržištu Unije. ★ jačanju pomorske bezbednosti transporta teške nafte tankerima;
Dostignuća Energetskog dijaloga ★ rešavanju problema konkurencije. EU i Rusija su, uz priznavanje

važnosti koju dugoročni ugovori za gas predstavljaju za osigu-
O svim ovim pitanjima se na otvoren način diskutuje u okviru Ener- ranje finansiranja projekata i garantovanje buduće tražnje, ot-
10
Klauzule o teritorijalnoj klonile za konkurenciju restriktivne klauzule o Novi sporazum će ponuditi pravu priliku za izgradnju međusobno po-
restrikciji koje su bile deo destinaciji;10 štovanog okvira u kome se može obnoviti poverenje kroz razmatranje
ranijih dugoročnih ugovora, tema od stvarnog interesa u korist svih građana evropskog kontinenta.
zabranjivale su evropskim
kompanijama da dalje prodaju
★p
otvrdi činjenice da nema kvantitativnih ogra-
ruski gas koji prevazilazi ničenja na izvoz ruskih fosilnih goriva u EU;11 Kristijan Klotin je zadužen za koordinaciju Energetskog dijaloga EU –
njihove potrebe drugim Rusija koji je u delokrugu komesara za energiju Andrisa Pibalgsa u Evrop-
članicama Unije. ★ upoređivanju energetskih strategija kako bi se skoj komisiji.
11 razumeli budući trendovi ponude i tražnje i
Rusija je jedno vreme
sumnjala da EU ima tajno postigla veća sinergija politika i poteza koji se Džefri Pajper je politički oficir u Grupi za energetsku bezbednost i nukle-
pravilo koje limitira udeo povlače; arnu sigurnost u Generalnoj direkciji za spoljne odnose Evropske komisije.
energije koji se kupuje od
svakog spoljnog snabdevača. ★ promociji kontakata i razmene između ener- Autori su uključeni u Energetski dijalog EU–Rusija od njegovog početka
getskih industrija u EU i Rusiji; u oktobru, 2000. Ipak, gledišta izneta u ovom tekstu predstavljaju stavove
autora i ne odražavaju stavove Evropske komisije.
★ saradnji kroz radionice i seminare o pitanjima kao što je smanjenje
sagorevanja gasa, obnovljivim izvorima i energetskoj efikasnosti;
12
Unija za koordinaciju ★ kompletiranju studije izvodljivosti o povezi-
transmisije energije (UCTE) vanju evropske UCTE električne mreže sa ru-
je udruženje operatera
skom mrežom EPS/UPS; 12
prenosnih sistema u
kontinentalnoj Evropi.
★ uspostavljanju redovnih „stalnih saveta za par-
tnerstvo“ u energiji u okviru Sporazuma o par-
tnerstvu i saradnji.
Na kraju, EU i Rusija su međusobno zavisne u energetskom sektoru.

Struktura kopnene energetske transportne mreže na evropskom kon-
tinentu je jasna potvrda ove činjenice. To se neće promeniti. Rusija će
ostati ključni energetski izvoznik u EU, dok će Unija ostati ključno
energetsko tržište za Rusiju.
Evropska komisija je juna 2008. god. konačno dobila mandat država

članica za otvaranje razgovora o novom sporazumu EU i Rusije. Oni bi
trebalo da se vode na konstruktivan način na osnovu iskustva i dosti-
gnuća Energetskog dijaloga EU i Rusije i ostalih bilateralnih dijaloga.
Tema broja: Izazovi na Mediteranu
Značajke energetske
geopolitike južne i
jugoistočne Europe
Igor Dekanić
Energija je pravi krvotok civilizacije. Ona se koristi u neposred-

noj potrošnji ili za energetske transformacije. Pod neposrednom
potrošnjom razumije se pogon automobila, zrakoplova, vlakova
i brodova ili korištenje topline ili nekog drugog oblika energije
u industrijskim pogonima ili u kućanstvu. Korištenjem energije
za energetske transformacije smatra se utrošak ugljena, prirod-
nog plina, urana ili nekog drugog primarnog izvora energije za
Potrošnja energije u Europi dobivanje električne energije. Što je gospodarstvo razvijenije,
više energije koristi se u energetskim transformacijama. Pojam
potrošnja energije koristi se u ekonomiji, dok se u termodina-
u proteklih desetak godina mici i ostalim tehničkim znanostima govori o prijelazu energije.
Potrošnja energije u svijetu rasla je u protekla dva i pol
desetljeća i tek je recesija utjecala na njezin pad u razvijenom
smanjivala se kao posljedica dijelu svijeta 2009. godine, ali je poslije 2010. godine potrošnja
ponovno porasla. U strukturi potrošnje smanjio se relativni udio
politike učinkovitosti korištenja nafte, porastao udio prirodnog plina te je na koncu 20. stoljeća
došlo do smanjivanja udjela ugljena. Potrošnja ugljena ponovno
se povećava u 21. stoljeću, osobito u rastućim gospodarstvima
i restrukturiranja energetike u Azije. Glavni globalni problem suvremene energetike neželjene
su klimatske promjene, koje sve više ugrožavaju gospodarske i
civilizacijske tekovine.
Europskoj uniji Potrošnja energije u Europi u proteklih desetak godina
smanjivala se kao posljedica politike učinkovitosti korištenja i
restrukturiranja energetike u Europskoj uniji (Europska komi-
sija 2000). Potrošnja primarne energije u EU-u smanjena je s
1,823 milijarde tona ekvivalentne nafte u 2004. na oko 1,611
milijardi tona ekvivalentne nafte u 2014. godini, odnosno
za nešto preko 11,6 posto u deset godina (British Petroleum
Igor Dekanić, redoviti profesor u Zavodu za naftno inženjerstvo Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu. E-pošta: igor.dekanic@rgn.hr
broj 22 - kolovoz 2015. 15

