Četvrto poglavlje

PRIRODA

Kurānska kosmogonija je minimalna. O metafizici stvaranja

Kurān jednostavno kaže da svijet i sve što Bog odluči da stvori u
njemu nastaje naprosto Njegovom zapovijedi: “Budi!“ ( ‫)! ُك ْن‬.1

Prema tome, Bog je apsolutni posjednik univerzuma i njegov neupitni

zapovjednik, baš kao što je On i svemilosni uzdržavatelj univerzuma.
Usljed Njegova bezuvjetnog gospodstva, kad je Bog htio da izvede
ِ ‫ َف َق َال هَلَا َولِأْل َْر‬-
nebesa i zemlju u postojanje, On im je rekao: ‫ض ائْتِيَ ا طَْو ًع ا أ َْو َكْر ًها‬
“Dođite vas dvoje, milom ili silom!“2 Kako ćemo vidjeti domalo
kasnije kroz više pojedinosti, upravo i baš tako cijela se priroda
pokorava Bogu “automatskom voljom“ – izuzev čovjeka, koji ima
priliku jednako i za pokoravanje i za neposluh.

Eto zašto Kurān smatra cijeli univerzum “muslimom“ ( ‫)م ْس لِ ٌم‬,

ُ
zato što se svaka stvar u njemu (izuzev čovjeka, koji može ili ne može
postati “Muslim“) “predaje/pokorava Božijoj volji“, 3 i sve
hvali/slavi Boga.4 Jedina namisao u Kurānu o “razvijanju“
univerzuma je: ‫ض َكا َنتَا َر ْت ًقا َف َفَت ْقنَامُهَا‬ ِ َّ ‫َن‬ َّ ‫ين َك َف ُروا أ‬ ِ َّ
َ ‫الس َم َاوات َواأْل َْر‬ َ ‫ أ ََومَلْ َيَر الذ‬- “Zar ne vide oni
1
Al-Baqarah, II:117; Åli ‘Imrān, III:47; III:59; al-An‘ām, VI:73; an-Naõl, XVI:40; Maryam, XIX:35; Yā Sín,
XXXVI:82; al-Mu’min, LX:68.
2
Fu¥¥ilat, XLI:11.
3
Åli ‘Imrān, III:83. “A Bogu se predaje sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji, milom ili silom!“ ( ‫َسلَ َم‬
ْ ‫َولَهُ أ‬
‫ض طَْو ًعا َو َك ْر ًها‬ِ ‫ات َواأْل َْر‬ ِ ‫السماو‬ ‫) َمن يِف‬. Prev.
َ َ َّ
4
Al-Õadíd, LVII:1; al-Õašr, LIX:1; a¥-Ôaff, LXI:1. (“Boga slavi sve što je na nebesima i na Zemlji!“ - ‫َسبَّ َح لِلَّ ِـه َما‬
‫ض‬ِ ‫ات َواأْل َْر‬ ِ ‫السماو‬ ‫يِف‬
َ َ َّ  ). Također, usporedi: al-Isrā’, XVII:44; an-Núr, XXIV:41., itd.).
1
koji ne vjeruju da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi
rastavili?!“5 Za cijeli proces stvaranja kaže se da je trajao “šest
dana“,6 nakon kojih je Bog Sobom zaposjeo “Prijestolje“.7

