ISLAMSKI POKRET – Ebu-l-A'la Mevdudi

Cilj islamskog pokreta: revolucija u vodstvu.

Bezbožno rukovodstvo je izvor zla – uvjet blagostanja je rukovodstvo u rukama moralnih.
Problem je koncetracija moći u rukama bezbožnih ljudi.
Da bi se promjenio centar moći i vlasi potreban je napor: Revolucija zahtijeva okupljanje
moralnih/poštenih oko zajedničkog cilja.
- Faktori koji određuju ljudski napredak/propadanje ovise o onima koji upravljaju
društvenim poslovima (cetrima moći).
Primjer voza: Voz se kreće u smjeru kojem Vođe društva utječu na smjer kretanja
mašinovođa namjerava da ide. Putnici se društva: kontroliraju prirodne resurse,
moraju kretati u smjeru kojeg određuje utječu na pojedince, moralne i društvene
mašinovođa. Ako žele ići u drugom smjeru vrijednosti.
– trebaju promjeniti voz ili mašinovođu.

Promjena rukovodstva = promjena u svim segmentima društva

„Odgovornost za napredak/propast leži na učenim i vladarima“ (hadis)
„Ljudi slijede puteve svojih vođa.“

 Glavni cilj islama:

- Služenje i obožavanje Allaha dž.š. Džihad (=napor) – ne samo borba, već i
- Uređenje života zakonom islama napor do uspostave Allahovog reda. On je
- Iskorijenjenost nepravde kamen temeljac vjerovanja.
- Pozivanje na dobro, odvraćanje od zla
Priroda istinskog vjerovanja – napor da se
Ovi ciljevi mogu se realizovati ako je vlast istrgne vlast iz ruku nevjernika i povjeri
u rukama bogobojaznih pravednicima.
Obaveza vjernika: osiguranje moći Ovaj cilj nedostižan bez zajedničkih
pravednicima. (Kur'an i hadis naglašavju napora – ali, da postoji samo jedan vjernik
uspostavu džemata - do te mjere, ako se na Zemlji, on je dužan da ulaže napor
neko pobuni protiv džemata, muslimani su protiv zla.
obavezni da se bore protiv njega)
Uloga moralne snage:
Napor ne može uspjeti samo na bogobojaznosti i dobrom nijjetu – potrebno je poduzeti
konkretnu akciju. Bitno je pominjati Allaha, ali, također, je bitno pronaći odgovarajuća
sredstva za ostvarenje cilja.
- Čovjek se sastoji od dva aspekta: fizički/životinjski i moralni.
- Uspjeh u ovome segmentu žiovota ovise o fizičkim i materijalnim faktorima.
- Moralni aspekt čini čovjeka ljudskim bićem.
- Ljudski život je upravljen moralnim zakonima, a ne fizičkim.
Uloga moralnih faktora:
- Uspjeh/propast čovjeka ovisi od oba faktora.
- Oba neophodna – ali jedan sam za sebe nedovoljan: Moralna dimenzija odlučujuća.
- Čovjeka ne izdvaja od drugih bića to što zauzima prostor, diše, razmožava se.
- Izdvaja ga moralni izbor/odgovornost, i čini ga halifom.
- Ako je specifičnost čovjeka u moralu = moralni zakoni određuju napredak zajednice.
Dvije kategorije morala:
1. Osnovni ljudski moral
- Uključuje sve kvalitete koje čine osnovu čovjekove egzistenicije, koje su mu potrebne za
uspjeh na ovom svijetu
- Posjeduju ga i muslimani i nemuslimani
- „Najbolji od vas u džahilijjetu su najbolji i kada prime islam.“ (Hadis)
- Vjera u Boga, Objavu, poslanstvo, i sl. – nema veze s ovim pitanjem
Npr. snaga volje, marljivost, hrabrost, ustrajnost, dalekovidost, dosjetljivost, sposobnost
planiranja, organiziranja, samokontrola, darežljivost, milost, pravičnost, integritet,
povjerljivost, umjerenost, uljudnost, disciplina i sl. Kada ove atribute posjeduje
pojedinac/grupa – formira se kapital, koji je koristan ako su razvijeni i drugi segmenti
moralnih vrijednosti.
- To će se dogoditi, kada se svi (većina grupe) usaglase oko zajedničkog cilja, kojeg će
staviti ispred svog ličnog cilja.
- Primjer: čelik od kojeg je iskovan mač – ako je čelik čvrst, i mač će biti čvrst.

2. Islamski moral
Nije neovisan o osnovnom ljudskom moralu, nego se nadopunjuje s njim na više načina.
Usmjeravanje osnovnog morala
- Islam je oslonac osnovnim ljudskim moralnim kvalitetima – omogućava im da postanu
dobri i da budu angažirani za Dobro i Istinu
- U osnovi, osnovni moralni kvaliteti mogu biti dobri i loši. (Mač u rukama zločinca je
sredstvo nasilja – mač u rukama borca na Allahovom putu sredstvo dobra)
- Činjenica da pojedinac/grupa posjeduju ove kvalitete, nije dovoljna – njihova vrijednost
ovisi o tome kako će biti upotrebljeni
- Islam ove kvalitete stavlja u službu ispravne stari i valjano ih usmjerava.
- Pravi put (kao životna orijentacija): moralne vrijednosti stavlja na svoje mjesto
- Snaga proizvedena ovim putem nije usmjerena ličnim interesima već uspostavljanju
sistema od Allaha dž.š.
- Ta snaga uzdiže moral od apstraktnog koncepta do snage postizanja dobra – što ga čini
blagoslovom za cijeli svijet.

