FILOZOFSKI FAKULTET SPLIT

CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ

CJELOŽIVOTNOG OBRAZOVANJA

Program pedagoško-psihološko-didaktičko
metodičkog obrazovanja

Sociologija odgoja i obrazovanja

ODGOJNO OBRAZOVNE
PERSPEKTIVE
ZA 21. STOLJEĆE
(“ODGOJ I
O B R A Z O VA N J E Z A . . . ” )
 TRADICIONALNO OBRAZOVANJE / DANAŠNJI IZAZOVI ZA
OBRAZOVANJE (NOVA DRUŠTVENA ULOGA OBRAZOVANJA)

• Tradicionalno obrazovanje omogućavalo je stjecanje

gotovih znanja.
• Danas je učenje zasnovano na interakciji i neprestanom preispitivanju.

• Od obrazovanja se očekuje
da poveća čovjekovu prilagodljivost i sposobnosti potrebne u promjenama koje
donosi tehnološko doba i globalizacija
– nova društvena uloga obrazovanja.
ŠTO JE DRUŠTVO ZNANJA?

• društvo znanja pretpostavlja dugoročna ulaganja obrazovanje,

modernizaciju informacijsko-komunikacijske strukture, razvoj inovacijskih
sposobnosti, te razvoj pravno-ekonomskog okvira koji potiče poduzetništvo,
kreativnost, inovativnost i sveopći društveni razvoj (barić, jeleč raguž, 2010,
58-60)
• društvo znanja sinonim je za otvorenost tržišta rada kreacijama poniklim na
temelju znanja i inovacija koje određuju stupanj konkurentnosti pojedinca te
kao takav osnovni je preduvjet socioloških promišljanja o poduzetništvu.
ŠTO JE DRUŠTVO ZNANJA?
DRUŠTVENI IZAZOVI ZA ODGOJNO OBRAZOVNI
SUSTAV
1) Ravnopravnost spolova
2) Građanska participacija
(posebice mladih) u procesu
donošenja odluka / ljudska prava
i prava manjina
3) Razvoj novih tehnologija i
promjene u gospodarstvu
4) Globalizacija i procesi integracije
5) Kriza okoliša i prirodnih resursa
(ekološka kriza)
1) Odgoj i obrazovanje za rodnu
ravnopravnost
2) Odgoj i obrazovanje za
demokraciju i ljudska prava
3) Odgoj i obrazovanje za
informatičko društvo ili društvo
znanja, obrazovanje za
poduzetništvo
4) Odgoj i obrazovanje za
multikulturalizam (interkulturalni
odgoj i obrazovanje)
5) Odgoj i obrazovanje za okoliš i
održivi razvoj
 KARAKTERISTIKE:
- Kroskurikularna provedba sadržaja
obrazovanja;

 “Izlazak iz razreda” , odnosno promjene u izvođenju nastave;

 Suradnja s lokalnim dionicima u provedbi nastavnog programa

(udruge civilnog društva, lokalna samouprava,....);

 Projektne inicijative i provedbe projekata kao dio nastavnog

programa.

 Longitudinalni utjecaj – od predškolskog obrazovanja

VRSTE PROGRAMA I AKTIVNOSTI, 1

• U sklopu obveznog odgoja i obrazovanja:

- Programi građanskog odgoja i obrazovanja

- Programi odgoja i obrazovanja za ljudska prava
(nakon donošenja Plana djelovanja za UN-ovo Desetljeće
obrazovanja za ljudska prava (1995-2004) i proslave
50.obljetnice “Opće deklaracije o ljudskim pravima”
(kroskurikularno ili kao poseban predmet)
- Programi u području interkulturalnog, i mirovnog
odgoja i obrazovanja za snošljivost te globalnog
odgoja i obrazovanja .
VRSTE PROGRAMA I AKTIVNOSTI, 2
• Akcije civilnog društva / neformalno obrazovanje
1. Odgoj i obrazovanje za demokraciju / za demokratsko
građanstvo središnja je tema sve većeg broja
programa koje provode nevladine i udruge
(organizacije civilnog društva)
2. Spontane rasprave i lokalni projekti
3. Seminari i radionice
4. Inicijative za promicanje sudjelovanja mladih u društvu
5. Učenje o tome što su ljudska i građanska prava i
odgovornosti, ali i kako zaštiti svoja prava i ispuniti
odgovornosti
 UTJECAJ NOVIH TEHNOLOGIJA NA
ODGOJNO-OBRAZOVNI SUSTAV, TJ. NA
NJEGOVE STRUKTURNE PROMJENE
- Tradicionalni ciljevi doživljavaju velike preokrete, s obzirom na potrebe
društva
- Osnova je stjecanje informatičke pismenosti
- Primjena informatike u školama:
- 1. Igranje i eksperimentiranje
- 2. Uvođenje posebnih predmeta i upućivanje učenika kako
komunicirati s računalom
- 3. Uključivanje računala u obrazovni proces
- 4. Integriranje računala u osnovne aktivnosti
- 5. Potpuna prisutnost računala u školi s povezanošću on-line
kuća-škola
 INDIVIDUALIZIRANJE ODGOJA I
OBRAZOVANJA/ TRANSFORMACIJA
ORGANIZACIJE ŠKOLE
- Krajem obveznog obrazovanja trebalo bi postići ishode koji su
potrebni informatičkom društvu (proizvodnja i distribucija informacija
nadilaze ranije poznatu proizvodnju i distribuciju dobara i usluga)
- Nova tehnologija ne bi trebala ulaziti u razred (stara organizacija
obrazovanja) jer se razred ne mijenja i tako IT zamire u staroj
organizaciji i neadekvatnoj edukaciji (Plenković, M. , 1985).
- Imperativ je – preobraziti i organizaciju (školu) kao i cijelu obrazovnu
komunikaciju u školama.
- Računalo nije dovoljno – treba mijenjati i navike, način rada i
mentalitet – kako danas komuniciramo u „radnom svijetu”?
OPĆI DRUŠTVENO RELEVANTNI CILJEVI
ODGOJA I OBRAZOVANJA “ZA”...