Sa Svoga Prijestolja Bog upravlja stvarima svijeta; On šalje dolje

zapovijedi posredstvom anđela/meleka i Duha, i oni se Njemu vraćaju
sa izvještajima. Kurān često govori o ovom dvostrukom kretanju.8
Za Kurān vrijeme je zasigurno relativno i ovisi o tipu iskustva i
statusu subjektova bića. U suri as-Sağdah (XXXII:5) kaže nam se da
je jedan dan uspona anđela/meleka ravan hiljadi godina
“zemaljskoga“ vremena, dok je u suri al-Ma‘āriğ (LXX:4) data
razdaljina ravna pedeset hiljada godina vremena uobičajenog
iskustva!9 Često se kaže10 da će griješnici na Dan Proživljenja
pomisliti da je njihovo vrijeme na Ovom svijetu, ili vrijeme do
Proživljenja, potrajalo tek nekoliko dana. Neki su ljudi, koji su se
probudili nakon spavanja koje je potrajalo nekoliko godina, ili čak
nekoliko stoljeća (kao u slučaju “mladića Pećine“ u suri al-Kahf),11
mislili da je njihovo snivanje trajalo samo “jedan čas“ ili “dan ili
dio dana.“ Međutim, ove teške odlomke treba tumačiti; brojke od
5
Al-Anbiyā’, XXI:30.
6
Al-A‘rāf, VII:54; Yúnus, X:3; Húd, XI:7; al-Furqān, XXV:59.
7
Al-A‘rāf, VII:54; Yúnus, X:3.
8
Al-Õağğ, XXII:5; al-Ma‘āriğ, LXX:4; Saba’, XXXIV:2; al-Õadíd, LVII:4; usp. al-Qadr, XCVII:4.
9
Theodor Nöldeke (Geschichte des Qorāns, revidirano izdanje od Fridricha Schwallyja [Leipzig, 1909.], dio
1:106) i Régis Blachere (Le Coran [Paris, 1966.], p. 614) smatraju da je stavak LXX:4. kasnije umetanje.
Nöldeke čak kaže da se ovaj stavak “zapravo čini kao glosa.“ Ako ovi naučnici tvrde da su ovaj stavak
umetnuli kasniji muslimani, oni su posve u krivu. Richard Bell (The Qurān [Edinburgh, 1937.], p. 604.) kaže:
“Stavci 4. i 5. su umetanje namijenjeno da preduprijedi teškoća odgađanja u nastupanju događaja“, ukazujući
na “kaznu koja treba da uslijedi“, koja je spomenuta u stavku 1. sure al-Ma‘āriğ, i koja je nagoviještena, prema
Bellu, u suri aã-Ãúr (LII:7-8). Bellovo mišljenje temelji se na pretpostavci (koju ja držim pogrešnom) da se
stavak 1. odnosi na zemaljsku kaznu obećanu Mekancima, a ne na kaznu Paklenom Vatrom, na koju se jasno
ukazuje u stavcima 15 – 18. sure al-Ma‘āriğ. Prema tome, nema uvjerljivog dokaza da je stavak 4. kasnije
umetnut.
10
Na primjer, al-Baqarah, II:259; al-Isrā’, XVII:52; TāHā, XX:104; također vidi: al-Mu’minún, XXIII:112-114.
11
Sura al-Kahf je XVIII. (Vidi njene ajete 9. i dalje). Prev.

2
jednu hiljadu ili pedeset hiljada godina uobičajenog vremena koje je
jednako jednome danu “ovdje“, zasigurno se ne smiju uzimati
doslovno.

Ali, ako Kurān ima malo toga kazati o kosmogoniji, on daje

česte i opetovane izjave o prirodi i prirodnim fenomenima, iako te
izjave redovito povezuju prirodu sa Bogom ili sa čovjekom, ili s
oboje. Te izjave često portretiraju neograničenu Božiju moć i
veličinu, i pozivaju čovjeka da vjeruje u Njega, ili prikazuju Njegovu
beskrajnu milost i traže da Mu čovjek bude zahvalan. U oba slučaja se
naglašavaju prirodna veličina i korisnost za čovjeka, kao i stabilnost i
uobičajenost prirodnih fenomena. Ako (po)siješ sjeme i njeguješ
mlado drvo, možeš očekivati da ćeš pobrati žetvu, inače ne. Ako
napraviš lađu i staviš je na more, i vjetrovi budu podesni, moći ćeš
očekivati profitabilnu trgovinu, inače ne. Prema tome, djelovanje
prirodnih uzroka je neizbježno i ti se uzroci ne mogu nijekati.

Međutim, uz prirodnu uzročnost ima još jedna, krajnja uzročnost,

koja počiva nad prirodnim procesima u njihovoj cjelini, čije značenje i
shvatljivost ti prirodni procesi, sagledani sami u sebi, ne pokazuju.
Ova viša uzročnost nije duplikat prirodne uzročnosti, niti joj je neki
dodatak. Viša uzročnost djeluje unutar prirodne uzročnosti, ili, bolje
reći, istovjetna je s njome – ako se sagleda na različitoj razini i ako joj
se da pravo značenje. Kako ćemo sada vidjeti, Kurān u različitim
kontekstima i sa jasno različitim svrhama u vidu, koristi oba jezika: i

3
onaj prirodne uzročnosti i jezik Božanske uzročnosti ili religijski
jezik.