Proširenje opsega morala

- Jačanje osnovnih ljudskih moralnih vrijednost – maximiziranje njihove primjene
- primjer: strpljivost:
 a) strpljivost okrenuta „bogovima“ a ne Allahu dž.š., utemeljena je na materijalizmu –
ima svojer granice
b) strpljivst utemeljena na tevhidu – puno je snažnije i izdržljivija
- strpljivost bez predanja Allahu je ograničena
- ovo važi za sve druge ljudske vrijednosti
Viši nivo morala
- Islam potkrepljuje osjećaj moralne odgovornosti
- Islam traži čišćenje čovjekove duše od egoizma, tiranije, obijesti i sl.
- Potenciranje ljubaznosti, velikodušnosti, milosti...
- Čovjeku je povjerena misija: pozivanja na dobro, odvraćanja od zla.
Božiji zakon o vođstvu čovječanstva
- Ovaj zakon je na snazi od početka stvaranja i traje dok postoji ljudska vrsta. On glasi:
„Ako ne postoji organizirani kolektiv koji kombinuje islamske moralne vrijednosti sa
osnovnim ljudskim vrijednostima, i ako ne posjeduje sposobnost upotrebe materijalnih
resursa – vođstvo prelazi u ruke grupe koja je napredna u razvoju osnovnih ljudskih odlika i
materijalnih resursa, iako nema islamske moralne odlike.“
- Razlog tome je uspostava reda od strane Allaha dž.š., u svim okolnostima
- Zadatak održavanja reda povjeren je najsposobnijima
- Ako postoji grupa koja je:
a) superiorna u islamskom i osnovnom moralu i
b) nije u nedostatku materijalnih sredstava
Nijedna druga grupa neće moći imati nadmoć na njom – to bi bilo protiv prirode.
- Dobri pojedinci ne mogu promjeniti stanje
- Božije obećanje o vođstvu se odnosi na organiziranu zajednicu.
Uporedne uloge moralne i fizičke snage (77.-78. str.)
Odlučujuća uloga morala (79. str.)
Moralnost istinska snaga
Istinski izvor moći je moralna snaga. Ako postoji grupa koja posjeduje osnovni moral,
praktikuje islamski moram, i pravilno koristi materijalne resurse – nezamislivo je da druga
grupa može imati nadmoć nad takvom grupom.
Nazadovanje muslimana
Ključni razlog: nedostatak islamskog morala. Ljudi koji ne koriste pravilno materijalna
sredstva, ne posjeduju osnovni moral i islamski moral, ne mogu zadržati vlast. Allahov zakon
(sunnetullah) nalaže da oni budu podređeni nevjernicima, koji, iako im nedostaje islamski
moral, nadilaze muslimane u privrženosti osvnovnom moralu i racionalnoj upotrebi
materijalnih resursa. Time dokazuju da su sposobniji u upravljanju stvari ovog svijeta.
DEKADENCIJA, DEVIJACIJA I RENESANSA U KONTEKSTU
SAVREMENOG ISLAMA – Syed Husein Nasr
Kod velikog broja savremenim muslimana, tokom prošlog stoljeća, ka nejasnoj i neobazrivoj
upotrebi mnogih važnih termina. Takva pisanja su odraz misaonog ropstva normi i sudovima
zapadne civilizacije.
Dekadencija
Dekadenca – opadanje, propadanje, pogoršavanje, raspad. Dekadencija je padanje ispod
perfektne norme, ali uz ostajenje vezanim uz tu normu.
Ovaj termin se pojavljuje u djelima modernih muslimanskih učenja, koji se pozivaju na stanje
islamskog svijeta prije dolaska modernizma, kao nešto što je dekadentno. Postavlja se pitanje:
Dekadentan u odnosu na šta, koju normu? Mora postojati norma na osnovu koje se sudi da
li je nešto dekadentno.
- Neki uzimaju rana stoljeća islama kao normu
- Neki uzimaju vrijednosni sistem modernog Zapada (koji nastoji propisati norme
dekadencije)
Ovo se najbolje vidi kada se dođe do pitanja nauke:
- Mnogi modernizirani muslimani izjednačacaju nauku i civilizaciju – time vrednuju bilo
koje društvo/kulturu (produkuje li nauku ili ne)
- Tako da: smatraju da islamska civilizacija počinje propadati kada je prestala produkovati
istaknute naučnike
- Oko 7./13. st., u islamu sve misteriozno (pr)opada, od matematike do filozofije
- Tada intelektualni kontak između Zapada i islama dostiže vrhunac
- Rezultat ovog koncepta, baziranog na zapadnom kriteriju je bio gubljenje povjerenja u
sebe i vlastitu kulturu.
Ako je ovo tačno:
- Islam ne bi mogao nastaviti afirmaciju svoje civilizacije, i ne bi ostao živući do danas.
- Zaboravljaju se remek-djela: Tadž-Mahala, Plava džamija, Šah-džamija, i sl.
- Da je dekadencija zahvatila ovako rano islamsku civilizaciju – sigurno ne bi opstala.
- islamska civilizacija je trebala biti odavno mrtva (predmet arheološkog istraživanja
Tradicionalna muslimanska perspektiva medinsku zajednicu vidi kao najsavršenije islamsko
društvo, prema kome se ostala islamska „društva“ vrednuju.
Dekadencija je normalan proces „starenja“ i veće udaljenosti od nebeskog izvora Objave.
Devijacija (Skretanje nekog tijela od svoje putanje/pravca, odstupanje od perfektne norme.)
- Rijetko upotrebljivana kod modernista
- Korištena u pisanjima ortkodoksnih muslimanskih autora, koji su svjesni prisustva
duhovnih i religijskih normi koje treba pripisivati bilo kojem ljudskom društvu.
- Govoriti o tradiciji = govoriti o mogućnosti devijacije. Na mjestu gdje bi ovaj pojam
mogao biti upotrijebljen u vezi sa modernom civilizacijom (koja je sama po sebi najveća
devijacija) – grupa modernih autora odbacuje njegovu postavku , zbog nedostatka
objektivne norme.
Renesansa
- Morernisti smatraju renesansom svaki oblik aktivnosti u islamskom svijetu
- Oni smatraju da ta aktivnost podsjeća na renesansu na Zapadu
- Muslimani renesansom smatraju rađanje onih snaga u cilju čijeg iskorijenjavanja je došao
islam
- Ono što se danas ističe kao „renesansa“ – to je povratak življenja džahilijjetskih navika
Ovo ne znači da neki oblik „renesanse“ u pojedinom domenu nije moguć (umjetnik,
intelektualac – oživljavaju mnoge aspekte). Gubljenje objektivnih aršina čini mogućim
izjednačavanje renesanse i promjenu/aktivnost u islamskom svijetu.
Opća greška u ovakvim gledištima je: gubljenje iz vida objektivnih, transcendentnih i
nepromjenjivih islamskih normi – koje mogu osposobiti nekoga da sudi da li je nešto
dekadentno, degradirano, devijantno, i sl.
Zbog metafizičke kratkovidosti i slije pokornosti Zapadu – grupa savremenih muslimana ne
posjeduje:
a) sposobnost da opazi nepromjenjive suštine stvari (melekut)
b) nužno vjerovanje koje bi ju čvrsto vezalo za Poslanikovu tradiciju (Sunnet)
Prvi uvjet dosezanja nepromjenjivih načela stvari u intelektualnom poretku – biva ostavljen
po strani. Energija se usmjerava na drugi. Cilj je ukloniti objektivni islamski kriterij, sa
kojim se može suditi o današnjem islamskom društvu.
Renesansa, dekadencija, devijacija – Šta ovi termini mogu značiti, ako prihvatimo
punopravni autoritet Kur'ana i Sunneta, kao postupno objašnjenje tradicije u fazama do
danas?
Odgovor: RENESANSA – u islamskom smislu znači ponovno rađanje islamskih principa i
normi.
Renesanska u islamskoj predodžbi se podudara sa tedždidom (obnovom) – mudežddid
(obnovitelj). Mudžeddid je par exellence utjelovljenje principa islama koje je nastojao ponovo
uspostavit i primjeniti na pojedinu situaciju.
- On se razlikuje od „reformatora“ (koji je obično „deformator“) – koji žrtvuje islamski
aspekt tradicije, zbog nečega što je prikazano kao „neizbježna vremenska prilika“
Stoga: Istinska renesansa nije rađanje nečega što bi moglo biti u modi (u određenom
trenutku historije), već ponovna primjena principa istinske prirode islama)
DEKADENCIJA – padanje ispod perfektne norme, uz ostajanje vezanim uz tu normu.
Dva oblika dekadencije: aktivni i pasivni.
- Ostati vjeran vječnim/nepromjenjivim principima, te primjeniti ih na bilo koju situaciju
- Najbolje što muslimanska „inteligencija“ može učiniti je da se okoristi poukama koje
mogu biti izvučene iz dubljeg izučavanja okolnosti u historiji modernog Zapada koje su ga
dovele do njegovih sadašnjih kriza.
- Prava smrt bolja od lažnog života
- Obnova islamske zajednice – obnova života čiji su korijeni u Božanskom
- Dekadencija i devijacije se ne mogu izbjeći – izuzev ponovne primjene islamskih principa
sadržanih u islamskoj Objavi
- Da bi se ti principi primjenili u vanjskom svijetu – primjenjuju se prvo na sebi
- Istinska reforma = reforma samog sebe
- Onaj ko osvoji sebe, osvoja svijet.

