Sveučilište u Zagrebu

Ekonomski fakultet

Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij

Provedba projekta financiranog iz EU fondova

Seminarski rad

Student:

JMBAG studenta:

Mentor:

Zagreb, rujan 2022.

Sadržaj:
1. UVOD..................................................................................................................................1
2. SVRHA I POVIJEST EUROPSKIH SOCIJALNIH FONDOVA......................................2
2.1 Povijest europskih socijalnih fondova..........................................................................2
2.2 Svrha europskih socijalnih fondova.............................................................................3
3. OBRAZOVANJE UNUTAR EU........................................................................................4
3.1 Pristup obrazovanju Latvije.........................................................................................4
4. PROJEKTI FINANCIRANI IZ EUROPSKIH SOCIJALNIH FONDOVA.......................6
4.1 Latvija – politika cijeloživotnog učenja.......................................................................6
4.2 Erasmus +.....................................................................................................................7
4.3 Leonardo da Vinci program – strukovno obrazovanje.................................................8
5. ZAKLJUČAK......................................................................................................................9
6. POPIS LITERATURE.......................................................................................................10
1. UVOD

Dugotrajna gospodarska kriza i velike strukturne promjene proizašle iz ubrzanog tempa

globalizacije teško su pogodile Europu i njezine ljude. Kao rezultat toga, znatni dijelovi
europskog stanovništva živi pod teški, teškim uvjetima. Uspješno odgovoriti na trenutnu
situaciju i buduće izazove, robusne, ali inovativne inicijative moraju se osmisliti i
implementirati u društvenoj sferi. Dok europske društvene politike i modeli ponos su
europskog kontinenta i građani ih i dalje toplo prihvaćaju, ogroman pritisak nedavne krize i
novi zahtjevi 21. stoljeća impliciraju da je potrebno proširiti se i modernizirati.

Društvena infrastruktura je daleko od toga da bude konačno i najbolje rješenje za sadašnje i

buduće izazove, ali je svakako ključni instrument za stvaranje uključivog rasta i za jačanje
europske društvene baze. Cilj je ubrzati otvaranje novih radnih mjesta, poboljšati dobrobit,
zdravlje i vještine ljudi te stvoriti pristupačno i energetski učinkovito stanovanje. Konačni cilj
je učiniti Europu konkurentnijom i produktivnijom dok poboljšava živote svih, kroz sve
generacije.

Dok se društvena infrastruktura općenito gradi i održava, postojeći jaz implicira da ni

nacionalna ni podnacionalna tijela nemaju potrebna sredstva. Iako je potrebno poštivati
načelo supsidijarnosti, ulaganje u društvenu infrastrukturu treba imati kontinentalnu
dimenziju i potrebno je planirati ju dugoročno. Iako će opseg potrebnih ulaganja u društvenu
infrastrukturu vjerojatno biti jedno od najvećih ulaganja u društveno područje ikada poduzeto
u europskoj povijesti. Samo kataliziranjem ogromnih financijskih resursa na inovativne
načine, Europa može održati svoje globalno vodstvo u dobrobiti.

Posljednjih godina strukovne škole unutar Republike Hrvatske imale su priliku sudjelovati u
projektima koje financira Europska unija, kao stručnjaci, primatelji potpore ili sudionici koji
razvijaju svoje vještine. U tim su projektima učitelji naučili kako stalno razvijati i
poboljšavati kvalitetu obrazovne ponude.

Svrha projekata financiranih iz programa CARDS i IPA je priprema sustava strukovnog

obrazovanja. Obrazovanje i osposobljavanje za aktivno sudjelovanje kroz koje obrazovni
sustav priprema pripravnika za tržište rada. Kako bi mogle koristiti ta sredstva, strukovne
škole s njima surađuju. U ovom će se seminaru objasniti povijest ESF-a te njegova glavna
obilježja koja se odnose na obrazovni sustav i pripremu projekata u strukovnim školama
zajedno sa nekima od projekata.

