ŠTO JE INTUITIVNO JEDENJE I

RAZLOZI DA GA
POČNEŠ PRAKTICIRATI
September 25, 2018

Isprobala sam u životu raznorazne dijete. Moja prva dijeta bila je u 7. razredu osnovne škole,
no časopise koji promiču dijete, mršavljenje i sl. počela sam čitati puno ranije. Isprobala sam
sve najpopularnije dijete ili barem njihove varijacije koje garantiraju brzo mršavljenje, a
samim time i sreću. I mogu ti reći, ako ih se uspiješ pridržavati bar neko vrijeme, sve daju
rezultate. Kratkoročno. Ako ih se ne uspiješ pridržavati, nije problem u tebi, nego u dijeti.

S obzirom da me dijete nisu mogle učiniti mršavom i sretnom, nego baš suprotno, nakon
svake sam bila samo još deblja i jadnija, trebalo mi je da shvatim da stvarno nije problem u
meni. No što sam onda mogla učiniti? Očigledno odustati od njih. Nakon puno pokušaja i
pogrešaka, odgovor, spas i život našla sam u intuitivnom jedenju.

Odmah za početak – intuitivno jedenje nije ni dijeta, ni način prehrane. Intuitivno

jedenje je jedenje u skladu s potrebama mog/tvog tijela. Ono što bismo generalno
nazvali najnormalnijim jedenje. 
Intuitivno jedenje je ono što sam prakticirala prije nego što sam saznala za bilo koje pravilo
prehrane. Zadovoljava i moje fizičke i emocionalne i mentalne potrebe. Toliko je prirodno da
ni ne treba neki pojam za naziv, ali eto, saznala sam za njega preko knjige, pa mu ipak dajem
naziv, a njezinim autorima priznanja.

INTUITIVE EATING: A REVOLUTIONARY PROGRAM THAT WORKS,

EVELYN TRIBOLE & ELYSE RESCH
Sjeti se sebe kad si bila mala curica, pojela si ručak, a onda su poslužili i kolač, nekad si
cijeli, nekad si pojela pola, nekad nisi pojela jer si osjetila da ne možeš više i da ćeš možda
uzeti kasnije… i otrčala si na igranje. Pojela ga ili ne, zaboravila si na kolač. To je intuitivno
jedenje.
Ako patiš od istog sindroma kao ja, prehrana i fitness su ti preokupirali život i dosta ti je
dijeta, i skidanja pa vraćanja stalno jednih te istih 5-10 kila, i samo želiš živjeti u miru, možda
ćeš rješenje za uzroke svojih problema pronaći u intuitivnom jedenju.

Milijun je načina na koje ti intuitivno jedenje može vratiti život i ravnotežu, i sigurno ću još
pisati o intuitivnom jedenju, no za početak neki temelji.

Jedeš u skladu s potrebama svoga tijela.

Slušaš svoje tijelo. Da da bla bla bla. To svi govore, no što to znači? I ja ti mogu o tome ne
znam koliko trubiti, ali dok stvarno to ne pokušaš sama, nećeš znati što je to ni koliko je
moguće. I koliko je super. Nije isto za mene i tebe i ne događa se nakon jednog dana.

Svi govore o tom slušanju tijela, no opet nam se indirektno šalju poruke da se moramo bojati
poruka svog tijela: Smiri glad! Ojačaj snagu volje! Reci ne slatkome! Ovo nije zdravo! Ono
nije zdravo! Ugljikohidrati su loši! Jedi 6 puta dnevno! itd. Jer inače bi navodno svi jeli samo
junk i slično. Mnogi se i boje da kad bi slušali svoje tijelo da bi jeli samo onu lošu hranu na
koju su slabi.
… a u stvarnosti je baš suprotno.

Jer naša tijela žele biti zdrava i sretna, a prehrana je jedna od ključnih komponenti za to.
Temelj intuitivnog jedenja je učiti slušati svoje tijelo. Tvoje ti je tijelo vlastiti sustav
navigiranja. Najsavršeniji sustav navigacije koji postoji. Bolji od vaganja hrane i brojanja
kalorija i računanja omjera proteina, ugljikohidrata i masti, bolji od bilo kojeg plana prehrane
koji ti je složio možda čak i najbolji nutricionist na svijetu. Ono što je dobro za mene, možda
nije dobro za tebe. A to možemo znati samo ako slušamo sebe. Kad stvarno počneš slušati kad
je gladna, kad si sita, što ti se jede i što ti je potrebno, koja ti hrana sjeda bolje, a koja lošije i
oslobodiš se 1001 pravila kojim nas kljukaju sa svih strana, pronađeš neopisivu slobodu. S
jedne strane je to toliko jednostavno, a s druge smo se toliko udaljili od slušanja intuicije.

Brišeš sve zabrane u prehrani…

Baš kao što sam navela u primjeru s kolačem. Sva hrana je dopuštena, nema nikakvih uvjeta
ni pravila vezanih za prehranu. Jer kad počneš brisati te uvjete, brišeš i osjećaj restrikcije,
krivnju i sram, mičeš fokus s te dosad zabranjene hrane. A ono što dobivaš je čist um koji
napokon može razaznati što želi i treba i vidi sve mogućnosti blagodati ravnoteže i što mu je
dopušteno, a ne zabranjeno.

…ali educiraš se o prehrani i postaješ svoj vlastiti nutricionist

To što si dopustiš bezuvjetno dopuštenje da jedeš svu hranu, ne znači da ćeš naviliti samo na
ono što si si branila i što je nutritivno siromašnije i potpuno zanemariti nutricionističke
preporuke. Nutricionizam postoji i razvija se s razlogom i omogućava nam da učimo donositi
pametne odluke za nas osobno. A u kombinaciji sa slušanjem svoga tijela, sve ide lako. Još
kad se pitaš kako se stvarno želiš osjećati zbog svoje prehrane, ono što se smatra zdravim,
dijetnim i sl., zapravo ti postaju prirodni izbori jer želiš se osjećati sito, zadovoljno, a opet
lagano, puna energije, itd. Ja obožavam palačinke, ali moja baka radi premasne palačinke i ja
ih teške duše preskočim jer znam da će mi teško sjesti i da će mi biti loše. Obožavam kokice u
kinu, ali i od njih mi je ponekad loše drugi dan, a ne znam ni sama zašto, no većinom ih jedem
jer mi je gušt jesti kokice u kinu i obavezno konzumiram dovoljno tekućine uz njih. Kao što
vidiš, važem, i donosim odluke koje mi se u tom trenutku čine najbolje za mene, a ne iz straha
hoću li se udebljati, hoće li to utjecati na moj izgled i sl. I dok skoro pa svakodnevno jedem
ovakve stvari, većinu vremena jedem nutritivno bogatu hranu u kojoj stvarno uživam i od koje
se dobro osjećam. S intuitivnim jedenjem, nutricionizam nisu stroga pravila nego moj osobni
vodič.