dobivenog iz domaćih izvora u Europskoj uniji unatoč smanjenju potrošnje i dalje pada, pa se
1.
u 2014. smanjio na 34 posto, dok je udio nafte iz domaćih izvora te godine jedva prelazio 11
Unatoč smanjenju potrošnje energije smanjuje se i pridobivanje primarnih izvora energije,
posto.
čime se i dalje povećava uvozna izloženost Europe u opskrbi glavnim, strateški važnim
Grafikon 1. Struktura potrošnje energije uenergije
EU-u 2014.u EU-u 2014.
izvorima
Grafikon primarne
1. Strukturaenergije,
potrošnje naftom i prirodnim plinom. Tako je domaća proizvodnja plina u
Europskoj uniji zadovoljavala 2005. godine skoro 80 posto potreba, a u 2012. udio vlastitog
plina smanjio se na oko 54 posto, kao što se vidi na grafikonu 2. Udio prirodnog plina
dobivenog iz domaćih izvora u Europskoj uniji unatoč smanjenju potrošnje i dalje pada, pa se
u 2014. smanjio na 34 posto, dok je udio nafte iz domaćih izvora te godine jedva prelazio 11
posto.
Grafikon 1. Struktura potrošnje energije u EU-u 2014.

Izvor: British Petroleum (2015)
Izvor: British Petroleum (2015)
Grafikon 2. Potrošnja i proizvodnja prirodnog plina u EU-u, u milijunima t en

2015).1 Od svih kontinenata jedino je Europa smanjila potroš- prirodnog plina dobivenog iz domaćih izvora u Europskoj uniji
nju i počela s restrukturiranjem energetike. Vjerojatno je da unatoč smanjenju potrošnje i dalje pada, pa se u 2014. smanjio
proizvodnja
će se potrošnja energije u Europi i dalje smanjivati, kao i da će potrošnja
na 34 posto, dok je udio nafte iz domaćih izvora te godine jedva
se struktura potrošnje energije mijenjati u pravcu smanjenja prelazio 11 posto.
udjela fosilnih i povećanja udjela obnovljivih izvora. Struktura Prema projekcijama Međunarodne agencije za energiju
265
potrošnje energije 2722014. godine prikazana je (IEA), potrošnja energije u Europi i u budućnosti će stagnirati
u Europskoj uniji
na grafikonu 1. 258 ili opadati265
(IEA 2013). Glavni je razlog tomu energetska strate-
Unatoč smanjenju potrošnje energije smanjuje se i prido- gija koja se oblikuje već dvadesetak 245 godina i koja je kulmini-
bivanje primarnih izvora energije, čime se i dalje povećava rala usvajanjem energetske strategije ”20 – 20 – 20” do 2020.
uvozna izloženost Europe u opskrbi glavnim, strateški važnim godine. Prema toj strategiji, cilj je smanjenje potrošnje energije
izvorima primarne
210
energije, naftom i prirodnim plinom. Tako je za 20 posto, povećanje energetske učinkovitosti za 20 posto
190 uniji zadovoljavala 2005. te postizanje udjela obnovljivih izvora energije do 20 posto
domaća proizvodnja plina u Europskoj 172 160
godine skoro 80 posto potreba, a u 2012. udio vlastitog plina (Europska komisija 1992, 2000).133
Izvor: British
smanjio Petroleum
se na oko 54 posto,(2015)
kao što se vidi na grafikonu 2. Udio
2001 2005 2008 2010 2012

proizvodnja potrošnja
265 272
258 265
245
210
190
172 160
133
2001 2005 2008 2010 2012
Izvor: Eurostat (2014a, 2014b

16 POLITIČKE analize
Igor Dekanić: Značajke energetske geopolitike južne i jugoistočne Europe
Tablica 1. Izvoz plina iz Ruske Federacije u neke europske zemlje i u Tursku u milijardama m3
2000. 2005. 2008. 2011. 2014.

