Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035.
godine |1
1. Uvod procesi (6%) i otpad (5%). U energetskom
Energetski sektor je jedan od najsnažnijih
privrednih sektora Bosne i Hercegovine
(BiH) sa dugom tradicijom i značajnim
potencijalima kao i mogućnostima za daljnji
razvoj i ulaganja. Kao takav, energetski
sektor BiH može i mora imati ključnu ulogu u
unapređenju ukupne bh. ekonomije. Da bi
se u potpunosti iskoristio sav potencijal, ne
dovodeći u pitanje bar iste takve mogućnosti
za sljedeće generacije, logična je potreba za
izradom sveobuhvatne energetske
strategije, čiji će osnovni princip biti održivi
razvoj energetskog sektora.
Pristupanje Evropskoj uniji (EU) je strateški
prioritet Bosne i Hercegovine. U Bosni i
Hercegovini je stupio na snagu Sporazum o
stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom
unijom, te intenzivirao proces integriranja i
preuzimanja potpune odgovornosti za taj
proces. Integriranje Bosne i Hercegovine u
Evropsku uniju je veoma značajan proces
koji zahtijeva korjenite promjene u društvu i
ispunjavanje prioriteta evropskog
partnerstva. Stupanjem na snagu
Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju
Bosna i Hercegovina se obavezala pratiti
pravnu stečevinu (acquis) Evropske unije i
prilagođavati postojeće nacionalne zakone i
regulative važećim zakonima Evropske
unije.
Prema Trećem nacionalnom i Drugom
dvogodišnjem izvještaju o emisiji
stakleničkih plinova Bosne i Hercegovine,
najznačajniji izvor CO2 je energetski sektor,
koji pridonosi 53% cjelokupnim emisijama
CO2, slijedi poljoprivreda (14%), industrijski
sektoru, pored proizvodnje i distribucije
energije, značajan segment zauzima
energijska efikasnost. Drugi najznačajniji
izvor emisija CO2 je poljoprivreda (14%).
Klimatske promjene utječu na sve
ekonomske sektore, ali energija i
poljoprivreda su najizloženije. Niti za jedan
sektor nije urađena državna strategija
razvoja, niti se njima pristupa na strateški
razvojni, održivi način nego se njima bavi
stihijski prema pojedinačnim interesima.
Strategiju treba uraditi po principima
održivog razvoja, u skladu s najboljim
svjetskim praksama, uvažavajući svjetska
kretanja u energetici, energetsku politiku i
legislativu EU-a za sektor energetike, te
određene stavove i preporuke akademske
zajednice i civilnog sektora, koji djeluju na
području Bosne i Hercegovine. Usklađivanje
strategije sa zahtjevima i legislativom EU-a
je obaveza BiH, koja je, na osnovu
Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju,
odnosno Ugovora o uspostavi Energetske
zajednice, kao i na osnovu ostalih ugovora i
sporazuma koje je potpisala, iskazala svoje
jasno opredjeljenje za održivi razvoj
energetskog sektora (Ugovor o Energetskoj
povelji, Protokol iz Kyota, Inicijativa za
Zapadni Balkan, Pariski sporazum i dr.).
Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i
pridruživanju Bosna i Hercegovina je stupila
u prvi ugovorni odnos s Evropskom unijom i
time preuzela obavezu da provede odredbe
Sporazuma te da nastavi sa svojim
aktivnostima i ispunjavanjem kriterija za
punopravno članstvo u EU.
Kada je u pitanju sektor energije,
Sporazumom je definirana saradnja
usmjerena na prioritete pravne stečevine
(acquis) Zajednice u oblasti energetike, a
koja je zasnovana na Ugovoru o osnivanju
2 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
Energetske zajednice, sa ciljem postepenog
integriranja Bosne i Hercegovine u evropska
energetska tržišta.
Imajući u vidu navedeno, jasno je da BiH
treba energetska strategija koja će: na
sveobuhvatan način osmisliti razvoj
energetskog sektora zasnovan na
principima održivog razvoja; biti usklađena s
energetskim i klimatskim strategijama EU-a;
usmjeravati na korišćenje domaćih resursa;
otvarati nova tzv. zelena radna mjesta;
uključivati obnovljive izvore u podmirivanje
potreba za energijom; uvoditi i podsticati
mjere energijske efikasnosti; te primjenjivati
savremene energetske tehnologije, uz
zahtjeve za očuvanje životne sredine i
smanjenje štetnih utjecaja energetskog
sektora na najmanju moguću mjeru.
Razvoj energetskog sektora treba
posmatrati u uvjetima otvorenog tržišta,
uvođenja konkurencije i postavljanja cijena
energije na ekonomski održivi nivo,
uzimajući u obzir ekonomske mogućnosti
BiH i njenih građana, jer i to ima primaran
utjecaj na mogućnosti razvoja energetskog
sektora. Strategija treba da obradi sektore
uglja, nafte, prirodnog gasa, električne
energije, obnovljivih izvora energije (OIE),
energijske efikasnosti (EE) i toplotne
energije u različitim scenarijima za izabrani
period gdje politike EE-a treba da se
provlače kroz sve sektore. Samo uz ciljanu
efikasnost sektora i efikasno korištenje
resursa će Bosna i Hercegovina u cijelosti
omogućiti paralelnu konvergenciju
preuzetim obavezama i politikama EU-a, te
pozicionirati energetiku kao oslonac
stabilnosti i održivog razvoja ekonomije.
Očekuje se da će sekundarni efekti dovesti
do zapošljavanja, smanjenja javnog duga,
povećanja konkurentnosti, pokretanja
pravih investicija u energetski sektor te, što
je najvažnije, osigurati kvalitetniji život
građana BiH.
Usvajanje energetske strategije BiH je
preduvjet za pristup fondovima EU-a, jer
Instrument za drugi period pretpristupne
pomoći (IPA II) zauzima strateški pristup u
podršci kandidatskih i potencijalnih
kandidatskih zemalja na njihovom putu
prema pristupanju. Bez obzira jesu li fondovi
EU-a dodijeljeni kroz IPA II nacionalne
programe ili kroz programe za više zemalja
(npr. WBIF), Bosna i Hercegovina i dalje
treba da usvoji konkretne i svobuhvatne
sektorske strategije na cijeloj teritoriji
zemlje, kojima će se obuhvatiti period barem
do 2035. godine. U energetskom sektoru,
usvajanje takve sveobuhvatne strategije za
cijelu zemlju predstavlja preduvjet za
početak pružanja potrebne pomoći,
uključujući finansijske grantove i kredite.
Ovaj dokument je kritički osvrt na nacrt
dokumenta „Okvirna energetska strategija
BiH do 2035. godine", koji je trenutno u
procesu usvajanja. Okvirna energetska
strategija treba da ukaže na neophodnost
hitnog zaokreta u energetskim politikama,
ako BiH ne želi da ima tzv. „nasukane"
investicije u ovom sektoru, a koje će ići na
štetu građana. Stoga je važnost ovog
dokumenta i veća, jer daje realan kritički
2. Osvrt na proces izrade
Okvirne energetske
strategije BiH do 2035. godine
osvrt na postojeći dokument „Okvirna
energetska strategija" iz ugla domaćih
stručnjaka i civilnog sektora.
U januaru 2017. godine postignut je dogovor
između tri ministra nadležna za sektor
energije u BiH (Mirka Šarovića, ministra
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
vanjske trgovine i ekonomskih odnosa;
Nermina Džindića, ministra Federalnog
ministarstva energije, rudarstva i industrije; i
Petra Đokića, ministra industrije, energetike
i rudarstva Republike Srpske) s
ambasadorom Velike Britanije (Edwardom
Fergusonom) i šefom Delegacije Evropske
unije u Bosni i Hercegovini (ambasadorom
Lars-Gunnarom Wigemarkom) da počne
izrada Okvirne energetske strategije u Bosni
i Hercegovini za period do 2035. godine.
Izradu Okvirne energetske strategije je
finansirala Vlada Velike Britanije, a bio je
zadužen Pricewaterhouse Coopers. Krajnji
cilj projekta je izrada Okvirne energetske
strategije Bosne i Hercegovine na osnovu
ažurirane Energetske strategije Republike
Srpske, Okvirne energetske strategije
Federacije Bosne i Hercegovine te Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine (u sklopu
Okvirne energetske strategije Bosne i
Hercegovine), što je nestandardna
metodologija koja donosi puno rizika.
Na osnovu projektnog zadatka, cilj Okvirne
energetske strategije Bosne i Hercegovine
je bila prioritizacija ključnih energetskih
strateških smjernica Bosne i Hercegovine s
jasno postavljanim ciljevima i prioritetima za
implementaciju u narednim godinama, pri
tome imajući u vidu zahtjeve i prioritete EU-a
i obaveze koje BiH ima na osnovu potpisanih
ugovora i sporazuma. Strategija je trebalo
da dâ jasne strateške smjernice koje će biti
podloga za prijavljivanje i povlačenje, među
ostalim, sredstava za energetiku u BiH iz
IPA-e i WBIF-a, kao i za privlačenje drugih
investitora u energetski sektor.
|3
Cjelokupan pristup životnog ciklusa
strateškog planiranja trebalo je da uključi
šest zadataka, koji su predstavljeni na
2. Strategija
1. Dijagnostika 1 2 (ciljevi i akcije)
6. Praćenje i 6
procjena 3 3. Plan razvoja
5. Operacija 5 4 4. Priprema
Analiza i Razvojni
strategija plan Izvršenje
slijedećoj slici:
Slika 1. Prekinut životni ciklus strateškog
planiranja1
Nažalost, kod drugog koraka analizirani
dokument ne daje jasno opredjeljenje i
strateške ciljeve niti planirane aktivnosti što
svakako ostavlja prostor za neodrživost.
U okviru Strategije obrađena su prva dva
zadatka:
ź Dijagnostika, unutar koje je izvršena
strateška analiza, te napravljen presjek
trenutnog stanja i jasno razumijevanje
trenutne situacije energetskog sektora
na nivou entitetâ i Bosne i Hercegovine
ź Strategija: identifikacija strateških
ciljeva, vizije te razrada ključnih
strateških prioriteta u svim segmentima
energetike (električna energija, nafta,
plin, toplinarstvo, energijska efikasnost,
obnovljivi izvori energije),
1
Okvirna energetska strategija
Bosne i Hercegovine do 2035. – Finalni nacrt
4 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine

Okvirna energetska strategija je trebalo da

dâ:
3. Analiza
Okvirne energetske
ź Kontekst i smjer razvoja energetike u strategije BiH do 2035. godine
Bosni i Hercegovini uzimajući u obzir
Energetske i klimatske strategije EU-a
ź Smjernice za BiH zasnovane na
politikama održivog razvoja:
a) sigurnost snabdijevanja‚
b) konkurentnost cijena i Pri analizi Okvirne energetske strategije BiH
c) politika dekarbonizacije, do 2035. godine posebna je pažnja
odnosno čišće energije usmjerena na usklađenost sa gore
ź Definiciju optimalnog načina za navedenim najvažnijim zahtjevima za izradu
ispunjavanje bh. politike dekarbonizacije strategije.
– određivanje udjela obnovljivih izvora ili U dijelu koji se odnosi na kontekst i smjer
povećanja energijske efikasnosti, razvoja energetike u Bosni i Hercegovini,
smanjenje emisija CO2 uzimajući u obzir Energetske i klimatske
ź Mapu puta za implementaciju politike EU-a, analizirani su najvažniji
međunarodnih obaveza BiH zahtijevi EU-a u pogledu energetiku, te koji
su, i na koji način, uključeni u Strategiju BiH.
Krajnji rezultat ponuđenog dokumenta Projektni zadatak je odredio da smjernice
Strategije je strateška analiza te pregled Okvirne energetske strategije BiH treba
strateških prioriteta energetske politike utemeljiti na politikama održivog razvoja,
Bosne i Hercegovine u njenim ključnim najprije uzimajući u obzir sigurnost
segmentima, uz simulaciju snabdijevanja, konkurentnost cijena i
nekoliko indikativnih scenarija
razvoja proizvodnog miksa za
razdoblje do 2035. godine, bez
jasnog odabira i vizije.
U samom procesu izrade Strategije
izostala je šira komunikacija sa
građanima i svim zainteresovanim
stranama. Mada su javne
konsultacije objavljene na web-
stranici, nisu bile transparentne, jer
nije bilo širih javnih konsultacija,
kakve ova važna Strategija razvoja politiku dekarbonizacije.
zaslužuje. Sugestije i primjedbe malog broja Slika 2. Ilustrativan prikaz strateških
2
nevladinih organizacije, koje su bile prioriteta Bosne i Hercegovine
uključene, nisu usvojene.

2
Okvirna energetska strategija
Bosne i Hercegovine do 2035. – Finalni nacrt
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine |5

Bilo je potrebno da smjernice definiraju Energetski i klimatski ciljevi EU-a dati unutar
optimalan način za ispunjavanje bh. politike
dekarbonizacije, odnosno određivanje Smanjenje
udjela obnovljivih izvora, povećanje 20% udio
stakleničkih energije iz
energijske efikasnosti i smanjenje emisija gasova za obnovljivih izvora
najmanje 20%
CO2. u poređenju
energije u
Ovaj dokument daje osvrt na sektore koje je finalnoj potrošnji.
sa 1990.
Okvirna strategija obradila i analizira njenu
usklađenost u datoj oblasti s ciljevima EU-a i 2020.
obavezama prema ciljevima EU-a, kao i
obavezama na osnovu potpisanih 20% povećanje 10% kapaciteti
međunarodnih ugovora, a posebno Ugovora energijske elektroenergetskih
o uspostavi Energetske zajednice, te daje efikasnosti. interkonekcija.
prijedlog izmjena i dopuna Strategije u ovim

