Cjeloživotno učenje

Cjeloživotno učenje odnosi se na ​

“svaku aktivnost učenja tijekom cijeloga života
radi unapređenja znanja, vještina i kompetencija u okviru ličnog, građanskog,
društvenog ili profesionalnog djelovanja pojedinca”​.

Obrazovanje se smatra temeljem razvoja i uspjeha društva. Ukoliko je društvo voljno

napredovati i pratiti učestale promjene, koje su posljedica svakodnevnog razvoja
tehnologija i znanja, potrebno je kvalitetno obrazovanje. Ključni element razvoja
gospodarstva i društva je znanje, a znanje je imperativ rasta i zapošljavanja. Stari načini
rada zastarijevaju i zamjenjuju se novima dok istovremeno svako društvo želi biti
konkurentno i napredovati paralelno s ubrzanim promjenama. Razlog tome je kako bi
uživali u blagostanju i olakšali načine rada i proizvodnje, a jedino kako to mogu učiniti je
provođenjem dodatne izobrazbe i razvojem cjeloživotnog obrazovanja. Nacionalno
blagostanje nije naslijeđeno već je stvarano pomoću znanja, visoke tehnologije i
inovacija. Prema Europskoj komisiji, Europska unija nastoji stvoriti gospodarstvo na bazi
znanja kako bi postala najkonkurentnija i najdinamičnija svjetska ekonomska sila.
Ljudski i intelektualni kapital je najvrjedniji resurs kojima gospodarstva raspolažu jer su
nužni čimbenici proizvodnje novih usluga i proizvoda. Cjeloživotno učenje podrazumijeva
sve aktivnosti stjecanja znanja, vještina, stavova i vrijednosti tijekom života sa svrhom
njihovog usvajanja i proširenja. Obuhvata učenje u svim životnim razdobljima i svim
oblicima stjecanja znanja. Ujedno označava osnovu ličnog razvoja, snalaženja i
prilagodbe u okolinama, radnom mjestu i društvenoj zajednici.

U proteklih pet decenija koncept cjeloživotnog učenja se od jedne početne ideje pretvorio u
dominantnu društvenu vrijednost i tako odigrao vrlo značajnu ulogu u kreiranju nacionalnih
obrazovnih sistema u mnogim zemljama. Kultura cjeloživotnog učenja se smatra vrlo
važnom nacionalnom politikom u nekim zemljama svijeta. Pokrenute su mnoge inicijative u
oblasti cjeloživotnog učenja u mnogim zemljama. Čak bih rekao da su aktivnosti povezane
sa cjeloživotnim učenjem mnogo ozbiljnije i prisutnije što su društva razvijenija i naprednija.
Tako danas u SAD-u, Evropi, i južno-istočnoj Aziji zaista je mnogo postignuto na polju
cjeloživotnog učenja. Naprimjer, u Evropi je ideja cjeloživotnog učenja prihvaćena kao
osnova Bolonjskog procesa koji podrazumijeva reformu visokog obrazovanja i razvojne
programe. Neki izvještaji upozoravaju da su neke američke osobine i vrijednosti, poput
liderske pozicije u oblasti globalne ekonomije, visok standard života, demokratske vrijednosti
i vrline i sam potencijal građana u budućnosti u velikoj opasnosti ako ne dođe do većeg
angažmana i dinamičnosti ideje cjeloživotnog učenja. Uzimajući u obzir ovakve tvrdnje nekih
istraživača možemo mnogo jasnije shvatiti koliko je koncept cjeloživotnog učenja bitan i
presudan u ekonomskom, politickom i društvenom napretku neke zemlje. Njegova važnost i
dalekosežnost zabilježeni su u mnogim međunarodnim akcijskim planovima i programima,
deklaracijama, dokumenatima i naučnim seminarima. Naprimjer, visoki funkcioneri u
Evropskoj komisiji na čelu sa Zakom Delorom navode cjeloživotno učenje kao strategiju u
Bijelom papiru za konkurentnost i ekonomski napredak. Čak je Evropska komisija proglasila
1996. godinu kao godinu cjeloživotnog učenja u Evropi što je ovaj pojam stavilo na političku
agendu ove zajednice. U oktobru 2006. godine Evropska Komisija objavila je Memorandum
pod naslovom “Obrazovanje odraslih: nikad nije kasno za učenje”. Ovaj dokument vidi
cjeloživotno učenje kao osnov za ambiciozni proces nazvan Lisabon 2010 prema kojem bi
cijela Evropska unija trebala postati jedan “znanstveni prostor” ili zajednica utemeljena na
znanju i vještinama. U decembru 2007., Komitet za kulturu i obrazovanje u Evropskom
parlamentu objavio je `Izvještaj o obrazovanju starijih osoba: nikad nije kasno za učenje`, u
kojem se prihvaćaju izvještaji Komisije i nekoliko relevantnih preporuka i rezolucija koje
zahtjevaju od zemalja članica da izgrade kulturu cjeloživotnog učenja. Program EU za
cjeloživotno učenje, naprimjer, postavio je sebi konkretne ciljeve u četiri oblasti -školsko
obrazovanje, više obrazovanje, stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih- i sve četiri
oblasti uključuju učenje stranih jezika i programe iz informacionih tehnologija. Jedan naučni
rad u Evropskoj uniji pokazuje da u svakoj zemlji članici velika većina smatra da je
cjeloživotno učenje važno za sve građane, a ne samo za mlađu populaciju. Koncept
cjeloživotnog učenja ovako se pojavljuje kao mogući odgovor na problem neusklađenosti
između obrazovanja mladih i odraslih.

