Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet

Predškolski odgoj i obrazovanje

Sociologija odgoja i obrazovanja

Dr.sc Midhat Ćaušević,doc

Ass. Midheta Mumić

OBRAZOVANJE I DRUŠTVENE PROMJENE

Tuzla.juni.2022 Ćosić Biba

UVOD....................................................................................................................................................1
1.POJAM OBRAZOVANJA.................................................................................................................2
2.SAVREMENO OBRAZOVANJE......................................................................................................3
3.OBRAZOVANJE I DOBRO DRUŠTVO...........................................................................................4
4. DRUŠTVENE PROMJENE...............................................................................................................6
UVOD

Govoriti o odgoju i obrazovanju znači promatrati ih u kontekstu društva a njihove promjene u

kontekstu društvenih promjena. Pod društvenim kontekstom podrazumijevamo obilježja društva kao
što su: socijalna struktura društva (sistema), brzina društvenih promjena, raspolaganja društvenom
moći, sustav vrijednosti, modernizacija škole, globalni društveni kontekst itd. i njihov utjecaj na
obrazovne promjene. Odnos društva i obrazovanja nije politički problem, iako se tako prezentira kao
pitanje obrazovnih reformi, nego je u biti sociokulturni problem kao problem razvoja društva. To znači
da se ciljevi promjena u obrazovanju definiraju u kontekstu ciljeva društva. Za promjene u
obrazovanju važno je utvrditi društvena očekivanja utjecaja obrazovanja na društvo kao i na mlade. U
predmodernim društvima glavni cilj odgoja i obrazovanja bio je uklapanje mlade populacije u društvo
i prilagođavanje društvu. Dakle, kulturna reprodukcija samoga društva. Kao društva s niskim i sporim
stupnjem promjena imala su i niske (skromne) zahtjeve za promjenama (reformiranjem obrazovanja).
Moderno društvo, pogotovo ono na današnjem stupnju razvoja, proživljava brze promjene i zahtijeva
obrazovanja koje će više ubrzati društvene promjene, poglavito one koje omogućavaju brži razvoj u
društvu i društva u cjelini te osposobiti generacije za aktivnu ulogu u društvu. Ako društvo shvaćamo
kao stalnu promjenu socijalnih odnosa i struktura, onda su i obrazovne promjene (reforme)
permanentno društvena potreba.
1.POJAM OBRAZOVANJA

U najširem smislu obrazovanje se shvaća kao proces kojim se znanje, navike, običaji i vrijednosti
društva prenose na sljedeće generacije. Obrazovanje potječe od latinskog educere što znači 'izdvojiti',
'izdvojiti', a obrazovanje što znači 'oblikovati', 'poučavati'.

U tehničkom smislu obrazovanje je sustavni proces razvoja fizičkih, intelektualnih i moralnih

sposobnosti čovjeka kako bi se što bolje integrirale u društvo ili u vlastitu skupinu. Odnosno, to je
učenje za život

Savremeno društvo jeste društvo znanja, pa su, stoga, znanje i kompetencije osnovne pretpostavke
njegovog razvoja. Oni omogućuju pojedincima da se aktivno uključe u društvo – preuzmu radne i
druge društvene uloge. Ovo podrazumijeva neprestano učenje i usavršavanje (usvajanje i sposobnost
primjene novih znanja, vrijednosti). Pojedinci čvrsto integrisani u društvo, „opremljeni“ novim
znanjima i vještinama predstavljaju vrijedan ljudski resurs. Oni doprinose razvoju društva u cjelini
poboljšanje materijalnog položaja i kvaliteta života, razvoj i unapređenje ljudskih potreba. Zato je
neophodno da se u svim društvima znanje i obrazovanje prepoznaju kao bitne poluge razvoja, te da se
za njih izdvaja značajan dio javnih sredstava, da se ostvari prisna povezanost obrazovnih institucija,
naročito, visokoobrazovnih s tržištem rada, i saradnja različitih društvenih subjekata (obrazovne
institucije, privredni subjekti, socijalni partneri i sl.).

2.SAVREMENO OBRAZOVANJE

Savremeno obrazovanje ne podrazumijeva samo funkcionalnu pismenost i enciklopedijsko znanje,

socijalizaciju, već i razvoj kreativnih potencijala pojedinaca, njihovih sposobnosti i ambicija, sticanje
praktičnih i primjenjivih znanja.

Međutim, važno je napomenuti da je tehnologija alat, a ne ishod učenja.