KRIZA MUSLIMANSKOG MIŠLJENJA I SAVREMENA ISLAMSKA

ESALA – 'Abdulhamid A. Ebu Sulejman
Srž krize: Razlozi sljabljenja sežu u daleku prošlost.
a) Zaostalost kulture Prvi znakovi stagnacije:
b) Politička degradacija
c) Ljudske patnje a) Usporavanje teritorijalnog širenja
b) Pojava korupcije
Jedini prirodan put ummeta: reforma, c) Gubitak u Bagdadu, Jerusalemu,
obnova, preporod. Kordobi i dr.
Stagnacija umeta već nekoliko stoljeća.
Polazne tačke sagledavanja krize – 3 d) Osiguravanje svih sredstava za
kategorije: postizanje tog cilja
1) Imitiranje stranog rješenja – Imitiranje historijskog rješenja
posuđivanje rješenja iz Zapada
- Tradicionalno izbor ummeta
(sekularizam, ateizam...)
- Ne uvažava kontekst
2) Imitiranje historijskog rješenja –
(vrijeme/prostor) – ne može
oslanjanje na rješenja iz islamske
odgovoriti moderim izazovima
historije
- Da je ovo rješenje djelotvorno ne bi
3) Islamsko esala rješenje – nuđenje
ni bilo krize
relevantnih rješenja izvedin iz izvor
- Glavni nedostatak: apsolutna
islama
netolerantnost prema
Da bi ummet povratio svoju vitalnost, neistomišljenicima
potrebno je: - Pretpostavka vlastite
nepogriješivosti
a) Utvrđivanje zdravog pristupa
- Izolacija muslimanskog
b) Nepokolebljiva vjera u taj pristup
intektualnog vođsva od političke
c) Odlučnost da se učini sve kako bi
vlasti datira od konfrotacija prvih
se postigao taj cilj
halifa – korijeni pristupa
 - Rezultat ovoga je bio ummet, kao
žrtva despotizma, siromaštva, druš.
i polit. Zaostalosti
Tradicionalni pristup: nije bio od
pomoći – snovi o prošlom vremenu su
beskorisni i proizveli su: zaostalost,
slabost, propast.
Imitiranje stranog rješenja
- Prihvaćen prvi put prije 2. stoljeća
(Osmansko carstvo suočeno sa
vojnom moći Evrope)
- Selim III započeo politiku
imitiranja Evrope (nastao obnoviti
moć)
- Započinje ciklus gubljenja vizije
- U Turskoj se otvrata moderni
tehnički fakultet i vojna akademija
- Vlast poubijala janjičare koji su
pokušali da se odupru
modernizaciji
- Imitacija nije povratila moć
Osmanlijama
- Studenti odlaze na Zapad
- Ustav Midhat paše - liberalne
političke reforme
- Kemal Ataturk – odvaja islam od
državnih poslova (radi
iskorijenjavanju utjecaja islamske
kulture na buduće generacija –
ukidanje arapskog pisma)
Imitiranje Zapada: dovelo do većeg
slabljenja turske države – omogućilo
dominaciju zapadnih sila.
motivaciju, omogućiti dominaciju nad
prirodnim bogatsvima ummeta (nafta)
Ummet i uvezeno strano rješenje:
- Bitno je razumjeti intelektualne i
kulturne dimenzije stranog rješenja
kojeg smo uvezli
- Vođe ummeta trebaju rješenje koje
proizilazi iz njihove religije,
domovine i historije.
- Vođe trebaju tragati za autentičnim
islamskih rješenjem
Ummet i historijsko rješenje:
- Puko insistiranje da se ummet vrati
u zlatno doba islama
- Ovo rješenje ne uzima u obzir
nikakvu promjenu
- Ignorira elemente prostora i
vremena
- Taklid
- Ulema nastoji da sačuva Šerijat od
promjene od strane nekvalificiranih
ljudi – to dovodi do konzervativnog
pristupa
na

Primjeri iz bliže prošlosti – Zapadno

bankarstvo:
- Glavni razlog negativnog utjecaja:
razlike u vjerovanju i sistemu vrijednosti.
- Primjena metoda koje su strane
islamskom ekonomskom sistemu (kamata)
- Zapadni stil bankarstva je stvorio podjele,
konflikte, isrcpiti snagu ummeta, oslabiti

