100 soneta o ljubavi

Pablo Neruda
Matildi Urrutia
Gospo moja ljubljena, mnogo patnje
osjetih piui za te ove pjesme
koje nazvah sonetima, mnogo sam
trpio, ali radost poklona vea je
nego livada.
Znao sam dobro i u poetku da su
po vlastitom izboru i radi
otmjenosti pjesnici svih vremena
odabirali rime to su zvonile
poput srebra, kristala ili
kanonada. a, s mnogo poniznosti,
sagradih ove sonete od drveta,
dadoh im zvuk te opore i iste
tvari i takvi treba da stignu do
tvog sluha. !i i ja, hodajui
umom i pjeanom obalom, pored
izgubljenih jezera, pepeljastim
prostranstvima, skupili smo komade
ista drveta, grede izlo"ene
ljuljanju vode i nevremena. #d
takva najne"nijeg iverja sazdao sam
sjekirom, no"em, perorezom ovu
drvenariju ljubavi i podigao male
kue od etrnaest dasaka, da bi u
njima "ivjele tvoje oi koje
obo"avam i pjevam.
!ako utvrdivi svoje razloge
ljubavi predajem ti ovaj centurion$
sonete od drveta to su se
uzdigli samo zato jer si im ti
darovala "ivot.
Jutro
1.
Matildo, ime od biljke, kamena ili vina,
od svega to se ra?a iz zemlje i traje,
rije i u ijem rastu svi e,
u ijem ljetu planu svjetlo limunova.
U tome imenu plove brodovi od drveta
okru eni rojem vatre morske modrine,
i ova slova su voda neke rijeke
to utje e u moje zakre eno srce.
O ime otkriveno ispod puzavice
kao da su vrata nepaznata tunela
to se s mirisom sveta spaja!
O, osvoji me svojim vrelim ustima,
istra i me, ako eli , svojim no nim o ima,
ali me pusti da plovim i spavam u tvome
imenu.
2.
Ljubavi, koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutaju a samo a do tebe!
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s ki om.
U altalu jo nije svanulo prolje e.
!li ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni,
sjedinjeni od odje e do korijenja,
sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,
sve dok ti i ja ne budemo zajedno.
Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka, u e vode "oroa,
misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i
narodima,
ti i ja jednostavno morali voljeti,
izmije ani sa svima, s mu karcima i
enama,
sa zemljom koja sadi i gaji karan#ile.
$.
Opora ljubavi, ljubi ice okrunjena trnjem,
ipra ije izme?u mnogo strasti
nakostre eno,
koplje bolova i krunico gnjeva,
kojim si putem i kako po la u moju du u?
%a to si sunovratila svoj bolni plamen,
odjednom, izme?u &ladnog li a mog
puta?
ko ti ozna i korake koji te nose k meni?
'oji cvijet, kamen i dim pokaza e moje
boravi te?
(igurno je da je dr&tala stravi na no
i zora ispunila sve vr eve svojim vinom
i sunce u vrstilo svoju prisutnost nebesku,
dok me okrutna ljubav opsjedala
neprestano
sve dok, sijeku i svojim sabljama i trnjem,
u mome srcu ne otvori u areni put.
).
(jetit e se onog &irovitog klanca
gdje su se uspinjali dr u i mirisi,
s vremena na vrijeme ptica odjevena
u vodu i tromost* a to je odje a zime.
(jetit e se darova zemlje*
neobuzdana mirisa i zlatne gline,
trave ipra ja, ma&nita korjenja,
za arana trnja poput ma eva.
(jetit e se rukoveti koju si donijela,
rukoveti sjene i vode s ti inom,
rukoveti kao to je kamen s pjenom.
+ tada bija e kao nikada i kao uvijek*
po?imo tamo gdje nas eka ni ta
i na?imo sve to nas tamo o ekuje.
,.
-a te takne no , ni zrak, ni zora,
samo zemlja, nevinost grozdova,
jabuke to rastu i slu aju istu vodu,
blato i smole tvog mirisnog kraja.
Od .uinc&amalja gde se rodi e tvoje o i
do tvoji& nogu stvoreni& za me na /ranici
ti si tamna glina koju poznajem*
u bokovima ti diram ponovo svu p enicu.
Mo da nisi znala, !raukanko,
i kad ti zaboravi& poljupce, prije no to
sam te volio,
srce se moje sje alo tvoji& usana,
i bija& poput ranjenika na cestama
sve dok nisam s&vatio da sam na ao,
ljubavi, svoje podru ije cjelova i vulkana.
0.
U umama, izgubljen, otkinu& tamnu
granu
i usnama, edan, podigo& njen apat*
mo da to bija e glas ki e koja je plakala,
zvono razbijeno i srce presje eno.
1e to iz daljine to mi se inilo
tegobno skriveno, pokriveno zemljom,
krik prigu en beskrajnim jesenima,
od krinutom i vla nom tminom li a.
!li tamo, prenuv i se od snova ume,
grana ljeskova zapjeva pod mojim ustima
i njen se blude i miris verao po mom
mjerilu,
kao da me odjednom potra ilo korjenje
koje napusti&, zemlja izgubljena s mojim
djetinjstvom,
i zaustavi& se ranjen skitni kim mirisom.
2.
34o i e samnom3 5 reko& 5 i nitko nije
znao
gdje i kako dr&ti moja bolna du a
i ne bija e za me karan#ila i barkarola,
ni ta, jedino rana ljubavlju otvorena.
4onovi&* po?i sa mnom, kao da ve umirem
i nitko ne vidje mjesec na usni to mi krvari,
nitko ne vidje tu krv to se penjala ti ini.
O ljubavi, zaboravimo sada zvijezdu s
trnjem!
!li kad sam uo tvoj glas kako ponavlja
34o i e sa mnom3 5 kao da si oslobodila
i bol i ljubav i bjesnilo zarobljena vina
to se iz svog potopljena podruma
uspinjalo,
i ponovo na svojim ustima oseti& okus
plamena,
krvi i karan#ila, kamena i paljevine.
6.
'ad tvoje o i ne budu imale boju mjeseca,
dana s glinom, s radom ili s vatrom,
kad ne bi zato enu uvala okretnost
uzdu&a,
kad ne bi, kao to jesi, bila tjedan jantara,
kad ne bi, kao to jesi, bila uti trenutak
u kome se jesen penje poviju ama,
da nisi jo i &ljeb koji mirisni mjesec
mijesi nose i svoje bra no nebom,
o ljubljena, ne bi& te volio!
U tvome zagrljaju grlim ono to postoji,
i pjesak, i vrijeme, i stablo ki e,
i sve ivi zato da bi& ja ivio*
ne odlaze i daleko mogu da vidim sve*
u tvome ivotu vidim sve ono to je ivo.
7.
U udaru vala protiv nepokorna kamena
svetlo se raspada i uspostavlja svoju ru u
i krug mora su ava se i postaje grozd,
jedna jedina kap modre soli to pada.
O blistava magnolijo oslobo?ena u pjeni,
magneti na putnice ija smrt cvjeta
i vje no se vra a da bude i ne bude ni ta*
razbijena sol, zaslepljeni pokret morski.
(jedninjeni ti i ja, ljubavi moja, utimo,
dok more uni tava svoje ve ne kipove
i obara svoje tornjeve bijesa i bjeline,
jer u tkanju ti& tkanina nevidljivi&
od vode razbjesnele i neprestana pijeska
branimo jedinu i progonjenu nje nost.
18.
1je na je ljepotica kao da su glazba i drvo,
a&at, tkanine i ito, breskve prozra ne,
podigli svoj prolazni kip.
4rema valu upravlja suprotnu svje inu.
More kupa glatka stopala utisnuta
u oblik tek u injen u pesku
i sada je njegov enstveni oganj ru e
tek mje&ur na koji sunce i more nasr u.
9ao, neka te ni ta ne takne do soli studeni!
1eka ni ljubav ne sru i netaknuto prolje e.
O ljiepa, odsjaju nerazorive pjene,
neka tvoji bokovi polo e u vodu
novu mjeru labuda ili uta lopoca
i neka plovi tvoj kip po vje nome kristalu.
11.
/ladan sam tvoji& usta, glasa i tvoje kose
i ulicama &odam ne &raneci se, ti&,
kru& mi ne daje snage i zbunjuje me zora,
tra im tekuci zvuk tvoji& koraka u danu.
+zgladnjeo sam za tvojim smije&om to klizi,
za tvojim rukama boje bijesne itnice,
gladan sam blijedog kamena tvoji& noktiju,
elim ti jesti ko u od netaknuta badema.
elim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,
nos koji vlada na tvome o&olom licu,
elim jesti nestalnu sjenu tvoji& trepavica
i gladan idem i vracam se nju eci sumrak
tra eci te, tra eci tvoje toplo srce
kao neka puma u samoci .uitratue.
