Kogeneracija (engl.

Combined Heat and Power ili CHP) je postupak istovremene

proizvodnje elektrine i korisne toplinske energije u jedinstvenom procesu. Kogeneracija koristi
otpadnu toplinu koja nastaje uobiajenom proizvodnjom elektrine energije u termoenergetskim
postrojenjima te se najee koristi za grijanje graevina ili ak cijelih naselja, a rjee u drugim
proizvodnim procesima.
Toplinska energija moe se koristiti za proizvodnju pare, zagrijavanje vode ili zraka. Takoer se
moe koristiti u procesu trigeneracije, gdje se dio energije koristi i za hlaenje. Kogeneracija je
termodinamiki uinkovito koritenje goriva. Prilikom klasine proizvodnje elektrine energije, dio
energije odbacuje se u okoli kao otpadna toplina, a u kogeneraciji ta toplinska energija postaje
korisna. Dakle, osnovna prednost kogeneracije je poveana uinkovitost energenta u odnosu na
konvencionalne elektrane koje slue samo za proizvodnju elektrine energije te industrijske
sustave koji slue samo za proizvodnju pare ili vrue vode za tehnike procese.
Kogeneracija se koristila u nekim od najranijih ureaja za proizvodnju elektrine energije. Prije
nastanka sredinjih stanica koje distribuiraju energiju, industrije su proizvodile vlastitu energiju
koristei ispune pare za proces grijanja. Velike poslovne i stambene zgrade, hoteli i trgovine su
istovremeno proizvodile vlastitu elektrinu energiju i koristili otpadnu paru za grijanje. Zbog
visokih cijena javne elektrine energije, ovakva kogeneracijska djelovanja su se nastavila dugi niz
godina nakon to je javna elektrina energija postala dostupna.
Komercijalno dostupne kogeneracijske tehnologije su parne i plinske turbine, mikroturbine, motori
s unutarnjim izgaranjem, Stirlingov stroj i gorive elije, u irokom rasponu snage od 1 kW za
Stirlingov stroj do 250 MW za plinske turbine.

Karakteristike[uredi VE | uredi]
U nekakvoj prosjenoj termoelektrani na ugljen, iskoristivost postrojenja se kree od 35 do 40 %.
Dakle, vie od polovice energije nepovratno troimo, to kroz hlaenje i kondenzaciju, to kroz
gubitke u samom sistemu. Energija koja se gubi u kondenzatoru predstavlja najvei dio ukupne
izgubljene energije.
Prednosti kogeneracijskih sustava pred klasinim sustavima s odvojenom opskrbom raznih oblika
energije proizlaze prije svega iz visoke efikasnosti kogeneracijskih sustava. Pritom treba istaknuti
da je ovakav stupanj iskoristivosti kogeneracijskog postrojenja svojstven reimu rada pri kojem se
utroi sva toplinska energija proizvedena u sustavu. Direktna posljedica visoke efikasnosti
kogeneracijskih postrojenja niske su vrijednosti emisija CO2 u atmosferu pri njihovom radu.
Konvencionalne elektrane emitiraju toplinu kao postprodukt pri generiranju elektrine struje u
okoli kroz tornjeve za hlaenje, kao ispune plinove, ili nekim drugim sredstvima.
Kogeneracijska postrojenja troe toplinsku energiju ili za industrijske potrebe ili za domainstva,
bilo vrlo blizu elektrani ili kao u Skandinaviji i istonoj Europi gdje se energija kroz toplovode vodi
do lokalnih kuanstava.

