BASELSKI STANDARDI

(Basel I/Basel II/Basel III

Dr.sc. Branka Jurčević
 Sadržaj:
I. BASELSKI STANDARDI I I II
II. KRITIZIRANA PODRUČJA BASEL II
III. BASEL III
IV. TESTIRANJE NA STRES U EUROPSKIM BANKAMA
Uvod
 Financijski sektor se iz temelja promijenio u zadnjih 20-ak
godina (suvremene promjene)
 Posljedica: veća izloženost FI rizicima, pojava novih rizika
vezanih uz obavljanje posla. Nedovoljna regulacija i
upravljanje rizicima.
 Što s rizicima?
 Odgovor 1: Basel II – Međunarodna konvergencija mjerenja
kapitala i kapitalnih standarda - rizicima se treba upravljati, da
bi se njima moglo upravljati treba ih mjeriti; a kada se izmjere
rizici, treba izračunati i kapital koji je potrebno izdvojiti da bi
banka mogla pokriti gubitke.
Uvod
 Za razvoj Baselskih standarda zaslužan je Baselski
odbor za bankovnu superviziju (BCBS)
 Međunarodni standardi o adekvatnosti kapitala
banaka (International Convergence of Capital
Measurement and Capital Standards Document)
 Omogućili su razvoj međunarodne regulacije
kapitalnih zahtjeva banaka.
 U širem smislu cilj je razvoj okvira koji će promicati
(mikro i makro) stabilnost bankovnog sustava.
 OpRisk&Compliance iz studenog 2008. - „Basel II is
dead, Long live Basel III“.
 U nastavku : 10 područja kritike Basel II.

I. BASEL I vs II
Basel I
 1988. godine.
 Jedinstvena mjera rizika i
kapitala za međunarodno
aktivne banke.
 Stopa 8%.
 Jedinstvena za sve.
 Fokusirala se na kreditni rizik.
 Kritika: jedinstven ponder rizika
za sve kredite bez obzira na
kvalitetu.
 Banke poticane preuzimati više
rizika.
Basel II
 Razvoj 1999., konačno 2004. godine - s ciljem
promicanja međunarodne konvergencije
supervizorske regulacije, na mikrorazini –
poboljšanje kvalitete sustava upravljanja rizicima
 Cilj: ujednačiti pravila mjerenja i upravljanja
rizicima poslovnih banaka na temelju regulacije
kapitala. Izrazito je bitno odrediti koliko kapitala
optimalno treba banka osigurati da joj se nikada ne
dogodi insolventnost odnosno da bi pokrila svoje
neočekivane gubitke. Basel 2 propisuje pokrivanje
kapitalom rizika kojima su izložene FI.
 Pristup više osjetljiv na rizike. Primjena Basela II
treba pridonijeti stabilnosti financijskog sektora
pošto će kapitalni zahtjevi utvrđeni novim
metodama realnije odražavati visinu rizika kojima
je izložena svaka banka
Dva pristupa metodologiji kalkulacije kapitalnih
zahtijeva banaka: Standardizirani pristup i interni
rejting sustav.
 Banke izdvajaju više kapitala za rizičnije aktivnosti
pri čemu je uključen uz kreditni, tržišni i operativni
rizik.
Struktura Basela II

Tri osnovna stupa:

