USIC-SKRIPTA ZA 2. PARC.

1. MEVUDI – ISLM. POKRET

Cilj pokreta je revolucija u vodstvu. Bezbožno rukovodstvo je izvor zala (razrat, nepravda,
tiranija, nasilje, otrov ekonomije i politike). Problem nastaje kada se moć koncentrira u rukama ljudi
ogrezlih u materijalizam i bezbožništvo. Pravedni i moralni ljudi trebaju pronaći jedni druge i da
pronađu zajedničke snage da izađu iz moralne degradacije i kulturnog zagađenja. Takvo stanje
pogađa kulturu, umjetnost, nauku, politiku, ekonomiju, pravdu i zakone. U krajnjem slučaju
generator mnogih loših zbivanja je loše rukovodstvo. Ljudi slijede puteve svojih vođa (tako je
oduvijek bilo). Islam traži da Allahov zakon postane zakon po kojima će ljudi uređivati svoj život. Sa
stajališta islama, uspostavljanje pravedne vlasti je primarni cilj zajednice (džema'ata). Vjerovanje
zahtijeva postojanje pravedne zajednice koja brine da se način života vodi i uređuje prema Allahovoj
volji. Nije dovoljna samo dobra namjera, potrebno je poduzeti korake i prikladne akcije da se tako što
ostvari. Treba razumjeti sve načine i zakone po kojima se moć stiče ili gubi. Napredak čovjeka u
civlizaciji određuju fizički i moralni faktori. Moralni atributi zauzimaju središnje mjesto u razvoju
ljudskoga života, moralni zakoni određuju napredak i nazadovanje čovjeka.

Dvije su kateogorije moralnih vrijednosti: 1. Osnovni ljudski moral, uključuje sve kvalitete
moralnog bića potrebne za uspjeh na ovom svijetu (snaga volje, moć odlučivanja, ambicije,
ustrajnost, hrabrost, marljivost). Osnovni ljudski moral su elementi ljudske snage kao iskovan mač. 2.
Islamski moral, nadopunjuje se na osnovni moral na više načina, umjerava ga, proširuje opseg
osnovnog morala. Islam pročišćava dušu od egoizma, tiranije i nediscipline. On odgaja bogobojazne
ljude, pobožne, stvara ljubaznost, milost i suosjećajnost, dobru volju i poštenje. Ovakav moral je ključ
dobra i brana protiv zla. Moral daje snagu zajednici iako je mala (''...koliko je malih zajednica...''),
moral daje naciji snagu i superiornost. Čak, moral ima odlučujuću snagu kod društva koje je lišeno
nacionalnih, teritorijalnih i drugih prava i statusa. Moralnost je dakle, istinska snaga. Ako je
muslimani nemaju ne mogu zadržati vlast ni rukovodstvo.

2. SKRIPTA: Cilj islamskog pokreta na ovome svijetu jeste revolucija u vodstvu. Rukovodstvo koje se
odmetnulo protiv Allaha, dž. š., i Njegove upute i koje je odgovorno za patnje čovječanstva ima biti
zamijenjeno rukovodstvom koje je bogobojazno, pravedno i predano slijeđenju Allahove, dž. š.,
upute. Nemuslimani, dijelom zbog predrasude, a dijelom i zbog nedostataka informacija, ne
razumijevaju da je bezbožno rukovodstvo izvor zala koja potresaju čovječanstvo. Nije problem u
nedostatku dobrih i visokoumnih ljudi u društvu. Problem je što je moć koncentrirana u rukama ljudi
ogrezlih u materijalizam i bezbožništvo. Da bi se promijenio centar moći i vlasti nužan je napor.
Revolucija zahtijeva okupljanje poštenih oko zajedničkog cilja. Ako se moć i rukovođenje nalaze u
rukama bogobojaznih ljudi, društvo se kreće pravom linijom, pa čak i razvratnici moraju slijediti
određena pravila. Dobro napreduje, a zlo, ako nije potpuno iskorijenjeno, biva suzbijeno. Uloga
moralnih faktora

Čovjekov uspjeh ili propast, uspon ili pad, ovise o oba faktora – materijalnom i moralnom. Oba su
neophodna, ali nijedan sam za sebe nije dovoljan. Dublja analiza će međutim pokazati da je moralna
dimenzija ta koja je odlučujuća. Osnovni ljudski moral uključuje sve one kvalitete koje čine osnovu
čovjekove egzistencije kao moralnog bića, kao i one koje su potrebne za njegov uspjeh na ovom
svijetu, bez obzira radio on za dobro ili zlo. To znači, ako je čovjek sposoban da bude učinkovit, treba
da posjeduje snagu volje, moć odlučivanja, ambiciju i riješenost, strpljivost i ustrajnost, hrabrost,
pripravnost i marljivost, ljubav za svoj cilj i spremnost da se žrtvuje za njega, bez obzira na zahtjev u
vremenu, novcu, a po potrebi i svom životu. Postoji još jedna skupina principa i moralnih vrijednosti
koje ja nazivan islamski moral. Usmjeravanje osnovnog morala Prva stvar koju islam čini je
obezbjeđenje centra i osovine za osnovne ljudske moralne kvalitete koje omogućavaju ljudima da
postanu dobri i budu angažirani za Dobro i Istinu. Proširenje opsega osnovnog moralaDruga funkcija
koju islam obavlja u sferi morala je jačanje osnovnih ljudskih moralnih vrijednosti i maksimiziranje
njihove primjene. Viši nivo moralaIslam prečišćava dušu od egoizma, tiranije, obijesti i nediscipline.
On odgaja bogobojazne ljude, odande svojim idealima, pobožne, suzdržane, disciplinirane i
beskompromisne na putu Istine. On potkrepljuje osjećanja moralne odgovornosti i njeguje
sposobnost samokontrole

3. SKRIPTA: Mevdudi Po Mevdudiju cilj islamskog pokreta na ovome svijetu je revolucija u vođstvu.
Muslimani misle da je se revolucija treba sprovesti u politici no međutim jako je bitno da vođstvo
bude bogobojazno. Nije prblem u nedostatku dobrih i visokoumnih ljudiu društvu, problem je što je
moć koncentrisana u rukama judi koji su ogrezli u materjalizmu i bezbožništvu. Sa stajališta islama
uspostava vođstva pravedni je od centralne i fundamentalne važnosti za zajednicu. Po mevdudiju
čovjek je biće sa dva zasebna spektra koja su različita jedna od drugog ali se u krajnjoj instanci
nadopunjuju. Jedan od njih je fizički i životinjski a drugi aspekt čovjekovog bića je moralni. Moralno
biće nije podređeno fizičkim, ono ustvari ima zadatak da fizičko biće usmjeri pravim putevima.
Čovjekov uspjeh ili propast ovisi o moralnoj dimenziji. Ono što čovjeka izdvajaod ostalih bića jeste
njegova sposobnost da učini moralni izbor i da snosi moralnu odgovornost. Dvoje su kategorije
moralnih vrijednosti 1. Osnovni, urođeni ljudski moral 2. Islamski moral. Osnovni ljudski moral
uključuje sve kvalitete koje čine osnovu čovjekove egzistencije kao moralnog bića, kao i one koje su
potrebne za njegov uspjeh na ovm svijetu. Najpoželjnjije osobine su: samokontrola, darežljivost,
milost, osjećaj za pravdu, širina vizije, istinoljubivost... Ovo su kvalitete koje opisuju kao urođeni
moral čine fundamentalni element ljudske moralne snage. Postoji još jedna skupina principa i
moralnih vrijednosti koje nazivamo islamski moral. O nam služi za usmjeravanje urođenog morala.
Također nam služi i za proširivanje opsega osnovnog morala, odnosno jačanje osnovnih ljuskih
moralnih vrijednosti i maksimiziranje njihove primjene. Također daje neku višu notu morala.
Pročišćava dušu od egoizma, tiranije, obijesti i nediscipline. Postavlja se pitanje, kako će moral
nadoknaditi toliki nedostatak materijalne moći? Razlozi za ulaženje u konflikt nije ni osobni ni rasni,
nego je baziran na neprijateljevom skretanju sa pravog puta. Pogledajmo samo sta se desi kada
islamska strana zauzme određeni teritorij? Moralno superiorna grupa, vjeruje Mevdudi, uprkos
svojim oskudnim sredstvima, na koncu će pobijediti barbarizam svoga neprijatelja. Istinski izvor moći
je, dakle, moralna snaga. Ako postoji dobro povezana grupa koja, uz postojanje osnovnog morala,
prakticira islamski moral i pravilno koristi materijalne resurse, nezamislivo je da suprostavljena grupa
može zadržati vlast. Ključni razlog, smatra Mevdudi, za nazadovanje muslimana je nedostatak
islamskog morala. Ljudi koji pravilno ne koriste materijalna sredstav, koja nisu motivirana osnovnom
etikom i ne posjeduju cjelokupan islamski moral, ne mogu zadržati vlast i rukovodstvo.

1. Islamski moral-Mewdudi?
Postoje dva faktora uspjeha: moralni i materijlni,uzajamno su povezani i jedno bez drugog ne
može.Neophodan je materijalni minimum ali je moral odlučujući faktor,što je i logika
uspjeha.Neuspjeh se krije u 65 ajetu sure El ENFAL...,,ako vas bude 20 izdržljivih pobijedit će
te 20 neprijatelja...“- ne može 1 čovjek na 100 jer globalno gledajući nikad se nikom sam
borio nije.Muslimani kroz histoji nikad nisu bili materijalno nego su bili
moralnonadmoćni,primjer toga je bitka na Bedru.Omer r.a.:“čuvajte se nemorala,grijeha“.U
samom muslimanskom društvu pojavio se nemoral,razvrat,te zbog toga potrebna je
obnovanpotrebna nam je organizacija,utreniranost,ali isto tako i moralna obnova jer smo
moralno slabi.Ključ uspjeha je moralna snaga,sa potkrepom određene količine materijalne
snage koja nas može dovesti do istinskog izvora moći.Vrlo je važan islamski moral: usmjerava
 opći moral,proširivanje spektra u kojem opći moral djeluje,intenziviranje općih moralnih
kvaliteta.

