(FINANCIJSKE) INOVACIJE, FINANCIJSKI SUSTAV I EKONOMSKI RAST

• Jedan od najpoznatijih ekonomista i zagovornika važnosti inovacija u kontekstu ekonomskog rasta je

Joseph Aloïs Schumpeter (1883. – 1950.) koji je, između ostalog, u najvećoj mjeri 1911. i oblikovao
teoriju “kreativne destrukcije” (eng. Creative Destruction theory, Werner Sombart 1863. – 1941.).
• Koncept kreativne destrukcije pretpostavlja da se ekonomska struktura i procesi stalno
mijenjaju, tako da novo uvijek zamjenjuje staro. Nove tehnologije zamjenjuju stare, novi procesi
istiskuju stare, nova poduzeća zauzimaju mjesta starima.
• Tehnološki razvoj i inovacije stalno proizvode nestabilnosti – poremećaje jer su u većini
slučajeva zbog njih stara tehnološka rješenja postala neučinkovita.
• Poslovni subjekti koji sporo ili uopće ne prihvate nove tehnologije i procese će propadati, dok
će nove kompanije s novim znanjima preuzimati tržište.
• Teorija “kreativne destrukcije” ukazuje na neprekinuti proces odumiranja staroga i nastanka
novoga, slično kao i u samoj prirodi – proces rađanja i umiranja – proces evolucije.

• Bez kreativne destrukcije nema dovoljno brzog napretka, a gospodarstva u kojima su ti procesi slabiji
tokom vremena zaostaju tehnološki i gospodarski.

• Schumpeter je financije smatrao bitnim elementom tog procesa. Poduzetništvo će napredovati

samo pod uvjetom kada gospodarstvo može uspješno mobilizirati produktivnu štednju,
učinkovito alocirati novčane viškove, umanjiti probleme informacijske asimetrije i poboljšati
upravljanje rizicima, a sve su to karakteristike upravo razvijenog (i inovativnog) financijskog
sektora.
• Međutim unatoč svemu tome, ne treba osporavati da inovacije često izazivaju i poteškoće,

ponekad i s vrlo dramatičnim posljedicama.

• Novi financijski proizvodi, instrumenti ili tehnike na početku se najčešće vrlo sporo prihvaćaju, no kako

s vremenom njihova primjena raste, uzbuđenje i entuzijazam u pogledu učinaka od njihove

primjene mogu nadvladati svijest o rizicima koje te iste inovacije kreiraju.

• Kada pretjerano preuzimanje rizika prouzroči povećane gubitke, ciklus rasta zamjenjuje ciklus pada

(engl. “boom and bust”), što potencijalno može dovesti i do sveopće krize.
 MEĐUODNOS REGULACIJE I INOVACIJA U FINANCIJAMA

• “Koliko god da inovacije pojačavaju neizvjesnosti, one donose i koristi gospodarstvu. No to može biti i
ostvareno samo pod uvjetom ako regulatorne institucije, uz pomoć implementiranih zaštitnih
mehanizama, mogu zaštititi društvo od najgorih ishoda, poput posljednje financijske i globalne krize”
(Barr, 2012)
• Uloga regulacije svakako je iznimna i u odmjerenoj primjeni inovacija i zaštiti od njihovih eventualnih
negativnih posljedica.
• Pri tome, regulacija ne odgovara samo na izazove koje kreiraju financijske inovacije, već ih ista
može i potaknuti – financijske inovacije često se upravo koriste u svrhe regulatorne arbitraže, tj.
u svrhu zaobilaženja postojećih regulatornih ograničenja.
• Financijske inovacije često nadmašuju sposobnost razumijevanja rizika od strane dijela tržišta i
regulatora.
• Usmjereni primarno na kratkoročne ciljeve i rezultate, učestalo ne pridaju dovoljno pozornosti
sveobuhvatnim posljedicama primjene izabranog instrumenta ili tehnike u dugom roku.
• Tradicionalno je najveća pozornost regulatora bila na bankama, no tijekom godina druge financijske
institucije započele su s ponudom “bank – like” usluga (“shadow banking”) ALI izvan bankovnog
sustava!
• Regulacija je najčešće do sada bila usredotočena na financijske institucije, a puno manje na
financijske proizvode koji su izvorište – katalizator problema!
• Svakako treba uvažiti i dinamiku mehanizma usvajanja novih regulatornih normi općenito.

• Iako sustav regulacije može inicirati uvođenje određenih financijskih inovacija, regulacija

najčešće nastoji tek sustići inovacije, tj. za njima zaostaje! (“regulatorna dijalektika” Kane, 1977.)

• Osim toga, rad regulatornih institucija posljednjih je godina opterećen i izazovom vrlo izraženog trenda

sve veće kompleksnosti financijskih institucija (npr. 1990. godine samo jedna bankovna holding

kompanija u SAD-u imala više od 1.000 podružnica, danas ih je preko 10).

• Naposljetku, uz ovaj trend povezuje se i sve veća internacionalizacija.