1. Minimalni kapitalni zahtjevi
2. Nadzor nad adekvatnošću kapitala
3.Tržišna disciplina
II. KRITIZIRANA PODRUČJA BASEL II
 prihvaćanje Baselskih standarda nije obveza već slobodan izbor,
no, EU je donijela direktivu (CRD – Capital requirements directive)
kojom je obvezala sve banke svih zemalja članica na primjenu
Basela II
1. REGULACIJA NA BAZI KAPITALA
 Cilj – zaštititi financijske institucije od nesolventnosti.
 Ideja – tvrtke koje su adekvatno kapitalizirane ostaju solventne
čak i ako su pogođene velikim gubitkom ali u tom slučaju pada
reputacija tvrtke.
 Istraživanja o regulaciji kapitala i profitabilnosti.
 Hawkins i Turner: primjena regulatornog kapitala banke čini
opreznijima i osigurava inicijativu izbjegavanja viška rizika zbog
straha od značajnih gubitaka te se javlja problem agenata.
 Rochet: regulacija kapitala može ograničiti bankovno
preuzimanje rizika i vrijedi samo za banke koje imaju averziju
prema rizicima.
 Atik (2009.): kapitalna adekvatnost nije sustav izoliran od
neuspjeha iz tri razloga:
1. podešavanje razine signalizira magnitudu ispod koje će
kapital biti iscrpljen;
2. ranjiv je na pogreške zbog potencijalne atipičnosti
povijesnih podataka korištenih za podešavanje razine
kapitala;
3. korelacija profitabilnosti imovine neće biti važeća za
ekstremne uvjete.
 2. BASEL II: POGREŠAN OBLIK REGULACIJE
(teorije još iz razdoblja prije izbijanja krize)
 Rebonato (2007.): banke ne trebaju biti regulirane na isti način
kao što je regulirano i upravljanje njima.
 McConnell (2006.): regulatori ≠ stakeholdersi (uloga Basel II u
regulaciji je zaštita stabilnosti financijskog sustava dok za ostale
višak kapitala nije poželjan).
 Kaufman (2005.): Basel II može biti štetan jer velike banke
mogu raditi pritisak na regulatore u cilju smanjenja omjera
kapitala.
 Wihlborg (2005.): “Regulatorna zarobljenost“.

 POSLJEDICA- razvoj Basela III kao odgovor na posljedice krize

2008.
 3. LIKVIDNOST I POLUGA
 Doering: likvidnost i poluga daleko važnije kategorije od
kapitala.
 Goldstein (2008.): većina kriza uzrokovane likvidnošću
odnosno praksom banaka da “just-in-time“ uzajmljuju
likvidnost umjesto da posjeduju vlastite rezerve likvidnosti:
potrebno definirati regulatornu likvidnost i kvantitativno
mjerilo.
 Timmermans: vrste poluge koje su potakle nagli razvoj i
posljedičnu propast:
1. Financijske institucije se opterećuju dugom da bi povećale
ROE dok cijene imovina rastu;
2. Financijske institucije su izložene proizvodnoj poluzi kroz
kompleksne proizvode kao što su CDO;
3. Pustile su se u polugu likvidnosti kroz SIV ili su se previše
oslanjale na veleprodajno tržište.
 4. INTERNI MODELI
 Ukupna izloženost rizicima izračunata je kao zbroj kreditnim rizikom
ponderirane aktive (uključujući i kreditnim rizikom ponderirane rizične i
derivatne izvanbilančne stavke) uvećane za ukupnu izloženost devizne
pozicije valutnom riziku, za kapitalni zahtjev za pozicijske rizike, za kapitalni
zahtjev za rizik namire i rizik druge ugovorne strane i za kapitalni zahtjev za
prekoračenje dopuštene izloženosti .

Model VAR – kao mjera rizika se kritizira zbog npr.:

 Broj koji je sam po sebi mjera s pogreškom u procjeni rizika: rezultat se mora
interpretirati u odnosu na statističku metodologiju.
 Nezadovoljavajuća mjera kad su na tržištu brze i oštre promjene jer
zanemaruje mogućnost velikih promjena cijena.
 Procjena sa 99,9%-tnom preciznošću nemoguća zbog ograničenih podataka
na krivulji distribucije gubitaka.
 …
 Problemi korištenja internih modela:
1. Banke previše optimistične oko izloženosti rizicima da bi
minimizirale regulatorne zahtjeve i maksimizirale ROE,
posljedično Basel II potiče podcjenjivanje kreditnog rizika.
2. Regulatori moraju odobriti korištene modele ali ne moraju
biti osposobljeni izvršiti zadatak učinkovito. Regulatori
nemaju ekspertize za vrednovanje internih modela.
3. Regulatorna zarobljenost: politička odgovornost za
propadanje banke.
4. Ferguson: modeli isključuju povijest i ljudski faktor.
5. Ci3 Op Risk and Compilance → modeli ne uključuju rizik
neusklađenosti sa regulacijom, ne projiciraju budućnost i
previše su fokusirani na mjerenje rizika, a manje na
upravljanje rizikom.
5. OSJETLJIVOST NA RIZIKE I PROCIKLIČNOST
 Ideja Basela II: bankarstvo je prociklična djelatnost u smislu da banke
smanjuju kreditnu aktivnost u vrijeme recesije i povećavaju je u vrijeme
prosperiteta.
 Provedene brojne studije: regulacija na bazi kapitala je općenito prociklična.
 Caruana: Problem što banke više pozornosti posvećuju regulatornim
zahtjevima, a manje upravljanju rizicima i menadžerske prakse ne mogu biti
harmonizirane jer su specifične za svaku instituciju. S druge strane banke
nastoje efikasnije upravljati rizicima da bi povećale profitabilnost.
 Procikličnost Basela II proizlazi iz kalkulacije omjera kapitala na bazi rizicima
prilagođene imovine pri čemu je povećana osjetljivost na rizike
kontraproduktivna.
 Neki ekonomisti predlažu da se kapitalni omjeri računaju na ukupnu
neprilagođenu imovinu.
 6. OSLANJANJE NA REJTING AGENCIJE
 Agencije su bile blagonaklone u davanju visokih AAA ocjena
rejtinga vrijednosnicama koje su nastale na temelju
drugorazrednih kredita da bi zadovoljile klijente naručitelje
odnosno izdavatelje vrijednosnica.
 Neodgovarajuće i bez krize: rejting agencije ne osiguravaju
konzistentnu procjenu kreditne sposobnosti.
 Basel II zahtjeva kredibilitet, neovisnost, objektivnost i
transparentnost.
 Hawkins i Turner: rejting agencije više promatraju prošlost,
a manje budućnost.
 Rodriguez: rejting agencije slijede trendove, a ne
anticipiraju ih.
 7. PROBLEM IMPLEMENTACIJE
 Problem parcijalne, nepotpune i selektivne implementacije
među državama.
 Sporazum će se razlikovati od zemlje do zemlje s obzirom na
način na koji je vođen.
 Imeson: Basel II će postati drugi primjer nejedinstvenosti
među državama i predmet neslaganja.
 Europska Unija - sve kreditne institucije i investicijska društva
implementiraju Basel II kroz direktivu o kapitalnoj
adekvatnosti.
 Currie: mnoge MANJE BANKE i zemlje u razvoju neće biti
spremne za prihvaćanje sofisticiranog pristupa i steći će
konkurentski nedostatak.
8. EKSKLUZIVITET I DISKRIMINATORNI ASPEKT
BASELA II
 Pokrivene samo poslovne banke: različit učinak na različite
banke.
 Zuberbuhler: glavne žrtve krize su investicijske banke (U EU
gdje se primjenjuje Basel prevladavaju univerzalne banke?).
 Doering: nebankovne financijske institucije izložene istim
rizicima kao i banke i zajedno predstavljaju isti sistemski rizik.
 Ignorira poslovni i reputacijski rizik jer su teško mjerljivi.
 Diskriminira manje banke, manje sofisticirane banke i banke
koje ne djeluju međunarodno jer pristupi temeljeni na
sofisticiranijim pristupima kalkulacije kapitalnih naknada
proizvode niže kapitalne zahtjeve.
9. PROBLEM JEDINSTVENOG PRISTUPA ZA SVE
 Engl. one-size-fits-all.
 Pristup jednak za sve je nezadovoljavajući: razlike među
financijskim institucijama vode do različitih učinaka krize na
njihovo poslovanje.
 Ne fokusira se na opća načela i ne uzima u razmatranje široke
varijacije u superviziji u različitim zemljama. Problem
specifičnosti.
 Dok je kapitalni standard harmoniziran među zemljama koje
imaju različite politike spašavanja posrnulih institucija,
postojanje međunarodnih banaka vodi do efekta prelijevanja
iz zemalja koje se suzdržavaju od spašavanja.
10. BASEL II KAO VJEŽBA USKLAĐENOSTI
 Još jedna obveza usklađivanja s regulacijom koja proizvodi
novi rizik od neusklađenosti i potencijalne gubitke od tog
rizika.
• Banke više orijentirane na usklađivanje nego na vlastito
upravljanje rizicima.
• The Credit Suisse Group procjena: prosječni troškovi
usklađivanja iznose 15 milijuna USD po banci za oko 30 000
banaka iz cijeloga svijeta.
 III. BASEL III - ciljevi
 Basel bi trebao ojačati regulaciju, superviziju i upravljanje rizicima u
bankovnom sektoru.
 Mikro regulacija bi omogućila otpornost pojedinačne banke na stres.
 Makro regulacija bi sadržavala mjere koje bi dale okvir za sistemski rizik i
njegovo procikličko širenje tijekom krize.