Pristup savremene islamske
„esale“
- Zasniva se na: ciljevima,
vjerovanjima, vrijednostima,
idejama islama.
- Cilj: rast, pozitivna akcija,
reforma ummeta.
- Rješenje izvedeno iz: islamskih
vjerovanja, vrijednosti, afiniteta –
koje se odražavaju na savremeno
stanje ummeta i prisutne probleme
- Dio historijskog rješenja + dio
savremenog rješenja
Savremena islamska „esala“ označava:
1) Bavljenje savremenim prilikama
sa stajališta islamskog karaktera
ummeta – sveobuhvatnost
2) Razumijevanje postupaka iz
ranijih godina islama uz osvrt na
njihov kontekst
3) Razumijevanje islamskih ciljeva
(njihov pravilan odnos)
4) Sposobnost – tehničko iskustvo
(ispravna metodologija)
5) Akademski pristup (baziran na
iskustvu i poznavanju zakona
prirode)
Realizacijom ovih ciljeva ummet se može
suočiti s modernim izazovima.
- Neophodno pažnju usmjeriti na
više ciljeve Šerijata – principe,
vrijednosti.
- To je polazna tačka savremene
islamske esale.
- Realizacijom ovih principa islam
može zasjati ponovo starim sjajem.
(šura, bratstvo...)
Da bi postigli cilj savremene islamske
esale potrebno je restruktuirati
metodologiju istraživanja u islamskih
naukama. Ovo znači ujedinjavanje dva
domena obrazovanja: duhovnog
(vrijednosti) i tehničkog (primjena).
 Da bi pristup bio djelotvoran,
potrebno:
a) Podsticaj pozitivne
religijske perspektive
b) Superiornost u
djelotvornom mišljenju
Kombinacija ovih faktora kod prvih
generacija – izvor dostignuća i nadmoći.
- Proces spajanja vjerskih i svjetovnih
elemenata: ponovni susret Objave i uma.
- Proces ovog spajanja: intelektualni
proces.
- Kriza ummeta = kriza misli.
- Intelektualci trebaju odrediti prioritete i
napraviti plan za implementaciju rješenja.
Historijski korijeni krize
Promjene u političkoj osnovi: beduini,
unutarnje borbe, pad hilafeta
- Prvi znak krize je pojava fitne
tokom serija građanskih ratova u
islamskoj državi.
- Ubisto Osman i Alija r.a.
- Unutarnji sukobi dovode do pada
hilafeta.
Najvažniji faktori unutarnjih sukoba:
- Neprimjetna promjena u osnovi
političke moći (Ashabi – baza moći
poslanikove države
- Otvaranje mogunosti beduinima da
se uključe u redove muslimanske
armije
- Broj beduina se povećavao – broj
ashaba (veterana) smanjivao
- Ovo je omogućilo beduinima da
očuvaju predrasude pustinje, koje je
Poslanik a.s., godinama uspio da
izbriše iz srca ashaba.
Političke osnove hilafeta doživljavaju
promjenu usljed izražene nadmoći
beduina. Čisti islamski principi, koje je
Poslanik a.s. potencirao više nisu
vodeća politika. Rezultat ovoga je
sukob i pad hilafeta, i dolazak Emevija
na vlast.
- U ovim okolnostima vjersko i
politčko vođstvo biva poraženo u
građanskim ratovima.
- Vrijeme odmiče: brojni narodi
ulaze u islamsku vjersku zajednicu,
ali nose sa sobom predrasude i
predislamska shvatanja.
- Ovo je dovodilo da su se često
udaljavali od islamske prakse.
- Beduini preuzeli vlast: sinteza
predislamskih i islamskih stilova
vođstva i politike.
Procjep između političkog i vjerskog
vođstva
- Procjep: uzrok svih bolesti koje su
kasnije nastale
- Građanski ratovi iscrpili vjersku
inteligenciju
- Ulema se povlači od političkog
vođstva – odustajući od pokušaja
značajnije opozicije
- Novo političko vodstvo sputavalo
ulemu (prisiljavanje na pokornost)
- Sudbina većine uleme je slična
(mučenje, zatvor) – osnivači
mezheba
- Ulema se zatvara u zidove džamija
(pisanje knjiga, teoretsko znanje,
sprečavanje polit. vodstvo da
iskrive učenja islama)
- Zatvranje vrata idžtihadu
- Nije bilo prostora za šuru
SRŽ KRIZE I BUDUĆNOST
UMMETA
Kriza misli a ne kriza vjerovanja
- Pogrešno razumijevanje pojmova
misli i vjerovanja, kao jedne te iste
stvari – ovo shvatanje je rezultat
utjecaja kojeg su naši neprijatelji
proširili među nama kroz: kulturu,
obrazovanje, medije.
- Nedostatak hrabrosti da se analizira
svoje intelektualno nasljeđe.
- Rezultat toga da se ne može
napraviti razlika između
apsolutnog i privremenog.
- Nedostatak samopouzdanja ne
dozvoljava nam da analiziramo
propuste iz prošlosti.
Ako se ne promjeni metodologija misli
– muslimanski um će ostati nesposoban
da bilo šta kritički analizira.
Pitanje misli i srestava spram pitanja
vrijednosti ciljeva
- Niko ne može prigovoriti
vrijednostima, ciljevima, principa
islam (temeljima islama)
- Neprijatelji ne govore o ovim
pitanjima. Ono govore o islamu kao
o:
a) fatalizmu, tiraniji,
b) političkom apsolutizmu,
c) intelektualnim i psihičkim
nedostacima,
d) degradacijom žene i sl.
Neprijatelji islama tvrde da su vjerovanja
islama mitovi, i da se njihove greške u
historiji oslanjaju na njihove obišaje i
tradiciju.
- Moramo imati na umu: države koje
su primile islam bile su na rubu
propasti. Stoga, sve što su postigli
duguju principima islama
Ključno: propusti muslimana ne mogu se
povezati sa vrijednostima, ciljevima,
svrhama islama – već sa muslimanskom
misli i umu. Sporno pitanje je pitanje
sredstava, a ne ciljeva.
 Intelektualna izolacija: uzrok
taklida i zaostalosti
Vrijeme je odmicalo, sve teže je bilo
ignorisati krizu muslimanskog uma.
Muslimanski ciljevi se pretvaraju u
nedostižne nade i želje. Muslimanska
dostignuća ostaju sjećanja na historiju.
Kada su neprijatelji ummeta dobili
kontrolu nad njim – nazirala se propast
muslimanskog društva i vodstva.
- Taklid postaje svakodnevna praksa
- Ummet gubi sposobnost inovacije,
rađanja novih ideja
- Razvijaju se nauke ali zbog
okolnosti ostaju samo teorijske i
spekulativne
Principi islama podjeljeni u dvije grupe:
a) Islamske nauke – Očuvanje i
interpretacija tekstualnih izvora
islama
b) Društvene nauke – pravila društva,
i sl. (potisnute, sekundarne)
Zbog ove podjele prva grupa koja se ticala
islamskih nauka se razvila, a druga grupa
koja se ticala društva bila potpuno
ignorirana. Zbog toga se nikad nisu razvile
društvene nauke iz islamskih principa, kao
ni ekonomske, političke nauke. Kriza
ummeta je u uspostavi društvenih nauka
koje mogu pomoći u izgradnji njegove
misli, organizacije i institucija.
Iskrivljene predstave o islamu i
muslimanima
Pogrešna shvatanja, stereotipi i klišei u
zapadnim medijima, politici, kulturi i
formiraju sliku o islamu i muslimanima u
široj javnosti na Zapadu.
Ovo nije nova pojava; počela je u vrijeme
kolonizacija islamskih država od strane
zapadnih sila. Tada su nastojali iskriviti
sliku i šejtanizirati (demonizirati) islam i
muslimane, kako bi opravdali kolonizaciju
njihovih teritorija.
Način (intelektualni) na koji su davali
takvu sliku o islamu i muslimanima bio je
orijentalizam. Islam u cjelini su nastojali
prikazati kao nešto što nepoznato,
udaljeno, neprihavtljivo i nešto kontrastno
svijetu u kojem oni žive.
Ovo uključuje i generalizaciju, koja je
neprihvatljiva u izučavanju drugih kultura,
kao npr. Da islam regulirala u potpunosti
život u muslimanskim društvima, i da je
odgovoran za sve što se dešava u njima.
Veliku ulogu u širenju ovakve slike igraju
moćni mediji kao i industrija za zabavu
(filmovi, serije) koji su među osnovnim
faktorima koji utiču na kulturu Zapada.
Postoji i drugi pristup onih koji daju
objektivnu sliku o islamu, što se cijeni kod
muslimanskih autora.
1) Predstavljanje islama kao lažne i
neautentične vjere
- islam nije ništa novo, već je to heretička
grupa proizašla iz judeo-kršćanske
tradicije/miljea; Kur’an nije originalna
knjiga, već prepisana
- muslimani su predstavljeni kao
neobrazovani, necivilizirani, spriječeni u
zadovoljavanju sekssualnih potreba, oni
koji imaju puno djece, intelektualno
inferiorni
- islam – prepreka modernizaciji
2) Ne nezapadnoj modernosti?