INTEGRALNI TOST S MEDOM I MASLACEM, POSNI SIR S MEDOM,

CIMETOM I BANANOM. DA MI JE DONEDAVNO NETKO REKAO DA BIH
JELA MASLAC I MED NAKON TRENINGA, MISLILA BIH DA JE LUD. NO
TO MI SE JELO, I TO MI JE JEDNA OD OMILJENIH KOMBINACIJA JOŠ
OD MALIH NOGU. POANTA JE DA SLUŠAM SEBE, SVOJE POTREBE I
UVIJEK JEDEM ONO ŠTO VOLIM I OD ČEGA SE OSJEĆAM DOBRO.  
Ako sam nešto naučila nakon godina provođenja raznoraznih strogih pravila prehrane, je to da
ta pravila ne funkcioniraju dugoročno i ne funkcioniraju za sve isto. I da, koliko god ne
zvučalo primamljivo, rješenje je uvijek ravnoteža.
ODBACI MENTALITET DIJETA –
PRVI PRINCIP
INTUITIVNOG JEDENJA
October 2, 2018

Je li ti se desilo koji put da si bila na dijeti, smršavila, a onda sve vratila? Tražiš li rješenje za
svoje probleme u dijeti? Osjećaš li grižnju savjesti ako pojedeš nešto što „ne smiješ“? Ili ti je
tvoja dijeta onemogućava normalan društveni život? Slijediš li neka dijetna pravila koja ti
izazivaju anksioznost i sl.?Ako si se našla u barem 1 od ovih scenarija, možda je vrijeme da
dijetama kažeš zbogom.

Prvi princip intuitivnog jedenja glasi Odbaci mentalitet dijeta, tj. izbriši iz glave sva dijetna
pravila, njihova obećanja i brza rješenja i vrati se signalima koje ti šalje tijelo. Više nego ikad
dijete i zdrava prehrana su postale trend, ali i istoznačnice, no to je daleko jedno od drugog.
Iako se na dijetu obično kreće u želji da se bude zdraviji, teško je tvrditi da su dijete zdrave,
kad u stvarnosti vidimo da su im efekti kratkoročni, a šanse za povratak kila poprilično
visoke. Koji je zapravo njihov problem? Orijentirane su na brojeve, mršavljenje, a ne to da se
osjećaš dobro. Nisu personalizirane, ignoriraju potrebe tvoga tijela, tvoje emocije, povijest i
navike. Stres su za tijelo, ali i psihu jer često te ometaju u želji da normalno živiš. Prečica su
za yo-yo efekt, prejedanja i nezdrav odnos s hranom.
Nekad su dijete bile očite, danas su u opsesiji zdravljem i izgledom dijetna pravila zapakirana
u načine prehrane i lako se uvuku pod kožu. Bilo koja dijetna pravila koja te čine anksioznom
i planovi prehrane koji diktiraju što jesti, kada i koliko, su dijeta, i polako nas uvlače u
mentalitet sve ili ništa i udaljavaju od mogućnosti slušanja intuicije vlastitog tijela: signala
gladi i sitnosti, toga što nam se stvarno jede, ali i emocija i zdravorazumskih nutritivnih
smjernica.

Odbaciti mentalitet dijeta znači prepoznati ta pravila kad ti krenu brujati po glavi, govoriti da
su rješenje tvojih problema i da nešto na sebi moraš mijenjati. Ovo je izazovan proces koji
uključuje educiranje, svjesnost, suosjećanje pa i podršku drugih. Kad je teško, sjeti se da si na
dijeti već bila i da nije dugoročno funkcionirala i da se ignoriranjem vanjskih poruka o tome
što jesti vraćaš svojoj prirodnoj sposobnosti da prepoznaš svoje nutritivne potrebe i na taj
način reguliraš svoju težinu i život.

Savjetujem ti da pokušaš promatrati koje su to pravila koji ti nešto zabranjuju, određuju tvoja
ponašanja i raspoloženje, ako treba, zapiši ih. A onda ih izazivaj i ignoriraj i idi po svom, po
onom što ti kaže tvoja intuicija.

 
IGNORIRAJ DIJETNOG KRITIČARA
U SEBI (CHALLENGE THE FOOD
POLICE) – 4. PRINCIP
INTUITIVNOG JEDENJA
October 18, 2018

DIJETNI KRITIČAR = osuđujući glas kad je u pitanju hrana, postavlja pravila u prehrani,
određuje koja je hrana dobra, koja nije, zaslužujemo li nešto ili ne. Glas koji osuđuje ili
odobrava naša ponašanja oko hrane i određuje jesmo li dobri ili ne na temelju toga što, kada i
koliko jedemo ili ne jedemo. Kad je kritičar na vlasti i najmanji izuzetak od pravila pretvara te
u promašaj. Npr. Gladna sam već nakon dva sata – to je prerano, čekaj još barem sat vremena.
Danas nisi trenirala – ugljikohidrate svedi na minimum. Jela si previše slatkog – sutra jedeš
samo clean i istroši to na treningu. Jedi samo light proizvode.

Detektiranje, promatranje i ignoriranje ovih kritika (misli), ključni je korak prema pronalasku
tvoje vlastite uravnotežene prehrane.
Samo zato što nešto misliš, to ne znači da je to i istinito. Promotri svoje misli o hrano iz druge
perspektive – logike i razuma, znanstvenih činjenica, empatije, suosjećanja i brige o sebi.
Onda se sjeti da ne moraš vjerovati mislima koje trenutno imaš o hrani i idi kontra njih.
Ignoriranje kritičara je kao jačanje mišića – dolazi s vježbanjem i vremenom.