2
2. SVRHA I POVIJEST EUROPSKIH SOCIJALNIH
FONDOVA
ESF strukturni je fond uspostavljen za rješavanje nejednakosti u životnom standardu između
država članica EU, a time i gospodarsko promicanje i socijalna složnost. Sredstva iz ESF-a su
služila kao nadoknada za izgubljena radna mjesta, a oni su dodatno osposobljavali radnike
koji su ostali bez posla. Osim toga, ESF je pomogao radnicima koji su napustili svoje
domove u potrazi za poslom.

2.1 Povijest europskih socijalnih fondova

Prve inicijative za stvaranje ESF-a započele su 1951. kada su Francuska, Njemačka, Italija,
Belgija, Nizozemska i Luksemburg potpisale Pariški ugovor o uspostavi Europske zajednice
za ugljen i čelik. Fond je osnovan kao jedan od ishoda Pariškog sporazuma za
prekvalifikaciju i premještaj radnika, koji je bio preteča ESF-a. 1957 Rimskim ugovorom je
osnovana Europska ekonomska zajednica, a s njom i ESF, čija je svrha bila povećati
mogućnosti zapošljavanja u zajednici i proširiti profesionalne i geografske mogućnosti radne
snage.

U 1950-im i 1960-im godinama europsko se gospodarstvo ubrzano razvijalo. Nezaposlenost

se stoga smatrala iznimnom i rijetkom pojavom. Ipak je Italija bila teško pogođena
nezaposlenošću. Između 1955. i 1971. 9 milijuna talijanskih radnika emigrirali su u sjevernu
Italiju ili susjedne zemlje u potrazi za poslom. Italija je uglavnom koristila sredstva ESF-a
namijenjena prekvalifikaciji ili transferima radne snage. S druge strane, Njemačka je koristila
sredstva iz fonda za dodatno osposobljavanje radnika ozlijeđenih na radu. U ovom trenutku
su se tražena sredstva iz ESF-a morala uskladiti s nacionalnim fondovima i sredstva su u
potpunosti iskorištena zbog projekata kojima upravljaju institucije javnog sektora. Privatni
sektor nije mogao koristiti sredstava iz fonda.

Godine 1971. ESF je reformiran. Promocija je usmjerena na određene ciljne skupine, a

povećan je i ukupni proračun fonda. Europski fond za regionalni razvoj osnovan je 1975.
godine. Njihove aktivnosti usmjerene su na razvoj infrastrukture u manje razvijenim
regijama, dok je svrha ESF-a prvenstveno bila razvijanje novih vještina stanovnika Europe.
Ta su dva fonda bila poznata pod zajedničkim nazivom "Strukturni fondovi".

Krajem 1970-ih značajno je porasla nezaposlenost mladih i pronalazak njezinog rješenja

jedan je od prioriteta ESF-a. Kao odgovor na rastuću nezaposlenost, Europska unija usvojila
je strategiju za zapošljavanje 1994. godine potpisivanjem ugovora iz Amsterdama 1997. Dali
su okvir za razvoj, zajedničke smjernice i strategije za zapošljavanje. Fokus ESF-a pomaknuo
se s nezaposlenosti na zapošljavanje i što je još važnije, na razvoj vještina koje radnicima
omogućuju napredak na radnom mjestu. Osnove aktivnosti ESF-a su obuka, otvaranje radnih
mjesta, savjetovanje i zapošljavanje.

3
Godine 2000. EU je usvojila Lisabonsku strategiju koja je imala za cilj učiniti Europsku
Uniju najnaprednijim svjetskim gospodarstvom temeljeno na znanju do 2010. godine. Jedan
od lisabonskih prioriteta je bio povećanje ukupne stope zaposlenosti na 70% i stope
zaposlenosti žena na preko 60%. Kao rezultat, definiran je još jedan cilj: povećanje stope
zaposlenosti starijih osoba na 50%.

2.2 Svrha europskih socijalnih fondova

EU vidi socijalnu uključenost kao proces koji osigurava da oni koji su u riziku od siromaštva
i socijalne isključenost dobe prilike i resurse potrebne za potpuno sudjelovanje u
gospodarskom, društvenom i kulturnom životu te uživaju u životnom standardu i blagostanju
koji se smatra normalnim u društvu u kojem žive. Socijalna uključenost također osigurava da
ranjive skupine i osobe imaju veće sudjelovanje u donošenju odluka koje utječu na njihove
živote i koje spadaju u njihova temeljna prava.

