You are on page 1of 18

UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE ISTOČNO

SARAJEVO
FAKULTET ZA POSLOVNE I FINANSIJSKE STUDIJE

Seminarski rad

BAZEL III

Mentor: Kandidat:

Doc. dr Radmila Čičković Selma Mirvić


SADRŽAJ

UVOD ............................................................................................................................................. 3
1. NASTAVAK BASELA III ...................................................................................................... 4
1.1. Basel I............................................................................................................................... 5
1.2. Bazel II ............................................................................................................................. 6
1.3. Basel III ............................................................................................................................ 7
2. PRIMJENA BASELA III U BANKARSKOM SEKTORU ................................................. 10
2.1. Primjena Basela III u svijetu .......................................................................................... 11
2.2. Procjena uticaja Basela III u budućnosti ........................................................................ 14
ZAKLJUČAK ............................................................................................................................... 16
LITERATURA ............................................................................................................................. 18

2
UVOD

Bazel regulativa propisuje pokrivanje rizika kojima su finansijske institucije izložene


prilikom neadekvatne strukture kapitala, a donosi je Bazelski komitet za bankarsku superviziju.
Bazelski komitet za bankarsku superviziju se sastaje u Banci za međunarodna poravnanja (Bank
for International Settlements) u Bazelu u Švajcarskoj. Otuda i potiče naziv regulative Basel.
Bazelski komitet za bankarsku superviziju osnovan je 1975. godine od strane guvernera
G-10 zemalja. Danas se sastoji od predstavnika središnjih banaka i nacionalnih nadzornih organa
banaka 20 zemalja. Konkretno, čine ga članovi nacionalnih supervizora Belgije, Kanade,
Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Luksemburga, Holandije, Španije, Švedske, Švajcarske,
Velike Britanije, SAD, Australije, Brazila, Kine, Indije, Koreje, Meksika i Rusije. Upravno tijelo
Bazelskog komiteta za bankarsku superviziju je kasnije prošireno uključenjem guvernera
centralnih banaka i rukovodilaca supervizorskih institucija novih članica.
Cilj Bazelskog komiteta za bankarsku superviziju je uskladiti bankarski nadzor na
međunarodnoj sceni i stvarati preduslove za intenziviranje međunarodne konkurencije banaka.
Osnovni cilj Bazelskog komiteta za bankarsku superviziju je poboljšavanje razumijevanja
ključnih supervizorskih izazova i unapređenje kvaliteta supervizije banaka širom svijeta.
Bazelski komitet za bankarsku superviziju nema nadnacionalni autoritet kontrole i njegovi
zaključci nemaju pravnu snagu. On formuliše osnovne standarde supervizije i daje preporuke na
osnovu najbolje prakse, u očekivanju da će ih supervizori širom svijeta primjeniti na način koji je
pogodan za njihove nacionalne sisteme. Na taj način, Bazelski komitet za bankarsku superviziju
obezbjeđuje istovjetne principe i zajedničke standarde supervizije u različitim zemljama.

3
1. NASTAVAK BASELA III

Bazelski odbor za bankarsku superviziju odgovoran je za bonitetnu regulativu banaka i


osigurava forum za saradnju u vezi s bankarskim nadzornim pitanjima. Njegova svrha je jačanje
regulacije, nadzora i prakse banaka u svijetu s ciljem jačanja financijske stabilnosti. Predsjednik
Bazelskog odbora je gospodin Stefan Ingves, guverner Švedske narodne banke. Tajništvo
Odbora se nalazi u Banci za međunarodna poravnanja (BIS) u Baselu (Švicarska), a Osim
tajničkih poslova, Odbor daje savjete nadzornim tijelima u svim zemljama. (Bank for
International Settlements). Bazelski odbor osnovan je na nivou središnjih banaka deset
najrazvijenijih zemalja – G10 te predstavnici središnjih banaka tih zemalja i regulatori čine taj
Odbor čije preporuke koje se odnose na bankarske sisteme prihvata znatan broj nacionalnih
banaka. Odgovornosti Bazelskog odbora su (Bank for International Settlements):
- raditi zajedno kako bi ostvarili mandat Bazelskog odbora,
- promicanje financijske stabilnosti,
- kontinuirano promicanje kvalitete regulisanja banaka i supervizije,
- aktivan doprinos razvoju standarda, smjernica i dobre prakse Bazelskog odbora,
- implementiranje i primjena standarda Bazelskog odbora u domaćim zakonodavstvima, u
unaprijed definisanim vremenskim okvirima,
- učestvovati u ocjeni učinkovitosti i dosljednosti domaćih propisa i međunarodnih praksi u
odnosu na standarde Bazelskog odbora za bankarsku superviziju, i promicati interese globalne
financijske stabilnosti, a ne samo nacionalne interese1.
1987. godine Bazelski odbor uveo je zajednički sistem mjerenja kapitala pod nazivom
Bazelski sporazum o kapitalu (Bazelski sporazum I). Bazelski sporazum usvojen je od strane 14
guvernera svih G-10 zemalja članica i bio je izrazito značajan za stabilnost bankarskih sistema i
preventivnu superviziju banaka.

