Professional Documents
Culture Documents
BALTAZAR ZAPREŠIĆ
Zaprešić
I. INDIVIDUALNI ZADATAK
Mentorica: Studentica:
mr. sc. Dubravka Maras, MBA Viktorija Čakanić
UVOD........................................................................................................................................3
POČETAK I RAZVOJ EUROPSKOG INTEGRIRANJA........................................................4
SUPRANACIONALNE INSTITUCIJE NA POČETKU EUROPSKOG INTEGRIRANJA...4
VAŽNOST OSNIVAČKIH UGOVORA..................................................................................5
EUROPSKA UNIJA U POLITIČKOM I EKONOMSKOM SMISLU....................................5
TEMELJNI CILJEVI I OSNOVNE AKTIVNOSTI EU...........................................................6
ZAKLJUČAK............................................................................................................................6
LITERATURA...........................................................................................................................7
UVOD
Europsku uniju danas čini 27 zemalja i 448 milijuna stanovnika. Osnovni razlog ujedinjenja
je pozicioniranje EU-a kao ključnog svjetskog igrača stvaranjem zajedničkog EU tržišta. K
tomu, EU nastoji biti poželjno mjesto za život – posebno se brine za razvoj i primjenu
socijalnih politika, za regionalni razvoj manje razvijenih dijelova EU-a, za manjine i skupine
u nepovoljnom položaju.
3
POČETAK I RAZVOJ EUROPSKOG INTEGRIRANJA
Razvitak je započeo nakon Drugog svjetskog rata zato što mnogobrojne tadašnje sile nisu
mogle stvoriti koncept i ideju ujedinjenja te uspostavu trajnog mira i sigurnosti u svijetu.
Ekonomski motivi zasnovani su na ideji horizontalne tržišne integracije koja bi osigurala
preduvjete veće proizvodnje. To bi rezultiralo većom konkurentskom snagom i boljim
životnim standardom. Ekonomska integracija proizvest će veću ekonomsku snagu europskih
zemalja, bit će baza političke i vojne moći. To je sve trebalo otkloniti mogućnosti stvaranja
potencijalnih sukoba. Pobornici ideje o europskom ujedinjavanju organizirali su se u svibnju
1948. U Haagu (nevladin) Europski kongres na kojem je sudjelovalo oko 700 delegata iz 16
država. Predsjedao je Winston Churchill, a rasprave koje su dominirale Kongresom otvorile
su vrata ideji europskih integracija kao realističkom pravcu moguće buduće zajedničke
europske politike.
Schumanova ideja bila je pod velikim pritiskom Jeana Monneta jer je on smatrao da
ekonomska integracija treba prethoditi političkom ujedinjenju. „Belgija, Nizozemska,
Luksemburg, Italija i Njemačka prihvaćaju ponudu i nakon kratkih pregovora, pretežno
koncentriranih na pravno uobličavanje principa sadržanih u francuskom prijedlogu, u proljeće
1951. godine ovih šest država potpisuju Ugovor o Europskoj zajednici za ugljen i čelik.“
(Lojić S., Europska unija – od ideje do osnivanja, 2018, str. 217.) Velika Britanija odbila je
postati članicom zbog straha od gubljenja kontrole nad razvojem vlastite industrije. No, samo
njihovo ujedinjenje preko ove zajednice kasnije će donijeti i ostvariti sveobuhvatnu europsku
integraciju. Na temelju uspjeha Ugovora o Zajednici za ugljen i čelik šest zemalja osnivačica
širi suradnju na druga gospodarska područja. To formaliziraju potpisivanjem dvaju ugovora,
kojima se osnivaju Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku
energiju (Euratom). Ta tijela počinju postojati 1. siječnja 1958.
4
VAŽNOST OSNIVAČKIH UGOVORA
Glavni cilj Ugovora o osnivanju Zajednice za ugljen i čelik bio je stvoriti međuovisnost
između industrije ugljena i čelika tako da nijedna država više ne može mobilizirati svoje
oružane snage bez znanja ostalih. Zatim su Rimskim ugovorima osnovane Europska
ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju. Ugovor o spajanju izvršnih
tijela triju Zajednica (Europske zajednice za ugljen i čelik, Europske ekonomske zajednice i
Euratoma) potpisuje se u Bruxellesu, a na snagu stupa 1. srpnja 1967. Od tada će Europske
zajednice imati objedinjene grane upravne (Komisija) i izvršne vlasti (Vijeće). Jedinstveno
tržište pokrenuto je 1993. s „četiri slobode” kretanja: ljudi, robe, usluga i novca. Države
članice EEZ-a pregovaraju o novom ugovoru, koji je Europsko vijeće usvojilo u Maastrichtu
1992. godine. Tim je ugovorom definirana i stvorena Europska unija (EU). Amsterdamskim
ugovorom se donose nacrti reformi institucija EU-a u cilju jačanja uloge Europe u svijetu te
izdvajanja većih sredstava za zapošljavanje i prava građana. Svih 27 zemalja EU-a
potpisuje Ugovor iz Lisabona, kojim se izmjenjuju prethodni ugovori. Njime se želi povećati
demokratičnost, učinkovitost i transparentnost Europske unije, čime bi se ojačala i njezina
sposobnost da se suoči s globalnim izazovima poput klimatskih promjena, pitanja sigurnosti i
održivog razvoja.
5
TEMELJNI CILJEVI I OSNOVNE AKTIVNOSTI EU
Glavnu korist imaju svi jer doprinosi jačanju mira i stabilnosti, a to je želja današnjih i
budućih državljana Europske unije. „Danas Europska unija ima ciljeve poput: promicanja
mira, svoje vrijednosti i dobrobiti svojih građana, zajamčiti slobodu, sigurnost i pravdu bez
unutarnjih granica, boriti se protiv socijalne isključenosti i diskriminacije, promicati
znanstveni i tehnološki napredak, pojačati ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju te
solidarnost među državama članicama, poštovati bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost i
slično.“ (Mešin, 2020.)
ZAKLJUČAK
Iako je put svih članica bio trnovit i dugotrajan opet je zamišljena vizija uspjela i ostvarena.
Stvaranje europskog zajedništva rezultat je slobodne volje i naroda koji su odlučili ujediniti
se u cilju osiguranja mira i pravednosti. Korijeni ujedinjena Europe su duboki, usprkos
neslaganjima i ratovima, svijest o zajedničkom interesu postupno se razvijala. Europska
zajednica sa šest država članica je u svom početku uspjela danas doći na ljestvicu najjače
supranacionalne Zajednice sa dvadeset i sedam članica.
6
LITERATURA