Pravila o hrani koja si naučila nisu univerzalna istina. Govorim o onim pravilima zbog kojih
sebe smatraš lošom i slabom, ako ih ne slijediš. To su trenutačni trendovi koji se mijenjaju iz
godine u godinu, s marketingom i radi tuđeg profita. Jedan dan masti su loše i svi umiru od
kardiovaskularnih bolesti i debljine zbog njih, drugi dan se svi guše u kokosovom ulju koje je
sad superhrana i ako jedeš po zadnjim trendovima moralno si superiorniji od običnih smrtnika
koji to ne jedu.

Nemoj da ti marketing, tuđi interesi i trendovi određuju tvoja uvjerenja o hrani i tvoju
vrijednost. Na taj način nikad neće biti ok sama sa sobom. Zato okreni leđa tim vanjskim
kritičarima i svom unutranjem koji nikad nije zadovoljan i gradi fleksibilan odnos prema sebi
i hrani.  Slušaj svog vlastitog unutarnjeg nutricionista. Mene moj ne osuđuje i podsjeća da
moja prehrana ne treba biti savršena, da zdravo znači raznoliko, umjereno i tako u krug.
POŠTUJ SVOJU SITOST – 5.
PRINCIP INTUITIVNOG JEDENJA
October 19, 2018

Slušaj tjelesne signale koji ti poručuju da više nisi gladna. Promatraj znakove koji pokazuju
da si taman/ugodno sita. Pauziraj na pola obroka i promotri koliko ti je sada hrana ukusna i
koja je tvoja trenutna razina sitosti. Možda shvatiš da hrana nije toliko fina kao na početku i
da si pojela dovoljno. Možda shvatiš da, ako uzmeš još jedan veliki zalogaj, počet ćeš osjećati
da ti je možda ipak previše. Počni preispitivati i upoznavati vlastiti sustav navigacije za sitost.

Baš kao što tijelo ima urođenu sposobnost da nam signalizira potrebu za hranom kroz glad,
signalizira nam i kad mu je dovoljno pomoću signala sitosti. Znati stati kad smo ugodno puni
zahtjeva praksu, no nije tako teško. Uz mindfulness, tj. usredotočenu svjesnost tijekom
obroka, ubrzo ćeš se povezati sa svojim tijelom i poštivanje svoje sitosti i vjerovanje sebi
pored hrane postat će ti prirodno.

Ovaj princip djeluje poprilično očito, zar ne? No koliko ga zapravo prakticiramo? Ovisi o
tome kakve smo navike usvojili od malih nogu do toga jesmo li stalno na nekakvim dijetama
na kojima se sitost i zadovoljstvo poprilično zanemaruju.

Digni ruku ako spadaš u katergoriju onih koji počiste sve na tanjuru, kategoriju „rupa bez
dna“ ili „ako je fino, jedem dok ima“. Ja sam definitivno bila u sve tri kategorije.  Vrlo često
takve navike da ispraznimo tanjur počinju još dok smo mali, jer ako ne pojedemo juhu, meso,
krumpir i salatu, neće biti deserta. Vrlo često navike jedenja pokupimo od naše okoline nikad
ne propitkujući sebe. U mojoj obitelji oduvijek su svi punili tanjur 2-3 puta pa sam tako i ja.
Mislila sam da je to normalno, vrlo često sam jela dok ne bih bila puna misleći da je i to
normalno. Onda sam primjetila da postoje ljudi koji hranu stave u tanjur samo jednom, a onda
čak ni ne pojedu sve. Mislila sam da su oni „čudni“ i pitala se zašto ne jedu još, ako je nešto
tako fino.

Dok sam bila na raznoraznim dijetama, išla sam u drugu krajnost, kontrolirala sam svaki
zalogaj i vrlo često nisam jela dovoljno da bih se zasitila, a kad sam jela nešto što bih smatrala
cheatom, opet bih zanemarivala sitost jer treba pojesti sve s obzirom da neću to jesti u
dogledno vrijeme. Početi napokon prepoznavati i slušati svoje signale sitosti bio je i još je
uvijek proces. Prvih nekoliko mjeseci jela sam većinu obroka u količinama na koje sam
navikla i teško je bilo stvarno se sjetiti biti usredotočen i slušati svoje tijelo. Što to uopće
znači?, pitala sam se svaki put kad sam shvatila da mi baš i ne ide. A onda jednog dana samo
shvatiš da ide sve lakše i lakše i da ipak prepoznaješ što ti to točno tvoj trbuh poručuje.

Očito je da nije ugodno kad se prenatrpaš i nakon obroka nisi za ništa, kao što nije ugodno ni
ne pojesti dovoljno i ostati nezadovoljan.

Sasvim je normalno da će ti trebati vremena da se povežeš s tim signalima i prokužiš svoju

razinu ugodno sita. Uz ovaj princip intuitivnog jedenja dolazi skala gladi i sitosti koja ti može
biti poprilično korisna u ovome. Skala gladi i sitosti ide od 1 do razine 10. 0 je onaj osjećaj
kad umireš od gladi i ne možeš više razmišljati o ama baš ničemu, dok je 10 onaj neugodan
osjećaj sitosti, prenatrpanosti, kad nisi za ništa osim da se izvališ na krevet dok to ne prođe.
Gdje bi onda bilo najbolje navigirati svoju glad i sitost? U najidealnijim slučajevima
navigirati glad o 3 do 5 jer sve ispod te pretvara u onog gladnog gremlina koji nije svoj, a
sitost od 7 do 8, jer tu ćeš uvijek biti dovoljna sita i zadovoljna, a opet spremna dalje nastaviti
sa životom lagodno i s dovoljno energije. Ovo barem vrijedi za mene, ti kod sebe možda
prepoznaš drugačije obrasce.