Kogeneracijsko postrojenje je efikasnije ako je mjesto potronje blie mjestu proizvodnje, dok mu
korisnost pada s udaljenou potroaa. Udaljenost podrazumijeva potrebu za dobro izoliranim
cijevima, to je skupo, dok se struja moe transportirati na daleko veu udaljenost uz iste gubitke.
Kogeneracijske elektrane mogu biti projektirane da rade s obzirom na potranju za toplinskom
energijom ili primarno kao elektrana iji se toplinski otpad korisno upotrebljava. Kogeneracijske
elektrane kao gorivo mogu koristiti prirodni plin, biomasu, drvna grau ili vodik (u sluaju gorivnih
elija), a izbor tehnologije za kogeneraciju ovisi o raspoloivosti i cijeni goriva.
Toplinska energija dobivena kogeneracijskom tehnikom takoer moe biti koritena i u
apsorcijskim hladnjacima za hlaenje. Elektrane koje proizvode elektrinu energiju i toplinsku
energiju za grijanje i hlaenje nazivaju se trigeneracijama, ili openito poligeneracijama.
Ukupna uinkovitost kogeneracije iznosi od 70 do 85 % (od 27 do 45 % elektrine energije i od
40 do 50 % toplinske energije), za razliku od konvencionalnih elektrana gdje je ukupna
uinkovitost od 30 do 51 % (elektrine energije).
Primjena[uredi VE | uredi]
Kogeneracijska postrojenja se obino nalaze u toplinskim sustavima gradova, bolnica, zatvora,
rafinerija nafte, tvornica papira, postrojenja za obradu otpadnih voda i industrijskih postrojenja s
velikim potrebama za grijanje.
Osim za grijanje, toplina iz kogeneracijskog postrojenja moe se koristiti za hlaenje, pa u tom
sluaju imamo trigeneraciju. Kod trigeneracije se toplinska energija osim za grijanje koristi i za
hlaenje pomou apsorpcijskog ciklusa, tj. dodaje se apsorpcijski hladnjak koji koristi toplinu.
Ukoliko toplinsku energiju koristimo i hlaenje, znatno se poveava uinkovitost kogeneracijskog
postrojenja, za ak 50%. Prednost trigeneracije pred kogeneracijom je posebno izraena u
ljetnim mjesecima, gdje se ona toplina koja se koristila za grijanje u zimskim mjesecima u ljetnim
koristi za hlaenje, i na taj nain se poveava godinji broj radnih sati postrojenja. Primjena
trigeneracije doprinosi smanjenju optereenja elektroenergetske mree tijekom ljetnih mjeseci, jer
u tom sluaju nije potrebno koristiti klima ureaje koji su znatni potroai elektrine energije.
Trigeneracija se ne koristi samo za grijanje i hlaenje objekata, nego se koristi i u industriji za
razliite tehnoloke procese u kojima je potrebno hlaenje i niske temperature u procesu
proizvodnje. Trigeneracijsko postrojenje odlian je nain opskrbe elektrinom energijom bolnica,
rekreacijskih centara s bazenima, hotela, trgovakih centara i slinih objekata te industrijskih
postrojenja u kojima se uz elektrinu energiju troi i znatna koliina toplinske i rashladne energije.
Ukoliko u postrojenju nema znatnije potrebe za elektrinom energijom tj. nema veih troila,
isplativije je proizvedenu elektrinu energiju predati u mreu, iz razloga to se za svaki kWh
predane elektrine energije dobije poticaj (subvencija), a potrebnu elektrinu energiju preuzeti iz
mree. Ovdje postoji opcija da se u mreu predaje samo viak proizvedene elektrine energije, a
isto tako da se iz mree preuzme eventualni manjak u sluaju da se iz kogeneracijskog
postrojenja ne mogu pokriti potrebe za elektrinom energijom. U veini industrijskih postrojenja
potreba za toplinskom energijom je vea od potrebe za elektrinom energijom, to upravo
odgovara karakteristikama kogeneracije, a u skladu s potrebama tehnolokog procesa potrebno

je odabrati kogeneracijsku tehnologiju. Toplinska energija iz kogeneracijskog postrojenja najee

je para, vrua voda ili vui plinovi, i nije u veini sluajeva direktno primjenjiva, ve zahtijeva
sustav rekuperacije topline i apsorpcijski hladnjak u sluaju hlaenja odnosno trigeneracije.
Kogeneracije u industrijskim postrojenjima postoje ve dugi niz godina
(petrokemijska i kemijska industrija), ali je danas njihova zastupljenost u Hrvatskoj premala iz
razloga to su investicijski trokovi za takva postrojenja veliki, a cijena energenata relativno
niska. S obzirom da e cijena energenata rasti, a time e se i cijena proizvoda poveati, oekuje
se da e se vlasnici industrijskih postrojenja koja imaju potencijala za primjenu kogeneracije
odluiti za njenu primjenu, i na taj nain poveati uinkovitost proizvodnog procesa. Tome
doprinose i odgovarajue potpore i subvencije koje daju drave za primjenu kogeneracije.
Primjenom kogeneracije u industrijskim postrojenjima, osim utede primarne energije, smanjuju
se mreni gubici i emisija staklenikih plinova. Kao primarni energent u industrijskim
kogeneracijskim postrojenjima najznaajniji je plin, dok se kod nekih postrojenja kao primarni
energent mogu koristiti ostaci iz proizvodnog procesa, kao to je to sluaj u drvnoj i prehrambeno
preraivakoj industriji.
Poljoprivreda je jedna od znaajnijih grana za primjenu kogeneracije. Kao gorivo u
kogeneracijskim postrojenjima u poljoprivredi uglavnom se koristi bioplin, a
rijetko dizelodnosno biodizel. Bioplin se proizvodi u bioplinskim postrojenjima iz ostataka i
nusproizvoda od usjeva, gnoja, gnojnice i energetskih usjeva. Prema veliini, funkciji i lokaciji
postoje tri skupine poljoprivrednih bioplinskih postrojenja:

bioplinska postrojenja za obiteljska gospodarstva (mala postrojenja),

bioplinska postrojenja za farme (srednje velika postrojenja),

centralizirana (zajednika) postrojenja za proizvodnju bioplina (velika).