1
Lončar, J. (2015). Uticaj primjene Basela III na bankarski sector. Osijek: Ekonomski fakultet.

4
1.1. Basel I

Bazelski sporazum o kapitalu (Basel I) bavio se samo pitanjem kreditnih rizika i sastojao
se od tri dijela u kojima je identifikovana uloga kapitala u odnosu na procjenjenu izloženost
kreditnom riziku, te je definisan kapital sa konstitutivnim elementima (osnovni kapital, dopunski
kapital i kratkoročne subordinirane obveze). Takođe, ovim sporazumom predložen je i pristup za
mjerenje izloženosti riziku i kalkulacija kapitalnih troškova. Glavne odluke donesene Bazelskim
sporazumom su:

1) obaveza mjerenja kapitalne adekvatnosti banke primjenom predloženih standarda, čime se


eliminisaju razlike u pogledu različitih zahtjeva za kapitalom između jurisdikcija, kao i nelojalna
konkurencija,

2) uvođenje standarda minimalne adekvatnosti kapitala od 8%, kojim je ujednačena početna


pozicija banaka na finansijskom tržištu, ali i onemogućeno da banke povećavaju obujam svojih
poslova i izloženost riziku, a da to ne prati odgovarajući rast kapitalne adekvatnosti,

3) uvođenje najvišeg stepena obuhvaćanja kada su u pitanju banke unutar jurisdikcija, u smislu
da su sve obavezne da primjenjuju ove standarde, ukoliko ih konkretne jurisdikcije prihvate i
ugrade u regulativu2.

Ovaj sporazum postavio je osnovu za procjenu sigurnosti u poslovanju banaka, ali imao
je neke nedostatke, te je Bazelski odbor za superviziju počeo raditi na izradi novog dokumenta,
koji bi osim kreditnog i tržišnog rizika uključio i druge rizike, te imao sofisticiraniji pristup
kalkulaciji potrebnih kapitalnih troškova. Prihvaćanje Bazelskih standarda nije dužnost nego
slobodan izbor. Unatoč tome, zemlje članice Evropske unije su dužne uskladiti svoje poslovanje
s ovim standardima jer je Evropska unija donijela Direktivu kojom sve zemlje članice, kao i one
koje to žele postati, imaju obavezu poslovati prema standardima Basela.

2
Matić, V. (2009). Bazelski sporazum o kapitalu (Bazelski sporazum I). Split: Ekonomski fakultet.

5
1.2. Bazel II

Sa službenim objavljivanjem prvog prijedloga Novog kapitalnog standarda (The New


Basel Capital Accord), od strane Bazelske komisije, započeo je cijeli proces „stvaranja“ Basela
II (1999.) koji će zamijeniti Basel I. 2004.godine objavljen je konačan tekst Basela II, a službena
primjena Basela II, u razvijenim zemljama, počela je 2006. godine. Basel II predstavljao je novi
koncept izračunavanja adekvatnosti kapitala banke, unutar kojeg se nalazilo niz novih pravila u
mjerenju i upravljanju rizicima kojima je banka izložena u svom poslovanju. Budući da je kapital
temelj za rast banaka, kao i za zaštitu od neočekivanih gubitaka, Basel II je definisao kolika je
vrijednost vlastitog kapitala banke koja je dostatna za pokriće svih neočekivanih gubitaka 3. Cilj
je da vlastiti kapital, koji ima primarnu funkciju zaštite banke od rizika insolventnosti, bude
uvijek odgovarajuće vrijednosti prilagođene rizičnoj izloženosti banke. Osnovni svrha ovog
dokumenta je obuhvat kompleksnog profila rizika na nivou banke kao cjeline, te usklađivanje
strategije rizika i vlastitog kapitala. Baselom II se želi postići usklađenje nivoa regulatornog
kapitala s rizičnim profilom banke, kao i jačanje globalnog finansijskog sistema.
Vidljivo je da se Basel II temelji se na tri stupa koja su međusobno komplementarna, a to
su:
1) minimalni kapitalni zahtjevi,
2) nadzor nad adekvatnošću, i
3) tržišna disciplina4.
Kapitalni zahtjevi obuhvataju kreditni rizik, tržišne rizike, te operativni rizik koji je
definisan (Baselom II) kao rizik od gubitka koji nastaje kao posljedica neadekvatnosti sistema,
ljudi, internih procesa i eksternih događaja. Definisana je i minimalna stopa adekvatnosti kapitala
od 8%. Odbor smatra da je ključni element kapital gdje bi glavni naglasak trebao biti stavljen na
dionički kapital i objavljenje rezerve. Ovaj ključni element kapitala je jedini element zajednički
svim bankarskim sistemima zemalja. Vidljiv je u objavljenim računima, te služi kao podloga na
temelju koje su napravljene većina tržišnih procjena o adekvatnosti kapitala. Takođe ima
presudan uticaj na profitne marže i konkurentnost banaka. Ipak, države članice smatraju da
postoji i niz drugih važnih i legitimnih sastavnica kapitala koji se mogu uključiti u sistem

