LEHMAN

03 BROTHERS

01 FINANSIJSKA KRIZA NEUSPJEŠNI

POKUŠAJI
Bankarska,Valutna,Dužnička
SISTEMI
04 SPAŠAVANJA I
PREUZIMANJA
UPRAVLJANJA
02 RIZICIMA
Sistem ranog upozorenja i EVENTUALNE
važnost upravljanja.
MJERE
05
 01
FINANSIJSKA
KRIZA
Mnogi se sa pravom pitaju da li je moguće da je odlaskom sa životne scene većine
svjedoka razmjera i težine Velike depresije svijet zaboravio posljedice i lako
dozvolio da se situacija ponovi, uz iskazivanje zabrinutosti da je ekonomska nauka
izgubila instinkt za opasnost, odnosno nije razvila mehanizme za blagovremeno
prepoznavanja indikatora krize i mjere za njeno efikasno suzbijanje.
 BANKARSKA
KRIZA
Uzroci bankarskih kriza premještaju se na mikroekonomsko područje gdje su u prošlosti
dominirale pogrešne kreditne politike i propusti kontrolnih procedura unutar banaka. Učinkovita
regulacija i supervizija centralne banke u velikoj su mjeri minimizirale mogućnost kreditnog
rizika, a obaveza implementiranja internih kontrolnih regulatora unutar banaka trebala bi
spriječiti svaki oblik moralnog hazarda. Ulaskom inozemnih banaka u bankarski sistem i
širenjem finansijskog tržišta bosansko-hercegovačko je bankarstvo relativno brzo prihvatilo
metode i instrumente evaluacije i upravljanja rizicima primjerene bankarstvu u razvijenim
tržišnim privredama.
Najvažniji mikroekonomski uzroci kriza su :
neusklađenost aktive i pasive, akcije menadžmenta, prevare u bankama ili iz okoline
banke,kvaliteta banke, tj. kvaliteta kreditnog portfelja, razne vrste operativnog rizika.
 VALUTNA KRIZA
U zadnjem desetljeću 20. stoljeća svijet se suočio sa velikim brojem finansijskih kriza, od krize Europskog
tečajnog mehanizma 1992.-1993., preko Meksičke krize 1994.-1995., do Azijske krize 1997.-1998., i Brazilske
1998.-1999. godine.

Prevencija valutnih kriza mogla bi se provesti na

Uzrok takvom povećanom broju valutnih kriza je:
nekoliko načina

povećana globalizacija i mobilnost kapitala na uvođenjem kapitalnih kontrola na međunarodna

svjetskom tržištu kretanja kapitala

liberalizacija tekućeg računa i kapitalnog računa

pristupanjem monetarnoj uniji i prihvaćanjem tuđe
nesuklađena s liberalizacijom i reformama ostalih
valute
sektora privrede

provođenje neodrživih i nekonzistentnih mjera vođenjem konzistentnih i transparentnih

makroekonomske politike makroekonomskih politika

pojava mnogih novih tržišta i zemalja u tranziciji jačanjem finansijskog sistema prije liberalizacije
prema tržišnoj privredi, uz slabljenje međunarodnog kapitalnog računa i većeg uključivanja u
monetarnog sustava međunarodne finansijske tokove
FINANSIJSKE KRIZE UZROKOVANE
DUGOVIMA DUŽNIČKE KRIZE
ulagali u(EFEKTI):
Gubitci investitora koji su
javni dug. Pad vrijednosti obveznica
Naročito pogubno kod zbog porasta premije rizika,
domaćih investitora, jer se Pad povjerenja u nositelje
tada kriza prelijeva u realni ekonomske politike.
sektor.

01 02 03 04
Značajno se Zbog većeg državnog i
povećavaju tržišnog rizika, smanjuje
kamatne stope na se mogućnost posudbe na
posudbe državi tržištima kapitala, za
državu i državljane.
 Špekulativni balon
Špekulativni balon (eng. speculative
bubble) predstavlja trgovanje u velikim
količinama određene imovine/aktive s
cijenama koje značajno odstupaju od njene
intrinzične vrijednosti, odnosno trgovanje
imovinom s inflacioniranom vrijednošću.
Još se nazivaju ekonomski, tržišni,
cjenovni i finansijski baloni.