3.1. Kontekst i smjer razvoja

energetike u Bosni i Hercegovini
uzimajuć i u obzir Energetske i
klimatske politike EU-a – drugi
relevantni dokumenti koji su
morali biti inkorporirani u
strateš ki dokument
sektorima.
Strateški ciljevi Evropske unije do 2020.
godine su definirani unutar desetogodišnje
strategije Evropske unije nazvane Evropa
2020. Ovi ciljevi uključuju zapošljavanje,
istraživanje i razvoj, klimatske promjene
/energiju, obrazovanje, socijalno uklju-
čivanje i smanjenje siromaštva. Ciljeve
Strategije podržavaju „vodeće inicijative",
koje pružaju okvir unutar kojeg EU i
nacionalna tijela zajednički potiču glavne
prioritete, a koji se većinom odnose na
održivi rast, posebice na efikasno
iskorištavanje resursa te industrijsku politiku
u globalizacijsko doba.
Str
ategije do 2020.:
Neke od najvažnijih inicijativa u kojima BiH
učestvuje su: Pariski sporazum, Povelja
Zapadnog Balkana o održivosti i dr.
Pariski sporazum o klimatskim promjenama
Pariski sporazum je klimatski sporazum
potpisan na 21. zasjedanju Konferencije
stranaka (COP 21) Okvirne konvencije
Ujedinjenih naroda o promjeni klime
(UNFCCC) u Parizu 12. decembra 2015.
godine, a stupio je na snagu u EU 4. oktobra
2016. godine nakon ratifikacije Evropske
unije.
Glavni cilj Sporazuma je ograničavanje
globalnog zatopljenja na temperature
„znatno ispod" 2°C, osiguravanje
snabdijevanja hranom, ali i ojačavanje
kapaciteta država da se bore s posljedicama
klimatskih promjena, razvoj novih „zelenih"
6 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
tehnologija i pomaganje slabijim, ekonomski
manje razvijenim članicama u ostvarenju
njihovih nacionalnih planova o smanjenju
emisija.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na
svojoj 32. redovnoj sjednici, održanoj 20.
decembra 2016. godine, donijelo je Odluku
o ratifikaciji Pariskog sporazuma. Države
EU-a su se ovim Ugovorom obavezale da će
do 2030. smanjiti emisije stakleničkih
gasova za najmanje 40% u odnosu na 1990.
godinu. Odluka Predsjedništva BiH o
ratifikaciji je objavljena u Službenom
glasniku BiH – Međunarodni ugovori, broj 1.,
od 9. februara 2017. Bosna i Hercegovina je
jedina država u Jugoistočnoj Evropi koja je
do sada ratifikovala Sporazum kako bi se
ublažile posljedice globalnog zatopljenja i
zaustavio daljnji rast temperature zraka. BiH
će, također, morati prilagoditi svoje
aktivnosti ovako ambicioznom cilju, jer se
planiranju i klime i energije mora pristupiti
interdisciplinarno i posmatrati ih kao jedno, a
to ovaj strateški dokument nije učinio.
BiH je, kao kontribuciju ispunjavanju
Pariskog sporazuma, usvojila dokument
"Namjeravane aktivnosti ublažavanja
klimatskih promjena (INDC)". Dokument se
bazira na već postojećim usvojenim
strateškim dokumentima, kao što su Drugi
nacionalni izvještaj o klimatskim
promjenama prema UNFCCC-u i Prvi
dvogodišnji izvještaj o emisijama
stakleničkih plinova u skladu s UNFCCC-
om. Prema izrađenim scenarijima u okviru
INDC-a, najviši nivo emisija se dostiže 2030.
godine, kada se prema baznom scenariju
očekuju 20% veće emisije od nivoa emisija
iz 1990. Smanjenje emisija, koje BiH
vlastitim sredstvima može postići u odnosu
na tzv. scenarij BAU (business as usual),
iznosi 2% do 2030., što bi značilo 18% veće
emisije u odnosu na baznu 1990. godinu.
Značajno smanjenje emisija moguće je
postići jedino uz međunarodnu podršku, što
bi rezultiralo smanjenjem emisija za 3% u
odnosu na 1990., a u odnosu na scenarij
BAU predstavlјalo bi potencijalno smanjenje
od 23%.
Povelja o održivosti
Povelju o održivosti je potpisalo šest zemalja
Zapadnog Balkana (WB6) na Samitu WB6 u
Parizu 2016. godine i time se obavezale da
će učiniti sve da povećaju održivost
nacionalnih i regionalnih energetskih tržišta,
kao i njihove proizvodnje i potrošnje, dok će
u isto vrijeme ubrzati tekuće napore ka
reformiranju i integraciji tržišta električne
energije.
U skladu s Pariskim sporazumom o
klimatskim promjenama iz 2015. godine,
ova Povelja definira korake za provođenje
osnaženog programa koji vodi
poboljšanjima u energijskoj efikasnosti i
većem korišćenju obnovljivih izvora energije
u regionu. Ovo će biti od ključnog značaja ne
samo za izvršavanje obaveza većine
zemalja iz grupe WB6, datih u Pariskom
sporazumu, već će, također, doprinijeti
globalnom odgovoru na klimatske
promjene.
Zemlje iz grupe WB6 su zatražile od
Sekretarijata Energetske zajednice da im
pomogne u koordinaciji i provođenju
obaveza iz Povelje, i da nadzire samo
provođenje. S tim u vezi, Sekretarijat se
obavezao da će svaka tri mjeseca
pripremati izvještaj o napretku, u kome će
prikazati postignuto kao i izazove koji slijede
za tri Poveljom definirana prioritetna
područja u razvoju održivijeg energetskog
sektora:
ź Poboljšanje upravljanja energijskom
efikasnošću.
ź Implementacija pametnih mjera podrške
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
koje poboljšavaju održivost energetskih
sistema.
ź Podsticanje klimatske akcije i
transparentnost održivih energetskih
tržišta.
Energetska i klimatska Strategija 2030.
uključuje ciljeve i politička usmjerenja za
period od 2020. do 2030. godine. Ona se
odnosi na kreiranje evropskog društva kao
kompetitivnog, sigurnog i energetski
efikasnog sistema spremnog za dostizanje
dugoročnog cilja smanjenja emisija
stakleničkih gasova do 2050. godine.
Strategija odašilje snažan signal tržištu,
ohrabrujući privatne investicije u novu
energetsku infrastrukturu i niskougljične
tehnologije.
Ova se Strategija nadovezuje na već
postojeći „klimatsko-energetski paket"
ciljeva za 2020. te na planove Komisije za
energiju i konkurentnu niskougljičnu
ekonomiju za 2050. Komunikaciji o
političkom okviru za 2030. prethodila je
Zelena knjiga Komisije iz marta 2013.,
kojom je pokrenuto veliko javno
savjetovanje o odgovarajućem dometu i
strukturi klimatskih i energetskih ciljeva za
2030. U tim se dokumentima odražava cilj
EU-a da se do 2050. smanje emisije
stakleničkih gasova za 80 do 95 % ispod
nivoa iz 1990. kao dio napora razvijenih
zemalja.
U okviru Energetske
strategije teži se
modernizaciji
privrede EU-a i
djeluje u kombinaciji
s drugim vodećim
inicijativama kao što
su jedinstveno
Slika 3. Modernizacija privrede – uloga Energetske g o d i n e .
digitalno tržište, unija unije i klimatske politike
tržišta kapitala i plan
|7
ulaganja za Evropu da bi se ispunili ciljevi
40 % smanjenje emisija
stakleničkih gasova
najmanje 27 % udjela energije
iz obnovljivih izvora energije
povećanje energijske
efikasnosti za 27 do 30%
15 % elektroenergetske interkonekcije
(tj. prenos 15 % električne energije,
proizvedene u EU-u, u druge zemlje EU-a)
povezani s radnim mjestima, rastom i
ulaganjima za Evropu. Ovaj paket je prilika
za ubrzavanje prelaza na čistu energiju, rast
i otvaranje radnih mjesta.
Ciljevi EU-a do 2030.:
Energetska mapa puta EU-a do 2050. (EU
Energy Roadmap 2050) predstavlja skup
svojevrsnih planskih politika koje treba da
omoguće održivo korišćenje resursa na
nivou Evropske unije. Čiste tehnologije
predstavljaju ključni elemenat buduće
evropske privrede. EU je postavila
dugoročni cilj smanjenja emisija stakleničkih
gasova za 80 do 95%, u poređenju sa
nivoima iz 1990. godine, do 2050. godine.
Mapa puta definira
ekonomski isplativ
način postizanja
ovog cilja s
pojedičnim ciljevima
od 40% smanjenja
do 2030. i 60%
smanjenja do 2040.
U
kratkoročnom
periodu, EU je
8 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
usvojila legislativu koja treba da omogući skladištenje ugljenika.
smanjenje od 20% u odnosu na 1990. Mapa puta je postavila četiri glavne rute za
godinu do 2020. godine i za sada se taj cilj održiviji, konkurentniji i sigurniji energetski
uspješno ostvaruje. EU, također, pre-dlaže sistem 2050. godine: energijska efikasnost,
da čak poveća ovaj cilj na cijelih 30% obnovljiva energija i hvatanje i skla-dištenje
smanjenja u slučaju da i druge ekonomski ugljenika. Rute su kombinovane na različite
razvijene države postignu sporazum o načine kako bi kreirali i analizirali sedam
globalnim naporima za smanjenje emisija. mogućih scenarija za 2050.

Da bi se postigli ovi ciljevi, potrebno je uložiti Scenarij dekarbonizacije

značajna ulaganja u nove niskougljične
tehnologije, obnovljive izvore energije,
energijsku efikasnost i mrežnu
infrastrukturu.
Ciljevi EU-a do 2050.:
ź 80 – 95 % smanjenje stakleničkih
gasova
Tranzicija ka društvu sa niskim emisijama
treba da bude bazirana na uvođenju
inovacija i investiranju u čistije tehnologije i
proizvodnju energije sa niskim emisijama ili
bez emisija. Energijska efikasnost bit će
ključni pokretač ove tranzicije, imajući u vidu
činjenicu da EU ima potencijal da koristi 30%
manje energije do 2050. godine u odnosu na
2005. godinu. Također, veće korišćenje
čistih tehnologija značajno
će smanjiti zagađenje
vazduha u evropskim
smanjenje
gradovima. 2020.
stakleničkih
Privreda zasnovana na
ź Visoka energijska efikasnost. Politička
posvećenost vrlo visokoj uštedi energije;
to uključuje npr. strožije minimalne
uvjete za uređaje i nove zgrade; visoke
stope renoviranja postojećih zgrada;
uspostavljanje obaveza uštede energije
u energetskim uslugama. Ovo dovodi do
smanjenja potražnje za energijom od
41% do 2050. godine u odnosu na
vrhove u periodu 2005-2006.
ź Raznovrsne tehnologije snabdijevanja.
Nijedna tehnologija se ne preferira; svi
izvori energije mogu se takmičiti na
tržišnoj osnovi bez posebnih mjera
podrške.
ź Visoki udio obnovljivih izvora energije.
Jake mjere podrške za OIE dovode do
CILJEVI EU-a
20%
20%
20% 10%
emisije udio
energije
povećanje EES
EE interkonekcije
gasova iz OIE

niskim emisijama ima mnogo

veću potrebu za obnovljivim 40%
najmanje
smanjenje 15%
izvorima energije, energijski 2030. emisije
27% povećanje
EE EES
udio
efikasnim građevinskim stakleničkih
gasova
energije iz OIE za 27 do 30% interkonekcije

materijalima, hibridnim
električnim vozilima, 80-85%
75% smanjenje
opremom za pametne smanjenje
emisije udio potražnje
2050.
mreže, proizvodnjom struje stakleničkih energije
iz OIE
za energijom
za 41%
gasova
sa niskim sadržajem
ugljenika i razvojem
tehnologija za hvatanje i visokog udjela OIE u bruto finalnoj
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine |9
U Strategiji su dati ciljevi BiH prema
3.1.1. ciljevima EU-a do 2030. godine, na način
prikazan na slici ispod:
Analiza konteksta i smjera Tabela 1. Ciljevi Bosne i Hercegovine prema
razvoja energetike u ciljevima EU-a do 2020. i 2030. godine4
Bosni i Hercegovini unutar
Okvirne energetske strategije BiH
do 2035. godine Zadatak je da Strategija nedvosmisleno
istakne imperativ poštovanja prioriteta
strategija EU-a (posebno onih koji proističu
potrošnji energije (75% u 2050. godini) iz pravnih obaveza BiH u okviru Energetske
ź i udio OIE u potrošnji električne energije zajednice), kao i da jasno prikaže utjecaj
koji dostigne 97%. pojedinih scenarija na moguću devijaciju od
prioriteta EU-a i njihov značaj kod izbora
povoljnog scenarija Strategije energetskog
razvoja BiH.
Trendovi razvoja u EU su svakako od U analizi Okvirne energetske strategije
ključnog značaja za definiranje politike BiH u Bosne i Hercegovine do 2035. godine, s
kontekstu razvoja proizvodnje, tržišta i obzirom na ciljeve EU-a i obaveza Bosne i
potrošnje električne energije, korištenja Hercegovine, nismo razmatrali sve dijelove
uglja, tržišta nafte i prirodnog gasa, strateškog dokumenta nego smo se bazirali
obnovljivih izvora, kao i za definiranje na definirani pravac dekarbonizacije sektora
prioriteta energijske efikasnosti, zaštite i njegovog usmjerenja ka obnovljivim
okoline i sprečavanja klimatskih promjena – izvorima energije uz primjenu mjera

praktično kod svih aplikativnih segmenata energijske efikasnosti.

