INKLUZIJA I INTERAKCIJA

Pripremila:
Danijela Tešanović
Sadržaj:

1. UVOD
2. POJMOVNO ODREĐENJE
2.1. inkluzija
2.2. interakcija
3. OSNOVNA ISHODIŠTA IDEJE INKLUZIJE
3.1. sociokulturalni hendikep
3.2. neka saznanja o individualnim razlikama
3.3. buđenje svijesti o potrebi uključivanja sve
djece u redovne škole
4. INTERAKCIJA KAO VID UČENJA I POUČAVANJA
4.1. konstituisanje grupe
4.2. grupa i cilj rada
4.3. vođstvo grupe
4.4. didaktička organizacija rada u grupi
4.5. interakcija u grupi
4.6. valorizacija grupnih aktivnosti i postignuća
5. MOGUĆNOST I PERSPEKTIVE ŠKOLOVANJA
DJECE SA POSEBNIM POTREBAMA
6. ZAKLJUČAK
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

1. Uvod

Protekli period na ovom našem balkanskom prostoru je bio veoma buran.

Pokušavajući da na što bezbolniji način prevaziđemo prepreke koje su našle na
putu izgradnje savremenog demokratskog društva, okrenuli smo se «receptu
zapada». Kao što nam je poznato, za stabilnost jedne države neophodno je
kvalitetno školstvo, tako smo i mi krenuli u tom pravcu.
Prvo što se uradilo po tom pitanju je uvođenje interaktivne nastave u naše
škole.Nastavnički kadar je obučavan za primjenu novih interaktivnih metoda
učenja i poučavanja. A znamo da je osnovna svrhe interaktivnog učenja
prenošenje akcije sa nastavnika na učenika, obuka učenika da zajednički uče,
tačnije rečeno, maksimalno angažovanje učenika u nastavnom procesu.
Da bismo naše škole učinile prijatnim za djecu otišli smo i korak dalje.
Sada se teži inkluziji u našim školama, odnosno uključivanju sve djece u redovno
obrazovanje bez obzira na njihove psiho-fizičke sposobnosti.
A kako interaktivno učenje u mnogome pomaže socijalnoj promociji djece, tako je
značaj interakcije za inkluziju neizostavan.
Najvažniji zadatak učitelja je njegovanje pozitivnih emocionalnih odnosa. Prijatna
atmosfera oslobađa dijete «emocionalne zatvorenosti», straha od škole , učitelja,
nepoznatog, neuspjeha…
Kako svaka jedinka dolazi na svijet sa određenim dispozicijama, da bi se one
razvile do maksimuma treba stvoriti emocionalnu i saznajnu ravnotežu, kako u
porodici i školi tako i šire.
Ne smijemo zaboraviti da « NIŠTA NE USPIJEVA KAO USPJEH ».

1
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

2.POJMOVNO ODREĐENJE

Da bismo bolje razumjeli pitanje inkluzije i interakcije neophodno je da se pobliže

upoznamo sa ovim pojmovima.

2.1 inkluzija

Ako krenemo od samog porijekla riječi nalazimo ovakva objašnjenja.

INKLUZIJA (lat.inclusio) – kao uključivanje, obuhvatanje, sadržavanje u sebi,

podrazumijevati. Srodni pojmovi su INKLUDIRATI - uključiti, uključivati, uključivati

sobom, obuhvatiti sobom, sadržavati u sebi, podrazumijevati.

INKLUZIVAN – uključan, koji uključuje, koji sadrži u sebi, koji obuhvata sobom,
koji se podrazumijeva,.(Vujaklija, M. 1986, str.345).
Posmatrajući samo porijeklo riječi vidimo da se pod ovim terminom podrazumijeva
pojedinačnu uključenost, obuhvaćenost, sadržanost.
U Pedagoškom riječniku ne postoji objašnjenje ovaog pojma,pojam je preuzet iz
pravne terminologije te još uvijek nije u potpunosti definisan.
Uglavnom pod pojmom inkluzija podrazumijevamo uključivanje sve djece u
vaspitno – obrazovni proces bez obzira na njihove psiho- fizičke sposobnosti.
Preciznije rečeno inkluzija označava vaspitanje i obrazovanje djece sa posebnim
potrebama u redovnim razredima redovnih obrazovnih ustanova, bez obzira na
prirodu njihovih potreba.
Inkluzivno obrazovanje je široka koncepcija koja podrazumijeva identifikovanje i
uklanjanje svih prepreka pravednom i kvalitetnom učenju za sve , za svu djecu
obuhvaćenu obrazovnim procesom: SADA-SVUDA-SVIMA- poštujući
raznovrsnost i personalizaciju.

