Metode rada u nastavi

Izv. prof. dr. sc. Vatroslav Horvat,

 Pedagogija
Znanost koja se bavi istraživanjem i analizom zakonitosti odgoja i obrazovanja.

Proučavanje i istraživanje pojava u odgojno obrazovno procesu.

Razvijanje i poboljšavanje odgojno obrazovnog rada.

Znanstveno vrjednovanje postignutih rezultata, normiranje i usmjeravanje prema

poželjnim oblicima.

Razvoj i unapređivanje pedagoške metodologije istraživanja.

 Pedagog

• Paidagogus – grčkog podrijekla:

- pais – dječak;

- ago, agein – voditi

• U antičkom Rimu rob (učeni Grk) postaje kućni učitelj djece

svoga gospodara .  
 Obrazovanje

• je proces koji podrazumijeva trajnije stjecanje

znanja.

• ''permanentno obrazovanje'' znači stalno,

neprekinuto obrazovanje.
 O obrazovanju kroz povijest
•Grčka - Sofisti --> ističu obrazovanje

•Platon (428. p.k. – 347. p.k.)

- Idealist, Sokratov učenik i osnivač Akademije.
- Polazište njegove filozofije je učenje o idejama
koje su jedina prava zbilja, a svijet osjetilnih stvari
samo je slika svijeta ideja.

• Aristotel (384. p.k.- 322. p.k.):

- Filozof i prirodoslovac
- Platonov učenik
- Postavio je Zemlju u središte svemira.
- Naglašava važnost logike ili rasuđivanja.

•
 Srednji vijek
• demokratizacija - obrazovanje dostupno svima

• Sv. Thomas (Toma) More (1477. – 1535).

- Engleski humanist i državnik.

- Napisao djelo Utopija, u kojem kritizira društvene prilike u Engleskoj i

suprotstavlja im viziju o idealnoj zajednici na zamišljenu otoku Utopiji.
• J.J.Rousseaua (1712. – 1778.)

- Filozof, pisac i skladatelj iz 18. stoljeća.

- Njegova politička filozofija pod utjecajem Francuske revolucije,
kao i cjelokupni razvoj moderne političke, sociološke, i obrazovne
misli.
- Napisao roman Emile: or, On Education u kojem putem dječaka
Emila tumači kako treba odgojiti moralnog čovjeka koji će morati
živjeti u neprimjerenom svijetu.
• Johann Heinrich Pestalozzi (1746. – 1827.)

- Švicarski pedagog i reformator obrazovanja

- On je osnovao nekoliko obrazovnih institucija, u njemačkom i
francuskom govornom području Švicarske
- Napisao djela u kojima objašnjava svoja suvremena načela
obrazovanja.
- Geslo 'Učenje za glavu, ruku i srce' je još uvijek ključni princip u
uspješnim 21. stoljeća školama. Zahvaljujući Pestalozzi, nepismenosti
u 18. stoljeću Švicarskoj je svladao gotovo u potpunosti do 1830.
• Jan Amos Komenský (1592. – 1670):

- Učitelj, pedagog i pisac.

- Služio je kao protestanski biskupa Braće i postao vjerski izbjeglica
- Jedan od prvaka univerzalnog obrazovanja čije ideje iznosi u knjizi Didactica Magna.
- Smatra ocem modernog obrazovanja.
- Prvi uvodi slikovni udžbenika, pisane jezikom naroda
- Primjenjuju učinkovito učenje postupnom rasta od jednostavnog prema složenom,
- Podržava cjeloživotno učenje
- Predstavio ideju jednakih mogućnosti
- Zalaže se za obrazovanje žena,
 Socijalni utopisti
• R. Owen (1771. – 1858.) :

- Društveni reformator i jedan od osnivača utopijskog socijalizma.