Strategije gdje su definirani scenariji i U postavljanju strateških prioriteta BiH
priorite zanemarene su suštinske odredbe Mape
4
Okvirna energetska strategija
Bosne i Hercegovine do 2035. – Finalni nacrt
ti. puta Evropske unije za transformaciju
10 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
energetskog sektora prema kompetitivnoj
niskokarbonskoj ekonomiji u 2050. godini,
kao i sve druge strateške odredbe EU-a u
pogledu ublažavanja posljedica klimatskih
promjena, koje postavljaju konkretne
numeričke ciljeve u toj oblasti.
Imajući u vidu ugovorne obaveze BiH u
okviru članstva u Energetskoj zajednici,
neophodno je da ovaj ključni bh. dokument
bude osmišljen u ovom kontekstu.
Mapa puta EU-a za transformaciju
energetskog sektora do 2050. godine sadrži
jasno kvantificirane ciljeve o smanjenju
emisija stakleničkih gasova – do 2030.
godine za 40% u odnosu na baznu godinu,
do 2040. za 60% i do 2050. godine za 80%,
što se mora postići povećanjem energijske
efikasnosti i povećanjem udjela obnovljivih
izvora energije.
U Okvirnoj energetskoj strategiji BiH do
2035. godine gore navedeni energetski i
klimatski evropski trendovi su predstavljeni
uglavnom za sektore električne energije i
obnovljivih izvora, u manjem obimu za
preradu sirove nafte i tržišta naftnih derivata
i prirodnog gasa. Proizvodnja i korištenje
uglja nije dio prioriteta EU-a. Indikativno je
da se globalni trendovi drastično razlikuju od
evropskih prioriteta u razvoju - naročito u
primjeni obnovljivih izvora energije i u
odnosu prema klimatskim promjenama, što
je i razumljivo imajući u vidu Evropsku
razvojnu politiku, s jedne strane, i snažan
utjecaj energetskih sektora zemalja u
razvoju (Indije i Kine) na svjetskoj razini, s
druge strane.
U Strategiji u toku planiranja razvoja
proizvodnog portfelja implicitno je uzimana u
obzir samo obaveza BiH prema Pariskom
klimatskom sporazumu iz 2016. (na osnovu
dostavljenih indikativnih nacionalnih ciljeva
za smanjenje emisija stakleničkih gasova -
GHG emisija). Premda su polazni ciljevi
smanjenja GHG emisija koje je dostavila BiH
(u optimističnom scenariju do 2030.
smanjenje od 3% u odnosu na 1990.)
''neusklađeni'' s ambicijama EU-a o potpunoj
dekarbonizaciji EES-a do 2050., analizirani
scenariji u Strategiji ne zadovoljavaju niti
ovako postavljene ciljeve. To znači da
apsolutne emisije CO2 nisu uzimane kao
tvrda ograničenja u procesu planiranja.
U EU usvajanjem Prijedloga paketa za čistu
energiju (Clean Energy Package) započeo
je proces usvajanja ciljeva energetskih i
klimatskih politika za period 2020.-2030.,
koji su u skladu sa ciljevima EU-a
dostavljenim prilikom usvajanja Pariskog
klimatskog sporazuma i s Mapom puta EU-a
do 2050. Premda usvajanje novih ciljeva
EU-a za narednu dekadu tek predstoji,
dosadašnja komunikacija zvaničnika EU-a
sa članicama EnZ-a, a time i sa BiH, ukazuje
na njihovo očekivanje da se iskoriste
potencijale OIE-a i EE-a u regionu i da se
tako doprinese nastojanjima EU-a u
dekarbonizaciji elektroenergetskog
sistema.
Šteta je da jedan ovakav dokument kao što
je Okvirna strategija energetskog sektora
BiH do 2035. godine toliko neadekvatno
tretirala ugovorene ciljeve te ignorisala
obaveze. Neophodno je već sada, prije
usvajanja, da se urade velike izmjene,
odnosno, ako se strategija ovakva kakva je
sada u proceduri usvajanja, usvoji,
očigledno je da će u veoma skoroj
budućnosti BiH morati prilagoditi svoje
razvojne planove u energetici klimatskim
politikama EU-a, kao i općim međunarodnim
trendovima u ovoj oblasti. Naime,
dekarbonizacija energetskog sektora, a
posebno EES-a, predstavlja ključnu politiku
ne samo EU-a. To će iziskivati izradu ne
samo strategije niskougljičnog razvoja i
prilagođavanja klimatskim promjenama
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
nego i izradu/doradu/izmjenu strategije
razvoja energetike. Pri tome će biti
neophodno uključiti širu društvenu
zajednicu, a posebno predstavnike
3.2.
Smjernice održ ive energetske
buduć nosti Bosne i Hercegovine
bazirane na politikama održ ivog
razvoja vlasništvu zajednice koja živi na području
civilnog društva i stručnu zajednicu. Zbog
toga je Okvirna energetska strategija tek
početak procesa izgradnje društvenog
konsenzusa o održivom razvoju energeti-
ke/elektroenergetike, a sve stručno
utemeljene kritike iz ovog dokumenta
ukazuju na hitnost korekcija u istom.
Smjernice za BiH koje su bazirane na
politikama održivog razvoja treba da poštuju
osnovne principe sigurnosti snabdijevanja,
dostupnosti (cijene) energije i scenarija
dekarbonizacije. Također, smjernice treba
da daju potrebne aktivnosti za ispunjavanje
obaveza iz Ugovora o uspostavi Energetske
zajednice, a posebno iz oblasti električne
energije, prirodnog gasa, obnovljivih izvora
energije (s naglaskom na obaveze iz
NREAP-a), energijske efikasnosti (s
naglaskom na obaveze iz NEEAP-a),
okoliša (s naglaskom na obaveze iz NERP-
a), kao i ostalih ugovora i sporazuma koje je
BiH potpisala, obaveze na osnovu Strategije
prilagođavanja klimatskim promjenama i
niskokarbonskog razvoja za Bosnu i
Hercegovinu, te obaveze iz INDC-a. Kod
izrade strategije treba dati projekcije do
2050., pa s tim u vezi pri izradi smjernica
treba pratiti trendove EU-a do 2050. godine.
Održivi razvoj se može postići jedino
| 11
integralnim pristupom svim pitanjima.
Korištenje OIE-a i EE-a treba sagledavati
mnogo šire od konteksta proizvodnje i
korištenja energije, dok energijsku
efikasnost treba ukomponovati u sve oblasti
kao zajedničku poveznicu. Kao dobar oblik
organizovanja lokalne zajednice u kontekstu
građanske energije i energetskog zaokreta
u EU pokazale su se energetske zadruge.
Energetske zadruge razvijaju projekte OIE-
a, koji su u potpunom ili djelimičnom
gdje se projekat gradi. Zajednica se
udružuje u investiciju kojom će iskoristiti
lokalne potencijale OIE-a kao što su
b i o m a s a , s t a j s k o g n o j i v o , v j e t a r,
geotermalna energija, krovovi zgrada za
izgradnju solarnih sistema, itd. Članovi
zadruge udružuju i dijele humane,
finansijske i materijalne resurse radi
investicija u projekte obnovljivih izvora
energije u njihovim zajednicama. Projekti se
pri tome ne razvijaju samo radi finansijskih
razloga već radi rješavanja društvenih i
okolinskih problema zajednice kroz
stvaranje novih radnih mjesta, poboljšanje
kvaliteta zraka (npr. zamjenom grijanja na
ugalj grijanjem na lokalno prikupljenu
biomasu), izgradnju lokalne infrastrukture,
poboljšanje kvaliteta života građana, itd. S
tim u vezi je neophodno na strateškom nivou
iskazati opredjeljenje za uvođenje novih
modela poslovanja u energetici, kao što su
energetske zadruge, javno-privatno
partnerstvo (JPP), ESCO, itd. Uvođenje
takvih modela poslovanja bi pozitivno
utjecalo i na resursnu efikasnost javnog
sektora.
12 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
3.2.1.
Analiza smjernica razumijevanje različitih strategija i politika
Okvirne energetske strategije
Okvirna energetska strategija BiH do 2035.
godine, uprkos postavljenim ciljevima i
međunarodnim obavezama, dominantno
razrađuje scenarije od kojih većina vodi ka
povećanju udjela fosilne energije u ukupnoj
potrošnji, tj. vode ka daljnjoj karbonizaciji.
Metodološki pristup ocjene efikasnosti
scenarija treba zasnovati na tri osnovna
kriterija:
(1) sigurnost snabdijevanja energijom i
uslugama,
(2) dostupnost i cijena snabdijevanja i
(3) održivost snabdijevanja (u kontekstu
čiste i održive energije):
Slika 4. Ilustrativan prikaz Bosne i Hercegovine u sklopu energetske trileme
5
Okvirna energetska strategija
Bosne i Hercegovine do 2035. – Finalni nacrt
U sklopu Strategije obrađena su četiri
indikativna scenarija razvoja proizvodnog
miksa, te je dat i kogeneracijski scenarij kao
alternativna opcija. Cilj je pokazati
razvoja proizvodnog miksa te njihovih
indikativnih posljedica. Detaljnije obrađeni
scenariji su:
ź Entitetski scenarij bazira se na podacima
od radnih skupina Federacije Bosne i
Hercegovine i Republike Srpske, gdje su
prilikom planiranja uvaženi i postojeći
dokumenti i odnosi sa sadašnjim i
potencijalnim investitorima te ostalim
dionicima. Budući da scenarij predviđa
značajan izvoz suficita proizvedene
energije, napravljen je i podscenarij gdje
je uzeta pretpostavka limita na izvoz el.
energije u iznosu od 30% iznad domaće
potrošnje za termosektor za Federaciju
Bosne i Hercegovine i limit od 70% iznad
domaće potrošnje za termosektor
Republike Srpske (ne uključujući TE
5
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
Stanari koja proizvodi 2 TWh godišnje) s
prvenstvom ulaska hidro i ostalih OIE
postrojenja u EES.
ź IP scenarij, odnosno scenarij baziran na
Indikativnom planu razvoja proizvodnje
nezavisnog operatora sistema 2017. –
2026. uz projekciju do 2035. godine, koji
predstavlja okvir razvoja proizvodnog
miksa prema nominacijama raznih
projekata koji su konsolidirani u
NOSBiH-ovom izvještaju.
ź Troškovno optimiran IP scenarij bazira
se na filozofiji razvoja proizvodnog miksa
koji je u skladu s indikativnim planom
NOSBiH-a, međutim, uz određene
korekcije, primarno u domenu godine
puštanja u pogon i/ili dekomisije većih
projekata, te instalirane snage za TE
Ugljevik 3 s 600 MW na 300 MW.
ź Blaži obnovljivi scenarij potiče veći udio
obnovljivih izvora energije uz poticanje
mjera energijske efikasnosti kao
alternativa ostalim scenarijima koji se
tradicionalno temelje na većem učešću
termosektora.
Ključni efekti scenarija proizvodnog miksa
električne energije 2016. – 2035. prikazani
su u tabeli ispod:
Tabela 2. Ključni efekti scenarija proizvodnog miksa električne energije 2016. – 2035.6
| 13
Scenarij, koji se naziva Blaži obnovljivi
scenarij, podstiče veći udio OIE-a. Međutim,
to podsticanje se i dalje zasniva na
tradicionalnim poslovnim modelima. U tom
scenariju je očekivano naglašavanje
značaja građanske energije iz obnovljivih
izvora energije u kontekstu dekarbonizacije.
Građanska energija se odnosi na
decentraliziranu proizvodnju energije iz
obnovljivih izvora koja je u vlasništvu ili
kojom upravljaju građani, energetske
zadruge, lokalne inicijative, lokalne vlasti,
dobrotvorne organizacije, nevladine
organizacije ili poljoprivrednici, te kojom se
na lokalnom nivou stvara vrijednost koja
ostaje u određenoj regiji. Već 2012. godine,
12 miliona građana u EU je proizvodilo
električnu energiju za vlastite potrebe.
Očekivanja su da do 2050. godine svaki
drugi stanovnik EU-a proizvodi električnu
energiju za vlastite potrebe. U dokumentu
Strategije ne nalaze se strateške odrednice
(niti pozitivne niti negativne) prema ovim
pitanjima.
Iako su Okvirnom strategijom definirana tri
cilja: sigurnost snabdijevanja, cjenovna
prihvatljivost i održivost (dekarbonizacija),
činjenica je da se u svim scenarijima
proizvodnog miksa u Okvirnoj strategiji
6
Okvirna energetska strategija
Bosne i Hercegovine do 2035. – Finalni nacrt
14 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
planira suficit proizvodnje u odnosu na
domaće potrebe i planiranu potrošnju, pa se
logično nameće zaključak da se izvoz
električne energije percipira kao jedan od
ciljeva realizacije bilo kojeg scenarija
proizvodnog miksa (tabela Ključni efekti
scenarija razvoja proizvodnog miksa
električne energije 2016. – 2035. ). S
obzirom na prosječne tržišne cijene MWh
koje se ostvaruju na berzama u regionu i
Evropi, koje su trenutno ispod prosječnih
proizvodnih cijena (bez CO2) planiranih
Okvirnom strategijom, te sa tendencijom
dalje stagnacije ili pada, više je nego upitna
strateška orijentacija na proizvodnju radi
izvoza, bez obzira koliko bi to pozitivo
utjecalo na platnu bilansu zemlje, jer u
uvjetima otvorenog tržišta električne
energije postoji velika opasnost od tzv.
„nasukanih" investicija, gdje bi finalni ceh
pogrešnih strateških odluka na kraju morali
platiti domaći potrošači (stanovništvo i
privreda).
Okvirnom strategijom je predviđeno da se, u
zavisnosti od izabranog scenarija, u
izgradnju novih proizvodnih kapaciteta
investira između 3,2 i 10,5 milijardi eura do
2035. godine, što je više nego ambiciozno
kada se ima u vidu da je u prethodnih 20
godina u izgradnju novih kapaciteta za
proizvodnju investirano manje od 1 milijarde
eura. Pri tome se postavlja i pitanje ko će biti
osnovni nosioci razvoja novih kapaciteta i
kako će se ta izgradnja finansirati te koji će
se modeli koristiti.
S obzirom da Okvirna strategija nija dala
odgovore na ova pitanja, realno je
pretpostaviti da bi nosioci razvoja i novih
ulaganja u proizvodne kapacitete trebalo da
budu tri postojeće elektroprivrede
(Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda RS-a i
Elektroprivreda HZHB-a). Također, ovi
subjekti su kandidovali i najveći broj
projekata, te proizvode gotovo 90% ukupne
električne energije u BiH. Međutim, kada se
pogledaju rezultati poslovanja sve tri
elektroprivrede u BiH u posljednjih nekoliko
godina, očito je da one posluju na granici
rentabiliteta te da nisu sposobne da iz
vlastite akumulacije vrše ulaganja u
izgradnju novih energetskih kapaciteta.
Naime, Elektroprivreda RS-a i
Elekroprivreda HZHB-a su u prethodnim
godinama iskazivale čak i gubitke u
poslovanju. Za razliku od njih,
Elektroprivreda BiH je u prethodnom
periodu poslovala pozitivno, ali treba imati u
vidu da, kada bi se poslovanju dodali i
rezultati poslovanja rudnika koji
snabdijevaju proizvodne kapacitete
Elektroprivrede BiH, a koji su poražavajući,
ovaj sistem bi iskazivao gubitke. U
navedenim uvjetima, gdje sve tri
elektroprivrede nemaju stabilnu
akumulativnu sposobnost iz koje bi mogle
osigurati bar 20–30% vlastitog učešća za
krupne investicije u nove proizvodne
kapacitete, postavlja se pitanje realnosti
svih predloženih scenarija proizvodnog
miksa iz Okvirne strategije i njene realne
provodivosti. Svakako da bi se investicije
mogle finansirati i isključivo iz kreditnih
sredstava, ali u toj kombinaciji proizvodnih
faktora u elektroprivredama, kod kojih je
ROE (povrat na kapital) manji od 1%, sve
troškove finansiranja i budućeg
nerentabilnog poslovanja morali bi snositi
krajnji kupci, što je s društvenog stanovišta
neopravdano. Imajući navedeno u vidu, po
mišljenju autora, neophodno je da se u
strategiji razvoja elektroenergetskog
sektora predvidi i planira kao prva aktivnost
restruktuiranje, konsolidacija i
modernizacija poslovanja javnih
elektroenergetskih preduzeća i rudnika u
Federaciji BiH kao osnovnog preduvjeta za
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
bilo kakvo ozbiljno investiranje u buduće
kapacitete. S obzirom da su elektroprivrede i
rudnici opterećeni viškom zaposlenih,
neracionalnim poslovanjem, nedostatkom
vizije i savremenog upravljanja, cijeli proces
bi trebao da traje najmanje pet godina i tražio
bi značajna finansijska sredstva.
Da bi se strategijom razvoja elektro-
energetskog sektora ostvarili planirani
ciljevi, uz istovremeno poštovanje preuzetih
međunarodnih obaveza na efektivan i
efikasan način, pored restruktuiranja sve tri
postojeće elektroprivrede, potrebno je i
osloboditi se zablude da je izvoz električne
energije razvojna šansa BiH te planirati