Njemačka 34,4 36,0 38,0 30,8 38,5
Italija 21,8 22,0 22,4 15,4 21,3
Češka Republika - - 6,6 8,2 4,7
Slovačka - - 5,9 - 4,3
Austrija - - 5,8 4,9 3,9
Mađarska 7,8 9,0 8,9 5,7 5,2
Grčka - - 2,8 2,6 1,7
Turska 10,3 18,1 23,8 23,5 26,9
Ukupno u Europu 130,3 156,4 184,4 140,6 147,7
Izvor: Gazprom (2015), British Petroleum (2014, 2015)
Geopolitika energije i energetski odnosi gospodarske krize. Djelovanje globalne gospodarske krize utje-
Europe i Rusije calo je na povećanje ekonomske ranjivosti ruskih energetskih
tvrtki, odgodilo je ostvarenje nekih od njihovih bitnih strateških
Potrošnja energije ovisi o brojnim čimbenicima, a najvažniji planova te ih je motiviralo na veći udjel međunarodnog finan-
su gospodarski rast i struktura gospodarstva. U sadašnjoj struk- ciranja. Međutim, sve se to promijenilo nakon rusko-ukrajinske
turi korištenja energije većina energetske potrošnje podmiruje političke krize.
se iz nafte i prirodnog plina. Zbog toga je ključ energetske Ruska gospodarska politika dugo se temeljila na izvozu
geopolitičke prevlasti raspolaganje rezervama ugljikovodika te nafte i plina. Tako je ruski izvoz nafte u Europu do 2007. godine
nadzor nad proizvodnjom i putovima nafte i plina. U globalnoj rastao do 332 milijuna tona, a zatim se smanjivao i u 2014.
energetici dominiraju Sjedinjene Američke Države, Ruska Fede- godini iznosio je 296 milijuna tona (British Petroleum 2014,
racija i Kina, dok je u području Euroazije nezaobilazna uloga 2015). Problem je u geopolitičkoj osjetljivosti glavnih izvoznih
Rusije. Prema proizvodnji nafte, Rusija spada među vodeće pravaca, posebno nakon raspada Sovjetskog Saveza i političkih
zemlje jer s proizvodnjom od 534 milijuna tona u 2014. malo prijepora između Rusije i Ukrajine. Orijentacija ruskoga gospo-
zaostaje za vodećim proizvođačem nafte u svijetu, Saudijskom darstva na primarne sektore povezane s mineralnim izvorima i
Arabijom, čija je proizvodnja te godine iznosila 543 milijuna izvoz nafte i plina kriju u sebi i ranjivost ruskoga gospodarstva.
tona. Rusija je na kraju 2014. raspolagala s oko šest posto svjet- Naime, dok su cijene energenata visoke, rusko je gospodarstvo
skih rezervi nafte. Ona je drugi po redu proizvođač prirodnog u prosperitetu, i obratno, kada energenti znatnije pojeftine,
plina u svijetu, iza Sjedinjenih Država; 2014. proizvela je nešto devizni priljev jako se smanjuje, a gospodarstvo stagnira.
ispod 580 milijardi m3 (Sjedinjene Države oko 728 milijardi m3),
a ruske rezerve iznosile su oko 17 posto ukupnih potvrđenih
rezervi plina u svijetu. Ako se tomu pribroje i goleme rezerve
Unatoč smanjenju potrošnje energije
ugljena od 157 milijardi tona, koje čine 17,6 posto ukupnih smanjuje se i pridobivanje primarnih
rezervi ugljena u svijetu, uloga Rusije u geopolitici energije izni-
mno je velika (British Petroleum 2015). izvora energije, čime se i dalje
Nema sumnje da je Ruska Federacija Europi nezamjenljiv
izvor opskrbe naftom i prirodnim plinom, a pogotovo plinom.
povećava uvozna izloženost Europe
Rusija je, unatoč smanjenju potražnje za plinom koje se nasta- u opskrbi glavnim, strateški važnim
vilo i u 2014. u odnosu na proteklih nekoliko godina, i dalje prva
opskrbljivačica Europe plinom. Ruski je plin po cijeni konkuren- izvorima primarne energije, naftom i
tan svakom drugom energetskom izvoru. Rusija u Europi pak
ima veliko, predvidivo tržište visokih platežnih sposobnosti.
prirodnim plinom
Izvoz nafte i plina čini oko 2/3 ruskog izvoza te on državnom
proračunu Ruske Federacije donosi oko polovicu prihoda. To Najpogodniji pravci za izvoz ruskog plina idu preko Ukrajine,
pokazuje kako Europa ovisi o ruskoj nafti i plinu, ali i obratno, da i tu se krije geopolitička osjetljivost. Odnosi Rusije s tranzitnim
Rusija itekako ovisi o izvozu energije u Europu. zemljama, Ukrajinom 2006., Bjelorusijom 2007. i Ukrajinom
Ruska proizvodnja nafte i plina zbog udaljenosti naftnih 2009. godine, bili su i ranije smetnjom za rusko-europske ener-
i plinskih polja od mjesta potrošnje veoma ovisi o intenzitetu getske odnose. No, to se posebno potenciralo nakon eskalacije
budućih investicija, što je čini osjetljivijom i na utjecaj globalne političke krize u Ukrajini 2014. i 2015. godine i ekonomskih
energije u Europskoj uniji, s obzirom na to da će jeftini nafta i plin djelovati destimulativno na
razvoj novih oblika eksploatacije, odnosno na prelazak na alternativne izvore energije.
Grafikon
Grafikon 3. Cijene
3. Cijene nafte nafte
WTI i Brent WTI
2014. i Brent
– 2015. 2014.
($/bbl)* – 2015. ($/bbl)*
WTI (sirova nafta iz Sjedinjenih Država) Brent (sirova nafta iz Sjevernog mora)
Izvor:
Izvor: Oil Price Oil Price
Net (2015) Net (2015)
*Američki dolari po barelu nafte
*Američki dolari po barelu nafte
sankcija Europske unije prema Rusiji te obratno, s još uvijek Prosvjednici su provalili u parlament i brojne vladine zgrade,
nesagledivim posljedicama za energetsku geopolitiku cijelog a dotadašnji je predsjednik emigrirao u Rusiju. Nakon neko-
