ETIKA I MORAL

Etika je nastala od grčke riječi ETHOS što znači običaj, ćud, navadETHOS nije prirodno smještena u
biće čovjeka već u ambijent našeg življenja. Etika je nauka o moralu čija je zadaća da nas upozna šta
je moral i koje su mu komponente ali zadatak je i da zauzme kritičko stajalište. Mogla se javiti samo
onda kada su ljudi u svom razvoju ostvarili određenu moralnu razinu. ETHOS je grčka riječ koja je
višeznačna, Latini su je preveli sa MOS MORIS MORES čuvajući njen karakter. Sa Aristotelom se etika
osamostaljuje kao posebna naučna disciplina. Etika nije u osnovi normativno pragmatična, ona je više
orjentacija ili uputa našeg ispravnog ljudskog djelovanja. Rasim Muminović kaže:“Dok znanosti u
užem smislu pripadaju zadaci koji se tiču ljudske egzistencije, etici pripadaju zadaci pronalaženja
smisla i traženja svrhe“.  Filozofi etičari vode višestoljetnu diskusiju oko toga šta je etika ali se slažu
da je ljudski društveni moral predmet znanosti etike. Ali ima neslaganja oko toga šta je  moral, gdje
su mu izvorišta, šta moral znači. Neslaganja su i oko argumentacije kriterija šta je to moral i o..........
Podjela na tradicionalnu i suvremenu ali su i u okviru toga naglasili posebna etička mišljenja
(humanistički pristup, islamska etika, kršćanska etika, etika poziva...)Etika proučava ljude, kako
trebaju djelovati da bi dosegli najviše dobro. Važno je to čime se to čovjek potvrđuje kao ljudsko biće i
ovo je ključno pitanje. U središte interesa etike se locira čovjek ali se postavljaju pitanja nije li čovjek
predmet i drugih humanističkih znanosti. Razlika je u tome što etika traga za smislom ljudskog
postojana (kako treba djelovati a da se ne ugrozi čovječanstvo. Etika je usmjerena na iznalaženje
motiva ljudskog djelovanja i postojanja. Filozofi etičari za čovjekovo biće vezuju dvije vrste čina:

1. aktus hominis - čin čovjeka Čovjekove čini rezultat su prirodnih procesa i jasno je da čovjek
neće remetiti te čini kako bi očuvao život.
1. aktus humanus - ljudski čin
Vezuju se za nas kao svjesna bića. Ljudi su slobodni da odlučuju o njima i ove vrste čina su predmet
interesa etike jer kroz ove čini čovjek potvrđuje ko je subjekt moralnog djelovanja. Vezuju se za um
kao racionalna svjesna bića koja mogu da odlučuju o svojim postupcima i djelovanjima.
Moral je jedan od načina reguliranja ljudskih odnosa. Moral je skup normi, pravila, načela o
ponašanju ljudi u društvenim zajednicama.Definišu ga još kao skup društvenih pravila koji je nastao
tokom povjesnog razvoja kao sistem društvenih pravila o sadržaju i načinu među ljudskih odnosa i
zajednica. Moral je jedan od oblika ljudske prakse u kojem se izražava
konkretni, aktivni, praktični odnos čovjeka prema drugim ljudima, samom sebi, radu, domovini,
materijalnim i duhovnim vrijednostima. Manifestira se u vrednovanju ljudskih postupaka kao dobrih
ili loših. Pri tome se dobre namjere pozitivno vrijednosno ocjenjuju dok se loše namjere negativno
vrijednosno ocjenjuju, kude zabranjuju. Moral je jedan od načina oblikovanja, usmjeravanja,
vreddnovanja ljudskih postupaka i ljudskog ponašanja. Pojam moralnog obuhvata vrjednosno
procjenjivanje ljudskog postupanja kao dobrog i ispravnog ili kao lošeg i neispravnog. Moral je
jedan od temelja ljudskog....................... Čovjek je individualno biće ali i društveno i ima osobne boje
ali živi u zajednici pa mora uvažavati i zahtjeve zajednice, dakle čovjek je dvojna struktura. On mora
uskladiti individualne težnje sa sa zahtjevima zajednice i tu je vrelo i potreba morala. Moral je tu da
pomogne , jedan je od načina razrješavanja, usmjeravanja konfliktnosti koja se može janiti. Moral
pomaže da ne potonemo u nagonsko, animalno ispod nas.U svakodnevnom životu moral je poštenje,
čestitost, iskrenost, životna hrabrost, pravičnost, pozitivan odnos prema duhovnim i materijalnim
vrijednostima. Moral je bitan sastavni dio života, nastao u ljudskom društvu da regulira odnose i
razvijao se sa razvojem ljudske zajednice i u funkciji života. Zadatak morala je da pojedine članove
zajednice uključi, veže da ih učini sastavnim  dijelom cjeline. Taj proces se ne može označiti potpunom
slobodom pojedinca. Moral daje kljudima određene dužnosti ali im kao jednakopravnim članovima
zajednice osigurava određena prava i slobode. Radomir Vukić profesor sociologije prava je kazao da
je iluzija misliti da čovjek može bez morala živjeti u zajednici sa drugima. Čovjek je vezan za društvo i
bez društva mi ne možemo ostati stabilna i zdrava jedinka  a moral je bitan dio sastava strukture.
Nije postojala, danas ne postoji niti će postojati zajednicau kojoj nisu date neke osnovne norme i
načela ljudskog ponašanja. O tome svjedoče npr. Egipćani 5000 godina prije Krista izradili su kodeks
izlaganja misli o ljudskim dužnostima  i stari Indijci su imali sličan kodeks. Buda je također imao
moralni zakon kojeg je smatrao prirodnim čovjekovim zakonom. Neki autori Vuko Kovičević npr. da se
neka moralna pravila među ljudima sprovode bez jasne, precizne svijesti.
Moral je društvena pojava, označava način reguliranja, međuljudskih odnosa i shvatanja kako su ti
odnosi regulirani u jednom društvu.