Pojmovi koji su usko vezani za inkluziju, a često ih srećemo u našoj literaturi su:
 Integracija ( spajanje)

2
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

 Segregacija ( razdvajanje)
 Normalizacija
 Socijalna integracija
 edukativna integracija
 fizička integracija
 funkcionalna integracija

2.2 interakcija

Polazeći od porijekla riječi nalazimo :

Interakcija ( lat.inter, actio, radnja, dejstvo) međudejstvo, međuzavisnost;

fiz.Dejstvo dva ili više sistema, ili pojava, jednog na druge; fil.načelo interakcije je
jedan od osnovnih pojmova filozofije dijalektike; dijalektički metod podrazumijeva
različite prirodne i društvene pojave kao međusobno povezane i uzajamno
uzrokovane; npr U prirodi živo biće je modifikovano prema sredini u kojoj živi, a sa
svoje strane ono modifikuje sredinu.
( Vujaklija,M. 1986, str353 )
Korištenje ovog termina u pedagoškoj literaturi se odnosi na participaciju učesnika
u nastavno – obrazovnom procesu.
Pozicija kako nastavnika, tako i učenika se mijenja.
Primjena interaktivnih metoda rezultira povoljnom emocionalnom klimom u
razredu , višom motivacijom , podstiče saradnju među učenicima
Nenad Suzić daje sljedeću definiciju interaktivnog učenja:
, , Interaktivno učenje je proces koji rezultira relativno permanentnim promjenama
u razmišljanju i ponašanju koje nastaju na osnovu iskustva, tradicije i prakse
ostvarene u socijalnoj interakciji.’’ (Suzić, Interaktivno učenje, 1999, str.24)
Osnovna svrha interaktivnih metoda i interaktivnog načina rada jeste
prenošenje akcije (rada, aktivnosti) sa nastavnika na učenike.’
’( Milijević, S. 2003, Interaktivna nastava matematike, str37)

3
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

3. OSNOVNA ISHODIŠTA IDEJE INKLUZIJE

Ako naše razmišljanje usmjerimo na same početke škole kao obrazovne institucije
uočavamo da je ona od svog nastanka njegovala ekskluzivnost, separatizam,
diskriminaciju i dualnost.Prioritet školovanja pripadala je samo odabranim,
muškarcima po pravilu bogatim...
Škola je do polovine 19.vijeka imala isključivo segregacioni karakter, žene ,
siromašni, hendikepirani nisu imali pravo na školovanje.
Dvadeseti vijek je bio vijek industralizacije i velikih preokreta.Povećan je broj
djece obuhvaćene redovnim školovanjem, te se činilo da će da se prevaziđu
nejednakost i neravnopravnost u školstvu.Na pragu 21.vijeka pred školu se
postavljaju zahtjevi da kroz vaspitno - obrazovni rad utiče na razvoj integralne i
slobodne ličnosti, na njenu samoaktuelizaciju i osposobljenosti za: učenje radi
znanja, produktivnijeg rada, humanijeg odnosa u zajednici.
Težeći ispunjenju postavljenih zadataka pokrenule su se reforme u školstvu.
U tom kontekstu razvila se i ideja inkluzije, koja je nastala na najmanje četiri
ishodišta:
 Na velikom broju istraživanja progresivnih autora, koji su ukazali na
neravnopravnost u obrazovanju, segregaciju, diskriminaciju, rasizam,
seksizam, marginalizacije, stigmatiziranja, i na strategijama za
prevazilaženje tih problema
 Na postavkama kritičke teorije društva i kritičke teorije vaspitanja čija su
učenja doprinijela većem stepenu kritičkog odnosa prema postojećim
odnosima u društvu, razumijevanju uzroka tih odnosa i hrabrijih iskoraka u
njihovom mijenjanju.
 Na najnovijim naučnim istraživanjima i dostignućima o individualnim
razlikama, vrstama inteligencije, funkcijama mozga, emocionalnoj i
socijalnoj inteligenciji Gardnera, Sternberga, Golemana i dr.
 Na odredbama deklaracije o pravima čovjeka, i odredbama Konvencije o
pravima djeteta, koje snažno afirmišu vrijednost čovjeka i djeteta kroz
djelovanje međunarodnih organizacija na donošenju dokumenata i
preporuka za inkluziju.