- Nitko nije bio odgovoran za svoje postupke, jer su oni proizvod naslijeđe i okolina.
- Religije se temelje na istoj premisi, kako je čovjek slab, lakovjeran, licemjeran i
fanatik
- Borac protiv izrabljivanja radnika
- Zalaže se za ulaganje u ljude
- Zagovarao model radničkog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, nasuprot
državnom vlasništvu.
- Utjecao je na formiranje teorije Karla Marxa
• 19.st - obrazovanje odraslih najvažnija tema
znanstvenih radova

• Danas
• Centralni problem (obrazovnih) politika: jaz između
bogatih i siromašnih zemalja
• Obrazovanje odraslih-uvjet opstanka i razvoj
modernih društava
Zašto???
 Izazovi..

• Jednakost u obrazovanju
• (dostupnosti i kvaliteti )
• Poboljšane mogućnosti učenja
• Socijalna zapostavljenost
• Program inkluzije
• Obrazovanje odraslih=cjeloživotno učenje
 Lisabon, ožujak 2000.

• Jamstvo potpunog i stalnog pristupa učenju radi

stjecanja i obnavljanja vještina potrebnih za
sudjelovanje u društvu temeljenom na znanju

• Povećati ulaganje u ljudske resurse radi davanja

prvenstva najvećem bogatstvu Europe – njezinim
građanima
 Razvijanje djelotvornih metoda učenja i poučavanja te uvjeta
potrebnih za postizanje kontinuiteta u doživotnom (life-long) i
općem (wide) učenju

 Poboljšanje načina razumijevanja i vrednovanja sudjelovanja u

procesu obrazovanja te dobivenih rezultata, što se posebno
odnosi na neformalno i informalno obrazovanje
• Osiguravanje jednostavnog pristupa kvalitetnim informacijama
vezanim uz stjecanje obrazovanja u cijeloj Europi i tijekom
cijelog života

• Osiguravanje mogućnosti cjeloživotnog učenja što je moguće

bliže građanima uz pomoć ICT-a (informacijsko-
komunikacijske tehnologije)
• Odgovornost
• trajna zapošljivost
• društvena kohezija i aktivno građanstvo
• osobno (samo)ispunjenje
•
• DRUŠTVO ZNANJA
•
 Ključni pojmovi:

• Cjeloživotno učenje definira se kao aktivnost

učenja tijekom života s ciljem unapređivanja
znanja, vještina i sposobnosti unutar osobne,
građanske, društvene i poslovne perspektive
(European commision).
Ključni pojmovi:

ANDRAGOGIJA
 Obrazovanje

• Formalno
• Neformalno
• Informalno

• Naobrazba
• Izobrazba
 Obrazovanje

• Doživotno
• Povratno
 ANDRAGOGIJA

"praksiologija" obrazovanja odraslih", tj. znanost o

primjeni znanstvenog znanja o obrazovanju odraslih u
praksi toga obrazovanja.

• Odrasla je ona osoba kod koje je završen proces

biološkog rasta i koja je više ili manje psihički,
socijalno i profesionalno zrela (Andrilović i ost. 1985.).
 ODRASLI

• Da bi nešto dobili
• Da bi nešto postigli
• Da bi nešto činili
• Da bi nešto spasili (Lorge, 1947.)
 PRINCIPI POUČAVANJA

• 1. Poučavanje odraslih treba se zasnivati na osnovi

njihova iskustva.
• 2. Kod poučavanja odraslih potrebno se prilagoditi
ograničenjima zbog njihova doba
• 3. Odraslima treba omogućiti visoki osobni napredak
• 4. Odrasli bi trebali imati što veće mogućnosti da
utječu na dostupnost i razvoj programa poučavanja
(Cross,1981).
 Uče što im se kaže.

 Iskustveno bogati – imaju vlastito mišljenje.

 Imaju koristi od onog što uče u budućnosti.

 Nedovoljno životno iskustvo – otvoreni novim idejama.

 Sami ovise o sebi kada je riječ što je potrebno učiti.
 Vanjska motivacija (pohvala, ocjena).

 Uče za sada, kada vide potencijalan ishod.

 Uče sporije iako uspješno.

 Sposobnost brzog upijanja znanja.

 Unutarnja motivacija (osjećaja postignuća, samovrednovanja).

 Čimbnici motivacije

 Društvene veze: uspostaviti nova prijateljstva,

zadovoljiti potrebu za druženjem.

 Očekivanja okoline: zadovoljiti očekivanja ili

preporuke nadređenih.