POJAM DOBRO I MORALNO DOBRO

 
Dobro i vrijednost su osnovni etički pojmovi. Ali da bi smo shvatili etičko značenje biće dobro da se
osvrnemo na njihovu van etičku upotrebu. Kao što je poznato većina naše spoznajne djelatnosti
uključuje procjenjivanje i vrednovanje stvari, ljudi događaja ali i djelatnosti. Ako neka stvar
udovoljava određenoj svrsi ili želji kažemo da je dobra. Ako nešto od ovog nedostaje razumljivo onda
je loše. Npr. nož je dobar ako ostvaruje svoju svrhu tj.ako može rezati. Dobo je dakle savršenstvo
noža, razlog zašto izabiramo taj nož.
Tako naprimjer za neku vrstu hljeba kažemo da je ukusna i hranjiva i to je razlog zašto konzumiramo
upravo taj hljeb.Mnoštvo je primjera. Za neku marku automobila kažemo da je dobra zato što taj
automobil ima jači motor , bolji lim, razvija veću brzinu, zato što bolje ili savršenije ostvaruje
određenu svrhu ili ideju automobila. Sud o dobru uključuje sud o svrsi. Nešto je dobro ili loše s
obzirom na određenu svrhu. Dva su značenja dobra:
-          dobro u sebi
-          dobro za drugoga
kada kažemo da neka stvar u većoj ili manjoj mjeri ostvaruje svrhu kojoj služi onda to znači da ona
ima veći stupanj savršenstva, zapravo sud o dobru uključuje sud o savršenstvu, a savršenstvo ne znači
ništa drugo do potpuno realizirano dobro. Dakle nešto je dobro ili savršeno u većoj ili manjoj mjeri s
obzirom na to da li ostvaruje vlastitu svrhu ili svrhe kojima služi. Dobro znači svrhu.Trebamo
razlikovati svrhu same stvari i svrhu kojima stvar služi. Svako biće je dobro i u sebi ostvaruje svoju
savršenost.Dabi uopće moglo postojati ono mora ostvariti bar u minimalnoj mjeri svoju svrhu. Svako
biće ostvaruje u sebi u određenoj mjeri svoju savršenost inače ne bi moglo postojati. Naprimjer
tjelesno hendikepirane osobe na osnovu toga što postoje, što pripadaju nekoj vrsti imaju u sebi dobro
i određenu savrešenost. Ljudi su skloni spontano reći da je za takva bića bolje da ne postoje. S
obzirom na to biće (npr. tjelesno  hendikepirano) samim tim što jeste i što je njima u  njima
realizirano bar u minimalnoj mjeri neke savršenosti, za njih je dobro da postoje. Ako je svako biće
dobro u sebi onda je ono časno dobro. Časno dobro je zapravo dobro koje mi ne želimo radi svoje
koristi, radi svoje ugode. Časno dobro da bi bilo dobro ne ovisi o nekom drugom dobru. Za razliku od
časnog dobra pomenut ćemo korisno dobro. To je dobro koje služi drugome. To dobro predstavlja
mnoštvo bića koja su u službi jedni drugima. Korisno dobro je podređeno dobro, a to znači da ovisi o
sebi o časnom dobru. Njegova vrijednost je veća ako što boljhe ostvaruje svoju ulogu u jednoj cjelini.
Zapravo pojam korisno dobro uključuje pojam reda, koji se sastoji bilo od toga da više stvari čini jednu
stvar na osnovu svrhe, bilo da ga čine te stvari koje predstavljaju jednu cjelinu, s obzirom na
određenu na određenu svrhu koju trebaju odrediti člaovi te cjeline. Npr. vojnik i njegov zadatak
nasprem cjele vojske. Korisno dobro i časno dobro se razlikuju ali imaju i nešto zajedničko a to je
pripadnost biću. Samo ono što jeste dobro je u sebi i samo ono što jeste dobro je za drugoga. Zapravo
filozofi nazivaju dobro transendentalnim atributom bića. Što nje biće nije ni dobro, kažu filozofi.
Dobro je ono što je svojevrsno svemu što jeste  bez obzira šta je to. Transendentalni atributi su
naprimjer istinitost, dobrota.Ovi atributi nužno označavaju modalitete bića.↔čovjek←kao moralni
subjekt izgrađuje se tokom svog čitavog dobra. On može izabrati šta da čini,  šta da radi s obzirom na
presudbu da li je to dobro ilin nije dobro. Zapravo čovjeku njegova djela donose život dostojan
čovjeka. Etika traži od čovjeka da smisao svog postojanja pronađe tako što će svoje djelovanje sa
težnjom da se dosegne najviše dobro. Unutar etike, budući da je sve podređeno čovjeku, čovjek je
najviše dobro. To je cilj kojem stremimo.Čovjek je subjekt tog nastojanja i treba se ostvariti kao
ljudsko biće.
  (aktus hominis i aktus humanus)Etičkom teorijom dominiraju dva gledišta:
 1. teološko
2. antropološko (čovjek)
Poseban problem je kako odrediti šta je to dobro, šta je  to ono što ljudskom postojanju daje smisao,
svrhu. Postavlja se pitanje da li je na taj način dobro određeno ili preciznije na koji način i pomoću
čega je moguće odrediti dobro. Transendentalnim atributom se određuje se određuje dobro, ali ovdje
je nužno uzazati i na taj teološki uklon. Zapravo čovjek djeluje prema cilju koji sebi postavlja , to znači
da kada čovjek razmišlja i odlučuje o svom djelovanju on to usklađuje sa recepcijom dobra. Možda je
najprihvatljivije određenje dobra ono što ga smatra idejom koja ljudskom postojanju daje svrhu  
odnosno smisao. Dobro jer kriterij moralne procjene.Ona u čovjekovom poimanju nosi pozitivno
određenje i zato mu čovjek i teži, ono je njegov cilj čak i ako je taj cilj često nedostižan. Dobro zapravo
počiva na relaciji  čovijek i svijet. Dobro i zlo su relativni pojmovi ovisnom o relaciji ali i subjektu koji
izabira da djeluje, jer subjekt različito tumači šta je dobro. Filozofi kažu da čovjek u svojoj prirodi teži
dobru. Ono što čovjek sebi može postaviti kao dobro može biti različito ali razlike nema da će on težiti
da dosegne svoje dobro. Sloboda nam omogućava da djelujemo u skladu sa onim što smo spoznali
kao dobro, što nam se otkriva kao  dobro. Moralno dobro daje svima ostalim dobrima smisao i
vrijednost. To je dobro koje želimo zbog njega samoga a čovjek je dužan da djeluje u skladu sa onim
što je spoznao kao dobro. Moralno dobro je čovjek koji ostvaruje svoju svrhu. Sva ova mišljenja na
koja smo ukazali upozoravaju na teškoće određenja dobra. Svaki pokušaj nosi prizvuk subjektivnog
odnosa. Stoga je izbor prihvatiti ono određenje koje kaže da je dobro ono što je čovjek izdiferencirao
kao dobro. Moralno dobro je uniutrašnji sadržaj čovjeka kao subjekt, čovjekove moralne ličnosti.
Moralno dobro daje svim ostalim dobrima smisao, vrijednost i obavezuje nas bezuvjetno. Kant je ovu
vezu nazvao kategoričnim imperativom. Moralno dobro se tiče čovjeka kao razumnog i slobodnog
bića. Ono znači ostvarivanje čovjeka kao razumnog i slobodnog bića.Svaki čovjek je potencijalno biće,
biće u mogućnosti i čovjek treba htjeti i ostvariti tu svoju svrhu i mogućnost. Druga bića za razliku od
čovjeka su uveliko proizvodi prirode, svoj vlastiti proizvod. Sloboda nam omogućava da djelujemo u
skladu sa onim što smo spoznali kjao dobro. To ne znači da činimo što nam se prohtije nego ono što
smo spoznali kao dobro. Sloboda nije proizvoljnost nego odgovornost.Odgovoni smo uvijek kada
možemo navesti razloge zašto postupamo kako postupamo. Čovjek djeluje u skladu sa onim što je
spoznao kao dobro i odgovoran je prema sebi ali i prema svojoj razumskoj, slobodnoj prirodi.
Moralno dobro ne trpi instrumentalizaciji. Ako hoćemo nešto zato što nam to donosi određenu
ugodu, korist lako nam se može desiti da se nađemo u situaciji koja je krajnje licemjerna.Stoga valja
znati da moralnost zahtijeva da činimo ono što je pravo. Istina to nastojanje da činimo dobro može
nas katkad dovesti i u situaciju koristi, ugode ali to ne treba biti prvobitni cilj našeg razmišljanja i
djelovanja, to može biti samo posljedica kategoričnosti moralnog djelovanja. Filozofija označava
aksiomu : dobro treba činiti, za dobrim treba tragati a zlo treba izbjegavati. To znači da nikada ne
činimo zlo, ono što je suprotno moralno ispravnom, da činimo svako dbro.Jer ne činjenje dobra može
odvesti zlu. To znači da sve što činimo činimo dobro.

SMISAO I ZNAČAJ SLOBODE 

Kada razmišljamo o tome šta je to o čemu se slobodno biće razlikuje od neslobodnog bića, onda
zaključujemo da je to njegova nesposobnost  da raspolaže sa sobom, da odlučuje o sebi, da sam sebi
određuje stvari. Ovu sposobnost nemaju neslobodna bića zbog čega su ona rezultat prirode i sredine
u kojoj žive. Za razliku od neslobodnih bića slobodna bića imaju sposobnost da nadilaze te prirodno
društvene determinizme. Ova slobodna bića se mogu usprotiviti detrminizmima i reći slobodno ne. U
tom smislu govorimo o slobodi „OD“ ili weg slobodi. Mnogi u takvoj slobodi vide vid slobode te stoga
odbijaju prihvatiti obaveze i odgovornosti. Primjera o tome ima bezbroj.Naprijer neki ljudi odbijaju
zasnovati brak, porodicu ističući da mu to ugrožava slobodu. Ne možemo biti slobodni od svega jer
treba znati da odustajanje od nečeg znači zalaganje za neku drugu stvar. Oni hoće uživati slobodu po
svaku cijenu, ali vremenom postaju žrtve svojih hirova, navika, nezadovoljstva...Sloboda „OD“ nema
smisla i treba je odbaciti. Međutim nije tako, treba razumjeti njeno pravo značenje. Sloboda „OD“ je
zapravo početna sloboda. Njen smisao je u tome što svako istinsko oslobođenje čovjeka otpočinje
izricanjem nekog ne u odnosu na neku prisilu, ropstvo. Sloboda „OD“ u pozitivnom smislu znači kažem
ne jednoj mogućnosti da bi drugoj mogućnosti rekao da. Ta prva ili početna sloboda znači sposobnost
čovjeka da se bez ikakve fizičke ili psihičke prislile odluči za nešto, da odgovorno kaže nekom izboru
da. Puno značenje slobode ostvareno je u pozitivnoj slobodi ili slobodi „ZA“. Zapravo sloboda se
realizira nepokolebljivim pristajanjem na neko dobro, čvrstim opredjeljenjem za neku vrijednost.
Sloboda također predstavlja razum kao svoj temelj a to znači da sloboda nije činiti što god hoćemo
nego da činimo ono što smo spoznali kao dobro. Prihvatiti ovo ne znači odobriti slobodu nego
prihvatiti je u izvornom značenju.Sloboda uključuje odgovornost. Za djela, čini koje nisu rezultat naše
volje ili su u suprotnosti s njom mi ne snosimo odgovornost a ne može nas ni kazniti a ne može nas se
ni nagrađivati. Tako ni mi ne osjećamo potrebu za kaznom a ni potrebu za nagradom. Pravo
naprimjer poznaje odgovornost za čine koje smo učinili ne namjerno  dok moralne odgovornosti ako
smo nenamjerno zakonu nanijeli štetu. Postoje neke čimi kada smo mi moralno odgovorni a nisu
rezultat slobodne volje. Tako nam je poznata i pravna i moralna odgovornost koja se zahtijeva kada
imamo posla sa djelima osoba koje su pod dejstvom alkohola, koje nisu sposobne svjesno odlučivati.
Ovim primjerom željeli smo upozoriti na odgovornost koja se veze za neizravnane posljedice loših
čina. Zato kažu dobri poznavaoci čovjekove psihe da ljudi ne vole kad su slobodni, da oni bježe od
odgovornosti, obaveza i to bi voljeli prepustiti nekom drugom ko odustajanje od odgovornosti smatra
najvećim oblikom čovjekovog određenja.
Ranije generacije raspolagale su sa manje moći i znanja .
 