Središnje mjesto u borbi protiv korijena i učinaka socijalne isključenosti je borba protiv
siromaštva. Europska komisija istaknula je nužnost borbe protiv siromaštva i socijalne
isključenosti u obnovljenoj socijalnoj agendi u strategiji Europa 2020. koja je pokrenuta
2010. Jedan od glavnih cilj strategije je smanjiti za 25% Europljana koji žive ispod
nacionalne granice siromaštva i izvući najmanje 20 milijuna ljudi iz rizika od siromaštva i
isključenosti do 2020.

Vjeran svojoj misiji smanjenja razlika u prosperitetu i životnom standardu diljem članica EU,
Europski socijalni fond je široko podupirao aktivnosti usmjerene na jačanje socijalne
kohezije, smanjenje siromaštva i promicanje uključivog tržišta rada u EU.

4
3. OBRAZOVANJE UNUTAR EU

Tradicionalna uloga obrazovanja temeljila se na prenošenju znanja, dok je današnje prilike

naglašavaju razvoj individualnih vještina i osobne kompetencije. Koncept cjeloživotnog
učenja temelji se na ideji osposobljavanja i podrške da pojedinci "nauče kako učiti".

Obrazovanje i cjeloživotno učenje imaju važnu ulogu u gospodarskom i društvenom uspjehu.

Ciljevi i provedba politike zapošljavanja u zemljama članicama služe razvoju i provedbi
strategija obrazovanja, osposobljavanja i cjeloživotnog učenja. Uloga Europske unije je da
podupire poboljšanje nacionalnih sustava kroz komplementarne sustave i omogućiti razmjenu
najboljih praksi i međusobno učenje. Jedna od ambasada u Lisabonu koristi strategije
povezane s potrebom razvoja i provedbe održivih strategija cjeloživotnog učenja. Osim toga,
snažno je naglašena u strategiji, zajedno s općim i visokim obrazovanjem, uloga strukovnog
osposobljavanja. Suradnja u razvoju obrazovnih politika je pridonijela nacionalnim
reformama cjeloživotnog učenja i kvalifikaciji sustava, modernizaciji visokog obrazovanja i
razvoju europskih alata za priznavanje kvalifikacija, te promicanje kvalitete i mobilnosti u
obrazovanju.

Jedan od najvažnijih instrumenata za postizanje ovih ciljeva na razini EU je Europsko

socijalni fond. Svrha fonda je poduprijeti i nadopuniti aktivnosti zemalja članica
promicanjem i poboljšanjem obuke, obrazovanja i savjetovanja kao dijela cjeloživotnih
politika. Učenje koje olakšava integraciju na tržište rada i održava zaposlenost radne snage.

Prioriteti ESF-a za razvoj ljudskih potencijala u razdoblju 2007.-2013. uključuju sve

aktivnosti vezane uz obrazovanje i osposobljavanje. Svrha nije samo unaprijediti kvalitetu i
dostupnost obrazovanja kako bi se poboljšala zapošljivost i promicanje obuke kao
cjeloživotnog procesa koji pomaže radnicima da zadrže svoja radna mjesta.1

Europska komisija predložila je korištenje sredstava iz Europskog socijalnog fonda za

program u razdoblju 2014.-2020. u iznosu od najmanje 84 milijarde eura. Naziv "Ulaganje
danas za rast sutra". je prijedlog Komisije za proračun Europske unije. ESF će i dalje imati
ulogu u borbi protiv nezaposlenosti i siromaštva, uglavnom kroz jačanje i razvoj vještina.
Sporazumi sa svim zemljama članicama osigurat će da prioriteti strategije Europa 2020.
postanu jasni. Prijedlog proračuna ESF-a jest da od 84 milijarde eura predstavlja 25%
sredstava za provedbu kohezijske politike i preko 8% ukupnog proračuna EU.