Najfundamentalnija nejednakost između Boga i Njegova stvaranja

jeste sljedeća: Dok je Bog beskonačan i apsolutan, svako stvorenje je
konačno. Sve stvari imaju mogućnosti, ali nijedan zbir mogućnosti ne
može omogućiti tome što je konačno da nadiđe svoju konačnost i
pređe u beskonačnost. Upravo to Kurān naznačava kad kaže da je
sve osim Boga “samjereno“ (qadar ili qadr, taqdír,itd.), te je stoga
ovisno o Bogu, te da, kad god neko stvorenje svojata cjelovitu samo-
dovoljnost ili neovisnost (istiÿnā - ‫ىن‬ ِ ِ ِ ِ
َ ‫ إ ْست ْغ‬ili istikbār - ‫)إ ْستكْبَ ٌار‬, ono time
svojata beskonačnost i hoće da ima udjela u božanskom (širk –‫) ِش ْر ٌك‬.

Kad Bog stvara bilo koju stvar, on u nju pohranjuje njene moći ili
zakone ponašanja, koji se u Kurānu nazivaju “uputa“, “zapovijed“
ili “mjera“ kojom se stvar uklapa u ostatak univerzuma: ُ‫أ َْعطَ ٰى ُك َّل َش ْي ٍء َخْل َقه‬

٥٠﴿ ‫ ﴾مُثَّ َه َد ٰى‬- “Gospodar naš je Onaj Koji je sve Svome stvorenju

podario i potom ga uputio!“12 ٣﴿ ‫﴾ َوالَّ ِذي قَ د ََّر َف َه َد ٰى‬٢﴿ ‫ ﴾الَّ ِذي َخلَ َق فَ َس َّو ٰى‬- “Koji
sve stvara i sklad mu dariva, Koji sve s mjerom određuje i
nadahnjuje.“13 ‫أَاَل لَهُ اخْلَْل ُق َواأْل َْم ُر‬  - “Pa zar Bogu ne pripada sve stvaranje i

odredba sva?!“14 ٤٩﴿ ‫ ﴾إِنَّا ُك َّل َش ْي ٍء َخلَ ْقنَاهُ بَِق َد ٍر‬- “Mi stvar svaku s mjerom
stvaramo.“15 Ako bi stvari kršile svoje zakone i narušavale svoju
mjeru, ne bi postojao uređen univerzum, već haos. Kurān govori

12
TāHā, XX:50.
13
Al-A‘lā, LXXXVII:2-3.
14
Al-A‘rāf, VII:54.
15
Al-Qamar, LIV:49. Usp. al-Õiğr, XV:21.

4
često o savršenom poretku u univerzumu kao dokazu ne samo Božije
egzistencije, već također i Njegove jedinosti.16

Treba spomenuti da ovo “određivanje“ ima snažni holistički smjer u

odnosu na obrasce, raspolaganje i pravce. Ta rezultirajuća sveukupna
izvedba ne treba se zamišljati u odnosu na posebne događaje i
djelovanja. Dakle, to nije teorija predodređenja, premda znači neku
vrstu “holističkog determinizma“. To je jasno iz napomena gdje
“određeno“ ne znači “predodređeno“, već “svršeno“ ili
“ograničeno“. Sljedeći odlomak se mora razumjeti u istom svjetlu:

‫﴾ اَل‬٣٩﴿ ‫ون الْ َق ِد ِمي‬

ِ ‫﴾ والْ َقم ر قَ دَّرنَاه منَ ا ِز َل حىَّت ٰ ع اد َك الْعرج‬٣٨﴿ ‫ك َت ْق ِدير الْع ِزي ِز الْعلِي ِم‬
ُ ُْ َ َ َ َ ُ ْ ََ َ َ َ ُ
ِ ِ
َ ‫ ٰذَل‬ ۚ‫س جَتْ ِري ل ُم ْس َت َقٍّر هَّلَا‬
ُ ‫الش ْم‬
َّ ‫َو‬