"Hans Johans nas upozorava koliko je važno promisliti o pitanju odgovornosti koju čovjek ima prema
prirodi, budućnosti. Etika mora biti posvećena radnjama, činima koje se tako daleko protežu u
budućnost kao što to nikad do sad nije bilo.“Filozofija i etika poznaju dva filozofska staništa u
pogledu najvišeg dobra:
1. metafizično
2. autropocentrično
Ova dva stajališta su suprotstavljena ali ne negiraju najviše dobro kao krajnji cilj. Etika se fokusira na
ličnost čovijeka, moralnog obijekta čije je činjenje odgovorno i usklađeno sa najvišim dobrom. Tako je
ličnost objekt i cilj etike.Ličnost novinara u smislu njegove profesije. Riječ je o etičkom gledanju koje
podrazumjeva ljudske čini .Riječ je o onome o čemu slobodno djelujemo i čemu slobodno pristupamo i
o čemu imamo svijest.Sloboda je locirana između čovijeka kao prirodnog i socijalnog bića i prirodne i
socijalne uslovljenosti. Čovijek se socijalno razlikuje od ostalih bićai po tome što uveliko odlučuje o
sebi. On nastoji da prevlada granice koje mu postavlja priroda i društvo. Ovako stečena sloboda
graniči sa neslobodom. Sloboda počinje sa izricanjem da i ne. Istina je vrijednost iz koje novinari treba
da a o slobodi možemo govoriti onda kada društbo i novinar kao ličnost prihvataju slobodu. O slobodi
govorim o samo na temelju nacije. Kada kažemo da sve što činomo treba da činimo odgovorno onda
zaključujemo da je naša sloboda ograničena, nije apsolutna, nije ničim vezana.Tkvo shvatanje
slobode, povijest o tome svijedoči, odvelo nas je u velike tragedije. Apsolutizirana sloboda, sloboda
koja ne prihvta nikakve vrijednosti iznad sebe npr. istina može dovesti do velikih pojedinačnih i
društvenih rasula, može postati anarhijom samovolje a to znači da istina omogućuje i ograničava
našu slobodu. Pored ovih uvjetovanosti, vrijednosti istine postoje neke druge okolnosti koje
ograničavaju našu slobodu. Trebamo razlikovati, znati uočavati područje slobode ljudski čin, prožeto,
nadopunjuje se sa područjem nužnost, čovjekov čin. Tako naprimjer iza nekih velikih hotimičnih često
stoje osjećaji, strast tj.čini stanja koja ne ovise o slobodnoj volji ali je podržavaju u njenom slobodnom
djelovanju. Naše slobodno djelovanje je ograničeno, inspirirano, podstaknuto onim što se u našem
organizmu dešava neovisno o ašem htijenju. Ta slobodna stanja, čini u slobodnom djelovanju
zadobijaju svoje ispunjenje, smisao. Primjer ljubav između dvije osobe, između muškarca i
žene.Neslobodno djelovanje tiče se osjećanja privlačnosti koje postoji prije bilo kakve svjesne
odluke.Nesvjesni poriv dobiva svoj smisao svoje ispunjenje. Imamo tu neslobodno instiktivnu i voljno
slobodnu stranu našeg bića koja omogućava ali i ograničava našu slobodu. Međutim treba znati da je
naša sloboda motivirana sloboda.Motivi ne moraju da ovise o slobodi.Mogu dolaziti iz naše
tjelesnosti, iz naših navika, iz psihe, karaktera, povijesnih i društvenih okolnosti i uvjetovanosti.
Izvorišta naše motivacije mogu biti naša vrijednosna uvijerenja na temelju čega mi analiziramo na
osnovu čega ćemo zadovoljiti potrebu. Motivi pa da i ne ovise o slobodi svoj smisao nalaze samo u
odnosu prema slobodi. Osjećaj glagi, tjelesnog užitka, seksualnog nagona, privlačnost, taj osjećaj ne
ovisi o našem slobodnom djelovanju ali mi odlučujemo o tome kako ćemo zadovoljiti taj osjećaj gladi.
Zapravo valja naglasiti da se ti porovi stavljaju pred našu sloodu kao pitanje koje ona treba da rijaši.A
rješenje ovisi o našim moralnim uvjerenjima. Sve ove psihiče, biološke kulturne uvjetovanosti
omogućavaju našu istinsku slobodu. One su tu kao naš karakter, kao datost koja ograničava
naprimjer mi ne biramo kojeg ćemo spola biti, u kojoj ćemo se zajednici roditi, to predstavlja datost
koja nas ograničava, do srži nas uvijetuje i određuje. Ali i sve te datosti omogućavaju našu slobodu,
omogućavaju nam da oblikujemo sami sebe, svoj lik.

MEĐUNARODNI DOKUMENTI
-Opća deklaracija UN-a o pravima čovjeka (1984),
-Međunarodna povelja o pravima čovjeka, čine je dva dijela 1. O ljudskim pravima 2. O ekonomskim,
kulturnim, socijalnim pravima,
-ECHR- Evropska konvnencija za zaštitu prava čovjeka I temeljnih sloboda,
- Helsinški akt I drugi dokumenti,
-Rimski ugovor,
-Deklaracija o načelima ponašanja novinara,
- Minhenska deklaracija,
- Etika novinarstva, prava čovjeka I dužnosti medija u društvu,
-Zaključna deklaracija o rasizmu I medijima Brucelles.

BEOGRADSKA KONFERENCIJA
Održana 2004.g. u glavnom gradu zemlje agresora, na ovoj konferenciji se snažno osuđuje nasilje I
zlodjela, podržava se obnova slobode izražavanja, kao potreba za sprečavanjem nasilja nad
novinarima.
Sadržaj Beogradske preambule jeste neka vrsta spoja proklamiranih slobodarskih načela koja su
postala standardi plana razvoja svijeta u III milenijumu.
Ovom deklaracijom se željeli ostvariti određeni ciljevi.Postizanje jednakosti uvažavanje različitosti itd.

KONFERENCIJA U DAKRU
U Dakru se razmatralo o pitanjima odnosa medija I dobrog upravljanja.
Deklaracija u dakru nalaže državama UNSECO-a da njihovi organi poštuju u svom radu principe
transparentnosti, pouzdanosti I pristupa informacija javnosti.
Deklaracija sesastoji iz dva dijela:
Prvi dio deklaracije, nalažu se profesionalni sandardi, neovisnost, otvorenost medija, prikrivanje
izvora informacija, Slobodan rad novinara.
Drugi dio deklaracije, poziva medije I profesionalne asocijacije da djeluju u skladu sa profsesionalnim
standardima u cilju ostvarivanja medija I države za javnost.

ORGANIZACIJA ZA SIGURNOST I SURADNJU U EVROPI

Nastala je iz potrebe da se obezbjedi sigurnost I stabilnost u region, da se u stabilnim odnosima
ostvaruje suradnja.

HELSINŠKI ZAVRŠNI AKT

Potpisan 1975.
Ključno pitaje je bilo pitanje ljudskih prava. U ovom dokumentu naglašava se pitanje suradnje na
planu razmjene informacija, pa I poboljšanja rada noviara.
Prihvatanje u ovom dokumentu, načela 7.Označilo je uvod u postupne promjene u tzv.Istočnom
bloku.Član 7.Je naglašavao poštovanje ljudskih sloboda I prava.

DOKUMENT MOSKOVSKOG SASTANKA KONFERENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

Sloboda izražavanja kao temeljno ljudsko pravo I preduvijet demokracije. Riječ je o standardima na
koje je posebno upozorio Moskovski sastanak, čiji su članovi odlučili da je dostupnost informacija
ključna za uklanjanje opsasnosti po sigurnost.
Države sudionice potvrđuju prava na slobodu izražavanja, pravo na komunikaciju, pravno na
prikupljanje, priopćavanje I širenje vijesti.
Ovim dokumentom se potencira neovisnost medija.