 Basel I i Basel II su fokusirani na potrebnu razinu rezervi koje banke moraju

imati radi pokrića gubitaka.
 Basel III se fokusira na rizike za ‘run on the bank’ – vjerojatnost da će veliki
broj klijenata povući svoje depozite u isto vrijeme.

Osnovni ciljevi reforme postojećih standarda (Basel III) su:

 poboljšanje sposobnosti bankovnog sektora apsorbirati šokove proizašle iz
financijskih ili ekonomskih stresova bez obzira na izvorište stresa;
 poboljšanje upravljanja rizicima,
 jačanje bankovne transparentnosti i standarda razotkrivanja.
 Povećano značenje rizika likvidnosti, reputacijskog i koncentracijskog rizika
 U 2009. godini Banka za međunarodna poravnanja i Bazelski
odbor za superviziju banka pristupili su kreaciji novog i
poboljšanog globalnog regulatornog okvira bankovnog
poslovanja – Basela III.
 Basel III nastao je s ciljem otklanjanja nedostataka u bankovnoj
regulaciji na koje je ukazala financijska kriza.
 U konzultativnim izvješćima Jačanje otpornosti bankovnog
sustava i Međunarodni okvir za upravljanje rizikom likvidnosti
izdanim od strane BIS-a u prosincu 2009. prikazane su ključne
smjernice novog regulatornog okvira, ali je i pozvana financijska
industrija na izradu i davanje prijedloga za poboljšanje.
 Slijedom danih početnih prijedloga BIS-a, Grupa Guvernera i
čelnika nadzornih institucija prihvatila je u srpnju 2010. okvir
reformnog paketa Basela III, a u studenom 2010. usvojen je i od
čelnika zemalja G-20.
 Nove odredbe kapitala i kapitalnih zahtjeva u skladu sa Baselom
III banke će započeti postupno primjenjivati od 2013., a puna
prilagodba ih očekuje tek 2019. godine. Bankama je ostavljeno
duže vremensko razdoblje za prilagodbu kako bi postigli
postupnu dokapitalizaciju ili promjenu poslovne politike.
 Basel III je, za razliku od dosadašnjih okvira, sustav koji vrednuje
ili bi trebao vrednovati specifičnost poslovanja i izloženost riziku
pojedine banke, utemeljen je na rizicima (mikroprudencijalan
okvir) te vrednuje sustavan pristup (makroprudencijalan okvir).
 Basel III će biti implementiran u regulatorni okvir poslovanja
kreditnih institucija u Europskoj uniji kroz novu IV. smjernicu o
kapitalnim zahtjevima (CRD IV package – Capital Requirement
Directive IV).
 Prijedlog nove IV. smjernice o kapitalnim zahtjevima objavljen je
20. srpnja 2011., a trenutno je u završnoj fazi oblikovanja od
strane Europskog parlamenta i Vijeća.
Odredbe Basela III mogu se podijeliti u tri ključna dijela:

 kapitalna reforma (uključuje kvalitetu i kvantitetu kapitala,

kompletnu pokrivenost rizika, financijsku polugu, uvođenje
zaštitnog sloja kapitala i protucikličkog sloja kapitala),
 Reforma likvidnosti (kratkoročni i dugoročni pokazatelji) i
 Ostali elementi koji se odnose na opće poboljšanje stabilnosti
financijskog sustava.
 Ključne odredbe Basela III u dijelu adekvatnosti kapitala

Izvor: Hannoun, H., The Basel III Capital Framework: a decisive breakthrough, BoJ-BIS High Level Seminar on Financial Regulatory
Reform: Implications for Asia and the Pacific Hong Kong SAR, studeni 2010, str. 3.
 Važnije odredbe mikroprudencijalnog okvira Basela III čine:
 stroža definicija kapitala,
 unaprijeđeno pokriće rizika,
 novi kapitalni omjeri prikazani i
 očuvanje kapitala – formiranje zaštite.
 Makroprudencijalne odredbe Basela III koje imaju za cilj stabilnost
cjelokupnog bankovnog, a time i financijskog sustava su:
 omjer financijske poluge,
 protuciklična kapitalna zaštita,
 definiranje financijskih institucija važnih za cjelokupni financijski sustav i
njihovog dodatnog kapaciteta za apsorpciju gubitaka,
 definiranje za sustav važnih financijskih tržišta i infrastrukture,
 promatranje sistemskih rizika i rijetkih događaja u stres testiranju i
modeliranju rizika te
 sistemski nadzor u odredbama drugog stupa Basela II.
 BASEL III – Minimalni kapitalni zahtjevi:

 4,5% dioničkog kapitala (u Baselu II 2%)

 6% osnovnog kapitala I (u Baselu II 4%)
 Osnovni kapital I = uplaćeni kapital ostvaren izdavanjem dionica, rezerve,
zadržana dobit, rezerve za opće bankovne rizike
 Dodatna kapitalna zaštita: (i) obvezni sloj 2,5% i (ii) diskrecijsko protuciklični
sloj (0-2,5%)
 Prema Odluci o adekvatnosti (lipanj, 2013) – minimalna stopa adekvatnosti
j.k. u HR je 12%
Protuciklični mehanizmi BASELA III
 Procikličnost Basela 2: Postoji tendencija smanjenja
kapitalnih zahtjeva u predkriznim vremenima – vrh
pozitivnog dijela ekonomskog ciklusa; postoji
tendencija povećanja kapitalnih zahtjeva u kriznim
razdobljima što može dovesti do produbljenja krize –
prestanak kreditnih aktivnosti u slučaju nemogućnosti
dokapitalizacije
 Zbog toga se kroz Basel III potiče mehanizam koji će
osigurati dodatnu kapitalizaciju sustava prije nastupa
krize – protuciklički mehanizam
Koeficijent financijske poluge

 Basel III uvodi minimalni ‘koeficijent financijske

poluge’
 Izračunava se dijeljenjem osnovnog kapitala (tier 1) s
prosječnom ukupnom konsolidiranom aktivnom banke
 Banke bi trebale održavati koeficijent financijske
poluge iznad 3%
 Novi način izračuna SAJK-a prema Basel-u III
Odredbe o kapitalu u Baselu II i Baselu III

Dodatan
Kapitalni zahtjevi na mikroprudencijalnoj razini makroprudencijalni
U % rizikom okvir
ponderirane
aktive Protu-
Temeljni kapital Tier 1 kapital Ukupni kapital ciklička Dodatno
zaštita izdvajanje
za gubitke
SIFI
Minimal. Zaštita Potreban Minimal. Potreban Minimal. Potreban Raspon

Basel II 2 - 2 4 4 8 8 - -

Dodatan
sistemski
Basel III 4,5 2,5 7 6 8,5 8 10,5 0-2,5
kapital za
SIFI?

Napomena: SIFI – (eng. Systemically Important Financial Institutions) - Financijske institucije važne
za financijski sustav
Izvor: Hannoun, H., op.cit., str. 16.
Rokovi primjene
 Ključna područja dorade i oblikovanja Basela III

1. Standard likvidnosti
 Razvijena su dva standarda likvidnosti namijenjena supervizorima pri
nadzoru rizika likvidnosti.
 Prvi standard ima za cilj osigurati kratkoročnu otpornost likvidnosti banaka
za preživljavanje scenarija značajnog stresa u trajanju od 30 kalendarskih
dana. U tu svrhu razvijen je Omjer pokrića likvidnosti (Liquidity Coverage
Ratio – LRC). Od 2015. do 2019. očekuje se postupna primjena ovog omjera.
 Drugi cilj je poticati dulju otpornost stvaranjem dodatnih poticaja za banke
za financiranje svojih aktivnosti iz stabilnijih izvora financiranja na trajnoj
osnovi. Omjer pokrića neto stabilnih izvora (Net Stable Funding Ratio –
NSFR) ima vremensko razdoblje od godine dana i razvijen je kako bi se
osigurala održiva ročna struktura imovine i obveza.
 dostupni stabilni izvori (kapital, uzeti dugoročni krediti, stabilni depoziti)
moraju biti veći od potrebnih stabilnih izvora koji se procjenjuju temeljem
ročnosti i kvalitete danih kredita.
2. Fundamentalna procjena knjige trgovanja
 Povećanje kapitalnih zahtjeva za tržišni rizika za plasmane u
knjizi trgovanja. Predmet daljnjih usuglašavanja i dodatnih
oblikovanja.