 Društveno blagostanje: poboljšati mogućnosti za

služenje čovječanstvu, pripremiti se i poboljšati
sposobnosti za rad u društvenoj zajednici.
 Osobni napredak: postizanje višeg statusa, osigurati si
profesionalan napredak, ostati ispred konkurencije.

 Bijeg/Stimulacija: spriječiti dosadu, prekid svakodnevne

rutine (kuća – posao), osigurati suprotnost od ostalih
svakodnevnih monotonih aktivnosti.

 Kognitivni interesi: učiti radi učenja, tražiti znanje radi

znanja, zadovoljiti znatiželjan um (Lieb, 1991.).
 Zadatak

• Rangiraj čimbenike motivacije za svoje obrazovanje:

• 1–6

• 1 = najmanje važan motiv

• 6 = najvažniji motiv
 Društvene veze:

 Očekivanja okoline:

 Društveno blagostanje:

 Osobni napredak:

 Bijeg/Stimulacija:

 Kognitivni interesi:
 Odgoj

• Sistemski nastavom organiziran proces kojim se

izgrađuju pozitivne osobine ličnosti, stavovi,
pogled na život i svijet, te karakterne moralne,
radne i društvene vrijednosti.

• U nastavi se ostvaruje dosljednom realizacijom

konkretnih odgojnih zadataka. Samoodgoj se
ostvaruje vlastitim djelovanjem svakog pojedinca.
 Položaj učitelja u odgojno-
obrazovnom procesu

• Uloga učitelja:

a. modernističko-objektivistička model učitelja

- svojstven je transmisijski,

b. postmodernističko-konstruktivistička model učitelja

- kritički učitelj.
 Modernističko-objektivistički model učitelja

• Transmisijski model učitelja (predstavnik, posrednik i kontrolor

neupitnoga društvenog autoriteta, medijator društvenih vrijednosti
i akademsko-školskoga kurikula).

• Učitelja predstavlja izvor informacija, medijator-prenositelj

znanja, tehnologijsko posredovanje, a sukladno tome, stručno
usavršavanje ograničava na usvajanje i kontroliranu primjenu
ekspertnih znanja u praksi.

• Pasivni potrošač tehnološko-ekspertnih znanja

 Model kritičkoga
(konstruktivističkog) učitelja
• Osniva se na profesionalnoj autonomiji učitelja.

• Profesionalna autonomija u radu, obogaćivanje

sadržaja (područja) i odgovornosti
profesionalnoga rada, aktivna konstrukcija
znanja, usmjerenost na razvoj i promjene i
stručno usavršavanje
• Profesionalna autonomija podrazumijeva
samostalno kreiranje i reflektiranje razrednih
događaja i aktera odgojno-obrazovnoga procesa
- osobno stvaranje značenja, interpretaciju i
evaluaciju razrednih događaja,
- postavljanje hipoteza o uzrocima, stvaranje plana
novih akcija, promjena u radu
- rezultira sustavnim i vođenim razvojem subjekata
• Učiteljevo se djelovanje ostvaruje simetričnom
komunikacijom aktera (učitelja i učenika),
socijalnim interakcijama subjekata i obostranim
interpretacijama tih interakcija.

• Učiteljevo komunikativno djelovanje neizmjerno

je složeno jer mora simultano povezati dva
različita diskursa – teorijski i praktični.
 Teorijski diskurs

• Teorijski diskurs predmetno-metodološki-

disciplinarno ne čini jedinstvenu cjelinu.

• Radi se o grozdu teorijskih diskursa:

pedagoškom, didaktičkom, psihološkom,
sociološkom, diskursu supstratne znanosti
nastavnoga predmeta (matematika, fizika,
filologija, povijest…).
• Teorijsko-znanstvena znanja o učenju i poučavanju imaju
različite stupnjeve apstraktnosti pa ih učitelji ne mogu
neposredno primijeniti u razrednim situacijama bez analize
razredne zbilje. Učitelj nije u stanju povezati određenu
znanstvenu postavku s konkretnom razrednom situacijom.