3
Šarlija, N. (2008). Basel II/Basel III. Osijek: Ekonomski fakultet.
4
Lončar, J. (2015). Uticaj primjene Basela III na bankarski sector. Osijek: Ekonomski fakultet.

6
mjerenja. Cilj minimalnih kapitalnih zahtjeva je izračunati minimalne kapitalne zahtjeve za
kreditni, operativni i tržišni rizik. (Bank for International Settlements). Svrha nadzora nad
adekvatnošću je da se omogući bankama da posluju na siguran i prihvatljiv način, da posjeduju
dovoljne količine kapitala i rezervi poradi rizika koji nastaju tokom poslovanja i pruži bankama
jasne prakse za upravljanje rizicima. Nadzorni pregled omogućuje supervizorima da procjenjuju
procjenu banke na vlastite rizike i odrede je li ta procjena razumna. Takođe, ovaj stup omogućuje
bankama pregled rizika, korištenje modernijih metoda upravljanja rizicima, kao i procjenu
adekvatnosti kapitala u odnosu na rizik. Time banka teži ostvarenju boljih metoda upravljanja
rizicima. Tržišna disciplina, treći stup Basel-a II, traži od banaka da javno objave visinu
kapitalnih troškova, kao i mjere za kontrolu rizika. Tržišnom disciplinom omogućuje se bolje
upravljanje tržišnim rizicima. Ona treba djelovati kao korektivni indicator, te se mora koristiti u
kombinaciji s drugim stupovima. Promicanje tržišne discipline poboljšano je odlukama
Bazelskog odbora o objavljivanju i dostupnosti ključnih podataka koje odobrava Nadzorni odbor
Banke za međunarodna poravnanja.

1.3. Basel III

Financijska kriza, koja je trajala u periodu od 2007. do 2010., dovela je do krize


likvidnosti i stvaranja novog regulativnog okvira Bazelskog odbora – Basela III. Basel III je
sveobuhvatan skup reformskih mjera poduzetih od Bazelskog odbora i G-20 zemalja kako bi se
ojačala regulacija, nadzor i upravljanje rizicima u bankarskom sektoru. Te mjere imaju za cilj
poboljšati sposobnost bankarskog sektora da apsorbira šokove koji proizlaze iz financijskih i
ekonomskih kriza, poboljšanje upravljanja rizicima i povećanje transparentnosti banaka. Basel
III je stavio naglasak na kvalitet kapitala, remuneracijske politike (plaće i bonusi) te uveo novi
okvir za upravljanje rizikom likvidnosti (osiguranje kratkoročne i strukturne likvidnosti).
Računanje kapitalnih zahtjeva, te minimalna stopa adekvatnosti kapitala (8%) ostala je ista kao
za vrijeme Basela II. Basel III implementiran je i u propise i praksu Evropske unije.

7
Dostupni stabilni izvori (kapital, uzeti dugoročni krediti, stabilni depoziti) moraju biti
veći od potrebnih stabilnih izvora koji se procjenjuju temeljem ročnosti i kvaliteta danih kredita.
Nije održiva niti dopuštena situacija gdje bi se banka finansirala kratkoročnim nestabilnim
izvorima (poput interbanka), a davala dugoročne kredite (poput stambenih)5. Primjena omjera
pokrića likvidnosti (LCR) započinje se primjenjivati od 2015. godine, a omjer pokrića neto
stabilnih rezervi (NFSR) od 2019. godine. Do toga datuma pratit će se njihova prihvatljivost na
finansijskom tržištu. Središnja banka je ključan pružatelj likvidnosti bankama, kako u normalnim
vremenima, posebno u kriznim. Ova ključna uloga pružatelja likvidnosti objašnjena je kroz
koncept deficita likvidnosti bankarskih sistema središnje banke. Deficit likvidnosti bankarskih
sistema središnje banke je ono što treba bankama kako bi se finansirali iz središnje banke kroz
kolateralizirane kreditne poslove. Prema regulatornom okviru Basela III banke bi morale imati
vrhunski (“core tier one”) kapital u visini od 7% riziku prilagođene imovine ili će se suočiti s
restrikcijama na isplatu bonusa i dividendi. Takođe, najveće i sistemski važne institucije trebale
bi držati dodatnih 1-2,5% kapitala, odnosno ukupno do 9,5% vrijednosti riziku prilagođene
imovine. Pored toga, banke trebaju imati dovoljno gotovine i visoko likvidne imovine da mogu
preživjeti 30-dnevnu tržišnu krizu. Omjer njihovog “core tier one” kapitala i ukupne, riziku
neprilagođene imovine ne smije biti veći od 3%6.