AMSTERDAMSKE PREPORUKE OSCE-a O SLOBODI MEDIJA I INTERNETA

Iako je OSCE angažman u domenu sigurnosti I suradnje, ova organizacija se bavi pitanjima slobode
medija također.
Konferencija posvećena “Slobodi medija I Interneta” održana je 2003.Godine.U Amsterdamu.
Na ovoj konferenciji donesene su preporuke na kojima OSC vrlo ozbiljno upozorava na protivzakonito
korištenje internet tj. njegovih korisnika od “nelegalnog sadržja”. Nelagalni sadržaji se moraju
krivično goniti u zemlji njegovog proijekla.
Budući da je internet široko rasprostranjen razumljivo je zašto je OSCE želi zakonom da regulira ovu
oblast.

MEĐUNARODNI DOKUMENTI (KODEKSI) 

Pored međunarodne regulacije oblasti novinarstva danas se sve više respektiraju i etičke norme, akti
samoregulacije i na njima zasnovano ponašanje. Zapravo riječ je o uređivanju rada unutar same
profesije o posebnom vidu normiranja novinarstva kojeg nazivamo samoregulacija.
Kodeks – dokument etičke naravi
Def. Najednostavnije rečeno kodeks je konkretan niz pravila, normi, vrijednosti koji važe među
pripadnicima jedne grupe, jedne profesije.
Možemo kazati i ovako: kodeks je dokument etičke naravi kojim se pribjegava strateškoj upotrebi
etike proklamiranjem pravila koja se odnose na novinare i medije kako bi se stvorila pozitivna slika u
javnosti, kako bi se osiguralo priznavanje, veći kredibilite, kako bi se spriječilo uplitanje državnih vlasti
u regulaciju novinarstva. Kodeks je dokument u kojem su izložene norme kojih se trebaju pridržavati
novinari u svom radu, od kojih se u pravilune odstupa. Međunarodni dokumenti su etički akti u kojima
su date norme međunarodnog karaktera. Ti dokumenti su zapravo rezultat saznanja i potreba svakog
suvremenog društva,  jer svako društvo obilježavaju mreže međusobne komunikacije. Stav
međunarodne konferencije novinarskih udruženja 1973.  koji kaže da je obaveza novinara da javnosti
osigura pristup informacijama i sudioništvo u komunikaciji. Njime se upozorava na svu složenost
procesa komuniciranja, na važnost normi sa kojima novinari trebaju uskladiti ponašanje. Ta složenost
je razlog što je novinarska profesija danas došla u sami vrh akademske rasprave, ali do danas se
nikad više nije raspravljalo o novinarstvu. Interes za raspravu u bh javnosti narastao je nakon pada
Berlinskog zida, nakon agresije na BiH što je rezultat suočenja s propašću jedne ideologije i saznanja o
neslavnoj ulozi koju su mediji i novinari imali za vrijeme agresije. Etika novinarstva je sve više predmet
interesa zapravo ključno pitanje koje novinar sebi postavlja glasi da li sam svoj zadatak obavio
poštujući profesionalne jezičke standarde ili da li sam radio dobro. Tragajući za odgovorom na ovo
pitanje mi analiziramo međunarodno pravni etički okvir za rad medija fokusirajući se na etička dokaze
u povijesti novinarstva. Opće poznato je u teorijskom smislu etika ponudila pitanja i odgovore koji se
tiču novinarske profesije, ponudila teorijski okvir za rješenje brojnih etičkih dilema s kojima se
novinari svakodnevno susreću.Naša svakodnevnica, brojna društvena događanja, brojne složene
situacije u kojima se nivinari nalaze nadilazi ta teorijska rješenja i otud obaveza etike da ulaže u sve
ono što donosi to suvremeno doba.
Definicija novinarske etike: Obaveza je novinarske etike da postavi norme, pravila, smjernice,
kodekse koji će voditi novinare u njihovomradu ali ih neće prisiljavati na određena ponašanja kako bi
oni bili humaniji. Dužnost je novinara da poštujeistinu, odnosno pravo javnosti da dođe do istinite
informacije. Javljaju se određene teškoće jer se etičke i pravne norme prepliću i što se određeni broj
principa javlja u obje sfere u etičkoj i u pravnoj. U izvijesnom smisluta poteškoća, u određenoj mjeri, je
moguće razriješiti s obzirom na to brine o provedbi te norme. Bitna razlika jeste u tome što se u pravu
pretpostavlja prisila dok je u slučaju etičke norme savijest regulator etičkih normi.
 
RAZLIKA IZMEĐU KODEKSA I ZAKONA

Deklaracije koje se obznanjuju kao etički akt a koje su ujedno i stav etičkih deklaracija: 
-          Deklaracija o principima etičkih postupanja novinara 1954.
-          Minhenska deklaracija o pravima i obavezama novinara zemalja članica EU 1971. 
Poštujući taj slijed izrade kodeksa drugih dokumenata i deklaracija mi ćemo ukazati na neke klasične i
aktuelne dokumente koji imaju značenje etičkog akta.
1. Deklaracija o principima etičkih postupanja novinara 1954.
2. Minhenska deklaracija o pravima i obavezama novinara zemalja članica EU 1971.
3. Međunarodna načela profesionalne etike u novinarstvu 1983.g.UNESKO
4. Deklaracija za razvoj politika evropske federacije novinara, 2003.g.
5. Deklaracija novinarstvo, rat i građanska prava, 2005.g.
6. Islamska povelja mas medija
7. Etika novinarskog zvanja...
DEKLARACIJA O PRINCIPIMA ETIČKIH POSTUPANJA NOVINARA (1954)

S obzirom na vrijeme kada je donesen pripada klasičnom dokumentu. Međutim s obzirom na principe
u njemu to je dokument čija je važnost aktualna danas. To je etički standard profesionalnom
postupanju. On je polazište i osnov za izradu nacionalnih kodeksa. Polazište za izradu dokumenta bila
je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i slobodama iz 1949.  i član 19.  ali je polazište i
Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama iz 1952. i član 10. Ovo je kratka deklaracija i ima
9 članova. Ti opći standardi pomenuti u ovom dokumentu su: poštivanje istine, pravo javnosti na
istinito informisanje, profesionalna tajna, nediskriminacija i td. Član 8 je važan jer nas upozorava na
prekršaje o kojima novinari u svom radu moraju voditi računa. Ozbiljnijim novinarskim prekršajem se
smatra: plagijat, neosnovana optužba, kleveta, vrijeđanje, primanje mita kako bi se osiguralo ili
spriječilo objavljivanje informacija. Izdvajanjem ovog člana motivirani smo tim da je pitanje prekršaja
danas posebno aktuelno u zemljama tranzicijepa i u BiH. Ovaj dokument prihvatila je većina
novinarskih asocijacija u svijetu i principi vrijede u većini zemalja svijeta iako je ova deklaracija
donesena prije nešto više od 50 godina. Treba napomenut da ovaj dokument pripada novijim
dokumentima jer iako smo poslije II svijetskog rata imali razvoj printanog novinarstva velika pažnja
se nije posvećivala novim profesijama. Ova deklaracija je osnov za izradu nacionalnih kodeksa pa
tako i kodeksa koji su danas aktuelni u BiH.

MINHENSKA DEKLARACIJA O PRAVIMA I OBAVEZAMA NOVINARA EU 1971.

Pripremljena je i donesena za potrebe zemalja članica Evropske zajednice i s obzirom na to ima

regionalno značenje. Međutim kad sagledamo sadržaj ove deklaracije zaključit ćemo lako da ona ima
opće značenje s obziroma na principe koji su u njoj izloženi. 1971.g donesena i pripremljena od strane
novinara 6 zemalja koje su činile EZ. Kada iščitamo tekst ovog dokumenta vidimo da je polazište za
izradu član 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i slobodama iz 1949.  i član 10 Evropske
konvencije o ljudskim pravima i slobodama iz 1952. Minhenska povelja sastoji se iz dva dijela. Prvi dio
se odnosi nadužnosti a drugi dio se odnosi na prava. U ovom dokumentu su naglašeni standardi:
istina, pravo javnosti da zna, sloboda, poštivanje privatnosti, profesionalna pitanja ali i otpor pritisku.
Ponavlja se većina principa iz 1954.koja je rezultat 4. svjetskog kongresa. 1971. godine biležimo i
jedno zatičje na planu donošenja međunarodnih dokumenata etočke naravi. Postoje još neki principi
ali potcrtavamo otpor pritisku. Pravo novinara je da obavi svaki zadatak koji želi postaviti neko izvan
redakcijskog sastava odnosno obaveza novinara je da uredničke naloge prima od osoba koje
pripadaju redakcijskom sastavu. U drugom dijelu Minhenske povelje naznačena su prava novinara:
pravo pristupa informacijama, pravo da odbije pritisak, pravo da budekonsultovan prije bilo kakve
redakcijske odluke. Ovdje se ističe i kako novinari trebaju voditi računa o tome da ne mješaju
novinarsku profesiju sa profesijom oglašivača, propagandiste, prodavaoca oglasa. Naglašava se i to
kako je pravo novinara da sklopi individualni ugovor sa svojim poslodavcem. Minhensku povelju je
prihvatila međunarodna federacija novinara i većina novinara u svijetu. Minhenska povelja obavezuje
na prihvaćanje standarda novinara kojima savijst nalaže da se profesionalno ponašaju. Standardi
izloženi u ovom dokumentu mogu biti prihvaćeni samo slobodnom voljom novinara. Ova deklaracija
je postupila kao temelj za izradu dokumenata etičkog karaktera koji će biti doneseni nakon 1971.g. i
oni su samo ponavljanje principa. Minhenska povelja je evropski proizvod i najava evropskog procesa
koji će uslijediti nakon 1971.g. a koji su ustvari procesi spajanja profesionalizma i morala u funkciji
demokratizacije medija i društva.