• Usvajanje znanja

• Izgradnja stavova

• Promjene u ponašanju
 ODGOJ I OBRAZOVANJE ZA
RODNU RAVNOPRAVNOST
- Pravo na obrazovanje i uključivanje djevojčica i žena u formalni
odgojno obrazovni sustav 50-tih godina 20.st);
- Potkraj 70-tih godina prošlog stoljeća - istraživanje o spolnim/
rodnim nejednakostima u obrazovanju
- Potkraj 80-tih ispodprosječna postignuća žena;
- Sredinom 90-tih ispodprosječna postignuća muškaraca (žene su u
prosjeku bile bolje od muškaraca u većini aspekata obrazovanja).
- Danas: u razvijenim zemljama obrazovne politike se usredotočuju
na: povećanje sudjelovanje mladića (muškaraca) kao
nastavnika/ stručnjaka na studijima i u profesijama odgoja i
obrazovanja, te na povećanje sudjelovanje djevojaka(žena) u
STEM obrazovanju(znanost, tehnologija, inženjerstvo,
matematika), odnosno u proizvodnji znanja
 INTERKULTURALNI ODGOJ I OBRAZOVANJE

- Potreba uravnoteženja među različitostima s gledišta snošljivosti i pravednosti; poštivanje

Drugog i Različitog

- Svijet je preširok samo za Sebe

• umjesto američkog “melting pot-a” ili
o kanadskog “kulturnog mozaika”,
danas se nude
o švedske “voćne salate” i
o “puzzle” u kojima je svaki i najsitiniji dio potreban i važan .
 INTERKULTURALNO OBRAZOVANJE
(OBRAZOVANJE ZA MULTIKULTURALIZAM)

- -INTERKULTURALIZAM - proces u kojem nema

jednostavnog davanja ili primanja, u kojemu bi netko
unaprijed bio aktivan, a netko pasivan – manje ili više važan
–ravnopravan odnos bez obzira na različitost.

- INTERKULTURALIZAM izgrađuje: filozofiju poštovanja i

prožimanja; socijalno- etičku i političku zaštitu manjina;
dodire s nedovoljno poznatim te druge ovisnosti o
ljudima.
 INTERKULTURALIZAM /
MULTIKULTURALIZAM

- INTERKULTURALIZAM- aktivna interakcija , napori učinjeni kako

bi se povezali nositelji različitih kultura

- MULTIKULTURALNOST- kao stanje stvari na terenu, suživot

više različitih kultura na istom prostoru.

- MULTIKULTURALNOST JE STANJE, A INTERKULTURALIZAM

JE PROCES IZGRAĐIVANJA ODNOSA u multikulturalnom
društvu.
 LOUIS PORCHER
“ THE EDUCATION OF THE CHILDREN OF
MIGRANT WORKERS IN EUROPE:
INTERCULTURALISM AND TEACHER TRAINING”
PROJEKT EUROPSKOG SAVJETA IZ 70-TIH
GODINA
- Školska odgojno-obrazovna
- praksa kao važno mjesto izgrađivanja snošljivih
- odnosa i oblikovanja stajališta prema sustavu
demokratskih i građanskih vrijednosti mladih;
- zahtjev za boljim obrazovanjem migrantske djece u
školama.
SMJERNICE ZA INTERKULTURALNI
ODGOJ I OBRAZOVANJE
1. Usvojiti znanje o ljudskim pravima te o iskustvima i
pokušajima, i pogreškama pojedinaca u
interkulturalnim uvjetima;
2. Obrazovanje utemeljeno na dječjim iskustvima;
3. Škola kao mjesto za razmjenu ideja;
4. Svi školski predmeti su u igri;
5. Umjetnost i glazba, kao najprimjerenija područja za
interkulturalno obrazovanje;
6. Izobrazba svih nastavnika.
OBRAZOVANJE ZA OKOLIŠ I ODRŽIVI
RAZVOJ – RAZVOJ KONCEPTA
• IUCN Conference (Konferencija Međunarodne Unije za zaštitu prirode
i prirodnih resursa), Paris,1948., - prvi put se koristi naziv
“obrazovanje za okoliš”
• 50- tih godina 20.st.- pokret za zaštitu pririode (conservation
movement)
• Konferencija UN-a o ljudskom okolišu, Stockholm, 1972. , poziva
za internacionalnim programom u području obrazovanja za okoliš”
( narasla svijest o ekološkoj krizi u svijetu)
• UNESCO - sredinom 1970-ih traži koncipiranje obrazovanja za
okoliš
• UNESCO – First Inter-Governmental Conference on
Environmental Education, 1977, Tbilisi
UNESCO, 1987
NAŠA ZAJEDNIČKA BUDUĆNOST / OUR
COMMON FUTURE/ BRUNTLAND REPORT, 1987