4
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

3.4. sociokulturalni hendikep

Iako je obrazovanje nakon 2.svjetskog rata doživjelo ekspanziju, detaljnijim

istraživanjem se ustanovilo da ovakva ekspanzija nije imala velik uticaj na
smanjivanje socijalne nejednakosti. Uočilo se da pojedine kategorije stanovništva
nisu napravile pomak u obrazovnoj strukturi.
Istraživanje koje je objavljeno 60-tih godina prošlog vijeka o socio-ekonomskom
statusu porodice i obrazovnim postignućem iznosi da:
 Profesionalni i obrazovni status oca značajno određuje obrazovno
postignuće djeteta
 Postoji značan uticaj porodičnog porijekla rasnog, etničkog, religijskog i
dr.) na uspjeh-neuspjeh u školi , na karijeru, i život uopšte
 Postoji značajan uticaj ekstremnog siromaštva na školovanje i školski
uspjeh
 Postoji značajna neujednačenost među školama, da školska selektivnost i
dualnost utiče na kvalitet školovanja i kasniji uspjeh u životu
(vidjeti kod:Pašalić-Kreso,.(2003.). Geneza sazrijevanja ideje inkluzije ili inkluzija
u funkciji smanjivanja neravnopravnosti u obrazovanjuU knjizi:Inkluzija u školstvu
BiH , str.8.)

Uvažavajući sve ovo predhodno navedeno ,ne smijemo da se ne osvrnemo na

protekli period na ovom našem balkanskom prostoru.Razna migraciona kretanja (
uslovljena ratnim dešavanjima) , nezaposlenost, razrušene porodice, pomjeren
sistem vrijednosti ,ne baš svijetla perspektiva direkto i indirektno utiču na
obrazovno postignuće.

3.5. neka saznanja o individualnim razlikama

Kao jedna od polazišta za inkluziju je bila i ideja o individualnim razlikama.U

novije vrijeme sve češće se pominj prilagođavanje vaspitno-obrazovnog rada
individualnim potrebama učenika.

5
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

Ove ideje se baziraju na istraživanjima Gardnera ( o multiploj inteligenciji),

Sternberga (o kognitivnim stilovima), Golemana
(o emocionalnoj inteligenciji), te većeg broja autora o socijalnoj inteligenciji.

3.6. buđenje svijesti o potrebi uključivanja sve

djece u redovne škole

Kako bi se ideja inkluzije sprovela, a to je kako smo već naglasili uključivanje sve
djece u vaspitno-obrazovni proces bez obzira na njihove sposobnosti, neophodno
je raditi na buđenju svijesti ljudi.
Još 1959. godine javila se ideja o integraciji djece sa posebnim potrebama u
školski sistem.To je i omogućeno Konvencijom o pravima djeteta, gdje
stoji»...obrazovanje treba da se usmjeri ka razvoju dječije ličnosti, talenta, te
mentalnih i fizičkih sposobnosti do njihove pune mogućnosti». Donošenjem
Svjetske Deklaracije o obrazovanju za sve1990 pruža se šansa realizacije ove
ideje,.a u Španiji 1994. na Svjetskoj konferenciji o obrazovanju za posebne
potrebe , poznatijoj kao «Salamanka» ova ideja postaje realnost.U ovom
dokumentu je istaknuto:
 Svako dijete ima pravo na obrazovanje
 Svako dijete treba da bude uključeno u najbližu školu
 Individualizacija u vaspitno-obrazovnom radu
 Uvažavanje kulturnog nasleđa svakog učenika
 Stručna pomoć u prevazilaženju poteškoća različitog porijekla
 Povezivanje s porodicom učenika
 Povezivanjem sa socijalnim okruženjem

