INKLUZIVNI

Za prva dva pitanja trebate na internetu pronaći spomenuti zakon i pronaći samostalno odgovore!
Za ostala pitanja možete naći odgovore od 10-15 stranice. Odgovore pisati ispod u posebnu ćeliju.

1Koje su posebne potrebe prema Zakonu o odgoju i obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi?
Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi učenici s posebnim potrebama su
su darovita djeca i djeca s teškoćama.
2Koja su djeca s teškoćama i u koje se tri velike skupine klasificiranju?
Djeca s teškoćama mogu biti djeca s teškoćama u razvoju; djeca sa specifičnim teškoćama učenja,
problemima u ponašanju i emocionalnim problemima; djeca s teškoćama uvjetovanima
obiteljskim, socijalnim, ekonomskim, kulturnim i/ili jezičnim činiteljima.
3U kojem kontekstu treba koristiti termin posebnih potreba? (namjera ukazivanja potreba na što?)
Termin posebnih potreba ukazuje na to da društvo treba osigurati pomoć i podršku. Njime se
pokušava upozoriti na nužnost osiguravanja specifične skrbi za određenu skupinu osoba sa
oštećenjima i poremećajima ( liječenje, njega i rehabilitacija, eliminacija arhitektonskih barijera...)
4Objasni svojim riječima citat sa 11 stranice Krizmanić i Kolesarić 2003:59!
Svatko od nas je poseban na svoj način. Upravo je zbog toga nedopustivo diskriminirati i ne
poštovati nekoga na temelju njegove različitosti. Autori netoleranciju prema različitostima nazivaju
evolucijski i civilizacijski zastarjelom pojavom jer upravo takvo ponašanje prikazuje primitivno i
zaostalo razmišljanje o društvu oko sebe. Trebamo biti obzirni i uvažavati tuđe različitosti, a ne ih
isticati i shvaćati kao nešto čudno i krivo.
5Na što se misli kada se kaže da inkluzivno obrazovanje odgovara potrebama sve djece?
Misli se na uvažavanje specifičnosti dječjeg razvojnog statusa, kulture i drugih relevantnih obilježja.
6Što IO omogućuje prema Save the Children,2016?
Prema Save the Children inkluzivno obrazovanje omogućuje svoj djeci zajedničko/ suradničko
učenje radi omogućavanja i osnaživanja njihova punog sudjelovanja u učenju i kulturi neke
zajednice, uz osiguravanje primjerene potpore zadovoljavanju njihovih individualnih odgojno-
obrazovnih potreba.
7Smatra li IO da treba mijenjati djecu li sustav? Pojasni.
Inkluzivno obrazovanje smatra da treba mijenjati sustav, a protivi se mijenjanju djece i ignoriranju
socijalnih okolnosti učenja. Također, polazi od toga da je sustav taj koji treba biti organiziran na
način koji uvažava različitost, a ne treba očekivati od djece da se mijenjaju kako bi se prilagodila
sustavu.
8Koje temeljno uvjerenje afirmira IO prema UNESCO, 2009? Čime se pri tome koristi?
Afirmira temeljno uvjerenje prema kojem obrazovanje doprinosi razvoju urođenih potencijala
djece, kako bi u odrasloj dobi mogla dostojanstveno živjeti i raditi, doprinositi kvaliteti svog života,
donositi informirane odluke i cjeloživotno se usavršavati. Pri tome se koristi svojim strategijama,
metodama, tehnikama i svojim sadržajem.
9Čemu je primjereno IO i što obuhvaća uključiv (nediskriminativan ) način u o-o procesu?
Primjereno je potrebama, sposobnostima i interesima sve djece, neovisno o njihovim biološkim,
psihološkim i socijalnim karakteristikama. Uključiv (nediskriminativan) način u odgojno-
obrazovnom procesu obuhvaća sve komponente i sudionike obrazovnog procesa: obrazovne
politike, kurikule, arhitektonska rješenja, odgojno-obrazovne djelatnike, roditelje, djecu i svaki
drugi aspekt obrazovanja.
10Što se može zaključiti da IO a) na što odgovara, b) na čemu se temelji, c) čemu doprinosi njegov
višedimenzionalni koncept, d) što omogućuje i afirmira, e) što obuhvaća i zašto prema UNECCO,
2009 i Florian i sur., 2010 ?
a) Odgovara na različite odgojno- obrazovne potrebe djece
b) Temelji se na uključivanju i ravnopravnom sudjelovanju svih sudionika odgojno-
 obrazovnog procesa u životu odgojno-obrazovnih ustanova
c) Višedimenzionalni koncept pridonosi punom uvažavanju ljudskih prava i socijalnoj pravdi
d) Omogućuje jednake mogućnosti svima i afirmira socijalni model odnosa društva prema
različitostima
e) Prema UNESCCO, obuhvaća promjene i modifikacije u sadržaju, pristupima, strukturi i
strategijama obrazovanja jer je umjereno jačanju sudjelovanja, a smanjenju isključivanja iz
kulture, kurikula i zajednice redovnih odgojno-obrazovnih ustanova, neovisno o različitosti
djeteta. (Florian i sur.,2010)
11Sa čime Brajković i Milinković, 2015 poistovjećuju IO? Objasni!
Oni inkluzivno obrazovanje poistovjećuju s društveno pravednim obrazovanjem, odnosno
obrazovanjem za društvenu pravdu jer se temelji na uvjerenju da razvoj pravednog društva mora
biti integriran u samu srž svake aktivnosti koja se odvija u odgojno-obrazovnim ustanovama te u
cjelokupni posao svih odgojno- obrazovnih djelatnika na način da se svoj djeci omoguće jednake
šanse za visoka odgojno-obrazovna postignuća.
12Kako Igrić, 2015 objašnjava inkluzivni pristup? Što je prema vašem mišljenju tu ključno?
Po njemu inkluzivni pristup podrazumijeva spremnost okoline na promjene i prilagodbe prema
potrebama svih članova društva. Smatram da je tu ključno kako i sam autor kaže međusobno
komunicirati i surađivati te graditi pripadnost i partnerstvo umjesto kompeticije i isključivanja.
13Što bi bila ključna komponenta inkluzivnog o-o i zašto?
Pravo na ne-diskriminaciju jer podrazumijeva pristajanje uz inkluzivnu politiku i inkluzivnu odgojno-
obrazovnu praksu koja smanjuje isključenost u odgoju i obrazovanju po bilo kojoj osnovi.
14Koji je opći cilj inkluzivnog procesa? Tko sve aktivno sudjeluje u njegovoj realizaciji?
Opći cilj je da svako dijete, neovisno o spolu, rodu, jeziku, sposobnostima, religiji, nacionalnosti ili
drugom obilježju, bude poduprijeto tako da mu se omogući razvoj vlastitih potencijala i smisleno
sudjelovanje u procesu učenja uz svoje vršnjake.
15Da bi se realizirao cilj IO, kakvu je svijest potrebno razvijati i na koji način se to može učiniti?
Da bi se realizirano cilj inkluzivnog obrazovanja potrebno je razvijati svijest o različitim izvorima
diskriminacijske obrazovne prakse, na što se nadovezuje aktivno djelovanje na promjene javnih
politika, sustava, praksi i kultura u odgojno- obrazovnim ustanovama, kako bi one u većoj mjeri
odgovorile na različitost djece.
16Što sve zahtijeva inkluzivni proces na različitim razinama ekološkog sustava djeteta?
Inkluzivni proces zahtijeva angažman sudionika svih razina ekološkog sustava, od zagovaranja
prava na inkluzivno obrazovanje prilikom kreiranja nacionalnih politika, preko sustava obrazovanja
