OPIS SLUČAJA

Današnje generacije ekonomista imaju srecu ili nesreću da žive u doba kada je svijet
zahvatila najveća finansijska kriza od ’30 godina, a prema pisanju nekih možda I veća nego ta
koja se naziva Velika ekonomska kriza. Kako I nakon svakog neuspjeha, sloma ili neke nesreće
uvjek se traži glavni krivac ili bar neko na kome će se “kola slomiti”.

Svi smo svjesni da su “kreatori” krize investicione banke I finansijski derivati koje
razumije samo nekolicina ljudi, a svi pokušavaju trgovati sa njima (na nesreću nekima je i uz
njihovo ne znanje krenulu dobro u tom trgovanju na početku). Mnogi pokušavaju da proađu još
“određenije” krivce, prisustvali smo predavanju gosodina Martineza I Henesija na našem
fakultetu I njihovom objašnjenju krize I krivaca. Tako je gos. Henesi rekao da postoje četiri
krivca: strukturni, kontrolorni, individualni I tržišni.

Po meni glavni krivci su top menadžeri 5 vodećih banaka (JP Morgan, City Bank,
Lethman Brothers….). Nakon bankrota lethman Brothersa na Bloombergu je izašao podatak da
su top menadžeri ovih banaka od 2002 do danas dobili 3,1 miljardu $ bonusa. Samo kada
pogledamo ovaj podatak sve nam je jasno. Približnom rekonstrukcijom možemo posložiti
događaje na sledeći način.

 Bankarsko tržište u SAD je prezasićeno, nema više kupomne moći kod stanovništva koja
bi obezbjedila povećanje potrošnje i time veću dobit banaka koja je obećanja od strane
top menadžmenta vlasnicima banaka tj akcionarima
 Banke smanjuju kriterije za dobijanje hipotekarnih kredita da bi ostvarile veći broj
kredita, jer je to svima u interesu u banci. Kreditni službenik dobija određeni procenat na
svaki odobreni kredit, menadžment dobija bonus na osnovu povećanja aktive i dobiti.
 Uskoro kriterij za dobijanje kredita postaju toliko niski da trinestogodišnjak sa brojem
socialnog može dobiti kredit (izjava jednog bankara jednom USA časopisu). Banke daju
takozvane „no doc“ kredite tj kredite za koje vam nisu potrebana dokumenta i čvrste
garancije.
 Prolazi odredjeni period (4-5 godina) niskih rata kredita i anuiteti kod kredita odjednom
postaju veći nego što neki korisnici tih kredita mogu da vrate. Dolaze u situaciju kada im
banka oduzima kuće i ona nudi te kuće na tržištu nekretnina. Kako se povećava poniuda
na tržištu nekretnina tako pada cijena nekretnina i uskoro ljudi otplaćuju kuće po većoj
cijeni nego što one zapravo vrijede. Imam situacju gdje je rata kredita za kuću occ 4000$
a tu istu kuću možete iznajmiti za 1 700$ (Bloomberg). Ljudi masnovno počinju slati
kljućeve bankama (jingling letters) i banke dolaze u prve probleme.
 Ako uzmemo da je većina banaka izdala obveznice tada imamo situaciju da je banka
zapada u prbleme sa likvidnosti, na jednoj strani korisnici hipotekrani kredita ne vraćaju
kredite nego umjesto toga vraćaju kljućeve kuća a na drugoj strane imate lica koja
posjeduju obveznice i očekuju redovnu isplatu svojih kupona. Kreditne kuće (S&P,
 Moody's) uvidivši ovo smanjuju kreditne rejtinge ovih banaka i one sada ne mogu doći
do sredstava ni kod drugih banka da bi prebodili ovu krizu.
 I na kraju skoro svi svjetcki institucionalni investitori imaju obveznice ovih banaka ili
hipotekarne derivate tako da lagano ali sigurno cijeli svijet upada u krizu u kojoj je
osnovni problem gdje nabaviti likvidna sredstva za daljnje poslovanje pošto banke ne
pozajmljuju jedna drugoj iz straha da će ova druga propasti. Privreda pati zato sto su
kamate veće tj nema više relativno „jeftinog rasta“, stanovništvo zbog odkaza jer
privreda ne raste i odjednom cijeli svjet je u recesij.

ODGOVOR NA PITANJA

1. Da li je i koji zakon (ili zakoni) prekršen?

Konkretno ni jedan zakon nije prekršen upravo zato što nije postojala regulativa za
ova pitanja i ove stvari. Kroz istoruju smo se upoznali da prvo dodje do problema na
trzištu pa se tek nakon toga donessu pojedini zakoni (slučaj Enron, Parmalat)kao što
kaže poslovica: “Zločin je stariji od kazne”!