3. Analize s institucijama i državama usporedivih značajki

 Osiguranje ravnopravne tržišne utakmice i ravnopravnog
regulatornog opterećenja.
 Testiranje i vrednovanje usvajanja odredbi Basela III u
nacionalna zakonodavstva i osiguranje i zadržavanje minimalnih
međunarodnih standarda.
 Javna objava analiza i izvještaja kako bi se osigurala
transparentnost i ravnopravnost.
4. Definiranje i razine kapitala
 Basel III ponudio je izmijenjeni koncept kapitala koji se razlikuje
u:
 u promjeni strukture Tier 1 i Tier 2 kapitala,
 ukidanju Tier 3 kapitala kao pokrića za tržišne rizike,
 povećanim kapitalnim zahtjevima i
 uvođenju novih kategorija kapitala – zaštitni sloj kapitala i
protuciklički sloj kapitala.
 Ukupni regulatorni kapital prema Baselu III trebao bi se sastojati
od zbroja sljedećih elemenata:
 Tier 1 kapitala,
 Temeljnog kapitala (Common equity),
 Dodatnog Tier 1 (Additional Tier 1),
 Tier 2 kapitala.
5. Sustavno važne financijske institucije
 Sustavni rizik i međupovezanost financijskih sustava i
financijskih tržišta na sektorskoj i međunarodnoj razini.
 S ciljem smanjenja sustavnog rizika razvijena metodologija
vrednovanja sustavno važnih banaka i globalno sustavno važnih
banaka (G-SIBs – Global Systemically Important Banks).
 Globalno sustavno važne banke (G-SIBs) imat će dodatan
kapitalni zahtjev između 1 i 2,5% rizikom ponderirane aktive
koji će se postupno uvoditi od 2016. godine.

6. Kvantitativne studije utjecaja i analize

 Bazelski odbor kontinuirano provodi kvantitativne studije
utjecaja i analize s ciljem preispitivanja utjecaja prijedloga i
novih odredbi na bankovno poslovanje i bankovne sustave.
7. Omjer financijske poluge
 Cilj ove odredbe Basela III je smanjenje i kontrola financijske
poluge, otklanjanje ili smanjenje destabilizacije prilikom
smanjivanja financijske poluge u kriznom okruženju te
postavljanje jednostavnog omjera financijske poluge koji će
služiti kao nadopuna rizikom određenih kapitalnih zahtjeva.
 Financijska poluga definira se kao odnos između kapitala (Tier 1
kapital) i ukupne izloženosti banke, a računa se kao prosjek
mjesečnog koeficijenta financijske poluge tijekom kvartala.
 Predloženi minimalni omjer financijske poluge je 3% i bit će
predmet nadziranja od strane Baselskog odbora u razdoblju od
početka 2013. do početka 2017. godine.
8. Ostala važna područja izrade i usklađivanja u dijelu Basela III
odnose se na:
- rizikom ponderiranu aktivu,
- velike izloženosti,
- operativni rizik,
- upotrebu kreditnog rejtinga,
- standarde planiranja kapitala,
- ulogu funkcije interne revizije,
- superviziju i
- ostala otvorena pitanja.
Implikacije BASELA III:

 kvaliteta, dosljednost i transparentnost kapitalne osnove će biti podignuta

 pokrivenost rizika će biti ojačana:
 promoviranjem cjelovitijeg upravljanja tržišnim i kreditnim rizicima
 podešavanjem kreditne procjene rizika zbog pogoršanja kreditnog rejtinga dužnika
 jačanjem kapitalnih zahtjeva
 uvođenjem dodatnih kapitalnih zaštita
 umanjivanjem procikličnosti
 podizanjem standarda upravljanja kreditnim rizicima