Ovo
južnog dijela sniženje cijena nafte, pogotovo ako potraje
Europe. duljevećina
liko tjedana vrijeme,
vojskepokazuje ranjivost
i sigurnosnih ruskogase
snaga priklonila
Ruski ukupni izvoz plina
gospodarstva, kojeu je
europske zemlje prikazan
vrlo ovisno je novoj
o prihodima odvlasti,
izvozakoja je obznanila
nafte da će Ukrajinu
i prirodnog plina usmjeriti
i koje prema
je
u tablici 1, kao i glavni uvoznici među europskim zemljama. Europskoj uniji i zapadu. Sjedinjene Države snažno su podržale
Među financijski
njih je uvrštenanapregnuto te pogođeno
i Turska, kao značajan učincimaprosvjede
kupac s rastućom američkih i novoiuspostavljenu
europskih privremenu
gospodarskih sankcija
vlast, dok je Rusija
potrošnjom i sve važnija tranzitna zemlja za ruski izvoz plina poduprla separatističke snage u istočnim dijelovima Ukrajine
premazbogjužnoj ukrajinske
Europi. Budućikrize. Kada seplina
porast potrošnje Rusija politički
u Europi i vojno
i u kojima angažirala
je prisutna značajnau ruska
ukrajinskoj
manjina. Na krizi, pad
poluotoku
povećani ruski izvoz plina u Europu trebali su se odvijati dvama Krimu održan je referendum kojim je došlo do secesije i pripa-
cijena nafte pokazao je njezinu ranjivost. Obnavljanje energetsko-geopolitičke moći Rusije
novim pravcima: plinovodom ”Sjeverni tok” koji je izgrađen i pli- janja Rusiji, dok su proruski separatisti na istoku zemlje (oblasti
novodom bilo”Južni
je vrlo izraženo
tok” koji dokzasugradnju
je predložen cijene nafte
ispod bile Donjeck
Crnog visoke.i Luhansk)
Međutim, odbilineočekivano sniženje
priznati suverenitet Kijeva tecijene
progla-
mora do zemalja jugoistočne Europe. Prvi je 2012. dopunjen sili samoupravu.2
naftedruge
izgradnjom pokazalo je izloženost
cijevi, čime jednostrano
je njegov kapacitet povećan orijentiranog
na Ubrzo suruskog
formiranigospodarstva, kaoi privremena
prijelazni parlament i osjetljivost
vlada
oko 55 milijardi m3 godišnje, dok je drugi otkazan koncem 2014. te su raspisani parlamentarni i predsjednički izbori na kojima
godine,energetsko-geopolitičkog
nakon eskalacije političke krize položaja
u Ukrajini i Rusije.
pogoršanja je za predsjednika Ukrajine izabran Petro Porošenko, poznati
političkih odnosa Europske unije i Rusije.
Ruski je položaj u energetskoj geopolitici tajkun ojačan iz faze privatizacije – ”kralj čokolade”, kako su ga nazvali
u proteklih nekoliko godina, za vrijeme
mediji. Sjedinjene Države i Europska unija izrazile su čvrstu
porasta potražnje i poskupljenja energije. Velika ulaganja
potporu u razvoj
novoj vlasti i nakonproizvodnih i transportnih
nekoliko mjeseci kolebanja uvele
Sniženje cijena nafte, pogotovo ekonomske sankcije Rusiji zbog pripajanja Krima. Usporedno s
kapaciteta te prijepori oko monopola nad plinskom transportnom
time, u istočnim krajevimainfrastrukturom
Ukrajine dolazilo je idoregulacije
povremenih
ako potraje dulje vrijeme, pokazuje borbi, a unatoč primirju između Ukrajine i Rusije, koje je 15.
ranjivost ruskoga gospodarstva, veljače 2015. postignuto u Minsku, u tim je borbama poginulo
više tisuća ljudi, dok je istočni dio Ukrajine praktički paraliziran.
koje je vrlo ovisno o prihodima U međuvremenu, u svibnju 2014. zaključen je ugovor između
Rusije i Kine o izgradnji plinovoda kroz Sibir prema Kini i izvozu
od izvoza nafte i prirodnog plina ruskog plina u Kinu. Taj ugovor obuhvaća izgradnju plinovoda
i koje je financijski napregnuto te dužine od oko 3200 kilometara pravcem Jakutija – Habarovsk
– Vladivostok, koji bi se nastavljao na 800 kilometara dug pli-
pogođeno učincima američkih i novod Irkutsk – Jakutija. Ovaj plinovodni sustav imat će maksi-
malni kapacitet od 61 milijardu m3 prirodnog plina godišnje, a
europskih gospodarskih sankcija vrijednost ugovora, uključujući izgradnju plinovoda i trideseto-
zbog ukrajinske krize godišnju isporuku 38 milijardi m3 plina godišnje, procjenjuje se
na oko 400 milijardi američkih dolara. Nije slučajno da je nakon
pregovora između Rusije i Kine, koji su trajali cijelo desetljeće,
Kriza u Ukrajini započela je koncem 2013. godine kad je ugovor zaključen usred eskalacije krize u Ukrajini. Na global-
vlada pod vodstvom tadašnjeg predsjednika, proruski orijen- noj razini ove činjenice jačaju rusku energetsku geopolitičku
tiranog Viktora Janukoviča, namjeravala potpisati ugovor o poziciju prema Europi, ali dugoročno možda još više ojačavaju
posebnoj suradnji s Rusijom, što je izazvalo prosvjede u Kijevu. energetsku i ekonomsku osnovu i geopolitički položaj Kine za
Poslije nekoliko mjeseci mirni prosvjedi prerasli su u nasilne te budućnost.
naposljetku u veljači 2014. kulminirali pucnjavom ukrajinskih Rusko-ukrajinske plinske krize i ranije su dosta utjecale
sigurnosnih snaga po prosvjednicima, što je izazvalo prevrat. na otvaranje pitanja ruske pouzdanosti kao dugoročnog
opskrbljivača europskih zemalja plinom. To se posebno aktua- izvore energije.