- Mišljenje da muslimani ne mogu biti
kompatibilni sa modernošću se temelji na
pogrešnoj premisi
- Zapadnjaci prave grešku smatrajući
modernim samo ono što je zapadna
modernost. Negiraju da modernost,
zapravo, može biti zapadna, islamska,
hinduistička…
- Zato je neophodno napraviti razliku
između modernizacije i vesternizacije
- Ideju i projekat islamske modernizacije
treba i dalje podržavati
- No, s druge strane, Zapadna podrška
vladajućoj eliti u muslimanskim državama
(eliti koja prihvata i nameće elemente
zapadne modernosti koji su štetni za islam
i muslimane) dovodi do porasta negativnih
osjećanja muslimana prema Zapadu.
3) Stranci na evropskom tlu
- Posebno naglašena ideja kod orijentalista
na Balkanu.
- Na ovaj način se nastoji opravdati upotreba
nasilja nad njima
- Ovo pitanje je pokrenuto dva puta – 1774. i
1923. kada su Osmanlijske vojske
zaustavljene i protjerane iz Evrope
(muslimani na silu protjerani iz izgubljenih
Osmanskih teritorija)
- Muslimanima se, bez obzira, na etničku
pripadnost, govori kako oni nisu autohtono
evropsko stanovništvo i kako bi trebali da
se vrate “odakle su došli”
Percepcije i stereotipi o Zapadu u
muslimanskom svijetu
Iskrivljene predstave o „drugoj strani“ obično
uzimaju oblik predrasuda i stereotipa.
Stereotipi mogu imati veliki utjecaj na politiku,
zato što oni imaju utjecaj na formiranje
mišljenja i prosuđivanja o drugoj strani i
samima sebi.
Stereotip je generalizirana predstava o nekoj
osobi/grupi koja ne prepoznaje individualne
razlike, i koja je obično pristrasna prema toj
osobi/grupi.
Politički, obrazovni, medijski faktori utječu na
formiranje stereotipa.
U historiji muslimanskog svijeta ideja
državnosti uvijek je bila zasnovana na
kulturnom naslijeđu, geografskoj poziciji i
ekonomskom interesu prije negoli na religiji i
na rasi. Narodi koji su živjeli na geografskim
raskrsnicama su trgovinskim odnosima i
kulturnom razmjenom odnjegovali
tolerantnost i smanjili izoliranost. Islam je
uvijek poštivao druge religije koje su postojale
u regionu, nije pravio razliku između Arapa i
nearapa i poticao je toleranciju prema
„drugoj“ strani.
1. Zapad kao neprijatelj
- Kako se to promjenilo? Kada su se
pojavili stereotipi o Zapadu?
Prekretnica u odnosima islamskog svijeta i
Zapada je polovina 19. stoljeća, kada se
pojavilo „Istočno pitanje“, u kome su Arapi i
muslimani očekivali od Zapada da ih spasi
nazadovanja. Izdajom je smatrana politika
zapada protiv projekta Muhammeda Ali-paše
u Egiptu, a zapadni saveznik se pretvorio u
neprijatelja koji planira da eksploatiše
bogatstva regiona. Na Zapad se gledalo kao na
dominantnu političku silu spremnu da osujeti
svaki projekat koji može ugroziti vojne i
političke interese. Pojavljuju se teorije zavjere
i nepovjerenje.
dominantna politička sila spremna da
osujeti svaki projekat koji može ugroziti vojne
i političke interese
2. Kolonijalna sila
Javlja se kontradiktorno mišljenje o Zapadu:
smatraju ih kolonijalnim silama, ali su i
zaluđeni njihovim naučnim ostvarenjima.
3. Izrabljujući Zapad – priželjkuje
resurse Trećeg svijeta
Nakon Vijetnamskog rata i osloodilačkih
pokreta u Južnoj Americi, koji su narušili ugled
SAD-a, muslimanske zemlje se priključuju
„lijevoj“ struji, pa su intelektualne orijentacije
potpale pod sovjetski uticaj: ukorijenio se
stereotip o izrabljujućem Zapadu, koji
gramzljivo priželjkuje resurse Trećeg svijeta.
4. „Veliki šejtan“
Pojavom Hezbollaha u Libanu, Hamasa u Gazi i
Islamskog džihada u Palestini, sukob između
Izraela i Palestine dobija vjerski predznak.
Stranci sa Zapada su smatrani potencijalnim
špijunima Izraela, a Zapad se često naziva:
veliki šejtan. Animozitet je rasplamsan
događajima u Afganistanu, Čečeniji i etničkim
čišćenjem muslimana na Balkanu.
5. Prijetnja identitetu i kulturnoj
specifičnosti
Rađanjem fundamentalističkih pokreta
stereotipi su izoštreni: omalovažava se
francuski i zapadni sekularizam i povezuje se
sa ateizmom. Omladina je poticana da se
opire zapadnim intelektualnim i naučnim
idejama kako bi se fokusirala na vjerske
obrede, što religiji oduzima dobar dio ljudskih
resursa, potkopava preporod i toleranciju
prema „drugom“. Koncept globalizacije se
smatra prijetnjom identitetu i kulturnoj
specifičnosti.
Vremenom antagonizam prema Zapadu
prerasta u otvoreno neprijateljstvo prema
SAD-u (Irak, pomaganje Izraela, Gvantanamo),
a zahvaljujući opozicionim stavovima
Francuske i Njemačke po tim pitanjima dešava
se pozitivan preokret percipiranja Evrope kod
muslimana, što stvara prostor za
uravnoteženije i analitičko percipiranje Zapada
u muslimanskom svijetu.
DUPLI STANDARDI U VANJSKOJ
POLITICI ZAPADA
Uvod
Glavne poteškoće u komunikaciji između
islama i Zapada nisu se pojavile iznenada. One
nastaju vremenom usljed primjene duplih
standarda Zapada prema muslimanim.
Kolonijalna vladavina u muslimanskim
područjima ostavila je tragove užasa u svijesti
muslimana. Kolonijanizatori su pokalazali
nedostatak poštovanja i respekta prema
islamskoj kulturi i religiji.
1. Građani drugog reda
- U Evropu dovedeni milioni
muslimana iz raznih krajeva –
tretirani kao građani drugog reda.
- Muslimanske zemlje koje su teško
pogođene ratom nisu primili
nikakvu nadoknadu za štetu koju im
je Evropa nanijela.
- Zapadna demokratija i ljudska prava
zanemareni prema muslimanima
kada to nije interes Zapada
2. Podrška diktatorkim režimima
- Opći izbori u Alžiru i Iraku
poništeni snagom tenkova uz pomoć
Evrope
3. Kontinuirana podrška Izraelu
- Da li su životi Palestinaca manje
vrijedni od života Izraelaca?
- Za koga važi međunarodno pravo?
4. Kršenje međunarodnog prava
- Povelja ujedinjenih naroda donesena
da osigura održavanje
međunarodnog mira i sigurnosti
između različitih zemalja u svijetu
- Čini se da se ova povelja ignorira
čim se to učini zgodnim
- Kršenje povelje od SAD-a
(Afganistan, Irak...)
- Ženevska konvencija – postupanje
sa zarobljenicima (Afganistanci
zarobljenici – nehumano ponašanje)
- Da li zaštita predviđena zakonom
važi samo za građane Zapada?
5. Nedostatak istinske i
sveobuhvatne pravde
- Dualetitet zapada u odnosu prema
konceptu čuvanja svjetske baštine:
Negiranje doprinosa muslimana
6. Pozitivni pomaci o
unapređenju žene prošli
neopaženi
- Pitanje žene u islamu vruća tema u
zapadnim medijima
- predstavljanje zaostalosti
nerazvijenosti prava žene u islamu
- istraživanje ove teme nije
zasnovano na činjenicama
- pozitivni pomaci po ovom pitanju –
nezapaženi
Analizom ovih primjera zaključujemo
da vanjska politika zapada je: nerealna,
pristrasna i ne pokazuje
zainteresovanost za slušanje drugog.
Problem zapada je u prihvatanju
drugačijeg. Dupli standardi su prepreka
dijaloga – mostovi povjerenja
oslabljeni...
Arapski i islam su izučavani i zbog
političkih, diplomatskih i ekonomskih
– razloga, te studije su bile u nadleštvu
sveštenstva, islamske studije su ostale
taocem predrasuda.
Vidljiva promjena u intelektualnom
pristupu nazapadnim civilizacijama i
drugim vjerskim tradicijama desila se
tokom prosvjetiteljstva u Evropi.
Prosvjetiteljstvo je mnogima omogućilo da
počnu trgati okove vjerskih predrasuda.
Nekoliko evropskih znanstvenik su počeli
islam i Poslanika trerirati s dozom
objektivnosti i respekta. Pisati naklono o
islamu, zahtijevalo je hrabrost, u vremenu
kada se očekivala vjerska ortkodoksnost.
S reformacijom i prosvjetiteljstvom,
znanstvenici iz Evrope, posvetili su svoje
živote izučavanju islama. Oni su udarili
temelje na kojima su u 19. stoljeću u
Zapadu osnovana neovisna disciplina
islamskih studija.