Interes poljoprivrednika za proizvodnju bioplina u stalnom je porastu. Proizvodnja bioplina prua

nove poslovne prilike poljoprivrednicima zbog zbrinjavanja otpada nastalog na poljoprivrednim
gospodarstvima i proizvodnju kvalitetnog gnojiva, ali i mogunost sudjelovanja na tritu
obnovljivim izvorima energije. Proizvedena toplinska energija se djelomino koristi za
grijanje digestora, a otprilike dvije treine ukupne proizvedene energije moe se koristiti za
potrebe zagrijavanja plastenika ili grijanje razliitih vrsta objekata. Takoer, moe se koristiti i u
kombiniranim sustavima grijanja i hlaenja, kao kod skladita za voe i povre.

[1]

Tijekom zime, motor automobila radi kao kogeneracijsko postrojenje jer odbaena toplina
zagrijava unutranjost automobila.
Stupanj iskoristivosti[uredi VE | uredi]
Stupanj iskoristivosti kogeneracije se definira kao:

.
Ova formula predstavlja omjer dobivene energije (elektrine (PE) i toplinske (QT)) i uloene
energije (QE).

Vrste kogeneracijskih postrojenja[uredi VE | uredi]

Tipine CHP elektrane su:

postrojenje protutlane turbine,

postrojenje kondenzacijske turbine s reguliranim oduzimanjem pare,

postrojenje plinske turbine s koritenjem otpadne topline dimnih plinova,

gorive elije s rastaljenim karboratima.

Manje kogeneracijske jedinice obino koriste Stirling-ov motor, a postoje i bojleri koji slue samo
za grijanje tople vode za centralno grijanje.

Postrojenje protutlane turbine[uredi VE | uredi]

Najjednostavniji i najei oblik, postrojenje protutlane turbine je bazini proces gdje imamo paru
proizvedenu u generatoru pare, ekspandiranu u turbini i potom dovedenu do razvodnika koji
odvodi toplinu dalje u vrelovodni sustav. Turbina je protutlana i vri se ekspanzija do protutlaka s
temperaturom zasienja. Ovaj tip postrojenja prisutan je najee u industriji kod proizvodnje
topline i elektrine energije. Ova postrojenja su jeftinija, a samim time i jednostavnija za
odravanje i upravljanje. Potreba i potronja toplinske i elektrine energije varira tako da u sluaju
da imamo preveliku koliinu pare, viak uvijek moemo izbacivati u atmosferu. Potreba koju
imamo za toplinskom energijom u pogonu odreivat e reim rada postrojenja. Koliina
proizvedene elektrine i toplinske energije ne moe se bilancirati to je najvei problem. Naprosto
ne moemo zbrajati toplinsku i elektrinu energiju.

Postrojenje kondenzacijske turbine s reguliranim oduzimanjem

pare[uredi VE | uredi]
Za ovakav sustav potrebno je imati na raspolaganju turbinu s dva stupnja: visokotlani i
niskotlani. Nakon ekspanzije, u visokotlanom dijelu turbine vri se ekspanzija nakon koje dolazi
do oduzimanja pare. Sve se to odvija na konstantnom tlaku. Ovaj pogon je povoljniji poto imamo
dva stupnja rada: isti kondenzatorski i isti protutlani. Kod istog kondenzatorskog stupnja rada
ne postoji potreba za toplinskom energijom pa se proizvodi samo elektrina energija. Kod istog
protutlanog stupnja rada, potreba za toplinskom energijom je toliko velika da uope nema
proizvodnje u niskotlanom dijelu turbine. Realno, protutlani (isti) reim se ne moe voditi.
Niskotlani dio turbine ne moe ostati bez pare (hlaenje).