- “Svatko treba postati svjestan značaja okoliša kroz primjereni odgoj i

obrazovanje za okoliš”

- “Od odgoja i obrazovanja za okoliš očekuje se da promijeni stavove

ljudi i podstakne ih na uključivanje u široku kampanju obrazovanja,
rasprava i javnog sudjelovanja”
- Odgoj i obrazovanje za okoliš sadrži obrazovna iskustva koja trebaju
osigurati osposobljavanje učenika za stjecanje odgovarajuće razine
znanja, razumijevanja i koncepata o okolišu, kako bi kritički
prosuđivali u pogledu ljudskih odnosa spram okoliša i promicali
akcije vezano za okoliš ( Joy A. Palmer)

- Znanje (obrazovanje o okolišu)

- Vještine ( odgoj i obrazovanje u okolišu) i
- Stavovi (odgoj i obrazovanje za okoliš).
- Cilj: stjecanje znanja o okolišu, promjena stavova (prema pro-
okolišnim) te razvijanje pro-okolišnog ponašanja,
odnosno razvijanje ekološke svijesti .
 O D G O J I O B R A Z O VA N J E Z A O K O L I Š /
O D G O J I O B R A Z O VA N J E Z A O D R Ž I V I R A Z V O J /
O D G O J I O B R A Z O VA N J E Z A O K O L I Š I O D R Ž I V I R A Z V O J

Od početka 1990-ih
odgoj i obrazovanje za okoliš
se kontekstualizira u odnosu na:
globalne ciljeve održivog razvoja ,
a koji se podjednako odnose na ekonomsku, socijalnu i okolišnu
održivost.

Održivi razvoj –
razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja
mogućnosti budućih generacija da zadovolji vlastite potrebe
(Bruntland Izvješće)
 Društvene problemi ili izazovi koji se postavljaju pred
suvremene sustave odgoja i obrazovanja odnose se na:
• Mogućnosti učinkovitih odgovara odgojno-obrazovnih sustava
na probleme, razvoj i promjene u strukturi suvremenih
društava, odnosno na promjene u ostalim društvenim
podsustavima, a prije svega, na promjene u gospodarstvu.
• U tom smislu očekuje se i suradnja formalnog
(javnog,/institucionalnog) i neformalnog
(izvaninstitucionalnog) odgoja i obrazovanja.
Najveći izazovi danas odnose se na:
razvoj demokracije, promjene izazvane globalizacijom,
razvoj novih tehnologija, i ekološku krizu,
odnosno na krizu resursa za
uravnoteženi razvoj globalnog društva
 LITERATURA
• Buzov, I. (2008). Obrazovanje za okoliš- kratak pregled razvoj koncepta.
Znanstveni godišnjak TITIUS, 1: 303-315.
• Haralambos, M., Holbron, M. (2002). Sociologija: Teme i perspektive
(Poglavlje: Obrazovanje). Zagreb: Golden marketing.
• Katunarić,V. (2009). Državljanski odgoj u europskim zemljama, Metodika 18,
10(1). 39-50.
• Obrazovanje za rodnu jednakost -http://www.zenska-udruga-izvor.hr/wp-
content/uploads/2015/07/Obrazovanje-za-rodnu-jednakost.pdf
• Our Commone Future, Report of the World Commission on Environment and
Development (1987). http://www.un-documents.net/our-common-future.pdf
• Puzić, S. (2007) Interkulturno obrazovanje u europskom kontekstu: analiza
kurikuluma odabranih europskih zemalja. Metodika, 8 (15): 373-407.
 EUROPSKE
INTEGRACIJE I
OBRAZOVANJE
 UVOD
• Izazovi/potrebe za integracijama u svijetu/europskim
integracijama
• Na što trebaju odgovoriti obrazovne politike u Europskoj
uniji?
• Europeizacija obrazovnih politika / najvažniji pravci
europeizacije obrazovnih sustava
• Europski prostor obrazovanja kao prostor političkog
procesa
• Glavna postignuća
• Obrazovanje i/ili izobrazba?
KAKO SE RAZVIJA(LA)
EUROPSKA INICIJATIVA?