odgojno- obrazovnih djelatnika, do svakodnevne prakse u neposrednom radu s različitom djecom,
a koja služi konceptualizaciji sastavnica inkluzivnog obrazovanja.
17Navedite kojih osam zajedničkih odrednica IO definira Riester, 2013 !
Ravnopravnost u vrednovanju sve djece i odgojno-obrazovnog osoblja; podupiranje sudjelovanja
djece u procesu učenja i poučavanja, uz istodobno smanjivanje činitelja rizika njihova socijalnog
isključivanja; rekonstruiranje i redefiniranje kultura, javnih politika i praksi u odgojno- obrazovnim
ustanovama kako bi one odgovarale na različitost zajednice u kojoj djeluju; uklanjanje prepreka
koje onemogućuju ili ometaju pristupačnost obrazovanja svoj djeci; pružanje primjerene potpore
djeci s različitim teškoćama koje otežavaju njihovo obrazovanje; promociju obrazovanja u kojem
svi sudionici različitosti doživljavaju kao izvorište i resurs obrazovnih procesa i sadržaja (nasuprot
isticanju teškoća); naglašavanje uloge obrazovanja i odgojno- obrazovnih ustanova u razvoju
zajednica koje uvažavaju različitost; svijest o značenju inkluzivnog obrazovanja za dostizanje ideala
inkluzivnog, uključujućeg društva.
18Objasnite svaku od njih (osam zajedničkih odrednica IOprema Riester, 2013) u kontekstu nekog
primjera!
1. Sva djeca moraju biti ravnopravno vrednovana. Nije dopustivo stvarati vlastite kriterije na
temelju simpatija, kulture, vjeroispovijesti, poznanstava i sličnih obilježja.
2. Djecu je potrebno podupirati na način da dijete može iskoristiti svoje potencijale, razvijati
 se, unaprjeđivati i rasti u kvalitetno izgrađenu osobu. Prilikom takvog procesa nedopustivo
je ugroziti dijete, forsirati ga i prisiljavati na nešto što ono ne može ili ne želi. Npr. ukoliko
uočimo da je dijete nadareno za matematiku, trebali bismo ga podupirati da sudjeluje u
natjecanjima, kvizovima i zadacima u matematičkom području.
3. Javna politika, odgojno-obrazovne ustanove i sama kultura trebaju poticati različitosti u
zajednici kako bi cijelo društvo prihvaćalo različitosti i kako na različitost ne bi gledali s
čuđenjem.
4. Potrebno je ukloniti sve prepreke koje onemogućuju ili ometaju pristupačnost
obrazovanja. Kao primjer prepreke navela bih siromaštvo koje ponekad onemogućuje ili
ometa dijete u kvalitetnom obrazovanju (npr. nabava knjiga, školske opreme i slično.).
Ovakvu bih prepreku uklonila na način da se djetetu od strane grada/škole omogući
besplatni školski pribor i oprema.
5. Pružanje potpore djeci s teškoćama primarni je zadatak učitelja u nastavi. Takvom djetetu
potrebno je individualizirati program, poticati ga, motivirati i usmjeravati kako bismo mu
olakšali obrazovanje. Cijeli proces obrazovanja bi tada bio kvalitetan i ispunjen. Npr.
dijetetu koje ima problema sa sluhom potrebno je prilagoditi nastavni sadržaj iz glazbene
kulture i osmisliti nastavni sat.
6. Teškoće nikada ne bismo smjeli isticati i naglašavati, već bismo djecu s teškoćama trebali
uključiti u sve aspekte odgojno-obrazovnog procesa i pružiti im mogućnost aktivnog
sudjelovanja u obrazovanju. Teškoće je potrebno prihvatiti.
7. Različitosti bi se u obrazovnim procesima trebale naglašavati za razvoj pozitivne zajednice
na način da se sve različitosti kod učenika iskoriste na što bolji način i da se i učenici s
teškoćama prikažu kao individue koje imaju razvijene mnoge sposobnosti, vještine i
stečena znanja bez obzira na neku teškoću. Npr. uključivanje djece s teškoćama u školske
priredbe, aktivnosti i događanja.
8. Ako društvo razvije svijest o važnosti uključivanja svih pojedinca u sve životne aktivnosti,
pa tako i osoba s određenim vrstama teškoća, stvoriti će se idealno društvo u kojemu će
svatko postići svoj cilj. U suprotnom, isključivanjem osoba s teškoćama stvara se društvo u
kojem takve osobe ne mogu normalno funkcionirati, ne ostvaruju svoje potencijale,
uskraćuju im se njihova prava i nemaju slobodu.
19U kojoj su vezi inkluzivnost i kvaliteta obrazovnih procesa i institucija? Što je ideal inkluzije
prema Karamatić Brčić, 2011?
Obrazovanje ne može biti inkluzivno bez kvalitete, i kvalitetno obrazovanje ne može postojati bez
inkluzivnosti. Prema Karamatić Brčić ideal inkluzije je pristupačno kvalitetno obrazovanje za sve.
20Nabroji četiri ključna stupa kvalitete inkluzivnog obrazovanja prema Farnell, 2012!
Poštivanje individualnih karakteristika djece, primjena strategija učenja i poučavanja usmjerenih
djeci, razvoj sigurnog i poticajnog okruženja za učenje, osiguravanje visoko profesionalnog
odgojno-obrazovnog osoblja.
21Je li IO statičan ili dinamičan koncept i proces? Zašto?
Inkluzivno obrazovanje nije statičan, već je dinamičan koncept i proces koji kontinuirano traje. Ono
polazi od procjena i potiče promjene različitih aspekata i sastavnica obrazovnih sustava koje u
većoj ili manjoj mjeri olakšavaju ili otežavaju smisleno sudjelovanje sve djece u odgojno-
obrazovnim procesima.
22Zašto se može ustvrditi da su promjene spore, a rezultati nedovoljno uvjerljivi?
Jer u većini suvremenih društava još uvijek dominira neusuglašenost teorije i prakse inkluzivnog
obrazovanja.
23Čija je odgovornost osiguravanje kvalitetnog inkluzivnog obrazovanja?
Sustava (vlada, politika, zajednica i ustanova) koji stvara pretpostavke i promiče poštovanje
različitosti na svim razinama obrazovanja, osiguravajući ljudske, prostorne, materijalne i sadržajne
resurse za učenje i poušavanje temeljeno na pravima, interesima i sposobnostima djece.
24„Pročitaj“ shemu 1 i objasni je ! ( Sastavnice kvalitetnih inkluzivnih obrazovnih sustava i
ustanova, prilagođeno prema UNICEF, 2009).
Obrazovni sustav mora svakom pojedincu omogućiti kvalitetno pravo na obrazovanje. Takav sustav
mora biti spreman prihvaćati različitosti na način da se koristi fleksibilnim metodama učenja i
poučavanja koje su prilagođene različitim potrebama i stilovima učenja, tretira različitost kao
ishodište učenja i poučavanja, a ne kao prepreku, stvara suradnju roditelja i zajednice uz uzajamno
poštovanje i nadopunjavanje, omogućuje fleksibilne kurikule koji odgovaraju različitim potrebama i
nisu prezasićeni akademskim sadržajima, primjereno inicijalno obrazuje odgojitelje, učitelje i
nastavnike tako da su umjereni na poštivanje različitosti i na posljetku da se rano prepoznaje i
uključuje u primjerene intervencije djece izložene riziku nepovoljnih razvojnih ishoda. Metode
učenja moraju biti primjerene i usmjerene na dijete, a okruženje mora biti profesionalno,
angažirano i podržavajuće u inkluzivnim procesima.