liziralo nakon prekida opskrbe početkom 2009. godine. Nakon Ovo sniženje cijena nafte, pogotovo ako potraje dulje vri-
te krize ubrzane su ruske težnje za stvaranjem alternativnih jeme, pokazuje ranjivost ruskoga gospodarstva, koje je vrlo
pravaca opskrbe, ubrzavanjem projekta plinovoda ”Sjeverni ovisno o prihodima od izvoza nafte i prirodnog plina i koje
tok” za opskrbu sjeverozapadnoga dijela Europe i razradom je financijski napregnuto te pogođeno učincima američkih i
europskih gospodarskih sankcija zbog ukrajinske krize. Kada se
Rusija politički i vojno angažirala u ukrajinskoj krizi, pad cijena
Zemlje na jugu i jugoistoku Europe nafte pokazao je njezinu ranjivost. Obnavljanje energetsko-geo-
političke moći Rusije bilo je vrlo izraženo dok su cijene nafte bile
smanjile su svoju potrošnju energije, visoke. Međutim, neočekivano sniženje cijene nafte pokazalo je
izloženost jednostrano orijentiranog ruskog gospodarstva, kao
poput većine zemalja Europske i osjetljivost energetsko-geopolitičkog položaja Rusije.
unije, no znatniji uzrok tomu bila Ruski je položaj u energetskoj geopolitici ojačan u proteklih
nekoliko godina, za vrijeme porasta potražnje i poskupljenja
je ekonomska recesija negoli energije. Velika ulaganja u razvoj proizvodnih i transportnih
kapaciteta te prijepori oko monopola nad plinskom transpor-
politika restrukturiranja energetike i tnom infrastrukturom i regulacije plinskog tržišta povremeno
učinkovitije korištenje energijom su opterećivali europsko-ruske energetske odnose. Međutim,
sve se to promijenilo u jeku rusko-ukrajinske političke krize u
kombinaciji sa spomenutim pojeftinjenjem nafte.
projekta ”Južni tok” za opskrbu južnoga dijela Europe. U sklopu Pad cijena nafte u 2014. i 2015. godini pokazao je energetsko-
plinovoda ”Sjeverni tok” krajem 2012. puštena je u pogon druga geopolitičku ranjivost Rusije, čije (ne)isporuke plina ugrožavaju
cijev, te sada plinovod omogućuje transport oko 55 milijardi m3 opskrbu Europe, ali i Rusija financijski ovisi o izvozu i cijenama
plina godišnje u Europu iz Rusije, preko podmorja Baltičkog energije. Nasuprot tomu, geopolitički suprotstavljene pozicije
mora i Njemačke. Nakon ruskog otkazivanja projekta ”Južni tok”, u ukrajinskoj krizi mogle bi presudno utjecati na geopolitiku
zajedno s Turskom koncipiran je projekt plinovoda ”Turski tok”, energije, osobito na jugu Europe. Eventualno daljnje jačanje
koji je također ispod Crnog mora. ”Turski tok” bi uz postojeći političkih napetosti između Rusije s jedne i Sjedinjenih Država i
plinovod za opskrbu Turske, ”Plavi tok”, trebao poslužiti kao Europske unije s druge strane, moglo bi poremetiti energetska
glavni tranzitni plinovod za južnu Europu poslije 2019. godine, tržišta na jugu Europe. Uz to, politička destabilizacija zemalja
za kada je Rusija najavila prestanak transporta plina za Europu na Mediteranu, poglavito Libije, Sirije i Iraka, a u posljednje vri-
preko Ukrajine. jeme i Egipta, može posredno utjecati na energetska tržišta na
Tijekom ljeta 2014. godine započeo je niz događaja koji Mediteranu, bez obzira na to što neke od tih zemalja nisu izravni
su se početkom 2015. pretvorili u velik pad cijena s mogućim opskrbljivači europskih energetskih tržišta.
dalekosežnim posljedicama. Cijene nafte pale su s nešto preko
100 dolara po barelu na oko 40 posto razine iz sredine 2014. Opskrba zemalja južne i jugoistočne Europe
godine. Kasnije su nešto porasle, na šezdesetak dolara po energijom
barelu, ali su ljeti 2015. ponovno pale na ispod 50 dolara po
barelu, poslije potpisivanja sporazuma Irana i zemalja zapada Zemlje na jugu i jugoistoku Europe smanjile su svoju
o iranskom nuklearnom programu, najave ukidanja sankcija potrošnju energije, poput većine zemalja Europske unije, no
i povećanja iranske ponude nafte. To se vidi na grafikonu 3, znatniji uzrok tomu bila je ekonomska recesija negoli politika
s cijenama glavnih vrsta nafte - iz Sjedinjenih Država i iz Sje- restrukturiranja energetike i učinkovitije korištenje energijom.
vernog mora - na robnim burzama. Mehanizam pojeftinjenja Od velikih zemalja mediteranskog područja, Španjolske i Italije,
bio je paradigmatski - višak ponude nad potražnjom doveo je do zemalja jugoistočne Europe, poput Grčke ili Bugarske, sma-
do sniženja cijena. Glavni čimbenici ponude, zemlje OPEC-a, njenje potrošnje energije uglavnom je prouzročeno recesijom.
ponuda domaće nafte u Sjedinjenim Državama te proizvodnja U području Mediterana jedino je Turska bilježila stabilan rast
nafte izvan OPEC-a, održavali su ponudu, dok je rast potražnje potrošnje energije, koji je utjecao na to da je 2014. trošila skoro
usporen zbog stagnacije razvoja u Europi i usporenog rasta u 50 posto više energije nego deset godina ranije. Time je, kao
zemljama u razvoju.3 Međutim, teško je ne zaključiti kako su sta- i najavom promjene glavnog pravca transporta ruskog plina
jališta i aktivnosti glavnih tržišnih sudionika, Sjedinjenih Država prema Europi, Turska u značajnoj mjeri ojačala kao važan ener-