5. INTERAKCIJA KAO VID UČENJA I POUČAVANJA

Najvažniji zadatak vaspitača i učitelja je njegovanje pozitivnih emocionalnih

odnosa.Prijatna atmosfera oslobađa dijete «emocionalne zatvorenosti», straha od
škole, ućitelja, nepoznatog...

6
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

Ako učeniku damo šansu za aktivnim učešćem u nastavnom procesu ovo se

može postići.Poznato je da verbalna i reproduktivna nastava daje najviši nivo
efikasnosti.To znači da aktivnim radom učenika obezbjeđujemo efikasno
učenje.Interaktivna nastava je prije svega uticaj velikog broja faktora na učenika,
ali i uticaj učenika na sve te faktore.Razmjena informacija, komunikacija i saradnja
su osnovne karakteristike interaktivnog učenja.Komunikacija se u interaktivnom
učenju uvijek odvija u više smjerova.Jedan učenik u isti čas koristi veći broj izvora
informacija, ali i on sam postaje izvor informacija za druge učenike.Učitelj prenosi
znanja učenicima, a u komunikaciji s njima dobija povratnu informaciju o njihovom
stepenu znanja.
Komunikacija u odjeljenju se odvija na ovaj način:

UDŽBENIK OSTALI UČENICI

UČENIK

UČITELJ OSTALA NASTAVNA SREDSTVA

Uz pojam interaktivne nastave često se vezuju pojmovi aktivna nastava i

kooperativno učenje
Iako su interaktivna i aktivna nastava dosta povezane postoje i određene razlike u
ovim pojmovima. Aktivnoj nastavi je osnovni cilj da aktivnost prenese sa
nastavnika na učenika,pri tom se ta aktivnost može prenijeti raznim motivacionim
metodama, bitno je da učenik aktivno razmišlja, radi, donosi odluke, itd. Ali svu
ovu aktivnost može ostvariti sam, bez saradnje sa grupom.Zbog toga aktivno
učenje ne smijemo poistovetiti sa interaktivnim učenjem. U interaktivnom učenju
takođe je aktivnost prenesena na učenika, ali sada je cilj da on sve rezultate
svoga rada postiže u saradnji sa grupom, nastavnikom i raznim
medijima.Interaktivo učenje osim što ima za cilj sticanje znanja, razvija
sposobnosti komunikacije, formiranje svog stava i kritičko procjenjivanje tuđih
stavova, socijalizaciju, itd. Interaktivno učenje je dosta širi pojam od aktivnog
učenja, a aktivno učenje je sastavni dio interaktivnog učenja.

7
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

Kooperativno učenje je takva vrsta interaktivnog učenja u kojoj učenici rade

zajedno u grupama koje su formirane tako da obezbijede pozitivnu međuzavisnost
njenih članova. Kooperativno učenje je samo jedan od vidova interakcije,
zahtijeva zajednički rad u grupi ili tandemu.
Da bi se ostvarila kvalitetna interakcija nužno je konstituisati razred kao grupu, u
okviru razreda male grupe ili timove koji će ostvariti intreraktivnu i kvalitetnu
saradnju pri učenju. ’’
(N.Suzić, 1999., Interaktivno učenje, str.21).
Svi učenici koji zajednički rade moraju ostvariti određeni doprinos grupi. Kako svi
učenici ne posjeduju iste mogućnosti, predznanja, motivaciju njihov učinak u radu
će se međusobno razlikovati. Prilikom podjele zadataka učenicima unutar grupe
nastavnik bi trebao uzeti u obzir sposobnosti svih učenika i zadatke postaviti tako
da maksimalno iskoristi učeničke mogućnosti, ali i da se svaki od tih individualnih
zadataka uklopi u cjelokupni grupni zadatak.