Možete naći odgovore od 17-21 stranice. Odgovore pisati ispod u posebnu ćeliju.

1Komentiraje citat na stranici 17.

Škola bi trebala biti mjesto gdje će se od djece prvenstveno stvoriti kvalitetne, ambiciozne,
poštene i jake ljude za daljnji život u društvu. Nažalost, ponekad u obrazovnom sustavu taj prvotni
cilj ostane u sjeni te se najveća važnost pridodaje konstantnom učenju često nepotrebnih
informacija koje ne potiču djecu na razmišljanje i zaključivanje. Takav način obrazovanja oslabljuje
djecu koja upravo zbog toga postaju nemotivirana, nezainteresirana i mrzovoljna pa zato izgube
volju za ostvarivanje svojih potencijala.
2Zašto je obrazovanje temeljno ljudsko pravo, na generalnoj razini razumijevanja?
Obrazovanje nam omogućuje usvajanje i razvijanje novih znanja, vještina i sposobnosti u jedan
sklop koji je potreban za kvalitetno sudjelovanje u raznim sferama (gospodarskim, kulturnim,
političkim) daljnjeg života. Upravo je obrazovanje preduvjet za ostvarivanje svih drugih ljudskih
prava.
3Zšto je obrazovanje osobito bitno kod društveno marginaliziranih skupina?
Jer se smatra da osobe koje su marginalizirane pomoću obrazovanja mogu savladati siromaštvo i
socijalnu isključenost. Uz to, često se smatra da marginalizirane osobe imaju veću vjerojatnost
ranijeg napuštanja obrazovanja, čime su smanjene njihove mogućnosti zapošljavanja, a povećane
mogućnosti socijalnog isključivanja.
4Nabroji bitne dokumente kojima se potvrđuje pravo na obrazovanje sve djece.
Opća povelja UN-a o ljudskim pravima iz 1948.godine, Konvencija UN-a o pravima djeteta iz
1989.god, Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom iz 2006.godine, Ciljevi održivog razvoja
iz 2015.godine.
5Što ističe članak 26. Opće povelje o ljudskim pravima?
26.članak Opće povelje UN-a o ljudskim pravima ističe da svatko ima pravo na obrazovanje koje
mora biti besplatno, barem osnovnoškolsko. Ono mora biti obvezno. Tehničko i stručno
obrazovanje mora biti opće dostupno, a visoko obrazovanje mora biti jednako dostupno svima na
osnovi uspjeha. Ono mora biti usmjereno punom razvoju ljudske osobnosti i jačanju poštivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda, mora promicati razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo među
svim narodima, rasnim ili vjerskim grupama te podupiranje djelovanje Ujedinjenih naroda. Roditelji
imaju pravo prvenstva u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu.
6Što ističe članak 9. Konvencije UN o pravima djeteta?
Ističe da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje, osim kada nadležne vlasti pod
sudbenim nazorom odluče, u skladu s važećim zakonima i postupcima, da je odvajanje potrebno
radi dobrobiti djeteta. Takva odluka se dešava u posebnim slučajevima- zlouporaba roditeljskog
položaja, zanemarivanje djeteta, odvojen život roditelja.
7 Što ističe članak 24 Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom?
Osigurava da osobe s invaliditetom ne budu isključene iz općeg obrazovnog sustava na osnovi
svojeg invaliditeta, te da djeca s teškoćama u razvoju ne budu isključena iz besplatnog i obveznog
osnovnog ili iz srednjeg obrazovanja na osnovi teškoća u razvoju. Također, da osobe s
invaliditetom mogu imati pristup kvalitetnom i besplatnom osnovnom obrazovanju i srednjem
obrazovanju, na ravnopravnoj osnovi s drugima, na razumnu prilagodbu individualnim potrebama i
na pružanje učinkovitih individualiziranim mjera potpore u okruženjima koja najviše pridonose
akademskom i socijalnom razvoju, u skladu s ciljem potpunog uključivanja. Na posljetku ističe da
osobe s invaliditetom dobiju potrebnu pomoć, unutar općeg obrazovnog sustava, kako bi se
olakšalo njihovo djelotvorno obrazovanje.
8Na koga se odnose sva navedena propisana prava u sustavu o-o?
Na obrazovanje djece s teškoćama u razvoju, djecu svih rasa, vjeroispovijesti i naroda, djece
migranata te druge djece koja se iz različitih razloga i po različitim obilježjima razlikuju od većine
svojih vršnjaka u nekoj kulturi, zajednici ili društvu.
9Citiraj ponovo iz kojeg zakona u Hrvatskog se može isčitati na koga se odnose sva prava na
obrazovanje bez diskriminacije i na osnovi jednakih mogućnosti ! (pitanje s početka prethodne
teme)
Iz Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi se može isčitati na koga se odnose
prava na obrazovanje bez diskriminacije i na osnovi jednakih mogućnosti.
10Kako se Hrvatska strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2014 referira na pitanja
inkluzivnog o-o?
Za ciljeve ima osnažiti koncepte cjeloživotnog učenja, unaprjeđivanje kvalitete i djelotvornosti
obrazovanja i osposobljavanja, promicanje ravnopravnosti, socijalne kohezije i aktivnoga
građanstva te snažniju afirmaciju kreativnosti i inovativnosti na svim razinama i u svim vrstama
obrazovanja.
11Zašto je važno upozoravati na diskriminacijske prakse i politike koje djeci onemogućavaju
obrazovanje primejreno njihovim sposobnostima?
Važno je upozoravati na diskriminacijske praske i politike koje djeci onemogućavaju obrazovanje
primjereno njihovim sposobnostima kako bi se izbjegli nefleksibilni i neprimjereni kurikuli, loše
uređena odgojno-obrazovna institucija, neprimjereni sustavi vrednovanja ishoda učenja i
neprimjereni stavovi o sposobnostima pojedinih grupa djece.
12Zašto se perpetuiranje postojeće neravnopravnosti nepovoljno odražava na dobrobit društava i
država?
Jer su ti obrazovni sustavi više usmjereni razrađivanju različitih segregacijskih struktura i
mehanizama ekskluzivnog obrazovanja unutar redovnih odgojno-obrazovnih ustanova nego
razvoju istinskih inkluzivnih okruženja koja će omogućiti ravnopravno sudjelovanje i obrazovanje
sve djece kako bi ona postigla puni razvoj svojih potencijala, neovisno o njihovoj različitosti.
18Koliko djece u svijetu ima rizik od o-o isključivanja, kojeg su uglavnom spola i koji su razlozi
tome?
75 milijuna djece osnovnoškolske dobi, više od polovice te djece su ženskog spola, a razlozi su
siromaštvo i marginalizacija.
19Što je za sada u Hrvatskoj odgovorno za zastoj u razvoju veće inkluzivnosti? Objasni što misliš
zašto se to događa! Kako bi se moglo promijeniti?
Nekompetentnost odgojno-obrazovnih djelatnika i nemotivirani učitelji su odgovorni za zastoj u
razvoju inkluzije. Smatram da do zastoja u razvoju veće inkluzivnosti dolazi i zbog ne razvijene
suradnje i poticaja između učitelja i roditelja, kao i ostalih školskih suradnika. Uz to, mnogi
djelatnici škole, nažalost i sami učitelji, često smatraju kako nisu u mogućnosti išta promijeniti i
kako ih se određene stvari ne tiču. Takav način razmišljanja mogao bi se promijeniti na način da se
učitelje od najranije faze njihovog usavršavanja na fakultetima osvješćuje o problemima koji se
dešavaju prilikom inkluzivnosti i o mogućim rješenjima istih. Također, smatram da bi svaki učitelj
pojedinačno trebao dati sve od sebe kako bi se prilagodio svoj djeci i njihovim potrebama
(primjenjivanje drugačijih strategija i metoda učenja, prilagođeni kurikulumi, međusobna
komunikacija i slično).

Možete naći odgovore od 23-30 stranice. Odgovore pisati ispod u posebnu ćeliju.