12.
4opuna eno, putnena jabuko, topli
mjesece,
gusti mirisu alga, blato i svjetlo smrvljeno,
kakvim se tamni sjaj otvara izmedu tvoji&
stupova?
'akva drevna noc dira covjeka svojim
culima?
9ao, ljubiti je putovanje s vodom i
zvijezdama,
sa zrakom utopljenim i grubim olujama
bra na*
ljubiti je borba bljeskova
i dvaju tijela jednim medom pora ena.
Od cjelova prelazim tvoj mali beskraj,
tvoje rubove, tvoje ruke i tvoja sicu na
sela,
i oganj genitalni preobra en u slast
juri osjetljivim putevima krvi
sve dok se ne sru i kao karan#il nocni,
sve dok ne bude i ne bude jedino munja u
sjeni.
1$.
(vijetlo koje se s tvojim nogu penje do
kose,
nabreklost koja obavija tvoj nje ni oblik,
nije od morskog sede#a, ni od &ladna
srebra*
ti si od kru&a, od kru&a koji je ljubila vatra.
"ra no je podiglo s tobom svoju itnicu
i izraslo unaprije?eno sretnim godinama,
kada je ito udvostru ilo tvoje grudi
ljubav je moja bila ugljen to zrije u zemlji.
O, &ljeb je tvoje elo, tvoje su noge &ljeb, i
tvoja usta,
&ljeb koji jedem, ro?en sa svjetlom svakog
jutra,
ljubljena, topla zastavo pekarnica,
vatra ti dade poduku krvi,
od bra na si nau ila da bude sveta,
od &ljeba si primila govor i miris.
1).
1edostaje mi vremena da slavim tvoje vlasi.
Moram i& brojati i &valiti jednu pi jednu*
drugi ljubavnici ele ivjeti s nekim o ima,
ja elim biti samo tvoj vlasuljar.
U +taliji su te nazivali Meduzom
zbog uvojaka i sjaja tvoje kose.
%ovem te* upava moja i razbaru ena*
i srce moje poznaje sva vrata tvoje kose.
'ada zaluta u svojoj vlastitoj kosi
ne zaboravi me, sjeti se da te ljubim,
ne dopusti da odem izgubljen bez tvoji&
vlasi
u svijet mra an na svim svojim putevima
to samo sjenu poznaje i boli prolazne,
ako se sunce ne popne na toranj tvoje
kose.
1,.
:e odavno te zemlja poznaje*
jedra si kao &ljeb ili drvo,
tijelo si i grozd sigurne tvari,
te ka si kao akacija, so ivo zla ano.
1e postoji samo zato to si o i lete
i obasjavaju stvari kao otvoren prozor,
ve i zato to su te od gline umjesili i ispekli
u ;&illanu, za u?enoj pe i od opeka.
"i a se rasipaju kao zrak ili voda i studen
i neu&vatljiva su, bri u se u dodiru s
vremenom,
kao da su prije smrti bila usitnjena.
i e pasti sa mnom kao kamen u raku
i tako za na u ljubav to ne bje potro ena
zemlja e i dalje ivjeti zajedno sa nama.
10.
Ljubim komad zemlje koji si ti,
jer u poljanama planetarnim
nema druge zvijezde. i ponavlja
umno avanje svemira.
voje beskrajne o i svjetlo su koje imam
sjaja rasuti& zvijezda,
ko a tvoja dr&ti kao to dr&te putevi
kojima meteor putuje u ki i.
Od mjeseca bija&u za me tvoji bokovi,
od sunca tvoja usta duboka, i nji&ova slast,
od toliko goru eg svjetla kao med u sjeni
tvoje srce spaljeno dugim crvenim
zrakama,
i tako prelazim vatru tvog oblika ljube < te,
malu i planetsku, golubicu i geogra#iju.
12.
1e volim te kao da si ru a od soli, topaz
ili strijela karan#ila koji pronose oganj*
volim te ko to se vole neke mra ne stvari,
potajno, izmedu sjene i du e.
:olim te kao biljku koja ne cvjeta i nosi
u sebi, skriveno, svjetlo oni& cvjetova,
i &vala tvojoj ljubavi u tjelu mi taman ivi
gusti miris koji se uzdigao iz zemlje.
:olim te ne znaju i kako, ni kada, ni
odakle,
volim te izravno bez problema i gordosti*
tako te volim jer ne znam voljeti druk ije,
nego na taj na in na koji nisam i nisi,
blizu, da ti je ruka na mojim grudima moja
blizu da ti se o i sklapaju s mojim snom.
16.
4laninama ide kao to sti e la&or
ili bujica to izvire iz snijega
i tvoja uzdr&tala kosa potvr?uje
visoke are sunca u ikarju.
(ve svijetlo 'avkaza pada na tvoje tjelo
kao na neku malu i beskrajnu am#oru
u kojoj voda mijenja odje u i pjesmu
na svaki prozra an pokrer rijeke.
U brdima stari put ratnika,
a dolje pomamna blista kao sablja
voda izmedu zidina pomamni& ruku,
sve dok ti ne primi iz uma iznenada
stru ak ili munju nekog modrog cvijeta
i neobi nu strijelu nekog divljeg mirisa.
17.
-ok te golema pjena ;rnog otoka,
modra sol i sunce u valovima kupaju,
promatram kako leti osa
zaokupljena medom svoga svemira.
(ti e i dolazi smiruju i svoj let ravan i
zlatokos
kao da skliznu s neke nevidljive ice
otmjenost plesa, e? njenog pojasa,
i ubojstva zlo udnog alca.
Od petroleja i narand e je njena duga,
i poput aviona istra uje u travi,
sa umom klasja leti i nestaje,
dok ti izlazi iz mora, naga,
i vra a se svijetu puna sunca i soli,
statua blistava i sablja od pjeska.
28.
=u na moja, ti si kesten ras e ljani,
lijepa moja, divna si poput vjetra,
ru na moja, od tvoji& se usta mogu stvoriti
dvoja,
lijepa moja, cjelovi su ti svjeci kao lubenice.
=u na moja, gdje su se skrivale tvoje
grudi?
Maju ne su kao dvije mjerice ita.
:olio bi& na njedrima vidjeti dva mjeseca,
goleme tornjeve tvoje suverenosti.
=u na moja, more nema tvoje nokte u
svom atoru,
ljijepa moja, cvijet po cvijet, zvijezdu po
zvijezdu,
val po val, ljubavi, brojao sam tvoje tijelo*
ru na moja, ljubim te zbog tvog struka od
zlata,
lijepa moja, ljubim te zbog jedne bore na
celu,
ljubavi, ljubim te jer si svijetla i jer si tamna.
21.
O neka sva ljubav u meni slavi svoja usta,
da ne patim vi e ni asa bez prolje a,
prepustio sam bolu jedino svoje ruke,
sada mi, ljubljena, ostavi svoje poljupce.
4okri svjetlo otvorenog mjeseca svojim
mirisom,
sva vrata zatvori svojom kosom,
a ja, ne zaboravi, kada se uplakan
probudim
zato je to sam u snovima tek izgubljeno
dijete
to tra i izme?u li a no i tvoje ruke,
dodir p enice koji mi prenosi ,
uzdr&tali us&it od snage i od sjene.
O, ljubljena i ni ta vi e no sjena
u koju me prati u svojim snovima
i govori mi vrijeme svjetlosti.
22.
'oliko puta, ljubavi, ljublja& te odsutnu,
bez uspomena,
ne prepoznav i tvoj pogled, ne gledaju i
te, kentaurko,
u suprotnim krajevima, u podnevu to
gori*
bila si jedino miris itarica koje volim.
Mo da sam te vidio, zamislio da prolazi
podi u i pe&ar
u !ngolu, na svjetolosti lipanjskog
mjeseca,
ili si ti bila struk one gitare koju dirnu&
u tmini i koja odjeknu kao neizmjerno
more.
:olio sam te i ne znaju i, tra io sam tvoje
sje anje,
ulazio u puste ku e s lampom da bi& ukrao
tvoju sliku.
!li, znao sam ve kakva jesi. Odjednom,
dok si i la sa mnom dirnu& te i ivot mi se
zaustavi*
pred mojim si o ima bila, vladala si i
vlada .
'ao loma a u umama vatra je tvoje
kraljevstvo.
2$.
:atra je bila svijetlo, a kru& kivan mjesec,
jesmin udvostru i svoju zvjezdanu tajnu,
i stra ne ljubavi meke i iste ruke
dado e mir mojim o ima i sunce mojim
ulima.
O ljubavi, kako odjednom, iz odrpina
sagradila si zgradu slatke postojanosti,
porazila si nokte zlo udne i zavidne
i sad smo pred licem svijeta kao jedini ivot.
ako je bilo i jeste, tako e biti sve dotle
dok, divlja i slatka ljubavi, Matildo voljena,
vrijeme ne najavi za nas kona nu ru u
dana.