3.1 Pristup obrazovanju Latvije

Želja za učenjem i usavršavanjem znanja i kompetencija također je dio latvijske tradicije.
Popularna latvijska poslovica 'Živi i uči' znači: što duže živimo, što više učimo, postajemo
iskusniji. U Europi je pojam cjeloživotno učenje postao jedna od ključnih prekretnica uspjeha
već 2000. godine usvajanjem „Memoranduma o cjeloživotnom učenju” (2000.). U Latviji je
termin cjeloživotno učenje relativno nov. Koncept cjeloživotnog učenja postao je aktualan
1
https://udruge.gov.hr/

5
nakon što je Latvija ponovno stekla neovisnost 1991. i pridružila se Europskoj uniji (EU)
2004.

Sveobuhvatne rasprave o cjeloživotnom učenju započele su u Latviji 2005. U okviru

nacionalnog programa provedeno je sedam projekata: jedan na nacionalnoj razini i šest na
regionalnoj razini. Na nacionalnoj razini; Nacionalna strategija cjeloživotnog učenja i
program njezine provedbe. Na regionalnoj razini doneseni su akcijski planovi za razvoj
cjeloživotnog učenja u svakoj regiji u zemlji. Od tada je ta strategija postala glavni dokument
planiranja nacionalne politike cjeloživotnog učenja u Latviji.

6
4. PROJEKTI FINANCIRANI IZ EUROPSKIH
SOCIJALNIH FONDOVA

Učenje nije ograničeno na jednu, specifičnu fazu u životu, onu na godine u školi, već se
također događa u različitim kontekstima, tijekom života. Svojim strateškim okvirom za
europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju, Europska unija poduprla je koncept
cjeloživotnog učenja koordinirajući suradnju između država članica u osposobljavanju te
formalnom, neformalnom i informalnom obrazovanju.

4.1 Latvija – politika cijeloživotnog učenja

Politika cjeloživotnog učenja temelji se na ideji da osobni rast i samorazvoj pojedinaca treba
promicati u svakom životnom razdoblju i u svim sferama života kako bi mogli njegovati
inicijativu i sposobnost prilagodbe. To bi trebalo pomoći u promicanju društvene integracije,
zapošljavanja i aktivnog građanskog sudjelovanja. U osnovnim smjernicama cjeloživotnog
učenja, naglasak je stavljen na obrazovanje odraslih, koje čini najslabiju točku pružanja
obrazovanja u Latviji jer nije jasno prikazano u zakonodavstvu. Na promjenjivom tržištu rada
i s pojavom novih tehnologija, neformalno obrazovanje igra važnu ulogu u osiguravanju
razvoja odgovarajućih novih znanja, vještina i kompetencija za poslodavce, zaposlenike i
pojedince.

Cjeloživotno učenje temelji se na unutarnjoj potrebi osobe ili na vanjskim čimbenicima koji
čine nužnim stjecanje i usavršavanje znanja, vještina i kompetencija. Cjeloživotno učenje
ključni je čimbenik kako u smanjenju razlika među regijama i stvaranju uravnoteženog
kulturnog okruženja, tako iu poboljšanju kvalitete života i promicanju društvene integracije.

Politika definira pet osnovnih načela cjeloživotnog učenja:2

 Podijeljena odgovornost: odgovornost za osiguranje cjeloživotnog obrazovanja dijele

država, jedinice lokalne samouprave, pravne osobe (privatni poduzetnici, društvene
organizacije) i građani
 Učinkovitost: učinkovito korištenje resursa kako bi se postigli ciljevi politika
cjeloživotnog učenja
 Sinergija politika područja: u provedbi svake politike područja razmatraju se stvarne i
buduće potrebe građana za cjeloživotnim učenjem kako bi se poboljšala kvaliteta
života
 Dostupnost: odgovornost državnih i lokalnih vlasti da obrazovanje učine dostupnim
svim građanima tijekom cijelog života bez obzira na dob, spol, prethodno
obrazovanje, mjesto gdje žive, etničku pripadnost, društveni status, razinu prihoda ili
invaliditet
 Razumijevanje društva: osigurati da ljudi razumiju vrijednost cjeloživotnog učenja