Zajedničkim temeljnim vrijednostima

Stvaranjem institucija

Političkim prioritetima
KOJI SU NAJVEĆI IZAZOVI ILI ŠTO
USMJERAVA PREMA INTEGRACIJAMA?
Jačanje gospodarstva i socijalne kohezije
(odgovor na “ekonomsko ovladavanje
društvom”)

1) Razvijanje prostora visoke konkurentnosti europskog

gospodarstva, utemeljenom na znanju kao glavnom
resursu
2) Stvaranje zajedničkog prostora za transfer znanja
 “Biti Europljanin nije stvar rođenja nego obrazovanja”
Vaclav Havel
(Povelja o europskom identitetu, 1994)

Europskoj uniji treba obrazovna potpora za razvijanje osjećaja

pripadnosti i stvaranje emocionalne identifikacije među
građanima Unije.
(Johan Olsen, 2002, Many Faces of Euopeanization)
PROBLEMI/ IZAZOVI/ RIZICI
U gospodarskom prostoru visoke konkurentnosti nestaju
tradicionalni oblici rada.

• Preobrazba oblika rada unijela je krizu u društva te

povećala rizike za pojedinca (Castells, 2000: 296-301)
• U suvremenom društvu radnici su stalno u rizičnom
području socijalne isključenosti (Beck, 2004:147)
 NA KOJI NAČIN SE MOŽE ODRŽAVATI
GOSPODARSKA KONKURENTNOST I
OSOBNI USPJEH SVAKOG POJEDINCA?

•Cjeloživotnom participacijom u obrazovanju

•Većim ulaganjem u obrazovanje

•Razvojem lokalnih centara za učenje

•Povećanjem transparentnosti kvalifikacija

 EUROPEIZACIJA OBRAZOVNIH POLITIKA

• Stvaranje zajedničkog europskog prostora visokog obrazovanja

(Bolonjski proces)
• Kopenhaški proces za strukovno obrazovanje
• Lisabonski proces 2000 – cjeloživotno učenje
• Uvođenje europskog kvalifikacijskog okvira (EKO)

Jedinstvenom europskom
gospodarskom prostoru potrebna je
mobilna radna snaga s usporedivim
znanjima.
 LISABONSKI PROCES:
CJELOŽIVOTNO UČENJE - OBRAZOVNI CILJEVI

• Razvoj pojedinca (njegov sretan i svrhovit život),

• Razvoj društva (smanjenje razlika i nejednakosti),
• Razvoj gospodarstva koje se temelji na znanju (postizanje ravnoteže na tržištu
rada).

Rezultira: umnažanjem radnih mjesta i

većom socijalnom kohezijom
EUROPEIZACIJA / MODERNIZACIJA
OBRAZOVANJA

• Potpora modernizaciji novih članica EU / Zamijena

predmodernih sustava obrazovanja (bivše tranzicijske zemlje)
U Hrvatskoj se europeizacija kao modernizacija izričito
spominje u dokumentu Vlade RH iz 2002, o razvoju
obrazovanja u 21. stoljeću (Bijeli dokument)

• Jačanje sekularnog naspram tradicionalnog islamskog

pristupa (Turska)
 OBRAZOVNE POLITIKE/
OBRAZOVNI SUSTAVI U EU
• Nema jedinstvene obrazovne politike već se radi o
prostoru političkog procesa (policy process) ,
odnosno procesa povezivanja nacionalnih politika u
europskom obrazovnom prostoru .

• Nacionalni obrazovni sustavi rade samostalno, ali na

temeljima suradnje, partnerstva, zajedničkih
projekata.
 ZAŠTO JE VAŽNA SAMOSTALNOST
NACIONALNIH OBRAZOVNIH SUSTAVA?

Mogućnosti utjecaja na:

• Percepciju političke prošlosti

• Procese na tržištu rada
• Na oblikovanje socijalnih elita
• Na oblikovanje politika identiteta i prijenosa političke
kulture.
 POLITIČKI PROCESI NA RAZINI EU
PREOBLIKUJU NACIONALNI KONTEKST
STVARANJA JAVNIH POLITIKA

• Deklarativno se poziva na hrvatsku tradiciju (Polazne

osnove Hrvatskog kvalifikacijskog okvira)

• Stručne rasprave su uglavnom usmjerene na iskustva

drugih zemalja

• Europeizacija kao transfer gotovih rješenja

 ZAJEDNIČKE SMJERNICE
• Proces obrazovanja usmjeren je na tržišno upotrebljive ishode
učenja, odnosno da pojedinac ima potrebna znanja i vještine koje
poslodavci u cijeloj Europi mogu prepoznati.