Skala gladi i sitosti: opisi su preuzeti iz knjige Intuitivno jedenje, obogaćeni ili malo
izmijenjeni na temelju mog iskustva  
Najjednostavniji način da počneš prepoznavati i poštivati svoju sitost je uvoditi redovite
obroke tijekom dana. I dalje prevelik broj ljudi kao gorivo tijekom dana uzima samo kave i
neredovite brzinske obroke i nije onda čudno da na kraju dana pregladnjeli ne mogu stati
jednom kad krenu jesti. Zapamti da uz bezuvjetno dopuštenje da jedeš nema potrebe da se
prenatrpaš i da je cilj biti ako ne uvijek, onda većinu vremena sita i zadovoljna.
Ništa nije neuspjeh. Gledaj na ovo sve kao na sakupljanje informacija o samoj sebi, ništa više
i ništa osobno. Odnosno, nemoj zaboraviti da je intuicija veliki dio intuitivnog jedenja. A
intuicija nikad nije strogo pridržavanje pravila, za ne? Upravo suprotno. Ona je onaj glasić
koji povezuje tvoj um, tijelo i srce (da se izrazim slobodno, a opet ne pretjeram). Dakle, ona je
dio tijela (u ovom slučaju slušanje signala gladi i sitosti), ali nije samo tijelo. U obzir ulaze i
logika i okolina i ono nešto što ni ti sama nekad ne razumiješ, ali osjećaš da je to to jer te
ispunjava nekim neobičnim uzbuđenjem. Zato imaj na umu da je normalno ponekad pojesti
malo previše i da intuitivno jedenje nije način prehrane koji uvijek strogo zahtjeva
pridržavanje principa gladi i sitosti. Danas biram stati jesti prije nego ispraznim tanjur ili
preskočiti desert jer osjećam da mi je dosta i da će mi inače biti previše, a vraćam se na posao.
Sutra biram pojesti cijeli komad torte jer ovaj komad torte vrijedi. Nekad ulaze i drugi faktori
u igru, i ti najbolje znaš što je za tebe u tom trenutku najbolje. Bitno je uvijek ostati
fleksibilan, otpustiti bilo kakva pravila dijeta i biti ok sa sobom jer uvijek činimo najbolje što
znamo.
OTKRIJ FAKTOR ZADOVOLJSTVA –
6. PRINCIP INTUITIVNOG JEDENJA
October 22, 2018

Zadovoljstvo je jedan od ključnih faktora intuitivnog (čitaj svakog) jedenja jer želiš li biti
dosljedna u svojoj prehrani, želiš li se dugoročno i lako uspjeti pridržavati određene prehrane i
mijenjati navike, moraš i uživati u tome kako jedeš. Hrana i zadovoljstvo idu uvijek skupa, da
znam. Što sad izmišljam onda? Pa možda ne izmišljam, nego osvještavam.  Jer u današnjem
svijetu gdje prevladavaju prehrambena pravila i jedenje na brzinu, skoro pa smo zanemarili
zadovoljstvo u samom iskustvu jedenja.

Faktor zadovoljstva odnosi se na to koliko se iz dana u dan osjećaš zadovoljnom svojom

prehranom. Ne jela sam super savršeno zdravo ili uspjela sam se oduprijeti čokoladi. U
odupiranju nečega što želim rijetko kad ima zadovoljstva. Nešto je drugo u pitanju.

Svatko od sebe ima svoju definiciju zadovoljstva prehranom. Ili bi barem trebao imati. To bi
za početak značilo ne slušati druge o tome kako trebamo jesti, nego slušati sebe, svoje želje i
ono što odgovara tebi.

Iskustvo zadovoljstva nije isto što i sitost. Siti možemo biti bez i da smo zadovoljni obrokom
koji smo upravo pojeli. Zadovoljstvo uključuje ugodnu fizičku sitost, ali i zadovoljstvo
okusom i izborom namirnica te ugodno iskustvo samog jedenja.

Vrlo često o ovome uopće ne razmišljamo, što iz nedostatka vremena, volje ili pak radi
zdravlja, izgleda, itd. Da, prehrana je za zdravlje vrlo bitna. Ali i za zdravlje i za izgled bitno
je i zadovoljstvo prehranom (i još mnogočime).

Nesvjesno jedenje također je neprijatelj zadovoljstva: koliko puta samo jedemo istovremeno
tipkajući poruke, skrolajući po fejsu, pred kompjuterom ili televizorom, u hodu… Zato makni
mobitel, isključi kompjuter i televizor, sjedni kad god možeš i dopusti si uživati u svom jelu.
OK, nekad će se desiti da obrok i ne može biti iskustvo iz snova i to je sasvim normalno. No
traženje sveukupnog zadovoljstva u prehrani, kad jedeš ono što stvarno želiš u okruženju u
kojem uživaš  put je prema zdravlju.

Ja sam ovo zadovoljstvo počela shvaćati kao umjerenost i uravnoteženost. Nekad mi želju za
slatkim zadovolji proteinska čokoladica. Nekad ona jednostavno ne može zamijeniti red prave
čokolade (i na kraju ću pojesti oboje jer se nisam slušala u početku). Ili pokušaji da jedemo
zdravo pa biramo bezukusne salate i sl. Napunim trbuh, ali um mi neće uvijek do kraja biti
zadovoljan.

Ako zamislim ljestvicu za mjerenje zadovoljstva u prehrani od 1 do 10, onda bi 1 bilo vrlo
nisko zadovoljstvo, ili nije pretjerano fino ili se i ne osjećam baš najbolje nakon obroka koje
jedem ili umirem od gladi, ili konstantno bih jela nešto, a da možda ni nisam gladna (npr.
slatko, junk i sl.), ili jedem samo ono što mislim da moram, npr. suhu piletinu i brokulu i
mrzim cijeli svijet.
10 je potpuno suprotno: brain shut down mode i jedem sve što postoji, uopće me nije briga.
Očito bi idealno bilo stalno biti negdje na sredini. Sredina bi bila: super sam zadovoljna, sve
je fino, zadovoljavam svoje nutritivne potrebe, ali i želje za određenom hranom i sve to
uglavnom kad sam fizički, a ne emocionalno gladna.

Uglavnom, poanta je: Zašto si ne bismo dali dopuštenje da se nalazimo negdje u sredini? Da
nađemo nešto što će nas zadovoljiti, ali neće biti ili sve ili ništa? Tražeći svoj recept za
umjerenost i uravnoteženost izbjeći ćeš ekstreme i napredovati tamo gdje želiš.

Dakle, umjesto da se totalno isključimo od sebe, ili zbog pridržavanja dijetnih pravila, ili
potpunog zanemarivanja prehrane, zašto ne bismo trenirali to da ostanemo u trenutku i
prisjetimo se ciljeva, ali i ciljamo na zadovoljstvo?

Kako pronaći to zadovoljstvo? Zadovoljavati i potrebe i želje. Pitaj se što stvarno želiš jesti,
od čega ćeš se osjećati dobro, koja ti hrana odgovara baš u ovom trenutku? Koji okusi, arome,
tekstura, toplo ili hladno? Što možeš dodati svojoj prehrani da podigneš razinu zadovoljstva?
Začine, umake, boje, itd.?