2
https://uil.unesco.org/

7
  Jednakost: pružanje obrazovanja prilagođenog potrebama i sposobnostima stanovnika
tijekom njihovih života

4.2 Erasmus +
Erasmus+ je program Europske unije u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i
sporta za razdoblje 2021.-2027. Obrazovanje, osposobljavanje, mladi i sport ključna su
područja koja podržavaju građane u njihovom osobnom i profesionalnom razvoju.
Visokokvalitetno, uključivo obrazovanje i osposobljavanje, kao i informalno i neformalno
učenje, u konačnici osposobljava mlade ljude i sudionike svih dobi s kvalifikacijama i
vještinama potrebnim za njihovo smisleno sudjelovanje u demokratskom društvu,
međukulturalno razumijevanje i uspješnu tranziciju na tržištu rada. Gradeći na uspjehu
programa u razdoblju 2014.-2020., Erasmus+ pojačava svoje napore u povećanju mogućnosti
koje se nude većem broju sudionika i većem broju organizacija, usredotočujući se na njegov
kvalitativni učinak, zelenija i digitalno prilagođena društva.3

Europski građani trebaju biti bolje opremljeni znanjem, vještinama i kompetencijama

potrebnim zbog mijenja društva koje je sve mobilnije, multikulturalno i digitalno.
Provođenje vremena u drugoj zemlji radi studiranj bi trebao postati standard, a mogućnost
učenja još dva jezika uz jedan materinski jezik treba ponuditi svima. Program je ključna
komponenta koja podupire ciljeve Europske obrazovne politike, Akcijski plan za digitalno
obrazovanje 2021.-2027., Strategiju Europske unije za mlade i Plan rada Europske unije za
sport (2021.-24.).

Opći cilj Programa je podržati, kroz cjeloživotno učenje, obrazovne, profesionalne i osobni
razvoj ljudi u obrazovanju, osposobljavanju, mladima i sportu, u Europi i izvan nje, čime se
doprinosi održivi rast, kvalitetna radna mjesta i socijalna kohezija, za poticanje inovacija i za
jačanje europskog identiteta i aktivno građanstvo. Kao takav, Program će biti ključni
instrument za izgradnju Europskog obrazovnog prostora. Podržavanje provedbe europske
strateške suradnje u području obrazovanja i osposobljavanja, sa svojim temeljnim sektorskim
agendama.

Program ima sljedeće specifične ciljeve:

 promicati obrazovnu mobilnost pojedinaca i skupina, kao i suradnju, kvalitetu, uključenost i

jednakost, izvrsnost, kreativnost i inovativnost na razini organizacija i politika u području
obrazovanja i trening;
 promicati neformalnu i informalnu obrazovnu mobilnost i aktivno sudjelovanje među
mladima, kao i suradnja, kvaliteta, uključenost, kreativnost i inovativnost na razini
organizacija i politika u području mladih;
 promicati obrazovnu mobilnost sportskog osoblja, kao i suradnju, kvalitetu, uključenost,
kreativnost i inovativnost u razini sportskih organizacija i sportske politike.

3
https://erasmus-plus.ec.europa.eu/

8
4.3 Leonardo da Vinci program – strukovno obrazovanje
Poboljšanje kreativnosti i inovativnosti istaknuto je kao prioritet do 2020. Europa mora
ojačati svoje kapacitete kako bi učinkovito odgovorila na globalni izazovi na putu prema
visoko razvijenom društvu znanja: inovativni kapacitet usko je povezan s kreativnošću kao
osobnim atributom. Stoga kreativnost i inovativnost često su ključevi uspjeha društva,
osobito pri osmišljavanju projekata i politika za budućnost.

U okviru Programa za cjeloživotno učenje – krovnog programa za Europsku suradnju u

obrazovanju i osposobljavanju od 2007. do 2013. Sektorski program Leonardo da Vinci
politički je alat koji daje poticaj raznolikosti sustava strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja u Europi. Podržavanje razmjene ljudi, razvoj i prijenos inovacija kao
transnacionalne sektorske mreže u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju potiče
prelijevanje na nacionalni strukovni sustavi i sektori. Dobar dio tih projekata je pomogao
dovesti do konvergencije između zemalja sudionica u politici prakse. Pojavila su se nova
rješenja, a inovacije su usvojene kroz različite pristupe, međusobno obogaćivanje i
kreativnost različitih europskih partnera.