Postrojenje plinske turbine s koritenjem otpadne topline dimnih

plinova[uredi VE | uredi]
Princip rada postrojenja s plinskom turbinom s koritenjem otpadne topline je sljedei. Na ispuh
plinske turbine dodaje se kotao koje slui za proizvodnju pare koja pak slui ili u industrijske
svrhe ili za grijanje. Temperature na izlazu iz plinske turbine su izuzetno visoke (do 600 C) tako
da mogu posluiti u daljnjoj proizvodnji pare. Tu vidimo povezanostkombiniranog i
kogeneracijskog procesa proizvodnja pare za grijanje, ali i ponovnu proizvodnju elektrine
energije. Dodatna proizvodnja i elektrine energije jo dodatno poveava iskoristivost procesa.

MikroCHP[uredi VE | uredi]
Mikrokogeneracija je takoer naziv za distribuirani energijski izvor (engl. Distributed Energy
Resource - DER), i reda veliine je kuanstva ili male proizvodne jedinice. Umjesto da se sve
gorivo potroi na grijanje dio se koristi i za proizvodnju elektrine energije. Ta se elektrina
energija moe koristiti unutar domainstva (obrta), ili uz doputenje mree prodavati je natrag u
istu. Postojee mikroCHP instalacije koriste etiri razliite tehnologije: motore na unutranje
izgaranje, Stirling-ove motore, krune procese s vodenom parom i gorive elije.

MiniCHP[uredi VE | uredi]
Minikogeneracija je takoer naziv za distribuirani energijski izvor (engl. Distributed Energy
Resource - DER). Ovaj izvor je za razliku od mikroCHP-a neto vee snage, reda veliine zgrade
ili srednje velike proizvodne jedinice.

Kogeneracijsko postrojenje na biomasu[uredi VE | uredi]

Kogeneracijsko postrojenje koristi biomasu za proizvodnju elektrine i toplinske energije u
indirektnom plinsko-turbinskom procesu. Osnova sustava je klasina plinska turbina s vanjskom
komorom izgaranja ija koncepcija omoguava da se zrak iz kompresora prije uvoenje u turbinu
odvede u vanjski dogrija zraka s loenjem biomase, te se tako dogrijan uvodi u turbinu. Ovim se
omoguava da plinska turbina umjesto s plinovima izgaranja radi sa istim zagrijanim zrakom
ime se osigurava njen rad u idealnim radnim uvjetima te se znaajno produava njen radni vijek.
U kogeneracijskoj proizvodnji elektrine i toplinske energije iz biomase dominira tehnologija
izravnog izgaranja krute biomase u loitima termoenergetskih postrojenja. Izgaranje krute
biomase moe biti samostalno ili je rije o suizgaranju (suspaljivanju) s fosilnim gorivima
(najee ugljenom). Samostalno izgaranje je karakteristino za postrojenja malih i srednjih
snaga, dok je suizgaranje karakteristino za postrojenja srednjih i velikih snaga.
Premda je trokovno najpovoljniji nain koritenje biomase u proizvodnji elektrine energije
suspaljivanje u ugljenom loenim termoelektranama, poticajno zakonodavno okruenje u mnogim
razvijenim zemljama omoguilo je ekspanziju postrojenja koja kao gorivo koriste iskljuivo
biomasu. Ograniena raspoloivost goriva i visoki transportni trokovi uvjetuju izgradnju
postrojenja manjeg kapaciteta koja tek u rijetkim sluajevima premauju 30 MWe. U usporedbi s
ugljenom loenim elektranama, postrojenja loena biomasom su skuplja i manje efikasna. Tek
novija postrojenja kapaciteta veeg od 20 MWe, koja su izgraena nakon 2000. godine, postiu
iskoristivost veu od 30 %.

Modularni kogeneracijski sustav[uredi VE | uredi]

Temelji se na klasinom otvorenom plinsko-turbinskom procesu. Klasini proces plinske turbine
karakterizira kompresija zraka iz okoline ( P1,t1 >>> P2,t2`) koji se dogrijava u izmjenjivau
regeneratoru sa ispunom toplinom iz turbine ( t2` >>> t2``) te odlazi u komoru izgaranja za plin ili
tekue gorivo gdje se stvaraju plinovi izgaranja ( t2`` >>> t3 ). Plinovi u turbini ekspandiraju
( P3,t3 >>> Pit,t4`) i oslobaaju energiju za pogon kompresora i elektrinog generatora. Nakon
izlaska iz turbine ispuni plinovi se hlade u regeneratoru ( t4` >>> t4`` ) gdje zagrijavaju zrak iz
kompresora ime se smanjuje potronja goriva i poveava stupanj korisnosti. Za razliku od
opisanog klasinog procesa, za koritenje energije biomase u plinskoj turbini potrebno je
dograditi vanjske instalacije za izgaranje biomase ija se energija direktno ili indirektno uvodi u
turbinu. [2]