2.NASR- DEKADENCIJA

DEKADENCIJA, DEVIJACIJA I RENESANSA U KONTEKSTU SAVREMENOG ISLAMA (S.H.Nasr)-----

Dekadencija je naziv za stanje prije modernizma. Da bi nešto bilo dekadentno treba da se upredi sa
nečim. Za islamsku civilizaciju neki smatraju da je postala dekadentna kada je prestala produkovati
stručnjake i naučnike. Da je dekadencija onakva kakvu je predstavljaju modernisiti onda bi islamska
civilizacija odavno trebala propasti. Tako da, pojam devijacija se upotrebljava samo kod ortodoksnih
muslimanskih pisaca. Pod pojmom renesansa nalazimo obilje pojmova od umjetnosti i literature do
politike. Mnogi muslimani pod renesansom podrazumijevaju buđenje onih snaga koje su zaslužne za
dekadenciju islama i po tredicionalistima identifikuje se sa džahilijetom, suprotnosti Šerijatu.
Međutim, islamska renesansa je kritika dekadencije. Nejasni sudovi i zaključci mnogih modernista
pokušaj su zamagljivanja jasnog uzora i norme ljudskog života propisanih Kur'anom i Sunnetom.
Nasuprot njima, ortodoksni muslimani brane integritet islama naglašavajući značaj Hadisa i Suneta
bez kojih poruka Kur'ana nije shvatljiva. Renesansa znači ponovno rađanje (re-naissance) islamskih
principa, nije važno čega. Podudara se sa tedždidom (obnova). Obnovitelj se temeljito razlikuje od
reformatora jer je on ''deformator'', želi da žrtvuje određeni aspekt tradicije zbog novog, uklanjanje
onog što što je prikazivano neizbježnim. Otuda, renesansa nije ponovno rađanje već ponovna
primjena principa istinske prirode islama. Dekadencija je uvijek padanje ispod norme ali uvijek uz
vezanje za tu normu, dok je devijacija potpuno odstupanje od te iste norme. Muslimanska
inteligencija mora izvući pouke iz historije kako bi odbranili islam i njegov život.

2. SKRIPTA:
Dekadencija je uvijek padanje ispod perfektne norme, ali ipak uz ostajanje vezanim za tu normu, dok
je devijacija potpuno odstupanje od te iste norme. Osim toga, postoje dva oblika dekadencije: pasivni
i aktivni, jedan koji je Istok trpio tokom nekoliko proteklih stoljeća i, drugi, koji je slijeđen od strane
modernog Zapada u istom periodu i koji je zbog svog aktiviteta postao devijacijom. Renesansa u
islamskom smislu može značiti samo ponovo rađanje, doslovno re-naissance, islamskih principa i
normi, a ne ponovno rađanje nije – važno – čega. Svaki znak života nije znak istinskog života, a svaka
aktivnost koja se zbiva među muslimanskim narodima nije bezuslovno islamska aktivnost, pogotovo u
ovom dobu pomračenja mnogovrsnih razumijevanja istine. Renesansa se u islamskoj predodžbi
podudara sa tedždidom, ili obnovom, koji se u tradicionalnom kontekstu poistovjećuje sa funkcijom
obnovitelja ili mudžeddida.

3. SKRIPTA:

Poam dekadentno – zaostalo često se spominje u djelima moderni muslimanskihh učenja. Postavlja
se pitnje dekadentno u odnosu na što? Mora postojati norma kojom se nešto mjeri i u odnosu na
koju se sudi kao dekadentno. Neki uzimaju rana stoljeća islama kao normu, dok većina svjesno ili
nesvjesno uzima vrijednosti modernog zapada. Najbolji primijer za to je nauka, te se za islamsku
civilizaciju smatra da je počela padati kada je prestala produkovati istaknute naučnike. Oko 13, st. sve
u islamu: od matematike do filozofije iznenadno propada, a tačno tada intelektualni kontakt između
islama i Zapada dostiže svoj vrhunac. Većina autora uzima ovaj period, međutim zanemaruju važnost
islamske astronomije u 15, st, te islamske medicine u 18 st. Da je dekadencija ovakva kakva je
predstavljena od tih modernih muslimanskih autora koji su u potpunosti prihvatili zapadne norme
zahvatile islamski svijet tako rano, islamska civilizacija bi odavno trebala biti mrtva. Što se tiče pojma
devijacija – skretanje s puta, odstupanje, zastranjenje, on je rjeđe u upotrebi od strane modernista i
susreće se samo u pisanjima ortodoksnijih muslimanskih autora koji su još uvijek svjesni religijskih
normi. Kad dodđemo do pojma renesanse nailazimo na različite upotrebe od umjetnosti, literature
do politike. Podmuklo u upotrebi riječi renesansa, je to što podsjeća na renesansu na zapadu kada je
ponovo rađanje duhovno mrtvih elemenata grčko-rimskog paganstva. ti negativni elementibili su
integrisani u kršćanstvu od strane crkvenih otaca, posebno svetog augustina, te su spriječili procvat
kršćanske civilizacije.

Šta ovi termini mogu stvarno značiti ako prihvatimo puni autoritet Kur ana i Sunneta kao postupno
objašnjenje tradicije u fazama do danas? Renesansa u islamskom smislu može značiti samo ponovo
rađanje islamskih principa i normi, a ne ponovo rađanje nije važno čega. Ona se u islamskoj
predodžbi poklapa sa tedždidom ili obnovom. Ono što mnogi muslimani smatraju renesansom je
ponovo rađanje, odnosno, iskorjenjivanje džahilijeta i svega negativnog što je bilo prije islama.
Musliman udaljen od modernizma sigurno može iskusiti duhovnu obnovu, u isti mah ostajući
ravnodušan prema onome šo se odvija u modernom svijetu. Ali muslimanski lider koji želi obnoviti
intelektualni život islamskog svijeta koji je pod tako temelljitim pritiskom zapada i moderne
civilizacije uopće, a taj lider dolazi sa zapada u islamski svijet, ne može se nadati da može donijeti išta
osim pozamašne kritike modernizma i modernog svijeta. Krajnje je vrijeme za one koji hoće govoriti u
ime muslimanske inteligencije i koji žele na svojim lećima iznijeti rnesansu islama da prestanu
govoriti o poziciji inferiornosti Zapada i da modernom sijetu počnu primjenjivati mač metafizičkog
razlučivanja, sadržan u najčiščij formi, Šehadetu. Dekadencija je dakle padanje ispod perfektne
norme, ali ipak uz ostajanje vezanim za tu normu, dok je devijacija podpuno odstupanje od te iste
norme. Najvažnije za muslimane danas jeste da ostanu mjerni svojih riječi, nepromjenjivim
principima uprkos promjeni vremenskih događaja a onda primijeniti te principe na bilo koju situaciju
sa kojom se suoče.

1. Dekadencija,devijacija i renesansa po S.H. Nasru?

Dekadencija-(propadanjeili slabljenje društva)-često se pojavljuje u djelima modernih
muslimanskih učenja,koji se pozivaju na stanje islamskogsvijeta prije dolaska
modernizma,kao na nešto što bi moglo biti opisano kao dekadentno.Kada govorimo o
modernim muslimanskim autorima po njima bi trebaloda je islamska civilizacija već odavno
mrtva,izumrla ovakav stav je posljedica njihovog potpunog prihvatanja zapadne norme
vrednovanja.
Devijacija- znači da više niste na pravom putu.Dekadencija je uvijek padanje ispod perfektne
norme ali ipak sa jednim dijelom ostaje vezan uz normu dok je devijacija potpuno odstupanje
od te iste norme.
Renesansa- ono što se pod islamom podrazumijeva kao renesansa jeste povratak izvoru
islama a ne ponovno rađanje kao šro se to interpretira na Zapadu,dakle naša renesansa je
ono što na vraća,približava Poslaniku a.s., i ashabima te ponovna primjena principa istinske
prirode islama.

2. Ideje S.H. Nasra o krizi islamske civilizacije?

Seid H. Nasr je tradicionalista bio, tradicionalsti su smatrali da je u pitanju kriza tradicionalnih
vrijednosti te tradicionalisti potpuno povjerenje imaju u tradiciju a manje u društveni
inžinjering,treba poštovati vlast,nemaju puno sluha za demokratiju
Ideal-Medina iz doba Poslanika a.s.,renesansa-vraćanje tim
vrijednostima,Poslaniku,ashabima....
Kur'an govori o devijaciji,skretanju sa puta,potpuno odstupanje od idealne norme,vise niste
na pravome putu.Kriza tradicionalnih vrijednosti.
3. EBU SULEJMAN – KRIZA MUSL. MIŠLJENJA

Savremena islamska esela (jedino mišljenje): srž krize umeta je degradacija i ljudska patnja pored svih
materijalnih potencijala vrijednosti i principa. Već nekoliko stoljeća ummet je u padu pod utjecaj
evropske imperijalističke moći. Umet nije u stanju ni da prehrani sebe. U svojim prvim stoljećima
ummet je imao bogate centre, posjede i dr. Polazne tačke za savladavanje krize su sljedeće: 1.
Imitiranje stranog rješenja, posuđivanje iz iskustva Zapada (individualizam, sekularizam, ateizam,
kapitalizam i dr.). 2.imitiranje historijskog rješenja , oslanjanje na historijsko iskustvo bez obzira na
vrijeme i mjesto. 3.Islamsko esela rješenje, primijeniti rješenja iz autentičnih islamskih izvora, na
probleme umeta. Umet je izabirao historijski pristup ali on ne uspijeva odgovoriti izazovima
modernog života. Da su ta rješenja djelotovorna ne bi danas umet bio u krizi. Tradicionalna rješenja
često vode apsurdnosti i krajnosti i često su završavala u diktaturi. Nije rijedak slučaj izolacije
intelektualaca od strane beskrupuloznih vladara koji su paralizirali islamsku kulturu i civilizaciju. Tako
je umet postao žrtva despotizma, siromaštva i politike zaostalosti. Osmanko carstvo je počelo
imitirati rješenja sa zapada uvjereno da je to rješenje ka napretku. Međutim, zapad nije uspio
prenijeti svoje znanje umetu. Turci su mislili da se reforme moraju odvijati na zapadnjački način.
Reforme su krunisane ustavom Midhat-paše a pokušaj reformi nije bio uspješniji od prethodnih,
turske su vođe preferirale važnost nacionalizma. Reforme je nastavio Kemal Ataturk prihvatajući
sekularizam, poništili su sve zakone i zamijenili ih evropskim. Propadanje je nastavljeno
nesmanjenom mjerom. Kod historijskih rješenja valja imati na umu da oni ignoriraju elemente
prostora i vremena. Ipak, nepredvidivi događaji su sastavni dio problema. Fenomen historijskog
pristupa je povezan sa borbom za vlast, poraženi su se povukli iz političkog života i postali
intelektualna i vjerska opozicija. Njihova izolacija se nastavila kroz stoljeća što ih je navelo da prihvate
konzervativni pristup u politici i vlasti. Nakon stagnacije, slabljenja i propadnja umeta alternativa je
tražena u prethodnim rješenjima.

Pristup savremene islamske ''esale'' je pozitivna akcija i reforma umeta zasnovana na islamskim
principima. Ovo je potreba umeta, prvenstveno znači ''sveobuhvatnost'' sposobnost, tehničko
vodstvo i ispravna metodologija. Islamsko društvo treba da se ističe pomoću šure, pravde,
solidarnosti, bratstva i td. Da bi se esela prihvatila ona treba da bude podsticaj pozitivne religijske
perspektive i superiornost u djelotvornom mišljenju. Esela je proces spajanja vjerskih i svjetovnih
mišljenja, uspostavljanje veze između razuma i Objave.