Svrha Basela III ogleda se u povećanju kvalitete regulacijskog kapitala u kojem se


osnovni kapital (Tier 1) povećava sa 2% na 4.5% . Treći nivo kapitala (Tier 3), koji je prema
Bazelu II utvrđen kao sekundardi kapital, uvođenjem Basela III postupno se ukida. Umjesto
ovog kapitala koji je služio za pokriće tržišnog rizika, od 2016. godine uvodi se zaštitni sloj
kapitala čija kvaliteta mora biti jednaka osnovnom kapitalu. Zaštitni sloj kapitala služit će kao
sigurnost osnovnog kapitala u vrijeme financijskih kriza. Zaštitni sloj kapitala od 2.5% povećava
kapital po Tieru 1 na 7%, što predstavlja dobar obrambeni mehanizam za potencijalne stresove u
budućnosti. Sa primjenom zaštitnog sloja kapitala, stopa adekvatnosti kapitala će iznositi,
umjesto 8%, 10.5%.

Prema Baselu III državni regulatori imaju pravo uvođenja protucikličnog sloja kapitala u
visini do 2.5%, što bi povećalo stopu adekvatnosti kapitala na 13%. Ukoliko dođe do

5
Birov, M. (2011). Basel III-uticaj nove regulative na finansijska tržišta, banke i njihove korporativne klijente.
Zagreb : Privredna banka.
6
Lončar, J. (2015). Uticaj primjene Basela III na bankarski sector. Osijek: Ekonomski fakultet.

8
narušavanja zaštitnog sloja kapitala, banke nemaju pravo isplaćivati dividende i bonuse7. Banke
čiji kapital se bude nalazio u „tampon zoni“ između 4.5% i 7% suočit će se s ograničenjima u
vezi sa isplatom dividendi i bonusa zaposlenicima. Osnovni kapital primarnog karaktera (Tier)
obuhvata trajni kapital u formi uplaćenih običnih dionica, zadržanu dobit, te neke kvalificirane
oblike kapitala gdje se dividende isplaćuju diskretno. Tim kapitalom podiže se kvaliteta i
konzistentnost banke.

Basel III se primjenjuje na (Bank for International Settlements):

1. banke,

2. osiguranja i

3. privredne subjekte.

Bazelski odbor je Baselom III definisao i kontraciklični kapitalni okvir, odnosno


stvaranje dodatnih rezervi kapitala iznad propisanog minimuma, kako bi banke izdržale šokove
povezane sa stanjem na finansijskom tržištu. Baselom III uvodi se i koeficijent zaduženosti kao
dopunska mjera okvira rizičnosti Basela II s ciljem sprječavanja prekomjerne zaduženosti u
bankarskom sektoru.

7
Galijašević, Z., Vujnović-Gligorić, B. (2012). Mogući efekti primjene Basela III. Sarajevo: Ekonomski fakultet.

9
2. PRIMJENA BASELA III U BANKARSKOM SEKTORU

Banka je finansijska organizacija čija je djelatnosti zaključivanje i izvršavanje bankarskih