i Saudijske Arabije, geopolitički motivirani. Naime, glavne štete getsko-geopolitički čimbenik na Mediteranu.
od pojeftinjenja nafte i plina, koje će uslijediti, ima Rusija. Ako Opskrba zemalja južne Europe energijom, osobito plinom, u
to potraje, bit će ugroženo dobivanje nafte iz nekonvencional- značajnoj mjeri ovisi o transportnim pravcima preko Ukrajine.
nih izvora u Sjedinjenim Državama, ali i koncepcija energetske Zemlje jugoistočne Europe našle su se u posebno osjetljivom
politike restrukturiranja potrošnje i fiskalnog stimuliranja položaju 2009. godine, kada je došlo i do potpunog prekida
obnovljivih izvora energije u Europskoj uniji, s obzirom na to da opskrbe europskih zemalja plinom preko Ukrajine. Energetsko-
će jeftini nafta i plin djelovati destimulativno na razvoj novih geopolitičke posljedice sadašnje krize u Ukrajini mogu desta-
oblika eksploatacije, odnosno na prelazak na alternativne bilizirati opskrbu zemalja na jugu Europe energijom. Uz to,
Zemljovid 1. Projekt Transjadranskog plinovoda (TAP)
Izvor: TAP (2015)
destabilizacija zemalja Bliskog istoka, ako one i nisu nositeljice nadograditi sjevernim krakom, odnosno Jonsko-jadranskim
opskrbe energijom, mogla bi imati posrednih posljedica i na plinovodom, kojim bi se dio plina trebao otpremati preko Alba-
energetiku južne i istočne Europe. nije, Crne Gore i Hrvatske te služiti za opskrbu Hrvatske, Bosne i
Sve to aktualiziralo je pitanje energetske sigurnosti i pouz- Hercegovine i sjevernije, zemalja srednje Europe.
dane opskrbe energijom u zemljama jugoistočne Europe. Kako je proteklih godina potrošnja energije na jugu Europe
smanjena zbog recesije, dio zemalja postao je još osjetljiviji
prema uvozu energije. U takvoj situaciji značajni su svi domaći
Nije nemoguće da bi se zemlje južne izvori, od preostalih izvora ugljikovodika do razvoja obnovljivih
izvora energije. Pojedine zemlje južne Europe, poput Bosne i
Europe povremeno mogle naći u Hercegovine, Srbije, Rumunjske i Bugarske, posebno su osjet-
procjepu između načela i obveza ljive prema uvozu plina, iako povremeno izvoze električnu
energiju. Uz to, zemlje izložene dugoj recesiji, poput Hrvatske,
energetske strategije Europske ili financijskoj krizi, poput Grčke, bit će u posebno osjetljivom
položaju.
unije te zahtjeva za pragmatičnim i Zemlje jugoistočne Europe, čija gospodarstva potpuno ovise
jeftinijim zadovoljavanjem vlastitih o uvozu prirodnog plina, također su posebno osjetljive. To se
odnosi na zemlje poput Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Make-
energetskih potreba donije i Bugarske. U slučaju eskalacije krize, pri čemu bi moglo
doći i do obustave opskrbe plinom, njihovi bi energetski sustavi
mogli trpjeti štete i postati svojevrsne kolateralne žrtve u širem
Stoga svako produbljivanje političke nestabilnosti, odnosno geopolitičkom sukobu.
krize u Ukrajini i oko nje može dovesti do porasta neizvjesno- Pokrenute su brojne inicijative za međunarodne energetske
sti za opskrbu južne i jugoistočne Europe energijom. Dodatnu projekte na južnom dijelu Europe koji bi poboljšali pouzdanost
neizvjesnost prouzročila je najava Rusije kako će poslije 2019. opskrbe energijom i energetsku sigurnost tog područja. Mnoge
godine obustaviti transport plina prema Europi kroz Ukrajinu. od zemalja istočne i jugoistočne Europe počele su opsežne
Inače, u opskrbi prirodnim plinom poželjno je i potrebno imati programe izgradnje energetske infrastrukture, od izgradnje
opskrbu iz više izvora odnosno pravaca. Zbog toga su zemlje plinskog koridora sjever – jug, planiranja plinovoda na tako-
južne i jugoistočne Europe intenzivirale napore na diverzifikaciji zvanom Južnom plinskom pravcu (TAP, ”Turski tok”), proširenja
opskrbe energijom. Kako je razvoj obnovljivih izvora energije kapaciteta postojećih plinskih skladišta do izgradnje novih, pri-
relativno spor i skup, prirodni plin preostaje kao nužan izbor. Tu preme novih opskrbnih pravaca i ubrzanja projekata terminala
svakako treba spomenuti i projekte terminala za ukapljeni pri- za ukapljeni prirodni plin.
rodni plin (Liquid Natural Gas, LNG), osobito u Italiji i Hrvatskoj,
koji bi osigurali stvarnu diverzifikaciju opskrbe plinom. Zaključak
Nakon otkazivanja projekta plinovoda ”Južni tok”, za Europu,
naročito zemlje na jugu Europe, poseban značaj ima projekt Geopolitička uloga energije u suvremenoj ekonomiji proi-
”Turski tok”, a osobito projekt Transjadranskog plinovoda (Trans zlazi iz globalnog porasta potražnje za energentima (danas još
Adriatic Pipeline, TAP) kojim bi se plin iz Azerbajdžana kroz uvijek prevladavaju nafta i prirodni plin) te utjecaja političkih
turski plinski sustav transportirao prema jugu Europe. Zemljo- poremećaja na glavna područja dobivanja ili transporta ener-
vid 1 prikazuje projekt TAP. Iz Albanije bi se taj plinovod trebao gije. Ove činjenice povezane su s potražnjom za energijom,
energetskom politikom te ekonomskim i političkim odnosima ekvivalentima na 1 t en. Koeficijenti za preračunavanje