• U skladu s osobnim filozofijama učitelji vrše dvostruku

interpretaciju: interpretiraju razredne situacije i znanstvene
teorije za koje pretpostavljaju da su relevantne za konkretnu
nastavnu situaciju.
 Akcijska istraživanja

• akcijsko istraživanje sustavno ujedinjuje tri

različite djelatnosti učitelja:
a. učenje - stjecanje novih znanja ili stvaranje
novih značenja o praksi,
b. znanstveno-metodološki utemeljenost
istraživanja,
c. promjena-razvoj-rješavanje problema.
 Učenje
• Skup procesa socijalnog pregovaranja i sporazumijevanja,
povezanih s osobnim aspiracijama, očekivanjima i
ciljevima, sposobnostima, vrijednostima, opažanjima,
socio-kulturnim statusima i kontekstualnim znanjima
aktera.

• Razredno učenje je socijalni proces, skup socijalnih

interakcija subjekata (učenika i učitelja) kojima se
konstruira jedinstveni razredni svijet; svakodnevne
socijalne interakcije kojima se konstruiraju socijalni
obrasci razrednoga života povezani s onim što učenici i
učitelji očekuju.
 Konstruktivistička pedagogija

• subjektivna konstrukcija razredne zbilje

gdje se uloga aktera razrednog procesa –
učitelja, učenika i skupine konstruira,
definira, rekonstruira i redefinira tijekom
procesa učenja i poučavanja u razredu.
• Schommer (1990) predlaže shvaćanje osobnih odgojno-
obrazovnih filozofija učitelja kao sustava epistemoloških
uvjerenja koja se sastoje od pet dimenzija:
- strukture znanja,
- izvjesnosti znanja,
- izvora znanja,
- kontrole stjecanja znanja,
- brzine usvajanja znanja.
• Transmisijski ili objektivistički model učenja i
poučavanja, učitelja definira kao izvor znanja, a
učenika kao pasivnog primatelja informacija

• Proces učenja sagledava se kao proces

primanja/usvajanja informacija od učitelja i
specijalno didaktički priređenih nastavnih izvora.
• konstruktivistički model učenja i
poučavanja:
- aktivno učenje za koje učitelj mora
stvoriti poticajno okružje u kojima će
učenici znanja stjecati različitim nastavnim
strategijama: rješavanjem problema,
istraživanjem, kritičkim mišljenjem,
projekata, praktičnim radom u zajednici,
rada u skupinama ….
 Epistemološke dimenzije modela
objektivističkog i konstruktivističkog učenja i
poučavanja
Epistemološke dimenzije Naivna epistemologija Sofisticirana epistemologija
Transmisijski model učenja i poučavanja Konstruktivistički model učenja i
poučavanja
Jednostavna: Složena:
Struktura
Učitelj definira koncepte; Učenici Učenici istražuju kompleksne sadržaje i
(Jednostavna…Složena)
zapamćuju koncepte i činjenice. stvaraju vlastite zaključke.

(predavanja učitelja) (učenici rade u malim skupinama za diskusiju)

Izvjesnost znanja
(Izvjesno…Neizvjesno)
Izvjesno:
Učenici uče pojmove onako kako su izloženi
neovisno o razumijevanju i ispravnosti .
(učenici rade s udžbenikom i odgovaraju
na postavljena pitanja)
Neizvjesno:
Učenici se potiču da razvijaju
alternativne pojmove i koncepcije.
(učenici kreiraju i provjeravaju modele)

Izvori Autoritet: Mišljenje:

Učitelji odgovaraju na sva pitanja ili Učenici kritički uče iz onoga što pročitaju
(Autoritet....Mišljenje)
se odgovori traže u udžbenicima ili čuju.

(učenici prate ekspertna video-predavanja) (učenici međusobno postavljaju pitanja)

Kontrola Vanjska: Naučena:

Učitelj polazi od uvjerenja da učenici razumiju sadržaje samo Učenici nadziru učenje učenja.
(Vanjska....Stečena)
na svome razvojnome nivou. Učenje usmjereno na proces.