Znanje se nalazi u svim segmentima savremenog društva, jer rad i poslovne aktivnosti u ovom društvu
zahtijevaju obrazovane i kompletne osobe. Tako se kroz proces obrazovanja pojedinci osposobljavaju
za profesionalne i druge uloge i samim tim se dešavaju određene društvene promjene, koje vode prema
sigurnoj i boljoj budućnosti. Nauka i nove tehnologije imaju uticaj na sve sfere savremenog društva.
U njegovom razvoju, glavnu ulogu imaju istraživački centri, laboratorije, eksperimentalni i
simulatorski centri. Potiskuje se klasična radnička klasa i niz drugih zastarjelih profesija i zanimanja,

1
a pojavljuju se stručnjaci, naučnici, eksperti i sl. U savremenoj društvenoj strukturi (u ekonomskoj,
naučno-tehnološkoj i klasnoj) došlo je do promjena zahvaljujući razvoju novih tehnologija. Povećava
se udio intelektualnog rada u razvijenim ekonomijama, tako da osnovni kriterijum klasne podjele nije
više proizvodni rad (neposredni utrošak fizičke radne snage). Blagostanje povećavaju inovacije, a ne
kapital sam po sebi. One ne mijenjaju društvo samo u oblasti ekonomije nego i daleko izvan nje. Ono
što je dovelo do ekonomskog rasta u razvijenom dijelu svijeta jeste „proces učenja koji nastaje tamo
gde se susreću inovacije, ekonomija obima i sinergijski efekti/efekti klastera“.

Ulaganje u obrazovanje/obrazovane ljude kao važan resurs (pokretač i osnov razvoja) društva, jeste
dio politike svih razvijenih zemalja. Ljudi sa svojim intelektualnim i kreativnim potencijalima
predstavljaju stratešku osnovu razvoja društva, jer oni su nosioci ideja, znanja i informacija. Sve
razvijene zemlje i one koje streme prema tome, uočile su važnost znanja i njegove primjene u pogledu
razvoja i prevazilaženja kriza. Ulaganje u nauku, istraživanje i obrazovanje treba shvatiti kao
investiciju, jer oni nesumnjivodoprinose razvoju društva u cjelini i doprinose boljim društvenim
promjenama, pogotovo sada, kada je obrazovanje u krizi od mehaničkog učenja. U većini razvijenih
zemalja na znanju zasnovane industrije (visoka tehnologija, obrazovanje i osposobljavanje,
istraživanje i razvoj, finansijski i investicioni sektor) imale su značajan udio u rezultatima poslovanja.
Razvijene zemlje ulažu značajna sredstva u ekonomiju znanja, tj. u javno obrazovanje, u istraživanje,
u razvoj, u razvijanje kompjuterskih softvera. Njihov primjer treba da slijede manje razvijene zemlje,
kako bi što prije ostvarile zadovoljavajući nivO razvoja (ekonomija, socijalni odnosi, kultura).

2
3.OBRAZOVANJE I DOBRO DRUŠTVO

Obrazovanje je složen društveni fenomen, a ne prirodni fenomen. Tekovina društva postala je njegova
determinanta, uslov njegovog opstanka i progresa. Obrazovanje je osnova društvenog razvitka to znači
da njegovo stagniranje može kočiti progres društva.

Multidimenzionalnost obrazovanja i uzajamnu povezanost obrazovanja i društva prikazat će se ovdje

kroz nekoliko hipoteza:

1. obrazovanjem osmišljavamo i vrednujemo svoju egzistenciju;

2. osobnost, društvo i obrazovanje u dijalektičkom su odnosu;

3. obrazovanje razvija ljudske potencijale;

4. funkcijoniranje, razvoj i kvaliteta civilizacije zavise od obrazovanja;

5. obrazovanjem se preraspodjeljuju znanje, kultura i moć.

Pojmovi obrazovanje i dorbo društvo se danas često koriste. Čvrsta veza između ova dva pojma
poptpuno je razumljiva, jer razgovor o obrazovanju uvijek podrazumijeva odgovor na pitanje u
kakvom društvu možemo živjeti. Transformacija i promjene u obrazovanju uvijek zrcale promjene
društva jer obrazovanje nije samo dio druš-tva, nego je ono pokretač razvoja i promjene društva.

Obrazovanje povećava sposobnost pojedinca i društva, odnosno služi obogaćivanju života i uživanju u
njemu. Nezamjenjiva društvena funkcija obrazovanja jest da omogući demokraciju, što znači
kvalitetniju suradnju među ljudima i narodima. Istinska demokracija nije moguća bez obrazovanih
građana. Puno je lakše upravljati neobrazovanim građanima kojima je strano mišljenje i postavljanje
pitanja zašto. Zbog toga su totalitarni i nedemokratski sustavi sve činili da se građani ne obrazuju,
odnosno da unutar svoje logike razvijaju obrazovanje samo za elitu koja upravlja, odnosno da
građanima omoguće ideologizirano i sadržajno neslobodno obrazovanje koje je u funkciji apologije
vladajućeg sustava. Važan kriterij dobrog društva je upravo njegova sposobnost da fi nancira i razvije
javni sustav obrazovanja za sve svoje građane, odnosno da se izbori protiv najgoreg oblika
diskriminacije a to je diskriminacija u šansama za obrazovanje koje čine temelj za napredak pojedinca
i društva.