VENUS

Pristup monetarnih vlasti se najčešće sastoji od uvođenja ekspanzivne monetarne politike nakon što se balon
rasprsne u svrhu ublažavanja negativnih efekata. To je asimetrični pristup problemu špekulativnih balona, jer
se riješava situacija nakon rasprsnuća, bez djelovanja na balon. Preventivno se djeluje samo kada njegov rast
izravno utječe na inflaciju.
SISTEMI UPRAVLJANJA RIZICIMA
Sistemi ranog upozorenja i kontrole
Sa sistemom ranog Najbolji sistem
upozoravanja preduzeće provjere je lična
treba blagovremeno da kontrola, tzv. Self
otkrije razvoj rizika izvan assesment process,
preduzeća (eksterne koji je sve više u
rizike), kao i rizike unutar upotrebi. Pored
preduzeća koji mogu da sistema ranog
daju prijevremenu sliku o upozoravanja te
razvoju rizika preduzeća sistema provjere,
(intemi rizici). postoji i sistem
kontrole rizika
(controlling)“.

Medutim, nije dovoljno integrirati sistem ranog upozoravanja u preduzeće bez sistema provjere jer samo tako je
moguće kontrolisati rizike. Pošto vodstvo preduzeća ne posjeduje toliko slobodnih kapaciteta da ovaj zadatak prati
100% trebali bi se uvesti mehanizmi provjere koji imaju veze sa organizatorskim mjerama, internoj kontroli,
procesima poslovanja i kontroli eksternih uslova.
 Važnost efikasnog upravljanja rizicima u
finansijskom sektoru
Prema istraživanju Prema izvještaju
Prema MMF-u Financial Stability Board
Svjetske banke Ovo potvrđuje da pravovremena
Efikasno upravljanje rizikom
identifikacija i adekvatno
može povećati efikasnost
Efikasno upravljanje upravljanje rizicima mogu biti
upotrebe kapitala za više od
rizikom može dovesti do ključni faktori u sprječavanju ili
minimiziranju potencijalnih
smanjenja ukupne
negativnih utjecaja na organizaciju.
volatilnosti i do:

30%
80% 10%
40%

Ovo je posebno značajno za investitore koji

To se postiže identifikacijom i analizom rizika koji
žele postići stabilne i sigurne prinose.
mogu negativno utjecati na kapital organizacije
GODI
PROMJENE UNUTAR KOMPANIJE
NA

Ubrzo po dolasku braće Lehman s područja današnje Nemačke u SAD oni osnivaju kompaniju Lehman Brothers. Tokom prvih godina
1850. novostvorena kompanija se bavi preprodajom pamuka.

Našavši poslovnu priliku ili predosjećajući mogućnost početka građanskog rat oni sele središte kompanije iz Alabame u New York.
1858. Tijekom sljedećih desetljeća korporacija će uspješno širiti svoje poslovanje,a potom zajedno s Goldman Sachsom uspješno preživjeti i
veliku ekonomsku krizu 1929. godine.

Smrt generalnog direktora bez određivanja nasljednika je dovela do unutrašnje anarhije i pogrešnih ulaganja tako da vlasnici Lehman
1969. Brothersa donose 1973. godine odluku da za direktora korporacije postave ministra ekonomije SADa koji u skladu s tim izborom
podnosi ostavku na svoj dotadašnji ministarski položaj.

Njegovo rješenje za probleme kompanije postaje odluka o spajanja Lehman Brothers s financijskom korporacijom Kuhn, Loeb & Co.
1977. 1977. godine.

Novonastala korporacija će se početkom osamdesetih godina dvadesetog vijeka naći u kadrovskim i drugim problemima tako da je na
1984. kraju 1984. godine kupuje American Express za 360 miliona dolara. Tada zvanično stiče status komercijalne banke.

Nakon deset godina tokom kojih je Lehman Brothers bio sam odjel u American Expressu donesena je odluka o prodaji vlasništva
1994. putem javne prodaje dionica

Samo tri godine po obnovi samostalne korporacije Lehman Brothers, svijet je potresla Istočnoazijska ekonomska kriza koja je efektom
1998. domina došla do SADa. Ona će značajno oštetiti korporaciju čija vrednost dionica pada na samo 22 dolara, ali korporacija barem po
službenoj,ali upitnoj knjigovodstvenoj vrednosti i dalje stvara profit.
Po službenim podacima koje je Lehman Brothers pokazivao u
medijima između 1994. kada je korporacija postala samostalna i
2008. godine ona je povećala godišnji profit s 2,73 milijardi
dolara na 19,2 milijardi, ali istina je bila skrivena. U trenutku
proglašenja bankrota Lehman Brothers je bio dužan 613
milijardi američkih dolara što će biti jedan od faktora u
stvaranju današnje najduže ekonomske recesije modernog doba
 Analiza ključnih faktora koji su
doveli do njihovog neuspijeha