Pogrešno bi bilo interaktivno učenje posmatrati samo kao rad u grupi ili
tandemski rad. Grupni i tandemski rad su samo neki od oblika rada u kojima se
izvodi interaktivno učenje,jer interaktivno učenje nije samo međusobna saradnja
većeg broja učenika, već i razmjena informacija između nastavnika i učenika,
medija i učenika, nastavnih sredstava i učenika, itd. Nije dovoljno organizovati
grupni rad na času i smatrati da smo organizovali dobro interaktivno učenje.
Nastavnik ima težak zadatak da obuči učenike kako se komunicira u grupi, kako
se do određenih rješenja dolazi zajedničkim radom. Iako rade u grupi učenici
često rade samo za sebe, ne posmatrajući rad drugih, ne usvajajući tuđe mišljenje
i tuđe ideje, ostaju okrenuti sebi i svom radu, a grupni rad je za njih samo drugačiji
raspored sjedenja.

Nastavnicima se nameće pitanje kako formirati parove, kako grupe?Kako stvoriti

optiomalnu saradnju, a kako pogodnu emocionalnu klimu?Ovo su pitanja na koja
trebamo odgovoriti ako želimo stvoriti optimalne uslove za interaktivno učenje u
školi.
Kroz sledećih pet faza prolazi svaka grupa :

8
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

 Formiranje
 Grmljavina
 Normiranje
 Ostvarivanje
 Završavanje
(Tuckman and Jensen, 1997 – vidi kod:Suzić, 1999.)

Da bi uspješno konstituisao grupu nastavnik treba da:

1. konstituisati grupu
2. analizirati odnos grupe i cilj rada
3. riješiti pitanje vođstva grupe
4. ostvariti didaktičke pretpostavke za rad u grupi
5. pripremiti i pratiti interakciju u grupi
6. valorizirati , zajedno sa učenicima rad i postignuće

5.1. konstituisanje grupe

Prvo što je neophodno uraditi to je da se razred podijeli u grupe.Kriterij podjele

može biti različit.
Osnovni kriterijum formiranja grupa je :
 Homogenost ili heterogenost grupa
 Ad - hoc grupe
Kada se formiraju grupe neophodno je da se podijele uloge u grupi.Nastavnik
treba da stimuliše interakciju među članovima grupe.
Veoma je bitno da nastavnik izabere adekvatnu tehniku za ostvarenje povjerenja i
saradnje u grupi.

5.2. grupa i cilj rada

9
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

Da bi uspješno postavio zajednički cilj grupe nastavnik treba da se upozna sa

individualnim ciljevima učenika , te da uspostavi vezu pojedinačnih ciljeva sa
ciljevima grupe.
Podsticati pozitivan stav učenika prema kolektivnom cilju.Pri definisanju zadataka
mora se voditi računa da zadaci budu zanimljivi i privlačni učenicima.U toku
planiranja rada podijeliti planersku i organizatorsku funkciju sa učenicima.Cilj
učenja mora biti dostupan svima a ne samo maloj kolicini učenika ( uvažavanjem
individualnih sposobnosti ).

4.3.vođstvo grupe

Bilo bi poželjno da svaki učenik bude osposobljen za vodstvo u grupi.Sve učenike

osposobljavati za demokratiju , naučiti ih da uvaže mišljenje i stavive drugih.
U toku rada izbjegavati da jedan učenik duži period ima ulogu vođe. Aktivnost u
grupi i vođenje prilagoditi cilju grupne aktivnosti i grupnoj interakciji. U toku rada
kombinovati vrste vođstva.

6.4. didaktička organizacija rada u grupi

Neophodno je da nastavnik pri pripremanju razradi do detalja gradivo, a u toku

pripreme zadataka paziti da podjela bude jasna i precizna . Raditi korak po korak
ili sekvencu po sekvencu.Sekvence gradiva trebaju takve da svi učenici mogu da
ih savladaju: za djecu sa posebnim potrebama uraditi posebne zadatke u okviru
grupe koji su za njih ostvarivi, isto tako i za nadarenu djecu.Modelovati
koedukaciju tako da svi učenici učestvuju , uputiti bolje učenike kako da pomognu
slabijim.Ne dozvoliti takmičenje u grupi beć kooperaciju i saradnju.