• Temeljno polazište obrazovnih reformi su

konkurentnost i fleksibilnost obrazovanja,
a to se postiže partnerstvom između države,
obrazovnih i znanstvenih ustanova te
gospodarstva.
 EUROPEIZACIJA NACIONALNIH
OBRAZOVNIH POLITIKA - GLAVNI
REZULTATI

• Zajednički prostor visokog obrazovanja - kroz

Bolonjski proces

• Proces stvaranja Europskog kvalifikacijskog

okvira (EKO)
EUROPSKI KVALIFIKACIJSKI
OKVIR (EKO)
• Regulatorni instrument za provođenje europeizacije
nacionalnih obrazovnih politika

• Otvorenom metodom koordinacije (OMK), kao sredstvom

širenja najboljih iskustava i postizanja većeg stupnja
približavanja glavnim ciljevima Europske unije

• Decentralizirano, raznim oblicima partnerstva se pomaže

postupno razvijanje vlastite nacionalne obrazovne politike
 EKO U HRVATSKOJ

• Dio nacionalne obrazovne politike koji se provodi u putem međudržavne suradnje,

uz potporu europskih fondova i stručnjaka u ekspertnim mrežama.

• Kako se udomio?
Predpristupnim pregovorima, uključivanjem u europske projekte visokog i strukovnog
obrazovanja.

• Što sugerira? - suradnju države, obrazovnih i znanstvenih ustanova te

gospodarstva.
 ZAKLJUČNO
Ciljevi europskih javnih politika u odnosu na obrazovanje:

Jačanje gospodarstva i socijalne kohezije,

kroz
rast ljudskog kapitala,
cjeloživotnim obrazovanjem,
unutar fleksibilnog obrazovnog sustava.

Europsko gospodarstvo kao najkompetentnije i najdinamičnije svjetsko

gospodarstvo koje se temelji na znanju.
 ŠTO PROMIČU POLITIČKI PROCESI
INTEGRACIJE I OBRAZOVNE POLITIKE EU:
OBRAZOVANJE ILI IZOBRAZBU?

Program „Obrazovanje i izobrazba 2010”/ Education and training

2010 work programme (Lisabon Summit for the Economy of EU)
… je više usredotočen na vještine nego na intelektualni sadržaj
školovanja, zatim na manje formalnog, a više fleksibilnog pristupa
školovanju.
Naglašavanje vještina ne ostavlja prostora za podučavanje o
europskom idealu (Frank Furedi, 2012:19)
 LITERATURA
• Antunes, F. (2006). Globalisation and Europeification of Education Policies: routes,
process and metamorposes. European Educational Research Journal, 1(1):38-55.
• Beck, U. (2004). Moć protiv moći u doba globalizacije. Nova svjetska politička
ekonomija. Zagreb: Školska knjiga.
• Furedi, F.(2012). Puting Europe into Education. U: Sayer, J. & Erler, L. (eds.),
Schools for the Future Europe: Values and Change Beyond Lisbon. London:
Contiuum.
• Pilić, Š. (2007). Bolonjski proces kao proces stvaranja prostora visokog
obrazovanja, tematski broj časopisa Školski vjesnik, Vol.56, broj 3.
• Turković, V. (2008). Europski identitet i visoko obrazovanje. U:Pilić, Š.
(ur.).Obrazovanje u kontekstu tranzicije: prilozi sociologiji obrazovanja . Split:
Hrvatski pedagoško-književni zbor i Časopis Školski vjesnik.
• Žiljak, T. (2007). Europski okvir za nacionalne obrazovne politike. Anali Hrvatskog
politološkog društva, 3: 261-281.
 PISA PROGRAM
(PROGRAMME FOR
I N T E R N AT I O N A L S T U D E N T
ASSESSMENT / PROGRAM
ZA MEĐUNARODNO
P R O C J E N J I VA N J A U Č E N I K A )
• PISA program - ispitivanje obrazovnih postignuća
učenika u posljednjem razredu osnovne škole

• Od 1997. godine članice OECD (Organizacija za

ekonomsku suradnju i razvoj) rade na utvrđivanju
usporedivih pokazatelja uspješnosti pojedinih
nacionalnih sustava i identifikacije uzroka tih razlika,
formuliraju se uspješnije nacionalne obrazovne politike.
PISA KRITERIJI

- Čitalačka pismenost
- Matematička pismenost
- Znanstvena (prirodoslovna) pismenost

- Pod pismenošću se podrazumijeva učenikova sposobnost da primijeni

svoja znanja i vještine u susretu sa stvarnim životnim problemima, a
ne stupanj u kojem je učenik usvojio sadržaje školskog kurikuluma i
sposoban ih je vjerno reproducirati.
 UČINKOVITOST OBRAZOVANOG
SUSTAVA (SOCIOLOŠKI
RELEVANTNO)
- Što se postiže učinkovitošću ?
• trajna zapošljivost odraslih, osposobljenost za aktivno demokratskog
građanstvo, jačanje društvene kohezije i smanjenje broja društveno
isključenih građana (Education Policy Analysis: Education and Skills ,
2001).