1Koji su modeli postojeći i danas iako su države supotpisale promicanje inkluzivne paradigme?
Model milosrđa, medicinski model i model deficita.
2Opiši detaljno odnos društva prema osobama s invaliditetom, odnosno marginaliziranim
pojedincima i skupinama u prvobitnim zajednicama, Grčnoj, Rimu i ostalim antičkim zemljama!
U prvobitnoj zajednici osobe s invaliditetom smatralo se nekorisnima pa ih se u kriznim situacijama
ostavljalo po strani, nezaštićene, kao teret.
U Sparti je bilo dopušteno fizičko likvidiranje novorođenčeta, ali tek nakon što ga je pregledao
najstariji u zajednici i dao dozvolu za takav postupak.
U Ateni se takvo dijete moglo izložiti, tj. ostaviti pored puta ili u šumi.
U Starom Rimu roditelji su takvo dijete mogli odstraniti neposredno nakon rođenja tek nakon što
ga je pregledalo 5 odraslih susjeda i dalo svoj pristanak za izlaganje.
Kod starih Hebreja bilo je zabranjeno izlaganje djece, ali su ih mogli prodati za robove.
3 Opiši detaljno odnos društva prema osobama s invaliditetom, odnosno marginaliziranim
pojedincima i skupinama u srednjem vijeku.
U srednjem vijeku siromaštvo i bespomoćnost vezivalo se uz milosrđe jer je pomaganje slabijima
smatrano kršćanskom obvezom i sredstvom otkupljenja grijeha. Srednjovjekovna je etika
pripadnicima viših staleža nalagala da čine dobra djela i da budu milosrdni, što su prakticirali
davanjem milodara osobama koje nisu mogle samostalno zadovoljavati svoje potrebe. Glavno
zanimanje tih osoba postaje prosjačenje te se u samostanima s vremenom stvaraju prve ustanove
za zbrinjavanje takvih osoba. Otvaraju se azili, ustanove za jednostavnu pomoć i podmirenje
elementarnih životnih potreba u različitim ubožnicama, manastirima, samostanima. Siromašni su
tada preživljavali zahvaljujući milostinji koja se dijelila na razini zajednice, primjerice za vrijeme
blagdana i pojedinačno. Model milosrđa vidi osobu s invaliditetom kao žrtvu, invaliditet se smatra
deficitom i takve osobe ne mogu pomoći sebi i voditi neovisan život. Zbog toga trebaju pomoć,
simpatije, ljubav, posebne usluge, institucije i milosrđe.
4Opiši detaljno odnos društva prema osobama s invaliditetom, odnosno marginaliziranim
pojedincima i skupinama u novom vijeku.
U novom je vijeku milosrđe izgubili društvenu funkciju, sve se više naglašava vrijednost rada, a
manufakturalni sustav dovodi do porasta potrebe za radnom snagom. Nemoćne osobe sve se više
sagledavaju u kontekstu merkantilističke ekonomske politike, a skrb i nadzor nad njima počinju
preuzimati svjetovne vlasti. Nestašica radne snage, porast cijena nadnica, drugačije vrednovanje
bogatstva i rada doveli su do toga da se mnogi europski vladari okreću represiji prema skitnicama i
prosjacima, kako bi došli do jeftine radne snage. Prisilni rad bio je moćno sredstvo za odgoj
napuštene djece, skitnja postaje delikt koji se progoni i kažnjava, a djeca i mladi se smještaju u
sirotišta koja su funkcionirala kao prisilne radionice. U 16.stoljeću uključuje se sirotinja u
zapošljavanje i organizira se potpora prema osobama s invaliditetom i beskućnicima. Zbog ratnih
razaranja, bolesti, elementarnih nepogoda, neprosvijećenosti naroda i drugih neprilika došlo je do
nestašice radne snage, pa je to otvorilo prostor preostalim sposobnijim pojedincima da se uključe
u rad i pokažu što znaju i mogu. U doba humanizma i renesanse mnogi drugi činitelji utjecali su na
afirmaciju pozitivnog stava prema osobama s invaliditetom. Razvilo se povjerenje prema njihovim
sposobnostima za obrazovanje pa je imućnije pojedince, crkvene redove i entuzijaste to potaklo
na osnivanje prvih škola za tu populaciju.
5Opiši detaljno glavne odrednice Medicinskog modela.
Medicinski model odnosi se prema invaliditetu kao prema osobnom problemu izazvanom bolešću,
ozljedom ili zdravstvenim stanjem koje zahtijeva medicinsku njegu pruženu u obliku individualnog
tretmana. Pritom se nastoji potaknuti društveno prilagođivanje pojedinca i postići pozitivne
promjene u njegovu ponašanju. Osobu s određenim oštećenjem tretira kao pacijenta kojeg je
potrebno medicinski zbrinuti, a kad se medicinskom rehabilitacijom postigne određeni stupanj
rehabilitiranosti, osobu se dalje zbrinjava pasiviziranjem bez naknade. Cilj medicinske rehabilitacije
je zapravo prilagođavanje osobe okolini i usredotočenost na njezine nedostatke i ograničenja zbog
kojih više ne može obavljati određene aktivnosti tako kako to obavljaju osobe bez oštećenja. On
zanemaruje činjenicu da je osobi unatoč oštećenju ostao i dalje određeni postotak sposobnosti i
mogućnosti da izvršava aktivnosti na drugačiji način nego do sada.
6Koju ulogu preuzima društvo u Medicinskom modelu?
Društvo usmjerava svoje aktivnosti i poduzima mjere kojima se ustanovljuju specijalne službe i
postupci koji imaju za cilj otkloniti ili ublažiti posljedice oštećenja kako bi se osobu „normaliziralo“.
Ukoliko rezultati nisu zadovoljavajući, osobu se izdvaja iz prirodne okoline u instituciju.
7Kada je počeo biti kritiziran Medicinski model
Sedamdesetih godina 20.stoljeća, kada su se mnoge aktivističke skupine borile za ljudska prava
marginaliziranih društvenih grupa, uključujući osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju.
8Zašto je teško u potpunosti prevladati Medicinski model?
Zbog toga što se stanja osoba s invaliditetom uvijek povezuju uz njihov zdravstveni status, a
također je i dalje prisutan pristup u kojem država prosuđuje oštećenje i njegove značajke prilikom
određivanja određenog stupnja invaliditeta kao preduvjeta za ostvarivanje raznih prava iz sustava
zdravstva, socijalne zaštite i obrazovanja.
9kako se danas u Medicinskom modelu prepoznaje osnova diskriminacije?
Po uvjerenjima o nesposobnosti nekih osoba, negiraju holistički pristup djeci, učenju i poučavanju
te podcjenjuju mogućnosti napretka djece različitih razvojnih specifičnosti. Primjer diskriminativne
prakse je slučaj u kojemu je osoba s teškoćama u učenju i komunikacijom bila spolno zlostavljana
te je zbog toga pokazivala neuobičajeno ponašanje koje se pripisivalo tome što ima teškoće- sustav
ju nije ozbiljno shvatio.
10 Što je Model deficita u odnosu na Medicinski i Socijalni modele?
Model deficita naglašava značenje, utvrđivanje i zadovoljavanje posebnih potreba osoba s
teškoćama u razvoju. To je produžetak medicinskog modela, ali u donekle integriranim uvjetima.
Dijagnostika je usmjerena prema onome što osoba ne može te, kao i medicinski model, polazi od
pretpostavke da s osobom nešto nije u redu.
11Opiši Model deficita u glavnim značajkama.
Rehabilitacija se kod modela deficita i dalje odvija u segregacijskim ili parcijalno integracijskim
uvjetima, a temelji se na smanjenju ili otklanjanju činitelja teškoća socijalne integracije. Smatra se i
dalje da je pojedinac taj koji ima problem, stručnjaci ispravljaju „pogreške“ kako bi se taj pojedinac
uspješno prilagođen vratio u društvo. Zastupa gledište po kojem se u umjetnim uvjetima može
uspješno oponašati prirodna sredina, ne uviđajući činjenicu da restriktivna sredina ne omogućuje
razvijanje socijalnih vještina već, naprotiv, stvara nove situacije restrikcije
12kako se model deficita i danas zagovara u vrtićima i školama? Što misliš zašto je tako?
Danas unutar modela deficita nije moguće prepoznati interakciju kao aktivno sudjelovanje u
izboru, donošenje voljnih odluka i preuzimanje odgovornosti osoba s invaliditetom i djece s
teškoćama u razvoju. Mislim da je i dalje takva situacija s modelom deficita jer u školama imamo
asistente i učitelje koji nisu dovoljno upoznati, podučeni i ohrabreni u radu s djecom s teškoćama
te nisu osposobljeni kvalitetno integrirati takvu djecu. Ponekad dolazi do toga da društvo smatra
kako osobe s teškoćama ne mogu preuzeti odgovornost i samostalno odlučivati. Uz to, smatram da
ovdje veliku ulogu ima i strah od „pogrešaka“ koje bi se mogle dogoditi ako djetetu dopustimo da
samo učini nešto za sebe bez da mu se oduzima sloboda i mogućnost samostalnog odlučivanja.
Istaknula bih još da do ovog modela dolazi i zbog toga što ponekad školski djelatnici smatraju da
dijete s teškoćama ne želi sudjelovati u obrazovnim procesima ili da nije zainteresirano za nastavu.
13Koji je pokret pridonio filozofiji inkluzije i socijalnom modelu?
Pokret samozastupanja osoba koje su pokrenule brojne inicijative usmjerene afirmaciji njihovih
ljudskih prava, dokazujući da mogu i žele sudjelovati u svim aspektima društvenog života, na
ravnopravnoj osnovi s drugima.
14Kako se razumijevaju problemi marginaliziranih osoba u Socijalnom modelu?
U Socijalnom modelu se ističe da problemi osoba iz marginaliziranih društvenih grupa ne proizlaze
iz njihove različitosti, već iz ograničenja koja im nameće društvo.
15Opiši detaljno glavna načela Socijalnog modela.
Socijalni model se očituje u integraciji različitih osoba u zajednicu. Taj je pristup usmjeren prema
osposobljavanju, normalizaciji, integraciji i participaciji, stjecanju samopouzdanja i
samopoštovanja, te samoodređenju i samo-zastupanju svih pripadnika društva. Naglašava
sudjelovanje u izboru, donošenju odluka i preuzimanju odgovornosti svakog građana u zajednici,
uključujući i pripadnike marginaliziranih društvenih grupa, a temeljen je na konceptu prava,
interesa i sposobnosti svakog čovjeka. Nastoji ublažiti i otkloniti barijere koje i danas mnogim
pojedincima i društvenim grupama sprječavaju sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi.
Obuhvaća pravo na razumnu prilagodbu i učinkovite mjere potpore svima koji zbog svog
zdravstvenog, razvojnog, kulturnog, socijalnoga, jezičnoga, obiteljskoga, vjerskoga, spolnoga ili
drugog obilježja nisu ravnopravni s većinskom populacijom. Polazište je prihvaćanje i poštovanje
različitosti koje nadilazi načelne političke i zakonske dokumente, pa je prepoznatljivo u svim
aspektima društva u svim društvenim djelatnostima.
16Analiziraj i usporedi tri modela u shemi 2 na str. 30.
Osnovne karakteristike medicinskog modela jesu isticanje teškoća, nesposobnost,
institucionalizacija u kojoj se te teškoće pokušavaju „popraviti“ te infantilnost (onaj koji je psihički i
fizički zaostao u razvoju u odnosu na normalnu osobu; nezreo, nedorastao)
Kod modela deficita ističu se posebne potrebe zbog kojih se potiče posebno i odvojeno
obrazovanje, odnosno segregacija (odvajanje na temelju diskriminacije).
Zadnji model, socijalni model, usmjeren je prema sposobnostima, interesima i pravima osoba koje
se ne isključuje iz društva i kojima se omogućuje ostvarivanje i provođenje raznih aktivnosti. U
Socijalnom modelu dolazi do uklanjanja prepreka u društvu i do inkluzije (uključivanje u određene
grupe ili strukture).