MEĐUNARODNA NAČELA PROFESIONALNE ETIKE U NOVINARSTVU 

Današnji interesi za etičke kodekse imaju svoje korijene u prošlosti  u 20-tim godinama prošlog
stoljeća. Kao primjer etičkih kodeksa koji su doneseni u prvoj polovini 20.stoljeća :
1. Povelja francuskih novinara 1918.
2. Etički kodeks donesen u Švedskoj1923.
3. Etički kodeks donesen u Finskoj
4. Etički kodeks koji je usvojen na prvoj konferenciji američke štampe u Washingtonu (1926.)
Prvi etički kodeksi doneseni su i prihvaćeni od strane novih udruženja nekih evropskih i američkih
zemalja. No incijativa da se na međunarodnoj razini donse kodeks javlja se tek nakon završetka II
svjetskog rata, nakon stravičnog iskustva o zloupotrebi medija u ratu. Nakon II svjestkog rata, nakon
tragedija pristupilo se procesu prevladavanja siromaštva, ispravljanja nepravde, liječenje
nepismenosti.U tom kontekstu pristalice novih profesija i demokratije istaknuli su potrebu osiguranja
izgradnje i razvoja medija, autonomije i profesionalizma. U tom smislu treba pomenuti da je u okviru
demokratsko-socijalnog savjeta
UN-a djelovao na razvoj štampe koja je 1952.g. izradila nacrt međunarodnog etičkog kodeksa za sva
lica uključena u aktivnosti prikupljanja, traženja, širenja i komentarisanja vijesti i informacija. Kada je
riječ o ovom kontekstu valja kazati da je taj nacrt napravljen 1952.u vrijeme opće ideološke
podjeljenosti u  svijetu. Tada su mediji trpili veliki utjecaj vlasti i upravo zbog toga nikad nije
prihvaćen.Ima 5 članova u kojima se upozorava da je obaveza novinara da poštuju:
1. činjenice bez iskrivljavanja i vijesti bez skrivanja
2. integritet profesije
3. javni interes
4. dostupnost informacija o zemlji o kojoj se izvještava
5. nadzor profesija a ne vlasti
 
Nakon dužeg vremena 1983.u Parizu pod pokroviteljstvom UNESKO-a usvojen je dokument
međunarodnih načela profesionalne etike u novinarstvu. Ovaj dokument upozorava novinare na
slijedeće standarde:
- pravo javnosti da zna istinu
- dostupnost informacija
- integritet novinarske priofesije
- poštivanje privatnosti i ljudskog dostojanstva
- poštivanje javnog interesa itd.
Ovaj dokument u vrijeme jačanja hladnoratovske politike u svijetu trebao je označiti podršku
novinarima u njihovom profesionalnom radu.U tom smislu ovaj dokument donosi nekoliko novosti
koje se tiču naglaska o poštivanju univerzalne vrijednosti i različitosti kultura u cilju jačanja mira i
demokratije. Poseban naglasak stavljern je na suzbijanje mržnjem, diskriminacije, rasizma,
kolonijalizma, neokolonijalizma... Član 9
Naglašena je potreba spriječavanja dalje trke u naoružanju, posebno nuklearnom naoružanju.Ovaj
dokument imao je ambiciju dati potporu izgradnji novog informativnog poretka.Dijalog o novom
međunarodnom poretku bio je posljedica potrebe ublažavanja hladnoratovske politike. Ta ideja o
novom međunarodnom poretku završila je u Evropi stvaranjm Evrope – države, a na svjetskom planu
globalizacijom. Rat koji vode velike sile nije iščezao.

Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini - Kodeks za štampu i online medije BiH

Vijeće za štampu
-osnovano je i počelo sa radom 2001. Godine
-samoregulatorna agencija osnovana kao posljedica provjere poštivanja usvojenog kodeksa za
štampu
-potpisnici Kodeksa za štampu: Nezavisna unija profesionalnih novinara BiH, Udruženje novinara RS-
a, Savez novinara BiH, Sindikat profesionalnih novinara FBiH, Nezavisno udruženje novinara RS,
Udruga hrvatskih novinara u BiH

Svrha Vijeća za štampu je:

-da djeluje kao profesionalna novinarska savjetodavna grupa za javnost i nadležne vlasti
-da promovira slobodu medija i zaštitu novinarskih prava
-da se bori protiv ugrožavanja prava i privilegija novinara i ugrožavanja slobodnog protoka
informacija
-da zavisno od situacije daje preporuke i smjernice za rad novinara
-da predlaže promjene Kodeksa za štampu
-da rješava nesporazume između lica koje podnose prigovor i štampanih
-da rješava nesporazume između lica koje podnose prigovor i štampanih Vijeće za štampu potpisalo
je „žalbenu proceduru“ kojom se uređuje postupak ulaganja i razmatranja žalbe

KODEKS ZA ŠTAMPU I ONLINE MEDIJE

Kodeks je pravilnik, skup načela o profesionalnom ponašanju.
Kodeks VZS-a je izveden iz postojećih evropskih standarda novinarske prakse. On ima za cilj da
postavi osnove sistema samouređivanja u štampi i online medijima, koji će biti smatran moralno
obavezujućim za novinare, urednike, vlasnike i izdavače printanih i online medija. Kodeks za štampu i
online medije se stoji od 15 članova u kojima se govori o interesu javnosti, uredničkoj odgovornosti,
huškanju, diskriminaciji, ravnopravnosti, tačnosti i fer izvještavanju, privatnosti, zaštiti djece i
maloljetnih lica, reklamiranju, povjerljivosti izvora informacija, autorskim pravima, te samom
žabenom postupku na neistinita ili uvrijedljiva izvještavanja.

Član 1 – Interes javnosti

U Kodeksu interes javnosti definisan je kao postupak/informacija kojima je cilj pomoći prilikom
donošenja određenih odluka i mišljenja o aktuelnim pitanjima i događajima.

Član 2 – Urednička odgovornost

Najvažnija odgovornost novinara i urednika je osigurati da njihov rad bude usmjeren ka poštivanju
istine, kao i prava javnosti da sazna istinu.

Član 3 – Huškanje
Novinari će u svakom trenutku biti svjesni opasnosti koja se javlja kada mediji govorom mržnje
podstiču diskriminaciju i netoleranciju. Imajući u vidu takvu opasnost, novinari će dati sve od sebe
kako ne bi huškali i/ili podsticali mržnju i/ili nejednakost.

Član 4 – Diskriminacija
Novinari moraju izbjeći pravljenje pretpostavki bez stvarnog osnova i uvrijedljive komentare
(direktne ili indirektne) na nečiju etničku grupu, nacionalnost, rasu, religiju, pol, seksualnu
opredijeljenost, fizičku onesposobljenost ili mentalno stanje.
Član 4a - Ravnopravnost polova i poštivanje osobenosti
Novinari će izbjegavati direktne ili indirektne komentare kojima ličnosti stavljaju u neravnopravan
položaj ili ih diskriminišu po bilo kojoj osnovi.

Član 5 - Tačnost i fer izvještavanje

Novinari neće objavljivati netačne ili krivonavodeće materijale u vidu fotografija, tekstova ili drugih
materijala.Fotografije i dokumenti ne smiju biti falsifikovani.Novinari imaju profesionalnu obavezu
blagovremeno ispraviti bilo koju objavljenu informaciju za koju se utvrdi da je netačna. Izvinjenje i/ili
ispravka će biti objavljeni s dužnim isticanjem. Novinari će uvijek izvještavati istinito i tačno o ishodu
radnje poduzete u vezi s klevetom u koju su bili uključeni.Novinari će izvještavati samo na osnovu
činjenica čije je porijeklo novinaru poznato. Kod izvještavanja i komentara kontroverze, novinari će se
potruditi da saslušaju i predstave sve strane u sporu. Ukoliko jedna strana u kontroverzi odbije da se
stavi na raspolaganje novinaru, publikacija može opravdano navesti ovo odbijanje u svom izvještaju. 

Član 6 - Komentar, pretpostavka i činjenica

Novinari, iako su slobodni da izraze svoja gledišta, moraju napraviti jasnu razliku između komentara,
pretpostavke i činjenice.

Član 7 - Mogućnost odgovora

Pravo na odgovor će biti prošireno na relevantne osobe ukoliko urednik procijeni da takav korak
doprinosi tačnosti i nepristranosti izvještavanja.
Ukoliko je ikako moguće, na raspolaganje će biti stavljena mogućnost neposrednog odgovora u
izdanju u kojem je objavljena optužba i/ili netačno navedene informacije, u dužini ne većoj od
integralno objavljenog teksta.