- Time se poboljšava kvaliteta ljudskog kapitala na nacionalnoj razini,

što je u društvu znanja najvažniji resurs.
 UČINKOVITOST SKANDINAVSKOG
I SREDNJOEUROPSKOG MODELA
- Nacionalne razlike u prosječnoj čitalačkoj pismenosti učenika (A
Profile of Student Performance in Reading and Science, 2000 i
2003) :
- Finska na 1. mjestu / Švedska natprosječna
- Austrija, malo iznad prosjeka u prvom i malo ispod prosjeka u
drugom ispitivanju)

- Njemačka i Mađarska u oba ispitivanja- nešto ispod prosjeka

Obrazovna nadmoć Finske i Švedske postignuta je uz nižu
cijenu obrazovanja
- Austrija, Njemačka i Mađarska – kraće primarno i osnovno
obrazovanje (od Švedske, Finske i Islanda)

- Finska, Švedska i Island imaju sustav jedinstvenog osnovnog

obrazovanja, u kojem primarno obrazovanje traje 6 godina , a
opće za sve jednako osnovno (obvezno) obrazovanje traje 9
odnosno 10 godina (Island)

- Razlike su u trajanju primarnog i osnovnog općeg obrazovanja

- Duže primarno obrazovanje i duže opće obrazovanje koje je

jednako za sve, povezano je s boljim prosječnim
nacionalnim postignućima u čitalačkoj pismenosti
skandinavskih zemalja.
 POVEZANOST NACIONALNIH
PROSJEKA NA SKALI ČITALAČKE
PISMENOSTI I DJELOVANJA
SOCIOEKONOMSKOG
POLOŽAJA OBITELJI NA
UČENIČKA POSTIGNUĆA

- U skandinavskim zemljama utjecaj roditeljskog

statusa na učenička postignuća je znatno manji nego
u Austriji, a posebice manji u odnosu na Njemačku i
Mađarsku.
SOCIOLOŠKI ZNAČAJNO

- Skandinavske zemlje, osim što postižu više

nacionalne prosjeke, smještene su u sektor
ispodprosječnog utjecaja socioekonomskog
položaja roditelja na uspjeh u obrazovanju.

- Srednjoeuropske zemlje imaju niže nacionalne

prosjeke (osim Austrije) i u zoni su natprosječnog
djelovanja socioekonomskog položaja roditelja
 NACIONALNE RAZLIKE U
ZNANSTVENOJ PISMENOSTI

- Znanstvena pismenost- sposobnost uočavanja problema i

zaključivanja o prirodnim pojavama na temelju empirijske
evidencije, te zaključivanja o ljudskoj aktivnosti što bi trebalo
poduzeti kako bi se na prirodne pojave moglo uspješno
djelovati

- Ispituje se : razumijevanje znanstvenog koncepta,

prepoznavanje znanstvenih pitanja i razumijevanje prirode
znanstvenih istraživanja ( A Profile of Student Performance
in Reading and Science, 2004)
• Viša kvaliteta skandinavskog sustava, zbog:
- strukturnih karakteristika obrazovnog sustava (duže trajanje
primarnog obrazovanja, duže trajanje općeobrazovne
osnovne škole i kasnije provođenje vanjske
institucionalne diferencijacije programa i učenika)

- Skandinavski tip obrazovanja postaje osnova

međunarodne standardne klasifikacije obrazovanja
(International Standard Classification of Education – ISCED,
1997)
- Niti jedna zemlja koja mijenja svoj model osnovnog
obrazovanja, ne prelazi na srednjoeuropski nego na
skandinavski model
USPOREDBA S HRVATSKIM
MODELOM
- Kombinacija skandinavskog i srednjoeuropskog

- Osn. obrazovanje, 8 godina (4+4) (Srednjoeuropski

model)

- Vanjska institucionalna diferencijacija provodi se po

završetku osnovnog obrazovanja (Skandinavski model)
 ZAKLJUČCI
• Struktura školovanja prilagođava se društvenim prilikama (političkim,
gospodarskim) i u tom pravcu djeluju i reforme obrazovanja, odnosno
školovanja.
• U novije vrijeme se reforme velikim dijelom odnose na uvođenje
mehanizama ocjene (evaluacije) obrazovnih postignuća , koja su
procesima integracije, osim nacionalna, i međunarodna.

• PISA program ocjene obrazovnih postignuća – sociološki je posebice

relevantno da u skandinavskim zemlje socioekonomski položaj roditelja
ispod prosječno utječe na postignuća učenika..

- Srednjoeuropske zemlje imaju niže nacionalne prosjeke (osim Austrije) i u području su natprosječnog
djelovanja socioekonomskog položaja roditelja.
 LITERATURA
• Antikainen, A. (2006). In Search of the Nordic Model in Eduaction, Manuscript for
Scandinavian Journal of Educational Research, 50 (3):229-243
http://wanda.uef.fi/~anti/publ/in_english/162.pdf
• A Profile of Student Performance in Reading and Science, 2000 i 2003.
http://www.oecd.org/education/school/programmeforinternationalstudentassessmentpi
sa/33918060.pdf

• Education Policy Analysis: Education and Skills , 2001

http://www.oecd.org/edu/school/educationpolicyanalysis-2003edition.htm
• Pastuović, N. (2006). Usporedba strukture i uspješnosti srednjoeuropskoga i
skandinavskog obrazovanja, Sociologija i prostor, 44(2-3):155-179.
 O B R A Z O VA N J E
ZA
PODUZETNIŠTVO
U EUROPSKIM
INTEGRACIJAMA
UVOD
• Koja je razlika – obrazovanje za poduzetništvo, ili
poduzetničko obrazovanje (definicije)
• Zbog čega i zašto se razvija obrazovanje za
poduzetništvo?
• Strategija Europe 2020 i obrazovanje za poduzetništvo
• Opći i posebni ciljevi poduzetničkog obrazovanja
Poduzetničko obrazovanje ima značajnu ulogu u
stvaranju kapaciteta organizacija i pojedinaca za
suočavanje s kompleksnošću i nesigurnošću
okruženja u kojem djeluju.