(primjena grupiranja prema sposobnostima) ( uporaba strategija za čitanje s razumijevanjem)

Brzo: Graduirano:
Brzina
Učenici uče iz dobro oblikovani kurikularnih materijala i Učenici uče otkrivanjem i radom.
(Brzo....Graduirano)
prezentacija. (učenici rješavaju nestrukturirane i

(učenici rade s multimedijalnim prezentacijama) problemske zadatke)

 ODGOJNO-OBRAZOVNI PROCES

• Odgojno-obrazovni proces je planska i cilju usmjerena

djelatnost koja polazi od određenih društvenih i
individualno relativnih postignuća.

• Do tih postignuća se dolazi definiranjem ciljeva i

zadataka.

• Odgoj je ostvarenje ličnosti i humanizacija društva, a

obrazovanje je učenje i poučavanje čovjeka.
DEFINIRANJE CILJA I ZADAĆA
ODGOJA I OBRAZOVANJA
• Znanstveno-akademska orijentacija:
- cilj je uvođenje djece u akademske discipline –
čovjek je tu biće intelekta i drugi aspekti ljudske
prirode tu orijentaciju ne zanimaju.

• Orijentacija socijalne aktivnosti:

- cilj je ono što odredi opunomoćenik društva –
čovjek je biće akcije i aktivnosti.
• Orijentacija na poučavanje djece:
- cilj i zadaci su određeni interesom i potrebama djece, no važno je
poticati prirodni rast i razvoj djeteta – dijete je biće koje treba
izrasti u dobro funkcionirajuću odraslu osobu.

• Orijentacija na promjene u društvu:

- svrha cilja i zadaća je anticipacija mogućega – čovjek je ono što
može postati.

• Knjiga:
- cilj je uopćenija i sažetija formulacija didaktičke intencije, a
zadaci su konkretizacija cilja.
 ODREĐIVANJE CILJA I ZADAĆA

• Deduktivni pristup:
- pristup koji polazi od spoznaja o strukturi, razvoju
društva i čovjeka.

• Induktivni pristup:
- osniva se na analizi odgojno-obrazovnih pojava i
stvarne umjerenosti edukacijskih procesa te analizi
učinaka tih pojava
 ODNOS CILJA I ZADAĆA

• Pastuović N. – cilj i zadaci su u međusobno

u hijerarhijskom odnosu, a teži se ostvariti
odgojni ideal (zamišljeno savršeno stanje,
uzor kojemu se mora težiti). Ciljevi moraju
biti primjereni kako bi se mogli
transformirati u više odgojnih zadaća koji
moraju biti sasvim ostvarive.
• Poljak V.:
- Dijeli zadaće nastave na materijalne
(stjecanje znanja o objektivnoj stvarnosti),
funkcionalne (razvijanje raznih
sposobnosti) te odgojne (prihvaćanje
odgojnih vrijednosti).
• Heimann – ciljeve vidi u jednakom prihvaćanju
kognitivnog, afektivnog i djelatnog područja, te
ih dijeli u tri stupnja: primarni, razvojni i završni.

• Schulz – zadatke ostvaruje uz povezanost sa

sadržajima koji su grupirani u tri područja:
stvarno iskustvo, osjećajno iskustvo i socijalno
iskustvo.
DRUŠTVENI ASPEKT CILJEVA I
ZADAĆA
• Cilj odgoja je razvoj ličnosti koji će omogućiti reprodukciju postojećeg društva i
utjecati na njegov razvoj.

• Cilj se ostvaruje zadacima:

- egzistencijalni – proizvodnja i razmjena proizvoda;
- socijalni – tolerancija, uvažavanje različitosti, borba za mir;
- humanistički i emancipacijski – prekid otuđenosti, mehaničkog rada i normalni
razvoj čovjeka.

• Cilj obrazovanja je daljnji razvoj kulturnih i civilizacijskih dostignuća, a zadaci

obrazovanja su: zadaci znanstvenog, umjetničkog i tehnološkog obrazovanja.
INDIVIDUALNI ASPEKTI CILJEVA I ZADAĆA

• Cilj odgoja je optimalan razvoj svih potencijala čovjeka koji se ostvaruje

zadovoljenjem osnovnih potreba

• Zadaci su zadovoljavanje bioloških, socijalnih i samoaktualizirajućih (za

aktivnošću, za osmišljanjem života,…) potreba.