ٍ َ‫ و ُكلٌّ يِف َفل‬ ۚ‫﴾الشَّمس ينبغِي هَل ا أَن تُ ْد ِر َك الْ َقمر واَل اللَّيل سابِق النَّها ِر‬
٤٠﴿ ‫ك يَ ْسبَ ُحو َن‬ َ َ ُ َ ُ ْ َ ََ َ ََ ُ ْ

A i Sunce do svoga odredišta jezdi! To je odredba

Silnoga, Sveznajućega! I Mjesecu smo odredili mijene, pa
se uvijek vraća kao stara savijena grana palmina! Nit Sunce
treba Mjesec dostići, niti noć dan preteći! I sve u svemiru
17
plovi.

Ovaj qadar ili “mjera“ također djeluje kao holistička ravan u sferi
ljudskih moralnih djelovanja, koja su po definiciji slobodna. Sud u
povijesti, na primjer, odnosi se na sveukupni nastup nekog naroda;
dok su na Danu Sudnjem sveukupne izvedbe pojedinaca to što dolazi
pod pregled. Razlika između prirode i čovjeka u tome je što se u
slučaju čovjeka posebna moralna djela događaju slobodnim izborom.

16
Al-Anbiyā’, XXI:22. Usporedi, također, dirljiv odlomak u suri an-Naml, XXVII:60-64.
17
Yā Sín, XXXVI:38-40.

5
 Priroda je zapravo tako čvrsto spletena i djeluje sa takvom
pravilnošću da je ona prvorazredno Božije čudo, neumorno navođeno
u Kurānu. Nijedno biće osim Boga ne bi moglo stvoriti tako
prostrano i čvrsto zdanje:

ِ ِ ِ ٍ ِ ِ ٍ ِ
َ َ‫﴾ مُثَّ ْارج ِع الْب‬٣﴿ ‫ص َر َه ْل َت َر ٰى من فُطُو ٍر‬
‫ص َر‬ َ َ‫ فَ ْارج ِع الْب‬ ۖ‫ َّما َت َر ٰى يِف َخ ْل ِق الرَّمْح َٰـ ِن من َت َف ُاوت‬ ۖ‫الَّذي َخلَ َق َس ْب َع مَسَ َاوات طبَاقًا‬
٤﴿ ٌ‫اسئًا َو ُه َو َح ِسري‬
ِ ‫ك الْبصر خ‬ ِ
َ ُ َ َ َ ‫ب إِلَْي‬
ْ ‫﴾ َكَّرَتنْي ِ يَن َقل‬

Koji sedam nebesa stvori na katove, a u Onom što Svemilosnog stvorenje

je ti ne vidiš nikakvo komešanje! Pa, pogled vrati opet: da li vidiš ikakav
nered? A zatim još mnogo puta pogledaj ti, pogled će ti se klonuo
i umoran vratiti!18

‫صْن َع اللَّ ِـه الَّ ِذي أَْت َق َن ُك َّل َش ْي ٍء‬ ِ َّ ‫وَترى اجْلِب َال حَتْسبها ج ِام َدةً و ِهي مَتُُّر مَّر‬
ُ  ۚ‫الس َحاب‬ َ َ َ َ َ َُ َ ََ
A ti vidiš planine i misliš da su one nepomične, a one hodom oblaka hode!
Božije je to djelo Koji savršeno je dao sve.19

Napomene o fenomenima kao što je pravilnost dana kad slijedi noć i

noći kad slijedi dan, kišnog perioda kad se zemlja razbudi nakon
sušnog perioda, kad je bila ispucala i zamrla - rasprostiru se na
stranicama Kurāna.

Ova gigantska naprava, univerzum, sa svim svojim uzročnim

procesima, je prvorazredni “znak“ (āyah –ٌ‫ ) آيَ ة‬ili dokaz njegova

Sačinitelja/Boga. Ko je drugi osim beskrajno moćnog, samilosnog i

svrhovitog Bića mogao izvesti u postojanje nešto sa dimenzijama tako
velikim i sa poretkom i obličjem tako kompleksnim i preciznim? Pa