izgradnju budućih kapaciteta isključivo za
zadovoljavanje domaće potrošnje. Novi
proizvodni kapaciteti trebalo bi da se
zasnivaju na obnovljivim izvorima energije,
pri čemu prioritet treba dati vjetro-
energanama i fotonaponskim elektranama
kao načistijim oblicima energije, gdje se u
narednih osam godina očekuje pad
potrebnih investicionih ulaganja i cijene
električne energije iz ovih izvora za gotovo
40 % u odnosu na današnje stanje s obzirom
na potrebna ulaganja po 1 MW
(termoelektrane 1,4 – 2 miliona EUR/MW,
vjetroelektrane 1,2 – 1,8 miliona EUR/MW,
fotonaponske elektrane 1,6 miliona
EUR/MW, hidroelektrane 0,6 – 4,3 miliona
EUR/MW).
Tabela 3. Efekti scenarija proizvodnog
miksa7
| 15
S obzirom na sve izneseno, te činjenicu da je
BiH jedna od najneefikasnijih zemalja kada
je u pitanju korištenje energije, strategija
razvoja elektroenergetskog sektora u BiH
zasnovana na proizvodnji dodatne
električne energije trebalo bi da se
transformira u strategiju zasnovanu na
smanjenju potrošnje električne energije i
vrlo agresivnom pristupu postizanju što
većeg stepena energijske efikasnosti, čime
bi se mogle napraviti uštede u potrošnji od
najmanje 30% u odnosu na sadašnje stanje i
time smanjiti potreba za izgradnjom novih
proizvodnih kapaciteta, pogotovo kada su u
pitanju TE i HE koje imaju veliki utjecaj na
životnu sredinu. Umjesto da BiH troši
miljarde eura na izgradnju novih proizvodnih
kapaciteta, taj bi novac efikasnije i
efektivnije bilo investirati u energijsku
efikasnost i smanjenje potrošnje električne
energije, gdje bi neposredne efekte takvog
pristupa osjetili i građani i privreda na
smanjenju svojih troškova i posredno kroz
čistiju i zdraviju životnu sredinu.
Nadalje, iz poređenja scenarija postaje
očigledno da jedino dodatni scenarij koji
uključuje obimnu upotrebu obnovljivih izvora
i energijsku efikasnost, a koji nije dat u
Okvirnoj energetskoj strategiji BiH, daje
smanjeni nivo emisije CO2 (u odnosu na
sadašnji nivo) uz smanjenje ostalih
zagađivača. Svi ostali modeli energetskog
miksa, koji uključuju intenzivniju
upotrebu uglja, doprinose povećanju
nivoa CO 2 i/ili drugih zagađivača.
Potrebno je ovu činjenicu jasno
afirmisati kao dominantan faktor u
proces ocjene razvojnih prioriteta.
Ovaj dio Strategije naročito dobija na
značaju kada se uvaži činjenica da je u
EES-u BiH u narednih deset godina
7
Finansijski aspekti razvoja elektroenergetskog
sektora BiH, Damir Miljević, 2017.
16 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
planirana izgradnja ''zamjenskih''
proizvodnih kapaciteta za zastarjele blokove
u postojećim termoelektranama. U PEST
analizi, koja je predstavljena u Strategiji,
obrađeni su ključni politički (P), ekonomski
(E), socijalni (S) i tehnološki (T) aspekti
okruženja BiH, koji definiraju moguće
pravce razvoja proizvodnog portfelja EES-a.
Čak i najpovoljniji, blago obnovljivi scenarij,
predviđa povećanje kapaciteta
termoelektrana, a tim i potencijalno veće
emisije CO2 u odnosu na trenutno stanje, što
bi bilo u suprotnosti sa Strategijom EU-a i
klimatskim ciljevima. Dakle, nije izvjesno da i
blago obnovljivi scenarij neće rezultirati
većim CO 2 emisijama, što dokazuje
nedostatak strateškog pravca koji je realan u
datom kontekstu u kojem BiH energetski
sektor operira trenutno, a posebno u
kontekstu budućih trendova koji se očekuju
kada je cijena CO2 emisija u pitanju, te nižih
troškova tehnologije OIE-a.
Procjena ukupnih CO2 i lokalnih emisija za
termosektor po scenarijima na nivou Bosne i
Hercegovine, za period 2016.-2035. godina,
data je na slici ispod:
Slika 5. Procjena ukupnih CO2 i lokalnih
emisija za termosektor po scenarijima na
nivou Bosne i Hercegovine, za period 2016.-
2035. godina8
8
Okvirna energetska strategija
Bosne i Hercegovine do 2035.– Finalni nacrt
Ovako postavljena strategija ne daje
nikakve pravce i obaveze razvoja akterima
energetskog sektora, tako da su sva četiri
opisana scenarija prepuštena razvoju
situacije po principu „business as usual".
Zbog toga nije jasno na koji od navedena
četiri scenarija razvoja se odnose strateške
smjernice definirane u tabelarnom obliku na
kraju poglavlja o svakom navedenom
sektoru.
Nacionalno prihvaćeni doprinos (Nationally
Determined Contribution - NDC) bi trebalo
potvrditi u kontekstu vrijednosti prihvaćenih
od BiH u okviru UNFCCC. Strategija bi
trebalo da uzme u obzir Treći nacionalni
osvrt (Third National Communication) i
Drugi dvogodišnji izveštaj (Second Biennial
Update Report) emisije stakleničkih gasova,
koji su bili usvojeni na Vijeću ministara i
dostavljeni UNFCCC-u (13. juna 2017.).
Konkretni koraci u odnosu na sprečavanje
klimatskih promjena nisu eksplicitno prisutni
u Strategiji. Strategija bi mogla predložiti
izradu pravne legislative za klimatske
promjene, izgradnju institucionalnih
kapaciteta i formalno definirati nadležnosti i
obaveze u tom domenu‚
uključujući uspostavu sistema
evidencije izvora stakleničkih
gasova, koji predstavlja
ključni mehanizam realizacije
klimatskih politika EU-a. I
Energetska zajednica
odnedavno ozbiljnije pristupa
transpoziciji pravne stečevine
EU-a u sektoru klimatskih
promjena. Započete aktivnosti, kao što su
uvođenje EU-ovog mehanizma za
monitoring stakleničkih gasova (EU
Greenhouse Gas Monitoring Mechanism
Regulation – GHG MMR) kao i
uspostavljanje (u 2017.) posebne grupe za
klimu (Climate Action Group - CAG), ukazuju
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
da će se i od ugovornih strana Energetske
zajednice u skoroj budućnosti zahtijevati
integrirani pristup planiranju u sektorima
energije i klimatskih promjena. Djelovanje
CAG-a omogućava ugovornim stranama
pripremu zajedničkog nastupa za pregovore
u okviru Konferencije o klimatskim
promjenama UN-a (UNFCCC).
U vezi s tim je potrebno ažurirati konkretne
podatke o održivom razvoju i emisiji
stakleničkih gasova. U daljoj razradi
Strategije uključiti kriterij ambicije u odnosu
na održivost razvoja pojedinih domena
energetskih aktivnosti, uporediv s
prioritetima primijenjenim u EU, i navedene
aktivnosti u kontekstu sprečavanja
klimatskih promjena, uz konkretan
vremenski plan aktivnosti i energijsku
efikasnost kao zajednički kriterij.
Primjena kriterija je nesimetrična – scenariji
proizlaze iz dokumenata ili prijedloga
relevantnih političkih autoriteta ili
dominantnih učesnika na tržištu u BiH, i
Strategija u većini slučajeva ističe prednost
prioriteta sigurnosti snabdijevanja i niske
cijene energije na račun kriterija koji
podstiču održivost. Stoga je potrebno da se,
u domenu definicije prioriteta i prije
realizacije izvrši preocjenjivanje scenarija s
usaglašenim odnosom prioriteta.
Istovremeno, u ocjenu treba uključiti ranije
preuzete obaveze i ciljeve kao i regionalni
aspekt prioriteta - diversifikaciju izvora ili
transportnih smjerova, i integraciju tržišta na
nivou regiona.
Makroekonomski podaci o razvoju privrede
BiH predstavljeni su i primijenjeni kao dio
okvira za ocjenu prioriteta – konkretno, u
procjeni rasta potrošnje energenata
primijenjen je metod koji se zasniva na rastu
BDP-a, dok je klima direktnih ulaganja
predstavljena kao jedan od značajnih
faktora razvoja energetike, itd.
| 17
Ne sporeći statističku vrijednost podataka
privrednih kretanja u BiH, njihova primjena
kao polazna osnova u procjeni i predviđanju
strateških energetskih parametara proizlaze
iz ograničavajućih uvjeta u procesu izrade
Strategije (kratki rokovi, divergentni
prioriteti, nedostupnost osnovnih podataka,
slojevitost regulatornog okvira i
fragmentacija administrativne sredine).
Ovako definirani parametri (prognoza
potrošnje i ocjena kretanja cijena) mogu se
primijeniti samo kao indikativni. S obzirom
da su sve kasnije analize, akcioni planovi i
preporuke zasnovani na ovim baznim
prognozama, od njihove tačnosti zavisi i
realna ostvarljivost predloženih ciljeva i
mogu mnogo utjecati na analizu osjetljivosti,
poboljšanje kvaliteta i primjenjivosti
dokumenta.
U tom smislu potrebno je izvršiti reviziju ovih
parametara i novu, precizniju analizu kroz
prognozu potrošnje po pojedinim sektorima
(električna energija, gas, nafta i derivati,
ugljen, toplotna energija).
3.2.2.
Analiza scenarija
iz dokumenta Okvirne energetske
strategije BiH
Kako bismo ukazali na nedostatake u
dokumentu „Okvirna energetska strategija
BiH" koristimo rezultate Hasovic et. al.
(2015), u kojem se korištenjem modela
EnergyPLAN9 istražuju trenutne i planirane
investicije u nova energetska postrojenja u
9
Hasović, Z., et al.: Impact of New Power Investments
up to Year 2020, THERMAL SCIENCE:
Year 2015, Vol. 19, No. 3, pp. 771-780
18 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
Bosni i Hercegovini i njihov utjecaj na
e n e r g e t s k i s e k t o r, C O 2 e m i s i j e i
međunarodno ugovorene ciljeve za energiju
iz obnovljivih izvora do 2020. godine. Ovo
uključuje eksportnu orijentaciju postrojenja
Stanari, uticaj suhe, vlažne i prosječne
godine, odgođenu konstrukciju Bloka 7 u
Tuzli, ograničene izgradnje hidroelektrana i
dekomisije termoelektrana. Na osnovu
pretpostavljene potražnje za energijom do
2020., analizirano je nekoliko scenarija koji
podrazumijevaju izgradnju različitih
elektroenergetskih postojenja, te različite
hidrološke scenarije kako bi se modelirao
čitav dijapazon mogućih ishoda. Ova
analiza pomaže da ukažemo na faktore ili
varijable koje dokument „Okvirna
energetska strategija za BiH" nije uzeo u
obzir ili barem u njemu nemamo zaključke
koji ukazuju na to. Osnovni zaključak je da
energetski sistem može biti značajno
pogođen odgađanjem investicija, ali kako bi
BiH ispoštovala ciljeve u vezi s obnovljivim
izvorima energije (OIE) trebat će značajnije
uključiti i istražiti proizvodnju iz drugih izvora
obnovljive energije. Scenariji predstavljeni u
dokumentu „Okvirna strategija" samo su
polazna tačka za modeliranje. I, pored toga,
ovaj dokument ne izabire polaznu tačku, tj.
ne odabire početni scenarij kao osnovnu
pretpostavku za modeliranje potencijalnih
efekata smanjenja koštanja dobijanja
energije iz OIE, smanjenja veleprodajne
cijene električne energije na tržištu, te
povećanja cijene tone CO2 emisije koja će
se vjerovatno desiti. Utjecaj ovih faktora na
energetski sektor BiH je potrebno istražiti,
čak i u blagom obnovljivom scenariju, pod
pretpostavkama izgradnje
elektroenergetskih postojenja datih u
10
Za detaljniji pregled modela i ishoda pogledati Hasović, Z., et al.: Impact of New Power Investments up to Year
2020, THERMAL SCIENCE: Year 2015, Vol. 19, No. 3, pp. 771-780
11
Commissioning of new power plants in Bosnia and Herzegovina (NOS 2017)
dokumentu NOS-a, i u skladu s planom
dekomisije termoenergetskih postojenja, ali,
što je još važnije, i izvan okvira koje je dao
NOS, tj. u jednom strateškom scenariju
10
dekarbonizacije .
Ograničenja postojećih scenarija iz Okvirne
strategije u pogledu upotrebe obnovljivih
izvora energije u energetskom proizvodnom
miksu je moguće pokazati i usporedbom
ekstremno obnovljivog scenarija i puta
energetskog proizvodnog miksa, ukoliko bi
se u okvirima pretpostavki NOS-a 11
izgradnja novih proizvodnih kapaciteta
ostvarila u potpunosti. Plan dekomisije
termoenergetskih postrojenja je, također,
osnovna pretpostavka, definirana
posebnom dinamikom NOS-a. Razvoj
scenarija za 2020. u navedenom radu,
dakle, podrazumijeva da su jedino elektrane
balansirane od NOS-a stavljene u pogon.
Osnovna razlika između indikativnog
modela i scenarija koji su prisutni u Okvirnoj
strategiji i analize Hasovic et.al. (2015) je što
analiza energetskog miksa do 2020. godine
u ovom kasnijem, ekstremno obnovljivom
scenariju podrazumijeva značajno veći
zaokret u izgradnji vjetroelektrana, tj. oko
656 MW dodatnih kapaciteta, koji su NOS-
om predviđeni za stavljanje u pogon do
2030. godine. Scenarij podrazumijeva da su
sve hidroelektrane, predstavljene u
indikativnom planu, stavljene u pogon i 50
MW PVs i 50 MW elektrana na biomasu.
Analiza podrazumijeva samo jedan scenarij
potrošnje od 16.46 TWh u svim scenarijima
razvoja energetskog proizvodnog miksa do
2020. i 2030. godine. Utjecaj EU direktiva i
varijabli je analiziran u mnogobrojnim
scenarijima. Scenariji 2020. pod datim
pretpostavkama i različitim hidrološkim
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
uvjetima su kreirani i analizirani. Grafikon
prezentira ishod u optimalnom energetskom
proizvodnom miksu za BiH pod određenim
pretpostavkama.
Ono što je zaključak usporedbe gore
navedenih ishoda energetskog proizvodnog
miksa, tj. proizvodnje električne energije iz
različitih izvora u odnosu na scenarije iz
Okvirne strategije, je da blagi obnovljivi
scenarij iz Okvirne strategije podrazumijeva
oko 5% veće učešće energije proizvedene iz
termoelektrana. Dakle, analiza upotrebom
modela EnergyPLAN u navedenom radu za
programiranje različitih puteva za proizvodni
miks dokazuje da postojeći plan stavljanja u
pogon dodatnih kapaciteta dozvoljava
kretanje u okviru parametara, koji nisu
značajno drugačiji od blago obnovljivog
scenarija iz Okvirne stategije, i dozvoljava
smanjenje udjela energije proizvedene iz
termoelektrana u odnosu na troškovno
optimirani scenarij Svjetske banke od oko
20%.
U konačnici, analiza pod pretpostavkom
'obnovljivih' scenarija iz ovog modela
dokazuje značaj odabira 'blago obnovljivog
scenarija' u odnosu na druge scenarije koji
su predstavljeni u dokumentu „Okvirna
strategija" i dokazuje značajne razlike u
| 19
strateškim scenarijima, koji potencijalno
rezultiraju i u značajnim razlikama u
ishodima za bh. građane, posebno kada su
eksterni troškovi zagađenja u pitanju. Osim
zamjerki na Okvirnu strategiju,
navedenih u prethodnom
tekstu, njena fundamentalna
slabost je nedostatak odabira
'blago obnovljivog scenarija'
kao strateškog opredjeljenja.
Drugim riječima, osnovna
preporuka za donosioce
odluka je usvajanje strateškog
pravca. U odnosu na
predstavljene scenarije iz
Okvirne strategije, 'blago
obnovljivi scenarij' je najbliži
ishodima iz ovog modela koji
rezultiraju u gore predstavljenom ishodu, tj.
procentima energije proizvedene iz različitih
izvora, ako se u potpunosti ostvare
pretpostavke stavljanja u pogon novih
elektroenergetkih potencijala.
Međutim, suštinska slabost dokumenta
„Okvirna strategija" je što ni na kakav način
ne odgovara na suštinska pitanja kako se
ishodi iz modela razlikuju u svakom datom
scenariju kada se mijenjaju osnovne ulazne
pretpostavke, koje su u vezi s kretanjima
veleprodajne cijeni električne energije na
tržištu, cijene CO2 emisija i cijene tehnologije
dobijanja električne energije iz OIE, te cijene
termalnih elektroenergetskih postrojenja,
koja u konačnici mogu biti i skuplja od
ulaznih pretpostavki koje su uzete pri
modeliranju. Kako bi se ukazalo na značaj
ovih faktora, potrebno je modelirati utjecaj
istih na energetski sektor u BiH u više
izabranih polaznih scenarija, uključujući
strateški obnovljivi scenarij, a koji će uzeti u
obzir sve obaveze koje je BiH preuzela kada
je energetski sektor u pitanju. Pretpostavka
je, i vrlo je moguće, da će se i u 'blago
20 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