HISTORIJSKI KORIJENI KRIZE

Prvi znak krize umeta je pojava fitne (smutnje) tokom serije građanskih ratova u islamskoj državi
tokom hilafeta Osman bin Affana. Rezultat je bio pad hilafeta, pa je potrebno razjasniti tu situaciju u
ponašanju umeta. Najvažniji faktor je neprimjetna promjena u osnovi političke moći. Broj ashaba je
sve manji a sve veći broj beduinskih regruta. Čisti islamski principi nisu više bili vodeća snaga te su
sukobi bili neizbježni kao i pad hilafeta u ruke despotskih plemena Emevija. Vremenom su u islamsku
zajednicu ulazili i drugi narodi (Perzijanci, Indijci, Turci, Afrikanci). Rascjep je nastupio i između
političkih i vjerskih intelektualnih vođa što je rezultiralo nacionalni i teritorijalni establišment. Vjerska
inteligencija nije uspjela da pridobije podršku masa sve više kritikujući političku vlast. Zbog toga su
često zatvarani i sputavani. Tako je islamsko društvo ušlo u krizu misli i institucija. Rascjep između
vjerske (intelektualne) i političke vlasti bit će razlog svih bolesti koje su kasnije napadale umet. To je
dovelo do paralize uma koji je ostao unutar džamije. Ovaj događaj je vodio zatvaranju vrata idžtihada
iako se njegova vrata nikada ne mogu zatvoriti. Političko vodstvo lišeno inteligencije postalo je
despotsko i diktatorsko.

SRŽ KRIZE I BUDUĆNOST UMETA

Muslimanski um sjedi skrštenih ruku, postao je zarobljenik osnovnih poimanja i pristupa, bez kursa u
budućnosti. Temeljnim vrijednostima islama niko ne može prigovoriti, ipak neprijatelji islama pažljivo
biraju temu i vrijednost koju napadaju. Procjep između teorije i prakse postao je sve veći sve dok nije
došlo do podjele glavnih principa islama: 1. Očuvanje i interpretacija tekstualnih izvora islama, 2.
Pravila i pristupi analizi društvenih uvjeta, okolnosti i drugih promjenjivih kategorija. Kriza misli je
kriza u uspostavi društvenih nauka koje mogu pomoći umetu u izgradnji misli, institucija i politike.

PAD MUSLIMANSKOG SVIJETA

Politički uzroci pada. Gotovo ni iz čega Turska se razvila u jednu od najmoćnijih sila svijeta. Nakon
Sulejmanove vladavine Otomanska imperija na odgovorna mjesta postavlja ulizice, nesposobne i
neodgovorne osobe. Državni činovnici su se okrenuli zgrtanju novca i poreza, prekomjernog
bogaćenja i grabeži. U vrijeme Sulejmana Veličanstvenog dato je pravo Frnacuzima u trgovini koje su
ovi iskoristili za prestiž. Bune koje su bile neminovne pokušavali su riješiti reformama (tanzimat).
Uzbeci u Turkestanu i Safavidi u Iranu nastadoše poslije rascjepa timuridske moći. Safavidi kao šiiska
skupina okrenuše se politici i jačanju svog položaja ističući Isamila za vođu šiita. Safavidi Perziju
ponovo učiniše nacijom, vrhunac moći za vrijeme Abbas Velikog. Treće veliko muslimansko carstvo je
Moguli u Indiji za vrijeme Akbara, Džahandžira Šah Džahana i Aurangziba. Uzrok propasti su
nesposobni nasljednici carstva. Na kraju su prevlast uzele kolonijalne sile: Britanija, Franscuska,
Portugalija i Holandija. To je posebno slučaj sa Indonezijom gdje su provalili kolonijalisti sa krstaškim
duhom. Oni su zavladali svim malajskim ostrvima uz brutalan teror nad muslimanima. Muslimani su
nazadovali i gubili mogućnost prilagođavanja situaciji. Um čovjekov bježi od odgovornosti, bježi od
slobode za koju će odgovarati. Tako muslimani odustaše od toga da misle o sebi. Postadoše duhovni
ljenjivci i slijepi nasljednici prava imama i pravnika koje su prihvatali slovom umjesto duhom.
Autoriteti muslimana postadoše nabadanja i prazna umovanja neznalica i slijepih pristaša. Nauka je
diskreditovana pod izgovorom da ide u materijalizam, spoznaji je pridavana mala pažnja. Misticizam
postade velika religija koja društvo zabavi mističnim stvarima. Obožavanje svetaca ubrzo postade
obožavanje grobova. Misticizam je razvijao ravnodušnost prema društvenom moralu. Najteže
razdoblje je oko 1850.g. mase žive u neznanju, kraljevi plemstvo rastrošno i autokratski.

2. SKRIPTA:

Svako ko se bavi proučavanjem ummeta uviđa trenutnu zaostalost njegove kulture, njegovu političku
degradaciju i ljudsku patnju. To je srž krize. Zbog toga je jedini prirodan put za ummet put reforme,
obnove i preporoda. Razlozi slabljenja ummeta sežudaleko u prošlost gdje je tokom teritorijalnih
širenja došlo do masovnog mješanja beduina na frontu i učenih ljudi. Ono što je oslabilo ummet jesu i
same podjele među muslimanima ali i svrgnuće trećeg halife, Osmana ibn Affana. Sve postaje još
komplikovanije uslijed širenja etnocentrizma, nacionalizma..

Prvi znak pojavljivanja krize u umetu bilo je pojavljvanje fitne tokom serije građanskih ratova u
islamskoj državi. Tada je kao mučenik smaknut Osman ibn Affan. Ti unutarnji sukobi doveli su do
raspada hilafeta a najveći razlog istih jete neprimijetna i neizbježna promjena u političkoj moći.
Dominacija beduina u vojsci koja je dovela do pada hilafeta i stupanja na vlast emevijske dinastije,
bila je prvim uzrokom promjene i odstupanja. Ali procjep je nastao među vodečim ličnoszima društva
između polotičkog i vjerskog i taj procjep je jeddan od najvažniji faktora slabljenja. To je predstavljalo
početak slabljenja muslimanske moći, pucanja strukture muslimanskog društva i krize u islamskoj
misli. Ovaj žalosni razvoj događaja doveo je do zatvaranja vrata idztihadu. Procjep je također vodio
nastajanju političkog vođstva koje je bilo lišeno intelektualne osnove. Ebu sulejman smatra da je rž u
islamskoj misli. On kaže da ako se metodologija islamske misli nee podvrgne promjenama i ako se
njeni pristupi ne isprave, muslimanski um će ostati nesposoban. Vrlo je važno da shvatimo da se
propusti u životima muslimana ne mogu nikako povezati sa vrijednostima, siljevima i svrhama islama,
nego radije sa načinom na koji muslimani razmišljaju, opažaju i rezonuju. Tokom vremena vidna je
razlika između teorije i prakse i ciljevi su za muslimane tako postavljeni da su bivali nedostižni. A
intelektualno vođstvo zbog svoje izolacije iz društva rijetko je ispunjavalo svoje društvene
odgovornosti. Kriza muslimanskog uma je bila povezana sa dostizanjem viših islamskih ciljeva i
otjelovljenjem islamskih vrijednosti. Zbog toga je ona, po svojoj suštini i pristupu, kriza misli ali i kriza
metodologije, koju ummet ne posjeduje u društvenim naukama. Kriza muslimanske misli je kriza u
uspostavi društvenih nauka koje mogu pomoći u izgradnji njegove misli, organizacije, institucija i
politike. Treba krenuti od onoga što je vidljivo i polahko to mijenjati. Ništa se ne ože preko noći
promijeniti niti poboljšati!

1. Kako je došlo do krize po Abdulhamidu Ebu Sulejmanu?

Ebu Sulejman korijene krize vidi malo dublje u prošlosti.On smatra da je korijen krize brzo
širenje islama.Ummet prima ljudi za koje nije spreman.Šireči svoje granice islamska država i
islam dolazi u situacije kao što su: žena koja nije znala da je blud zabranjen pa je vanbračno
zanijla svoje dijet.Većinske muslimanečine beduini koji su polahko preuzimali vlast,postoji
kombinacija predislamskih i islamskih kvaliteta.Fitna- među prvim uzrocima pojave krize koja
se pojavila u islaskoj državi usljed građanskih ratova,takvo stanje rezultira padom
hilafeta.Ulema sve češće dolazila u sukob sa vlastima,imamo primjerrice četiri imama
mezheba koji su mučeni zbog suprostavljanja vlastima.Zatim ulema se povlači u dzamije a
vlast vodi svoj posao.
Kriza je misaona,ona misli a ne vjerovanja.

OD KAD SEŽU KORJENI KRIZE PO ABDULHAMIDU?

Prvi znak pojavljivanja krize u ummetu bilo je pojavljivanje fitne (smutnje) tokom serija tragičnih
građanskih ratova koji su izbili u islamskoj državi. U slijedu događaja, koji je uključivalo i izazove od
strane tadašnjih Perzijskog i Istočnog rimskog carstva, otvorena je mogućnost i arapskim beduinskim
plemenima da se uključe u redove muslimanske armije, mada su još uvijek bila zadojena
etnocentrizmom i predrasudama. Dok se broj novih beduinskih regruta povećavao, broj veterana
ashaba se smanjivao, jer su mnogi završili kao mučenici tokom prethodnih osvajanja. Neizbježni
rezultat takvog razvoja događaja bili su međusobni sukobi i konačni pad hilafeta, na čije mjesto je
sada došla vladavina plemena sa etnocentričnim i despotskim plemenskim vođama dinastije Emevija.
Kako je vrijeme prolazilo, brojni Perzijanci, Indijci, Turci, Afrikanci i drugi ulazili su u islamsku vjersku
zajednicu, ali bez prednosti koji je pružao kompletan islamski odgoj, u kojem nije bilo mjesta za
njihove stare predrasude i predislamska shvatanja. Kada su stoljetni građanski ratovi iscrpili vjersku
inteligenciju, njeni pripadnici su se povukli daleko od političkog vodstva, odustajući od svakog
pokušaja stvaranja značajnije opozicije. Strategija novog političkog vodstva bila je sputavanje vjerske
inteligencije i prisiljavanje njenih članova na pokornost. Procjep između političkog i vjerskog
intelektualnog vodstva ummeta predstavljao je početak slabljenja muslimanske moći, pucanja
strukture muslimanskog društva i krize u islamskoj misli i institucijama.

OBJASNI INTELEKTUALNU KRIZU!