18
Al-Mulk, LXVII:3-4.
19
An-Naml, XXVII:88.

6
ipak, Kurān se potužuje opet i iznova, jer čovjek je obično sklon da
“zaboravi“ Boga sve dok mu prirodni uzroci idu na ruku; tek kad mu
prirodni uzroci zakažu, tad on “otkriva“ Boga. Kakva površnost i
kratkovidost! Čovjek u krajnjoj žeđi u pustinji očajno traži vodu i,
uzimajući fatamorganu za vodu, trči prema njoj. A kad dođe do
mjesta za koje misli da bila je voda, te kad ne nađe vodu - zapravo,
tu ne nađe ništa – tek u tom trenu krajnjeg otrežnjenja on “nalazi“
Boga.20 Ova zgoda je navedena kao parabola za nevjernike koji
smatraju da im je životni rezultat pun značajnih i dosljednih djela, ali
će se ta djela, u krajnjoj analizi, prometnuti baš u puko priviđenje.
Isto tako, kad ljudi plove u lađi i kad je voda mirna i vjetrovi pogodni,
oni u svome nehaju zaborave da ima Boga. Ali, oluja ih iznenada
zatrese, pojave se žestoki valovi usljed snažnih vjetrova koji ih skole,
tako da pomisle da nema spasa. U tom trenu krajnje bespomoći, ljudi
zazivaju Boga sa svom iskrenošću. Nakon što ih Bog spasi, oni opet
postaju buntovni i rade nevaljala djela.21

Ljudi omalavažavaju ili ignoriraju, ili čak dižu ustanak protiv Boga,
zato jer smatraju da prirodni procesi imaju samodovoljne uzroke, koje
oni obično smatraju konačnima. Oni ne shvataju da je univerzum znak
koji ukazuje na nešto “iza“ sebe, nešto bez čega bi univerzum, sa
svim svojim prirodnim uzrocima, bio i mogao biti ništa.

Usporedi: an-Naõl, XXIV:39: َ ‫اب بِِق َيع ٍة حَيْ َسبُهُ الظَّ ْمآ ُن َماءً َحىَّت ٰ إِذَا َجاءَهُ مَلْ جَيِ ْدهُ َشْيئًا َو َو َج َد اللَّـهَ ِع‬
ُ‫ندهُ َف َوفَّاه‬
ٍ ‫والَّ ِذين َك َفروا أ َْعماهُلُم َكسر‬
20
ََ ْ َ ُ َ َ
ِ
ُ‫ح َسابَه‬  - “A oni koji ne vjeruju, njihova djela su kao u ravnici priviđenje za koje žedan snuje da voda je! – Pa
kad do njega dođe, ništa ne nađe, a naći će kod njega Boga pa će mu On napuniti račun njegov!“ Prev.
21
Usp. Yúnus, X:22. i dalje. Usp. al-‘Ankabút, XXIX:65. i dalje.

7
 Prvi problem je da ljudi uopće ne prihvataju ovaj uređeni univerzum
znakom ili čudom, nego tragaju za prekidom ili obuzdavanjem
prirodnih procesa da bi našli čuda Božija. Drugo, što je daleko
važnije, univerzum kao znak iščezava u ništa kad se “stavi mimo“
Boga, jer mimo Boga uopće ništa nema bilo kakvo nutarnje jamstvo
da egzistira. To da Zemlja podržava ljude i da ne tone, te da nebesa
drže ovaj ogromni prostor da se ne strovali – je po sebi čudo. 22
Zapravo, da nije bilo prvobitnog čina Božije milosti, moglo je
postojati samo prazno ništavilo umjesto ovog savršenog bivanja, puka
ispraznost umjesto ove bogate egzistencije. Ovo savršeno prirodno
bivanje prema tome je i samo “natprirodno“ čudesno i najveće od
svih čuda “za one koji iskreno poniru mišlju i predaju svoje uši
slušanju.“ Milost je isto tako temeljno svojstvo Božije kao i moć, i u
definitivnom je smislu sinonimna sa stvaranjem. Dok je priroda,
prema tome, autonomna u smislu da djeluje svojim vlastitim
prirođenim zakonima, ona zasigurno nije autokratska, jer ona ne
sadrži svoju vlastitu temeljnost ili konačni razlog kao jedan cjeloviti
dio svoga bivstvovanja.