• Cilj obrazovanja je stjecanje znanja, razvoj sposobnosti i senzibiliteta, a

zadaci su kognitivni (zadovoljavanje spoznajnih interesa), afektivni
(zadovoljavanje interesa i potreba) i psihomotorićki (razvoj motoričkih
sposobnosti i znanja).
 SADRŽAJI ODGOJA I OBRAZOVANJA

• Sadržaji su osnova za iskustvo, doživljaje i

aktivnosti koji se organiziraju da bi se ostvarili
zadaci.

• Društveni aspekt se ostvaruje adekvatnim

sadržajima humanističkog, znanstvenog i
umjetničkog obrazovanja.
 ODGOJNI SADRŽAJI I AKTIVNOST

• Egzistencijalni sadržaji omogućuju održanje i reprodukciju života,

te njegovu zaštitu i očuvanje. Njima učenici zadovoljavaju
osnovne potrebe (higijena, kretanje, zdravlje, hrana).

• Socijalni sadržaji omogućuju prihvaćanje određenih društvenih

normi koje reguliraju odnose u društvenim grupama. Njima
učenici zadovoljavaju socijalne potrebe.

• Humanistički sadržaji omogućuju korištenje profesionalne

djelatnosti za aktualizaciju. Njima učenici zadovoljavaju
emancipacijske i samoaktualizirajuće potrebe.
 OBRAZOVNI SADRŽAJI I AKTIVNOSTI

• Znanstveni sadržaji se odnose na činjenice i generalizacije do

kojih je došlo društvo u nastojanju da spozna vlastitu sredinu.

• Umjetnički sadržaji obuhvaćaju književna, likovna, filmska,

plesna i glazbena ostvarenja i ovladavanje jezikom umjetnosti, tu
je važan emocionalni angažman uz sudjelovanje intelektualnih i
psihomotornih aktivnosti.

• Tehnološki sadržaji se odnose na ovladavanje procesima koji

omogućuju preradu prirode za ljudske potrebe.
STRUKTURIRANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH SADRŽAJA I
AKTIVNOSTI

• Strukturiranje sadržaja se može izvršiti u dva načina:

- predmete i odgojno-obrazovna područja.

a. Predmeti :
- nastojanje da se sadržaji grupiraju u predmete koji preslikavaju
akademske discipline je neprimjerno shvaćanjima učenika i
neodgovarajuće za praćenje promjena u disciplinama.
b. Odgojno-obrazovna područja:
- grupiranje u područja je primjerenije zadovoljavanju potreba i
interesa te potrebi prilagođavanja promjenama.
 ODGOJNO-OBRAZOVNI PROGRAM

• U njemu su naznačeni ciljevi koji su konkretizirani i operacionalizirani, (mikrojedinice,

napomene o realizaciji).

• Određuje ga opseg (određuje kvantitetu činjenica, generalizacija i aktivnosti koje su

predmet poučavanja), dubina (dimenzija koja označuje u koju dubinu sadržaja ulaziti) i
slijed.

• Pri raspoređivanju sadržaja pridržavamo se pravila o postupnosti (od bližeg daljem i od

jednostavnog k složenijem).

• Pri programiranju sadržaji u prvom razredu trebaju se bazirati na sadržajima stečenim u

predškolskom razdoblju, a ono što dijete nauči u prvom razredu je edukativni dobitak s
kojim dijete ulazi u drugi razred. Na te sadržaje nadograđuje znanje.

• Raspored sadržaja može se prikazati u obliku koncentričnih krugova i u obliku spirale.

 KURIKUL
• Kurikul je planirana interakcija učenika s nastavnim sadržajima i resursima.

• Obuhvaća: ciljeve, sadržaje, metode, situacije, strategije i evaluaciju.

• Teži ostvarivanju ciljeva. Za postizanje ciljeva su važni sadržaji.

• Metode su sredstva i putovi s koji se postižu ciljevi, te način komuniciranja učenika i

učitelja uz ostvarivanje zadataka.

• Situacije grupiraju sadržaje i metode.