"ez tebe, bez mene i svijetla ne emo
postojati*
tada, sa one strane zemlje i sjene
nastavit e ivjeti svjetlo na e ljubavi.
2).
Ljubavi, ljubavi, oblaci na tornju neba
pope e se kao pobjedni ke pralje,
i sve je gorjelo u modrini, sve bija e
zvijezda*
more, la?a i dan progna e se zajedno.
-odi da vidi tre nje vode zvjezdane
i okrugao klju &itrog svemira,
do?i da dirne vatru asovite modrine,
prije nego to se potro e njene latice.
Ovdje je samo svijetlo, mno tvo, grozdovi,
prostor otvoren vrlinama vjetra
sve dok ne otkrije poslednje tajne pjene.
+ izme?u toliki& nebeski& modrina,
potopljeni&,
gube se na e o i jedva predskazuju i sile
zraka, klju eve podmorske.
2,.
4rije no to sam te ljubio ni ta ne bija e
moje*
teturao sam ulicama i stvarima*
ni ta ne bija e va no, a sve bez imena*
svijet je bio od zraka koji je ekao.
Upoznao sam salone pepeljaste,
tunele nastanjene mjese inom,
&angare okrutne koji su se opra tali,
pitanja to su ustrajala u pijesku.
(ve bija e prazno, mrtvo i nijemo,
palo, napu teno i propalo,
sve bija e neotu?ivo strano,
sve bija e tu?e i ni ije,
dok tvoja ljepota i tvoje siroma tvo
ne ispuni e jesen darovima.
20.
1i boja stra ni& prudova +>ui>ue,
ni u e =io -ulce de /uatemala
nisu izmijenili tvoj pro#il osvojen u itu,
tvoj stil velikog gro ?a i tvoja usta gitare.
O srce, o moja iz sve ove ti ine,
od vr&ova gdje su vladale penja ice
do opustjeli& ravnica platine,
u svakoj istoj domovini ponovila te
zemlja.
!li ni pla&a ruka mineralni& planina,
ni tibetanski snijeg, ni kamen 4oljske,
ni ta nije promijenilo tvoj oblik itnog
putnika,
kao da kreda ili p enica, gitare ili grozdovi
;&illana brane u tebi svoje podru je
proglasiv i zakone umskog mjeseca.
22.
/ola si tako jednostavna ko jedna od tvoji&
ruku,
glatka, zemaljska, malena, obla i prozra na,
ima crte mjeseca, puteve jabuke,
gola si tako tanka kao golo ito.
/ola si tako modra kao no na 'ubi,
na kosi ima zvijezde i biljke poviju e,
gola si tako uta i neizmjerna
kao ljeto u nekoj zlatnoj crkvi.
/ola si malena ko jedan od tvoji& nokata,
obla, tanka, ru i na sve dok se ne rodi dan
i dok se ne povu e u podzemlje svijeta
kao u duga ak tunel odje e i djela*
tvoja se svjetlost gasi, odjeva se i ostaje bez
li a
i ponovo se pretvara u jednu golu ruku.
26.
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do
planete,
mre a vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i no klasa.
'uda pro?osmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kale a,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom
pla a.
U svim republikama razvijao se vjetar
svoju neporo nu zastavu, svoju ledenu
kosu
i zatim se vratio cvijet svome svjetanju.
!li jesen u nama nikada nije ovapnjela.
U na oj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.
27.
(ti e iz siroma tva koliba juga,
krajeva tvrdi& sa potresom i studeni
to su nam, kad i bogovi silazili u smrt,
dali u svojoj glini lekciju ivota.
i si konji od gline crne i poljubac
tamnog blata, ljubavi, mak od gline,
golubica sumraka to je ljetela neprestano.
krabica sa suzama na eg jednog
djetinjstva.
-jevojko, sa uvala si svoje srce siroma&a,
tabane siroma&a navikle na kamenje,
usta to nisu uvek imala &ljeb i u itak.
i si s 9uga siroma nog, odakle i moja du a*
na njegovom nebu i dalje majka ti pere
rublje
zajedno s mojom majkom. %ato te
odabra&, dru ice.
$8.
Od ar&ipelaga ima vlakna ti e,
meso stvoreno vjekovima vremena,
vene koje poznava&u more drveta,
zelenu krv palu s neba na sje anje.
1itko ne e podi i izgubljeno mi srce
izme?u tolliko korijenja, u gorkoj svje ini
sunca umno ena surovim bijesom vode,
tamo ivi moja sjena koja ne putuje sa
mnom.
%ato si ti i si la s 9uga poput otoka,
nastanjen i okrunjen perjem i drvima
i ja oseti& miris lutaju i& gajeva,
na?o& taman med koji upozna& u umi,
i dirnu& na tvojim bokovima sjenovite latice
to su se rodile sa mnom i sazdale moju
du u.
$1.
(a lovorom 9uga i ma uranom Lote
krunim te, mala vladarice moji& kostiju
i ne mo e ti nedostajati ova kruna
koju je stvarila zemlja sa balzamom i
li em.
i si, ko taj to te voli, iz zeleni& pokrajina*
odande donijesmo glinu koja nam te e u
krvi,
lutamo gradom izgubljeni kao i mnogi
drugi
upla eni silno da e zatvoriti tr nicu.
Ljubljena, tvoja je sjena od miomirisa ljive,
tvoje o i skri e na 9ugu svoje korjenje,
srce je tvoje kao golubica krabice,
tijelo ti je glatko kao kamen u vodi,
tvoji su poljupci grozdovi s rosom
i uza te ivim zajedno sa zemljom.
$2.
'u a ujutru sa nejasnom istinom
ponjava i perja i po etak je dana
bez smjera, lutaju a kao uboga la?a,
izme?u &orizonta, reda i snova.
(tvari kao da ele ostaviti tragove,
privr enost bez cilja, &ladna naslije?a
papiri skrivaju zgu vane vokale
i &tejelo bi vino u boci slijediti svoje ju e.
/ospodarice, prolazi di u i ko p ela,
diraju i podru ija izgubljena u sjeni,
osvajaju i svjetlo svojom bijelom snagom.
+ tada se ponovo podi e svjetlost*
stvari se pokoravaju vjetru ivota
i red uspostavlja svoj &ljeb i svoju golubicu.
4odne
$$.
Ljubavi, sada idemo kuci
gdje se ladole uspinje stepenicama*
prije nego to stigne vec je u tvojoj sobi
golo ljeto s nogama kozje krvi.
1a i skitnicki poljupci obidi e svijet*
!rmeniju, gustu kaplju iskopana meda,
;ejlon, golubicu zelenui ?ang se koji
odvaja
drevnim strpljenjem dane od noci.
+ sad se, ljubljena, vracamo morem koje
umi
ko dvije slijepe ptice nekom zidu,
gnjijezdu dalekog proljeca,
jer ljubav ne mo e ljeteti ne zaustavljajuci
se*
zidu i morskom kamenju odlaze na i ivoti,
i na em kraljevstvu vrati e se poljupci.
$).
i si k i mora i sestri ina ma uranu,
od iste je vode tijelo tvoje, pliva ice,
ku&arice, krv ti je kao iva zemlja
i tvoje su navike zemaljske i cvjetne.
' vodi ti idu o i i podi u valove,
zemlji tvoje ruke i ska e sjemenje,
tvoji duboki posjedi, u vodi i zemlji
u tebi se sjedinjuju kao zakoni gline.
1ajado, tvoje tijelo sije e tirkiz
koji uskrsnuo ponovo cvijeta u ku&inji
tako da preuzima sve ono to postoji
i najzad spava okru ena mojim rukama
to od sjenovite sjene odvajaju, da bi se
odmorila,
povr e, alge i trave* pjenu tvoji& snova.
$,.
Odletjela ti je ruka u dan, s moji& o iju
i svijetlo u?e kao otvoreni grm divlje ru e.
4ijesak i nebo kuca&u kao neka
najvi a ko nica presje ena u tirkizu.
voja je ruka takla slogove to su treperili,
pe&are i uljanice pune uta ulja,
krunice, izvore i, prije svega, ljubav,
ljubav* lice je uvala tvoja ista ruka.
:e e je oti lo. 1o je spustila tajnovita
na ovekov san svoju nebesku a&uru.
u ni i divlji miris oslobodi kozja krv.
+ vrati se tvoja ruka s leta lete i
da bi stavila perje koje smatra&
izgubljenim
na moje o i koje je progutala sjena.
$0.