obnovljivom scenariju' iz dokumenta
„Okvirna energetska strategija BiH" pokazati
da je isplativost termoelektrana jako
osjetljiva na povećanje cijene emisije CO2
(0,10 i 20 eura po toni CO2) u odnosu na
varijacije u veleprodajnoj cijeni električne
energije na vanjskom tržištu (pad od EUR 55
na EUR 30 do 2030. godine). S obzirom da
postojeći dokument uopće ne daje analizu
utjecaja ovih varijabli na profitabilnost
termoelektrana, postojećih i novih
postojenja, možemo zaključiti da nemamo
dokument koji bi mogao poslužiti
donosiocima odluka da sagledaju utjecaj
trendova do 2050. godine u ovim
varijablama na odluke koje će se donositi u
vezi s investicijama u nova energetska
postrojenja te da je takve analize neohodno
hitno uraditi.
S obzirom na evropske trendove povećanja
poreza na CO2, tj. troška CO2 emisija,
smanjenja veleprodajne cijene električne
energije na tržištu, te smanjenja cijene
tehnologija proizvodnje električne energije
iz OIE, vrlo je moguće da će zaključak
modeliranja na osnovu pretpostavljenih
scenarija iz „Okvirne energetske strategije
BiH" jasno ukazati na umanjenje
profitabilnosti investicija u termoelektrane te
će i početni scenariji, koji je najnapredniji u
pogledu udjela OIE u odnosu na druge
prezentirane scenarije, eventualno
predstavljati nedovoljno dobar odgovor na
izazove približavanja ciljevima koje je
postavila EU te one koji proizilaze iz članstva
u Energetskoj zajednici.
Jednako bitna je potreba da se donosiocima
odluka objasni utjecaj navedenih varijabli na
ishode iz jednog takvog modela, kako bi
shvatili da su scenariji samo početni korak u
modeliranju te da će kretanja u ovim
ključnim varijablama utjecati na isplativost
investicija koje BiH trenutno razmatra i, ako
se iste naprave pod pogrešnim
pretpostavkama, potencijalno rezultirati
„nasukanim" investicijama za bh. građane,
što će u konačnici oni i platiti svojim
poreskim novcem.
3.3.
Sektor uglja, nafte, prirodnog gasa,
električ ne energije, OIE-a, EE-a i
toplotne energije
Jedan od zadataka Strategije je da obradi
sektore uglja, nafte, prirodnog gasa,
električne energije, OIE-a, EE-a i toplotne
energije u različitim scenarijima za period do
2035. godine.
Opis tržišta električne energije, uglja,
prirodnog gasa, naftnih derivata i toplotne
energije treba biti detaljno razrađen i dati
kvalitetnu sliku strukture tržišta, definiciju
glavnih učesnika, njihove obaveze i funkciju.
S tim u vezi unutar Strategije se za svaki od
sektora trebao prikazati aktuelni pravni i
regulatorni okvir sektora na svim
administrativnim nivoima i u svim
segmentima i navesti koje su potrebne
reforme u kontekstu održivosti.
Kod svih segmenata Strategije, gdje su
definirani scenariji i prioriteti od ključnog
značaja za definiranje politike BiH u
kontekstu razvoja proizvodnje, tržišta i
potrošnje električne energije, korištenja
uglja, tržišta nafte i prirodnog gasa,
obnovljivih izvora, kao i za definiranje
prioriteta energijske efikasnosti, zaštite
okoline i sprečavanja klimatskih promjena,
trebalo se voditi računa o njihovoj
usklađenosti s trendovima razvoja u EU.
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
3.3.1.
Analiza sektora
električ ne energije
Sektor električne energije je najviše
razrađen i najbogatiji detaljima. Elementi
strukture tržišta, dinamika cijene, tržišne
funkcije i performanse, kao i proizvodna i
prenosna infrastruktura su dosljedno
opisani. Definirani su i procesi
restruktuiranja sektora i ostali reformski
aspekti u vezi s primjenom EU legislative,
kao i aspekti dekarbonizacije i potrebnih
reformi u kontekstu održivosti.
Glavni domen razvojne politike obuhvata
ocjenu predloženih kombinacija pojedinih
proizvodnih tehnologija („proizvodni miks").
Parametri ocjene se kreću od krajnjeg roka
funkcioniranja postojećih kapaciteta,
njihove potrebne zamjene, njihove dopune
zbog projektovanog porasta potrošnje i
povećanja njihovog kapaciteta zbog politike
orijentacije ka suficitu proizvodnje kao
strateškom prioritetu u funkciji razvoja
privrede. Na odluku utječu i razvoj tržišta,
energijska efikasnost (koja nije uzeta
dovoljno u obzir kao prioritet u ovoj razradi),
obaveze primjene obnovljivih izvora
energije (koji su u strateškoj dispoziciji s
politikom sagorijevanja domaćeg uglja) te
uvjeti balansiranja proizvodnje posebno iz
varijabilnih obnovljivih izvora (koji djelimično
otvara mogućnost regionalne saradnje, ali
nije dovoljno razrađen u Strategiji).
Prognoza potrošnje je izrađena korištenjem
pojednostavljene metodologije zasnovane
na procijenjenom porastu BDP-a, a nije
| 21
izvršena segmentacija ni po tipovima
potrošnje (ni po osnovnoj podjeli na
„industrijsku" i „široku" potrošnju). Nije
izvršena realna procjena korištenjem
različitih scenarija. Pored toga,
predstavljena prognoza je pogrešna, jer je
za referentnu godinu 2016. uzeta viša
potrošnja od ostvarene.
Uloga tržišta električne energije u razvojnom
kontekstu energetskog sektora je
nedovoljno prisutna. U Strategiji dominira
prioritet zadovoljenja potrošnje električne
energije – u kontekstu sigurnosti
snabdijevanja i cijene energije uz
proizvodnju isključivo iz domaćih kapaciteta,
dok je uvoz električne energije potpuno
izostavljen. Dodatni je prioritet određeni
višak proizvodnje, što omogućava izvoz
električne energije, a koji se posmatra kao
strateški faktor privrednog razvoja BiH.
Analiza održivosti ovakve politike nije data i
ocjena izostaje. U tom smislu, likvidna
prekogranična razmjena (trgovina) i
integracija organizovanog tržišta električne
energije i usluga u okviru regiona, i šire,
jedan je od osnovnih prioriteta politike EU-a i
Energetske zajednice, što nije dovoljno
prisutno u definiciji scenarija i kod ocjene
prioriteta. Prema tome, potrebno je da se
analiza dopuni ulogom tržišta kao
konkurentnog i komercijalnog (ne samo
pomoćnog) resursa za zadovoljenje
potreba, kao i kod određivanja cijene
električne energije i usluga u BiH. Tržište
električne energije kao i EU politika cijena
emisija CO 2 će odrediti ekonomičnost
investicija u nove proizvodne kapacitete u
BiH i regionu.
Preuzete obaveze prema direktivi LCPD-a
su ključne za realizaciju planova za
smanjenje zagađenja iz postojećih
termoelektrana (TE). Naime, u konačnoj
verziji nacionalnih planova za smanjenje
22 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
emisija (NERP planovi), čiji je rok za
dostavljanje kraj 2017., definisat će se opcije
za nastavak rada postojećih blokova u
termoelektranama. Analiza podataka, koje
su dostavile nadležne institucije u procesu
izrade Strategije, ukazuje da pojedine
elektroprivrede još uvijek nisu definirale
svoja konačna opredjeljenja po ovom
pitanju. Normativi propisani u direktivi IED-a
postavljaju strožija tehnološka ograničenja
za nove (planirane) TE.
Zbog svega navedenog, nakon usvajanja
konačnih verzija NERP planova i
usaglašavanja planova za izgradnju novih
TE s normativima direktive IED-a, bit će
potrebno ponovo uraditi plan razvoja
proizvodnog portfelja u EES-u BiH, koji će
posebno, na konzistentniji način, uvažiti
utjecaj regionalnog tržišta (npr. korištenjem
regionalnog modela tržišta u procesu izbora
najekonomičnijih investicija).
3.3.2.
Analiza potpisnice Ugovora o uspostavi Energetske
sektora uglja
Sektoru uglja dat je nesrazmjerno visok
značaj. Strategija se bavi ocjenom
raspoloživosti resursa ugljena i nivoom
cjenovne efikasnosti eksploatacije rudnika u
kontekstu povećanja proizvodnje, a da
uopće ne razmatra alternativu smanjenja
proizvodnje i zamjenu (djelimičnu ili
potpunu) alternativnim resursima – što je
očigledno posljedica postojeće razvojne
politike snabdijevanja potrošnje iz domaćih
proizvodnih kapaciteta i resursa. Realna
ekonomska analiza, koja uključuje procjenu
troškova, bi morala da uključi i cijenu
dekarbonizacije i desulfurizacije otpadnih
gasova, troškove očuvanja zdravlja i zaštite
okoline, cijenu novih tehnologija, utjecaj
tržišta uglja i dostupnost jeftinije električne
energije.
Prijedlog je: u ocjenu prioriteta u proizvodnji
električne energije (u kontekstu politike
povećane eksploatacije uglja) uključiti i
pravnu obav ez u (target) upotrebe
obnovljivih izvora i obavezu primjene
metoda za smanjenje štetnih emisija, a u
ekonomsku analizu održivosti proizvodnje
uglja uvesti i navedene faktore koji realno
utječu na cijenu eksploatacije uglja. U
procjenu trajanja eksploatacije postojećih
kapaciteta uključiti i cijenu emisija ugljičnog
dioksida u zavisnosti od primijenjenog
mehanizma trgovine CO2.
S obzirom na važnost uglja za sadašnji
energetski sektor BiH, a imajući u vidu
ograničenost ovog resursa, kao i jasne gore
navedene strateške ciljeve EU-a u pravcu
dekarbonizacije energetskog sektora te
odgovarajuće ugovorne obaveze BiH kao
zajednice, neophodno je da se u
Energetskoj strategiji BiH postave jasni i
nedvosmisleni kvantitativni ciljevi BiH za
period obuhvaćen ovom Strategijom, koji se
odnose na planirani obim i intenzitet
smanjenja potrošnje uglja u primarnoj i
finalnoj potrošnji, uz istovremeno
postavljanje ciljeva za povećanje
zamjenskih rješenja (energijska efikasnost,
OIE). Istovremeno je potrebno definirati i
strateške prioritete i strateške smjernice za
postizanje ovog cilja. Pri tome je neophodno
na vrijeme inicirati i planirati programe
„pravične tranzicije" za područja koja
trenutno značajno zavise od industrije uglja.
Za ova područja najveću opasnost
predstavlja stihijsko i samo tržištem
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
definirano smanjenje proizvodnje uglja
(primjer liberalnog pristupa ovom pitanju, sa
drastičnim posljedicama po zaposlene i
rudarske regione, je tranzicija u Velikoj
Britaniji 80-ih godina 20. vijeka).
Okvirna Energetska strategija BiH na
tradicionalistički, paušalan i deklarativan
način prilazi ovom problemu, bez jasne vizije
i čvrsto postavljenih kvalitativnih ciljeva u
svrhu obavezne tranzicije prema
niskokarbonskom energetskom društvu.
Jasno je da je ugalj još uvijek okosnica
energetskog sektora u BiH, i da se ova
tranzicija ne može izvesti preko noći, ali to je
samo još jedan razlog koji kreatore ove
Strategije obavezuje za postavljanje
SMART ciljeva za postupno, ali obavezno
smanjenje (u apsolutnom iznosu) korištenja
uglja u proizvodnji i potrošnji energije. To bi
između ostalog omogućilo njegovu upotrebu
u mnogo dužem vremenskom periodu, uz
značajno manji intenzitet, što bi konkretno
doprinijelo svakom od postavljenih
strateških prioriteta, a naročito (1)
efikasnom korištenju resursa i (2) sigurnoj i
pristupačnoj energiji.
U tom smislu je npr. potpuno zanemaren cilj
postavljen u novoizrađenom Akcionom
planu energetske efikasnosti BiH 2016.-
2018., a to je smanjenje potrošnje primarne
energije do kraja 2020. godine za 12% u
odnosu na projekcije potrošnje bez
realizacije mjera energijske efikasnosti, što
za navedeni period iznosi 963,84 ktoe.
Također, treba imati u vidu da se mjerama
energijske efikasnosti u finalnoj potrošnji
ostvaruje samo dio ovog cilja, koji se ne
može postići bez značajnog smanjenja
potrošnje primarne energije.
| 23
3.3.3.
Analiza
sektora prirodnog gasa
Sektor prirodnog gasa je nedovoljno
konkretan u akcionom dijelu – i pored cilja
„prioritizacije ključnih energetskih strateških
smjernica Bosne i Hercegovine", nikakve
projekcije vlastitog rasta potrošnje prirodnog
gasa, niti po sektorima niti agregatno nisu
izvršene – preuzeta je površna estimacija,
koju je uradio ENTSOG (bez dovoljno
referenci na primijenjenu metodologiju) i nije
izvršena dalja analiza osetljivosti usljed
nedostatka podataka i prostora za analizu.
Pored toga, opcija korištenja gasa u
proizvodnji električne energije, posebno u
kogeneraciji sa toplotnom, nije razrađena
(samo je jedan proizvodni kapacitet uključen
u analizu).
Planovi za razvoj gasne infrastrukture su
nekoherentni – neopravdano ambiciozni i
kontradiktorni, nedostaje jasno utemeljena
argumentacija (osim deklarativne potrebe
za gasifikacijom BiH) i u kontekstu sigurnosti
snabdijevanja. Ocjena prioriteta nije
konzistentna. Od približno 18 prioritetnih
infrastrukturnih projekata za prirodni gas
potrebno je da Strategija identifikuje mali
broj interkonektora koji imaju značaj za oba
entiteta.
U Strategiji nije dovoljno naglašena potreba
ispunjenja konkretnih odredbi Direktive
2012/27/EU u vezi s povećanjem energijske
efikasnosti u oblasti transporta i distribucije
gasa (npr. provođenje procjene potencijala
za povećanje energijske efikasnosti gasne
infrastrukture, a u vezi s transportom,
24 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
distribucijom, upravljanjem opterećenjem,
te priključivanjem postrojenja za proizvodnju
energije uključujući mogućnost pristupa za
mikrogeneraciju energije; potreba
unaprjeđenja informacionog sistema i
izvještavanja o energijskoj efikasnosti i o
postignutim uštedama u sektoru gasa, itd.).
Potrebno je formalno razdvojiti Sektor za
naftu i naftne derivate od Sektora za prirodni
gas. Pored toga, neophodno je uključiti
projekcije potrošnje gasa po sektorima u
narednim godinama. U globalnim
energetskim trendovima razvoja gasnog
sektora koriste se projekcije Exxon mobila, a
preporuka je da se radi veće objektivnosti
koriste projekcije nezavisne međunarodne
organizacije, umjesto očekivanja jedne
internacionalne kompanije za naftu i gas.
Potrebno je kroz dokument naglasiti važnost
usvajanja zakonodavstva na nivou Bosne i
Hercegovine, što bi omogućilo usklađivanje
sa Trećim energetskim paketom, čime bi se
otvorila mogućnost za investiranje u sektor
prirodnog gasa.
3.3.4.
Analiza 2012/27/EU, koje su detaljno obrađene i u
sektora nafte i
naftinih derivata
Sektor nafte i naftnih derivata nije adekvatno
obrađen. Date su obaveze BiH koje
proizlaze iz legislative Energetske
zajednice, a koje se odnose na pravni okvir i
izradu sistema za ispunjenje obaveze
čuvanja rezervi nafte i naftnih derivata.
Strategija daje ocjenu stanja i definira
potrebu izgradnje pravnog okvira. Izgradnja
samog sistema u praksi i u planskom
kontekstu definirana je samo okvirno - detalji
metodologije, potrebne administrativne
mjere i regulatorni instrumenti,
infrastrukturni i finansijski faktori i
vremenska dimenzija planiranja realizacije
izostaju.
Potrebno je dograditi Strategiju elementima
potrebnim za praktičnu realizaciju pravnih
obaveza (regulativa, institucionalni okvir,
monitoring, metodologija cijena usluga
skladištenja, finansijsko poravnanje,
planiranje kapaciteta, elementi saradnje,
itd.) u definiranom vremenskom formatu i
razraditi sve korake realizacije.
3.3.5.
Analiza
sektora toplinarstva
Sektor toplinarstva nije adekvatno obrađen.
Navedene strateške smjernice za sektor
toplinarstva je potrebno uskladiti s
relevantnim zahtjevima člana 14. Direktive
Akcionom planu energetske efikasnosti BiH
2016.-2018. i pripadajućim entitetskim
akcionim planovima. Nadalje, na više mjesta
u Strategiji se navodi netačna i paušalna
informacija da je sistem daljinskog grijanja u
Sarajevu jedini sistem u BiH/FBiH koji se
moderniziran i koji pruža efikasnu uslugu.
Što se tiče sistema daljinskog grijanja npr. u