poslova. Ona je pravno lice koje posluje u granicama registriranog predmeta poslovanja. S
obzirom na to da kao privredni i tržišni subjekti banke rade sa novcem, kao specifičnom robom,
podliježu posebnom nadzoru i kontroli središnje banke. Bankarski sektor je bitan u strukturi
svakog društva zbog svog specifičnog poslovanja, kao i značajnog uticaja na ukupna društvena
kretanja. Većina definicija banaka kaže da je banka institucija koja istodobno prima depozite po
viđenju i odobrava poslovne kredite, odnosno da je banka depozitno-kreditna institucija. Nagli
razvoj banaka u svijetu uslovljavao je ogroman porast industrije i neobično brzi proces
koncentracije proizvodnje u sve krupnija preduzeća. Uz koncentraciju i centralizaciju kapitala
putem dioničkih društava obavlja se istovremeno i koncentracija i centralizacija banaka u kojoj
dolazi do dominacije banaka banke u ulozi kreditora cjelokupne privredne djelatnosti. Do ovakve
uloge banke u svjetskom privrednom sistemu došlo je uslijed njenih depozitnih i kreditnih
funkcija u proizvodnji i prometu. Akumulirajući novčana sredstva privrede i najširih društvenih
slojeva i obavljajući bezgotovinski platni promet preko računa otvorenih kod banke u njoj se
uvijek nalazi u slobodnom stanju jedan dio postojećeg ukupnog kapitala, koji stoji na
raspolaganju banci da ga putem kredita uloži u proizvodnju i promet bilo u zemlji, bilo izvan nje.
Tim putem banke ostvaruju profit, kako direktnom zaradom na razlici aktivnih i pasivnih
kamata, tako i indirektnim putem učestvujući kao dioničar u raspodjeli dividende velikih
dioničarskih društava. Stvaranjem bankovnih monopola i finansijske oligarhije dolazi do pune
koncentracije bankovnog poslovanja. Bankovni monopoli i financijska oligarhija, koja
iskorištavajući strukturu organizacije banke, odnosno njezine depozitne i kreditne funkcije, ima
velik značaj u savremenom društvenom ekonomskom sistemu. Temeljni proizvod koncentracije
banaka jeste stvaranje finansijskog kapitala, koji u svrhu ostvarenja zarade šini svoj uticaj i izvan
granica zemlje.
„Prema bilančnoj poziciji bankovni poslovi dijele se na pasivne, aktivne, neutralne i
vlastite bankovne poslove. Pasivni i aktivni poslovi mogu biti dugoročni i kratkoročni. Kod
pasivnih bankovnih poslova banka je dužnik, te na svoj dug plaća kamate. Ti se poslovi dijele na
kratkoročne (1. depozitni i 2. novčani poslovi) i dugoročne (3. dugoročni ulozi i 4. izdavanje
obveznica i založnica). Novčani posao kratkoročni je pasivni posao (emisijskih zavoda, banaka),

10
a sastoji se od izdavanja novčanica, koje glase na donosioca i na okrugle iznose, za koje nema
ugovorenog roka vraćanja, a na koje banka nikada ne plaća kamate. Dugoročni ulozi sastoje se
od uloga fondova državnih, zadružnih i društvenih organizacija, od uloga koji nisu namijenjeni
trošenju u tekućoj godini, od premijskih rezervi osiguranja, sudskih depozita i uloga maloljetnika
(pupilni ulozi). Za uloge na dugi rok (5, 10 pa sve do 50 god.) banke izdaju ulagaču obveznicu
da će donosiocu ili vlasniku, osobi na koju on prenese svoje pravo, u određenom roku isplatiti
uloženi novac i da će mu godišnje ili polugodišnje isplaćivati ugovorene kamate. Aktivni
bankovni poslovi oni su poslovi kod kojih se banka pojavljuje kao vjerovnik i na odobrene
zajmove naplaćuje kamate. Dijele se na kratkoročne (1. kredit po tekućem računu, kontokorentni
kredit, 2. eskont i 3. lombard) i na dugoročne (4. dugoročni otplatni zajmovi). Kod neutralnih
bankovnih poslova banka nije ni dužnik ni vjerovnik, već je posrednik, punomoćnik ili jamac
komitenta, a kao naknadu za obavljanje tih poslova banci se plaćaju troškovi i određena
provizija. To su ovi poslovi:
1. posredovanje u platnom prometu,
2. čuvanje vrijednosti i upravljanje vrijednostima (depo, ostave),
3. kupovanje i prodavanje vrijednosnih papira, deviza, valuta i dragocjenih kovina za tuđi račun,
4. preuzimanje jamstva i posredovanje kod izdavanja vrijednosnih papira,
5. otvaranje akreditiva i izdavanje kreditnih pisama8.
Kod vlastitih poslova banka nije posrednik, nego posluje za vlastiti račun, a ti poslovi se
nazivaju arbitražni poslovi.“

2.1. Primjena Basela III u svijetu

Svjetski regulatori su primjenili Bazel III standarde, sa ciljem da se spreče nove


finansijske krize. Pravila su komplikovana, ali suština je povećanje kapitalne adekvatnosti -
osnovni kapital, čiji je međunarodni limit bio 2%, sada će biti u zavisnosti od situacije, od 4.5%
do 7%. Od banaka se zahtjeva da odnos kapitala i njihove ukupne imovine iznosi 7%, ali je dugi
rok za početak primjene tih propisa umirio strahovanja da će kreditori morati požuriti da prikupe