• Strategija planira situaciju (globalne vještine odnosno nauka o realiziranju djelatnosti.

• Evaluacija je dijagnoza ostvarenih ciljeva

• Nastavni program – dokument koji se odnosi na
cjeloviti sadržaj neke škole,
• propisuje broj nastavnih sati za pojedine
predmete,
• Obvezni donosi država, a na temelju njega svaka
ustanova izrađuje izvedbeni
 VRSTE PROGRAMA

1. Kurikul je orijentiran na predmete – sastoji se od

tradicionalnih nastavnih predmeta.

2. Kurikul orijentiran na znanstvene discipline –

organizaciju izvodi iz strukture i sadržaja znanstvenih
disciplina.

3. Jezgrovni kurikul – organizacija u kojoj jedna struka čini

jezgru oko koje se ostale grupiraju.
4. Kurikul je orijentiran na dijete – postavlja potrebe djeteta u
prvi plan.

5. Kurikul koji polazi od specifičnih potreba i karakteristika

mjesta u kojem učenik živi.

6. Kurikul koji je orijentiran na društvo – u središte postavlja

društvene strukture i njihove funkcije.

• U kurikulu se najčešće ukrštava više tih orijentacija, a ne samo

jedna.
VRSTE I RAZINE NASTAVNOG
KURIKULA
a. Obvezni nastavni plan i program
- sadrži ciljeve i okvirni sadržaj u konkretnoj
školi,
b. Program nastavnog predmeta
- odnosi se na pojedine nastavne predmete koji
sačinjavaju nastavni program škole,
c. Izborni program
- nije obvezan za sve polaznike, oni ga sami biraju
d. Fakultativni program
- nije obvezan niti onda kada ga polaznik odabere,
može izaći iz programa
e. Prilagođeni program,
- izvodi se iz prethodnog programa
pojednostavljenjem,
f. izvedbeni program
- detaljizirani program,
 PROGRAM – struktura i osnovni
pojmovi
• Predmetno područje – dio nastavnog predmeta koji
predstavlja užu cjelinu koja se obično temelji na posebnoj
matičnoj znanosti (književnost, kineziologija …),

• Nastavna cjelina – tematska cjelina koju povezuje neke

zajedničke tematike (Domovina, sport…),

• Nastavna tema – opsegom manja od cjeline, ali se ponekad

s njom može izjednačiti (Roman, gimnastika ….),
• Nastavna jedinica – metodički procesna cjelina u kojoj se
obrazovni, odgojni ili funkcionalni zadaci ostvaruju po
zakonitostima učenja, odnosno odgojno-obrazovnog procesa,
• Nastavni program – strukturirano nastavno područje, nastavna
tema, ključni pojmovi i obrazovna postignuća,
• Ključni pojmovi – pojmovi koji ulaze u nastavnu temu a koji
učenici moraju naučiti,
• Obrazovna postignuća – funkcionalno objašnjenje obrazovnih
sadržaja koje učenici trebaju uočiti usvajajući pojedine ključne
pojmove
 IZVEDBENI PROGRAMI

• Na temelju okvirnog programa izrađuje se izvedbeni program (to je

konkretizacija okvirnog uz uzimanje nekih mogućnosti škole, želje
roditelja, učenika i učitelja i sredine u kojoj se škola nalazi).

• To je zbir obaveznih izvedbenih programa za sva odjeljenja.

• Svako odjeljenje ima svoj program.

• Na kraju se radi i program za svako dijete (bio prilagođeni ili

individualizirani program za naprednog učenika).
KRITERIJI I SMJERNICE PRILIKOM IZBORA SADRŽAJA 

• Didaktički principi su smjernice za izbor programa

i uređenje školske organizacije, a rezultat su dugog
proučavanja nastavnog procesa.
 KRITERIJ ZA IZBOR
SADRŽAJA
• Princip egzemplarnosti:

- Iz znanstvenih spoznaja i umjetničkog stvaralaštva

izabiru se samo reprezentativni primjeri – primjer
koji sve obuhvaća i na kojemu je sve objašnjeno,

- Zbog stalnog otkrivanja novih spoznaja program

postao pretrpan i prevelik za svladavanje,
• Princip suvremenosti i povijesti:

- Radi ravnotežu između povijesnih i suvremenih činjenica.