ORIJENTALIZAM
Nastanak orijentalizma
Najraniji negativni dodiri između
muslimana i Zapada vezani su za krstaške
ratove. Duhovne pobjede muslimana su
potakle crkvene ljude da shvate da moraju
biti intelektualno spremni razumjeti svog
neprijatelja, u svrhu odbrane svog
vjerovanja i pozivanja u kršćanstvo. Tako
su rođene studije islama na Zapadu. Njihov
dvostruki cilj je bio: misionarski i
apologetski.
Petar Veliki, tražio je od Engleza Roberta
Kettonskog da načini prvi prijevod Kur'ana
na latinski, radi pobijanja učenja islama.
Zbog ovog motiva, ovaj prijevod je bio
nevjeran originalu i nepouzdan kao izvor
informacija o islamu.
ORIJENTALIZAM: NJEGOVA
EVOLUCIJA I PROBLEMI
Iako su dostignuća orijentalizma brojna,
njegov imidž u muslimanskom svijetu je
okaljan. Ima više razloga tome:
1. Uzajamna podrška i saradnja
orijentalizma, kršćanskog
prozelitizma i imperijalizma. – Neki
orijentalisti su intelektualno pravdali
imperijalizam i glasno su ga
podržavali.
2. Kontinuirani neprijateljski stav
orijentalista prema islamu,
Poslaniku.
Zapravo, orijentalisti su raznolika skupina,
a ne monolitna grupa. Neki su pokušali biti
objektivni i fer, a drugi su utonuli u mržnju
u predrasude. Ne možemo ih sve svrstati u
„jedan koš“. Npr. Ignaz Goldziher je bio
veliki poštivalac muslimana i njihove
civilizacije. Neki orijentalisti su postali
muslimani studirajući islam.
Neki orijentalisti su igrali destruktivnu
ulogu u muslimansko-kršćanskim
odnosima, pišući prezrivo prema islamu i
muslimanima. Podizali su barijere, umjesto
da ih uklanjaju. No, bilo je i
konstruktivnih, nepristrasnih znanstvenika.
Npr. Thomas Carlyleov, koji je održao
predavanje o Poslaniku kao heroju. To je
prvi put da je jedna književna britanska
ličnost priznala iskrenost i veličinu
Poslanika.
Razlozi zbog kojeg su imali ovakav stav
prema islamu:
1. Sudili su prema islamu i Poslaniku
iz perspektive njihovih religija – čak
i kada čitamo najnepristrasnije
znanstvenike, treba imati na umu,
kakve argumente je koristio
srednjovjekovni kršćanski svijet (jer
su ti argumenti bili dio mentalnog
sklopa svakog zapadnog uma kada se
govori o ovoj temi) – hiljadugošinje
predrasude ne umiru od starosti.
2. Željeli su primjeniti istu
metodologiju koju su primjenjivali
na kršćanstvo i judaizam. Ovo je
jedna od temeljnih tačaka
sukobljavanja – Uprkos svim
sličnostima, povijest islama je različita
od povijesti kršćanstva i judaizma.
3. Pokušavali dokazati da su Kur'an i
Poslanik posuđivali iz kršćansva i
judaizma. Pošto su ove religije
božanskog porijekla, bilo bi čudno da
nema zajedničkih učenja. Jedni su
tvrdili da islam je posuđivao od
kršćanstva, drugi da je islam nakazno
dijete judaizma, treći da je islam
nastao iz samaratinizma.
4. Izučavali su Poslanika u svjetlu svog
koncepta religijske ličnosti – Isusa
(koga su oni najbolje poznavali.
Njihova idealizirana religijska ličnost
bila je oblikovana Isusom. Poređenje
Poslanika i Isusa je metodološki i
povijesno neprihvatljivo: oni su bili
različite ličnosti, rođeni u različitim
okolnostima, s različitim misijama.
Tvrdili su da se Isus nikad nije ženio, a
Muhammed se ženio više puta, pa je
prema tome on senzualista. Isus nije
osnovao držvau, Muhammed jeste –
stoga, on je željan vlasti. Isus nije ratovao,
Muhammed jeste – stoga, on je
krvožderni ratnik. Isus nije uspio
pobijediti neprijatelje, Muhammed jeste –
stoga, on je spletkaroš. Ovi smatraju da
Muhammedu, zato što je različit od Isusa,
nedostaju kvaliteti vjerskog vođe.
Njihova mržnja prema Poslaniku, imala je
drevne korijene, i to je bio od značajnih
uzroka loših odnos između Muslimana i
Zapada.
Tokom zadnjih decenija, neki istaknuti
orijentalisti su uvidjeli nepravedan,
pristrasan i neznanstven odnos svojih
kolega prema islamu i Poslaniku. Stoga,
neki su priznali Muhammeda. Takvi
pomaci mogu izazvati tektonska
pomjeranja. Jer tamo gdje orijentalisti idu
naprijed, njihova zajednica i crkva ih
slijedi.
ULOGA SRPSKIH
ORIJENTALISTA U
OPRAVDAVANJU GENOCIDA
PROTIV MUSLIMANA
Srpski orijentalisti osiguravaju
znanstvenu potporu
- Njihova učenost je beznačajna –
značajnim ih čini odnos prema BiH
muslimanima
 - Doprinijeli genocidu nad
muslimanima (predstavljajući to
intelektualno doličnim)
- Njihovi spisi povezani sa
političkim ciljevima
- Na molbu Beograda objašnjavali
široj masi politiku srba prema
muslimanima
- Neprijateljski nastrojeni (za razliku
od profesionalnih orijentalista)
- Muslimani posebno na meti napada
jer njihov geo-politički položaj
posebno ugrožava ideju Velike
Srbije.
UTIRANJE PUTA ZA
GENOCID