8
Lončar, J. (2015). Uticaj primjene Basela III na bankarski sector. Osijek: Ekonomski fakultet.

11
kapital. Novi zahtjev koji propisuje koeficijent kapitala prema imovini predstavlja značajno
povećanje u odnosu na trenutni zahtjev od 2%, ali je niži u odnosu na očekivanja banaka sa
početka godine. Osim toga, rok za primjenu propisa je u nekim slučajevima produžen sve do
januara 2019. Banke u Evropi će u većini slučajeva morati povećati kapital, posebno u
Njemačkoj, Španiji i još nekim zemljama. Biće potrebno prikupiti stotine milijardi evra i banke
godinama neće moći da isplaćuju dividende akcionarima niti bonuse zaposlenima. Nadalje, neke
banke će morati nabaviti dodatna sredstva na tržištu kapitala kako bi opstala. Prvobitna
očekivanja su bila da će Bazel III pri implementaciji imati isti uticaj kao i dolazak krize 2008.
godine, što bi ugrozilo rast ekonomija, međutim rok do 2019. godine omogućava postepeno
prilagođavanje banaka novim uslovima. I dok je u bankarskom sektoru bilo protivljenja, sa druge
strane, uvođenje Bazel III standarda podržali su Evropska komisija, Međunarodni monetarni
fond, Komitet evropskih bankarskih supervizora (CEBS) i gotovo sve vlade zapadnih zemalja
uključenih u rad BCBS9. Regulatori su dogovorili nekoliko tehničkih promjena ali i značajnu
reviziju koja će imati uticaj na visinu kapitala. Takođe, dali su predlog reforme u dijelu
likvidnosti u okviru okvira Bazel III, a u cilju slabljenja njihovog uticaja na međunarodne banke.
Zemlje članice Bazelskog komiteta za bankarsku superviziju (Belgija, Holandija, Francuska,
Kanada, Japan, Luksemburg, Njemačka, Italija, Španija, Velika Britanija, Švedska, Švajcarska,
SAD, Australije, Brazila, Kine, Indije, Koreje, Meksika i Rusije) moraju inkorporirati pravila u
nacionalno zakonodavstvo i regulativu pre početka njihove zvanične prime.
Nekoliko zemalja širom svijeta, od Azije, Afrike, i Australije počele su implementaciju
Bazel III na početku 2013. godine. SAD i EU su među onima koji nisu uspjeli da prate isti trend.
Tajland - Banka Tajlanda je formalno objavila sredinom decembra 2012. godine da je
počela usvajanje Bazel III potrebnog kapitala za banke. Međutim, Tajland nije za usvajanje
Bazel III regulative za likvidnost, koja zahtjeva da banake održavaju liquidity buffer dovoljan da
im se omogući da apsorbuju period stresnog udara do 30 dana. Po njima ukupan kapital treba da
bude jednak, u prosjeku, 16% rizične aktive. Bankama na Tajlandu naloženo je da održe Stub
kapitala od 6%, sa najmanje 4,5% usmjerenog u formi običnih akcija. Zahtjev za ukupnim
kapitalom ostaje nepromjenjen u 8%. Tajlanske banke u prosjeku održavaju adekvatnost kapitala
od 11%, što je više nego standardi BCBS, predviđeni za 2019.g.(7%).

9
Ljubić, M. (2015). Implementacija Basel III kapitalnih standard i izazovi svjetske ekonomske krize. Beograd:
Fakultet za poslovne studije.