Priroda sa svojom nepojmljivom širinom i pravilnošću treba služiti

kao Božiji znak ljudima, jer je niko nije mogao stvoriti osim
beskrajnog i jedinog Bića. Ovaj znak se može zvati “prirodnim
znakom.“ Međutim, ako neki ili većina ljudi nije uvjerena u normalna
djelovanja prirode, Bog je u stanju da promijeni, zatomi ili privremeno
suspendira djelatnost prirodnih uzroka. Takvi kobni predznaci, kao
22
Usp. Saba’, XXXIV:9; Qāf, L:6. i dalje; aã-Ãúr, LI:47; također, ar-Ra‘d, XIII:2. i dalje. (Pogledati i sve stavke
koji govore da su nebesa i zemlja čvrsto sazdani i dobro ustrojeni.)

8
poplave, orkani, razorni zemljotresi ili pljuskovite kiše što se događaju
ondje gdje obično ima malo ili nimalo kiše, jesu neobični posebni
znakovi, koji dolaze često na nekoj tački kad je nekoji narod
nepovratno na amoralnom kursu djelovanja. Eto zašto je, kad su
Mekanci u više navrata tražili takve kobne “predznake“ od Poslanika,
Kurān njima rekao da “ih ne prizivaju“, jer kad ti znaci dođu tad
narod koji su oni pohodili neće više imati bilo kakvu odgodu.23 Takvi
znakovi nisu oprečni toku prirode, nego su čuda koja se mogu zvati
“kobni znakovi“ ili “povijesni znakovi“.

Drugi znakovi su očito protivni toku prirode, kao kada vatra

postane hladna i spas Abrahamu/Ibrāhímu kad je bio u nju bačen da bi
bio spaljen, ili kad se Mojsijev/Músāov štap prometnuo u zmiju. Ovo
se može nazvati “natprirodnim čudima“. Takvi znakovi su čuda par
excellence, pokazana rukama nekog poslanika Božijeg da bi se
podržala istina poslanikovih tvrdnji i učenja. Kurān naglašava da
nijedan poslanik ne može činiti čuda bez Božijeg dopuštenja i djelatne
ٍ ‫وم ا َك ا َن لِرس‬ ۚ - “A nijedan poslanik nije donio
pomoći: ‫ول أَن يَأْيِت َ بِآيَ ٍة إِاَّل بِ ِإ ْذ ِن اللَّ ِـه‬ َُ ََ
neko čudo a da to nije sa dopuštenjem Božijim bilo!“ 24 Tako se za sva
Isusova/‘Īsāova čuda kaže da su urađena “Božijom dozvolom“ ( ‫بِ ِإ ْذ ِن‬

‫اللَّ ِـه‬ ).25 Ovo nije samo odbrana Muhammeda (a.s.) kad se činilo da nije

u stanju prirediti ovakvu vrstu čuda. Temeljni razlog za ovu tvrdnju u

Kurānu je sljedeći: Budući da ljudi pogrešno pripisuju odvijanje
prirodnih događaja samo njihovim prirodnim uzrocima ne
23
Al-Anbiyā, XXI:40; as-Sağdah, XXII:29; al-An‘ām, VI:8., itd.
24
Al-Mu’min, XL:78.
25
Åli ‘Imrān, III:49.

9
prizna(va)jući Božije prisustvo u njima, kad se “natpirodno čudo“
dogodi, ono mora biti takvo da nema sumnje da je dato od Boga.

Prije nego nastavimo dalje sa našim opisom prirodnih i natprirodnih

znakova ili čuda, dobro će biti da imamo dvije važne stvari na umu.
Prvo, premda “znak“ u religijskom smislu ukazuje ponad sebe na
svoga Sačinitelja, a taj prijelaz je u ovom smislu racionalan ili barem
razumski, taj znak ipak nije ekvivalentan racionalnom dokazu. Da bi
se odredilo značenje znaka, čovjek mora uz razum imati i naročitu
sklonost, to jest sposobnost za vjeru. To je razlog pa univerzum
mnogim prirodnjacima nije nikakav znak koji ukazuje ponad sebe, već
je konačna realnost/stvarnost ( ‫وت َوحَنْيَ ا َو َم ا يُ ْهلِ ُكنَ ا إِاَّل الد َّْهُر‬ ُّ ‫ َوقَالُوا َما ِه َي إِاَّل َحيَا ُتنَا‬-
ُ ُ‫الد ْنيَا مَن‬
“I oni vele: “Ima samo život na Svijetu Ovome, umiremo i živimo, i
samo nas uništava vrijeme.“)26 Zapravo, Kurān stalno insistira: da bi
se čitali znakovi korektno, i da bi se shvatio Kurān, potrebno je
jedno mentalno i duhovno držanje kako bi neko mogao “doista čuti,
doista vidjeti i doista shvatiti.“ Naime, ovi znaci ne postaju subjektivni
za Kurān zato jer ih mnogi ne “vide“, baš kao što ni sunce ne
postaje subjektivno usljed činjenice da ga životinje koje nastanjuju
tamu ne mogu vidjeti.