Faktori koji su objasnili ovaj neuspjeh bili su loš izbor menadžmenta u

kombinaciji s neetičkim postupcima:

• ukidanje Glass-Steagallovog zakona iz 1933.;

• kriza likvidnosti;
• financijska poluga;
• preveliki gubici,
• masivni swap kreditnih obaveza,
• kriza drugorazrednih hipoteka,
• složena struktura kapitala, neuspješno spašavanje i preuzimanja.
Banka Lehman Brothers je 06. rujna 2008. zatražila
povećanje kapitala od 200 milijardi dolara: priznala
je da ima 613 milijardi duga te da u aktivi posjeduje
barem 85 milijardi „otrovnih“ vrijednosnica, od čega
57 milijardi otpada na derivate subprime kredita.
Kako na tim vrijednosnicama više nije imala prihoda,
trpjela je znantne gubitke, tačnije, 18 milijardi
dolara, u posljednja tri tromjesečja.
U Ministarstvu finansija više nitko nije želio davati
novac ni banci Lehman, ni AIG-u, ni Morgan
Stanleyju (koji je također pao na niske grane), ni
ikome drugome. Svi su uviđali opasnost Lehmanova
stečaja. FED i Državna blagajna bili su uvjereni da će
banke preuzeti Lehmana na sebe.
Sljedećeg dana, 07. rujna 2008. godine, Državna blagajna
bila je prisiljena staviti Freddie Mac i Fannie Mae pod
nadzor. Tokom vikenda (od petka 12. do nedjelje 14. rujna)
banke Wall Streeta raspravljale su o planu da se loši
Lehmanovi dugovi prebace u „lošu“ banku koju bi druge
banke financirale iznosom od 70 milijardi dolara, dok bi se
ostatak plasirao u „dobru“ banku koju bi otkupili Barclays i
Bank of America. Svi su mislili da je pronađeno rješenje. No
u ponedjeljak ujutro banke Wall Streeta odbacile su plan koji
je bio previše složen za provedbu: što je to „loša“ banka?
Ministar nije popustio i bijesno je odbio intervenirati. Istoga
dana, 15. rujna 2008., Lehman je stavljen pod zaštitu
poglavlja 11 zakona protiv stečaja. To je bila najgora odluka
koja se mogla donijeti; ona će u nekoliko dana dovesti
svjetski financijski sistem do samog ruba ponora.
„Vikenda 13-14. rujna 2008, Vlada SAD-a je odbila spasiti Lehman. Kao posljedica,
poduzeće je propalo. Vjerovnici su pretrpjeli velike gubitke, koji su imali posebno
negativne učinke na tržišta s obzirom da je FED do kraja prethodnog tjedna poticao
ljude da i dalje posluju s Lehmanom... U utorak, 16. rujna, Vlada je pristala pružiti
interventan kredit glavnom osiguravajućem poduzeću, AIG. Ovaj kredit je
strukturiran tako da postane najvažniji dug poduzeća, te na taj način implicira
gubitke za ranije više vjerovnike AIG-a; vrijednost njihovih investicija u tom
uporištu kapitalizma preko noći je opala za 40%...Do srijede, 17. rujna, bilo je jasno
da su svjetska financijska tržišta (ne samo američka tržišta, ali posebice američki
investicijski fondovi) bila u stanju srčanog zastoja. Glavni rizničar je odmah
pristupio Kongresu za hitnu proračunsku raspodjelu od 700 milijardi dolara (oko
5% BDP-a), koja će se koristiti za otkup imovina u nevolji i time smanjiti pritisak
na financijski sistem...“
 Rizici koji su uzrokovali propast
Zakonski rizik Lehman Brothers-a