Tuzli, JP „Centralno grijanje" Tuzla
konstantno i intenzivno radi na planiranju i
realizaciji razvojnih programa usmjerenih na
povećanje energijske efikasnosti sistema
grijanja, zbog čega je i cijena grijanja u ovom
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
gradu najniža u BiH (ključne aktivnosti su
navedene u EEAPF 2016.-2018., poglavlje
2.3.1.2.2.).
3.3.6.
Analiza sektora osetljivost na prepreke u domenu pravnog
obnovljivih izvora energije
Kao što je poznato u sektoru energije iz
obnovljivih izvora u Evropi je zaposleno više
od 1 100 000 osoba, a Evropa je i dalje
globalni predvodnik u području energije
vjetra. Nekolicina velikih evropskih
proizvođača proizvodi 43% svih postavljenih
vjetroelektrana na svijetu. Smanjenja
troškova u tehnologijama za energiju sunca i
vjetra potaknuta su ambicioznim politikama
EU-a. Zbog toga je energija iz obnovljivih
izvora postala jeftinija i dostupnija za cijeli
svijet. Najveći poslodavci u sektoru energije
iz obnovljivih izvora u Evropi su industrija za
proizvodnju energije iz vjetra, solarnih
fotonaponskih tehnologija i krute biomase.
Sektor obnovljivih izvora energije je
relativno dobro obrađen u domenu
referentne politike EU-a, raspoložive i
primjenjive pravne regulative BiH na svim
nivoima, okvirnih statističkih podataka,
faktora koji utječu na sektor obnovljive
energije, kao i tekućeg stanja razvoja ovog
sektora. Planski je element relativno manje
zastupljen i najčešće u agregatnom smislu.
Data je projekcija troškova podsticajnih
mjera za dva osnovna scenarija, ali bez
detaljne analize i bez razvojnih elemenata
planiranja u kontekstu primjene tržišnih
principa podsticaja. Strategija nedovoljno
zastupa analizu scenarija za postizanje
| 25
prihvaćenih obaveza za 2020. godinu.
Potrebno je dograditi Strategiju elementima
analize navedenih aspekata primjene
podsticajnih mehanizama u narednom
periodu.
U domenu proizvodnje električne energije u
hidroelektranama analiza treba da obuhvati
okvira, zaštite okoline, diversifikacije
korištenja vodenih tokova i principa održivog
razvoja.
U primjeni biomase koja bi, prema Strategiji i
dalje bila dominantni faktor na ovom polju
energetike, relevantni su isti aspekti analize
kao i kod hidroenergije. Kod razvoja
kapaciteta za grijanje, upotreba biomase je
možda precijenjena za BiH. U svakom
slučaju Strategija ne uključuje procjenu
štetnih emisija (i utjecaj cijene
dekarbonizacije na primjenu biomase) kao
ni utjecaj primjene biomase na povećanje
emisije CO2. Potencijal grijanja i hlađenja za
dostizanje ukupnog cilja povezanog s
energijom iz obnovljivih izvora je nedovoljno
obrađen. Dokument treba potaknuti
povećanje udjela goriva iz obnovljivih izvora
za grijanje i hlađenje, a operatere sistema
centralnog grijanja i hlađenja da otvore svoju
mrežu konkurenciji i potaknu uvođenje,
naprimjer, toplinskih pumpi.
Energija iz biogoriva predstavlja velik udjel
naše kombinacije obnovljivih izvora
energije, što će se nastaviti i u budućnosti.
Ona donosi zapošljavanje i privredni razvoj
u ruralnim područjima, zamjenjuje fosilna
goriva i pridonosi energetskoj sigurnosti. Što
se tiče biogoriva, Strategija opisuje obavezu
od 10% do 2020., ali ne precizira metodu
realizacije: planira li se domaća proizvodnja i
za koju generaciju biogoriva, kojim
sistemom poticaja i dr. Strategija bi trebalo
da ponudi mapu puta kako realizovati
preuzetu obavezu.
26 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
Trenutačno korištenje krute biomase za
proizvodnju topline i električne energije u
BiH uglavnom je lokalnih i regionalnih
razmjera i bazirano na nusproizvodima
šumarske industrije, a na trenutnom nivou
nema nepovoljan utjecaj na klimu. Međutim,
postoji zabrinutost da će se taj utjecaj na
klimu pogoršati ako nivo korištenja nastavi
rasti. Dugoročno osiguravanje povoljnog
utjecaja na klimu zahtijevat će, posebno,
ograničavanje dodatnog pritiska na šume,
što je također neophodno obraditi u
dokumentu.
U dokumentu je potrebno više obraditi
sinergije između kružne privrede i raznih
primjena biomase, posebno zbog činjenice
da se drvo može koristiti za niz proizvoda s
većom dodanom vrijednosti, a ne samo za
proizvodnju energije. U cilju optimalnog
promicanja tih sinergija, samo
visokoefikasna pretvorba biomase u
energiju (prije svega, u kogenerativnim
postojenjima) treba dobiti javnu podršku, u
obliku finansijske potpore ili preferencijalnog
pristupa mreži, osim u slučaju opravdanih
razloga zaštite snabdijevanja energijom.
Danas se većina biomase korištene za
proizvodnju topline i električne energije
dobiva iz šuma. Diljem BiH šume i prakse
upravljanja njima veoma se razlikuju, od
šumskog gazdinstva, kantona, entiteta do
nivoa BiH. Razvijeno je zakonodavstvo koje
je u suprotnosti s održivim upravljanjem
šumama te su u dokumentu potrebne
smjernice za saradnju s EU-om i saradnju,
naprimjer, u okviru procesa Forest Europe,
te je potrebno pozvati se na sisteme
djelovanja koji dopunjuju i podupiru praksu
održivog upravljanja šumama.
Treba predložiti novi pristup biomasi iz
šuma, koji se zasniva na održivom
upravljanju šumama i prikladnom
obračunavanju emisija stakleničkih plinova
koje proizlaze iz korištenja zemljišta i
šumarskog sektora u dijelu BiH odakle je
porijeklo biomase. Treba pratiti kretanja u
proizvodnji i korištenju biomase za
dobivanje energije i preispitivati ih na nivou
nadležnih ministarstava.
Generalna referenca na nove tehnologije u
upotrebi obnovljivih izvora električne
energije u javnom i privatnom prevozu je
prisutna, ali aplikativni detalji nisu razrađeni i
trendovi koji važe u Evropi nisu definirani u
kontekstu njihove primjene u BiH. Proces
rehabilitacije i adaptacije javnog prevoza,
kao i planirana dinamika (procent prevoza
koji koristi električnu energiju, npr.
željeznica, tramvaj), treba da budu definirani
uz više aplikativnih detalja, kao i sistem
stimulacija upotrebe električnih automobila i
trendovi rasta koji bi utjecali na udio
obnovljivih izvora u transportu.
U procesu nadgradnje Strategije razraditi
metodologiju za projekciju i planiranje
povećanja učešća obnovljivih izvora
energije u navedenim sektorima energetike,
definirati realne ciljeve u saglasnosti s
preuzetim obavezama i ocijeniti potrebna
sredstva te definirati ciljeve i razvojne
planove primjene obnovljivih izvora energije
u transportu.
3.3.7.
Analiza
sektora energijske e ikasnosti
Sektor energijske efikasnosti je rađen
neinterdisciplinarno i jednostrano, što je
utjecalo na to da je definicija energijske
efikasnosti svedena na njen prvi dio,
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine | 27
odnosno da se fokusira isključivo na odnose na akcione planove energetske
upotrebu manje količine energije, efikasnosti (APEE) za BiH, FBiH, RS i BD,
zanemarujući brigu o unapređenju kvaliteta potrebno je modificirati, kako bi se tačnije i
života. Upravo se radi o unapređenju preciznije opisalo stanje u toj oblasti, kao i
kvaliteta života, i to ne isključivo u kontekstu cjelokupan proces izrade novih APEE-a u
grada nego i na nivou fizičke strukture formatu koji je propisala Energetska
gradova, odnosno objekata u kojima čovjek zajednica. Ovaj proces se sastojao u
provodi većinu svog vremena. međusobno potpuno usaglašenom procesu
Slika ispod prikazuje najvažnije prednosti izrade EEAPF-a, APEE-a RS-a i APEE-a
mjera energijske efikasnosti koje otkrivaju BiH, postignutom kroz aktivnu saradnju svih
široki spektar mogućih pozitivnih utjecaja: aktera/radnih grupa na izradi ovih
dokumenata. Zahvaljujući tom
usaglašenom
Energijska procesu koji je
efikasnost je završen u aprilu
djelimično 2017. godine, ova
obrađena u skladu tri dokumenta su
s prethodno p o t p u n o
izrađenim Akcionim kompatibilna. Na
p l a n o m z a osnovu postojećeg
energijsku teksta Strategije
efikasnost (EEAP), stječe se pogrešan
s dodatnim utisak da je svaki od
ciljevima i ovih planova rađen
projekcijama do (ili se radi) u
2030., prateći isti r a z l i č i t i m
trend i nivo ambicije vremenskim
kao u EEAP-u. periodima i bez
Cjelokupno koordinacije s
p o g l a v l j e Slika 6. Najvažnije prednosti 12
mjera nosiocima izrade
e n e r g i j s k e energijske efikasnosti ostala dva plana. U
efikasnosti je stvarnosti se
potrebno ažurirati trenutno radi na
korištenjem novoizrađenih dokumenata usvajanju sva tri dokumenta, s tim što u RS-
APEE-a BiH 2016.-2018., EEAPF-a 2016.- u je ovaj APEE RS u proceduri usvajanja pod
2018. i APEE-a RS-a (izmjene i dopune) do nazivom „Izmjene i dopune postojećeg
2018. S tim u vezi dio Strategije „Predloženi APEE-a RS-a 2010.-2018.). APEE Bosne i
programi za postizanje ušteda u finalnoj Hercegovine je u proceduri usvajanja na
potrošnji" treba uskladiti s mjerama i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, a
programima koji su planirani u okviru ovih FBiH je svoj EEAPF 2016.-2018. usvojila u
APEE dokumenata. Dijelove teksta koji se julu 2017. godine (u ranijem periodu nisu bili
12
usvojeni akcioni planovi BiH i FBiH za period
Međunarodna agencija za energiju - IEA, Capturing the
Multiple Benefits of Energy Efficiency, 2015.
2010.-2018.).
28 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
Cilj uštede od 12,47 PJ do 2018. usklađen je
s EEAP-om, ali u kontekstu smanjenja
potrošnje primarne i finalne energije na
nivou Energetske zajednice od 20% do
2020. (koja je definirana na 187 Mtoe za
primarnu i 133 Mtoe za finalnu energiju).
Strategija treba da na isti način jasno
definira cilj primarne i finalne potrošnje
energije (u Mtoe) i za BiH.
U Strategiji je tretirana Direktiva
2012/27/EU, ali je potrebno ugraditi i
odredbe Direktive u kojoj je prvi put jasno
definiran i kvantificiran cilj povećanja
energijske efikasnosti EU-a kao „potrošnja
energije u Uniji 2020. od najviše 1.474 Mtoe
primarne energije odnosno 1.078 Mtoe
finalne energije".
U Komunikaciji Evropske komisije od 10. 11.
2010. godine o energiji 2020., energijska
efikasnost je stavljena u središte
Energetske strategije. U ovoj Strategiji BiH
energijska efikasnost nije postavljena kao
neophodan integralni dio cjelokupne
strategije i ključni segment energetskog
tržišta i lanca vrijednosti svih razmatranih
sektora (električna energija, nafta, gas)
nego se posmatra izolovano, kroz poglavlje
5.8. Neophodno je povećanje energijske
efikasnosti na odgovarajući način integrirati
u strateški cilj cjelokupnog energetskog
sektora BiH i sve strateške prioritete.
U dugoročnoj viziji energijske efikasnosti
nedostaje ključni element, a to je smanjenje
potrošnje primarne energije, što je jedan od
ključnih zahtjeva Direktive 2012/27/EU. U
navedenoj viziji se razmatraju samo „sistemi
daljinskog grijanja i hlađenja, kogeneracija,
trigeneracija, energijska efikasnost na strani
finalne potrošnje energije".
Pošto su APEE BiH (2016.-2018.), kao i
EEAPF 2016.-2018. i APEE RS-a (Izmjene i
dopune) već izrađeni, i trenutno u fazi
usvajanja, neophodno je Strategiju, a
posebno dio o finalnoj potrošnji, usaglasiti s
ovim dokumentima. U tom smislu je npr.
nakon navođenja 3. člana Direktive
2012/27/EU potrebno navesti konkretne
ciljeve date u ovim dokumentima (ciljeve za
nivo BiH, FBiH, RS i Brčko Distrikt).
U poglavlju Planirane uštede (u finalnoj
potrošnji) je u okviru navedene podjele
planirane finalne potrošnje u 2035. godini
potrebno predvidjeti i udio koji je pod
ingerencijom vlasti na nivou BiH (trenutno je
podjela izvršena samo za FBiH, RS i BD).
Poglavlje 5.8.6 (Međusektorske mjere) je
također potrebno uskladiti s novim APEE-
om BiH 2016.-2018., EEAPF-om 2016.-
2018., i APEE RS-a (Izmjene i dopune) do
2018., što se naročito odnosi na ažuriranje
strateških prioriteta i smjernica u poglavljima
5.8.6.1, 5.8.6.2 i 5.8.6.3.
Poglavlje 5.8.8 (Strateške smjernice) je
potrebno izmijeniti, u skladu sa ciljevima i
mjerama postavljenim u novom „APEE-u
BiH 2016.-2018." i „EEAPF-u 2016.-2018." i
„Izmjene i dopune APEE-a RS-a 2010.-
2018.", što prvenstveno zahtijeva potpuno
restruktuiranje postojeće Tablice 5.8.9 (St
Hrateške smjernice) u svim razmatranim
sektorima – Finalna potrošnja;
Transformacija, prijenos i distribucija;
Sistemi daljinskog grijanja; Regulativa.
Napominjemo da navedeni APEE (BiH,
FBiH, RS) sadrže detaljno razrađene mjere,
čije se usvajanje i primjena zahtijevaju
formatom APEE-a, koji je uspostavio
Sekretarijat Energetske zajednice, i koji će
se primjenjivati za planiranje (i izvještavanje
o postignutim kvalitativnim i kvantitativnim
ciljevima) ne samo za period 2016.-2018.
nego i nakon tog perioda (uključujući period
koji pokriva razmatrana Energetska
strategija BiH).
Npr. u postojećoj Tablici 5.8.9 (Strateške
smjernice) je potpuno je zanemaren
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine | 29
potencijal povećanja energijske efikasnosti Obavezane strane djelomično ili u
u oblasti prenosa i distribucije električne potpunosti finansiraju mjere energijske
energije, čije je iskorištenje zahtijevano efikasnosti kod krajnjih korisnika kako bi
Direktivom 2012/EU/27 (a izvještavanje o ostvarili ciljane uštede, a svoje troškove
postignućima obavezno prema Energetskoj nadoknađuju kroz cijenu energije. Drugim
zajednici). Tu prvenstveno spadaju: riječima, svi kupci energije plaćaju EEO
uspostava kriterija energijske efikasnosti u naknadu, a izabrani korisnici dobijaju
mrežnim tarifama i propisima, npr. kroz subvencije za izvođenje radova u oblasti
osiguranje regulatornih poticaja energijske efikasnosti.
operaterima za uvođenje i
razvoj pametnih mreža;
mjere za omogućavanje i
poticanje odziva potražnje;
itd. Analogne su izmjene, u
svrhu usklađivanja s
navedenim APEE-om,
neophodne i u ostalim
sektorima razmatranim u
ovoj tabeli.
Direktiva 2012/27/EU
također zahtijeva od svih
ugovornih strana
Energetske zajednice da Slika 7. Proces administriranja EEO sheme, koji je definirala
13
postave cilj uštede za EEO-ova radna grupa za BiH
model obligacione sheme
energijske efikasnosti (EEO) od najmanje Slika ispod prikazuje proces administriranja
0.5% smanjenja upotrebe energije u 2017. i EEO sheme, koji je definirala EEO-ova
2018. godini, i 0.7% u 2019. i 2020. godini, ili radna grupa za BiH:
da odaberu alternativne mjere kojima EEO sheme su se pokazale ne samo kao
pokazuju da će postići iste ciljeve. U odličan način za prikupljanje sredstava za
Strategiji nije dovoljno obrađen model OEE, mjere energijske efikasnosti nego i za
pa ni postizanje neophodnog nivoa poticanje privrede zemalja koje ih
investicija kroz razvoj tržišno orjentisanog implementiraju. Kroz ovaj tržišni instrument,
instrumenta za finansiranje mjera energijske u velikom obimu se finansiraju mjere
efikasnosti. energijske efikasnosti putem domaćih
EEO sheme su tržišni instrument koji sredstava finansiranja, koja ne zavise od
zahtijeva od obavezanih strana (distributeri donacija ili kredita. Pored toga, EEO
i/ili snabdjevači energije) da postignu postavljaju jasno definirane ciljeve, čime se
određene količine uštede energije na strani pruža sigurnost, povećava povjerenje
krajnjih korisnika u predviđenom roku. investitora i poslovno povjerenje. Ovo ima