Kako je vrijeme prolazilo, postajalo je sve teže ignorirati krizu muslimanskog uma, jer je procjep
između teorije i prakse postajao sve veći. Muslimanski ciljevi pretvorili su se u nedostižne nade i
nestvarne želje, a muslimanska dostignuća postala su samo dio historije i sjećanja na prošlost. U
momentu kada se političko vodstvo odvojilo od intelektualnog vodstva, ummet je izgubio i svoj put i
svoju sposobnost obnavljanja. Podjela je prouzrokovala sklonost doslovnim tumačenjima, taklid,
povlađivanje i praznovjerje u toj mjeri da su postali svakodnevna praksa. Ummet je izgubio svoju
sposobnost rađanja novih ideja, osavremenjivanja svojih institucija i kreiranja planova, sredstava i
politika koje bi bile suštinske za daljnji civilizacijski napredak. Uzroci političkog i intelektualnog
propadanja proširili su se na čitav ummet i njegovo vodstvo. To je bilo kretanje koje je praktično
rezultiralo raspadom historijske islamske društvene strukture. U momentu kada se političko vodstvo
odvojilo od intelektualnog vodstva, ummet je izgubio i svoj put i svoju sposobnost obnavljanja.
Podjela je prouzrokovala sklonost doslovnim tumačenjima, taklid, povlađivanje i praznovjerje u toj
mjeri da su postali svakodnevna praksa. Ummet je izgubio svoju sposobnost rađanja novih ideja,
osavremenjivanja svojih institucija i kreiranja planova, sredstava i politika koje bi bile suštinske za
daljnji civilizacijski napredak. Intelektualno vodstvo, zbog svoje izolacije, vrlo je rijetko ispunjavalo
svoje društvene odgovornosti. Umjesto toga, ono se posvetilo izučavanju vjerskih tekstova, njegujući
oazu vjerskih nauka i čuvajući kompliciranost klasičnog arapskog jezika. Ove aktivnosti vodile su
nastajanju tekstualnih nauka Kur'ana, hadisa i arapskog jezika.

4. KARČIĆ- ZAPAD I MUSLIMANSKI SVIJET – JEDNO MUSLIMANSKO GLEDIŠTE

Stoljetnu historiju muslimansko zapadnih odnosa karakteriziraju vojni sukobi ali i mirni kontakti
kulturna razmjena i obostrana korist. Za muslimane je povjesno pamčenje krstaških ratova teško
izbrisivo. Krstaški ratovi koje je otpočeo papa Urban II 1905 imali su religijski defiisan cilj da se osvoje
Jerusalem i druga sveta područja koje su u ono vrijeme kontrolisali muslimani. Nakon osvajanja
jerussalema od strane križara u julu 1099 uslijedio je pokolj muslimanskog stanovništva. Sve kasnije
sekularne prijetnje ili vjerske sa zapada bile su posmatrane od strane muslimana kao krstaški ratovi.
Španska rekonkvista koja je rezultirala uništenjem muslimanske i jevrejske kulture u rpaniji nakon
1492 g, bila je predstavljena religijskim terminima kao krstaški rat. Španski i portugalski kraljevi su
nastavili krstaške ratove protiv muslimana u Sjevernoj Africi tokom 16. I 17 stoljeća. Ugnjetavano
muslimansko stanovništvo je i dalje kolonijalna osvajanja muslimanskih zemalja doživjelo kao
nastavak krstaških ratova iako su kolonijalizatori primarno bili vođeni ekonomskim i političkim
motivima. Britanska okupacija Palestine nakon poraza Osmanlija u Prvom svjetskom ratu je također
potakla negativnu percepciju zapada na istoku. Rat u Bosni i Hercegovini od 1992 do 1995 bio je čin
agresije Srbije i Crne Gore protiv međunarodno priznate republike BiH. Pored toga to je bio pokušaj
da se uništi njena muttietnička struktura putem genocida nad bosanskim muslimanima i drugim
nesrpskim stanovništvom. Srpski i Grčki mediji su i ovaj rat predstavili kao krstaški.

Zelena opasnost:

Od vremena iskrcavanja arapa-muslimana na Iberijsko poluostrvo 711 pa sve do osmanskog poraza

pod Bečom 1683 godine, muslimani su u Evropi posmatrani kao oličenje neprijatelja. Zato se kralj
Charls Manel smatrao spasitelje ili izbaviteljem Evrope od neprijatelja pobjedom protiv muslimana u
Španiji, jer je spasio Evropu od „još jedne invazije muslimana“. Takva slika se ponovno pojavila u
Evropi jačanjem Osmanske države.Njeno osvajanje Konstantinopola i širenje na centralnu Evropu
ugrozili su postojanje srednjovjekovne Evrope. Za mnoge Evropljanje sama riječ Turčin znači
neprijatelj, nasilnik nevjernik koji svoju vjeru širi mačem. Strah od turaka je duboko u evropskoj
podsvijesti i izražen je i kroz kulturu. Također i u današnje vrijeme posmatrajući imigrante i stalna
pitanja o prihvatanju Turske u EU, nailazi na odbijanje od strane evropljanja jer bii to po njihovom
značilo kraj EU-a, jer su njihova razmišljanja utemeljena na rimskom pravu i krčkoj filozofiji i
kršćanstvu. Takvi stavo negiraju islam i takvi stavov onemogučuju da Evropa bude multietnička.

Prevazilaženje bremena historije

Gledano iz perspektive kulturne razmjene, važno je zapamtiti da su Evropski studenti studirali na

muslimanskim univerzitetima u Španiji tokom srednjeg vijeka a da su muslimanski studenti počeči
pohađati nastavu na evropskim univerzitetimapolovinom 19. Stoljeća. U pogledu stvaranja povjesne
svijesti takva će saznanja za buduće generacije biti mnogo važnija od krstaških ratova u Jerusalemu ili
osmanske opsade Beća.

Percepsije i stereotipi o zapadu u muslimanskom svijetu

Iskrivljene predstave o drugima obično uzimaju oblik predrasuda i stereotipa. Vrijeme kolonijalizma
dovelo je do pojave etnocentrizma, krejirajući tako ideološke i psihološke osnove za političku i
ekonomsku dominaciju. Za prekretnicu odnosa između muslimana i zapada, mogli bismo uzeti
polovinu 19, stoljeća, odnosno vrijeme kada se u zapadnom diskursu pojavilo istočno pitanje. U
početku su arapi i muslimani očekivali od zapada da ih spasi od nazadovanja i zaostalosti u koju ih je
dovela sve slabija Osmanska imperija. Negativno shvatanje Zapada smatralo je njegove političke
sisteme i vlade kolonijalizatorskim silama, spremnim da uniste svakoga ko bi mogao ugrozitinjihove
vojne i političke interese.

Nepovjerenje muslimana o Zapadu dodatno je eskaliralo nakon otkrivanja vezeZapada sa politikom i

vojskom kolonijalizatora. Neprijateljski stereotipi o zapadu

Percepcija o muslimanima od strane zapada

Mišljenje da je modernost isključivo Zapadna izazvalo je negativne posljedice na odnose između

muslimanskog svijeta i Zapada.Islam se posmatrao i posmatra kao prijetnja. Na zapadu su muslimani
obično predstavljeni kao neobrazovani, necivilizirani itd..

Termin fundamentalizam koji je inaće nastao u Americi u 19.st. da bi opisao antimodernističke

kršćane danas je psotao rezervisan isključivo za muslimane. Često se sugerira da postoji neraskidiva
veza između islama i nasilja. Isam je lažna vjera i biti musliman i biti moderan-nemoguće! Pogrešno
shvatanje i stereotipi i klišei u zapadnim medijima, kulturi i politici, značajno formiraju sliku islama i
muslimana na Zapadu. Razvoj savremenih medija doveo je do širenja iskrivljenih predstava o islamu i
muslimaanima. Osnovni intelektualni resurs za stvaranje i ponavljanje ovih predstava je bio
orjentalizam. Raznolik pristup izučavanju muslimanskih društava, diferencijacija između ideala i
stvarnosti te konceptualni dinamizam uopće ne postoje u diskursu orjentalizma. Tako se stvara
iskrivljena slika o muslimanima i islamu a ona se dalje širi kroz medije u narodne mase.

Uprava i razvoj u muslimanskom svijetu i dupli standardi

2. Muslimanske percepcije zapada?

a) Zapad kao neprijatelj- na zapad se gledalo kao na dominantnu silu u političkom smislu
koja je spremna da prekine svaki projekt koji može ugroziti vojne,političke i sve druge
interese,naravno pojava teorija zavjere i u skladu s njima nepovjerenje.
 b) Kolonijalna sila- muslimani zapad smatraju kolonijalnom silom,ali su zaluđeni njihovim
ostvarenjima,primjerice naučnim.Ovdje se javlja kontradiktornost-dupli standard kod
muslimana.
c) Izrađujući zapad-priželjkuje resurse Trećeg sviijeta- muslimanske zemlje se priključuju
lijevoj strani,ukorijenjen stereotip muslimana prema zapadu,nakon Vijetnamskog rata i
oslobodilačkih pokreta u J.Americi.
d) Veliki šejtan- pojavom islamskog džihada u Paalestini,sukob između izraela i Palestine
dobija vjerski predznak,stranci sa zapada smatrani potencijalnim špijunima Izraela.
e) Prijetnja identitetu i kulturnoj specifičnosti- dolazi do omalovažavanja Francuskog i
Zapadnog sekularizma i povezivanja sa ateizmom,omladina poticana da se opire
Zapadnim idejama kako bi se fokusirala na vjersske obrede-potkopava se tolerancija
prema drugom,koncept globalizacije što podrazumijeva prijetnju identiteta i kulturne
f) specifikacije,vremenom ontagonizam prerasta u neprijateljstvo prema zapadu(SAD-
u).Zahvaljujući stavovima Francuske i Njemačke po tim pitanjima dešava se pozitivan
preokret u percepciji zapada od strane muslimana gdje dolazi do prostora za
uravnoteženje i analitičko percipiranje zapada.

2. Zapadne percepcije muslimana?

a) Iskrivljena slika o muslimanima na zapadu
b) Muslimani predstavljeni kao:barbari,zaostali,te naravno u glavama Zapadnjaka pojavljuje
se slika muslimana gdje smo puni vjerskog fanatizma,slika represeije,manja slobodei
ljudskih prava(žene),slika zelene opasnosti;predstavljali islam kao lažnu i neutentičnu
vjeru-Kur'an nije originalan izvor,islamski izvori nisu dovoljno pouzdani za izučavanje
islama i slično.
c) Muslimani su neobrazovani,necivilizirani,sputavaju svoje sexualne potrebe,žene su im
mašine za rađanjeprepreka modernizaciji.
d) Muslimani su stranci na Evropskom tlu bez obzira na etničku pripadnost od kojih treba
očistiti evropski teritorij= vratiti ih odakle potiču naravno u Aziju.