Možete naći odgovore od 32-39 stranice. Odgovore pisati ispod u posebnu ćeliju.

1O čemu govori Lasdown (2002) u citatu na str. 32?

Lasdown ovim citatom prikazuje koliko je važno uvijek stvoriti kulturnu i primjerenu komunikaciju s
osobama s teškoćama. Ukazuje kako ne bismo smjeli osobe s teškoćama gledati drugačije od
ostalih jer su i oni živa bića s imenom i prezimenom kao i svi mi. U komunikaciji s osobama s
teškoćama ne smijemo osuđivati, vrijeđati i etiketirati.
2Koje je obilježje neprimjerenih i neprijateljskih termina?
Takvi termini dovode do negativnih i pokroviteljskih predodžbi, stavova i prakse, odražavaju
negativne stereotipe, oni nisu objektivni i ne informiraju, već osuđuju osobe s teškoćama.
3Zašto je inkluzivan jezik odraz civilizacijske razvijenosti društvene zajednice?
Zbgo toga što se inkluzivnim jezikom slabe negativni stereotipi o prapadnicima marginaliziranih
društvenih grupa. Takvim jezikom se odražavaju stavovi koji afirmiraju poštivanje različitosti, bez
osuđivanja.
4Definiraj termin „osoba s invaliditetom“.
Termin osobe s invaliditetom koristi se za odrasle osobe. Konvencija UN-a o pravima osoba s
invaliditetom (2006) osobe s invalidetetom definira kao osobe koje imaju dugotrajne fizičke,
mentalne, intelektualne ili senzoričke teškoće koje u interakciji s različitim barijerama mogu
značajno ugroziti njihovo potpuno i svrhovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s
drugima.
5Kako se razumijeva termin „teškoća“ kod D. Bouillet? Pronađi vlastiti termin (na engleskom jeziku
„developmental disabilities“) i upiši ga ovdje i potom u Rječnik na Merlin.
Termin djeca u ranjivim situacijama odnosi se na djecu koja su iznadprosječno izložena riziku
povrede njihova socijalnoga, emocionalnoga, fizičkoga ili psihičkog integrediteta, pa su znatno
češće od svojih vršnjaka suočena s različitim nepovoljnim razvojnim ishodima.
Developmental disabilities/Poteškoće u razvoju- su skupina stanja uslijed oštećenja u tjelesnom
aspektu, kognitivnom aspektu, u jeziku ili ponašanju. Ta stanja počinju tijekom razvojnog razdoblja,
mogu utjecati na svakodnevno funkcioniranje i obično traju tijekom čovjekova životnog vijeka.
6Kako je tekao povijesno prijelaz uporabe termina?
Termini kojima su se nazivale osobe koje imaju neku razvoju teškoću kretali su se od
hendikepiranih, mentalno zaostalih, nesposobnih za život, preko termina koji su upućivali na
njihovu posebnost (posebne potrebe), do termina koji su usmjereni na njihovu osobnost i potporu
koju iziskuju kako bi i oni uspješno zadovoljavali svoje potrebe i na ravnopravnoj osnovi s drugima
sudjelovali u zajednici.
7Komentiraj cirat Mirjane Krizmanić na str. 33.
Citatom Mirjane Krizmanić možemo uočiti kako se prilikom upotrebe termina „osoba s
invaliditetom“ invaliditet prikazuje kao objekt koji takve osobe posjeduju. Invaliditet nije moguće
pokloniti, ostaviti ga i zanemariti, već je to segment osobe kao takve. U prvi plan potrebno je
prikazati jake strane i sposobnosti te osobe, a spriječiti etiketiranje i kategoriziranje.
8Kako se u inkluzivnom obrazovanju pristupa djece iu marginaliziranih društvenih grupa? Koji
dokument u RH precizno opisuje holistički pristup?
U inkluzivnom se obrazovanju djeci iz marginaliziranih društvenih grupa pristupa holistički. To znači
da se djeci pristupa kao nositeljima prava na njegu, zaštitu, odgoj i obrazovanje koji zajedničkim,
cjelovitim i međusobno nedjeljivim učinkom pridonose cjelokupnoj kvaliteti njihova života,
poštivajući individualne socijalne i razvojne različitosti djece, pa i one koje djecu dovode u
nepovoljniji položaj u odnosu na većiinu njihovih vršnjaka. Nacionalni kurikulum za rani i
predškolski odgoj i obrazovanje opisuje holistički pristup.
9Koji su termini u uporabi u suvremenoj literaturi i koja je kritika njihove nejasnoće?
U suvremenoj se literaturi najčešće koristi termin djeca u ranjivim situacijama ili djeca izložena
riziku socijalne isključenosti. Kritika oko tih termina očituje se zbog toga što je riječ o nejasnom i
maglovitom pojmu koji se puno više koristi no što se razumije. Ranjivost i rizičnost često se
poistovjećuju s problemima, teškoćama i rizičnim činiteljima koji se odnose na dijete, njegove
roditelje ili skrbnike, te sa socijalno- ekonomskim kontekstom u kojem žive. Zbgo toga se ti termini
odnose na djecu koja su iznadprosječno izložena riziku povrede njihova socijalnoga,
emocionalnoga, fizičkoga ili psihičkog integriteta.
10 Što UN izvještava o povezanosti invaliditeta i siromaštva u svijetu?
Ujedinjeni narodi procjenjuju da 20% najsiromašnijih ljudi na svijetu čine osobe s invaliditetom i da
30% djece koja žive na ulici ima teškoće u razvoju. Postoji znatno veća mogućnost da do
invaliditeta dođe kod siromašnih ljudi tijekom njihova života, a druge strane invaliditet također
može dovesti do siromaštva jer se osobe s invaliditetom često suočavaju s diskriminacijom i
marginalizacijom.
11Nabrojite mehanizme društvene nepravde. Jeste li se osobno susreli s nekom od njih?
Slijepilo za boje, tokenizam, etiketiranje,master-status, stereotipi i predrasude, niska očekivanja,
samoispunjujuće proročanstvo, pristranost, diskriminacija. Najčešće sam se susrela s
mehanizmom društvene nepravde kao što je pristranost, slijepilo za boje, samoispunjujuće
proročanstvo, etiketiranje.
12Što je sljepilo za boje?
Odnosi se na neuočavanje i poricanje razlika među djecom te prikazivanje samo jedne kulture kao
uobičajene. Prepoznatljivo je u isključivom obilježavanju blagdana samo jedne (dominantne)
religije u nekoj zajednici ili ustanovi te u govori koji podrazumijeva da sve obitelji imaju istu,
usporedivu kulturu.
13Što je tokenizam?
Odnosi se na identificiranje djeteta sa samo jednim identitetom i zanemarivanje njegove
višestrukosti. Prepoznatljiv je u odgojno-obrazovnoj praksi koja djecu zbog neke teškoće u razvoju
(npr. teže intelektualne sposobnosti) usmjerava u posebne odgojno-obrazovne ustanove, grupe ili
razrede, uvjetuje uključivanje djeteta u odgojno-obrazovni proces osiguravanjem pomoćnika u
nastavi ili osobnih pomoćnika, nudi kurikulske sadržaje koji zanemaruju kulturnu različitost i govor
koji poistovjećuje osobe s nekim njezinim obilježjem (npr. on je autist, Romi tako žive). Tokenizam
je blizak s etiketiranjem.
14Što je master-status?
Odonosi se na isticanje dijela identiteta koji društvo najviše uočava kod neke osobe i s čine
poistovjećuje čitavu osobu. Presudan je za stvaranje društvenog identiteta neke osobe jer utječe
na uloge i oblike ponašanja u društvenom kontekstu. Očituje se u isticanju dominannih društvenih
uloga, zanimanje, obiteljski stutas, stanovnik nekog grada, pripadnik naroda i dr. (npr. ženama je
mjesto u kući, odrasli su uvijek u pravu, homoseksualci svoje orijentacije trebaju čuvati u svoja
četiri zida i slično). Master- status često bila temelj diskriminacije, zbog neprihvaćujućih stavova
većine o pripadnicima pojedinih društvenih grupa.
15Što su stereotipi i predrasude?
Odnose se na pojednostavljene generalizacije i sudove o određenoj društvenoj grupi, rasi ili spolu,
a temelje se na stavovima. Mogu biti pozitivni (Svi Švicarci su točni.) i negativni (Svi Crnogorci su
lijeni). Prepoznatljivi su u iskrivljavanju i prilagođavanju najčešće nepotpunih ili netočnih
informacija u pojedinim stavovima i govoru koji je usmjeren svima ili ni jednom pripadniku neke
društvene grupe.
16Što su niska očekivanja?
Odnose se na uvjerenja o marginaliziranim grupama i razlozima zbog kojih pripadnici
marginaliziranih grupa nemaju jednake šanse, a značajno utječu na naše stavove i očekivanja
prema ljudima koji pripadaju tim grupama. Prepoznatljiva su u poklanjanju ocjena, nedovoljnom
podržavanju samostalnosti kod djece, izradi obrazovnih planova i programa koja su ispod
mogućnosti djece i govoru koji podrazumijeva izostanak zaokupljenosti i angažmana. (Siromašni
ljudi ne cijene obrazovanje). Dovode do samoispunjujućeg proročanstva, a to je proces u kojem
očekivanja svjesno ili nesvjesno utječu na ponašanje prema djetetu pa dovode do niskih
postignuća.
17Što su pristranost?
Odnosi se na uvjerenje ili postupak kojim se favorizira ili dovodi u nepovoljan položaj pojedinca ili
člana neke grupe, što za posljedicu ima nepravedno tretiranje pripadnika određene grupe samo
zbog njihova zadjeničkog identiteta koji se smatra inferiornim ili superirornim. Prepoznatljiva je u
favoriziranju članova grupe kojoj i sami pripadamo te po izbjegavanju kontakata s drugim grupama
(npr.migranti). očituje se i u pretjeranom povjerenju ili nepovjerenju prema nekoj djeci za koju
smatramo da će u svim životnim okolnostima manifestirati samo poželjne ili samo nepoželjne
osobine. ( odličnom učeniku se ne mogu dogoditi loše ocjene)
18Što su seksizam, rasizam i ksenofobija su vrste pristranosti? Upiši odgovore u Rječnik na
Merlinu.
Seksizam- diskriminacija na temelju spola. Oba spola mogu biti izložena diskriminaciji, no seksizam
najčešće podrazumijeva skup očekivanja vezanih za izgled, ponašanje, vještine, osjećaje i društveni
položaj žena.
Rasizam- ideološka hijerarhijska kategorizacija čovječanstva u više i niže rase na temelju izravne
povezanosti naslijeđenih fizičkih svojstava s psihičkim i intelektualnim sposobnostima.
Ksenofobija- neprijateljstvo prema strancima, strah od njih i svega što je drukčije.
19Objasni odnos raznih pristranosti preko stereotipa i predrasudado diskriminatornog ponašanja.
Prisjeti se nekog primejra iz vlastitog iskustva.
Seksizam, rasizam, ksenofobija, pristranost dovode do diskriminacije, odnosno do prakticiranja
predrasuda i stereotipa koji su odgovorni za neravnopravan tretman nekih osoba zato što
pripadaju određenoj društvenoj kategoriji. Na primjeru seksizma možemo uočiti kako dolazi do
diskriminacije žena i do neravnopravnosti spolova jer često pogađa samo žene i djevojke tako što
izaziva osjećaj bezvrijednosti- diskriminacija na poslu, manje plaće, komentari o izgledu i slično.
20Protiv koga može biti usmjerena diskriminacija i na temelju čega?
Diskriminacija može biti usmjerena protiv pojedinca ili grupe, a na temelju podrijetla, rase, klasne
pripadnosti, starosne dobi, tjelesnih sposobnosti, zdrvstvenog stanja, religijskih uvjerenja,
seksualnog opredeljenja i drugih obilježja.
21Kako Borić (2007:19) u citatu na str36-37 definira diskriminaciju? Slažete li se s time?