Savremeno društvo stoji pred velikim izazovom da se odupre ideji elitizma i nepravde, da se odupre
ideji pretvaranja znanja u element funkcije proizvodnje i tržišne razmjene odnosno da se izbori za
znanje kao faktor razvoja ali i širenja ljudske slobode u najširem smislu. To je ujedno put koji vodi
razvoju demokracije i razvoju dobrog društva.

3
DA LI OBRAZOVANJE MOŽE BITI ŠANSA/PRILIKA DA SE RAZVIJE POJEDINAC ILI
DRUŠTVO ?

Čovjek se obrazuje za raznorodne uloge u društvu a, u suvremenoj civilizaciji, posebno za zanimanja

kao osnovni izvor zarade kao bitne osnove vlastite egzistencije. Osobnost, društvo i obrazovanje su
međuzavisni i uslovljeni i nalaze se u dijalektičkom odnosu: bez konkretnih pojedinaca društvo je
samo fikcija, ono ne bi moglo postojati; bez obrazovanja društvo bi u kratko vrijeme doživjelo potpuni
kolaps; osobnost bez društva ne bi imala ljudske dimenzije, a bez obrazovanja bi ostala necivilizirana.
Jer obrazovanje razvija ljudske kapacitete kao što su ljudskost, empatija, altruizam, susretljivost,
komunikativnost, kao i profesionalne i druge kompetencije. Bez ovih svojstava osobnosti savremene
kulturne civilizacije ne bi mogle opstat, tj. ne bi imale nikakav posebni identitet prepoznavanja.

Kao što kaže Sigmud Freud i mnogi znanstvenici, sistem vrijednosti u današnjim uslovima je
poremećen, da čovjek gubi vezu sa prirodom, ali i s društvom. Ostaje osamljen i otuđen. Milioni ljudi
žive u „kavezima“ koje nazivamo stanovima, izlaze van samo ako moraju, izbjegavajući socijalne
odnose, a vezu sa svijetom i civilizacijom ostvaruju preko medija: televizije, telefona, interneta.
Izolirani i osamljeni pojedinci čine društvo razmrvljenim. Unutar tog okvira stvarnosti obrazovanje se
pojavljuje kao spas, jer škola nudi sigurnu društvenu dimenziju unutar koje se uči i u kojoj se
verifciraju ostvarene kompetencije. A sociologija obrazovanja ima zadaću da analizira te odnose.
Obrazovanjem se preraspodjeljuje znanje, kultura i moć u suvremenoj civilizaciji.

4
4. DRUŠTVENE PROMJENE

Društvene promjene veoma su važan kontekst obrazovnih promjena. Promjene se zbivaju sve brže pa i
zahtjevi za obrazovnim promjenama. U tradicionalnom društvu brzina nije bila poželjna i prakticirana
društvena kategorija. Društvo je živjelo u skladu s ritmom prirode. Danas društvo nastoji promjene
učiniti sve bržim. Štoviše, brzina je postala gotovo imperativna kategorija. Brzina društvenih
promjena, uključujući čitav način života, tolika je da se ni današnja sva znanja ne mogu lako aplicirati
u gospodarstvu. Osim toga, za primjenu novih vrhunskih znanja potrebna je snažna infrastruktura,
prije svega ekonomska i financijska podloga. Jednako tako vrijedi i dostupnost novih znanja iz
znanstvenih centara široj regionalnoj i globalnoj periferiji. Znanje kao opće dobro, postalo je roba na
tržištu a znanstvenici proizvođači te robe, dakle inicijatori dodatnoga profita. Društvene su promjene,
sa stajališta obrazovanja, zadnjih tridesetak godina dobile u najboljoj mogućoj mjeri zajednički
nazivnik u sintagmi "kriza obrazovanja“.

Kriza obrazovanja od sredine šezdesetih godina varirana je u gotovo svim mogućim kombinacijama i
po broju aktualnih stručnih i znanstvenih radova nadmašila je druge aktualne "krize“ suvremenog
svijeta ("energetska kriza", "ekološka kriza", "populacijska eksplozija“ ili "moralna kriza").

Kriza obrazovanja temeljito je i svestrano produbila sve koliko poimanje savremenog svijeta i njegove
apsurdne suprotnosti te pokazala da su mnoge od tih suprotnosti i nastale zbog nedovoljnog ili
nekvalitetnog znanja kojim raspolažemo.

Razvoj nauke i tehnologije u savremenom društvu mijenja u značajnoj mjeri pojam i ulogu
obrazovanja.

5
LITERATURA

Ivan. C. „Društveni kontekst obrazovanja“ članak (2018)

https://univerzitetpim.com/wp-content/uploads/2016/11/Sociologija-pdf.pdf

https://fulviosuran.weebly.com/uploads/6/2/3/9/62390407/skripta_-
_sociologija_obrazovanja.pdf