između zemalja koje kupuju (uvoze) i onih koje prodaju (izvoze) iznose: 1,5 t kamenog ugljena = 1 t en; 3 t lignita = 1 t en; 1,1
energiju. mlrd m3 prirodnog plina = 1 t en; 12 MWh električne energije
Zbivanja u 2014. i 2015. godini pokazala su kako je dotadaš- = 1 t en; 42 GJ toplinske energije = 1 t en.
nji energetsko-geopolitički snažan položaj Rusije, koji je njezino 2 Ovo su ukrajinski nazivi tih pokrajina, dok ih Rusi i proruske
političko vodstvo pažljivo gradilo duže od jednog desetljeća, snage nazivaju Doneck i Lugansk.
znatno uzdrman krizom u Ukrajini i padom cijena nafte. 3 Ovdje treba posebno istaknuti usporen rast kineskoga gos-
Za razliku od starih članica Europske unije, zemlje južne podarstva i reperkusije takva razvoja događaja na svjetske
Europe više su pogođene gospodarskom krizom i recesijom. cijene naftnih derivata.
Uz to, zemlje jugoistočne Europe na početku 21. stoljeća prošle
su brojne izazove - od problema tranzicije i privatizacije do Literatura
suočavanja sa skupom energetskom infrastrukturom. Sve je
to dovelo do povremenog zaostajanja u razvoju energetike British Petroleum (2014). BP Statistical Review of World Energy.
i sadašnje izloženosti uvozu energenata, osobito prirodnog https://www.bp.com/content/dam/bp/pdf/Energy-econo-
plina. To je posebno došlo do izražaja u izbijanju političkih kriza mics/statistical-review-2014/BP-statistical-review-of-world-
u zemljama preko kojih idu glavni pravci za transport energije, energy-2014-full-report.pdf (pristupljeno 12. lipnja 2015.)
kao što je slučaj s transportom plina kroz Ukrajinu. British Petroleum (2015). BP Statistical Review of World Energy.
To je aktualiziralo izazove energetske sigurnosti na jugu http://www.bp.com/content/dam/bp/pdf/Energy-econo-
Europe. Daljnja eskalacija krize u Ukrajini mogla bi imati nega- mics/statistical-review-2015/bp-statistical-review-of-world-
tivne posljedice na opskrbu zemalja na jugu Europe plinom. energy-2015-full-report.pdf (pristupljeno 12. lipnja 2015.)
Zbog toga su vrlo značajni svi projekti aktiviranja vlastitih ener- Dekanić, I. (2011a). De la sécurité énergétique en Europe du
getskih resursa kao i diverzifikacije uvoza energije, od novih Sud-Est et en Croatie. Outre-Terre. 27 (1): 143–150.
plinovoda, projekata izgradnje prihvatnih terminala za LNG Dekanić, I. (2011b). Energy markets at the beginning of the se-
do kompletiranja plinske i ostale energetske infrastrukture na cond decade of the 21st century. Nafta. 62 (9–10): 320–330.
jugu Europe. Razvoj plinske infrastrukture posebno je značajan, Dekanić, I. (2011c). Geopolitika energije. Zagreb: Golden marke-
osobito s obzirom na visoke troškove obnovljivih izvora ener- ting-Tehnička knjiga.
gije i niske cijene nafte. Ako razdoblje jeftine nafte potraje, to Europska komisija (1992). European Energy Charter. http://eur-
može staviti pod upitnik koncepciju fiskalnog restrukturiranja lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=URISERV:l2
energetske potrošnje. 7028&from=EN (pristupljeno 15. rujna 2005.)
Pojeftinjenje nafte također će utjecati na energetsko-geo- Europska komisija (2000). Green Paper: Towards a European strat-
politički položaj zemalja na jugu i jugoistoku Europe, što bi egy for the security of energy supply. http://eur-lex.europa.eu/
moglo donekle kompenzirati negativne energetske posljedice legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=URISERV:l27037&from=E
ukrajinske krize. Međutim, daljnja politička destabilizacija nekih N (pristupljeno 15. rujna 2005.)
zemalja na Bliskom istoku može dodatno utjecati na destabi- Eurostat (2014a). Natural gas consumption statistics. http://
lizaciju energetskih tržišta na jugu i jugoistoku Europe. Stoga ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Na-
nije nemoguće da bi se zemlje južne Europe povremeno mogle tural_gas_consumption_statistics (pristupljeno 25. ožujka
naći u procjepu između načela i obveza energetske strategije 2014.)
Europske unije te zahtjeva za pragmatičnim i jeftinijim zadovo- Eurostat (2014b). Energy production and imports. http://ec.europa.
ljavanjem vlastitih energetskih potreba. eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Energy_producti-
on_and_imports (pristupljeno 25. ožujka 2014.)
Bilješke Gazprom (2015). Gazprom Export: Delivery Statistics: Gas Sup-
plies to Europe. http://www.gazpromexport.ru/en/statistics/
1 Za energetske analize i energetske bilance važne su energet- (pristupljeno 12. lipnja 2015.)
ske jedinice za obračunavanje energije. Ranije su se bilance IEA (2013). International Energy Agency World Energy Outlook
primarnih izvora energije obično izražavale u tonama ekvi- 2013. http://www.worldenergyoutlook.org/pressmedia/re-
valentnog ugljena, a danas u tonama ekvivalentne nafte. centpresentations/LondonNovember12.pdf (pristupljeno
Energija u finalnoj potrošnji obično se izražava megavat- 18. siječnja 2014.)
satima (MWh). Tona ekvivalentne nafte (t en) uobičajena Oil Price Net (2015). Crude Oil and Commodity Prices. http://
je jedinica za izražavanje sumarnih energetskih bilanci u www.oil-price.net/ (pristupljeno 24. kolovoza 2015.)
statistici Eurostata i bilancama Međunarodne agencije za Trans Adriatic Pipeline (2015). TAP at a glance. http://www.tap-
energiju (International Energy Agency, IEA). To znači da su svi ag.com/the-pipeline (pristupljeno 23. kolovoza 2015.) 
izvori energije preračunati po kaloričkoj moći ili energetskim