(rce moje, kraljice nacave i celera*
leopardu mali i konca i luka*
rado gledam gdje blista tvoje malo carstvo,
oru je od voska, od vina i od ulja,
Od e njaka i zemlje otvorene tvojim
rukama,
od modre tvari upaljene u tvojim rukama
i seoba i seljenja od snova do salate,
reptila savijenog poput gumena crijeva.
i podi e miris svojom kosilicom,
ti rukuje sapunima u pjeni,
ti koja se uspinje mojim ludim stubi tem,
ti koja se slu i znakom mog rukopisa
i nalazi u pjesku moje bilje nice
izgubljena slova to tra i e tvoja usta.
$2.
O ljubavi, o luda munjo grimizne prijetnje,
posje uje me i ulazi svojim &ladnim
stubama
dvorca koji je vrijeme okrunilo maglama,
bijedni& zidova zatvorenog srca.
1itko ne e znati da je jedino nje nost
sagradila kristale tvrde poput gradova
i da je krv otvarala tunele zlosretne,
a da ne sru i zima njeno kraljevstvo.
+ zato ljubavi, tvoja usta, ko a i svijetlo i
tvoje boli
bija&u nasljedstvo ivota, sveti
darovi ki e i prirode
koja prima i uzdi e trudno u sjemenja,
tajnu oluju vina u podrumima,
bljesak ita u tlu.
$6.
voja ku a zvoni kao vlak u podne,
zuje ose, pjevaju tignjevi,
slap nabraja injenice rose,
tvoj osmije& rasprostire svoj triler palme.
Modro svijetlo zida razgovara s kamenom,
sti e kao pastir #u kaju i svoj brzojav
i izme?u dvije smokve zelena gasa
uzlazu @omer u svojim utljivim cipelama.
9edino ovdje grad nema ni glasa, ni pla a,
ni beskraja, ni sonata, ni usana, ni roga,
uje se jedino razgovor vodopada i lavova
i ti koja se uspinje , pjeva , tr i , kora a ,
silazi ,
sadi , sije , ku&a , pribija , pi e i vra a se,
ili si otputovala i zna se da po inje zima.
$7.
%aboravi& ipak da su ti ruke na&ranile
korijenje poljevaju i ru e zapletene,
sve dok ne procvjeta e otisci tvoji& prstiju
u sveop em miru prirode.
Motika i voda kao tvoje ivotinje
slijede te deru i i li u i zemlju
i tako je kao da rade i osloba?a
plodnost, estoku svje inu karan#ila.
Ljubav i ast p ela tra im za tvoje ruke
koji u zemlju mije aju svoje prozra no
pleme,
ak i mome srcu otvaraju svoje svoje
ratarstvo,
zbog toga sam, i zato, kamen izgorjeli
koji odjednom, s tobom, pjeva jer pri&va a
vodu dubrava vodenu tvojim glasom.
)8.
utnja je bila zelena i svjetlo okupano,
dr&tao je mjesec lipanj kao leptirica
i ju nome podruc u, s mora i kamenja,
Matildo, pre la si podne.
"ila si natovarena cvije em eljezovitim,
algama koje vjetar ju ni mori i zaboravlja
jo bijelim i raspuklim od pro diru e soli
i ruke su tvoje podigle klasje pijeska.
:olim tvoje iste darove, ko u nevina
kamena.
tvoje nokte ponu?ene u suncu tvoji&
prstiju,
usta tvoja rasipna za svu radost,
ali za moju ku u u blizini bezdana
daj mi izmu eni sustav ti ine,
zastavu mora zaboravljenu u pjesku.
)1.
1evolje mjeseca sijec ja kada ravnodu no
podne odre?uje svoje jednad be na nebu,
tvrdo zlato kao vino u potpunom kale u
ispunja zemlju sve do azurni& granica.
1evolje ovog vremena nalik na gro de
maleno i koje skuplja gorko zelenilo,
zbunjene i skrivene suze mnogi& dana,
sve dok nevrijeme ne objavi svoje
grozdove.
-a, klice i bolovi, sve ono to dr&ti
pokopano u praskavom svijetlu sije anja,
sazrijet e, izgorjeti, kao to izgorje e
plodovi.
9adi e biti podijeljeni* du a e po eljeti
udarac vjetra i dom e ostati ist
sa svojim svje im &ljebom na trpezi.
)2.
"listavi dani zaljuljani morskom vodom,
skupljeni kao nutrina nekog utog kamena
iju svjetlost meda na obori nered*
sa uvala je svoju isto u pravokutnika.
4ucketa, da, as je poput vatre ili p ela
i zelen je zadatak da utone u listove,
sve dok gore u visini li e ne bude
iskri avi svijet koji se gasi i apu e.
e? vatre, pomamna gomila ljeta
koje podi e =aj s nekim listovima,
jer zemlja mra na lica ne priznaje patnje.
nego svje inu ili oganj, vodu ili &jeb za sve
i ni ta ne e smjeti razdvojiti ljude,
jedino sunce ili no , mjesec ili klasje.
)$.
ra im tvoj znak me?u ostalima,
u o troj i valovitoj rije i ena,
pletenice, o i tek utonule,
jesne noge to posr u plovec u pjeni.
Odjednom mi se ini da spazi& tvoje nokte,
duguljaste, utakle, ne ake neke tre nje,
zatim tvoja je kosa to prolazi i ini mi se
da vidim kako u vodi tvoj lik od loma e
gori.
/leda&, ali nijedna ne imade kucaj tvog
srca,
svijetlo i mra nu glinu iz ume koju si
donijela,
nijedna nije imala tvoje malene u i.
i si jasna i potpuna i jedina me?u svima
i tako s tobom idem prelaze i i ljube i
iroki Mississipi enstvenog u a.
)).
%nat e da te ne volim i da te volim,
jer iveti je nemogu e na dva na ina,
rije je samo krilo ti ine,
a vatra uva polovinu studeni.
:olim te da bi& te po eo voljeti,
da bi& ponovo po eo beskraj,
da te ne bi& prestao voljeti nikada*
zato te jo uvijek ne volim.
:olim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama klju eve sre e
i nesigurnu sudbinu nesretnika.
Moja ljubav ima dva ivota da bi te voljela.
%ato te volim kada te ne volim
i zato volim kada te volim.
),.
1e budi daleko od mene ni jedan jedini
dan,
jer, ne znam kako bi& rekao, daj je dug
i ekat u te kao na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu vlakovi.
1emoj oti i ni samo na sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i mo da e sav dim to tra i svoju ku u
do i da ubije i moje izgubljeno srce.
9ao, neka se ne razbije tvoj lik pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vje?e u odsutnosti*
ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom asu oti i e tako daleko
da u obi i zemlju ispituju i
&o e li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
)0.
Od zvijezda kojima sam se divio, okupani&
u rijekama i razli itim rosama,
odabrani& jedino onu koju sam ljubio
i otada spavam jedino s tamom.
+zme?u valova jedan val, i drugi,
zeleno more, zelena studen, zelena grana,
odabra& samo jedan jedini val*
val neodoljivi od tvoga tijela.
(ve kapi i sve korijenje,
sve zrake svjetlosti do?o e,
do?o e da me vide prije ili kasnije.
@tjedo& za sebe tvoju kosu,
sve zrake svjetlosti moje domovine
odabra& jedino tvoje divlje srce.
)2.
elim te vidjeti iza sebe na grani.
Malo po malo pretvorila si se u plod.
1ije ti bilo te ko da se uspne iz korijenja
pjevaju i svojim slogovima soka.
+ tu e biti najprije mirisni cvijet,
u statuu poljupca pretvorena,
sve dok ti sunce i zemlja, krv i nebo
ne odobre slast i milinu.
:idjet u na grani tvoju kosu,
tvoj zrak koji sazrijeva u li u,
pribli avaju i listove mojoj e?i,
i ispunit e moja usta tvojim sokom
poljubac koji je iznikao iz zemlje
tvojom krvlju zaljubljena ploda.
)6.
-voje sretni& ljubavnika samo su jedan
kru&,
jedna jedina kap mjese ine u travi,
idu i ostavljaju dvije sjene zdru ene,
jedno jedino sunce prazno u nekoj postelji.
Od svi& istina izabrali su dan*
ne sveza e se nitima nego mirisom
i nisu razbili ni mir, ni rije i.
(re a je prozirni toranj.
%rak i vino idu s dvoje ljubavnika,
no im poklanja svoje sretne latice,
oni imaju pravo na sve karan#ile.
-voje sretni& ljubavnika nemaju kraja ni
smrti,
ra?aju se i umiru vi e puta dok ive,
imaju vje nost prirode.
)7.
-anas je* sve ju e propalo je
izme?u prstiju svijetla i o iju sna,
sutra e do i zelenim koracima*
rijeku zore ne zaustavlja nitko.