ORIJENTALIZAM I - Doljevanje ulja na vatru od strane

NACIONALIZAM – RAZVIJANJE orijentalista srpskih
- Još prije raspada Jugoslavije
SIMIBOZE
počinju stvarati imidž stereotipni o
Nacionalizam i naučno mnijenje u Srbiji muslimanima kao stranom, tuđem,
inferiornom i prijetećem faktoru.
Politizacija srpskih orijentalista i njihova
- Stvaranje antiislamske atmosfere
uloga rasla je sa usponom srpskog
nacionalističkog pokreta 80.-ih godina 20. Kako bi opravdali ideju Velike Srbije i
stolječa. genocid nad muslimanima, orijentalisti
su morali izmisliti ideološko pokriće.
- Srpski memorandum (1986.
Nastojali prikazati muslimane kao
godina) od strane Srpske akademije
strane i nepoželjne, te ih eliminisati sa
nauka i umjetnosti
ovih prostora.
- Pisali ga vodeći srpksi intelektualci
- Memorandum iskristalizirao Neke od značajnih teza koji su
obnavljanje ranijih srpskih proizveli:
nacionalističkih ideja (Velika
1) Muslimani kao stranci –
Srbija – vodeća paradigma)
muslimani ne pripadaju egzotičnoj i
- Priprema terana za nasilje i etnički
tuđoj religiji i kulturi, zbog toga ne
ekskluzivitet
mogu imati mjesto u Evropi. Stoga,
- Ne prihvatanje memoranduma =
muslimani imaju manje
upotreba sile
legitimnosti da žive u BiH nego
- Slobodan Milošević (komunista) +
Srbi. Nada Todorov, vidi
srpski nacionalisti
muslimane u bosni koji su
Antiislamski val nacionalizma „motivirani islamskim načinom
života“, koji nema ništa zajedničko
- Krajem 80.-ih svi srpski faktori
s evropskom civilizacijom.
usmjereni neprijateljski prema
2) Islam kao ostatak prošlosti – ne
islamu
samo da je islam stran, već je i
- Srpski orijentalisti opravdavali to
nazadan. Islam je okarakterisan kao
(umjesto da osude)
prijetnja „modernoj civilizaciji“.
- Napadali su druge zajednice
Smatrali da muslimani gledaju na
(Hrvate, Albance, Cigane, i dr.)
ženu kao objekat za zadovoljavanje
 tjelesnih potreba. Kažu da je islam
refleksija „tame prošlosti“. Jer,
islam potencira zabranu turizma,
sporta, idenja u kafiće gdje se služi
alkohol. Nada Todorov: Islam
prezire druge religije, posebno
pravoslavlje.
3) Islam i nasilje – islam predstavljen
kao inherentno nasilički.
Tanasković okrivljuje „ton
Kur'ana“, jer je on otvoreno
beskompromisan, ugrožavajući.
Jevtić navodi primjer kurbana:
muslimani naviknuti od malih nogu
da prolijevaju krv. Nada Todorov,
kaže da se muslimani čitajući
„1001 noć“ uče nasilju.
4) Muslimani kao izdajice – VRIJEDNOSTI
izdajstvo bosanskih muslimana koji
su se konvertirali u islam.
Muslimani bili srbi, koji su
napustili svoju prvobitnu vjeru.
Zahvaljujući izajništvu muslimana
– omogućeno Osmanlijama da
vladaju nad kršćanskom Bosnom
dugo vremena. Optužuju čak
muslimane, da su izdali Stjepana
Tomaševića koji je za njih
beznačajan.
MUSLIMANI KAO
EGZISTENCIJALNA PRIJETNJA
SVEMU
Ključna poruka srpskih orijentalista:
muslimani predstavljaju neminovnu i
smrtonosnu prijetnju.
Nastojali da upoznaju narodanjake i
sunarodnjake na tu potencijalnu
opasnost.
- Jevtić, promovirao ideju kako je
islam najveća prijetnja Jugoslaviji.
- Budući da svi BiH muslimani nisu
vjernici-praktičari - orijentalisti su
proširili definiciju
„fundamentalizma“ na širu oblast
(„komunistički islam“) – da bi
pokrila svakoga ko je na bilo koji
način musliman.
- „Musliman koji ne praktiju vjeru,
nesvjesno radi u koristi džihada.“
(Jevtić)
- Bit islama je nepromjenjiva
- „Islam isključuje svaki drugi nazor
na svijet i traži monopol za sebe na
sceni.“
- Tvrde kako Šerijat dopušta
uništenje drugog koji ima drugu
religiju
ISLAMSKE I ZAPADNE
Zapadnjaci su skloni razmišljati o
islamskim društvima kao nazadnim, u
poređenju sa svojim vlastitim, koja su
prosvijetljenje sekularne demokratije. No,
mjerenje kulturne distance između Zapada
i islama nije tako jednostavno. Islam nije
samo religija, već civilizacija i način
života, koji se razlikuje od jedne države do
druge, ali je prožet zajedničkim duhom.
Sa revolucionarnim progresom u
tehnologiji i društvu, običaji i vrijednosti
na Zapadu su se drastično izmjenili:
1. Seks prije braka – bio je strogo
zabranjen sve do poslije Drugog
svjetskog rata. Danas su seksualni
odnosi prije braka, normalna
pojava, uz roditeljsko odobravanje.
2. Homoseksualni akti – smatrani
kriminalom u Velikoj Britaniji, sve
do 60-ih godina 20. stoljeća.
3. Smrtna kazna – Iako je svugdje u
svijetu bila zabranjena, SAD
trenutno povećava broj smrtonsnih
prekršaja, i izršavaju više
smrtonosnih kazni u zatvorima,
nego ranijih godina.
4. Status žene – Zapadnjaci smatraju
da su muslimanska društva
neprosvijetljena kada je u pitanju
stutus žene:
Britanskim ženama pravo na imovinu
od muževa zagarantovano 1870.
godine, dok je muslimankama to pravo
zagarantovano Šerijatom. Islam je
jedina religija u kojoj je odnos između
muža i žene uspostavljeno partnerstvo i
komercijalni odnos. U mnogim
Zapadnim zemljama kćeri nisu mogle
naslijediti ništa od imovine, ako su
postojali sinovi, u Šerijatu uvijek
postojalo pravo nasljedstva za oba
spola.
Na Zapadu žena nije imala pravo glasa
do 20. stoljeća, mnogo prije toga
muslimanke u Afganistanu, Iranu,
Pakistanu glasale.
Zapad nikada nije imao ženu za
predsjednicu, a Pakistan i Bangladeš
su imali predsjednicu.
Zapad nije imao političare muslimane,
dok su kršćani i jevreji bili na
položajima u muslimanskim zemljama.
Zapad je promovirao rasizam, dok to u
islamu stoji princip jednakosti.
Muslimanske zemlje posjeduju veću
sigurnost na ulicama, u gradovima,
nego Zapadne zemlje.
Zapadu se broje samo usponi i ono što
su pozitivno doprinijeli svijetu, ne
brojeći im zla koja su se svijet trpio i
koja dalje trpi. Islamu se zbrajaju
padovi, i zbog toga zapadna civilizacija
napreduje.
Kulture treba da budu prosuđivane ne
samo po visinama dostignuća, već i po
dubinama brutalnosti do kojih su se
spustile. Kulturne vrline se ne mogu
mjeriti po vrlinama – već i po njihovim
opačinama.
U 20. st., islam nije često bio plodno tlo
demokratije, ali islamska kultura nije bila
gostoljubljiva ni za nacizam, fašizam,
komunizam. Ovo nije slučaj sa kršćanskom
kulturom. (Njemačka, Italija, Rusija...),
budističkom kulturom, i sl.
STVARNI SUKOB CIVILIZACIJA
Huntington je do pola u pravu: Kultura ima
veliki utjecaj na vrijednosti i stavove ljudi,
ali ono oko čega se Zapad i muslimanski
svijet ne slažu nije demokratije, već
jednakost spolova i seksualna
liberalizacija. Odnostno, kulturni jaz
između muslimanskog svijeta i Zapada je
utemeljen na erosu, a ne na demosu.
Prema posljednjim istraživanjima,
muslimanski svijet i Zapad, još uvijek su
dva različitka svijeta, kada je riječ o stavu
prema razvodu, abortusu, jednakosti
spolova, pravima homoseksualaca i sl.
Huntingtonovo objašnjenje bi se svelo na
to, da islamskom svijetu nedostaju ključne
političke vrijednosti koje su dovele do
pojave prestavničke demokratije na
Zapadu (sekularizam, vladavina prava,
parlament, zaštita i prava građana). Ova
tvrdnja se čini utemeljenom, s obzirom na
neuspjeh izbornih dekokratija na Bliskom
istoku i Sjevernoj Africi. (2/3 svijeta od
192 zemlje su demokratske – od 47
muslimanskih zemalja ¼ demokratska.)
No, ove okolnosti ne mogu dokazati
ispravnost Huntingtonove teze, jer ne
govore ništa o uvjerenjima muslimanske
javnosti u tim društvima.
SIV je proveo istraživanje:
- Kultura je važan faktor – vjerske
tradicije su ostavile trajan pečat na
savremene vrijednosti
 - Huntington je u krivu kada misli da
je sukob islama i Zapada oko
političkih vrijednosti:
a) Društva širom svijeta