 koeficijent financijske poluge je dodatna mjera zaštite rizika

 kapital će se prikupljati u dobrim vremenima da bi se mogao
koristiti u razdobljima stresa
IV. TESTIRANJE NA STRES U EUROPSKIM BANKAMA
1. CILJEVI TESTIRANJA I ORGANIZACIJA
 Test kojeg provodi Europska agencija za banke (EBA), nasljednik
Europskog vijeća bankarskih supervizora (CEBS).
 Europsko vijeće bankarskih supervizora je test prvi put provelo
2009. godine, po nalogu Vijeća za ekonomska i financijska
pitanja (ECOFIN), u suradnji s Europskom komisijom i
Europskom središnjom bankom (ECB).
 Stres test je važan alat upravljačima rizicima koji je u upotrebi
već nekoliko godina, od strane banaka kao dio njihove
unutarnje prakse menadžmenta rizika, ali i supervizora kako bi
ocijenili elastičnost financijskih sustava Europske Unije s
obzirom na mogući nepovoljni ekonomski razvoj i sposobnost
banaka u apsorpciji mogućih kreditnih i tržišnih šokova.
 Europska agencija za banke nadgleda i ocjenjuje tržišni
razvoj, trendove, potencijalne rizike i ranjivost sustava
što čini temelj za provođenje stres testa.
 Test se provodi na principu “banka – po – banka”, na
bazi konsolidiranih podataka za kraj godine i scenariji se
primjenjuju za dvogodišnje razdoblje, npr. konsolidirani
podaci za 2009. se primjenjuju pri provođenju stres testa
za 2010. i 2011. godinu.
 Rezultati - banke moraju izračunati svoju preostalu
razinu (Core) Tier 1 kapitala za osnovni scenarij za
sljedeće dvije godine, zatim iste izračune provode za
nepovoljniji scenarij i, u konačnici, kao nadogradnja na
nepovoljniji scenarij, uključuje se šok na rizik ulaganja u
neku zemlju.
 Stres test ocjenjuje štetne i neočekivane posljedice raznih
rizika te procjenjuje koliko kapitala bi moglo biti potrebno
kako bi se apsorbirali gubici kada bi se šokovi, koji su
ocjenjeni kao mogući, uistinu dogodili.
 2 su scenarija prema kojima se test izvodi, s obzirom na
predviđanja godišnjih stopa rasta bruto domaćeg
proizvoda, nezaposlenost, cijena nekretnina i ostalih
makroekonomskih varijabli:
1. osnovni (očekivani) – predviđanja Europske komisije,
2. nepovoljniji – predviđanja EBA-e kao posljedica šokova.
2. REZULTATI TESTIRANJA
 U testu sudjeluje više od 60% bankovnog sektora
Europske unije prema ukupnoj imovini, većinom
bankovne grupe koje posluju u više zemalja.
 Svaka zemlja je zastupljena u stres testu s najmanje 50%
svog bankovnog sektora, prema ukupnoj imovini.
 Test su prošle banke koje imaju zadovoljavajuću razinu
Tier 1 kapitala 2009. i 2010. godine, a 2011. Core Tier 1
kapitala (CT1R) koji je mnogo restriktivniji.
 Prema Basel II minimalna zadovoljavajuća razina Tier 1
kapitala iznosi 4%, a za potrebe ovog testa 2010. je
definirana minimalna zadovoljavajuća razina od 6%, a
2011. minimalna zadovoljavajuća razina CT1R je bila 5%.
 Banke koje su ispod ili blizu minimalne zadovoljavajuće
razine moraju ojačati svoju otpornost – prikupljanjem
svježeg kapitala, restrikcijama u isplati dividendi, izlaskom
iz nekih postojećih financijskih pozicija.
 Rezultati testa za 2009. godinu: sudjelovale 22 najveće
europske bankovne grupe (60% ukupne imovine
bankovnog sektora EU) za razdoblje 2009. do 2010.; sve
banke su prošle test. Tier 1 kapital svih banaka bi prema
osnovnom scenariju bio iznad 8% (minimum prema
Baselu iznosi 4%), a prema nepovoljnijem scenariju iznad
6%.
 Rezultati testa 2010.: sudjelovala 91 banka (65% ukupnog
tržišta EU prema veličini ukupne imovine) za razdoblje
2010.–2011. Ukupni Tier 1 kapital će se prema
nepovoljnijem scenariju smanjiti sa 10,3% 2009. na 9,2%
na kraju 2011. Kao rezultat nepovoljnijeg scenarija, 7
banaka će imati Tier 1 kapital ispod 6%.
 Rezultati testa 2011.: Sudjelovalo 90 banaka (65%
ukupnog tržišta EU prema veličini ukupne imovine), za
razdoblje 2011.– 2012. CT1R će se smanjiti u prosjeku sa
8,9% na 7,7% prema nepovoljnijem scenariju. Kao rezultat
nepovoljnijeg scenarija, 8 banaka će imati CT1R manji od
5% (nedostatak 2,5 milijarde eura). 16 banaka će imati
CT1R između 5% i 6%.