3. Zelena opasnost?
Nakon što je za Evropu nastala „crvena“ opasnost morala se pronaći nova „zelena“
opasnost.Zapad je morao napustitilažnu prijeteću sliku koja se često prikazuje kao muslimani
koji pod zelenom zastavom islama pripremaju napad na tvrđave blagostanja Zapada sa
sabljom u jesnoj a Kur'anom u drugoj ruci.Od vremena arapsko-muslimanskog iskrcavanja na
Iberijsko poluostrvo do poraza pod Bečom muslimani su u Evropi posmatrani kao
neprijatelji.Slika „zelene opasnosti u Evropi se ponovo pojavila sa usponom Osmanskog
carstva.Za mnoge Evropljane prvi susret sa Islamom i njegovim sljedbenicima dogodio se u
sjeni osmanskih zastava,bubnjeva,konjenika,...U psihologiji Evrope je usađen strah od
Turaka.Turci zbog svoje muslimanske kulture nisu dobri da budu dio Evrope koja je izgrađena
na grčkoj filozofiji rimskom pravu i kršćanstvu.

3. Obrazloži 3 teme u muslimansko zapadnim odnosima?

a) Pitanje Palestine- napad Palestine od strane Izraela,Zapad o tome šuti,dok s druge strane
na sav glas zbori o ljudskim pravima itd.Ovdje Izrael biva prikazan kao žrtva a Palestina iz
koje je narod protjeran koja je prava žrtva biva prikazana agresivnom
b) Rat i okupacija Iraka od strane američkih i britanskih trupa- SAD navodno napale Irak
kako bi ga razoružale,međutim postupaju krajnje nehumano ne daju im priliku da se
brane.Oduzeta sredsva za samoodbranu.
 c) Drugi problemi koji pogađaju muslimanska pordučja: situacija na Balkanu- Rat u BiH
1992-95'-čin agresije Crne G. I Srbije protiv R.BiH a pored toga bio je pokušaj da se uništi
njena multietnička struktura ,genocifom nad muslimanima i drugim načinima

4. Posljedice teorije o sukobu civilizacija po muslimanski svijet?

a) Ohrabrivanje opsesivne političke tendencije u muslimanskim zemljama
b) Represija nad muslimanskim manjinama se toleriše kao čisto unutarnjepitanje datih
zemalja
c) Međunarodne koalicije stvorene protiv moguće islamske opasnosti

5. NAWAB – ORJENTALIZAM

Najraniji negativni dodiri izmedju muslimana i zapada vezani su za krstaške ratove. Nakon toga
počinju studije islama na zapadu, čiji cilj je bio dvostruki: apologetski(odbrana svojih stavova) i
misionarski. Robert ketonski je bio prvi koji je preveo Kuran na latinski 1143, a i nako 5.st.bio je
osnova za prijevode na duge jezike. U 13.st veliki napori da savladaju arapski jezik i doktrine islama.
To su radili iz političkih ekonomskih i diplomatskih razloga, ali su te studije bile u nadleštvu
svećenstva. Mnoga djela napisana u 16 i 17 stoljecu bila su neprijateljska prema islamu, posebno u
Njemackoj jer je vladala mržnja prema Turcima. Henry Stubbe i još neki pokušali su pisati hrabro i
nepristrasno o islamui njegovu poslaniku medjutim nisu svoje radove smjeli objaviti, tek je to
objavljeno u 20. Stoljecu. S reformacijom i prosvjetiteljstvom, znanstvenici iz svih dijelova evrope bez
obzira na njihove motive i ograničenja – posvetili su svoje živote izučavanju islama kao religije i
civilizacije i studiranju arapskog i drugih muslimanskih jezika i literature. To je udarilo temelje za
osnivanje studije o islamskim disciplinama. Naziv orjentalisti postoja je jos od kraja 18.st i
muslimanski znanstvenici su dužnici zapadnjacima tog vremena zbog izvanrednog doprinosa
islamskim studijama. Kuranski tekst se pojavljuje u evropi i postoje već prijevodi direktno sa arapskog
jezika. Neki orjentalisti su posvetili svoje živote izučavanju islama i arapskog jezika. Iako su dostignuća
orjentalista brojna i zasližuju respektnjegov imiđ u muslimanskom svijetu je okaljan. Nekoliko je
razloga za to. Neki od predstavnika orjentalizma su intelektualno pravdali imperijalizam i glasno ga
podržavali. Oni su podigli prepreke uzajamnom razumijevanju umjesto da rade na njihovom
otklanjaju. Ali upravo zbog toga sto su orjentallisti raznolika skupina a ne monolitna grupa. Neki su
pokušali biti objektivni i fer, drugi su utonuli u predrasude i mržnju, neki su služili svojim vladarima.
Oni su o poslaniku i islamu sudili iz njihove perspektive njihovih religija i povjesne i kulturne pozadine.
Među njima je bilo onih koji su bili spijui i radili za vlade ( snouck, edward ) ali i onih koji su bili veliki
postivaoci muslimana i branioci arapskog svijeta. Neki orjentalisti su znatno doprinijeli destruktivnom
odnosu izmedju muslimana i kršćana. Pokušavali su na islam da primijene istu metodologiju kao i na
judaizam i kršćanstvo.Tomas je 1840 godine odrzao predavanje o Poslaniku koje je uveliko dovelo do
razumijevanja izmedju muslimana i zapada. Muslimanska povelja boljih odnosa i dijaloga sa
kršćanima i jevrejima je proglašena u Kur anu a od strane kršćana, nedavno priznanje Muhameda za
vjeronastitelja može biti ključ kojim se otvaraju vrata za bolje razumijevanje pa i pomirenje između
mislimana i kršćana. Moramo priznati da postoje neke nepremostive teološke razlike ali da to ne
mora biti prepreka za zajednički rad u boljem razumijevanju i monoteističkom cilju. Pored razlika
treba da uočavamo i pozitivne osobine onog drugog. S obzirom da se vrijednosti islama i kršćanstva
mogu susresti na polju ulagaja, kombinirana finansijska moć muslimana i kršćana, pravilno
upotrijebljena, može imati značajan uticaj na poslovni svijet i njegove politike i može se suprostaviti
protivdruštvenim poslovnim praksama, gdje god pohlepa nastoji nadvladati javno dobro kao
poslovnu brigu.
 4. Evolucija i problemi orijentalizma?
Iako su dostignuća orijentalizma brojna,njegov imidy u islamskom svijetu je okaljan.Ima više
razloga tome:
a) Međusobna saradnja orijentalizma,kršćanskog prozelitizma i imerijalizma
b) Neprijateljski stav orijentalista prema islamu i Poslaniku
c) Orijentalisti-raznolika skupina-neki pokušavali biti objektivni a neki gajili mržnju
d) Neki su dizali barijere prema islamu i Poslaniku a neki su ih spuštali pokušavajući da
izgrade dobre odnose
e) Tokom zadnjih godina neki orijentalisti su uvidjeli nepravedan odnos svojih kolega prema
Poslaniku,stoga su neki priznali Muhammeda,neki su postali muslimani studirajući islam
f) Sudili o Poslaniku i islamu iz perspektive vlastite i religije
g) Željeli primjeniti istu metodologiju na islam kao i na kršćanstvo i judeizam koja je jedna ot
temeljnih tačaka sukobljavanja,međutim povijest islama se znatno razlikuje od povijesti
kršćanstva i judeizma
h) Optuživali islam i Poslamika da posuđuju od židova i kršćana
i) Posmatrali Poslanika a.s. iz perspektive svog religijskog vođe Isusa

6. CIGAR- ULOGA SRPSKIH ORJENTALISTA

ULOGA SRPSKIH ORIJENTALISTA U OPRAVDAVANJU GENOCIDA NAD MUSLIMANIMA (N. Cigar)

Muslimani BiH su žrtve genocida srpske nacionalne ideologije obojene orijentalizmom. Broj takvih
orijentalista nije veliki, njihova učenost je beznačajna, ali ono što ih izdvaja značajnim jeste odnos
prema bosannskohercegovačkim muslimanima. Još od 1980.g. oni su isturena fronta antiislamskog
pokreta koji je značajno doprinio genocidu protiv muslimana. Oni su sa mržnjom pristupili
orijentalizmu a posebno islamu. Srpski memorandum SANU 1986.g. je obnovio nacionalne ciljeve
srba (Velika Srbija). Njegovo ostvarivanje je uključivalo teritorijalno proširivanje i etnički akskluzivitet
što je rezultiralo izbijanjem nasilja na terenu (prilikom sprovođenja). Početni zamah srpskog interesa
dao je Slobodan Milošević i Srpska pravoslavna crkva koji su omogućili nacionalistima da nesmetano
pokrenu političku mašineriju, političke organizacije, medije i dr. Postali su neraspoloženi prema
islamu i muslimanima a srpski orijentalisti su podupirali, opravdavali i pomagali takav antiislamizam.
Umjesto da šire atmosferu koegzistencije i miroljubivih rješenja oni su doljevali ulje na vatru šireći
strah i mržnju kod Srba. Mnogo prije raspada Jugoslavije oni su stvorili stereotip o muslimanima kao
stranom faktoru, koji prijeti da ugrozi srpske interese. Oni su muslimanski zajednicu diferencirali i
izolirali na negativan način osuđujući muslimane kao abnormalne, namjerno su tumačili pogrešno
islam i interes muslimana. Razliku između ''nas'' i ''njih'' u srpskim medijima često je izlagao Darko
Tanasković. Njhove teze sadrže: 1. Muslimani su tuđi kao stranci. Islam je nešto nezadno, suprotno
srpskoj kulturi, nemoralno, muslimani nemaju mjesta u Evropi. Pokušaj muslimana BiH da dokažu
kako su oni evropski narodi i da pripadaju Evropi, Tanasković naziva apsurdom. Nada Todorov ističe
da muslimanski način života nije evropski pa otuda tu i ne pripadaju muslimani. Korijen takvog života
po Miroljub Jevtiću jeste kulturni ekspanzionizam muslimana koji čovječanstvu nameću svoje
vrijednosti, 2. Islam kao ostatak prošlosti, nazadan, iz kolonijalnog doba. Srpski orijentalisti tvrde da
islam mrzi sve što nije islamsko a posebno prezire pravoslavlje, 3. Islam i nasilje. Orijentalisti nastoje
islam prikazati nasilničkim, Tanasković ističe da je Kur'an posebno autoritaran, ugrožavajući i
prijeteći. Jevtić tvrdi da je za borbenost muslimana odgovoran njihov odgoj. 4, muslimani kao
izdajice, bosanski muslimani su izdajice jer su konvertirali na islam. Orijentalisti insistiraju na tome da
su muslimani stvarno Srbi koji su napustili svoju vjeru. Na taj način žele da muslimane izoluju od
susjednih zajednica. Natalitet muslimana je izgovor kojeg oni ne mogu ''proždrijeti''. Tako su srpski
orijentalisti velikim dijelom delegitimirali i dehumanizirali muslimane kao ljudska bića.