Meni je biti na sredini ljestvice postalo zapravo bitno i normalno kod svakog obroka svaki
dan. I kad jedem desert i kad jedem salatu.

Na slici je jedan od mojih primjera za tu sredinu, ova divovska kebab pileća salata za koju mi
treba dobrih 20ak minuta da ju pojedem: hrpa hrskavog povrća, mekana marinirana piletina,
feta sir, dressing od jogurta.

I onda, gdje si ti na ljestvici zadovoljstva? A gdje želiš biti?

 
POŠTUJ SVOJE OSJEĆAJE BEZ
HRANE – 7. PRINCIP
INTUITIVNOG JEDENJA
October 28, 2018

Pronađi način da proživiš svoje emocije bez da posežeš za hranom. Ipak znaj da cilj nije
nikad ne jesti emocionalno, već osvještavati kada jedeš kako bi izbjegla neugodne
emocije.

Emocionalno jedenje je na zlu glasu. No ono ima puno oblika: Jesti tortu na rođendanu
isto je oblik emoc. jedenja–gladni nismo, no jedemo jer želimo i jer smo sretni. Da, hrana se
vrlo često koristi kao sredstvo za gušenje emocija, i češće nego što se misli. Tu već postoji
problem. Dosadno nam je, pod stresom smo, anksiozni, usamljeni, pa tražimo brzo i lako
dostupnu distrakciju i vanjski način zadovoljavanja potreba. Kutija keksa u tom trenu je
djelotvorna, no kad ona nestane, sve ove emocije i dalje su tu da se suočiš s njima. Još
gore, sad osjećaš još i sram i krivnju i/li fizičku muku zbog hrane. Na ovome treba
obavezno raditi, a ne uzimati zdravo za gotovo. Intuitivno jedenje može ti pomoći na način
da si istražuješ i shvatiš zašto jedeš u takvim situacijama.

Osvještavaj kada i koliko često jedeš a da nisi fizički gladna i pokušaj shvatiti zašto jedeš u
tom trenutku i koliko ti stvarno koristi i godi tvoje ponašanje. Bitno je znati da je
povremeno koristiti hranu kao sredstvo utjehe normalno. No konstatno korištenje hrane
kao sredstva za smanjenje frustracije ne rješava stvarne probleme i ne vodi do optimalnog
zdravlja. Prihvati tu naviku i prihvati svoje emocije. Broj ljudi koji ne znaju i nikad nisu
naučili proživljavati i izražavati emocije je ogroman, a to je esencijalan dio zdravlja,
mentalnog i fizičkog. Gledaj na svoje emocionalno jedenje kao na signal da je ipak nešto
drugo u pitanju s čime se ne želiš suočiti.

Tužna? Ljuta? Pod stresom? Zapela na mjestu? Priznaj si i proživi to, ne izbjegavaj. Napravi
ono što bi ti stvarno godilo u tom trenu – od plača do izgovaranja na glas, pa sve do toga
da potražiš pomoć nekod stručnog. Ni restrikcija hrane nije rješenje – dovest će te samo do
toga da imaš još manju „kontrolu“. Postoji efikasniji način rješavanja problema od kutije
keksa. Samo mi sami možemo rješavati svoje probleme i zadovoljiti svoje probleme. Nitko
i ništa vanjsko.
POŠTUJ SVOJE TIJELO – 8.
PRINCIP INTUITIVNOG JEDENJA
November 25, 2018

Tvoje je tijelo jedinstveno i nikad neće biti kao neko drugo tijelo. Zato se poveži s njime,
njegovim oblikom, slikom i svime što MOŽE. Prihvati i poštuj svoju genetiku. Kao što bi bilo
uzaludno da osoba sa stopalom 40 očekuje da ugura nogu u cipelu 38, jednako je uzaludno i
neugodno imati ista očekivanja kad je u pitanju tijelo. I najvažnije, poštuj svoje tijelo jer time
poštuješ i sebe i biraš se osjećati dobro sa samom sobom.

Teško je biti sretan i imati zdrav odnos prema hrani ako imaš nerealistična očekivanja i
prekritična si prema izgledu svog tijela.  Što je vrlo teško, znam, jer kao da nas se zapravo uči
(in)direktno da stalno trebamo na sebi nešto mijenjati. Ali zato što nam se nalažu ideali ne
znači da ih moramo ganjati. Srećom pa ipak imamo tu moć birati koju struju slijediti. Ako te
ganjanje određenih kriterija kao što je određeni izgled tijela nije dosad usrećivao, zašto ga ne
napustiš i odrediš vlastiti zdravi kriterij?

Za poštivanje svog tijela zapravo ga uopće ne moraš voljeti, obožavati, imati pozitivne misli o
njemu. Možeš ga poštivati unatoč tome što nisi zadovoljna njime. Pogledaj što si dosada sve
postigla, kako je ono bilo tu za tebe u toliko mnogo životnih iskustava. 

Poštivanje svog tijela odnos je kao svaki drugi koji pokušavaš graditi i održavati uspješnim.
Poštovanje je jednako osjećaju iskrenog divljenja prema nekome na temelju onoga što stvarno
jesu, njihovim vještinama, kvalitetama, postignućima. Počni s temeljima-pitaj se odakle su
uopće stigle sve te negativne misli koje imaš o svom tijelu i propitaj ih, koliko su stvarno
istinite? Kad shvatiš da su to sve samo uvjerenja, shvatit ćeš da ih možeš i mijenjati i stvarati
nova. Mijenjaj i akcije koje te održavaju u neželjenom stanju: prestani pratiti profile koji te
čine nesretnijom, manje vrijednom i iskompleksiranom nakon što ih otvoriš, odbaci vaganje,
nosi odjeću u kojoj se osjećaš ugodno, promatraj na što trošiš energiju… Promatraj svoje
riječi, kako se obraćaš sebi i svom tijelu; negativno ne trebaš pretvoriti u pozitivno, pokušaj
najprije s neutralnim. 

Zamisli i osjeti kako bi bilo poštovati svoje tijelo, kako bi ga tretirala da si to već ostvarila? E
pa, kreni ga odmah tretirati na taj način! Kad ne bi trošila mentalnu energiju na svoje
komplekse, gdje bi ju drugdje usmjerila? Sigurno imaš negdje svoju bucket listu! Budi
suosjećajna prema sebi, kao što bi bila prema svojoj najboljoj frendici. Vježbaj to suosjećanje
i poštivanje prema drugima, možda na taj način bude lakše i prema sebi.