U engleskom jeziku vrlo često se pojmovi cjeloživotnog obrazovanja (lifelong education) i

cjeloživotnog učenja (lifelong learning) zamjenjuju. Kod prevođenja na hrvatski pojmovi
učenje i obrazovanje jako se razlikuju. Učenje kao širi pojam od obrazovanja može biti
nenamjerno, spontano i neorganizirano, te doista traje cijeli život. Dok je cjeloživotno
obrazovanje formalno, neformalno i informalno organizirano učenje.
Iz toga možemo zaključiti da škola nije jedini, a sada više ni izrazito dominantni nositelj
učenja, jer se sve veći značaj pridaje ne obrazovanju, nego cjeloživotnom učenju koje
uključuje sve oblike učenja u svim životnim okolnostima.

Slika 1: Odnos učenja, obrazovanja/odgoja i školovanja

Na prekretnici smo industrijskog u postindustrijsko društvo, što se manifestira kao epohalna

promjena s mnoštvom osobitosti, gdje se iz temelja mjenja cjelokupni dosadašnji život i rad u
društvu.
Zbog intenzivnih naučno-tehnoloških i društveno-ekonomskih promjena mijenjaju se i radni,
društveni i porodični odnosi, zbog toga se od čovjeka očekuje kontinuirano praćenje tih
promjena i aktivno učestvovanje u društvu. Čovjek mora trajno učiti kako bi bio u mogućnosti
pratiti promjene, zadovoljiti svoje potrebe i interese i bio aktivni član društva.
Znanja koja stječemo kao djeca ili mladi ljudi neće dugo trajati. Aktivan nastavak učenja
važan je oblik primjene cjeloživotnog učenja, a to su znanja, vještine, kompetencije i
osobine, odnosno ljudski kapital koji omogućuje razvoj vlastite, ali i društvene i gospodarske
dobrobiti. Nova znanja i učenje tokom cjelog života pomažu u svijetu stalnih promjena, u
razumijevanju tih promjena i u mjenjanju društva, ali i nas samih u skladu s tim promjenama.
Cjeloživotno učenje potrebno je svim naraštajima zbog osiguranja jednakih prava na
kvalitetan i aktivan život. „Izvjesno je, međutim da starijim ljudima pomaže u razumijevanju
života i stalnih promjena koje se događaju u svijetu i svakodnevnom životu. Čini ih dijelom tih
promjena, a ne pasivnim promatračima stavlja ih u ravnopravan položaj s ostalim
generacijama koje žive u društvu koje uči.

Literatura:

COMMISSION OF THE EUROPEAN COMMUNITIES (2000) ‘A Memorandum on

Lifelong Learning’, Commission Staff Working Paper SEC (2000) 1832, Brussels
COMMISSION OF THE EUROPEAN COMMUNITIES (2001) ‘Making a European Area
of Lifelong Learning a Reality’ , COM(2001) 678 final, Brussels
COMMISSION OF THE EUROPEAN COMMUNITIES (2006) ‘Adult learning: It is never
too late to learn’, Communication from the Commission, COM(2006) 614 final, Brussels