MUSLIMANI KAO EGZISTENCIJALNA PRIJETNJA SVEMU

Ključna poruka srpskih orijentalista jeste da su muslimani neminovna i smrtonosna prijetnja. Islam je
najznačajnija prijetnja Jugoslaviji (Jevtić). Uspjeli su proširiti termin fundamentalizam kako bi podveli
mnoge aktivnosti muslimana pod tu rubriku.. On nije pravio razliku između muslimana koji prakticira
vjeru islam od drugih koji su formalno vjernici. Muslimani, tobože kuju zavjeru protiv zapad a
posebno protiv Srba (taktika tihog džihada tj. natalitet i gradnja džamija). D. Tanasković ga je
identificirao kao demografski džihad. Kada je Bosna napadnuta 1992.g. srpski naučnici su pojačali
upozorenja od islama i ''islamske države'' koju želi Alija. Oni žele islamizirati Srbiju.

Nikada nije zabilježeno da su ovi orijentalisti kritikovali etničko čišćenje muslimana, oni su to čak
nijekali i tražili opravdanje za ratne zločine. Na kraju, nije moguće izmjeriti u kolikoj mjeri su
orijentalisti bili rasistički nastrojeni i kolika je objektivnost njihova rada. Kao rezultat takvog rada su
iznuđene političke odluke u kojoj orijentalisti igraju ulogu savjetnika i stručnjaka za islamska pitanja.
Tako se stavljaju u ključnu intelektualnu poziciju nastajanju srpskih nacionalnih ideologija. Drugoga bi
trebali gledati kao i sebe.

2. SKRIPTA:

U središtu genocida nad muslimanima u Bosni jeste i srpska nacionalistička ideologija. Politizacija
srpskih orjentalista i njihova javna uloga rasli su u tandemu sa usponom srpskog nacionalističkog
pokreta u osamdesetim godinama ovog stoljeća. U tim godinama sri i svi njima bliski su postali
otvoreno neprijateljski raspoloženi prema islamu i muslimanima. Srpski orjentalisti su ih cak
podrzavali i propagirali atimuslimanstva. I tako umjesto da promoviraju atmosferu goegzistencije i
miroljubivih rješenja, srbijanski su orjentalisti igrali značajnu ulogu u dolijevanju ulja na vatru i
podizanju straha i mržnje prema muslimanima kod Srba. Jedno od kljućnih dostignuća srbijanskih
orjentalista jeste izdvajanje i izoliranje muslimanske zajednice u negativnom smislu, naravno.
Namjerno su krivo tumačili islam i iskrivljavali ciljeve islamske zajednice. Muslimani kao tuđi, kao
stranci- Za srpske orjentaliste islam se doima kao nešto više od sasvim jasno suprotnog pol,
negativnog, nazadnog, agreesivnog u suprotnosti sa svim pozitivnim sto se moze naci u srpskoj
kulturi. 1980 pocelo negativno prikazivanje muslimana sve do izbijanja stvarnog sukoba 1992.
Njihova ideja je da muslimani pripadaju jednoj tuđoj religiji i kulturi, analogno tome muslimani nikada
ne bi mogli imati mjesto u Evropi. Srpski orjentalist, Aleksandar Popovic napisao je pamflet da bi
informirao obrazovnu politiku o islamu, on tvrdi da je islam totalitaran sistem, ciji
totalitarizampremasa ono sto zapad moze shvatiti. Tanasaković i drugi orjentalisti portretiraju
muslimane kao zabludjeli element u društvu rugajuci se muslimanima i njihovim zahtjevima za
posebnom ishranom. Vidjeli su muslimane BiH kako su motivirani islamskim načinom života koji
nema ništa zajedničko sa evropskom civilizacijom. Islam kao ostatak proslosti- islam opisan kao stran i
nazadan.Sve sto je moglo ocrniti muslimane bilo je poželjno. Muslimani kao takvi su bili prijetnja
evropskoj civilizaciji. Islamski fundamentalisti refleksuju tamnu prošlost odnosno asocira na ropstvo
ne onako kako tocivilizirana osoba shvata nego kako to njihov Bog naređuje i shvata. Srb orjentalisti
kazu da islam mrzi sve sto nije islam a posebno da mrzi pravoslavnu religiju. Islam i nasilje- islam
portretiran kao imanentno nasilniki pa ima izjava o Aliji: Alija Izetbegović ne želi mir i da ne može
prihvatiti. Ukoliko bi prihvatio to bi značilo njekanje njegova pripadništva islamu. Jevrićevo tumačenje
navodne muslimanske spremnostina na ubijanje drugih se usredotočuje na njihov religijski odgoj i za
to krivi kur an. Nada Todorov objasnjava kako priče iz hiljadu i jedne noći imaju uticaj na djecu koja
odrastaju u krajevima koji su posebni po islamskom utjecaju. Muslimani kao izdajice- druga strana
njihove priče jeste ustvari da su bosnjacki muslimani izdajice jer su konertirali na Islam. Srb
orjentalisti skloni su iznošenju ostrih izjava da ustvari oni vode porijeklo od srba. Tvrde da je BiH
uvijek bila srpska i pravoslavna i da su muslimani samo srbi apostate.

5. Teze kojima su srpski orijentalisti širili strah od islama i muslimana?

a) Muslimani kao stranci- kao pripadnici strane i egzotične religije te zbog nje muslimanske
kulture nije mjesto u Evropi koja se zasniva na Grčkoj filozofiji,Rimskom
pravu,kršćanstvu,Srbi imaju veću legitimnost da žive u BiH
b) Islam kao dio prošlosti- Islam je prijetnja modernoj civilizaciji,refleksija „tamne
prošlosti“.Muslimani se zalažu za mnoge konzervativne stvari,oni su staromodni,ne
dozvoljavaju vanbračne odnose,alkohol itd.
c) Islam i nasilje- muslimani su barbari koji svoju djecu uče ubijanju kroz instituciju
kurbana.Danas životinja sutra ljudi.Jedna od orijentaliskinja navodi kako se djeca od
mladih godina uče nasilju kroz čitanje 1001 noći koja je puna eroticizma/erotsko djelo.
d) Muslimani kao izdajice- muslimani su prvenstveno bili srbi.Zatim su konventirali na islam
i tako izdali svojuprvobitnureligiju.Takav njihov čin bio je glavni uzrokprodora Osmanlija i
Osmanske okupacije.

TRI TEZE SRPSKIH ORJENTALISTA!

1. Muslimani su stranci na Balkanu, islam je stran na Balkanu i u Evropi, za Srbe su muslimani

sve suprotno od pozitivnog (strani, nemoralni,...)
2. Muslimani su zapravo Srbi koji su izdali „pradedovsku vezu“, oni su dvolični i imaju skrivene
namjere
3. Muslimani su nasilni

7. DAVUTOGLU- SUKOB INTERESA- JEDNO MUSL. MIŠLJENJE

SUKOB INTERESA (JEDNO OBJAŠNJENJE SVJETSKOG (NE)REDA)------Slobodni svijet nakon Hladnog rata
je postao međunarodna zajednica čije je strateško pitanje ideja globalizacije i tehnološkog napretka.
Fukuyamina teza (Kraj historije) iznosi poglede na svijet nakon pobjede demokratije (pad berlinskog
zida) i time razotkriva strukturu zapadne civilizacije. Fukuyama naznačuje i poremećaje u postojećem
svjetskom poretku što otvara analitički okvir za Huntingtonov ''sukob civilizacija''. Po njemu je
zapadna civlizacija odgovorna jer generira konflikte i krize, trgovačke ratove radi kontrole
međunarodne političke ekonomije. Geopolitički interesi imaju dvojnu ulogu: prilagođavanje novom
svjetskom poretku i smjena moći u globalnoj politici. Fukuyama vidi islam kao veliku prijetnju
liberalnim vrijednostima jer islam ima sistemsku ideologiju sa osobnim moralom i socijalnom
pravdom. Geopolitički interesi su u prirodnim resursima kojima raspolaže određena regija svijeta.
Veliki dio islamskog svijeta je bogat tim resursima (nafta, kobalt, ugalj, prirodni gas i dr.). To je jedan
od razloga zašto se vrši represija nad muslimanskim zemljama, destabilizacija njihovih pravnih
sistema i stvaranje pristrasne atmosfere protiv islama. Geopolitička strategija želi nered na žarištima
svjetske politike, kao i izazivanje sukoba na mjestima gdje se interesi preklapaju (Balkan, Kavkaz,
Centralna Azija i dr.). Dakle, sukob postaje jedan od strateških interesa u funckioniranju zapadne
civilizacije koji se iskorištavaju u ovladavanju resursima. To je izgovor SAD da uspostavljaju globalni
mir i red. Iako ima vodeću i dominantnu poziciju u svijetu u uređenju globalnog poretka ona se ne
upušta u sve sukobe. Tek bi tada sukob civilizacija postao jednostrano reagovanje limitirano na
pojedine regione, profit i dr. JEDNA KRITIKA HUNTINGTONOVE TEORIJE SUKOBA CIVILIZACIJE----Na
str.3 donosi listu zemalja koje su pomagale Bosancima. Na listi je i Libija. Mada, Libija nije pružala ni
finansije ni oružje Bosancima, ona se čak protivi bosanskoj nezavisnosti. Na str.4 tvrdi da je islamska
kultura kriva za neuspjeh demokratije u islamskom svijetu, zaboravlja Huntington na Pakistan i
Bangladeš koji imaju demokratski izbornu politiku, višestranački sistem, nezavisne medije i nezavisno
sudstvo. Dakle, tvrdnja u vezi religije nije tačna. Na str.9 govori o ''krvavim granicama islama'' za koje
nisu nužno krivi muslimani nego mogu biti i meta drugih. Ovdje Huntington miješa žrtvu sa nasiljem
agresora. On ima objašnjenje za islamsko nasilje: a to je demografska eksplozija u muslimanskim
zemljama (veliki procenat mladih koji postaju militantni, fundamentalisti, teroristi). On drži da Kina
može preuzeti hegemonističku poziciju u istočnoj Aziji zbog njenog rapidnog ekonomskog razvoja, a
tako se razvijala svaka sila na Zapadu. Zaboravlja profesor da Kina nikad nije bila ni hegemonistička ni
eksponzionistička, nikada nije okupirala ni pedalj tuđe zemlje, nikada nije bila barbarska.