Poštovanje počinje s prihvaćanjem i oboje je izazovno i nije lagan zadatak. Možda ne možeš
već sada prihvatiti svoje tijelo i to je ok, i to ne znači da unatoč tome ne možeš poduzimati
akcije za sebe s drugačijom energijom od dosadašnje: činiti sve jer se ti želiš osjećati bolje.
Ako nećeš ti, tko će?
Prihvaćanje ne znači da ne smiješ željeti ništa mijenjati na sebi, već se odnosi upravo na tu
energiju s kojom to činiš i ZAŠTO to činiš. Misliš li da će ti određeni izgled tijela donijeti
sreću i vrijednost, proispitaj još jednom svoje zašto.

Osobno vjerujem da odnos koji osoba ima prema hrani i prema svom tijelu metaforički
opisuje i odnos koji ima prema sebi i životu. Promisli kako to vrijedi i za tebe. Kad se idući
put pogledaš u ogledalo i vidiš na sebi nedostatke na kojima trebaš raditi, zašto ne bi radije
rekla: ok je, nije ovo najgora stvar na svijetu. Kako bih si ipak mogla pružiti malo ljubavi?
VJEŽBANJE: OSJETI RAZLIKU – 9.
PRINCIP INTUITIVNOG JEDENJA
January 3, 2019

Sjećaš li se kad si bila dijete i kad je kretanje bila nešto sasvim prirodno i čista zabava? Zašto
je onda fizička aktivnost postala toliko komplicirana sad kad smo odrasli?

Iako određene vrste aktivnosti različito djeluju na izgled tijela i različito su funkcionalne,
nema jednog jedinog pravog načina za vježbanje. Šanse da se redovito nečime baviš daleko su
veće ako odabereš vrstu aktivnosti koja se sviđa tebi nego ako odabereš nešto što su ti rekli da
moraš ili nešto što radiš iz krivog razloga.

Zapletemo se previše u filozofiranje oko toga što vježbati, koliko, kada, zašto, itd. , vrlo često
ili pretjerujemo ili na kraju ne poduzimamo nikakvu akciju, odustajemo zbog pretjeranih
očekivanja. Zaboravimo da je jedino bitno kretati se, a ne vježbati „savršeno“.

Iza svega se kao ključno krije i razlog ZAŠTO vježbaš. Trošenje kalorija, dozvola za jedenje,
strah od debljanja i sl. nisu mjerodavni razlozi. Ovakva „motivacija“ je ubitačna i nezdrava.
Ne znam čini li se samo meni, ali kao da je vježbanje u zadnje vrijeme izgubilo svoju pravu
svrhu i pretvorilo se prvenstveno u alat za oblikovanje tijela. Nije da to ne smije biti cilj, ali
ako to pretvorimo u jedini cilj, izgubili smo negdje putem i poantu i sebe. Zdravlje, dobar
osjećaj u vlastitom tijelu i općenito, osobna postignuća i funkcionalnost koju treninzi pružaju,
svrha su kretanja, ne gananje određenog izgleda koji nam donosi sreću ili izvođenje najtežih
mogućih i najfensi vježbi. 

Vježbanje nije uvijek lako, pogotovo natjerati se otići na trening, ili ako imaš neki određeni
cilj u vidu. Prvo, postoji toliko mogućnosti za svakoga da nema šanse da se osjećaš kao da je
vježbanje nešto što moraš, da si rob ili da se kažnjavaš.  Drugo, ako ti je put do tvog cilja
iznutra mukotrpan, promisli još jednom i o putu i o cilju. Isto tako, uspoređivanje s tuđim
treninzima i izgledom, ne bi smjelo imati ništa s tobom i tvojim aktivnostima. Smanji si
pritisak, odaberi ono što voliš i radi onoliko koliko stvarno možeš.
POŠTUJ SVOJE ZDRAVLJE KROZ
BRIŽNU PREHRANU – 10. PRINCIP
INTUITIVNOG JEDENJA
January 3, 2019

Inače uvijek jedem slatke varijante doručka, no nakon što sam zadnjih dana jela više slatkog
nego inače, probudila sam se za željom za slanim. Želje si treba ispunjavati. Usput, ostao mi
je za objasniti zadnji princip intuitivnog jedenja, a ovaj mi je doručak jako dobar primjer
slušanja intuicije u trenutku, kao i tog zadnjeg principa.

POŠTUJ SVOJE ZDRAVLJE KROZ BRIŽNU PREHRANU (GENTLE NUTRITION) – 10.

PRINCIP INTUITIVNOG JEDENJA

Biraj hranu koja odgovara tebi i tvom ukusu, zdrava je za tebe i od koje se ti osjećaš dobro.
Ne moraš jesti savršeno da bi bila zdrava i lijepa. Od 1 obroka ili 1 dana prehrane nećeš se
udebljati, smršaviti, doći do nekakvih nutritivnih deficita. To ovisi o općenitoj prehran!
Dosljednost uvijek pobjeđuje savršenstvo. Zadnji princip ujedinjuje sve dosadašnje principe.
Intuitivno jedenje nije dijeta ni plan prehrane, ali nije ni jedi sve pred sobom. Radi se o
balansiranju različitih razloga i izbora u prehrani. Mnogo je valjanih razloga za izbor jela: što
ti zvuči dobro, što je dostupno, što bi ti odgovaralo najbolje baš u ovom trenutku, što je
nutritivno, što ti dobro sjeda… IJ podrazumijeva nutritivno bogato i ravnotežu kao dio iste
jednadžbe u izboru hrane. Jer biramo li opsesivno samo što je zdravo, rezultat je takav da smo
zapravo i psihički i fizički manje zdravi. 
Koliko god zvučalo nepovezano i glupo, intuitivno jedenje i ovaj princip temelje se na
slušanju „unutarnjeg glasa“ kad su u pitanju izbori hrane. Jednako je ok birati nutritivno
bogatije i siromašnije opcije. Nema morala u izboru hrane! Radi se  o tvojem razlogu za izbor
određene hrane: npr. biraš li salatu jer ti se salata jede i ne osjećaš se kao da se zakidaš u
ičemu, to je slušanje intuicije. Biraš li salatu jer je to način da poništiš to što si jučer pojela
malo više od normalnog i sl., to je već slušanje nekih vanjskih pravila i mentalitet dijete. I
koliko god si govorili da je to zdravo, jer to i je čest savjet koji bi ti dali drugi s izgovorom
zdravlja – ne, to nije zdravo. 
Intuitivno jedenje nije praćenje nikakvih pravila u kojem nema uspjeha i promašaja. Samo
promatranje i upoznavanje sebe, bez prosuđivanja. Radi se o zdravom i razumnom odnosu
prema hrani.