Član 8 - Pogrešno predstavljanje

Novinari će koristiti samo pravedna sredstva da dođu do vijesti, dokumenata i/ili fotografija.
Novinari i fotografi neće dolaziti do informacija i/ili fotografija putem zastrašivanja ili maltretiranja.
Neetički je pogrešno predstavljati nečiji identitet ili namjeru i koristiti se mahinacijama da bi se došlo
do informacije za objavljivanje, osim u ekstremnim okolnostima i u zakonitoj formi, kada bi
objavljivanje informacije dobijene na takav način jasno služilo javnom interesu.

Član 9 - Privatnost
Novinari će izbjegavati uplitanje u nečiji privatni život, osim ako takva uplitanja nisu potrebna u
interesu javnosti. 
Teme koje uključuju lične tragedije će biti obzirno tretirane, a pogođenim ličnostima će se prići
diskretno i sa saosjećanjem.

Član 10 - Osobe optužene za krivična djela

Novinari neće nikoga tretirati kao kriminalca prije donošenja sudske presude koja to potvrđuje. 
Novinari imaju obavezu ne donositi preuranjene sudove o krivici optužene ličnosti. 
Novinari imaju obavezu da objave informaciju o odbacivanju optužbe ili oslobađanju ličnosti za koju
su ranije objavili da je optužena ili da je suđenje počelo.
Član 10a - Zaštita svjedoka
Novinari će pokazati poseban oprez i osjetljivost kod izvještavanja o svjedocima u sudskim procesima
za ratne zločine, poštujući pravila i odredbe za neimenovanje zaštićenih svjedoka.

Član 11 - Zaštita djece i maloljetnika

U tretiranju djece i maloljetnika novinari su dužni krajnje obazrivo postupati, poštujući dobre običaje i
Konvenciju o pravima djeteta, polazeći od interesa djeteta. 
Novinari su dužni zaštititi identitet djeteta u postupcima u kojimaje inače isključena javnost. 
Novinari ne smiju intervjuisati niti fotografisati djecu mlađu od 18 godina, s pitanjima koja se odnose
na porodicu djeteta, bez prisustva roditelja ili bez dozvole roditelja ili staratelja. 
Novinari ne smiju identifikovati djecu mlađu od 18 godina u slučajevima kada su žrtve krivičnih djela. 
Novinari ne smiju ni pod kakvim okolnostima identifikovati djecu mlađu od 18 godina koja su
umiješana u kriminalne slučajeve kao svjedoci,žrtve ili optuženi.

Član 12 - Reklamiranje i sponzorisanje

Reklame, političke reklame i sponzorisani članci i dodaci moraju biti razdvojeni od uredničkog
sadržaja i jasno označeni kao ono što jesu. 
Sponzorisani materijali moraju jasno ukazivati na izvor sponzorisanja.

Član 13 - Povjerljivost izvora informacija

Kad god je to moguće, novinari se trebaju oslanjati na otvorene, identifikovane izvore informacija.
Ovakvi izvori treba da budu pretpostavljeni anonimnim izvorima, čije poštenje i tačnost javnost ne
može da ocijeni. 
Novinari imaju obavezu da štite identitet onih koji daju informacije u povjerenju, bez obzira na to da
li su ili ne te ličnosti izričito zahtijevale povjerljivost.

Član 14 - Autorska prava

Novinari mogu koristiti razumne sažetke originala s ograničenim citatima, materijale iz drugih
publikacija ili nosilaca autorskih prava, bez izričite dozvole za to, sve dok je izvor naznačen na
odgovarajući način. 
Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima, zahtijeva izričitu
dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samome materijalu.

Član 15 - Žalbe
Štampa i online mediji će na prigodnom mjestu sadržavati: ime, adresu, broj telefona, broj faksa i
internet/e-mail adresu i kontakte odgovornog izdavača i urednika, kojima mogu biti upućivane žalbe i
prigovori na pisanje štampe i online izdanja. 
Podnosilac žalbe, koji tvrdi da je u izvještavanju došlo do kršenja ovog Kodeksa, obratit će se izdavaču
ili uredniku odgovornom za štampu ili online izdanje o kojem se radi, demantijem ne dužim od
izvorno objavljenog članka.

Regulatorna agencija za komunikaciju (RAK)

Osnovana 2. marta, 2001. godine spajanjem nadležnosti Nezavisne komisije za medije i Regulatorne
agencije za telekomunikacije. Djeluje na državnom nivou i njen mandat je definisan Zakonom o
komunikacijama BiH (Službeni glasnik BiH, br.31/03).
Osnovne karakteristike su razvoj tehnologija, stalno uvođenje novih usluga i konstantan razvoj
poslovnih modela.
Nadležnosti Agencije su zasnovane na principima nezavisnosti, provođenju regulacije i monitoringu
poštivanja zakona i pravila, i osiguranju tehničkih, finansijskih i kadrovskih preduslova za efikasno
izvršavanje zadataka.
Regulatorna agencija za komunikacije je u potpunosti nezavisna prilikom donošenja odluka. Agencija
obavlja svoj rad na državnom nivou i u skladu sa opštim principima legalnosti, objektivnosti,
transparentnosti i nediskriminacije.

Struktura Regulatorne agencije za komunikaciju

Radom Agencije rukovode slijedeća tijela: Generalni direktor i Vijeće Agencije.

Generalni direktor rukovodi Agencijom i,  u skladu sa Zakonom, odgovoran je za regulatorne funkcije,

administrativne poslove i kadrovska pitanja, te uspostavljanje pravila o internim procedurama.
Generalnog direktora bira Vijeće Agencije, a potvrđuje Vijeće ministara BiH. Mandat generalnog
direktora traje 4 godine, a može se jednom obnoviti.

Vijeće Agencije se sastoji od sedam članova koje predlaže Vijeće ministara na osnovu liste kandidata
koju je utvrdilo Vijeće Agencije, a imenuje ih Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Vijeće
vodi Agenciju u strateškim pitanjima te usvaja kodekse i pravila za područja rada u nadležnosti
Agencije. Pored toga, Vijeće ima i apelacionu funkciju u slučaju ulaganja žalbi na odluke koje donosi
generalni direktor. Odluke u Vijeću donose se konsenzusom.

Sektori, kao osnovne organizacione jedinice, osnivaju se unutar područja rada Agencije, kako slijedi:
-- Područje telekomunikacija (Sektor za licenciranje u telekomunikacijama, sektor za interkonekciju i
regulaciju tržišta u telekomunikacijama).
- Područje emitovanja (Sektor za dozvole, digitalizaciju i koordinaciju u emitovanju, sektor za
programske sadržaje, prigovore i pravnu regulativu u emitovanju, Sektor za audiovizuelne usluge i
međunarodnu saradnju u emitovanju).
- Područje pravnih, finansijskih i opštih poslova (Sektor za pravne poslove, Sektor za finansijsko–
računovodstvene poslove).
- Područje upravljanja radio spektrom (Odjeljenje za radiodifuziju, Odjeljenje za fiksnu i mobilnu
službu, Odjeljenje za međunarodnu koordinaciju i regulative).
- Područje radio-monitoringa, informaciono tehničke podrške i kontrole poštivanja uslova dozvola
Odjeljenje za radio-monitoring, Odjeljenje za informaciono-tehničku podršku, Odjeljenje za kontrolu
poštivanja uslova dozvola.
Ostali sektori
1. Sektor za odnose s javnošću,
2. Regionalni sektor Banja Luka,
3. Regionalni sektor Mostar.

KODEKS ZA UREĐIVANJE TELEVIZIJSKOG PROGRAMA I RADIO PROGRAMA

Kodeks za uređivanje televizijskog i radio programa donesen je 1998.godine , a dopunjen je dvije
godine kasnije. Njegov sadržaj oslanja se na standard najvažnijih međunarodnih dokumenata I kao
takav obavezujući s obzirom na Odluku visokog predstavnika. Ovaj kodeks ima važenje zakona ali po
svojoj formi i naznakama etičke je naravi. Od 11.juna 1998.godine ovim Kodeksom se definiraju
pravila i standardi u vezi programskog sadržaja koji se odnose na televizijske i radio kuće, kao i
njihovo osoblje u cijeloj Bosni I Hercegovini. Kodeksom su obuhvaćena pitanja kao što je podsticanje,
predstavljanje i profilisanje etničke, nacionalne ili vjerske netolerancije i nasilja.