1. Huntingtonova teorija/faktori?
Države su se uvijek sukobljavale oko interesa
Muslimani nisu agresivni nego njihove komšije
Teza o sukobu civilizacija=>kukavičije jaje
-Huntigton zanemaruje činjenicu da su najrazorniji globalni ratovi bili unutarcivilizacijski-što
znači da su vođeni ratovi da bi se na taj način odredio lider
-Huntington smatra Zapadnu civilizaciju unikatnom
-Poziva vođe da se aktiviraju s ciljem zaštite svoje civilizacije
-Huntington islamsku civilizaciju predstavlja kao glavnog krivca za sve sukobe,njegova teorija
nije nauk nego propaganda
-Izazivajući muslimane nastoji ih prikazati agresivnim
Davutoglu=> kada je bitno ko si a ne šta radiš principi propadaju=> Huntingtonova teza vrlo
opasna
5. Izloži najvažnije elemente kritike Ahmeta Davutogluana račun Huntingtonove teze o
sukobu civilizacija?
Države su se uvijek sukobljavale oko interesa
Muslimani nisu agresivni nego njihove komšije
Teza o sukobu civilizacija=>kukavičije jaje
-Huntigton zanemaruje činjenicu da su najrazorniji globalni ratovi bili unutarcivilizacijski-što
znači da su vođeni ratovi da bi se na taj način odredio lider
-Huntington smatra Zapadnu civilizaciju unikatnom
-Poziva vođe da se aktiviraju s ciljem zaštite svoje civilizacije
-Huntington islamsku civilizaciju predstavlja kao glavnog krivca za sve sukobe,njegova teorija
nije nauk nego propaganda
-Izazivajući muslimane nastoji ih prikazati agresivnim
Davutoglu=> kada je bitno ko si a ne šta radiš principi propadaju=> Huntingtonova teza vrlo
opasna

TRI MUZAFEROVA ODGOVORA NA HANTINGTOVU TEZU!

 1. Hantington donosi listu od nekoliko muslimanskih zemalja koje su prema njemu pružile
„sredstva i oružje Bosancima“. Na listi je i Libija, koja nije pružila ni finansije ni oružje
Bosancima. Zapravo, ona se suprotstavila bosanskoj nezavisnosti i pokušala opravdati srpsku
poziciju.
2. Hantington tvrdi da „islamska kultura u velikoj mjeri objašnjava neuspjeh demokratije u
muslimanskom društvu.“ Empirijski dokazi odbacuju njegovu teoriju, Ako pogledamo azijske
zemlje koje su napravile otklon od vojne vladavineka civilnim i demokratsjim oblicima vlasti u
zadnjuh 10 godina, primjetit ćemo da se dva najvažnija slučaja iz muslimanskog svijeta
Pakistan sa 120 i Bangladeš sa 110 miliona ljudi , danas ponosi aktivnom izbornom politikom,
višestranačkim sistemom, snažnim nevladinim organizacijama, glasnim medijima i neovisnim
sudstvom.Religija nije prepreka evoluciji islamskog društva, to važi i za Islam i za ostale
religije. Pogrešno bi bilo tvrditi da je islamska kultura odgovorna za neuspjeh demokratije u
muslimanskom svijetukad je činjenica da neke od političkih ideja u islamu promoviraju
slobodu, individualnu neovisnost, odgovornost vlasti, dogovaranje sa narodom, poštivanje
različitih mišljenja....Islam je u Evropu donio ideju kao što je jednoakost svih ljudi pred
zakonom i tako osnažio temelj za razvoj demokratije na Zapadu.
3. Hantingtom reciklira argument iz svoje knjige Sukob civilizacija o „krvavim granicama
islama.“;“Ovi sukobi nisu nužno krivica muslimana, muslimani mogu biti mete drugih“, dalje
nastavlja:“teško je ne zaključiti da ima nešto u islamu što generira ovo nasilje u ovom
trenutku u povijesti.“ Griješi kada kaže da islam ia problema sa narodima drugih religija.
4. Hantington ima objašnjenje za islamsko nasilje i kaže:“Glavni uzrok je demografska eksplozija
u muslimanskim zemljama i veliki procenat mladih od 15-25 godina kopji postaju
fundamentalisti, migranti, ratnici i povremeno teroristi.“ Ako se žrtve nasilja okrenu nasilju,
to je uglavnom zbog njihove odanosti pravdi, za koju oni s pravom ili ne vjeruju da je mogu
postići samo upotrebom sile
5. Hantington tvrdi da Kina može dostići poziciju kao i ostale napredne zemlje jer ima zavidni
ekonomski razvoj, jer je i sama ekspanzija razvijenih zemalja započela na taj način, ali ako se
pogleda u prošlost Kine, ona je samo branila svoje granice kada je za to imala sve uslove, dok
su Francuska i Britanija za to vrijeme osvajale teritorije.

ŠTA PODRAZUMJEVA SUKOB CIVILIZACIJA (HANTINGTON)?

Hantington tvrdi dada je najveći identitet vjerski i da je civilizacija identitek koji se temelji na vjeri.
Razvojem globalizacije i civilizacije dolaze u interakciju, prije toga se ratovalo iz ličnih interesa, a ne
zbog vjere. Poseban problem udrugim civilizacijama imaju muslimani jer u ratovima civilizacija
muslimani su uvijek na jednoj od zaraćenih strana. Civilizacija je opasna po muslimanske manjine
budući da su muslimani okarakterisani kao „nasilnici“. Civilizacija pomaže stvaranju svjetske anti-
islamske alijanse. Zapad pokušava prikazati da muslimani stvaraju alijansu sa Kinezim i to im služi kao
izgovor za stvaranje svjetske anti-islamske alijanse.Podrška diktatorima u muslimanskim zemljama,
zapad spriječava demokratiju muslimanskih zemalja, opravdava tiraniju diktatora jer su građani
muslimani „nasilni“ i treba ih dovesti u red.

SUKOB INTERESA (DAVUTOGLU)!

Davutoglu nudi alternativno objašnjenje svjetskog nereda. Prema njegovom mošljenju, sukob
interesa a ne civilizacije. Teorija sukoba civilizacije je samo ideološko pokriće za interesne ratove koji
se najčešće vode na muslimanskim teritorijama zbog izvanrednog geostrateškog položaja i strateških
ekonomskih resursa, a ne zbog krvavih granica i islama ili njegove nasilne prirode. Sama teorija ima
pogubne posljedice po muslimanski svijet i to tako što opravdava saradnju zapadnih vlada, sa
diktatorskim režimima u muslimanskim zemljama, kršenja prava muslimanskih zajednica a posebno
manjinskih, te stvaranje anti-islamske svjetske alijanse.

8. RONALD – STVARNI SUKOB CIVILIZACIJA

Stvarni sukob civilizacija

Hantington 1993 objavljuje provokativnu tezu u kojoj navodi da muslimanskom svijetu nedostaje
ključne političke vrijednosti te da su muslimani glavni uzrok problema u cijelom svijetu. Također
navodi da kultura ima velikog uticaja na stavove ljudi ali ovo oko čega se zapad i muslimanska društva
ne slažu nije demokratija već jednakost spola i seksualna liberalizacija. Prva tvrdnja koju navodi
huntington da je kultura najvažniji faktor je tačnameđutimm huntington je u krivu kada kaže da je
suština sukoba između Zapada i islama oko političkih vrijednosti. Na osnovu podataka SIV-a (Svjetsko
istrazivanje vrijednosti) vidimo da demokratija ima primitivan imidž svuda u svijetu. U zemljama
poput Indonezije, Maroka, Turske, Azerbejdžaa, Egipta i dr vise od 90 posto javnosti podržava
demokratske institiucije sto je vise nego li u sad-u. Građani nekih država poput Egipta, Bangladeša
slažu se sa tvrdnjom da političari koji ne vjeruju u Boga nisu podobni za obavljanje javnih poslova,
međutim isto to smatraju i građani Venecuele ili nor Filipina koje nisu većinski muslimanske.
Muslimanska društvanisu jedina koja su netolerantna prema seksualnoj orjentaciji ijednakosti
spolova. Mnoge zemlje nasljednice Sovj.saveza su podjednako netolerantne po ovom pitanju.
Ekonomski razvoj izaziva promjenjene stavove u prakticno svakom drustvu. Relativno
industrijalizirana islamska društva kao što je Turska dijeli iste stavove a jednakosti spolova i
seksualnoj libelarizaiji kao i dr nove demokratije. Iz svih ovih primijera zaključujemo da je hantington
jedino u pravu kada tvrdi da su kulturne razlike od velike važnosti, međuti druge njegove tvrdnje koje
navodi u tezi su testirane i pobijene na osnovu informacija SIV-a.

1. Kritika R.I. i Pipe Norris upućena na račun premisa teorije o sukobu civilizacija S.
Huntingtona?
Huntington je napola upravu,kultura ima veliki uticaj na vrijednosti i stavove ljudi oko čega se
Zapad i Islamski svijet ne slažu,nije demokratija već jednakost spolova i sexualna liberalizacija
Prema posljednjim istraživanjima Islamski svijet i Zapad su još uvijek dva različita svijeta kada
je u pitanju razvod,abortus,prava LGBT...

Huntington=> islamskom svijetu su potrebne političke vrijednosti koje bi dovele do pojave

predstavničke demokratije na Zapadu.Ova tvrdnja se čini utemeljenom s obzirom na neuspijeh
izbornih demokratija na Bliskom Istoku i Sjevernoj Africi,no ove okolnosti ne mogu dokazati ispravnost
Huntingtonove teze jer ne govore ništa o uvjerenjima muslimanske javnosti u tim
društvima.Huntington je u krivu kada kaže da je sukob slama i Zapada u političkim vrijednostima

9. MAZRUI – ISLAMSKE I ZAPADNE VRIJEDNOSTI

ISLAMSKE I ZAPADNE VRIJEDNOSTI---Zapadnjaci u poređenju sa svojim društvom islamska društva

smatraju nazadnim i nehumanim. Međutim, islam je način života koji se razlikuje od jedne do druge
muslimanske države. Zajednički duh islama je humaniji više nego što zapadnjaci mogu shvatiti.
Islamske vrijednosti zaslužuju pažnju jer se radi o putu koji vodi do najkvalitetnijeg života za
prosječnog građanina. Mnoge vrijednosti islama treba posebno istraživati i tretirati (seks prije braka,
homoseksualni akti, ukidanje smrtne kazne, komercijalni odnosi muža i žene, žena kao predsjednik
države i dr). Razlika između islama i Zapada je u konceptu cenzure. Iako je slučaj Selman Rušdi
(satanski stihovi) pretpostavka slobode izražavanja koja je zapadni i islamski svijet dovela na ivicu
sukoba nekoliko slučajeva pokazuje zapadnu hipokriziju. Rušdijev roman postaje njihova religija kojeg
su skoro sve islamske zemlje zabranile. Koji su to izdavači na Zapadu koji vrše takav izbor zapaljivih
izdanja je pitanje cenzure ili propagande. Kreiranje slobode izražavanja prerasta u komercijalni
interes kojeg medijske kuće režiraju u nacionalnom interesu. U nacionalnm medijima i izdavačkoj
industriji samo nekoliko stavova ima pristup, određeni pogledi su isključeni. Zapadnjaci su ponosni
na svoj sekularizam, za probleme optužuju islam i muslimane zbog teokratske svijesti. Iran je uveo
teokratski sistem, a nisu daleko od toga ni neke islamske monarhije koje mogu koristiti šerijat u
sistemu državne vlasti. Islam je u tom sistemu štitio kršćane i židove, za razliku od njhovih režima u
kojima nema mjesta za muslimane, bar ne u vlasti, ustavu i zakonima. Kulture tebaju biti prosuđivane
ne samo po visinama dostignuća nego i po dubinama brutalnosti do kojih su se spustile. Islamska
kultura nije bila gostoljubiva za nacizam, fašizam, komunizam što nije slučaj sa kršćanskom kulturom.
Muslimanski svijet nije nikada dozvoljavao rast brutalnostima i istrebljivačkim postupcima. Islam je
otporan prema rasizmu i problemima etničkih razlika. Nema prednosti po nacionalnoj osnovi u
islamu. Islam ima doktrinu odabranog jezika ali nema odabrane nacije. Islam je osvajao sistemskim
naporom, usvajanjem, mješovitim brakovima, nikada nasilno i genocidom. Islam nije nikada bio leglo
inkvizicije kojom bi spaljivao heretike u gasnim komorama. Islam je štit protiv svakog prekomjernog
zla. Na drugoj strani, zapad generira ulično nasilje više nego i jedna druga kultura, ulično razbojništvo
je daleko veće na zapadu negi bilo gdje u islamskim zemljama. Islam je pored toga, veoma otporan na
vodeće destruktivne sile svijeta (AIDS, droga, alkoholizam i dr.). Koliko god zapadni pluralizam bio
produktivan i otvoren dotle je on plodno tlo za razvoj rasizma, fašizma, eksploatacije i genocida.
Konačno, islamski preporod je veliki početak preispitivanja vrijednosti islamske civilizacije.