Druga važna tačka je sljedeća: Premda su mnogi ljudi pobrkali

znakove, napose natprirodne ili objavljene znakove (ili retke/ajete
Kurāna) sa magijom ili vradžbinom, to dvoje nije isto: natprirodni
znaci su istina, a magija je iluzija. Natprirodni znaci imaju postojanost
nakon što bivaju učinkoviti, dok magija ne biva/ne postoji, izuzev u
26
Al-Ğāïiyah, XLV:24.

10
svojoj psihološkoj dimenziji. Prema tome, magija je zlo, jer ona
zakriva i izobličuje stvarnost, dok natprirodni znak pokazuje stvarnost
u njenom punom bogatstvu. Suprotstavljajući se Mojsiju/Músāu,
faraonovi magi su tada samo “ljudima oči opčinili:“ 27 ‫فَِإ َذا ِحبَ اهُلُ ْم َو ِع ِص ُّي ُه ْم خُيَيَّ ُل‬

٦٦﴿ ‫ ﴾إِلَْي ِه ِمن ِس ْح ِر ِه ْم أَن ََّه ا تَ ْس َع ٰى‬- “Pa mu se od vradžbine njihove učini da
gmižu konopi njihovi i štapovi njihovi.“28 Magija je vrsta
varke/obmane29 i zahtijeva izvjesno vježbanje i ekspertizu. 30 Ali, uz
svu svoju nerealnost, magija ima psihološko djelovanje koje je
stvarno, kao na primjer kada se kaže da su dva meleka/anđela, Hārút i
Mārút,31 učili ljude magiji kako bi razdvajali muževe od njihovih žena
– i to djelovanje, naravno, bilo je “uz Božiju dozvolu“.32

Mekanci (i ponekada medinski jevreji) tražili su od Poslanika da

proizvede čuda nalik onima ranijih poslanika, da bi dokazao svoje
tvrdnje. Kurān daje nekoliko tipova odgovora. Djelovanje prirode
sa neba na zemlju, raznovrsni fenomeni na kopnu i moru, sam ljudski
um – zapravo, svi su prirodni fenomeni – pokazani kao izvorni
znakovi. Ova tvrdnja čini se da počiva na pretpostavci, ili, bolje reći,
nastoji da dokaže da isti Bog, Koji je stvorio prirodu i tamo pokazao
Svoju mudrost tako jasno, jeste također Taj koji je objavio i ove
stavke (āyāt [‫ات‬
ٌ َ‫ ]آي‬što također znači “znakovlje“) Kurāna.

27
Al-A‘rāf, VII:116.
28
TāHā, XX: 66.
29
TāHā, XX: 64; TāHā, XX: 69.
30
Al-A‘rāf, VII:109; VII:112; Yúnus, X:79., itd.
31
Al-Baqarah; II:102.
32
Al-Baqarah; II:102: ‫َح ٍد إِاَّل بِِإ ْذ ِن اللَّ ِـه‬ ِ ِِ ‫وما هم بِض ِّار‬  -
َ ‫ين به م ْن أ‬
َ َ ُ ََ “A oni time nikome zla nisu nanijeli, osim
dopuštenjem Božijim!“ (Prev.)