Tijekom 14 godina postojanja i s prosjekom od 250 multilateralnih projekata godišnje,

program Leonardo da Vinci je uspješno razvio zalihu inovativnih praksi i procedura za
strukovno obrazovanje i osposobljavanje u Europi. Projekti su istražili nove pristupe u
području kao što su obuka, instrumenti transparentnosti, usmjeravanje i savjetovanje, e-
učenje i nastavnici. Od 2000. do 2006. oko 10 000 organizacija sudjelovao u gotovo 2000
multilateralnih projekata financiranih od strane projekta. Ove suradnje na lokalnoj razini
imale su opipljiv utjecaj na kvalitetu i transparentnost. Sustavi strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja u različitim zemljama i konačna evaluacija faze programa 2000.–2006. to je
uglavnom potvrdio.

Sada, cilj takozvanog prijenosa inovacija projekata je kapitalizirati iskustvo stečeno u dobroj
praksi iz prethodnog programskog razdoblja, prilagoditi te ga prenijeti u nove geografske
regije ili nove gospodarske sektore.4

4
https://movingproject.eu/

9
5. ZAKLJUČAK

Ulaganje u obrazovanje rezultat je izbora na društvenoj, državnoj i individualnoj razini, često

praćeno odricanjem od nečega, izborom koji donosi oportunitetni trošak. Zainteresiranost
sveučilišnih nastavnika za kontinuirano obrazovanje pokazuje da postoji svijest o potrebi
nastavnika da se suoči s promjenama, složenim i novim situacijama koje se mogu dogoditi.
Programi nastoje promicati jednake mogućnosti i pristup, uključivanje, raznolikost i
pravednost u svim svojim aktivnostima.

Organizacije i sami sudionici s manje mogućnosti u središtu su ovih ciljeva. Programi im

stavljaju mehanizme i resurse na raspolaganje. Prilikom izrade svojih projekata i aktivnosti,
organizacije bi trebale imati uključiv pristup, čineći ih dostupnima raznolikom rasponu
sudionika.

Pristup podrške nacionalnih agencija ima za cilj voditi korisnike programa kroz sve faze, od
prvog kontakta s programom preko procesa prijave do realizacije projekta i finalne
evaluacije. Ovo načelo nije u suprotnosti s pravednošću i transparentnošću postupaka
odabira, radije, temelji se na ideji da je za jamčenje jednakih mogućnosti za sve potrebno dati
više pomoći nekim ciljnim skupinama programa kroz prilagođene sustave savjetovanja,
praćenja i podučavanja njihovim potrebama.

U inovativnoj Europi nema mjesta za staromodni koncept radnika koji stječu vještine samo
do određene faze života, dok ostatak obavlja isti posao njihovih odraslih života. Programi
cjeloživotnog učenja, imaju za cilj prevladavanje društvenih i ekonomskih prepreka za
prekvalifikaciju radne snage kako bi se mogla suočiti s dolazećim izazovima. Više nego
ikada, uloga projekata financiranih od strane europskih socijalnih fondova je potaknuti i
potaknuti poduzetništvo i inovativnost među Europljanima, kako bi postali fleksibilniji na
tržištu rada.

10
6. POPIS LITERATURE

KNJIGE:

1. Beynon, M., (2007). Lifelong Learning, Empirical Modelling and the Promises of
Constructivism. Journal of computers

2. Elton, M. (2007). The Social Problems of an Industrial Civilization

3. Lassnigg, L., (2011). Contradictions in adult education structures and policies in Austria:
their interrelation with the professional development of educators. European Journal for
Research on the Education and Learning of Adults

4. Melek, D., (2009). Implications of lifelong learning on educational institution

5. Leonhard den Hertog (2016.) Mapping the funding for EU external migration policy

INTERNET IZVORI :

-https://erasmus-plus.ec.europa.eu/
-
https://movingproject.eu/

- https://uil.unesco.org/

- https://udruge.gov.hr/

-cordis.europa.e

-https://www.safu.hr/

11
12