• Koje su implikacije ovih nalaza za regulatorne institucije?
1. Porast složenosti financijskog sustava potiče i porast složenosti regulacije i obratno (i
mogućnosti arbitraže).
2. Raste potreba za makrobonitetnim politikama, uz već tradicionalne mikroprudencijalne politike.
3. Mora se imati na umu dinamičan i prema budućnosti usmjeren pristup regulaciji.

CILJ REGULACIJE NE MOGU I NE SMIJU BITI SAMO OGRANIČENJA!

Problem regulatornih reformi u prošlosti bio je taj što su se njima uvijek uklanjale regulatorne
nepravilnosti uočene tijekom zadnjih kriza. Također, proširenje regulatornog opsega često
rezultira samo daljnjim nastojanjima dijela tržišta za dodatnim “izmicanjem” izvan i tako
proširenog regulatornog i nadzornog okvira (“igra mačke i miša između tržišta i regulatora”).
Ipak čini se da regulacija NEĆE spriječiti sljedeću krizu (!) zbog npr.:

• Površnog razumijevanja uzroka prethodnih kriza

• Regulatorne arbitraže

• Pogrešaka u analizi – tumačenju dostupnih informacija

• Nepoznavanja svih učinaka (rizika) financijskih inovacija

• Nepoznavanja svih učinaka odluka nadležnih institucija (regulatora, institucija za nadzor, vlade...)

• “Kolektivne amnezije” itd.

 MOGUĆA RJEŠENJA

FINANCIJSKA EDUKACIJA

• Tko bi trebao biti odgovoran za financijsku edukaciju – temeljno pitanje!

• Ima vrlo važnu ulogu u razumijevanju temeljnih ekonomskih – financijskih fenomena, ALI…

• Da li može spriječiti krizu većih razmjera ?

• ”Plug and Play” – opći pristup !

ZAŠTITA POTROŠAČA

• Kada, tko, koga, od koga, kako…. ?

 “DOBRA I LOŠA REPUTACIJA” INOVACIJA

• Pozitivan pristup:

• Financijske inovacije omogućavaju smanjenje agencijskih troškova, pravedniju raspodjelu rizika,

unapređenje učinkovitosti tržišta i u konačnici povećanje alokativne učinkovitosti financijskog

sustava i ekonomski rast – npr.:

• Uloga investicijskih banaka u financiranju gradnje željeznica u SAD, 19. st.

• Uloga Venture capital ulagača u razvoju IT industrije, 20. st.

• Credit scoring (IT) je znatno unaprijedio učinkovitost kreditnih procedura.

 “DOBRA I LOŠA REPUTACIJA” INOVACIJA
• Negativan pristup:

• Financijske inovacije doprinose rastu ukupnog sistemskog rizika – npr.:

• Omogućavaju bankama preuzimanje većih rizika;

• Kvalitetnija diverzifikacija rizika može rezultirati većim sistemskim rizikom;

• Financijske inovacije bile su izvorište posljednje globalne financijske krize;

• Credit scoring (IT) je omogućio neodrživu kreditnu ekspanziju;

• Financijske inovacije koriste se u svrhu regulatorne arbitraže (npr. SPV).

• Uvođenje za banke jeftinijeg tzv. direktnog bankarstva zasnovanog na informatičkoj tehnologiji

otežalo je korištenje bankovnih usluga najsiromašnijim i starijim građanima.

• Gubitak osobnog kontakta može negativno utjecati na kvalitetu kreditne procedure, pa i dovesti u
pitanje održivi rast institucije…
 “DOBRA I LOŠA REPUTACIJA” INOVACIJA

• Svakako postoji i međunarodna dimenzija u tretiranju financijskih inovacija

• Financijske inovacije u razvijenim zemljama učestalo podrazumijevaju prilično složene instrumente

ulaganja i upravljanja rizicima (npr. CDO, CDS, ABCP, RMBS, CMBS).

• U zemljama u razvoju financijske inovacije su u prvom redu povezane s aktivnostima države u toliko
potrebnom produbljivanju financijskog sustava. Npr.:

• mobilno bankarstvo, tj. pristup osnovnim uslugama plaćanja putem mobilnih telefona

• ugovori o zastupanju između banaka i nefinancijskih korporacija (supermarketi, pošte itd.) za

pružanje financijskih usluga udaljenim područjima

• osnivanje novih sudionika financijskog tržišta, poput institucija koje prikupljaju mikrodepozite,
odobravaju mikrokredite itd.
 UČINCI FINANCIJSKIH INOVACIJA

• Beck, Chen, Lin i Song (2016.)

• Uzorak, 32 zemlje (26 OECD), 1996. – 2006.

• U zemljama s višim stupnjem financijskih inovacija ostvaren je brži i veći porast BDP-a.

• U zemljama s višim stupnjem financijskih inovacija banke i druge financijske institucije su

ostvarile veće stope rasta, ali su i ranjivije.

• Učinci su veći u zemljama s razvijenijim tržištem vrijednosnih papira i strožom regulacijom.

• U zemljama s višim stupnjem financijskih inovacija banke su tijekom krize zabilježile veći pad
profitabilnosti.