6.5. interakcija u grupi

Podsticati interakciju u grupi, podijeliti učenicima pripremljene uloge ili da učenici

samostalno podijele uloge.Posebnu pažnju obratiti na introvertne učenike i na

10
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

učenike sa posebnim potrebama.Podsticati socijalnu komunikaciju, te zaštititi

nestabilne i psihotraumatizovane učenike , oprezno i selektivno im pomoći. Stalno
pratiti sociogramsku sliku odjeljenja i prilagođavati grupne interakcije ostvarenju
postavljenih ciljeva.
Nenad Suzić je naveo sledeće uslove za ostvarivanje interaktivne saradnje:
 Pravilno formirati male grupe;
 Podsticati pozitivnu međuzavisnost članova;
 Podržati individualnu uključenost;
 Razvijati interpersonalne i kognitivne sposobnosti;
 Stvoriti povoljnu emocionalnu klimu;
 Analizirati i vrednovati rad i efekte grupnog rada;
 Odabrati adekvatne metode interaktivnog učenja.

(Suzić, 1999, Interaktivno učenje, str.21)

6.6. valorizacija grupnih aktivnosti i postignuća

Veoma je bitno istaći da je mnogo važnije postići interakciju unutar grupe, nego
gradivo završiti u datom roku. Svi članovi grupe treba da iznesu svoje mišljenje o
radu. Učenici treba da umiju zapaziti šta su dobro odradili a šta
ne.Psihotraumatizovane učenike pohvaliti za trud i zalaganje, isto tako i učenike
sa posebnim potrebama. Važno je da svaki učenik osjeti zadovoljstvo uspjeha.

7. MOGUĆNOST I PERSPEKTIVE ŠKOLOVANJA

DJECE SA POSEBNIM POTREBAMA

Kao što smo vidjeli osnovna ideja inkluzije je da se svoj djeci bez obzira na
njihove psiho - fizičke sposobnosti omogući školovanje u redovnim odjeljenjima.
Polazeći od postavki da :
 Svako dijete ima pravo da započne svoju školsku karijeru zajedno sa
svojim vršnjacima (u redovnoj nastavi),

11
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

 Svako dijete sa problemima u psiho-fizičkom razvoju ima pravo da se

školuje zajedno sa svojim vršnjacima i da ostane u svojoj porodici,
 Samo djeca koja usljed karakteristike psiho-fizičkih oštećenja, osobina
ličnosti, uslovima pod kojim žive i drugih faktora ne mogu opstati u
redovnoj školi, mogu se, nakon zakonom predviđene procedure i uz
saglasnost roditelja ili staratelja, uključiti u segregacijske oblike školovanja,
habilitacije i osposobljavanja.
Imajući u vidu sadašnje stanje, budućnost inkluzije u školama je vezana za
rješavanje određenog broja značajnih problema.
Ne samo da bi trebalo promijeniti aktivnosti vezane za školu, nego i svijes ljudi
uopšte.
Aktivnosti koje imaju odlučujući značaj za uspješnu inkluziju su:
1.Izmjene u zakonodavnoj i formalno – pravnoj sferi:
 Dopune zakona o dječijoj i socijalnoj zaštiti
 Izmjene zakona o osnovnom obrazovanju
 Izmjene zakona o srednjem obrazovanju
 Obezbjeđenje socijalnih uslova

2. Izmjene u radu komisije za određivanje vrste i stepena psiho –

fizičkog deficita :
 radikalna izmjena koncepcije rada ( ne medicinska, nego
pedagoška)
 potrebe da se djelatnost obavlja u prirodnoj sredi ( školi).