Definiraju diskriminaciju kao djelovanje koje šteti jednoj grupi i ističe njezin manje vrijedan položaj
u društvu. Slažem se s ovom rečenicom jer se samom diskriminacijom stvara razlika po nekim
obilježjima u društvu i potiče nejednako ponašanje prema određenim društvenim skupinama. Uz
to navode kako se diskriminacija širi preko obrazovnog sustava, kulture, medija i političkog
sustava. Slažem se da veliku ulogu igraju navedeni čimbenici o našem mišljenju i stavovima, no
smatram da isključivo pojedinac donosi odluku želi li on prihvatiti takvo diskriminirajuće okruženje.
22Jesu li neki termini diskriminatorski , odnosno zastarjeli? Što mislite zašto?
Diskriminacijski su i zastarjeli nazivi stručnjaka za edukaciju i rehabilitaciju djece s teškoćama koji
se još uvijek rabe u nekim odgojno-obrazovnim ustanovama. Mislim da su izrazi kao što je
defektolog previše usmjereni na teškoće djeteta, a ne na isticanje raznih mogućnosti i sposobnosti
tog djeteta.
23Što pomaže inkluzivnosti na razini jezika i termina?
Pojmovi i termini koji pridonose inkluzivnom obrazovanju, kao što su antidiskriminacijski zakoni,
jednakost prilika, načelo jednakih mogućnosti, ravnopravnost, različitosti i drugi.
24Što je, vazano uz terminologiju još potrebno za podupiranje inkluzivnosti i na razini zakona i
politika?
Antidiskriminacijski zakoni obuhvaćaju zakonodavno- institucionalni okvir za učinkovitiju provedbu
politike ravnopravnosti, za suzbijanje diskriminacije i za promicanje politike jednakih mogućnosti,
dok se jednakost prilika odnosi na osiguravanje mjera z akompenzaciju nepravnopravnog položaja
neke djece, odnosno izjednačavanju obrazovnih šansi. Ravnopravnost podrazumijeva
izjednačenost u pravima, jednakost pred zakonom i u svezi time jednakost postupanja prema svim
pripadnicima nekog društva.
25Koje pojmove treba afirmirati prema Borić, 2007 za inkluzivno obrazovanje?
Pojomove koji se odnose na afirmaciju različitosti, osnaživanja, prisupačnosti i razumne prilagodbe.
26Koje se kritike mogu dati na suvremenu klasifikaciju u administrativno-pravnom okviru i sustavu
i koje preporuke za poboljšanje u vezi s time?
Kritika je ta što se sve klasifikacije temelje na modelu deficita (npr.kad su u pitanju prava iz sustava
socijalne skrbi) ili na medicinskom modelu (npr.kad su u pitanju prava iz sustava zdravstvene
zaštite). Preporuka za poboljšanje navedenog je primjena klasifikacija koja uzima u obzir interakciju
jakih i slabih strana djeteta, kumulativan učinak činitelja rizika i činitelja zaštite, dostupne mjere
potpore i druge biološke i psihosocijalne karakteristike djece koje će se poštovati prilikom
planiranja, provedbe i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa. Potrebno je izbaciti
pojednostavljen, jednodimenzionalan ili isključiv pristup klasificiranja djece i njihovih potrebe, a
uključiti djecu u različite odgojno-obrazovne kontekste i kurikulske aktivnosti, uz holističku
procjenu njihovih bioloških i psihosocijalnih osobitosti.
Možete naći odgovore od 43-47stranice. Odgovore pisati ispod u posebnu ćeliju.