Ono razvija proaktivnost, inovativnost i

odgovornost pojedinca, te spremnost na
preuzimanje rizika u donošenju odluka i
rješavanju problema.
KAKO RAZVIJATI OBRAZOVANJE UA
PODUZETNIŠTVO I ZBOG ČEGA?

Visoki broj nezaposlenih u Europi stvara potrebu za inovacijama i

usredotočenost na poduzetništvo kao jedan od načina suočavanja s
trenutnim izazovima.
Kako? - modelom interakcije obrazovnih institucija s poslovnim svijetom i
društvom; međunarodnom mrežom i suradnjom između obrazovnih
institucija kako bi se razmijenile najbolje ideje i prakse.
Stvaranjem obrazovne mreže unutar poslovnog obrazovanja.
 OBRAZOVANJE ZA
PODUZETNIŠTVO
• Kao jedno od ključnih područja razvoja za
ostvarenje ciljeva zadanih u strategiji EUROPA
2020
• Usmjeravanje nastavnih planova i programa
na kreativnost, inovacije i poduzetništvo, a u
svrhu podupiranja gospodarskog rasta i
razvoja.
 OBRAZOVANJE ZA
PODUZETNIŠTVO
• Poduzetničko obrazovanje teži postati integralni element svih budućih akademskih
programa još od razine primarnog obrazovanja (Oberman Peterka, Delić, Perić,
2016).
• Uloga obrazovanja u razvoju poduzetničke kulture i poduzetnosti pojedinaca
dobiva na dodatnoj važnosti procesima globalizacije te oblikovanjem jedinstvenog
svjetskog tržišta.
• Danas je osjećaj za inicijativu i poduzetništvo Vijeće Europe prepoznalo kao jednu
od osam ključnih kompetencija, a poduzetnički osposobljen pojedinac smatra se
temeljem društvenog i gospodarskog razvoja (Milojević, Šimunković, 2017).
• Debata o obrazovanju se razvija na promjeni koncepata u
ekonomiji znanja u društvu znanja i odgovara na njene
zahtjeve tako što povezuje obrazovanje s nacionalnom
inovacijskom politikom bez da prihvaća ekonomski
instrumentalizam.
• Autor Peters pritom razlikuje razvoj tri vrste ekonomije znanja
(Lundvall i dr., 1993, 2004, prema Peters, 2010):
– „ekonomija koja uči“ - inovacija kao ključni faktor ekonomske
konkurentnosti, a učenje kao ključni element inovacije;
– kreativna ekonomija - oblikuju se kreativna dobra i usluge nužna za
razvoj nove globalne ekonomije znanja;
– otvorena ekonomija znanja - otvaranje obrazovanja javnosti, prvi MIT
koji je javno na internet učinio dostupnim svoja predavanja.
 KORIŠTENJE EU FONDOVA

• Sredstva fondova EU za financiranje

obrazovanja za poduzetništvo, 2007-2013.
• Nova financijska perspektiva 2014-2020
• (Europski socijalni fond, ESF/
Erasmus+/Programi prekogranične suradnje
 ŠTO JE DONIJELO
OBRAZOVANJE ZA
PODUZETNIŠTVO?
• Učenici i studenti koji su imali praktično poduzetničko
iskustvo imaju tri do šest puta veću vjerojatnost da će
pokrenuti vlastiti posao kasnije u životu od onih koji nisu
imali poduzetničko obrazovanje (Entrepreneurship
education, 2014)

• Ne može se reći da je Hrvatska prepoznala važnost

obrazovanja za poduzetništvo, te se ne daje dovoljna
potpora razvoju poduzetničkih kompetencija (Milojević i
Šimunković, 2017).
 STRATEŠKI OKVIR ZA RAZVIJANJE
OBRAZOVANJA ZA PODUZETNIŠTVO (1)

Strateška potpora
• EU identificira obrazovanje za poduzetništvo
kao jedan od prioriteta strateških ciljeva EU.
• Osnova za korištenje financijskih sredstava iz
EU, strukturnih i investicijskih fondova.
 STRATEŠKI OKVIR ZA RAZVIJANJE
OBRAZOVANJA ZA PODUZETNIŠTVO (2)

Strategija EUROPE 2020

Pametan, održiv i uključiv rast

• 5 glavnih ciljeva za zajednicu država EU:
(1) zapošljavanje,
(2) istraživanje i razvoj,
(3) klimatske promjene /energija
(4) obrazovanje
(5) socijalna uključenost i smanjenje siromaštva
 STRATEŠKI OKVIR ZA RAZVIJANJE
OBRAZOVANJA ZA PODUZETNIŠTVO (3)