1e zaustavlja nitko rijeku tvoji& ruku,
ni o i tvoji& snova, ljubljena.
i si dr&taj vremena to prolazi
izme?u uspravnog svjetla i tamna sunca,
i nebo sklapa nad tobom svoja krila
di u i te i nose i prema mojim rukama
to nom, tajnovitom milo u*
i zato pjevam danu i mjesecu,
moru, vremenu i svim plenetama,
tvome dnevnom glasu i tvojoj no noj puti.
,8.
;otapos re e da tvoj osmije& pada
poput sokola s nekog opornog tornja
i, istina je, prelazi li e svijeta
jednom jedinom munjom svog nebeskog
roda
to pada i sije e i iska u jezici rose,
vode dijamanata, svjetlo sa svojim p elama
i tamo gdje je ivela ti ina sa svojom
bradom
praskaju granate od sunca i zvijezda,
i ru i se nebo sa no u sjenovitom,
gore na mjese ini zvona i karan#il
i tr e i jure konji sedlarski*
jer si malena kao to jesi
pu ta da padne smije& s tvog meteora
zadivljuju i njime ime prirode.
,1.
voj osmije& pripada stablu koje od krinu
grom i jedna srebrna munja
to pade s neba i razbi se o vr&
i raspolovi deblo jednom jedinom sabljom.
(amo u visinama, gdje je snijeg na li u,
ra?a se, ljubljena, osmije& kao tvoj.
o je osmije& zraka oslobo?ena u visini,
nasljede araukansko, ljubavi moja.
'ordiljerko moja i, sigurno, ;&illanko,
sije i no evima sjenu svog osmije&a,
no , jutro i me? podneva,
i neka ska u u nebo ptice li e
kad kao jedina svjetlost rasipna
tvo& osmije& razbije drvo ivota.
,2.
4jeva , a suncu i nebu svojom pjesmom
tvoj glas rasipa sito dana,
govore borovi svojim zelenim jezikom*
cvrku e svaka ptica zime.
More puni svoje podrume koracima,
zvonima, lancima i jecajima,
zveke u kovine i oru?e,
zvone kota i karavane.
!li slu am samo tvoj glas to se di e,
tvoj glas u letu to an poput strijele
i spu ta se tvoj glas s bremenito u ki e,
tvoj glas rasiplje najvi e sablje,
vra a se tvoj glas natovaren ljubicama
i zatim me prati nebom.
,$.
u je &ljeb i vino i stol i soba,
muka ovjekova, ena i ivot*
tome je mjestu te io vrtoglavi mir,
od tog je mjesta gorjela zajedni ka rana.
(lava tvojim rukama to lete spremaju i
bijele is&ode pjesme i ku&inje,
zdravo potpunosti tvoji& nogu &itri&,
ivjela plesa ice koja ple e s metlom.
One divlje rijeke s vodama i prijateljima,
ona izmu ena zastava od pjene,
ona zapaljiva sa a i &ridine
danas su ovaj mir tvoje krvi u mojoj,
to korito zvjezdano i modro poput no i,
ta jednostavnost nje nost bez kraja.
:e e
,).
"listavi razumu, jasni demone
apsolutnog grozda ravnog podneva,
ovdje smo najzad bez samoce i sami,
daleko od bunila divljega grada.
'ad cista linija okru i svoju golubicu
i vatra odlikuja mir svojim &ranom
ti i ja podi emo taj nebeski plod.
=azum i ljubav ive nagi u ovom domu.
"ijesni snovi, rijeke gorke sigurnosti,
odluke tvrde od sna nekog cekica
pado e u dvostrukom pe&aru ljubavnika.
(ve dok se u ravnote i ne uzdigo e,
blizanci,
razum i ljubav kao dva krila.
ako je sazdana prozracnost.
,,.
rnje, razbijena stakla, bolesti i plac
opsjedaju danju i nocu med sretnika
i ne poma e ni toranj, ni putanje, ni zidovi*
nevolja se isrijecila pred mirom usnuli&,
bol se penje i spu ta i prbli ava svoje lice
i nema covjeka bez takva glibanja,
nema rodenja, nema ni krova, ni bedema*
treba racunati s tim da se to de ava.
1i u ljubavi ne poma u sklopljene oci,
duboke postelje, daleko od ranjenika,
od onog to malo po malo osvaja svoju
zastavu.
9er ivot udara kao kolera ili rijeka
i otvara tunel krvareci gdje na nas vrebaju
oci jedne beskrajne obitelji bolova.
,0.
1avikni se da vidi iza mene sjenu
i neka ti ruke izadu iz mr nje prozracne,
kao da su u jutru mira bile stvorene*
sol ti, ljubavi moja, dade kristalni srazmjer.
%avist pati i umire, sa mojom se pjesmom
iscrpljuje.
9edan po jedan izdi u tu ni joj kapetani.
9a ka em ljubav i svijet nastanjuju golubovi.
(vaki od moji& slogova donosi proljece.
+ tada ti, rascvjetana, srce, ljubljena,
na mojim ocima, kao nebesko li ce,
jesi i gledam te nagnutu na zemlji.
:idim kako ti sunce prenosi gro de na lice,
motreci visinu prepoznajem ti korake.
Matildo, ljubljena, dijademe, dobrodo la!
,2.
La u ti to su ti rekli da sam izgubio
mjesec,
ti to su prorekli moju buducnost pje canu,
rekli su tolike stvari ledenim jezicima*
&tjedo e zabraniti cvijet svemira.
AA1ece vi e pjevati buntovni jantar
sirene, ima jo jedino puk.BB
+ vaka&u svoje neprestane papire
eleci zaborav za moju gitaru.
+ ja im baci& u oci zaslepljujuca koplja
na e ljubavi to prikova e tvoje srce i moje,
tra io sam jasmin, tragove tvoji& stopa,
izgubi& se nocu bez svjetla pod tvojim
vjedama
i kad me obavi svjetlost ponovo se rodi&,
gospodar vlastite tmine.
,6.
+zmedu sabljetina knji kog eljeza
prolazim kao daleki mornar
koji ne poznaje uglove i pjeva,
jer je tako i kao da nije tako.
(a izmuceni& ar&ipelaga poneso&
svoju &armoniku s olujama i ra#alima lude
ki e
i jednu sporu naviku prirodni& stvari*
oni odredi e moje umsko srce.
+ kad su zubi knji evnosti
bili spremni da pro deru moje casne pete,
podo& i ne znajuci, pjevajuci s vjetrom
prema ki nim &ambarima svog djetinjstva,
prema studenim umama neopisiva juga,
tamo gdje se moj ivot ispuni tvojim
mirisom.
,7.
C/.M.D
Ubogi pjesnici koje ivot i smrt
progone istom sjenovitom uporno cu
i zatim bubu pokriveni be cutnim sjajem,
predani ritualu i zubu pogrebnom.
Oni 5 tamni kao kamencici 5 sada
iza o&oli& konja ispru eni idu
i konacno njima upravljaju nametljivci,
izmedu grobara, da bi spavali bez spokoja.
Uvjereni da je mrtvac zaista mrtav
pretvaraju sa&ranu u bijednu svecanost
s puranima, svinjama i ostalim
govorinicima.
;ekali su nji&ovu smrt i zatim je uvrijedi e*
samo zato to su mu usta zatvorena
i ne mogu vi e potvrditi svoj pjev.
08.
ko me je &tio raniti povrijedio je tebe,
udarac otrova protiv mene upravljen
prolazi kroz mene izmedu moji& djela
i na tebi ostavlja mrlju oksida i besanice.
1e elim vidjeti, ljubavi, na racvjetalu
mjesecu
tvog cela mr nju kako me vreba.
1e elim da u tvom snu tuda zloba
zaboravi svoju beskorisnu krunu no eva.
'uda idem slijede me gorki koraci,
gdje se smijem grimasa strave podra ava
mi lice,
gdje pjevam zavist proklinje, smije se i
grize.
o je ta sjena, ljubavi, koju mi dade ivot*
to je prazna odjeca to me, &roma, slijedi
kao pticje stra ilo s osmije&om koji krvari.
01.
Ljubav je vukla svoj rep od bolova,
svoju dugu i staticnu munju od trnja
zatvorismo oci da nas ni ta,
da nas nikakva rana ne rastavi.
%a taj plac nisu krive tvoje oci*
tvoje ruke ne zari e tu sablju*
noge tvoje nisu tra ile ovaj put*
mracni med dosti e tvoje srce.
'ad nas je ljubav kao beskrajni val
bacila u tvrdi kamen,
umijesila nas je jednim jedinim bra nom,
i pade bol na drago slatko lice
i tako se u svjetlu otvorenog doba
posvetilo ranjeno proljece.
02.
9ao meni i nama, ljubljena
&tjeli smo samo ljubav i da se volimo,
i izmedu toliko patnje bija e odredeno
da samo nas dvoje budemo povrijedeni
@tjeli smo taj i i 9a za nas,
i od poljupca i 9a od tajnog &ljeba
i tako bija e sve, beskrajno jednostavno,
sve dok kroz prozor nije u la mr nja.