2. SKRIPTA

Kada se gledaju vrijednosti dviju civilizacija, streba posmatrati i prihvatimo i pozitivno i negativno u
obje strane. U obje civilizacije i u zapadu i u islamu određeni pogledi su isključeni iz centra i
marginalizirani. Zapadnjaci smatraju da su mnogi problemi i sramote isl svijeta proizvod islama i
ponosni su na svoje vlade. Zapad je želio zaštiti vjerske manjine kroz sekularizam i to nikad nije
funkcioniralo. Islam je to radio kroz ekumenizam i to je imalo uspjeha. Kulturu treba posmatrati ne
samo po visinama dostignuća do kojih su se vinule već i po dubinama brutalnosti. Islam u 20 stoljecu
nije bio plodno tlo za demokratiju i njene vrline, ali isl kultura nije bila gostoljubiva ni za rasizam.
Fašizam ili komunizam. Islam je kritikovan često da se proizvodi najbolje ali je čestitan za etiku koja je
spriječila najgore. Islam je bio otporan prema rasizmu. Za razliku od crkve dzamija nikad nije bila raso
segregirana. Islam nema doktrinu iyabranog naroda u kršćanstvu su uglavnom vodili evropljani.
Islamska historija je bila oslobodjena od napora brisaja ljudi. Islam nikada nije bio leglo
inkvizicije. Zapadna kultura generira više ulicnog nasilja nego islam. Islam zaista proizvodi
nesrazmjeran broj mudzahidina, ali zapadna kultura proizvodi isti broj ulicnih kriminalaca. U
islamskim gradovima mnogo manje nasilja medjuljudskog kao silovanje, nego u Njujorku. Od svih
sistema na svijetu, islam je bio najotporniji vodećim destruktivnim silama 20 stoljeća ukljucujuci i
AIDS. Zapadna liberalna demokratija omogučila je društvima da uživaju otvorenost, odgovornost,
popularnu participaciju......
KOJE SU ISLAMSKE A KOJE ZAPADNE VRIJEDNOSTI?

Zapadnjaci su skloni razmišljati o islamskim društvima kao nazadnim. Islam nije samo religija, to je
civilizacija i način života koji se razlikuje od jedne muslimanske države do druge. Sa revolucionarnim
progresom u tehnologiji i društvu u zadnjih nekoliko godina, običaji i vrijednosti na Zapadu su se
rapidno izmijenili. Islamske zemlje, koje trenutno preživljavaju mnoge takve promjene, mogu završiti
na istom. Seks prije braka, naprimjer, bio je strogo zabranjen na Zapadu sve do poslije Drugog
svjetskog rata. Postojali su zakoni koji su zabranjivali seksualne odnose van braka, neki su još uvijek u
knjigama, makar rijetko primjenjivani. Danas su seksualni odnosi prije braka, s roditeljskim
odobravanjem, normalna pojava. Homoseksualni akti između muškaraca bili su kriminal u Velikoj
Britaniji sve do šezdesetih godina ovoga stoljeća. Zapadnjaci smatraju da su muslimanska društva
neprosvijetljena kada je u pitanju status žene, i istina je da je pitanje spola još uvijek problematično u
muslimanskim zemljama. Zapadnjaci smatraju da su mnogi problemi i sramote muslimanskog svijeta
proizvodi islama i ponosni su na svoje vlade i njihov navodni sekularizam. Islam je, na drugoj strani,
kroz svoju povijest pokušao zaštititi vjerske manjine putem ekumenizma. Židovi i kršćani su imali
specijalan status kao ‘Narodi Knjige’ – bratstvo monoteista. Jedan zaključak koji se iz svega ovoga
može izvesti je da su zapadnjaci mnogo manje sekularni u svom političkom ponašanju nego što oni
misle da jesu.

1. Muslimanski i zapadni doprinos svjetskoj civilizaciji-usporedi?

-Na zapadu žena nije imala pravo glasa do 20.stoljeća,a mnogo prije toga muslimanke u
Afganistanu,Iranu,Pakistanu glasale
- Zapad nikada nije imao ženu za predsjednicu,a Pakistan i Bangladeš su imali pedsjednicu
-Zapad nije imao političare muslimane dok su kršćani i jevreji bili na položaju u muslimanskim
zemljama
-Zapad je promovisao rasizam,dok to u islamu stoji princip jednakosti
-Muslimanske zemlje posjeduju veću sigurnost na ulicama,gradovima,nego zapadne zemlje
2. Geopolitički i geoekonomski vakum?
Jedan od najvažnijih faktora nestabilnosti u posthladnoratovskoj eri je geostrateški i
geopolitički vakum.Kraj bipolarnosti u sistemu alijansi umanjio je tenzije među super
silama.Imamo 3 geopolitička vakuma prvi i jedan od najznačajniji pojavio se na Kavkazu koji
je strateški povezan sa Turskom,sjevernim Iranom Irakom i Perzijskim zaljevom.Drugi
geopolotički vakum pojavio se u Iraku za vrijeme Sadama Huseina .Treći geopolitički vakum
pojavio se na južnom krilu Centralne Azije, koje je jedno od najznačajnijih područja
sukobljavanja između evroazijske kontinentalne sile i pomorske sile.Sve ove užarene tačke
potvrđuju da je kraj hladnoratovskog strateškog balansa stvorio ogroman geopolitički i
geoekonomski vakum.Muslimanski svijet postao je poljem susretanja i ukrštavanja ova dva
fenomena civilizacijskog i strateškog natjecanja postaje fokusna tačka međunarodnih
odnosa.
3. Koji su potencijali a koji nedostaci muslimanskog svijeta?

Geostrateški i geoekonomski položaj muslimanskog svijeta je važan bez obzira koje teorijsko polazište
koristili u njegovoj ocjeni. Najvažnija karakteristika geopolitike muslimanskog svijeta je činjenica da se
on sastoji od strateški najvažnijih dijelova Rimlanda i Heartlanda. Muslimani naseljavaju centralno
jezgro Rimlanda i djelimično ili u cijelosti kontroliraju važne otoke i poluotoke. Osam od šesnaest
strateški najvažnijih pomorskih prolaza su pod potpunom kontrolom muslimana, dok je jedan pod
njihovom djelimičnom kontrolom. Općepoznato je da muslimani na Srednjem i Dalekom istoku i u
Centralnoj Aziji kontoliraju dvije trećine svjetskih zaliha nafte. Dodamo li tome zalihe prirodnoga
gasa, zlata, uranijuma i drugih strateških minerala i energetskih resursa u muslimanskome svijetu,
postaje jasno zašto je muslimanski svijet poprište većine sukoba u današnjem svijetu.

5. Uporedi muslimanski i zapadni doprinos svj. Civ

Kada bi odbacili ovaj svijet ne bi se mogla razviti civilizacija.

Religije koje smatraju da se treba patiti na ovom svijetu jer ćemo na onom svijetu uživati, ne potiču
razvoj civilizacije.Nasuprot njima su religije koje potiču ljude na socijalni život, udruživanje, napredak,
te one dovode do napretka civilizacije. Tevhid potvrđuje da je Bog čovječanstvo stvorio kako bi ljudi
sebe svojim djelima dokazali kao moralno valjane, ali će sva djela ljudi biti stavljena na
preispitivanje.Bog je stvorio čovjeka i postavio ga da nastani Zemlju, i time potčinio mu je neke
stvari.Sve na ovom svijetu, uključujući Sunce i Mjesec, upokoreno je čovjeku / u službi je čovjeka.
Čovjek je odgovoran za zadovoljavanje svojih instikata i potreba, i svaka individua je odgovorna za
isto zadovoljenje za sve ljude. Čovjek je obavezan da razvije ljudske resurse svih ljudi do najvišeg
mogućeg stepena, kako bi u potpunosti bili iskorišteni svi njihovi prirodni darovi. Takva afirmacija
svijeta je uistinu kreativna za civilizaciju. Tevhid je protiv monaštva, protiv izolacije, protiv nijekanja
svijeta i protiv asketizma.

Na drugoj strani, afirmacija svijeta ne znači bezuvjetno prihvatanje svijeta i prirode kakvi jesu. Bez
principa koji će kontrolirati čovjekovu realizaciju, afirmacija svijeta i prirode može se okrenuti protiv
same sebe pretjeranim traganjem za nekom od vrijednosti isključujući ostale. Javlja se potreba za
balansiranjem i discipliniranjem čovjekovih nastojanja.

Grčka civilizacija prenaglasila je svoje traganje za ovim svijetom. Ona je učila da sve što je u prirodi
jeste bezuvjetno dobro i stoga vrijedno ljudskoga nastojanja i realizacije. Tako je ona sve željeno, sve
za što postoji interes, proglasila ipso facto dobrim, polazeći od toga da je želja, s obzirom da je
prirodna, sama po sebi dobra. Od renesanse, zapadna civilizacija visoko respektuje tragediju. Njen žar
za naturalizmom ju je odveo u krajnost prihvatanja prirode bez moralnosti. S obzirom da je borba
zapadnog čovjeka vođena protiv Crkve i svega što ona predstavlja, napredak čovjeka u nauci je bio
shvaćen kao oslobađanje iz njenih kandži.Istinska civlizacija nije ništa drugo do li afirmacija svijeta
disciplinirana apriornom, ili natprirodnom moralnošću čiji unutrašnji sadržaj ili vrijednosti nisu
pogubne za život i svijet, za vrijeme i historiju, za razum.