• Unutar strategije Europa 2020 podrška obrazovanju za poduzetništvo

može se vidjeti preko Unije inovacija – gdje EU poziva države članice da
razvijaju školske kurikulume u koje će biti uključeni ishodi učenja koja
podupiru inovativnosti, kreativnosti i poduzetničke vještine
(Europska komisija, 2011).
 JAČANJE KREATIVNOSTI I INOVACIJA,
UKLJUČUJUĆI PODUZETNIŠTVO, NA SVIM
RAZINAMA OBRAZOVANJA I OSPOSOBLJAVANJA

• Hrvatska nije razvila specifične strategije kojima bi se podupiralo

obrazovanje za poduzetništvo, niti je obrazovanje za poduzetništvo
uklopila u šire strategije. Iako je u novom Nacionalnom kurikulum za
predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko
obrazovanje naglašena potreba za odgoj i obrazovanje učenika u smislu
razvijanja poduzetničkih kompetencija.
• Posljednje je bilo, 2014.g., sa Strategijom učenja za poduzetništvo
2010-2014.
• Zaključuje se kako se u Hrvatskoj ne prepoznaje važnost ulaganja u
obrazovanje za poduzetništvo.
Ciljem poduzetničkog obrazovanja smatra razvoj sposobnog pojedinca, s
razvijenim komunikacijskim vještinama, spremnog na inovativnost i
prepoznavanje prilika, preuzimanje rizika, odlučivanje i riješavanje
problema (Streeter i dr., 2002, prema Volkmann, 2004; Baranović, Štibrić,
Domović, 2007).
Navedeno se može sistematizirati u tri skupine ciljeva (Gibb, 2002,
prema Oberman Peterka, Alpeza, 2013):
• Naučiti razumjeti poduzetništvo;
• Naučiti biti poduzetan;
• Naučiti biti poduzetnik.
Takav je pristup moguće kategorizirati prema osnovna tri principa
(Oberman Peterka, Delić, Perić, 2016):
• entrepreneurship - poduzetničke karakteristike i kvaliteta u različitim
kontekstima;
• entrepreneurial – stanje duha (primjena poduzetničkih znanja, vještina i
kompetencija u svim društvenim sferama);
• entrepreneurism – stvaranje poduzetničke klime i društvene strukture
poduzetništva.
 LITERATURA
• Baranović, B., Štibrić, M., Domović, V. (2007) Obrazovanje za poduzetnost. Sociologija i prostor. 45 (3-4): 339-360.
• Barić, V., Jeleč Raguž, M. (2010) Hrvatska na putu prema društvu znanja. Poslovna izvrsnost : znanstveni časopis za promicanje kulture
kvalitete i poslovne izvrsnosti. 4 (2): 57-76.
• Hagberg-Andersson, A. (2015). Razvoj obrazovanja za poduzetništvo... Primjer Finske. Obrazovanje za poduzetništvo, 5(1):49_59. 
• Kiss, I. i Rokov, N. (2016). Investiranje u ljudski, kulturni idruštveni kapital poticanjem felskibilnih kompetencija edukatora kao strateški
prioritet socijalnog i ekonomskog razvoja. Obrazovanje za poduzetništvo, 6(2):53-66.
• Lupić, M. i Bujan, I. (2017). Poduzetništvo mladih . Prilike i prepreke. Obrazovanje za poduzetništvo, 7(1):63-80
• Metcalfe, J. S. (2010) University and Business Relations: Connecting the Knowledge Economy. Minerva. 48 (1): 5-33.
• Milojević, D., Šimunković, M. (2017) Korištenje EU fondova u obrazovanju za poduzetništvo: primjeri dobre prakse i perspektiva do 2020.
godine. Obrazovanje za poduzetništvo. 7 (1): 353-364.
• Nacionalni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje
http://mzos.hr/datoteke/Nacionalni_okvirni_kurikulum.pdf
• Obermak Peterka, S. (2013). Poduzetničko obrazovanje. http://www.cepor.hr/Poduzetnicko_obrazovanje_policy%20brief_CEPOR_final.pdf
• Oberman Peterka, S., Delić, A., Perić, J. (2016) Poduzetničko obrazovanje – put ka stvaranju zapošljivih i konkurentnih mladih ljudi.
Praktični menadžment : stručni časopis za teoriju i praksu menadžmenta. 7 (1): 23-27.
• Ribić, D. i Blažević, Z. (2016).Utjecajobrazovne institucije na poticanje i razvoj poduzetništva.Obrazovanje za poduzetništvo, 5(1):133-145.
• Šundalić, A. (2012) Između društva rada i društva znanja. Media, culture and public relations. 3 (2): 120-130.
• Šundov, Ž i Gregorič, M. (2015) Pozitivna kultura učenja uorganizacijama. Obrazovanje za poduzetništvo, 5(1):137-147.
TGUTOVIC@GMAIL.COM