(muslimanska i druga)
demokratiju smatraju
najboljim oblikom
vladavine
b) Crta koja razdvaja Zapad
i muslimanski svijet je
jednakost spolova
seksualna liberalizacija.
Uzet ćemo četiri parametra:
1. Demokratija – uživa dobar imidž u
svijetu. S izuzetkom Pakistana
većina muslimanskaih zemalja ima
visoko mišljenje o demokratiji;
2. Religiozni vođa – u Egiptu 83%,
Iranu 71%, kao i u većini
muslimanskih zemalja, smatraju da
ne može ateista biti vođa, dok
značajan broj zemalja to i na
Zapadu potvrđuje.
3. Jednakost spolova i seksualna
liberalizacija – provalija.
55% ispitanika u muslimanskom
svijetu podržava jednakost spolova
82% na Zapadu podržava jednakost
spolova
½ svjetske populacija: „da li se
homoseksualizam može opravdati?“ –
„Nikad!“
Egipat 99% Sad 32%
Bangladeš 99%Kanada 26%
Iran 94% Velika Britanija
25%
Kina% Njemačka 19%
SUKOB INTERESA: JEDNO
OBJAŠNJENJE SVJETSKOG
(NE)REDA
Odgovor Davutoglua na Huntingtonovu tezu
o sukobu civilizacija:
Huntington zanemaruje činjenicu da su
najrazorniji globalni ratovi bili
unutarcivilizacijski ratovi, između sistemskih
sila eurocentrične zapadne civilizacije – ratovi
vođeni da se odluči ko će biti sistemski lider.
Huntington oslobađa zapadnu civilizaciju od
generiranja konflikta i kriza, smatrajući
vrijednosti te civilizacije unikatnim. Pozivanje
Huntingtona na civilizacijsku svijest u
analiziranju političkih i vojnih konfrotacija
jeste tačno, ali parcijalno objašnjenje.
i
Huntington islam predstavlja kao civilizaciju
koja je glavni krivac za sukobe, i kao partnera
izazivačke koalicije okrenute prema Zapadu.
Istina, granice islama jesu krvave.
No, moramo ispitati razloge i faktore koji
motiviraju političare sistemskih velikih sila da
intenziviraju vojne i strateške operacije u
muslimanskom svijetu, i koji navode
teoretičare da islam predstavljaju kao prijetnju
svjetskom poretku. Da li muslimanski svijet
zaista posjeduje politički, vojni, ekonomski
kapacitet da razvije neovisnu strategiju, ili neki
centri moći žele kreirati novog neprijatelja radi
opravdavanja svojih strateških i taktičkih
operacija?
U okvirima datih parameterata međunarodnog
sistema, teško je ustvrditi da muslimanski
svijet može razviti neovisnu globalnu
strategiju. Muslimanske zemlje, generalno, su
rangirane pri dnu ljestvice svjetskog sistema.
Zašto onda neki stratezi pokušavaju formulirati
strategiju zasnovanu na pretpostavci da su
muslimanske zemlje prijtenja svjetskom
poretku? Glavni razlog tome je: geopolitički,
geoekonomski, geostrateški potencijali
muslimanskog svijeta i potreba za ideološkim
pokrićem strateških i taktičkih operacija
poduzetih radi ostvariavanja kontrole nad tim
potencijalima.
 Prva i najvažnija karakteristika
geopolitike muslimanskog svijeta je
činjenica da se on sastoji od strateški
najvažnijih dijelova Rimlanda i
Heartlanda.
Ova karakteristika sa sobom nosi mnoge
benificije, prednosti mogućnosti, ali i i
strateške rizike za muslimanske zemlje. Ona
nudi geografsku lokaciju pogodnu za razvoj
kontinentalne i pomorske strategije, dok je to
slabost Zapadnog svijeta.
- Kontrola otoka i poluotoku
- Kontrola jezgra Rimlada
- Kontrola uskih grla (8/16) – Suecki
kanal, babu-l-mendeb, Bosfor,
Dardaneli...
 Geoekomski resursi – npr.
Procijenjene rezerve nafte idu u
korist muslimanskog svijeta. 2/3
rezervi nafte kontrolišu
muslimanske zemlje. Zlato,
prirodni gas...
Huntingtonova teza je u najboljem slučaju
samo djelimično objašnjenje, koje zanemaruje
unutarsistemske sukobe između
hegemonističkih sila, što je najodlučniji faktor
u sadašnjim međunarodnim odnosima.
Posljedice Huntingtonove teze:
Predstavljanje muslimanskog svijeta kao
potencijalnog neprijatelja je rezultiralo trima
pojavama vezanim za muslimanski svijet:
1) Ohrabrivanje opresivne političke
tendencije u muslimanskim zemljama
(podrška diktatorima) Zapadne sile koje
promovišu demokratske vrijednosti,
podržavaju nedemokratske režime u
muslimanskom svijetu. Osnovni motiv je
njihov politički interes, a ne
demokratske vrijednosti. Ovo je
pokazatelj da Zapad ima različitike
skupove vrijednost, za različite dijelove
svijeta.
2) Represija nad muslimanski
manjinama se toleriše kao čisto
unutarnje pitanje datih zemalja –
Neke muslimanske manjine su
onemogućene u uživanju univerzalnost
demokratskih vrijednosti nakon stvaranja
ove pristrasne atmosfere protiv islama.
Ovo razmišljenje ide dotle da srpski
vojnici opravdavaju ubijanje muslimana,
tvrdnjom da će u suprotnom dva miliona
bosanskih muslimana zaposjesti cijelu
Evropu.
3) Međunarodne koalicije stvorene
protiv moguće islamske opasnosti –
Strateški analitičari pokušavaju dokazati
da pojas islamskih zemlja od Turske,
Irana, Afganistana i td., može krenuti
putem islamskog fundamentalizma.
Također, Srbija traži saradnju od Grčke.
Izrael pomaže Indiju nad pokretima u
Kašmiru.
HISTORIJSKI DOGAĐAJI KOJI SU
UTJECALI NA PERCEPCIJE I
STEREOTIPE MUSLIMANSKOG
SVIJETA I ZAPADA
Nasljeđe prošlosti: Sukob kao tradicija
Stoljetnu historiju muslimansko-
zapadnih odnosa prate vojni sukobi, ali i
mirni kontakti: kulturna razmjena i
obostrana korist. No, čini se da povijesna
svijest i jednih i drugih oblikovana pod
utjecajem perioda sukoba.
Za muslimane je povijesno pamćenje
krstaških ratova, koje je otpočeo papa
Urban II 1095., koji su imali religijski
definisan cilj: osvajanje Jerusalema, i
drugih svetih područja koje su kontrolisali
muslimani. Nakon osvajanja Jerusala u
julu 1099. godine, uslijedio je pokolj
muslimanskog stanovništva. Kasnija
kršćanska vladavina nad Jerusalemom do
1245. godine, ostavila je duboke ožiljke na
odnose između ove dvije vjerske skupine, a
posebno na povijesno pamćenje
muslimana. Sve kasnije prijetnje sa Zapada
promatrane su u svjetlu „krstaških ratova“.
Španska inkvizicija (predstavljana
religijskim terminima kao krstaški rat) –
rezultirala je uništenjem muslimanske i
jevrejske kulture u Španiji, nakon 1492.
godine.
Ugnjetavano muslimansko stanovništvo je
i naredna kolonijalna osvajanja
muslimanskih zemalja doživljavalo kao
nastavak krstaških ratova. Međutim,
kolonijalizatori primarno su bili motivisani
ekonomskim i političkim faktorima.
Britanska okupacija Palestine, potakla je
negativnu percepciju Zapada na Srednjem
istoku. Ogorčenje među muslimanima je
raslo. Jedina ispravna paradigma i
objašnjenje svega je bilo da se vrate u
prošlost – u vrijeme križarskih ratova.
Rat u Bosni (1992. – 1995.) bio je čin
agresije Srbije i Crne Gore protiv Bosne i
Hercegovine. To je bio pokušaj da se
eliminiše putem genocida posljednja
značajna muslimanska zajednica u
jugoistočnoj Evropi. Utjecajni srpski i
grčki mediji su ovaj rat prikazivali kao
„krstaški rat“.
Za Zapad – Osvajanje Španije 711.
godine, rezultiralo je da su muslimani u
Evropi promatrani kao oličenje
neprijatelja. Zbog toga se Charles Martel
slavio kao spasitelj Evrope nakon njegove
pobjede nad muslimanima Španije.
Slika „zelene opasnosti“ budi se usponom
Osmanske države. Osvajanje Istanbula
1453. godine, i osvajanja diljem Evrope u
15., 16., i 17. stoljeću su ugrozili
postojanje srednjovjekovne kršćanske
Evrope. Mnogi Evropljani prvi susret s
islamom događa se u sjeni osmanskih
zastava. Riječ „Turčin“ postaje termin za
muslimane, koji vjeru šire mačem.

Ovo pokazuje da su sadašnji

muslimansko-zapdani odnosi, pod
utjecajem lošeg bremena historije.
Samokritičnost je prijeko potrebna.
Povijest treba smatrati izvorom
mudrosti za sadašnjost, a ne uzrokom
slabosti u budućnosti.