Član 3 (opći principi)

1. Oglašavanje, teletrgovina i sponzorstvo moraju biti legalni, pristojni, istiniti, pravedni i pošteni.
2. Oglašavanje, teletrgovina i sponzorstvo ne smiju djelovati zavaravajuće niti smiju štetiti interesima
potrošača.
3. Oglašavanje, teletrgovina i sponzorstvo namijenjeni djeci ili koje koriste djecu moraju izbjegavati
sve što bi moglo nauditi njihovim interesima i imati obzira prema njihovoj posebnoj osjetljivosti i
podložnosti.
4. Teletrgovina ne smije poticati maloljetnike na prodaju ili najam roba ili usluga.
5. Oglašavatelj ili sponzor ne smije vršiti nikakav urednički uticaj na sadržaj ili koncept programa.
6.Oglašavanje i teletrgovina, kao i sponzorisani programi, moraju se jasno razlikovati kao takvi i biti
vidljivo odvojeni od drugih dijelova programske usluge optičkim i/ili akustičkim sredstvima. U
principu, spotovi za oglašavanje i teletrgovina emitirat će se u blokovima.
7. U oglašavanju, teletrgovini i sponzorstvu ne smiju se koristiti tehnike djelovanja na podsvijest.
8. Varljivo oglašavanje i teletrgovina nisu dozvoljeni.
9.Osobe koje redovno nastupaju u televizijskim programima vijesti ili televizijskim programima o
tekućim događajima ne mogu učestovati niti vizuelno niti govorom u televizijskom oglašavanju i
teletrgovini, kao ni u radio oglašavanju u programima javnih servisa u BiH.
10. Uredničku kontrolu oglasa i teletrgovine mora obaviti nosilac dozvole.
11. Svi oglasi moraju poštovati principe poštene konkurencije, opšteprihvaćene u poslovanju. Nosilac
dozvole ne smije nerazumno diskriminirati ili favorizirati bilo kojeg posebnog oglašivača.
12. Svi oglasi, sponzorisani programi ili teletrgovina koji oglašavaju proizvode ili usluge koje se mogu
dobiti putem pozivanja određenih telefonskih brojeva moraju sadržavati jasnu i vidljivu oznaku cijene
takvog poziva, bez obzira da li se radi o običnom ili premium-rate broju.

Član 4 (Pristojnost i uljudnost)

Oglasi ne smiju vrijeđati općeprihvaćene standarde pristojnosti i uljudnosti ili biti uvredljivi za
osjećaje javnosti. Posebna pažnja se mora obratiti izbjegavanju vrijeđanja na osnovu rase,
nacionalnosti, etničke pripadnosti, jezika, religije, pola, društvenog porijekla ili nesposobnosti.

Član 5 (PORNOGRAFIJA I NASILJE)

1. U oglašavanju i teletrgovini ne smiju se predstavljati proizvodi ili usluge, uključujući magazine, koji
spadaju u oblast ili se posebno tiču pornografije.
2. Oglasi čiji sadržaj nije pornografski, a koji direktno ili indirektno upućuju na pornografiju (hot-lajn,
oglasna poruka za pornografsku štampu, filmove), kao i oglasi erotske sadržine, mogu se emitovati
samo unutar graničnog perioda.
3. Zabranjeno je oglašavanje kojim se neopravdano prikazuje upotreba sile ili prijetnja upotrebe sile.

ČLAN 8 (Oglašavanje i telergovina određenih proizvoda)

1. Oglašavanje i teletrgovina duhanskih proizvoda neće biti dozvoljeno.
2. Oglašavanje i teletrgovina alkoholnih pića svih vrsta podlijegat će slijedećim pravilima:
a) ne smiju biti posebno usmjereni na maloljetne osobe, i niko ko se u oglasima ili teletrgovini dovodi
u vezu sa konzumiranjem alkoholnih pića ne bi smio izgledati kao maloljetna osoba,
b) ne smiju povezivati trošenje alkohola s fizičkim aktivnostima ili upravljanjem automobilom,
c) ne smiju tvrditi da alkohol ima ljekovita svojstva, da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješavanje
ličnih problema,
d) ne smiju ohrabrivati neumjerenu potrošnju alkohola ili prikazivati apstinenciju ili umjerenost u
negativnom smislu,
e) ne smiju stavljati prekomjeran naglasak na alkoholni sadržaj pića.

Član 13 (oglašavanje djece)

1. Oglasna poruka namijenjena djeci ne smije da sadrži neistinite podatke o oglašavanom proizvodu
ili usluzi, naročito u pogledu stvarne veličine, vrijednosti, prirode, trajnosti, brzine, boje i drugih
svojstava.
2. Ako se u oglasnoj poruci prikazuje rezultat crtanja, izrade, sklapanja i modeliranja, sposobnost za
ostvarenje ovog rezultata mora da odgovara prosječnoj sposobnosti djece kojoj je oglasna poruka
namijenjena. U takvoj oglasnoj poruci mora se navesti uzrast djece kojoj je oglasna poruka
namijenjena.
3. Oglasna poruka namijenjena djeci ne smije uz podatak o cijeni da sadrži i vrijedonosni sud o cijeni,
a naročito reči "samo", "sitnica", "u bescijenje", "povoljno" i slično.
4. Oglasnom porukom koja je namijenjena djeci ne smije da se preporučuje proizvod ili usluga koja
njima nije namijenjena.
5. Oglasnom porukom koja je namijenjena djeci ne smiju se preporučivati lijekovi, medicinska
sredstva, uključujući i vitamine, medicinske ustanove, sredstva za mršavljenje, religiozne poruke,
erotske sadržaje, sredstva za paljenje, zapaljive materije i druga opasna sredstva.
6. Zabranjeno je oglašavanje koje podstiče ponašanje kojim se ugrožava zdravlje, psihički i moralni
razvoj djece. Oglasna poruka namijenjena djeci ne smije da sadrži prikaz djeteta u opasnoj situaciji,
kao što je: penjanje na neobezbijeđene objekte; ulazak u nepoznate prostorije; razgovor sa
nepoznatim ljudima; korišćenje šibica, upaljača, benzina, lijekova i električnih uređaja u domaćinstvu
i slično, osim ako se takvom porukom ne prenosi upozorenje na opasnost po zdravlje i sigurnost
djeteta, odnosno njegovog integriteta.
7. Oglasna poruka namijenjena djeci ne smije da sadrži informaciju koja bi navodila dijete na
ponašanje kojim bi moglo da povrijedi svoj fizički, duševni, emocionalni ili drugi integritet.
8. Oglasna poruka namijenjena djeci ne smije da sadrži prikaz nasilja, uključujući i scene nasilja
između animiranih likova, lutaka i sl.
9. Oglasna poruka namijenjena djeci ne smije da sadrži poruke kojima se sugeriše da se korišćenjem
proizvoda ili usluga stiču fizičke, intelektualne ili druge društvene prednosti nad ostalom djecom koja
te proizvode i usluge ne koriste.

ČLAN 14 (Raspored televizijskog programa)

1. Oglašavanje i teletrgovina emitirat će se između programa. Pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti u st.
od 2. do 5. ovog člana, oglasni i spotovi teletrgovine mogu se emitirati i za vrijeme programa na način
da integritet i vrijednost programa i nosilaca vlasničkih prava nisu oštećeni.
2. U programima koji se sastoje od autonomnih dijelova, ili u sportskim programima i slično
strukturiranim događanjima i izvedbama koji idu u intervalima, oglašavački i spotovi teletrgovine će
se emitirati između dijelova ili u pauzama programa koji se prenosi.
3. Prijenos audiovizuelnih djela poput igranog filma i filmova snimljenih za televiziju (isključujući
serije, serijale, laki zabavni program i dokumentarne emisije), pod uvjetom da je njihovo predviđeno
trajanje duže od 45 minuta, može se prekidati jednom u svakom cjelokupnom bloku od 45 minuta.
Daljnje prekidanje je dozvoljeno ako je predviđeno trajanje filmova barem 20 minuta duže od dva ili
više cjelokupnih blokova od 45 minuta.
4. Ako se programi, ne oni koje spominju u stavu 2., prekidaju zbog oglašavanja i spotova za
teletrgovinu, između svake uzastopne pauze za oglašavanje ili teletrgovinu mora proći period od
najmanje 20 minuta.
5. Oglašavanje i teletrgovina neće se emitirati niti u jednom prijenosu vjerskih službi. Vijesti, emisije
aktuelnosti, dokumentarni filmovi, vjerski programi i programi za djecu, ako su kraći od 30 minuta,
neće se prekidati oglasnim spotovima ili spotovima za teletrgovinu. Ukoliko njihovo trajanje iznosi 30
minuta ili duže, primjenjivat će se odredbe iz prethodnih stavova.
6. Zabranjeno je emitovati oglase ili programe teletrgovine neposredno prije ili poslije vijesti tragične
prirode, npr. vijesti o prirodnim katastrofama, nesrećama i ljudskom nasilju, osim ukoliko se ne radi o
hitnim vijestima kojima se prekida redovni program. Ova zabrana se, također, ne odnosi na termin
prije ili poslije redovnih vijesti i informativnih programa koji su od ostalog programa jasno odvojeni
uvodnom ili odjavnom obaviješću.