2. Da li je prekršeno i neko etičko načelo (ili načela)?

Ovde su prekšena mnoga moralna načela, kao glavno ja bih naveo savjesnog
poslovanja, jer je top menadžment svjesno, radi sadašnje dobiti I ličnih visokih
bonusa, gurnuo bake preko ruba bankrota.

3. Na koga je sve ovaj postupak uticao? Ko je direktno oštećen? Ko je sve indirektno

oštećen?
Kako se ovo sve više razvjalo dobili smo efekat lavine, tj da je jedan kamenčić koji se
krenuo kotrljati sa planine pokrenuo lavinu koja sada ne zaustvljivo juri u recesiju.
Trenutno ovo utiče na čitav svijet i sve satanovnike u vidu recesije, tj otpuštanja,
nižeg životnog standarda...

4. Koje su kratkoročne, a koje moguće dugotrajne posledice tog postupka?

Po meni kratkoročene posljedice već osjetimo: usporavanje svjetckog rasta, recesija,
niži životni standard a dugoročno najopasnija posljedica je zatvaranje privreda u
stanje protekcionizma i smanjenje međunarodne trgovine.

5. Koje je prima facie (opšte obavezujuće) moralno načelo direktno ugroženo tim
postupkom?
Načelo negativne savršene dužnosti: “Ne čini zlo”, “Ne nanosi štetu”, zato što je
načinjeno zlo i nanesena šteta svima.
6. Koji moralni princip je indirektno ugrožen?
Mislim da je povjerenje jedano od moralnih principa koje je najgore prošlo u ovom
slučaju, to vidimo sada kada se banke boje posuditi jedna drugoj novac da
preživljanjanje krize iz razloga što nemaju povjerenja u njene poslovne odluke.

7. Stavite se u položaj advokata okrivljenog

Po vašem misljenju, zašto je odgovorno lice, odnosno organizacija, postupilo
neetično?
Ovde se radi o ne etičnom postupanju odgovornih lica radi pribavljanja lične koristi i
dovodjenje komplede organizalije do bankrota radi većih premija na platu.
8. Koje bi argumente mogao da iskoristi optuženi u svoju odbranu?
Pošto nije konkretno prekršen ni jedan zakon, veoma bi teško bilo top menadžment
zakonski optužiti tj može se samo optužiti za ne,msavjesno poslovanje. A u takvim
slućajevima je uvjek riječ tužioca protiv riječi optuženog.

9. Da li postoje i koje su olakšavajuće okolnosti ili moguća opravdanja za njegov

postupak?
Mislim da u ovom slučaju ne postoje olakšavajuće okolnosti zbog posljedica
(globalne recesije) koje su su izazvane pohlepom i željom za što većom zaradom
pojedinih ljudi.

10. Ko je direktno odgovoran, odnosno ko je najodgovorniji za prekršaj?

Kao što sam već rekao najodgovornij je top menadžment i njihova želja za dodatnom
zaradom.

11. Šta je, možda, pogrešno u sistemu (organizacionoj strukturi i/ili širem društvenom
sistemu) što je moglo da podstakne optuženog na neetični, nepromišljeni postupak?
Gleška u sistemu je ta sto regulatorne agencije nisu dovoljno “dobro” radile smoj
posao, dopustile su da se ovakve stvari dešavaju.

12. Šta bi bilo kad bi se ta vrsta postupaka univerzovala, tj. kada bi postala
opšteprihvaćena praksa?
Da se ovakva praksa konstanto ponavlja globalna ekonomija bi se vratila na naturalnu
privredu. Ova praksa se ponavlja nakon određenog perioda godina, 2003 smo imali
Enron I Parmalat sada ovu krizu I svaki put nastrada ekonomija pojedinih država ili
kao danas cijelog svijeta.

13. Da li je dotična radnja takva da bi svi racionalni ljudi, i sa delatne i sa prijemne

strane, želeli da se svako tako ponaša?
Ovo je situacija u kojoj bi svi ljudi došli u iskušenje da naprave isto. Zakonski
napravljena je legalna stvar tako da bi svi našli sa te strane opravdanje za svoje
 postupke, mislim da bi većina ljudi postupila isto jer u tom trenutku ne bi bili svjesni
posljedica koje njohova dijela izazivaju.

14. Da imate položaj i moć da utičete na stvari, koje biste mere predložili i uveli da bi se
sprečili takvi slučajevi u budućnosti, a da pritom dobro poslovanje ne bude ugroženo?
Kompanije će uvjek težiti maksimizaciju profita, što je osnovno pravilo poslovanja
zato regulatorne agencije treba da ograničavaju kompanije da maksimiziraju smoj
profit na osnovu ne etičkih radnji.