Mrze oni to nisu voljeli na u ljubav,
ni ijednu drugu ljubav, nesretni
ko stolice u izgubljenom salonu,
sve dok se ne pretvori e u pepeo,
a prijetece lice koje su imali
ne ugasne u uga enom sumraku.
0$.
1e prodo& samo zemlje gdje je solni
kamen
kao jedina ru a, cvijet pokopan u moru,
vec i do obala rijeka koje re u snijeg.
'orake moje poznaju gorke visine
planinske.
%amr en, siktavi kraju moje divlje domovine
lijane ciji se smrtni poljubac ve e u umi,
vla na tu aljko ptice to izvire bacajuci
svoje dr&tavice,
o kraju bolova izgubljeni& i placu
nemilosrdni!
1isu moji samo otrovna ko a bakra
ili salitra ispru ena poput snijecna kipa
vec i vinograd, tre nja koju nagradi
proljece
moji su, i ja pripadam kao crni atom
jalovim zemljama i jesenjem svjetlu na
gro du,
ovoj metalnoj domovini na tornjevima
snijega.
0).
Od tolike ljubavi moj ivot postade
ljubicast
i podo& od nemila do nedraga, kao slijepa
ptica,
sve dok ne stigo& do tvog prozora,
prijateljice moja*
ti si tada cula zvuk razbijena srca
i tamo se iz magle podigo& na tvoje grudi,
nestvaran i ne znajuci podo& prema tornju
ita,
pojavi& se da bi ivio izmedu tvoji& ruku,
podigo& se iz mora prema tvojoj radosti.
1itko ne mo e reci to to ti dugujem, jasno
je
to to ti dugujem, ljubavi, i jeste kao korijen
roden u !raukaniji, to to ti dugujem,
ljubljena.
+ bez sumnje je zvezdano sve to ti
dugujem,
to to sam ti du an zdenac je umskog
podrucja
u kome vrijeme sacuva svoje skitnicke
munje.
0,.
Matildo, gdje si? Osjeti&, tamo dole,
izmedu kravate i srca, gore,
neku sjetu izmedu rebara*
zato jer si odjednom bila odsutna.
1edostajalo mi je svijetlo tvoje snage
i gledao sam, pro diruci nadu,
gledao sam prazninu, a to je kuca bez tebe,
ostado e samo tragicni prizori.
ako je utljiv taj krov koji oslu kuje
kako padaju ki e, drevne i bez li ca,
i perje i sve ono to je noc zatvorila*
i tako te cekam kao sama kuca,
vratit ce se da me vidi i nastani .
+ dok se ne vrati boljet ce me prozori.
00.
1e volim te zato jer te volim
i od ljubavi do nevoljenja sti em
i do cekanja kada te ne cekam,
srce mi prolazi od zime do plamena.
:olim te jedino zato jer te volim,
mrzim te beskrajno i mrzeci te molim
i mjera moje ljubavi skitnicke
jeste da ne vidim i volim kao slijepac.
Mo da ce izjesti januarsko svjetlo,
surova mu zraka, cijelo moje srce
i ukrasti mi kljuc spokojstva.
U ovoj prici umirem samo ja
i umret cu od ljubavi jer te volim,
jer te ljubim, ljubavi, krvalju i vatrom.
02.
:elika ki a juga padala na +sla 1egru
kao jedina kaplja prozracna i te ka,
prima je more i otvara svoje studeno li ce
i zemlja razumije vla nu sudbinu pe&ara.
-u o moja, daj mi svojim poljupcima
gorku vodu ovi& mjeseci, med podrucja,
miris okupan tisucama usana neba,
sveto strpljenje ovog mora u zimi.
1e to nas zove, sva vrata se sama otvaraju,
pripovjeda voda dugi um prizorima,
i nebo dolje raste dodirujuci korijenje.
ako dan plete i rasplice svoju nebesku
mre u
s vremenom, solju, apatom, rastom i
putevima,
enom, mu karcem i zimom na zemlji.
06.
-jevojcica od drveta ne dode &odajuci*
sjedila je odjednom tamo na opekama,
staro cvijece mora pokri njenu glavu,
njezin je pogled imao ne to od tuge
korijenja.
/ledala je otamo na e ivote otvorene,
postojanje i kretanje i kru enje zemljom,
i dan koji skida boju svoji& postepeni&
latica.
"djela je, ne videci nas, djevojcica od
drveta.
-jevojcica okrunjena drevnim valovima
gledala je otamo svojim razbitim ocima*
znala je da ivimo u nekoj dalekoj mre i
vremena i vode, valova, zvuka i ki e,
ne znajuci ivimo li, ili smo iz njeni& snova.
o je prica o dvevojcici od drveta.
07.
Mo da ne biti znaci biti bez tebe,
da ne ide re uci podne
kao modri cvijet, da ne koraca
kasnije izmedu magle i opeka,
da nema onog svjetla koje nosi u ruci,
koje drugi, mo da, nece vidjeti da je raslo
kao rumeno porijeklo neke ru e,
i da ne postoji , najzad, da nisi do la
opora, uzbudljiva, da upozna moj ivot
vjetra,
i otada postojim jer ti postoji ,
i otada jesam, jesi i jesmo,
u za ljubav bit cu, bit ce , bit cemo.
28.
Mo da sam ranjen, a da ne krvarim
jednom od zraka tvoga ivota
i posred ume zaustavlja me voda*
ki a koja je pala sa svojim nebom.
%atim dodirujem prokislo srce*
tamo znam da tvoje oci prodiru
u prostrano podrucije mog bola
i apat sjene sam se podi e*
ko je? ko je? !li bija e bez imena
list ili tamna voda to dr&ti
posred ume, glu&a, i na putu,
i tako, ljubavi, dozna& da sam bio ranjen
i nitko nije govorio, jedino sjena,
noc koja je lutala, jedino poljubac ki e.
21.
Od bola do bola prelazi ljubav otoke svoje
i postavlja korijenje koje zatim natapa plac,
i nitko, nitko ne mo e umaci koracima
srca koje trci utljivo i krvolocno.
ako ti i ja tra imo pukotinu, drugu planetu
gdje sol ne ce moci dirnuti tvoju kosu,
gdje boli nece moci rasti mojom krivnjom
i gdje ce ivjeti &ljeb bez agonije.
4laneta zapletena u li cu i daljini,
pusto , kamen suv i nenastanjen,
svojim vlastitim rukama &tjeli smo sagraditi
tvrdo gnijezdo, bez nevolje, bez rane i bez
rijeci,
no ljubav ne bija e takva, tu je sumanuti
grad
u kome ljudi polako na balkonima blijede.
22.
Ljubavi moja, zima se vraca u svoje
kasarne,
zamlja ucvr cuje svoje ute darove
i prelazimo rukom preko dalkog mjesta
na kosi geogra#ije.
4odimo! -anas! 1aprijed, kotaci, brodovi,
zvona,
avioni celicni od dnevnog beskraja
prema svadbenom mirisu ar&ipelaga,
po longitudinalnom bra u u itka!
4odimo, ustani i okiti se i popni se,
i sidi i trci i cvrkuci sa zrakom i sa mnom,
udimo u vlakove !rabije i ocopilla,
tek da bi smo odselili prema dalekoj
peludi,
prema probadajucim selima od prnja i
gardenija
u kojima vladaju ubogi bez cipela.
2$.
Mo da ce se jednom sjetiti onog o trog
covjeka
koji je poput no a izi ao iz tmine
i koji je znao prije no to smo znali*
vidje dim i odluci da bukne vatra.
"lijeda ena crne kose
izide kao ulovljena riba iz bezdana
i izmedu to dvoje podigo e protiv ljubavi
stroj naoru an bezbrojnim zubima.
;ovjek i ena zatrije e planine i vrtove,
sido e k njivama, uzvera e se na zidove
i podigo e na brda svoje grozne topove.
Ljubav je tada znala da se zove ljubav
i kada podigo& oci do tvoga imena
odjednom tvoje srce odredi moj put.
2).
4ut okupan vodom kolovoza
blista kao presjecen za puna mjeseca,
u jasnoj svjetlosti jabuke,
posred voca jeseni.
Magla, prostor ili nebo, skitnicka mre a
dana
raste sa &ladnim snovima, zvucima i
ribama,
para otoka napada krajinu
i dr&ti more pod svjetom ;&ilea.
(ve se povlaci kao kovina i skriva se
li ce, zima prikriva svoje potomstvo
i slijepi smo, neprestano, jedino slijepi.
(amo prikovani za rjecno korito koje cuva
tajnu kretanja, rastanaka, putovanja i
puta*
zbogom, kaplju suze prirode.
2,.
Ovo je kuca i more i zastava.
Lutasmo iza drugi& dugi& zidova.