I radi se o tebi, o tome da možeš vjerovati sebi kad je u pitanju hrana, o tome da ti najbolje
znaš što tebi odgovara i s čime si zadovoljna. U onom trenu kad si daš potpuno dopuštenje da
jedeš što god želiš, počinješ upravo to – vjerovati sebi i otkrivati što zapravo želiš, što tebi
odgovara. Hrana gubi pozitivne i negativne predznake, dobro, loše, cheat i sl. Kako ćeš znati
da si došla do te točke? Kad prestaneš razmišljati non stop o hrani, što da, što ne, kad nećeš
imati nove početke u prehrani. Hrana i moral nemaju veze jedno s drugim, stvar je samo u
tome da promatraš kako tebi određeni obroci biraju umjesto tebe.  Puno je raznolikih
stručnjaka za prehranu, ali i dalje najbolji stručnjak za svoju prehranu si ti. A stručnjakom se
postaje samo kroz vježbu.
Intuitivna dijeta
21:39

Intuitivnu dijetu ili Program intuitivnog jedenja osmislile su

dvije kalifornijske nutricionistice, Evelyn Tibole i Elyse Resch. Pristup je zasnovan na njihovom
iskustvu, a prvi put je opisan 1995. godine u knjizi „Intuitive Dieting: A Revolutionary Program
That Works“. Knjiga je korigirana i reizdana 2003. godine.
Osnovna načela
Osnovna ideja Intuitivne dijete je da ljudska tijela posjeduju urođenu biološku mudrost pomoću
koje mogu prepoznati hranu i prehrambene navike najbolje za njih. Autorice smatraju da tijelo i
intuicija mogu odabrati najbolju hranu, bolje od svih prehrambenih preporuka koje se nalaze u
knjigama o dijeti. U intuitivnoj prehrani težište je na psihološkom aspektu prehrane, a klasične
dijete se kritiziraju jer vode do stvaranja opsesije hranom i žudnji koje mogu dovesti do
poremećaja u prehrani. Tribole i Resch navode kako su sve dijete, bez obzira koliko dobro bile
osmišljene i dobronamjerne, samo programi kratkotrajnog izgladnjivanja. Iako intuitivna, dijeta
daje samo općenite preporuke. Njen cilj je visokopersonalizirani program prehrane koji treba
uvažiti različite potrebe i želje svakog čovjeka. Program prehrane traži da ljudi postanu svjesni
svojih prehrambenih navika identificiranjem i imenovanjem tzv. dominantnih prehrambenih
osobnosti. Najčešće prehrambene osobnosti koje vode u problem pretjerane tjelesne težine su
Pažljivi i Nesvjesni izjelica te Profesionalac u dijetama. Spomenuti karakteri mogu biti opsjednuti
hranom, imati osjećaj krivnje zbog hrane, stalno biti na nekim restriktivnim dijetama ili su
jednostavno nesvjesni svojih loših odluka vezanih uz svakodnevno hranjenje. Identificiranjem
vlastitih prehrambenih osobnosti, ljudi, navodno, počinju shvaćati kako probuditi Intuitivnog
izjelicu u sebi, a taj dio uma zna kako jesti bez prisile ili osjećaja krivnje, te istovremeno zadovoljiti
prehrambene potrebe tijela. U knjizi su opisane faze buđenja Intuitivnog izjelice. Ljudi najčešće
dolaze u fazu kada shvate kako klasične dijete za mršavljenje ne djeluju. Ova faza je opisana kao
„dodirivanje dna“. Slijedeća je faza istraživanja u kojoj se od ljudi zahtijeva da postanu svjesni
svojih emocija, želja i ponašanja kroz koje prolaze dok jedu. U ovoj fazi osoba se oslobađa
osjećaja krivnje shvaćajući koju hranu voli, prepoznajući osjećaj gladi i sitosti i razlikujući
emocionalne i biološke signale jedenja. Intuitivna dijeta detaljno objašnjava ova pravila kroz deset
glavnih principa i preporučuje korake koje ljudi trebaju činiti kako bi načela dijete uklopila u svoj
život.
Utjecaj na zdravlje i posebne napomene
Za sve zdrave osobe ovo je prilično sigurna dijeta jer se najviše zasniva na psihologiji. Osobe sa
zdravstvenim problemima mogle bi zatrebati stručni savjet.
Dostupnost namirnica, izvedivost i trošak
Sve su namirnice dostupne. Ovakav pristup sigurno će se svidjeti svima koji ne vole dijete ili
godinama bezuspješno primjenjuju dijete za mršavljenje te osobama kojima je glavni cilj riješiti
uzroke emotivnog prejedanja. Za detaljno razumijevanje i upute potrebno je kupiti knjigu i proučiti
dijetu jer je većina uputa na internetu općenita. Dijeta se provodi trajno, kao stil života, naglašava
se fizička aktivnost kao jedan od glavnih faktora  dobrog raspoloženja a   mršavljenje se ne
stavlja u središte pozornosti.
Imate li osećaj da sa svih strana slušate o zdravim navikama, zdravoj hrani i
uvođenju zdravih navika?

Internet je izumeo čitav pokret i ljude koji su život posvetili promovisanju zdrave
ishrane.

Pročitate, poslušate, zainteresuju vas, znate da bi trebalo i da primenite nešto od

toga, ali jednostavno niste “taj tip”. Ne shvatate kako neko može da uživa u celeru i u
potpunosti izbegava slatkiše. Niste neko ko bi se odricao hrane i želite sebi da
udovoljite u svakom momentu.

Foto: Slasni sendvič? Može kad si gladan.

 

Svakako, na stranu sve dobre strane izbegavanja slatkiša, potpuno je u redu imati
svoj izbor. Upravo taj osećaj jedenja po potrebi, ali onoj koja dolazi iz stomaka,
deo je ishrane koja se naziva intuitivnom ishranom.