12
Indija - Rezervna banka Indije (RBI) je krajem decembra 2012. godine dala obavještenje
da prolongira datum za implementaciju Bazel III kapitalnih zahtjeva do kraja 2014.
Kina – Kineska bankarska Regulatorna komisija (CBRC) objavila je zvanične smjernice
sredinom decembra 2012.godine za prelazak na Bazel III, koji je u zemlji počeo sa sprovođenjem
početakom 2013. godine. Kineska verzija novog kapitalnog standard veoma prati Bazel III, a
novi kapitalni instrumenti će morati da uključe u gubitke apsorpciju i konvertibilnosti. Takođe
postavili su standard i nove zahtjeve za adekvatnošću kapitala i od većih banaka tražli da njihova
adekvatnost kapitala do kraja 2013. godine bude iznad 9,5 %, a za manje banke postavljen je
standard od minimum 8,5 %10.
Filipini – Filipinski monetarni odbor je odobrio primjenu smjernica na kraju 2012. godine
za potpuno usvajanje Bazela III kapitalnih standarda od 1. januara, 2014. Novi standard će
primjenjivati na 37 univerzalnih i komercijalnih banaka. Filipinske banke nastoje da ostvare
pokazatelj adekvatnosti kapitala od 10% prije potpunog uvođenja Bazel III standard.
Australija - Australijska Prudeciona Regulatono Telo, Australian Prudential Regulation
Authority (APRA) objavio je konačni paket mjera sredinom decembra 2013. godine koje je
završila Agencija za implementaciju Bazel III. Paket uključuje konačne verzije sedam
relevantnih prudencijalnih standarda, dva prudencijalna vodič i prateće materijale, kao i
revidirani okvir smjernica.
Novi Zeland - Rezervna banka Novog Zelanda objavila je set smjernica o adekvatnosti
kapitala, a veći dio je stupio na snagu već u januaru 2013. godine. Obzirom da su banke na
Novom Zelandu dobro kapitalizovane sama implementacija Bazel III neće predstavljati problem.
Zahtjevi za adekvatnošću kapitala je stupio na snagu 31. marta 2013.
Južna Afrika – Implementacija bazela III u Južnoj Africi takođe je započeta od 01.
januara 2013. godine. banke u Africi imaju dobre odbrambene mehanizme, što se pokazalo u
doba posljednje krize.
SAD i Evropska unija nije uspijela da ispuni rok za implementaciju Bazela III. Oni još
uvijek planiraju njegovo uvođenje, međutim još uvijek nisu spremni za nagle prelaze i podizanje
nivoa adekvatnosti kapitala. Ispunjenje zahtjeva po sporazumu Bazela III zahtjeva obezbjeđenje
visokih iznosa dodatnog dugoročnog kapitala za evropske banke je oko 1,3 triliona evra.

10
Ljubić, M. (2015). Implementacija Basel III kapitalnih standard i izazovi svjetske ekonomske krize. Beograd:
Fakultet za poslovne studije.

13
2.2. Procjena uticaja Basela III u budućnosti

Prema podacima procjenjuje se uticaj Basela III na izračun stope adekvatnosti kapitala i
upravljanje sistemom likvidnosti.
Prema svim relevantnim studijama postoji globalni nedostatak redovnog osnovnog
kapitala (CET1):
- BCBS (263 banke iz 23 države): do 2019. godine nedostaje 602 milijarde EUR kapitala;
- CEBS (246 banaka iz 21 države): do 2019. godine nedostaje 291 milijarda EUR kapitala.
Prema svim relevantnim studijama postoji globalni nedostatak kratkoročne likvidnosti
(likvidnih instrumenata):
-BCBS (263 banke iz 23 države): do 2019. godine nedostaje 1730 milijardi EUR;
- CEBS (246 banaka iz 21 države): do 2019. godine nedostaje 1000 milijardi EUR. Takođe,
postoji i globalni nedostatak dugoročne likvidnosti (izvora financiranja):
- BCBS (263 banke iz 23 države): do 2019. godine nedostaje 2890 milijardi EUR i
- CEBS (246 banaka iz 21 države): do 2019. godine nedostaje 1800 milijardi EUR11.
Stručnjaci smatraju da će nova pravila koja donosi Basel III povećati trenutni nivo
kapitala banaka i pojačati amortizere u nedostatku likvidnosti, te neće znatnije smanjiti
kreditiranje ili naštetiti globalnoj ekonomiji. To je pokazala studija Međunarodnog monetarnog
fonda (MMF). Studija tvrdi da su strahovi među finansijskim institucijama zbog uvođenja novih
kapitalnih zahtjeva Basela III kao što su povećanje osiguranih depozita, te pooštravanje pravila o
derivatima prenapuhana. Studija procjenjuje kako će rast troškova regulacije dugoročno povećati
prosječne kamatne stope banaka u prosjeku za 28 baznih bodova u Americi, 17 baznih bodova u
Evropi i osam bodova u Japanu. Nova pravila, koja pooštravaju zahtjeve za kapitalom i
likvidnosti, banke su oštro kritikovale tvrdeći da će posljedica biti smanjen plasman kredita, a
samim tim i privredni rast. Takođe, Institut za međunarodne finansije smatra da će Basel III
smanjiti svjetski BDP za 3,2% i povećati kamatne stope za petpostotnih bodova u SAD-u i
Evropi. Ipak, biće i kratkoročnog dodatnog troška, te će nastati dodatni tranzicijski troškovi s

11
Birov, M. (2011). Basel II/Basel III- uticaj nove regulative na finansijska tržišta, banke i njihove korporativne
klijente. Zagreb: Privredna banka.

14
obzirom da će banke povećati kapital i likvidnost12. Procjenjuje se da je ukupan manjak u
kratkoročnom financiranju zbog novog omjer pokrića likvidnosti (LCR) oko 1,3 trilijuna evra.