Ukidanje Glass-Steagallovog zakona

Zagovornici Glass-Steagallovog zakona iz 1933. krivili su za cijelu američku finansijsku krizu donošenje
Gramm-Leach-Biley zakona iz 1999. koji bi zamijenio Glass-Steagall zakon.
Kako bi se smanjio i iskorijenio mogući sukob interesa, donesen je Glass-Steagall zakon iz 1933. godine
kako bi se komercijalno bankarstvo odvojilo od investicionog bankarstva nakon godina velike depresije
1930-1993.
Tokom velike depresije prijavljeno je da je 9.000 banaka propalo.
Ovaj zakon je izmijenjen i zamijenjen 1999. godine kako bi se komercijalnim bankama omogućilo
obavljanje aktivnosti investicionog bankarstva. Zamjena Glass-Steagalovog zakona iz 1933. godine dovela
je do spajanja mnogih komercijalnih banaka s investicionim bankama. Finansijski analitičari su za ovu
promjenu krivili neuspjeh Lehmana. U nastojanju da se takmiče sa komercijalnim bankama koje imaju
visoku poziciju, Lehman je spojio i kupio mnoge komercijalne i investicione banke.
Neetičke aktivnosti spajanja od strane Lehmana izložile su ih nekoliko rizika koji su doveli do njihovog
bankrota.
 Operativni rizik
Neetičke prakse upravljanja