1e nadosmo vrata, ni zvuka
poslije odsutnosti kao poslije mrtvi&.
+ na kraju kuca otvori svoju ti inu,
ulazismo da gazimo ostavljeno,
mrtve takore, prazno zbogom,
vodu to je plakala u cijevima.
4lakala je, plakala kuca nocu i danju,
jecala s paucima, pritvorena,
rasu e se njene crne oci,
i sada je, odjednom, vracamo ivotu,
nastanjujemo je, ali nas ne prepoznaje*
treba da cvjeta, ali se ne sjeca.
20.
-iego =ivera strpljenjem medvjeda
tra io je smaragd ume u slikarstvu
ili rumenicu, estoki cvijet krvi,
skupio je svjetlo svijeta na tvojoj slici.
(likao je odlucan oblik tvoga nosa,
iskru tvoji& divlji& zjenica,
nokte to raspaljuju zavist mjeseca,
(tavi ti dvije glave vulkana jarko crvena
od vatre, ljubavi i plamena araukanskog,
i iznad obraza koje pozlati glina
pokri te kacigom neobuzdana po ara
i ostado e tamo tajno ulovljene
oci mi na svojoj potpunoj kuli* tvojoj kosi.
22.
-anas je danas s te inom pro&ujala
vremena,
s krilima svega to ce tek biti sutra,
danas je 9ug mora, staro doba vode
i zadaca nekog novog dana.
vojim ustima podignutim k svijetlu ili
mjesecu
pridru i e se latice istro ena dana,
i jucer sti e ureci svojom tamnom ulicom
da bismo se sjetili njegova mrtvoga lica.
-anas, jucer i sutra jedu se &odajuci,
pojedimo dan kao gorucu kravu,
na e stado ceka sa svojim izbrojenim
danima,
no svoje bra no baci vrijeme u tvoje srce,
moja ljubav sagradi pec od gline emuca*
jer si ti kru& svagdanji za moju du u.
26.
1emam* nikada vi e, i nemam* uvijek. 1a
pijesku
pobjeda ostavi noge izgubljene.
Ubogi sam covjek odreden da ljubi bli nje.
Ljubim te. 1e znam tko si. 1e dajem, ne
prodajem trnje.
1etko ce mo da znati da nisam pleo vijence
krvave, da sam se borio s porugom,
da sam doista ispunio plimu svoje du e.
+ da sam podlost placao golubicama.
1e poznajem* nikada, jer drugaciji
bija&, jesam i bit cu, u ime
svoje nestalne ljubavi progla avam
nevinost.
(mrt je samo kamen, kamen zaborava.
:olim te i ljubim radost na tvojim usnama.
-onesimo drva. %apalit cemo vatru u
planini.
1o
27.
1ocu, ljubljena, ve i svoje srce za moje
i neka zajedno u snu razbiju tmine
kao dvostruki bubanj, boreci se u umi
protiv gustoga zida okupanog li ca.
4rolazu nocni, crna eravo sna
to &vata niti zemaljskoga gro da
tocno cu nekog neredovita vlaka
to sjene i kamenje &ladno za sobom vuce
neprestano.
%ato me, ljubavi, ve i za cipkasti pokret,
za postojanost to kuca u tvojim grudima
krilima nekog labuda ispod vode,
da bi na zvjezdana pitanja ovog neba
na san odgovorio jednim jedinim kljucem
i samo jednim vratima koja zatvori tama.
68.
( putovanja i bola vrati& se, ljubavi moja,
tvom glasu, tvojoj ruci to dira ice gitare,
vatri koja prekida jesen poljupcima
i kru enju noci na nebu sumracnom.
%a sve ljude svijeta tra im kru& i carstvo,
tra im zemlju za sve ratare bez srece,
i da se ne nada nitko miru moje krvi i pjeva.
!li bez tvoje ljubavi ne mogu a da ne
umrem.
%a sve to svira valcer jasnog mjeseca,
i pjesma gondolijera u bodi gitare
sve dok mi umorna glava ne klone
sanjajuci*
jer sve su nesanice mog ivota zamrsile
ovu sjenicu gdje ti ruka ivi i leti
cuvajuci tu noc putnika usnuloga.
61.
(ada si moja. 4ocivaj svojim snom u mom
snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
1oc se okrece na svojim nevidljivim
kotacima,
a ti si uza me cista mira ko jantar uspavani.
1ijedna nece, ljubavi, spavati s mojim
snovima.
+ci ce , ici cemo zajedno vodama ovog
vremena.
1ijedna nece putovati sjenom zajedno
samnom,
samo ti, uvijek iva, uvijek sunce i mjesec.
(ada su ruke tvoje otvorile nje ne ake,
ispustile nje ne znakove, a ne zna se
kamo,
tvoje se oci sklopi e kao dva siva krila,
dok slijedim vodu koju nosi , koja me nosi*
noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo jo tvoj vlastiti san.
62.
Ljubavi moja, zatvoriv i ova nocna vrata
molim te, ljubavi, da pode u tamni
prostor*
zatvori snove i udi s nebom u moje oci,
prostri se u mojoj krvi kao iroka rijeka.
%bogom, zbogom okrutna jasnoco koja
ode
padajuci u vrecu svakoga pro log dana,
zbogom svakoj zraci narace ili sata,
zdravo, zdravo sjeno, nestalna pratilice!
1a ovom brodu ili vodi, smrti ili novom
ivotu,
jo jednom sjedinjeni, usnili i uskrsnuli,
mi smo samo vjencanje noci u krvi.
1a znam tko ivi ili umire tko se budi
ili odmara, ali tvoje srce poklanja
u mojim grudima darove svitanja.
6$.
-ivno je, ljubavi, znati da si ovdje u noci,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplicem svoje brige
ko mre e zapletene.
Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali tijelo ti di e tako napu teno,
tra eci me uzalud, dopunjujuci moj san
kao biljka to se udvostrucuje u sjeni.
Uspravna, bit ce druga to ce ivjeti sutra,
al od oni& granica izgubljeni& u noci,
oi ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo
ne to ostaje i vodi nas svijetlu ivota
kao da je pecat sjene obilje io
vatrom svoja tajnovita stvorenja.
6).
9o jednom, ljubavi, mre a dana gasi
djela, kotace, vatre i &ropac rastanka,
i noci predajemo p enicu povijenu
kojuje podne primilo od svijetla i od zemlje.
(amo mjesec posred svoje iste stranice
podr ava stupove irokog u ca neba,
postojbina usvaja tromost zlata
i ruke tvoje polako pripremaju noc.
O ljubavi, o noci, o kupolo zatvorena
rijekom
neprobojni& voda i u sjeni neba
to odvaja i potapa svoje olujno gro de,
sve dok ne budemo jedini taman prostor,
kale u koji pada nebeski pepeo,
kaplja u bilu spore i duge rijeke.
6,.
( mora prema ulicama juri skitnicka magla
kao para goveda pokopanog u studen,
dugi jezici vode skupljaju skrivajuci
mjesec to nam ivotima obeca postati
nebeskim.
=ana jeseni, piskutavo sace li ca
kad iznad sela dr&te tvoje zastave
pjevaju lude ene opra tajuci se s rijekama
i konji r u i r u sve do 4atagonije.
1a tvome licu vecernja poviju a
koja ti&o raste no ena ljubavlju
do glasni& potkova neba.
(aginjem se nad vatrom tvog nocnog tijela
i ne volim ti samo njedra nego i jesen
to prosiplje u magli prekomorsku krv.
60.
O, ju ni kri u, djetelino mirisnog #os#ora,
s cetiri poljupca danas probi tvoja ljepota,
preprijecila je sjenu i moj e ir*
okrugao mjesec etao je po studeni.
ada, sljubavlju mojom, s ljubljenom, o
dijamanti
modroga inja, vedrino nebeska, zrcalo,
ti si se pojavila i noc se ispuni
s tvoja cetiri podruma uzdr&tala od vina.
O ustreptalo srebro ribe sjajne i ciste,
zeleni kri u, per inu blistave sjene,
krijesnico na jedinstvo neba osudena,
pocivaj u meni, sklopimo na e oci.
1a jedan trenutak spavaj s ljudskom noci.
Upali u meni svoja cetiri zvjezdana broja.
62.
ri morske ptice, tri munje, troje kare
presjeko e &ladno nebo prema !nto#agasti
i zato ostade samo uzdr&tali zrak,
sve je treperilo kao ranjena zastava.
(amoco, daj mi znak svog neprekidnog
projektila,
jedva da si put okrutni& ptica
i kucanje to nesumnjivo pred&odi
medu i glazbi, moru i rodenju.
C(amoca koju podr ava postojano lice
kao te ak cvijet ra iren bez prestanka,
sve dok ne obu&vati cistu mno inu neba.D
Ljetela su &ladna krila mora, !r&ipelaga
u susret pijesku sjeveroistocnog ;&illea.