13
Godine 2015. formirana je EEO-ova radna grupa, sastavljena od svih nadležnih ministarstava i institucija,
koja radi na razvoju detaljnog modela, dokumenata i procedura kako bi se moglo izraditi potrebno zakonodavstvo
za implementaciju EEO-ve sheme.
30 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
utroška energije i emisije CO 2 u svim
segmentima životnog ciklusa materijala,
objekata ili naselja. Ono što je ova Direktiva
«proizvela» na evropskom tržištu je 2012.
godine rezultiralo uvođenjem dvostepenog
certificiranja u gradnji, što podrazumijeva
certificiranje po osnovu utrošene energije u
proizvodnji svakog elementa finalnog
proizvoda i po osnovu emisije CO2 koja se pri
proizvodnji oslobodi. Jasno je da ova
Direktiva nastoji poboljšati ukupni doprinos
građevinskog sektora pri ostvarivanju
strateškog cilja 20/20/20. Bosna i
Hercegovina na putu ka evropskim
integracijama, ako taj put nije samo
deklarativan, mora proći značajnu reformu i
harmonizaciju zakona i propisa. Isti proces
očekuje i građevinski sektor koji se još uvijek
oslanja na krute, konvencionalne i zastarjele
zakone i propise, a kako bi se u konačnici
ostvarili i konkurentnost na tržištu i
smanjenje energije u proizvodnji, gradnji, ali
i korištenju objekata, te postigao
zadovoljavajući kvalitet života. Pomak u
građevinskom sektoru u kontekstu
energetske politike značio bi otvaranje novih
radnih mjesta, zelenih radnih mjesta od
obrazovnog do proizvodnog sistema, te
prelazak iz socijalne na snažnu razvojnu
politiku, koja je u ekonomski nesigurnom
društvu više nego nužna.
Promjena unutar građevinskog sektora u
cilju osiguranja infrastrukturnog kvaliteta, na
način da se osigura uvezivanje
istraživačkog sektora, univerziteta i općenito
obrazovnog sektora, menadžmenta i
pravnog sektora, ali i proizvodnog i
energetskog, uz uvođenje novih tehničkih
propisa, ocjenjivanja usklađenosti,
inspekcijskog nadzora, zelene javne
nabavke, uz certificiranje i akreditaciju,
sigurno bi pospješilo i ekonomsku sliku
društva, te otvorilo nove perspektive.
U konačnici, ako Strategija pretpostavlja
izradu dugoročne strategije obnove
stambenog fonda, onda je jedna od važnih
konkretnih mjera usvajanje CPR 305/100
Uredbe o građevinskim proizvodima.
Neusvajanje ove Uredbe onemogućilo je
procese certificiranja građevinskih
proizvoda proizvedenih u našoj državi, što
direktno utječe na produbljivanje
ekonomske nesigurnosti društva. Pored
ovoga neophodno je uskladiti propise
zelenih javnih nabavki na svim nivoima
vlasti.
I na kraju, potpisivanje Sporazuma o ocjeni
usklađenosti i prihvaćanju industrijskih
proizvoda (ACCA) s EU-om, što naravno
traži niz mjera iz oblasti harmonizacije
propisa osiguralo bi konkurentnost
bosanskohercegovačkih građevinskih
proizvoda na tržištu EU-a, što za sada nije
moguće.
Strateške smjernice i mjere za unapređenje
efikasnosti i razvoja sistema daljinskog
(centralnog) grijanja pominju se u Strategiji,
ali potrebno je izvršiti njihovo usaglašavanje
i konsolidaciju kriterija. Također treba
uključiti kao mjeru i sveobuhvatnu procjenu
potencijala za primjenu visokoefikasne
kogeneracije i efikasnost daljinskog grijanja i
hlađenja, te utvrđivanje konkretnih mjera i
ulaganja – u skladu sa zahtjevima Direktive
za energetsku efikasnost (EED). Rok je 30.
novembra 2018.
Segment Strategije, koji se odnosi na
unapređenje energijske efikasnosti u
transformaciji, prenosu i distribuciji energije,
treba dopuniti zahtjevom iz EED-a za
provođenje procjene potencijala za
povećanje energijske efikasnosti
infrastrukture za gas i električnu energiju,
posebno u vezi s prenosom (transportom),
distribucijom, upravljanjem opterećenjem,
interoperabilnošću te priključivanjem
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
dalekosežan efekat na otvaranje radnih
mjesta u građevinskom sektoru (preduzeća
koja izvode radove), industrijskom sektoru
(preduzeća koja proizvode opremu i
neophodne materijale) i uslužnom sektoru
(preduzeća koja prate kvalitet usluga, izdaju
različite građevinske certifikate, bave se
marketingom i sl.). EEO sheme mogu
doprinijeti razvoju bh. privrede, zbog čega
se smatraju i razvojnim mehanizmom.
Dodatno, troškovi implementacije EEO
shema su znatno niži zbog postojeće
infrastrukture distributera energije i/ili
maloprodajnih kompanija za prodaju
energije koje su obavezane strane.
U Strategiji je također potrebno razraditi
punu implementaciju Direktive 2010-31-EU
u BiH, što će omogućiti značajne uštede,
smanjene emisija i potrošnje energije u
sektoru izgradnje. Upravo je ova Direktiva
uvela u proces certificiranja, kako materijala
tako i arhitektonskih objekata, dvije nove
kategorije koje se ocjenjuju i ulaze u ukupnu
ocjenu. Kao prvo, mjeri se ukupna potrošnja
primarne energije koja je potrebna za svaki
zasebni materijal ili element koji je ugrađen u
objekat od momenta vađenja istog iz
prirode, transporta, prerade, ugradnje do
momenta korištenja. Druga kategorija je
emisija CO2 koja se, također, sada mjeri u
toku prerade materijala, ugradnje i
14
korištenja te recikliranja. Upravo ove dvije
kategorije treba poštovati u kategorijama
zelenih javnih nabavki.
Da je građevinski sektor, odnosno
građevinska industrija u najširem smislu,
jednako veliki problem i za prvi dio definicije
energijske efikasnosti, koji Strategija
potencira, baš kao i za drugi, kojim se ovaj
osvrt više bavi, jasno je i iz sljedećeg:
građevinski sektor utječe u obimu od 50% na
14
Sanela Klarić, (2015) „ODRŽIVO STANOVANJE, drvo, ovčja vuna, slama - izazovi i potencijali tradicionalnih
prirodnih materijala“; Internacionalni BURCH Univerzitet, ISBN 978-9958-834-46-2; COBISS BH-ID 22439174
| 31
potrošnju energije, a njegov utjecaj u smislu
zagađenja je 43%. Dakle, vodeći se ovim
podacima i opredjeljenjima Strategije, poput
izrade baze podataka o stanju stambenog
fonda, promocije i ekspanzije daljinskog
grijanja i međusektorskih mjera, nameću se
sljedeći neophodni koraci: izrada dugoročne
strategije obnove, prelazak sa čvrstih goriva
na biomasu i otpadnu toplinu iz industrijskih
postrojenja (između ostalog), te kreiranje i
otvaranje zelenih radnih mjesta.
Ranije pomenuta jednostranost i odsustvo
interdisciplinarnosti, koje se prepoznaje u
analiziranom dokumentu proizilazi i iz
činjenice da npr. saznanja sakupljena u
ranijim istraživanjima i dokumentima, koje je
izradio Green Council (kao i mnogi drugi
ekspertski timovi iz ove oblasti), nisu
prepoznata u Strategiji. Strategija ne
spominje usklađivanje ili oslanjanje na stub
Evropske energetske politike, SET Plan,
usvojen 2007. godine, iz kojeg su proizašle i
na koji su naslonjene mnoge inicijative i
strategije koje prepoznaju značaj
uključivanja građevinskog sektora (EII)
okupljajući ključne organizacije za primjenu
istraživanja (ERA), razvijajući zelenu
infrastrukturu, bioekonomiju ili mjere za
smanjenje otpada u ovom sektoru (SWD).
Upravo se u ovim dokumentima i
inicijativama nalaze rješenja koja je
potrebno implementirati i u BiH kako bi
sekundarni efekti navedeni na početku bili
omogućeni. Ključni dokument čija se
primjena Strategijom mora potencirati je
Direktva EU 2010/31, koja se odnosi na
energetske karakteristike zgrada i koja
utječe na stimulaciju proizvođača
građevinske opreme da kroz inovacije i
istraživanja prilagode svoje proizvode
zahtjevima Direktive i doprinesu smanjenju
32 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
postrojenja za proizvodnju energije je predložila Evropski plan za vanjska
(uključujući mikrogeneratore energije), te ulaganja da bi se pružio integrirani
utvrđivanje konkretnih mjera i ulaganja finansijski paket za finansiranje ulaganja
imajući u vidu da je rok implementacije u izvan EU-a. Plan bi uključivao Evropski fond
EED-u septembar 2018. godine. za održivi razvoj; tehničku pomoć za razvoj
Energetski intenzivne industrije (npr. održivih projekata i privlačenje ulagača; i niz
industrija čelika, namjenska industrija, te programa razvojne tehničke pomoći u cilju
TE) trebat će nastaviti s naporima za poboljšanja ulaganja i političkih okruženja u
poboljšanje energijske efikasnosti. Takva se predmetnim zemljama, a posebno
ulaganja općenito isplate u obliku smanjenih unapređenja privatnih i javnih ulaganja u
troškova energije. Novi sektori, imaju niskokarbonsku privredu što treba uključiti u
dodatni, dosad neiskorišteni potencijal za strateški dokument.
energijsku efikasnost, pa će smanjenje
troškova direktno povoljno utjecati na javne
budžete.
Kako bi se u Bosni i Hercegovini podržalo
postizanje ciljeva strategije EU-a za
mobilnost s niskom razinom emisije i
povećanje korištenja električne energije u
saobraćaju, u okviru Direktive o energijskoj
efikasnosti zgrada, potrebno je kroz
strateški dokument zahtijevati ugradnju
stanica za punjenje električnom energijom.
S obzirom na postojeće zgrade, ta će se
odredba primjenjivati od 2025. samo na
komercijalne zgrade s više od 10 parkirnih
mjesta. S obzirom na nove zgrade ili zgrade
na kojima se izvodi opsežnija obnova, ta se
će odredba primjenjivati na stambene
zgrade s više od 10 parkirnih mjesta u obliku
obaveze prethodnog postavljanja kabela i
na komercijalne zgrade s više od 10
parkirnih mjesta u obliku obaveze ugradnje
stanica za punjenje. Ovim bi Bosna i
Hercegovina podržala paket koji sadržava i
razvojnu strategiju EU-a za kooperativne
inteligentne prometne sisteme radi
povećanja efikasnosti prometa i promicanja
digitalnih rješenja za mobilnost.
Evropska komisija je odredila energijsku
efikasnost i djelovanje povezano s klimom
kao glavne pokretače u svojem prijedlogu za
novi Evropski konsenzus o razvoju. Komisija
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
4. Zaključ ci
Okvirnu energetsku strategiju BiH treba
posmatrati kao polazni dokument koji u
naknadnoj nadgradnji/razradi hitno treba
harmonizirati s Energetskim i klimatskim
politikama EU-a, što je i obaveza BiH prema
Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s
EU-om.
Energetska strategija je ključni dokument za
razvoj bilo koje države, iz tog razloga je u
proces neophodno uključiti sve
zainteresirane strane, što nije bio slučaj,
iako je MVTEO BiH dalo dokument u javnu
raspravu na web-stranici
www.mvteo.gov.ba, a što, ipak, ukazuje na
manjak transparentnosti, dok zajedno s
kratkim rokom za izradu ovako zahtjevnog
dokumenta, sve ukazuje na manjak
strateškog razmišljanja.
Cjelokupna strategija ima konzervativan a
ne razvojni karakter.
Ekološki održivi strateški scenarij je u
potpunosti izostavljen. Konkretni koraci u
odnosu na sprečavanje klimatskih promjena
nisu eksplicitno prisutni u Strategiji.
Potrebno je ažurirati konkretne podatke o
održivom razvoju i emisiji stakleničkih
gasova. U daljoj razradi Strategije treba
uključiti kriterij ambicije u odnosu na
održivost razvoja pojedinih domena
energetskih aktivnosti, uporediv s
prioritetima primjenjenim u EU, i navedene
aktivnosti u kontekstu sprečavanja
klimatskih promjena, uz konkretan
vremenski plan aktivnosti.
Potrebno je da Strategija nedvosmisleno
istakne imperativ poštovanja prioriteta
Strategije EU-a (koje proističu iz pravnih
| 33
obaveza BiH u okviru Energetske zajednice)
te da jasno prikaže utjecaj pojedinih
scenarija na moguću devijaciju od EU
prioriteta i značaj EU prioriteta kod izbora
povoljnog scenarija Strategije energetskog
razvoja BiH.
Kao prioritet, komponenta održivog razvoja
energetike u Strategiji donekle zaostaje iza
principa sigurnosti snabdijevanja i
dostupnosti (cijene) energije. Politika EU-a
uglavnom nije zastupljena u dovoljnoj mjeri
u definiciji scenarija. U principu izgleda da
BiH nije naročito ambiciozno definirala
prioritete suzbijanja emisije stakleničkih
gasova – kao što je već navedeno niti
„zeleni" scenarij ne eliminira u potpunosti
upotrebu uglja u proizvodnji električne i
toplotne energije.
Ciljevi predloženih mjera u Strategiji treba
da su definirani u domenu pet prioritetnih
oblasti energetske politike: (1) efikasno
korištenje resursa (u proizvodnji ili
eksploataciji), (2) sigurnost i pristupačnost
energije, (3) efikasno korištenje energije, (4)
energetska tranzicija (održiv razvoj) i
odgovornost prema okolini, i (5) razvoj
(reforme) institucionalnog i regulatornog
okvira. Kroz ovu strukturu Strategija definira
i upoređuje scenarije ili alternativne mjere
politike, i definira skup strateških smjernica
(preporuka).
U poglavlju 1.3 Metodologija izrade Okvirne
energetske strategije BiH je navedeno da
ovaj dokument uključuje razvoj prva dva
elementa životnog ciklusa strateškog
planiranja: 1. Faza 1 – Dijagnostika i 2. Faza
2 – Izrada Okvirne energetske strategije
BiH. Međutim, dokument za svaki od
razmatranih sektora (elektroenergetski
sektor, sektor uglja, obnovljivi izvori
energije, sektor nafte i naftnih derivata,
sektor gasa, toplinarstvo i energijska
efikasnost) sadrži samo opis četiri scenarija
34 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
razvoja, bez jasnog opredjeljenja za
određeni scenarij i željeno stanje na kraju
vremenskog perioda obuhvaćenog ovom
Strategijom, odnosno bez jasno definiranih
kvalitativnih ciljeva što vodi neodrživošću.
Potrebno je osmisliti i nove modele
kolektivne i individualne proizvodnje
električne energije te nove modele
finanasiranja kroz energetske zadruge i
javno-privatna partnerstva. U cilju
iskorištavanja značajnih potencijala
obnovljih izvora energije (OIE) potrebno je
usaglasiti postojeća rješenja u BiH oko
podsticanja razvoja OIE-a s aktuelnim
rješenjima u EU, koja su dala dobre rezultate
(npr. uvođenje feed-premium tarife umjesto
feed-in tarife, kao i mehanizma dodjeljivanja
projekata na osnovu javnih tendera bez
preferiranja tehnologija OIE). Također,
potrebno je hitno otkloniti sve prepreke za
aktiviranje mehanizma neto mjerenja (engl.
net meetering) za male OIE-ove (prije svega
PV).
U EU energijska efikasnost je stavljena u
središte energetske strategije. U Strategiji
BiH energijska efikasnost nije postavljena
kao neophodan integralni dio cjelokupne
strategije i ključni segment energetskog
tržišta i lanca vrijednosti svih razmatranih
sektora (električna energija, nafta, gas)
nego se posmatra izolovano, kroz poglavlje
Energijske efikasnosti.
Neophodno je povećanje energijske
efikasnosti na odgovarajući način integrirati
u strateški cilj cjelokupnog energetskog
sektora BiH i sve strateške prioritete.
Energijska efikasnost je interdisciplinarna
oblast koja mora imati takav pristup. Zaštita
okoliša kroz EE, zelena radna mjesta,
zelene javne nabavke, najnoviji zahtjev EU-
a vezan za tzv. nearly zero-energy buildings
(NZEB), edukacija koja prati razvoj novih
tehnologija, kao i građevinski sektor koji je
najveći potrošač, ali i zagađivač, nisu
adekvatno obrađeni. EE podrazumijeva u
svojoj definiciji kvalitet života i zdravlje što,
također, nije spomenuto niti u jednoj
rečenici.
Pošto je nedvojbeno energijska efikasnost
(EE) „no-regret-strategy" i za BiH, potrebno
je hitno pristupiti izradi NEEAP-a za period
poslije 2018. Također je potrebno
implementirati već usvojene zakone za
energijsku efikasnost i visokoefikasnu
kogeneraciju (u oba entiteta) donošenjem
potrebnih podzakonskih akata i osnivanjem
Agencije za energijsku efikasnost u BiH. Za
BiH je jako važno da organizovano pristupi
unaprjeđenju EE u industriji s fokusom na
mala i srednja preduzeća, od kojih se
očekuje da budu nosioci daljeg ekonomskog
razvoja i zapošljavanja.
Generalni je zaključak da je princip "supply
management" više nego princip "demand
management" korišten za izradu strategije,
što znači da se manje pažnje posvetilo
upravljanju potražnjom za energijom kroz
snažnu promociju energijske efikasnosti,
ESCO-u, itd.
Tržište energije (električne energije, uglja,
prirodnog gasa, naftnih derivata i toplotne
energije) je dato uglavnom deskriptivno i bez
detaljne ocjene utjecaja na ostvarenje
postavljenih ciljeva. Potrebno je kod nekih
energenata poboljšati detalje analize
potencijala razvoja tržišnih odnosa, uloge
tržišta u domenu snabdijevanja i utjecaja na
cijenu energije i usluga, mjera za
poboljšanje likvidnosti i prioriteta integracije
tržišta na regionalnom nivou.
Vrlo ograničen akcent je dat na regionalno
umrežavanja. Energetske strategije ne
smiju biti posmatrane kao ostrva izolovana i
bez utjecaja na regionalna zbivanja i
obratno. Isto tako, BiH ne može kreirati
Strategije a da ne uzme u obzir razvojne
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
trendove u susjednim državama.
Razvoj tržišta električne energije u BiH i
integracija elektroenergetskog sistema BiH
u regionalno (a kasnije i u EU) tržište
rezultirat će potpunom liberalizacijom
elektroenergetskog sistema BiH. Ključna
posljedica ovog procesa je da će
ekonomsku isplativost investicija u nove
konvencionalne kapacitete (uglavnom u
TE), čija energija će se plasirati na tržište,
određivati kretanje ponude i potražnje u
regionu i u EU. Uspostava berze električne
energije dan unaprijed i tokom dana za
Bosnu i Hercegovinu je od krucijalne
važnosti, s obzirom na komparativne
prednosti (tri elektroprivrede i TE Stanari)
koje Bosna i Hercegovina posjeduje u
odnosu na zemlje u okruženju, što pokazuje
i školski primjer funkcioniranja balansnog
tržišta koje je najbolje u regionu. U
dostavljenim podacima za scenarije 1. i 2. u
Strategiji ova činjenica nije adekvatno
uvažavana. To ukazuje da kod ključnih
(političkih i tržišnih) aktera još uvijek
preovladava konvencionalna paradigma
razvoja EES-a (razvoj EES-a s geografskim
monopolom), u kojoj se utjecaj tržišta
značajno podcjenjuje. U Strategiji se
implicitno (definisanjem alternativnih
scenarija 1.a i 2.a i posebno izborom
scenarija 3. – blaže obnovljivog scenarija)
pokušalo ukazati na izazove koji prate
izgradnju novih TE na lokalni ugalj u
tržišnom okruženju, a posebno na opasnost
od ''nasukanih'' investicija. Zbog
neuvažavanja kompleksnosti procesa
zamjene TE-a na ugalj s OIE-om (posebno s
obzirom na pravičnu socioekonomsku
tranziciju regionâ koji zavise od rudarstva),
kao i nedovoljno argumentovane
ekonomske prednosti scenarija 3. nad
scenarijima 1. i 2., željeni cilj nije realizovan.
Strateški dokument treba uskladiti s
| 35
obavezama definiranim u okviru Pariskog
sporazuma o klimatskim promjenama,
vodeći se odlukama EU-a, koja je je već
poduzela određene mjere za ukidanje
subvencija za fosilna goriva, ali i druge
znatne javne potpore za ugalj i druga goriva
s visokim udjelom ugljika, što i dalje
narušava energetsko tržište, stvara
privrednu neefikasnost i sprječava ulaganja
u prelaz na čistu energiju i inovacije.
U Strategiji nema novih poslovnih modela
koji bi unaprijedili konkurentnost
termoelektrana (resursna efikasnost, back
stop tehnologije, konglomerat, itd.).
Energetske zadruge su jedan od načina da
se ove inicijative podupru, a one se čak
nikako ne spominju u Strategiji. Poglavlje
Strategije posvećeno daljinskom grijanju
koristi zastarjele i netačne podatke i ne
odražava stvarno stanje.
Prognoza potrošnje je izrađena korištenjem
pojednostavljene metodologije bazirane na
procijenjenom porastu BDP-a, nije izvršena
segmentacija po tipovima potrošnje (niti po
osnovnoj podjeli na „industrijsku" i „široku"
potrošnju). Nije izvršena realna procjena
korištenjem različitih scenarija.
S obzirom da su sve kasnije analize, akcioni
planovi i preporuke zasnovane na ovim
baznim prognozama, od njihove tačnosti
zavisi i realna ostvarljivost predloženih
ciljeva, te mogu mnogo utjecati na analizu
osjetljivosti i poboljšanje kvaliteta i
primjenjivost dokumenta.
U tom smislu, potrebno je izvršiti reviziju ovih
parametara i uraditi novu, precizniju analizu
kroz prognozu potrošnje po pojedinim
sektorima (električna energija, gas, nafta i
derivati, ugljen, toplotna energija) te analizu
osetljivosti na promjenu glavnih faktora
energetske politike (primjena obnovljivih
izvora, energijska efikasnost, razvoj tržišta,
gasifikacija i disperzija proizvodnje).
36 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine
Strateški dokument mora uzeti u obzir
smjernice iz Strategije jedinstvenog
digitalnog tržišta Evropske komisije iz maja
2015. Strategija treba da nudi okvir za
usmjerenje na stvaranje odgovarajuće
okoline i uvjeta za uvođenje naprednih
digitalnih mreža i usluga u energetskom
sektoru.
Prijelaz na čistu energiju neće se dogoditi
bez djelovanja više sudionika iz civilnog
društva i na lokalnom i regionalnom nivou.
EU ima jedinstven položaj za
pojednostavljenje prijelaza na čistu energiju
kroz sve sektore i nivoe upravljanja, što
Bosna i Hercegovina mora slijediti. Stoga će
biti važno da se gradovi, regije, preduzeća,
socijalni partneri, univerziteti, istraživački
centri i ostali sudionici uključe u izradu i
provedbu strateškog dokumenta te drugih
integriranih energetskih i klimatskih
planova.
Regionalna saradnja između država članica
Energetske zajednice i susjedstva pomoći
će da Bosna i Hercegovina ispuni
energetske i klimatske ciljeve na efikasan i
isplativ način. Zakonodavnim prijedlozima iz
ovog paketa kroz članstvo u Energetskoj
zajednici olakšat će se regionalna saradnja.
Energetsko siromaštvo velik je izazov u BiH,
a njegov su uzroci niski prihodi i energijski
neefikasno stanovanje. Potrebno je utvrditi
novi pristup zaštiti ranjivih potrošača, koji
obuhvaća i pomaganje potrošačima da
smanje troškove energije za potrošače
podupirući ulaganja u energijsku efikasnost i
potrebno je dati smjernice da se dio mjera za
energijsku efikasnost provodi kao prioritet u
kućanstvima koja su pogođena energijskim
siromaštvom ili u socijalnom smještaju.
Nadalje, kroz dokument je potrebno da se dâ
pravac i prijedlog za određene proceduralne
mjere zaštite prije isključenja potrošača iz
mreže.
Potencijale biomase (postojeći šumski
otpad, biomasa iz urbanog smeća, organske
industrije, poljoprivreda, strateška
rekultivacija samoniklih šuma, kao i
plantažna proizvodnja) treba dodatno
istražiti. Svakako da je potrebno u dokument
unijeti inicijativu za plansko pošumljavanje u
BiH.
BiH treba da aktivno učestvuje u radu
UNFCCC-a COP-a u cilju pregovora oko
definiranja inoviranih NDC-a za period
poslije 2020. Jasno je da je BiH dostavila
nedovoljno ambiciozne ciljeve (čak u
poređenju i sa zemljama regiona). Nakon
usvajanja inoviranih ciljeva smanjenja GHG
emisija treba pristupiti izradi strategije
niskoemisionog/niskokarbonskog razvoja
BiH, koja će biti u skladu s obavezujućim
ciljevima iz Pariskog sporazuma. Ovo će
predstavljati osnovu za doradu/razradu
Okvirne energetske strategije BiH i entiteta.
Na kraju, vizija razvoja energetskog sektora
u Bosni i Hercegovini, uključujući i tranziciju
sektora ka dekarbonizaciji mora se osmisliti
kao održiva energetska politika, koja
uključuje aspekte klime, ekonomije i
ekologije, gdje su kao ključni nosioci reforme
pojavljuju univerziteti i akademska
zajednica u Bosni i Hercegovini koji,
zajedno, moraju nositi razvoj energetskog
sektora, uključujući i samu njegovu
tranziciju.
Za Bosnu i Hercegovinu to mora biti izazov
za kreiranje novog obrazovnog sistema,
naučne i energetske politike.
Puno je toga navedeno u ovom zaključku, jer
energetska strategija integrira veliki broj
polja koji imaju veliki utjecaj na klimatske
promjene. Najvažniji cilj strateškog
planiranja u BiH mora biti građanin, njegova
sigurnost, održivost, zapošljavanje,
zadovoljstvo, kvalitet života i posebno
zdravlje svih generacija.
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine | 37