ČLAN 16 (Trajanje i oglašavanj i teletrgovine na privatnim rtv stanicama)

1. Omjer spotova za teletrgovinu, spotova za oglašavanje i drugih oblika oglašavanja, uz izuzetak
izloga za teletrgovinu unutar značenja stava 3., neće iznositi više od 20 posto dnevnog prijenosa.
Vrijeme prenosa spotova za oglašavanje neće iznositi više od 15 posto dnevnog prijenosa.
2. Omjer spotova za oglašavanje i spotova za teletrgovinu unutar datog sata neće preći iznad 20
posto u televizijskim programima. U radio programima dozvoljeno je vršiti slobodnu preraspodjelu
vremena za oglašavanje, ali tako da ukupno oglašavanje ne pređe 20% dnevnog prenosa.
3. Izlozi namijenjeni programima za teletrgovinu, emitirani unutar programskih usluga koje nisu
isključivo predviđene za teletrgovinu, minimalno će, bez prekidanja, trajati 15 minuta. Maksimalno će
dnevno biti osam takvih izloga.
4. Njihovo sveukupno trajanje neće iznositi više od tri sata dnevno, i moraju biti jasno prepoznatljivi,
bilo optički ili akustički.
5. U svrhu ovog člana, oglašavanje neće uključivati:
a) najave televizijske kuće u vezi sa vlastitim programom i proizvodima direktno proizašlim iz tih
programa;
b) proglase u interesu javnosti i pozivi na humanitarne akcije. Takvi proglasi i pozivi će se emitirati
besplatno, osim ukoliko nije potrebno platiti troškove produkcije.

Član 17 (trajanje oglašavanja i teletrgovnie na javnim rtv stanicama)

Količina oglasa i drugih plaćenih poruka, kao i komercijalno sponzorisanih programa kod javnih
stanica ne može premašiti četiri (4) minute vremena u programu po satu za javne TV stanice i šest (6)
minuta vremena u programu po satu za javne radio stanice.

Član 18 (posebni javni servisi za emitovanje)

(1) Količina oglasa i drugih plaćenih poruka, kao i komercijalno sponzorisanih programa na Javnom
sistemu emitovanja u Bosni i Hercegovini (PBS), Radio Televiziji Federacije Bosne i Hercegovine (RTV
FBiH) i Radio Televiziji Republike Srpske (RTRS) su određeni relevantnim zakonima, te odlukama
Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije.
(2) Količina oglasa i drugih plaćenih poruka, kao i komercijalno sponzorisanih programa na Javnom
sistemu emitovanja u Bosni i Hercegovini (PBS), Radio Televiziji Federacije Bosne i Hercegovine (RTV
FBiH) i Radio Televiziji Republike Srpske (RTRS) ne mogu premašiti šest (6) minuta programa po satu,
kako u radio, tako i u televizijskom programu. Gore navedene stanice mogu redistribuirati dozvoljeno
vrijeme oglašavanja u toku udarnih termina, ali tako da ni u kojem slučaju ne smije preći osam (8)
minuta po satu programa. Udarni termin za javne RTV servise je vrijeme između 17.30 i 22.30 sati.

Član 19 (Opća pravila u vezi sponzorstva)

1. Kada je program ili serija u cijelosti ili dijelom sponzorirana, ona kao takva mora biti jasno
označena, na odgovarajući način, na početku i/ili na kraju programa.
2. Sadržaj i raspored sponzoriranih programa ni u kojim okolnostima ne smije biti pod uticajem
sponzora na način koji utiče na odgovornost i uredničku nezavisnost televizijske kuće u odnosu na
programe.
3. Sponzorirani televizijski programi ne smiju poticati prodaju, kupnju ili iznajmljivanje proizvoda ili
usluga sponzora ili neke treće strane, a posebno ne smiju stvarati posebne oglasne preporuke tim
proizvodima i uslugama u takvim programima.
4. Uredničku kontrolu sponzorisanih programa mora obaviti nosilac dozvole. Svako sponzorsko
učešće mora biti deklarisano kako bi gledalac i/ili slušalac znao ko plaća/doprinosi i zašto.

Ostali članovi
Član 6 – Diskriminacija,
Član 7- Tvrdnje o cijenama i poređenja,
Član 9 - Oglašavanje lijekova, liječenja i zdravlja,
Član 10- Oglašavanje sa religioznim sadržajem,
Član 11- Parapsihologija, egzorcizam, okultizam i slično,
Član 12- Sujevjerje i strahovi,
Član 15- Posebne odredbe u vezi rasporeda oglašavanja,
Član 16-Trajanje oglašavanja i teletrgovine na privatnim RTV stanicama,
Član 20- Zabranjeno sponzorisanje,
Član 21- Stupanje na snagu.

ZAKON O SLOBODI PRISTUPA INFORMACIJAMA

Naime jedno od temeljnih prava čovjeka jeste da dzna, a temeljnih sloboda da kaže šta misli I osjeća.
Iskustva iz vremena komunizma (cenzura, monopol informacijama), iz vremena rata (laž, obmana), te
ambicije nacionalističkih elita, sve navedeno je usporavalo demokrtaski process s tim u vezi donesen
je zakon o slobodnom pristupi informacija.

U zakonu u njegovom prvom članu, prva naglašena rečenica:

Ovim zakonom utvrđuje se pristup infromacijama u posjedu javnih organa radi:
1. Utvrđivanja da je info. pod kontrolom javnog organa predstavljaju značajno javno dobro, da
javni pristup info. potiče veću transparentnost I dogovornost javnih organa što je neophodno
za demokratski process.
 2. Utvrđivanje da svako fizičko lice ili pravno lce ima pravo pristupa onim info. u najvećoj
mogućoj mjeri sa javnim interesima, te da javni organi imaju odgovornost I obavezu da
saopšte te info.
3. Omogućavanje svakom fizičkom licu da zatraži izmjenu I stavi primjedbe na svoje lične info.
pod kontrolom javnog servia.
Ovim članom se potcrtavaju tri bitna svojstva informacije:
1.Info značajno javno dobro,
2.Informacija potiče veću javnost rada,
3. Informacija je neophodna za demokratske procese.
Ovaj zakon doprinosi slobodi medija I novinara pomaže u ostvarivanju njihove funkcije u
demokratskom razvijenom društvu.

ZAKON O ZAŠTITI OD KLEVETE

Ovaj zakon donesen je u RS-u 2001.g. a, u FBiH 2002.g.
Zakon o kleveti u odnosu na krivični zakon koji je u jednom svom dijelu regulirao ovu oblast,
dekriminalizira problem klevete I za slučaj njenog deokazivanja predviđa sankciju odštete.
Zakon za zaštitu od klevete definira klevetu kao” radnju nanođenja štete fizičkog ugleda ili pravnog
lica iznošenjem ili izražavanjem neistinitih činjenica identifikovanjem tog fizičkog ili pravnog lica
tećem licu. Ovaj zakon ima značaj za novinare, urednike, vlasnike, medije.

ZAKON O AUTORSKOM PRAVU

Funkcija ovog zakona jeste da zaštiti prava autora sa područja književosti, nauke, umjetnosti. I da
propiše način njihovog korištena, kao I da sankcionira ponašanje suprotno zakonu. (član 1)
Šta se smatra autorskim dijelom:
a)Pisana dijela b) govorna dijela c) dramska, drmasko mužička djela c) djela iz oblasti slikarstva itd..
Autorskopravno nisu zaštićeni: ideje, koncepti, postupci, radne metode.
Ovim zakonom se štiti I unapređuje kako autorstvo tako I novinarstvo.

ZAKON O TELEKOMUNIKACIJAMA
Tokom rata prertrpljna je velika šteta trelekomunikacijskih objekatai uređaja.
Zakon je donesen 1999.godine. Njim je osgurana telekomunikacijska cjelina , kao I mogućnost
uvezivanja na međunarodnom sistemu komunikacija.
Parlament BiH 2003. Godine.donosi zakon o komunikacijama.
Ovim zakonom se regulira oblast komunikacije u BiH I uspostavlja rad RAK-a u skladu sa ustavom.
Ovaj zakon osigurava:
-Postojanje telekomumunikacijskog sistema u BiH,
-UREĐIVANJE ODNOSA UNUTAR I SA DRUGIM TELEKOMUNIKACIJSKIM STRUKTURAMA,
-Rješava pitanje reda elektronskih medija I radio difuziju,
-Osigurava druge sitne postavke za rad novih medija npr. Internet.
Zakon regulira prava I ovlaštenja RAK-a.

ZAKON OMBUDSMENIMA
Ovima zakonom je ustanovljena I utvrđena institucija ombudsmena na razini BiH, FBiH, RS.
S obzirom na problem sa kojima se susreće novinarstvo, slobode, ljudskog prava, da su mediji izloženi
pristisku I da se demokratski procesi slabo razvijaju ombudsman se bavi medijima.
Institucija ombudsmana prosuđujuepreporučuje uklanjanje posljedica, prekršaja u slučajevima žalbe
ili po službenoj dužnosti.