Energetska Sigurnost Kompetna Hrestomatija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Energetska Sigurnost Kompetna Hrestomatija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

Hrestomatija za internu upotrebu

Akademska godina, 2020/2021

Stvaranje europske energetske unije i

Jelena Radić Đozić

Pitanje energetske sigurnosti, definirane kao sigurna opskrba energentima, potaknulo

1 Rad je primljen u uredništvo 7. 8. 2017., a prihvaćen je za objavu 15. 9. 2017.

energetska sigurnost, europska energetska unija, sigurnost opskrbe plinom, sigurnosni

Osnovni cilj stvaranja europske Energetske unije (EEU) je povećanje

nefleksibilan sustav pa plin i fiksni plinovodi kojima se prevozi, lako

2 Događanja koja su uslijedila na energetskim tržištima ubrzo nakon Junckerova govora

energetsku uniju, na koju je imenovao još jednog zagovornika EEU-a,

putom od isključivo nacionalnog, preko mješovitog do nadnacionalnog

3 S. Eckert (2016) govori o „desetljećima propuštenih šansi da se upravljanje prenese na

Primjena teorije postavljanja dnevnog reda i pristupa „prozora

Teorija je primjenjiva na istraživačko pitanje jer:

institucionalna struktura EU-a raspravljati o pitanju. S obzorom na to da su

• Omogućuje objasniti kako je tek jačanje političkog tijeka (promjena

Rast važnosti i problem koherentnosti sigurnosnog stupa EEP-a

6 Buchan (2015) tvrdi da je ekonomski stup najtrajniji, okolišni najambiciozniji, a

povećati energetsku sigurnost (npr. prekograničnim povezivanjem plinskih

protiv klimatskih promjena promoviraju netržišna pravila u obliku državne

na globalnoj razini. S druge strane posljedica je to i pokušaja da se energenti

„Tko” odnosno „što” je dovelo stvaranje EEU-a

Unutarnji i vanjski događaji s geopolitičkim posljedicama

Uobičajeno je da postavljanje pitanja na dnevni red iniciraju i u konačnici

Najvažniju ulogu odigrali su vanjski krizni događaji. Prvi vanjski krizni

plina i o prihodima od njegova tranzita prema Europi) te u političkom smislu

Najznačajniji akteri u EU-u i državama članicama koji su utjecali

EU nudi neobično velik broj pristupnih točaka za aktere koji postavljaju

zbog nekoherentnosti ciljeva između starih i novih članica. Ustrajanje na

14 Realizacija zahtjeva EK-a za uspostavu unutarnjeg energetskog tržišta došla je na

IEA, no od tada koristi izraz „energetska sigurnost”. Iako su kompetencije

samo za jačanje nadnacionalnosti u EEP-u nego i za povećanje svoje uloge

18 Ugovorom iz Maastrichta iz 1992. (čl. 2) kompetencije EK-a proširene su na energetsku

• odigrao bitnu ulogu u postupnoj konstrukciji pitanja ovisnosti o

mnogo ruskog plina, ali on zbog alternativnih izvora (i pravaca transporta) ne

(Euractiv, 2007). Države članice zadržale su i pravo suverenog odlučivanja o

„poduzetnika” jer su uvidjele da komunitizacija sigurnosnog stupa EEP-a

19 Poljska je već 2010. pozvala EK da sudjeluje u njezinim pregovorima s Gazpromom o

Poseban razdor između starih i novih članica izazvao je ugovor o izgradnji

Velike energetske kompanije

o starim, velikim državama članicama i njihovim vertikalno integriranim

EU institucije svjesne su da ekonomski nacionalizam starih, vodećih država

Sjedinjene Američke Države kao najznačajniji vanjski akter

Europsko integriranje nakon Drugog svjetskog rata započelo je oko

23 European External Action Service, EEAS.

diversifikaciju izvora, načina (LNG) i pravaca transporta plina te

Sigurna opskrba energentima po prihvatljivim cijenama postala je važan

Jačanje važnosti sigurnosnog stupa EEP-a i postavljanje pitanja kreiranja

Mastriškog ugovora na različit način od starih, velikih država članica, da je

Aalto, P. i Temel, D. K. (2013) European Energy Security: Natural Gas and

presented by the Commission to the Council on 18 December 1968). Dostupno

European Commission. (2015) A Framework Strategy for a Resilient Energy

Raines, T. i Tomlinson, S. (2016) Europe’s Energy Union: Foreign Policy

Jelena Radić Đozić je od 2015. godine doktorska studentica na Fakultetu

G l o b a l n i i reg i o na lni po red ak Zapadni Balkan ostaje

Sead Turčalo Vanjski akteri, u prvom redu

G l o b a l n i i reg i o na lni po red ak

2 Energetski sistem u regiji Zapadnog

3 Zapadni Balkan – između realnosti

4 Uloga vanjskih aktera u energetskoj

Analiza energetskog sektora, energetskih politika i strate-

Dostignuća Energetskog dijaloga ★ rešavanju problema konkurencije. EU i Rusija su, uz priznavanje