- Za razumijevanje nekih suvremenih spoznaja, nužno je

poznavati i neke povijesne činjenice.

- Povijesnost u nastavi – pretjerivanje u pogledima na prošlost.

• Princip integriranja i diferenciranja sadržaja:

- Djeca u početnim razredima shvaćaju svijet kao

cjelinu i zato sadržaje treba ujediniti u veće cjeline
tako da djeca imaju manji broj cjelina.

- U višim razredima treba diferencirati sadržaje u

manje cjeline za lakše shvaćanje sadržaja.
• Princip jedinstva i različitosti:

- Svim učenicima treba pružiti jednake uvjete za

stjecanje obrazovanja, ali ne smije postojati
jedinstveni program za sve učenike.

- Svako dijete se razlikuje i ima svoje potrebe koje su

različite od drugih.
• Princip zornosti i apstraktnosti:

- Pojedinosti se moraju zorno vidjeti, a teoremi i zakoni uopćiti

jer učenici moraju ići od konkretnog prema apstraktnom.

• Princip aktivnosti i razvoja:

- Nema razvoja bez dječje aktivnosti, a voditelj mora tu

aktivnost organizirati.
• Princip sustavnost i postupnost:

- plan i program moraju biti sustavno i postupno napravljeni i to

od jednostavnog ka složenom ili od poznatog ka nepoznatom.

• Princip primjerenosti i napora:

- svi sadržaji moraju biti primjereni dječjim sposobnostima i

njihovom uzrastu.
• Princip individualizacije i socijalizacije:

- sadržaja treba biti primjeren potrebama svakog djeteta, a ne

samo da ispunjava potrebe i interese društva.

• Princip racionalizacije i ekonomičnosti:

- sadržaji se izabiru po ekonomičnosti, ali ne na račun napretka

djece.
TEME SEMINARSKIH RADOVA

1. Osnovni pojmovi: cjeloživotno obrazovanje – formalno,

informalno, neformalno, obrazovanje, izobrazba, naobrazba,
osposobljavanje,
2. Globalizacija i obrazovanje
3. Međunarodne organizacije i cjeloživotno učenje (UNESCO, OECD
i sl.),
4. Obrazovanje odraslih u RH i EU,
5. Nepismenost i ponovna nepismenost: Vrste pismenosti danas,
6. Osnovno obrazovanje odraslih,
7. Strukovno obrazovanje odraslih,
8. Neke posebnosti u području obrazovanja odraslih (motivacija,
dobrovoljnost i sl…),
9. Obrazovanje u trećoj životnoj dobi – Sveučilište za treću dob.
Mogu li starije osobe učiti?
10. Ključne kompetencije kao rezultat cjeloživotnog obrazovanja,
11. Nezaposlenost i prekvalifikacija,
12. Škopla kao mjesto pripremanja za cjeloživotno učenje,
13. Internet i cjeloživotno obrazovanje,
14. Kompetencije učitelja kao rezultat cjeloživotnog obrazovanja
učitelja
 Literatura
• N. Pastuović, (1999.): Edukologija, Zagreb,
• M. Matijević, Rajić, V. (2009.): Međunarodna organizacija opdraslih 1
• V. Vizek Vidović, (2009.): Kompetencije i kompetencijski profil u
učiteljskoj i nastavničkoj profesiji i izradi kurikula usmjerenog na
kompetencije u obrazovanju učitelja i nastavnika, Priručnik za
visokoškolske nastavnike
• Knoblauch, J. (2001.): Učenja ne mora biti mučenje, STEPRESS, Zagreb
• Muller, W.,Wiegmann, S. (2001.): Netradicionalne metode u obrazovanju
odraslih, Zagreb
• Liessmann, K. P. (2009.):Teorija neobrazovanosti, Zablude društva znanja,
Zagreb
• Matijević, M., Rajić, V. (2010.): Međunarodna organizacija obrazovanja
odraslih 2
• Rajić, V., Lapat, G. (2010.): Stavovi budućih učitelja primarnog