Reč je o vrsti ishrane, nastaloj još sedamdesetih godina prošlog veka, ali je kao
pojava konkretizovana tek devedesetih godina.

O intuitivnoj ishrani je počelo da se priča tek nakon knjige koju su objavile Evelin

Tribol i Elajza Riš. Obe kao nutricionistkinje i savetnice u ishrani došle su na ideju
koncipiranja ove ishrane kao odgovor na sve veće probleme u koje su zapadali oni
koji su odricanjem od mnogih namirnica naškodili sebi psihički.

Ceo program i principi izgrađeni su na premisi da dijete jednostavno ne funkcionišu

kao i da način života i briga o sebi imaju najveći uticaj na dugoročno zdravlje.

U intuitivnoj ishrani nijedna vrsta hrane nije zabranjena.

  
Dozvoljeno je jesti apsolutno sve, ali pod jednim uslovom - da se misli na posledice.

Šta se podrazumeva pod intuitivnom ishranom?

Intuitivna ishrana podrazumeva da jedete samo kada osetite glad i kada je to zaista
glad. Najbolji test za to je jutro. Tada se najjače oseti glad koja dolazi iz stomaka.
Osećate je kao rupu koju treba popuniti i što više odlažete, to postajete nervozniji.

Međutim, potreba da pojedemo slatkiš, popijemo gazirano piće umesto vode ili pak
pojedemo burger su obično hrana za oči, deo takozvane emotivne gladi. Najbolji
recept za to jeste strpljenje.

Kada poželite nešto što se može okarakterisati kao brza ili neadekvatna, ili emotivna
hrana, sačekajte pola sata, ako vas želja prođe, onda nije reč o gladi iz stomaka.

Sa druge strane, prema ovoj ishrani, u redu je da jedete i masno ako za to osetite
potrebu i glad, a ne da tu potrebu utaljavate porcijom celera jer je takva dijeta.

A ako burger nije odgovor na potrebu za masno, telo će poslati poruku.

Foto: Burgeri nisu zabranjeni, ali...

 

Ako se posle burgera osetite tromo, malaksalo i ako vam se spava, telo šalje poruku
da mu ta hrana nije prijala. Takve poruke iskoristite kako biste odlučili šta ćete jesti
neki drugi put.
To je u suštini intuitivna ishrana.

Jedan od principa ovog načina ishrane je i to da se treba pomiriti sa svom hranom

koja postoji. Dozvolite sebi da jedete šta želite i nemojte više kategorisati hranu kao
dobru i lošu.

Nijedna vrsta hrane nema isključivu moć da vas učini zdravim, kao što nijedna nema
toliku moć da vas u momentu učini nezdravim.

Ako sebe lišite neke hrane na silu, pre ćete se osetiti deprimiranim nego srećnim i
zdravim. Naposletku ćete biti podložniji nekontrolisanom prejedanju.

Foto: Intuitivno smete i da pojedete sladoled

 

Intuitivna ishrana takođe podrazumeva i da se odstrane svi uticaji prethodnih

izbora u ishrani. Sve blogove, knjige, mantre i govorenja, fitnes programi koji govore
o specifičnim programima ishrane - po ovom načinu ishrane, treba ignorisati.

Kako se onda rešiti potrebe za brzom hranom?

Nutricionisti tvrde da potreba za brzom hranom dolazi iz činjenice da se ona strogo
zabranjuje u svim dijetama. A kada sebi zaista damo dozvolu da jedemo i brzu
hranu, počinjemo više da obraćamo pažnju na to kako se osećamo jedući je.
To je uglavnom loše iskustvo, pa mnogi sami odlučuju da redukuju obroke ili ih
obogate drugom, pogodnijom, lakšom i svežijom hranom.

Time se takođe vodi intuitivna ishrana. Zastupnici ove ishrane tvrde da je za

spontano i zdravorazumno uvođenje zdravih navika potrebno vreme, ali da kada se
desi - desi se temeljno.

Osobe koje naposletku same shvate šta im prija, a to je uglavnom zdrava hrana,
zapravo i zavole to što jedu.

Foto: Doručak može i ovako da izgleda

Međutim, gubljenje kilograma nije deo intuitivne ishrane.

Uglavnom se ostaje na istom, neko može čak i da dobije koji kilogram, intuitivno
pristajete i na neizvesnost.

Ipak, pre nego što otpišete intuiciju zauvek, posle skoro svake dijete onog momenta
kada je prekinete, ponovo dobijate stare kilograme. Uostalom, to i nauka tvrdi.
Istraživanja su pokazala da skoro 95 odsto dijeta nemaju nikakvog uspeha.
Jednostavno, striktne dijete nisu održive i na kraju je još lakše dobiti izgubljene
kilograme plus još nekoliko dodatnih.

Šta se zamera “principu” intuitivne ishrane?

Iako je prednost ove ishrane jedenje hrane koja nam prija, za neke to ne mora biti
nužno zdrava hrana, što se zamera konceptu intuitivne ishrane.

Ukoliko ne postoji zdrav odnos prema hrani i ako ona služi kao emotivna uteha, u
tom slučaju je teško prepoznati stvarne potrebe organizma po pitanju hrane. Samim
tim intuitivna ishrana ne postoji. Tada se preporučuje rešavanja emotivnih okidača,
odnosno, uzroka prejedanja.

Pojedina istraživanja su potvrdila benefite intuitivne ishrane, među kojima su psihičko

olakšanje, bolja slika o sebi i generalno dobro raspoloženje, ali osim toga drugi
zdravstveni benefiti su relativni i zavise od toga šta se tačno jede.

Pritom, intuitivna ishrana se ne preporučuje gojaznim osobama, ili onima koji

pate od dijabetesa. Osim toga, ovo nije način ishrane koji može pomoći sa
problemom prejedanja jer je za rešavanje ovog problema potreban zdrav odnos
prema hrani.

No, kada se podvuče crta, intuitivna ishrana olakšava teret griže saveti o tome koliko
grešimo ukoliko pojedemo burek za doručak ili ako smo pojeli parče torte više od
jednom nedeljno. Ako nam burek nije prijao, prestaćemo.

Telo je mnogo pametnije od nas samih. Potrebno ga je samo slušati.

Iako osluškivanje potreba zahteva vreme, intuitivna ishrana nas pametno navodi da
sami prepoznamo potrebu za zdravijom hranom u svakom momentu.