12
Bašić, T. (2012). Monetarni fond bankarima – Basela III. Preuzeto sa sajta www.poslovni.hr, 12.04.2019.

15
ZAKLJUČAK

Poznato je da međunarodna finansijska regulativa mora evoluirati kako bi mogla pratiti


finansijske inovacije, tehnološke promjene i sve veću povezanost i isprepletenost finansijskih
institucija na globalnom nivou. Samim tim, Bazel III, svakako, ne predstavlja konačan cilj, već
samo jednu stepenicu na putu do harmonizacije međunarodne bankarske regulative i stabilnijeg
globalnog finansijskog sistema. Već je sredinom 2009. godine BCBS unaprijedio postojeće
smjernica, iz čega se izrodio novi kapitalni sporazum Bazel III. To znači da je implementacija
optimalne i robusne, procesne i ekspertne infrastrukture namjenjene zadovoljenju postojećih
smjernica od presudne važnosti za finansijske institucije, uzevši u obzir brzi razvoj regulatornih
zahtjeva. Primjena Bazela II kod nas je olakšana, upravo zbog toga što 75% bankarskog sektora,
mjereno učešćem u ukupnoj bilansnoj aktivi bankarskog sektora, kod nas čine strane banke, čije
„matice“ već primjenjuju standarde Bazela II i uskoro prelaze na novi Bazel III standard.
Implementacija standarda BSBS predstavlja značajan korak ka unapređenju bankarstva i
povećanje osetljivosti banaka na rizik u skladu sa svjetskim standardima. Bitno je napomenuti da
se implementacijom tih smjernica mijenja način poslovanja banke, organizacija poslovnih
procesa te radne procedure što iziskuje vrlo značajne finansijske i organizacione napore, posebno
za manje i srednje banke. Usljed toga postoji i mogućnost da se smjernice sporazuma počnu
doživljavati kao regulatorno opterećenje, a ne kao mogućnost unapređenja poslovanja, ali to je
samo pretpostavka. Ako bi banke bile prepuštene svojim uskim interesima, one bi imale premalo
kapitala i premalo likvidnosti, zbog toga su motivi za novu Bazel III finansijsku regulativu jasni.
To znači da niži kapital znači veće prinose na postojeće uloge vlasnika banke sa jedne strane, ali
i opasnost da banka ostane sa nižim kapacitetom potpore u odnosu na eventualno neizvršenje
obaveza kredita ili investicioni gubitak, sa druge strane. Posmatrano sa aspekta likvidnosti,
manja likvidnost u osnovi znači da veći dio dugoročne aktive biva finansiran preko
kratakoročnog duga, što za rezultat ima veći nesklad u dospjeću, a to znači da imamo veću
kamatnu maržu i profit banke.
Bazelu III, kao i drugim globalnim standardima daje se snažna osnova za uspostavljanje
stabilnog bankarskog sistema, a sada je uloga supervizora bazirana da obezbjedi pravila koja će
se primjenjivati i poštovati. S obzirom da se radi o značajnom i kompleksnom procesu, tokom
procesa implementacije, posebna pažnja biće posvećena saradnji sa bankama i Udruženjem

16
banaka, supervizorima drugih zemalja i relevantnim institucijama imajući u vidu profitabilnost i
održivost poslovanja, na duži rok, banka zavisi od efikasnosti i efektivnosti procesa upravljanju
rizicima i kapitalom, interes banaka je da na adekvatan način upravljaju rizicima u bankarskom
poslovanju. U skladu sa tim, neophodno je permanentno usavršavanje i stalno unapređenje
regulative iz oblasti supervizije banaka i neprestana edukacija kadrova iz te oblasti, a koji će biti
adekvatan da odgovori na izazove koji predstoje.

17
LITERATURA

Bašić, T. (2012). Monetarni fond bankarima – uticaj Basela III. Preuzeto sa sajta
www.poslovni.hr, 12.04.2019.

Birov, M. (2011). Basel III – uticaj nove regulative na finansijska tržišta, banke i njihove
korporativne klijente. Zagreb: Privredna banka.

Galijašević. Z., Vujnović-Gligorić, B. (2012). Mogući efekti primjene Basela III u bankarskom
sektoru. Sarajevo: Ekonomski fakultet.

Lončar, J. (2015). Uticaj primjene Basela III na bankarski sector. Osijek: Ekonomski fakultet.

Ljubić, M. (2015). Implementacija Basela III kapitalnih standard i izazovi svjetske ekonomske
krize. Beograd: Fakultet za poslovne studije.

Matić, V. (2009). Bazelski sporazum o kapitalu (Bazelski sporazum I). Split: Ekonomski
fakultet.

Šarlija, N. (2008). Basel II/Basel III. Osijek: Ekonomski fakultet.

18

You might also like