1Što misliš o citatu poznatog psihijatra i realitetnog terapeuta Williama Glasera na str. 43? Vidiš li
se takvom osobom sada ili u budućnosti?
Slažem se s citatom W.Glassera koji kaže da bismo trebali postati uzor svoj djeci i dati sve od sebe
kako bismo bili ili postali najbolje osobe koje su oni upoznali. Prvenstveno, djeci treba stvoriti sliku
kvalitetne i poštene osobe na kakvu se trebaju ugledati i kakva trebaju biti u daljnjem životu.
Trenutno mislim da mogu djeci pružiti puno toga kako bi o meni stekli dojam kvalitetne osobe.
2kako Ogbu određuje kulturu?
Kulturu određuje kao sveukupnost načina življenja određene ljudske grupe, kao mrežu ili sustav
akumuliranih znanja, običaja, vrednota i obrazaca ponašanja pomoću kojih se rješava temeljno
pitanje- pitanje vlastitnog opstanka.
3Zašto je kultura nekog društva odrednica oblikovanja identiteta pojedinaca?
Jer društvo čini velika skupina ljudi koji su povezani istom kulturom i dijele zajedničke vrijednosti i
norme. Kultura je svakome potrebna jer ima funkciju referentnog okvira za organizaciju
individualnih života unutar neke zajednice. To je okvir unutar kojeg se pojavljuju različite specifične
vrijednosti i oblici ponašanja različitih socijalnih entiteta, odnosno „opći obrazac mišljenja i
ponašanja koje se temelji na vrijednostima i uvjerenjima koja razlikuju pojedince i grupe od drugih
pojedinaca i grupa“.
4Je li kultura statičan ili dinamičan konstrukt? Objasni.
Kultura je dimaničan proces izložen stalnim promjenama. Oblikuje se i mijenja posredstvom
interakcija u svim socijalnim okruženjima kojima dijete, mlada ili odrsla osoba pripada (obitelj,
odgojno-obrazovna ustanova, vršnjačke grupe...)
5Opiši teoriju kulture i navedi njene najpoznatije autore.
Teorija kulture sugerira da su izbori svake osobe (uključujući uvjerenja, vrijednosne sudove i načine
ponašanja) oblikovani prirodom društvenih grupa kojima ona pripada npr.obitelj, vršnjačkih grupa,
različitih organizacija i ustanova i drugih društvenih autoriteta) u mjeri u kojoj osoba osjeća
pripadnost i povezanost s njima. Najpoznatiji autori su Vujičić i Bezinović.
6Kako o-o djelatnici prenose kulturu društva na djecu ? Pronađi termin „implicitna pedagogija“
opiši je.
Odrasle osobe djecu svjesno ili nesvjesno poučavaju vlastitim vrijednostima i tako im prenose
kulturu društva u kojem rastu i razvijaju se. Odgojno-obrazovni djelatnici temelje svoj rad na
vlastitim iskustvima, podrijetlu i životnoj povijesti, često zanemarujući ili zaboravljajući činjenicu da
ta iskustva mogu biti različita od iskustva djece koju poučavaju. Implicitna pedagogija je shvaćanje
odgoja koje se kod pojedinca formira pod utjecajem svog osobnog iskustva, sustava vrijednosti i
stavova u koje duboko vjeruje i koje može biti u raskoraku od eksplicitne, službene pedagogije.
Na sliku o djetetu (implicitnu pedagogiju odgojitelja) utječu: vlastito socijalno iskustvo – obitelj,
aktualni socijalni odnosi – djeca, grupa, kolege, prijatelji, obitelj i općeniti utjecaji – mediji, propisi.
7Kako se kulturološki uvjetovana svrha o-o može primijeniti na modele medicinski/deficita u kojem
se dijete želi promijeniti da se uklopi u sliku većine i socijalni model gdje se okolina prilagođava
individualnim osobitostima djetetovog stila učenja. Pokušaj povezati i objasniti svojim riječima.
Djeci treba dati priliku da sudjeluju u učenju bez obzira na to što je ono u nekom segmetnu
drugačije od drugih, ne trebamo ga mijenjati kako bi se ono uklopilu u sliku većine. Djecu treba
uključiti u društvo i omogućiti mu da funkcionira u tom društvu. Jedina svrha odgoja i obrazovanja
treba biti integrirati takvo dijete.
8Što je kultura organizacije i koji su joj najvažniji elementi prepoznavanja?
Kultura organizacije je skup ustaljenih obrazaca ponašanja članova organizacije, temeljen na
vjerovanjima, vrijednostima, značenjima i stavovima koji su vidljivi u ritualima, običajima,
obredima, ceremonijama, simbolima, jeziku, načinima rješavanja problema, definiranju
prihvatljivih i neprihvatljivih oblika ponašanja, pravilima, normama i drugim prepoznatljivim
obilježjima. Kulturu organizacije prepoznajeo po kognitivnim i simoboličkim elementima.
9Što je kultura kvalitete ?
Kao uži pojam, značajan je činitelj kulture organizacije, a određuje se kao kulturno i kontekstno
uvjetovan, multidimenzionalan, relevantan i dinamičan koncept koji je podložan subjektivnim
procjenama i doživljajima.
10 Kojih 5 obilježja kvalitete kulture organizacije Bezinović ističe?
Ističe inspirativno vodstvo i upravljanje organizacijom u kojoj se odgovornost
11Što je kultura o-o ustanove?

12Objasni kako Visković (2018) vidi i objašnjava dominirajuće utjecaje i što bi teorija kulturnog
diskontinuiteta na to rekla?

13Prouči shemu 3 na str 47 i ispričaj je svojim riječima ako možeš primejniti na neko vlastito
iskustvo.

Možete naći odgovore od 49-56stranice. Odgovore pisati ispod u posebnu ćeliju.

1Slažeš li se s Andreolijem (2006) u metafori razreda kao orkestra? Zašto?

Razred mora biti kao orkestar gdje su svi međusobno bitni i ovise jedni o drugima. Potrebno je
poticati djecu na međusobnu suradnju i podršku, a ne na međusobno natjecanje i ponižavanje. Ako
u razredu postignemo slogu i zajedništvo, svaki član razreda postaje vrijedan doprinositelj
ostvarivanju zajedničkih ciljeva u odgojno-obrazovnom procesu.
2Zašto je važno razumjeti kulturološku perspektivu u o-o djece s pp?
Kulturološka perspektiva ovisi o tome kako će se doživljavati djeca s posebnim odgojnoobrazovnim
potrebama, što će se od njih očekivati i na koji će se način pristupiti njihovu razvoju, odgoju i
obrazovanju.
3Koja dva pristupa razlikujemo u odnosu na kulturološku perspektivu u o-o djece s pp?
U kontekstu kulturološke perspektive, postoje prokulturni i kontrakulturni pristupi djeci s posebnim
odgojno-obrazovnim potrebama.
4 Navedi primjere prokulturnog pristupa pravobraniteljice za djecu iz izvješća 2003.
Prokulturni pristupi usmjereni su promjeni djeteta kako bi se ono prilagodilo većinskoj kulturi npr.
posebne odgojne grupe ili razredi.
1) U slučaju vršnjačkog nasilja kritizira stav škole koja osuđuje roditelje na razini ponašanja i
visini privilegija i primanja- kao da je dijete za to krivo, što se škola ograđuje od toga što se
događa na putu od škole do kuće kao da škola na to nema nikakav utjecaj, kritizira
necjelovit pristup škole u rješavanju problema
2) U slučaju diskriminacije roditelja studenata- kritizira pravila vrtića o prvenstvu prava upisa
djeteta
3) Neprofesionalnom ponašanju pojedinih učitelja
5 Navedi neke primjer kontrakulturnog pristupa iz udžbenika i ponudi svoj primjer iz iskustva.
Kontrakulturni pristupi usmjereni su poticanju promjena u postojećoj kulturi, što umanjuje potrebu
mijenjanja samog djeteta (npr.zagovaranje prava marginaliziranih društvenih grupa, promjene
zakonskih i podzakonskih dokumenta, stučna usavršavanja i dr.). Cijeli razred je shvatio da je
bogatstvo imati nekoga kome treba pomoći jer nas upravo takve osobe nauče poštivanju,
inkluzivnosti i potpori i cijela razredna zajednica postaje kvalitetnija. primjer je dijete s posebnim
potrebama kojemu pomažu ostali učenici prilikom učenja novog nastavnog gradiva.
6Što je potrebno za kontrakulturni pristup u nekoj školakoj zajednici koja je bila prokulturna?
potrebno je vrijeme, dobra volja (namjera za drugačijim ponašanjem) od strane svih sudionika, svih
zaposlenika, svih učenika, svih roditelja i ostalih učenika ili bar velike većine. To se može provoditi
raznim zagovaranjima, upornim promotivnim kampanjama o prihvaćanju različitosti kao kulturne
vrijednosti zajednice.
7Što je inkluzivna kultura oo zajednice u 6 točaka?
Potrebno je različitim osobama (po bilo kojem kriteriju) omogućiti zajedničko djelovanje, svim
sudionicima uključenost u inkluzivne vrijednosti, dopustit odlučivanje, smislene interakcije
sukladno misiji i viziji zajednice, razvijanje punog potencijala dijeteta te promjenu postojećih
navika, stavova i prakse.
8Opiši indeks inkluzivnosti. Kako je na shemi 4 razrađeno što sve uključuje pojedina dimenzija?
Indeksom inkluzivnosti opisujemo sastavnice razvoja inkluzivne kulture odgojno-obrazovne
ustanove koje se odnose na promjenu postojećih navika, stavova i prakse. Taj se indeks temelji na
trima dimenzijama: stvaranje inkluzivne kulture (uključuje izgradnju zajednice i uspostavu
inkluzivnih vrijednosti), kreiranje inkluzivne politike (uključuje razvoj odgojno-obrazovne ustanove
za sve i organizirane potpore različitostima), promicanje inkluzivne prakse (uključuje organizaciju
odgojno-obrazovnog procesa te mobilizaciju resursa)
9Odaberi po tri primjera za svaku od dimenzija indeksa inkluzivnosti i reci zašto ih biraš kao
najbitnije.
Kod izgradnje zajednice najbitnije je da se svatko osjeća dobrodošlim, jer ako se sami sa sobom ne
osjećamo ugodno nećemo moći takav odnost postići i s drugim učenicima iz razreda, zatim
međusobno pomaganje djece i međusobna suradnja i poštovanje. Kod inkluzivne vrijednosti navela
bih da je najbitnije da se sva djeca jednako poštuju bez predrasuda ili diskriminacije, da se uklanjaju
prepreke za učenje i sudjelovanje u svim aktivnostima te da se aktivno suprotstavimo
diskriminirajućoj praksi. Kod prakse je najbrinije uključivanje sve djece iz zajednice, organizacija i
potpora primjerena potrebama djeca te potpora i mentorstvo novim zaposlenicima kako bi se
upoznali s ciljevima i zadaćama škole. Kod potpore različitostima najvažnije je usavršavanje osoblja
o inkluziji kako nitko ne bi bio isključen, jasne procedure postupanja te koordinacija oblika potpore.
Kod odgoja i obrazovanja navela bih sudjelovanje sve djecu, procjene koje su usmjerene napretku
djece te uključivanje poštovanja različitosti kako bi se stvorilo inkluzivno i kvalitetno društvo. Kod
mobilizacije resursa bitno je istaknuti izvrsnost i kvalitetu osoblja kako bi i djeca postala kvalitetni
ljudi, različitost koja je rusurs za učenje te dostupnost stručnih i materijalnih resursa.