+ noc je zatvorila svoj nebeski zasun.
66.
:raca se mjesec O ujak sa svojim skrivenim
svjetlom
i nebom se skli u beskrajne ribe,
nestalan zemaljski dim napreduje oprezno
i stvari jedna po jedna padaju u ti inu.
(recom, u toj krizi skitnicke atmos#ere
zdru ila si ivote mora i plamena,
alobno gibanje broda zime,
oblik koji je ljubav utisnula gitari.
O ljubavi, ru o to je okupa e sirene i pjena,
vatro to ple e i ulazi nevidljivim stubama
i budi krv u tunelu besanice,
da bi se zatrli valovi na nebu,
da bi more zaboravilo svoja dobra i lavove
i da bi svijet pao u tamne mre e.
67.
'ad umrem elim tvoje ruke na svojim
ocima*
elim svjetlo i ito tvoji& ljubljeni& ruku,
da me jo , jednom dirne nji&ova svje ina,
da osjetim nje nost to izmjeni moju
sudbinu.
@ocu da ivi dok te, uspavan, cekam,
&ocu da tvoje u i i dalje slu aju vjetar,
da udi e miris mora koje smo zajedno
voljeli
i da nastavi &odati pijeskom kojim smo
&odali.
@ocu da ono to volim nastavi ivjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje, rascvjetana,
da bi dostigla sve to ti ljubav moja
nareduje,
da bi sjena moja pro etala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome
pjevanju.
78.
4omisli& da cu umrijeti, osjeti& blizinu
studeni
i od svooga ivota ostavi& samo tebe*
usta ti bija&u dani i noci moje zemaljske,
a tvoja ko a republika koju mi poljupci
stvori e.
U ovome trenutku gotovo je s knjigama,
prijateljstvom i blagom zgrtanim bez
preda&a,
s prozracnom kucom koju smo skupa
sagradili*
sve prestade da postoji osim tvoji& ociju.
9er ljubav je, dok nas ivot progoni,
naprosto visoki val iznad valova,
ali jao kad smrt stigne i kucne na vrata.
Ostaje samo tvoj pogled za toliku prazninu,
samo tvoja svjetlost da se ne bude vi e,
samo ljubav tvoja da zatvori sjenu.
71.
4okrivaju nas godine kao sitna ki a,
vrijeme je beskrajno i jalovo,
pero soli dira tvoje lice
i kapi su izgrizle moju odecu*
ne razlikuju vrijeme u mojim rukama
ili let narance u tvojima*
snijegom i motikom probija ivot*
tvoj ivot koji je ivot moj.
Moj ivot koji ti dado& puni se
godinama, kao volumen nekog grozda.
:ratit ce se gro de zemlji.
! tamo dolje vrijeme ce i dalje postojati
i nadati se i padat ce ki a na pra&
eljno da izbri e i samu odsutnost.
72.
Ljubavi moja, umrem li, a ti ne umre ,
ljubavi moja, umre li, a ja ne umrem,
ne ostavimo bolu odvi e prostora*
nema ivota do ovoga koji ivimo.
4ra& u itu, pijesak u pijesku,
vrijeme, voda to luta, nejasan vjetar
odnio nas je kao plovece sjeme.
Moglo se desiti da se ne sretnemo u
vremenu.
Onu livadu na kojoj se nadosmo,
o maleni beskraju, vracamo,
ali ta ljubav, ljubavi, nije svr ena.
+ kao to nije imala rodenja,
ni smrti nema i kao duga rijeka
mijenja jedino zemlje i usne.
7$.
!ko se jednog dana tvoja njedra zaustave,
i ne to prestane teci govoreci u tvojim
ilama,
ako ti glas sa usana side i ne bude rujec,
ako ti ruke zaborave ljeteti i usnu,
Matildo, ljubavi, neka ti usne budu malo
otvorene
jer ovaj posljednji poljubac mora trajati sa
mnom,
mora ostati zauvijek nepomican na tvojim
ustima
da bi& ga tako sacuvao u svojoj smrti.
Umrijet cu ljubeci ti luda i &ladna usta,
grleci izgubljeni grozd tvoga tijela,
tra eci svjetlo tvoji& sklopljeni& ociju.
+ tako, kad zemlja primi na zagrljaj
otici cemospleteni u jednoj smtri
da bismo zauvijek ivjeli vjecnost jednog
poljupca.
7).
Umrem li nad ivi me s toliko ciste snage
da probudi bijes bljedila i studeni,
podigni s juga na jug nerazorive oci,
od sunca do sunca da zvone ti usta gitare.
1ecu da okljijevaju ni smije&, ni tvoji
koraci,
1e elim da umre moje nasljede moje
radosti,
1e kucaj o moje grudi, ja sam odsutan.
ivi u mojoj odsutnosti kao u nekoj kuci.
Odsutnost je kuca toliko velika
da ce u nju uci preko zidova
i obijesiti slike o zrak.
Odsutnost je kuca toliko prozirna
da cu te bez ivota vidjeti kako ivi
i, bude li trpjela, ljubavi, umrijet cu
ponovo.
7,.
'ao mi, ko se ljubio? ra imo
drevni pepeo spaljenoga srca
i tamo neka padaju redom na i poljupci
sve dok ne uskrsnu nenastanjeni cvijet.
Ljubimo ljubav to pojede svoj plod
i side na zemlju s licem i vla cu*
ti i ja smo svjetlost koja se nastavlja,
njen neslomljivi i osjetljivi klas.
Ljubavi koju zakopa toliko &ladna vremena,
i snijeg i proljece i zaborav i jesen,
pribli imo svjetlo jedne nove jabuke,
svje ine otvorene jednom novom ranom,
kao da drevna ljubav stupa u ti ini
po vjecnosti sa&ranjeni& usta.
70.
=azmi ljam, ovo doba u kome si me voljela
nestat ce zamijenjeno nekom drugom
modrinom
i druga ko a bit ce na istim kostima
i druge oci vidjet ce proljece.
1itko od oni& to su svezali ovaj cas,
od oni& koji su razgovarali s dimom,
ni vlade, ni trgovci, ni prolaznici,
nece i dalje plesati na svojim koncima.
1estat ce okrutni bogovi s naocarima,
dlakavi meso deri s knjigom,
lisne u i i pipipaseEros.
+ kad svijet bude tek ispran
rodit ce se u vodi druge oci
i niknut ce p enica bez suza.
72.
reba letjeti u ovom vremenu, ali kamo?
"ez krila i aviona letjeti bez sumnje*
:ec su pro li koraci bez pomoci
i nisu podigli noge putnika.
reba letjeti u svakom casu
poput orlova, mu&a i dana,
treba pobjediti oci (aturna
i podici tamo nova zvona.
(ad nisu dovoljne cipele i ulice,
sada ne slu i zemlja lutalicama,
sada je korijenje pre lo noc
i ti ce se pojaviti na drugoj zvijezdi,
sasvim sigurno privremena,
na kraju pretvorena u divlji mak.
76.
Ova rijec, ovaj papir ispisan
tisucama ruku jedne jedine ruke,
ne ostaje u tebi, ne slu i snovima,
u zemlju pada i tamo se nastavlja.
1ije va no &oce li se svjetlo ili &vala
uliti ili izliti iz pe&ara
ako su bili sna an dr&taj vina,
ako ti je usta obojila krasnica.
1e eli vi e kasni slog
ono to privlaci i povlaci &rid
moji& uspomena, uzbudena pjena
eli pisati jedino tvoje ime.
+ makar o njemu uti moja mracna ljubav
kasnije ce ga izgovoriti proljece.
77.
-oci ce drugi dani, razumjet ce se
ti ina bilja i planeta
i koliko ce se cisti& stvari desiti!
:ioline ce imati miris mjeseca!
'ru& ce tada biti kao ti to jesi*
imat ce tvoj glas, tvoje itno porijeklo
i druge ce stvari tvojim glasom govoriti*
izgubljeni konji 9eseni.
+ ako ne bude kako je sudeno
ljubav ce ispuniti velike bacve
kao da je drevni med pastira,
a ti u pra&u mog srca
Cgdje ce biti beskrajna skladi taD
ici ce i vracati se medu lubenice.
188.
U sredi tu zemlje odvojit cu
smaragde, da bi& te ugledao
i ti ce stajati poput klasja
s perom vode glasnicke.
'akav svijet! 'akav duboki per in!
'akav brod to plovi u milini!
+ ti, mo da, i ja, mo da topaz!
1ece biti vi e diobe u zvonima.
"it ce samo zrak potpuno slobodan,
jabuka no ene vjetrom,
socna knjiga u sjenici,
i tamo gdje miri u kara#ili
stvorit cemo odoru to ce se oprijeti
vjecnosti nekog pobjednickog poljupca.