5. Literatura

Okvirna energetska strategija Bosne i Hercegovine do 2035. godine – Finalni nacrt

2020 Energy Strategy EU
2030 Energy Strategy EU
2050 Energy Strategy EU
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
Ugovor o uspostavi Energetske zajednice ("Službeni glasnik BiH – Međunarodni
ugovori", broj 09/06)
Acquis o električnoj energiji
Acquis o gasu
Acquis o sigurnosti snabdijevanja
Acquis o zaštiti okoliša
Acquis o konkurenciji
Acquis o obnovljivim izvorima
Acquis o energijskoj efikasnosti
Acquis o nafti
Acquis o statistici
Acquis o infrastrukturi
38 | Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine

5. Skrać enice

ACCA - Sporazuma o ocjeni usklađenosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda

APEE BiH - Akcioni plan energijske efikasnosti Bosne i Hercegovine
APEE RS – Akcioni plan energijske efikasnosti Republike Srpske
BAU – "Business as usual"
BD – Brčko distrikt
BiH – Bosna i Hercegovina
CAG - Climate Action Group
COP – Konferencija stranaka
EE – Energijska efikasnost
EEAPF – Akcioni plan za energijsku efikasnost u Federaciji BiH
EED - Direktiv za energetsku efikasnost
EES - Elektroenergetski sistem
EEO – Energy efficiency opportunities
EII – European Industry Initiatives
ENTSOG – The European Network of Transmission System Operators for Gas
ESCO - Energy Service Company
ERA – Evropsko istraživačko područje
EU – Evropska unija
FBiH – Federacija Bosne i Hercegovine
GHG-MMK - Greenhouse Gas Monitoring Mechanism Regulation
HE - Hidroelektrana
IED -Directive 2010/75/EU on industrial emission
INDC - Namjeravane aktivnosti ublažavanja klimatskih promjena
IPA - Instrument pretpristupne pomoći
JP – Javno preduzeće
JPP - Javno-privatno partnerstvo
Mtoe -milion tona ekvivalentne nafte
MVTEO BiH – Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine
MW - Megavati
NDC – Utvrđeni nacionalni doprinos
NEEAP – Nacionalni akcioni plan za energijsku efikasnost
NERP - Nacionalni plan za smanjenje emisija
NOSBiH - Nezavisni operator sistema u Bosni i Hercegovini
Npr. - Naprimjer
NREAP – Nacionalni akcioni plan za obnovljive izvore energije
NZEB - Nearly zero-energy buildings
 Analiza ovirne energetske strategije BiH do 2035. godine | 39
OIE – Obnovljivi izvori energije
OEE - model obligacione šeme energetetske efikasnosti
PJ - Petajoule
PV - Photovoltaics
ROE – Povrat na kapital
RS – Republika Srpska
SWD - mjere za smanjenje otpada
TE - Termoelektrana
TWh - Teravatsat
UNFCCC - Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime
WB6 – Šest zemalja Zapadnog Balkana
WBIF – Investicioni okvir za Zapadni Balkan

Analizu uradio time IgG SOCIJALDEMOKRATI

Analizi doprinjeli: Azrudin Husika, Sanela Klarić, Mirza Kušljugić, Damir Miljević, Adisa
Omeragić Arapović, Nasiha Pozder