Možete naći odgovore od 58-67stranice. Odgovore pisati ispod u posebnu ćeliju.

1Komentiraj svojim riječima citar Kierkegaarda iz 1964.

Svaka pomoć treba biti iz ljubavi i želje za poboljšanjem nečijeg raspoloženja ili situacije. Ako
pomažemo drugima samo kako bi od njih dobili neku korist ili kako bi nam se oni divili i veličali nas,
pogrešno gledamo na činjenje dobrih dijela. Kada pomažemo drugima i ne tražimo ništa zauzvrat,
omogućujemo sebi ispunjenje koje nitko ne može platiti. Tada zaboravljamo na oholost, mržnju i
zlobu te dajemo najbolje od sebe kako bi nekome bilo lakše.
2Zašto su komunikacija i komunikacijske vještine važni za inkluzivnu kulturu?
Komunikacija ima ključnu ulogu u stvaranju odnosa među ljudima, a vještine komunikacije i
komunikacijske poruke imaju snažan utjecaj na sudionike komunikacijskog procesa. Uz to unutar
komunikacijskog procesa nastaju i razvijaju se međuljudski odnosi, a odnosi su ključni za uspješne
ishode ciljeva inkluzije.
3Što govori teorija o odnosima: zašto su važni za dijete, koja su ponašanja poželjna, a koja nisu u
odnosima? Zašto?
Odnosi u kojima odrasli pokazuju naklonost i ljubav prema djetetu, a primjereni su djetetovoj dobi,
pozitivno utječu na njegov cjelokupan razvoj. Teorija ukazuje na važnost prakticiranja onih oblika
ponašanja koji povezuju osobe u odnosu, u zamjenu za uobičajeno ponašanje koje nepovoljno
utječe na odnose. Načini ponašanja koji povezuju jesu podržavanje, ohrabrivanje, slušanje,
prihvaćanje, vjerovanje, usklađivanje i poštovanje. Načini ponašanja koji narušavaju odnose jesu
kritiziranje, okrivljavanje, prigovaranje, žaljenje, prijetnja, kažnjavanje i nagrađivanje.
4Kako o-o djelatnici mogu njegovati pozitivne odnose u inkluzivnoj kvalitetnoj školi?
Onda kada odgojno-obrazovni djelatnice odluče izbjegavati ponašanja uništavajućih odnosa,
primjenjuju ponašanja kontruktivnih odnosa i primjenjuju odgovornu odgojno-obrazovnu praksu.
5Opiši neinkluzivna uvjerenja.
Neinkluzivna uvjerenja naglašavaju slabosti djece, ne uviđaju doprinos socijalnih uvjeta, ne
razumiju odnose odgojno-obrazovnog procesa na učenje, vode se razlikovanjem normalnog i
nenormalnog i pokušajima da se nenormalno ispravi.
6Opiši uvjetno inkluzivna uvjerenja.
Uvjetno inkluzivna uvjerenja ističu ulaganje velikog truda, osiguravanje uvjeta koji se percipiraju
teško dostupnima, naglašavaju ranjivost djece, potrebna je uvećana količina pažnje, ljubavi,
strpljenja da se različitost odnjeguje kao normalno.
7Opiši inkluzivna uvjerenja.
Odražavaju stajališta prema kojima su odgoj i obrazovanje djece s posebnim odgojno-obrazovnim
potrebama sastavni dio odgojiteljske, učiteljske i nastavničke profesije, pri čemu se profesionalna
uloga odgojno-obrazovnih djelatnika tumači u kontekstu posredovanja iskustva učenja i
podržavanja svekolikog napretka djece, različitosti oplemenjuju cjelinu, profesionalna uloga je
facilitatorska i podržavajuća.
8Opiši povezanost uvjerenja, komunikacije i odnosa.
Uvjerenja se putem verbalne, a još više neverbalne komunikacijr odražavaju na odnose koje
odgojno-obrazovni djelatnik ima s učenikom i njegovim roditeljima, direktno utječe na ozračje
razreda i ishode djetetovog razvoja. Uvjerenja se prenose komuniikacijom kojom odgojnoobrazovni
djelatnici pokazuju jesu li povezani s djecom i njihovim roditeljima, reagiraju li profesionalno na
njihove potrebe, uvažavaju li interese, motivaciju, stajališta i autonomiju djece, roditelja/skrbnika i
suradnika.
9Kakvo je ozračje neophodno u razredu kako bi se djece s teškoćama u razvoju , problemima u
ponašanju i drugim problemima osjećala sigurno i zaštićeno?
Kod sve djece se oblici ponašanja koji su već naučeni u obitelji podržavaju i potiču, odnoso ako
treba modificirati kako bi se djecu usmjeravalo na poštivanje različitosti u razredu (školi, ali i u
društvu generalno).
10Do čega dovodi nezdrava komunikacija koja ne zadovoljava potrebe i kojim se načelima u
komunikaciji to može spriječiti?
Nezdrava komunikacija dovodi do međusobnog nerazumijevanja, sukobljavanje, nadmetanja koji
teško mogu pridonijeti pronalaženju zajedničkih, konstruktivnih i svima prihvatljivih rješenja.
Rješenje bilo kojeg i bilo kakvog problema u odgojno-obrazovnom procesu počiva na četirima
temeljnima načelima: načelo humanizma, odgovornosti, ravnopravnog dostojanstva i načelo
sudjelovanja.
11Objasni svako od 4 načela rješavanja problema u školi.
1. Načelo humanizma u odnosu znači da odrasla osoba prihvaća dijete onakvim kakvo ono
jest i poštuje ga, pa se dijete odjeća prigvaćeno, sigurno, voljeno, cijenjeno, slobodno i
neovisno. Rješavanje problema počiva na poštovanju mišljenja svih uključenih osoba pa
nitko u odnos nije povrijeđen ni porežen.
2. Načelo odgovornosti odnosi se na osiguravanje zadovoljenja osnovnih psihičkih potreba
svih osoba koje su uključene u neki problem. Temelji se na intrizičnoj odgovornosti odraslih
koji su model djeci i kao takvi pridonose dječjem učenju odgovornosti.
3. Načelo ravnopravnog dostojanstva prepoznaje se po prihvaćanju različitosti i njezinoj
uporabi u ostvarivanju napretka. U rješavanju problema čuva se integritet svake osobe i
podupire se razvoj samosvijesti. Odgojno-obrazovni djelatnici koji poštuju mišljenja djece i
jasn obrazlažu vlastita stajališta, doprinose pravednosti i razvijanju pravednosti djece.
4. Načelo sudjelovanja u rješavanju problema očituje se u mogućnosti iznošenja mišljenja,
slušanja mišljenja drugih i donošenju vlastitih odluka. Tako se povećava motiviranost i
odgovornost svih sudionia za donošenje i provođenje zajedničkih odluka umjerenih
rješavanju problema. Načelo pridonosi međusobnom razumijevanju, spoznavanju uzorka
nastanka problema i međusobnom poštovanju. Sudionici se potiču na kreativnost u
traženju novih ideja, na samokontrolu, samodisciplinu i neovisnost, što dovodi do
povjerenja u vlastite odluke.
12Što je model uspješne komunikacije ili uspješnih odnosa Thomasa Gordona?
Model se temelji na korištenju tehnika jezika prihvaćanja i uspješne komunikacije. Korištenjem
jezika prihvaćanja sugovornika se poručuje da može slobodno izraziti svoje osjećaje, misli i potrebe
te da je prihvaćen takav kakav jest. Sastoji se od primjene aktivnog slušanja, ja-poruka i povratnik
informacija.

***