3. Angažovanje pedagoških službi i izvan škole:

 pomoć u izradi individualnih programa rada
 pomoć nastavnicima u planiranju, pripremanju i programiranju za
rada sa učenicima koji imaju posebne obrazovne potrebe
 supervizorski rad i nadzor
 organizacija rehabilitacionog tretmana (logopedske vježbe,
psihomotorna redukacija, korektivna gimnastika i dr.)

12
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

 rad na pedagoškoj dokumentaciji

 izbor i nabavka druge literature, didaktičkog materijala, nastavnih
sredstava i pomagala.

4. Programiranje edukacije nastavnika:

 izrada programa stučnog obrazovanja i usavršavanja nastavnika na
području inkluzije
 pripremanje priručnika i odgovarajućih udžbenika

5. Edukacija sredine:
 roditeljski sastanci, informacihe, predavanje, programi vaspitnog
rada u odjeljenskoj zajednici ,
 TV program , radio emisije,
 Stručni i popularni prilozi u časopisima, štampa,
 Tribine (mjesne zajednice, udruženja)

6. Prestruktuiranje studijskih programa na nastavničkim

fakultetima:
 unošenje elemenata osposobljavanja budućih nastavnika za
realizaciju koncepta inkluzivnog obrazovanja.

7. Razvoj savjetodavno – nadzorne službe

 obuka školskih nadzornika
 servisiranje potreba predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola
u oblasti inkluzivnog obrazovanja.
(Šunkić, Z (2002).Stanje i problemi obrazovanja djece sa P P u RS
značajni sa stanovišta inkluzijestr.78-86.)

13
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

Pored svih navedenih aktivnosti koje se trebaju preduzeti neophodno je , naravno,

uvažavati potrebe i osobine ličnosti djeteta i roditelja , ne smije se zaboraviti da
svako dijete ima svoje specifične želje i potrebe.
Pred nama je veoma velik posao koji se može uspješno realizovati uz maksimalnu
aktivnost ne samo učesnika u nastavnom procesu već i šire društvene zajednice.

14
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

8. ZAKLJUČAK:

Svaki čovjek je ličnost za sebe, sa svojim vrlinama i manama, strahovima,

željama i potrebama a svako od nas pa i djeca , želi da bude prihvaćen od svog
okruženja bez obzira da li je to porodica, škola ili šira zajednica koje postavlja
određene norme i ima određena očekivanj od nas.
Od svake jedinke se očekuje da postavljene zadatke ispuni, a u čovjeku postoji
stalno prisutan strah da ta očekivanja neće ostvariti.Poznata je činjenica da strah
od neuspjeha samo sputava.
Ako ideja inkluzije zaživi na pravi način, pruža veliku šansu da svaka osoba
doživi zadovoljstvo uspjeha.A inkluzija bez interakcije je nemoguća , ne samo u
nastavi, već u životu uopšte.Ili kako naš narod lijepo kaže »Za svakog ima mjesta
pod kapom nebeskom!»

15
 Inkluzija i interakcija
Danijela Tešanović

7.LITERATURA

1. Vukajlović, B. (2004),. Inkluzivno obrazovanje. Banja Luka :Naučna knjiga.

2..Milijević, S. (2003.). Interaktivna nastava matematike. Banjaluka: Društvo
pedagoga RS.
3.Pašalić-Kreso, A., Bevanda, M., Dmitrović, E:, Muminović, H.,
Slatina , M. (2003). Inkluzija u školstvu Bosne i HercegovineSarajevo: TEPD i
odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
4.Popadić, R(2002). Pravci razvoja školskog sistemaNaša škola

br.1-2.str.60-75.
5.Suzić, N. i drugi (1999.). Interaktivno učenje 1. Banjaluka: Ministarstvo prosvjete
RS.
6.Suzić, N. i drugi ( 2000.). Interaktivno učenje 2. Banjaluka: Ministarstvo
prosvjete RS.
7.Suzić, N. i drugi ( 2001.). Interaktivno učenje 3. Banjaluka: Ministarstvo
prosvjete RS.s
8.Šunkić, Z. ( 2002). Stanje i problem obrazovanja djece sa PP u RS. U knjizi:
Naša škola br.1-2 str.78.-86.

16