U svom nastojanju da ostvare svoju strategiju širenja i druge specifične ciljeve, menadžeri Lehmana odlučili su da koriste
brojne sumnjive mehanizme, neprihvatljivu računovodstvenu praksu u kombinaciji sa njihovim očiglednim
zanemarivanjem razboritih praksi korporativnog upravljanja.
Lehman je koristio ―prezentaciju izloga olakšavajući manipulaciju njihovim finansijskim izvještajima u cilju privlačenja
investicija i prikazivanja drugačije slike firme. Lehman je dalje koristio Repo 105 transakcije kako bi poboljšao
finansijsko zdravlje firme na kraju godine. Lehmanovi menadžeri su očigledno prekršili Sarbenes-Oxelyjev zakon koji je
donesen nakon kolapsa Enrona i WorldComa 2002. godine, kao rezultat toga, otkriveni su brojni računovodstveni skandali.
Zakon Sarbenes Oxely donesen je kako bi se ojačale prakse eksterne revizije i nezavisnost, obezbijedilo pravovremeno
otkrivanje podataka, povratilo povjerenje kupaca, poboljšala praksa interne kontrole i ojačale uloge i radnje direktora,
poboljšale dobre prakse vrijednosnih papira. Lehman je prekršio većinu ovih odredbi kada je koristio Repo 105 da obmane
finansijske izvještaje. U julu 2007. godine, na primjer, prijavljeno je da su viši menadžeri banke prekršili trideset (30)
specifičnih rizika transakcija nekretnina koje je utvrdila firma. Specifični dokazi također pokazuju da je pet dana prije
podnošenja zahtjeva za bankrot, Lehmanov fond likvidnosti pokazao 41 milijardu dolara; očigledno je ova cifra formirana
depozitima klirinških kuća. Ova akcija je bila jasno kršenje regulatornih smjernica. Svjedočeći Komitetu za finansijske
usluge, Valukas je izvijestio da je Komisija za sigurnost i razmjenu bila svjesna ovih kršenja, ali ih je jednostavno
ignorisala. Pravovremeno otklanjanje ovih kršenja bi spriječilo ogroman gubitak prijavljen na tržištu nekretnina
 Kolateralizirana dužnička obaveza i kriza
derivata
U trenutku kada je bankrotirao, Lehman je u
svojim knjigama imao procijenjeni nominalni
derivat u iznosu od 35 biliona dolara u svom
portfelju, i imao je preko 900.000 pozicija u
derivatima širom svijeta. Ovi derivativni
instrumenti omogućavaju firmama da izvuku
vrijednost ulaganja iz promjena u cijeni i
vrijednosti druge osnovne imovine kao što su
dionice ili roba. Većina ovih derivata bili su
swapovi kreditnog neizmirenja; Očigledno je da
su se cijene nekretnina srušile na finansijskom
tržištu tokom globalne ekonomske krize što je
dovelo do povrata imovine, Lehman je navodno
platio svoje kreditne promjene za 2,5 milijardi
dolara
Kreditni derivati kao što su krediti, hipoteke i
drugi oblici kredita su glavna osnovna sredstva
CDS-a. Obaveze kolateralizovanog duga su
takođe (CDO) predstavljale gubitke na tržištu
hartija od vrednosti tokom globalne finansijske
krize 2007.
Oni su derivativni instrumenti koji uključuju
grupu prvoklasnih i drugorazrednih vrijednosnih
papira namijenjenih prodaji posebnom
namjenskom društvu u zakonu sa niskim
porezom.
Između perioda 2006. i 2007., polovina
Lehmanovih CDO-a procijenjenih na 431
milijardu dolara doživjela je neispunjavanje
obaveza do novembra 2008.
 Pakt o neuspijehu Lehmana
• Samo u SAD-u, Lehmanov neuspjeh je doveo do deprecijacije cijena komercijalnih nekretnina, gašenja
70% od 48 milijardi dolara potraživanja od derivata i gašenja 46 milijardi dolara njegove tržišne
vrijednosti.
• Hedž tržište nije bilo podstaknuto jer je preko 1000 hedž fondova koristilo Lehman kao glavnog brokera i
uglavnom se oslanjalo na kompaniju za finansiranje. Izloženost Freddieja Maca prema Lehmanu u vezi sa
stambenim kreditima za jednu porodicu procijenjena je na 400 miliona dolara.
• Međunarodna zajednica nije u potpunosti oslobođena štetnog utjecaja Lehmanovog neuspjeha. Japanske
banke i osiguravatelji prijavili su potencijalni gubitak od 249 milijardi jena (2,4 milijarde dolara), dok se
navodno savjetnik iz Royal Bank of Scotland Group suočava s potraživanjima između 1,5 milijardi i 1,8
milijardi dolara u vezi s neobezbijeđenim jamstvom Lehman Brothersa
• U Engleskoj je oko 5.600 investitora uložilo u Lehman-ov strukturirani proizvod u iznosu od 160 miliona
dolara.
• U Njemačkoj je državna banka izgubila oko 500.000 eura (Kirchfeld & Simmons, 2008), dok su hedž
fondovi u iznosu od preko 12 miliona dolara zamrznuti u Engleskoj kao rezultat Lehmanovog bankrota.
 Eventualne mjere
• Značajno je da se regulatori i kreditne agencije ne mogu osloboditi ovih propusta.
Regulatori kompanije su bile ispravne agencije koje su upozorile i usmjerile Lehman da
se angažira i djeluje u okvirima poslovne jurisdikcije, međutim, izvješćeno je da su
regulatori u nekoliko navrata držali prazno oko na nezakonite i neetičke aktivnosti
Lehmanovih rukovodilaca. U pokušaju da se predvidi neuspjeh ili održivost firmi,
Lehmanov neuspjeh je razotkrio slabosti u različitim modelima korištenim u tu svrhu.
Na primjer, u analizi finansijskog zdravlja firmi, razmatraju se područja učinka kao što
su pokazatelji profitabilnosti, likvidnosti, solventnosti i efikasnosti, međutim, veliki
naglasak se ne stavlja na tokove novca tih firmi. Pažljivo razmatranje indikatora
novčanog toka moglo je spriječiti probleme s likvidnošću firme. S obzirom na gore
navedene mjere, neefikasnost svojstvena revizijskim procesima djelimično je
uzrokovala ovaj neuspjeh. Osiguranje potpunog objelodanjivanja od strane vanjskih
revizora u vezi s navodnom prijevarom u finansijskim izvještajima koju je nastavila
uprava Lehmana moglo je pomoći u izbjegavanju ove ogromne katastrofe.
 ZAKLJUČAK!
Propast Lehmana jasno pokazuje vezu između propisa i upravljanja akcijama. Neuspjesi su otkrili
nedostatak u regulatornom sistemu, što je zahtijevalo hitnu potrebu za striktnim nadzorom specifičnih
pokazatelja učinka kao što su pozicija likvidnosti, solventnost i profitabilnost firme.
Kreatori politike kao što su Međunarodni standardi finansijskog izvještavanja, Bazelski sporazum i
ostali, moraju pokrenuti stroge politike kako bi se pozabavili neuspjehom Lehmana
da spriječi bilo kakvu buduću pojavu. Firme također moraju biti prisiljene da se pridržavaju dobre
prakse korporativnog upravljanja kako bi povratile povjerenje investitora. Zdrave etičke prakse i
standardi moraju se pridržavati i replicirati u svakoj organizaciji
HVALA NA
PAŽNJI!