11
 To bi bilo očigledno samo ukoliko bi protivnici duboko razmislili i o
prirodi i o Bogu, ozbiljno i iskreno. Upravo kao što niko osim Boga
nije mogao stvoriti prirodu, tako niko drugi osim Boga nije mogao
dati Kurān. Poslanikovi se protivnici ponekada izazivaju da “daju
čak jednu suru Kurāna“, a izražava se i uvjerenje da oni to neće
moći učiniti čak ni svojim udruženim poduhvatima i uz pomoć drugih
izvora.33 Baš kao što priroda predstavlja neiscrpne “riječi“ ili logoi
Boga, takav je slučaj i sa Kurānom,34 jer, nalik prirodi, Kurān
teče kroz um/duh Poslanikov sa Božijim dopuštenjem, i ako Bog
htjedne, On može zatvoriti priticanje objave/revelacije do Poslanikova
srca.35

Paralelu/usporedbu (ili čak istovjetnost) između objave Kurāna i

stvaranja univerzuma istaknulo je nekoliko srednjovjekovnih
muslimanskih autora, koji su naveli brojne odlomke u kojima se
zajedno spominje objava Kurāna i stvaranje prirode. Naravno,
oboje se također spominje često i u drugim kontekstima – na primjer,
objava Kurāna u vezi sa objavom ranijih svetih knjiga. Poenta na
koju je ukazano, po mome mišljenju ispravno, je sljedeća: to što se
Kurān i priroda spominju zajedno nije slučajno, već zbog prisne
veze između toga dvoga, što se vidi, na primjer, u suri Åli ‘Imrān, III:

33
Al-Baqarah, II:23;Yúnus, X:38; Húd, XI:13; al-Isrā, XVII:88; aã-Ãúr, LII:33-34.
34
Al-Kahf, XVIII:109. i dalje. (١٠٩﴿ ‫ات َريِّب َولَ ْو ِجْئنَا مِبِثْلِ ِه َم َد ًدا‬ ِ ِ ِ ِ ِ
ُ ‫ ﴾قُل لَّْو َكا َن الْبَ ْح ُر م َد ًادا لِّ َكل َمات َريِّب لَنَف َد الْبَ ْح ُر َقْب َل أَن تَن َف َد َكل َم‬-
Ti [Muhammede] reci: “Kad bi more za Riječi Gospodara moga mastilo bilo, more bi presahnulo prije nego bi
Riječi Gospodara moga nestalo, pa i onda kad bismo ga proširili morem jednim poput njega!“) Prev.

ِ
َ ِ‫ فَِإن يَ َشِإ اللَّـهُ خَيْتِ ْم َعلَ ٰى َقْلب‬ ۖ‫ أ َْم َي ُقولُو َن ا ْفَتَر ٰى َعلَى اللَّ ِـه َكذبًا‬- “Pa zar da govore oni: “On
Aš-Šúrā, XLII:24. (‫ك‬
35

[Muhammed] na Boga iznosi laži!“ Pa [kad bi bilo istina to što oni govore] Bog će, ako hoće, zapečatiti tvoje
srce!“) Prev.

12
106. i dalje, gdje, nakon kratke napomene o tome šta će se desiti zlim
i dobrim ljudima na Danu Sudnjem, Kurān kaže:

ِ ُ ‫ َو َما اللَّـهُ يُِر‬ ۗ‫ك بِاحْلَ ِّق‬ ِ َ ‫﴾تِْل‬

َ ‫يد ظُْل ًما لِّْل َعالَم‬
١٠٨﴿ ‫ني‬ َ ُ‫ات اللَّـه َنْتل‬
َ ‫وها َعلَْي‬ ُ َ‫ك آي‬

ِ ِ ِ ‫ات وما يِف اأْل َر‬ِ َّ ‫﴾ولِلَّ ِـه ما يِف‬

ُ ‫ َوإىَل اللَّـه ُت ْر َج ُع اأْل ُُم‬ ۚ‫ض‬
١٠٩﴿ ‫ور‬ ْ َ َ ‫الس َم َاو‬ َ َ

To su znakovi/ajeti Božiji koje tebi s istinom kazujemo Mi,

a Bog nepravdu svjetovima ne želi! Bogu pripada sve

što je na nebesima i sve što je na Zemlji! I Bogu se sve vraća.36

ِ ِ َّ ِ ِ ‫ض واختِاَل‬
ٍ ِ ‫ف اللَّي ِل والن‬ ِ َّ ‫إِ َّن يِف خْل ِق‬
ً ُ‫ين يَ ْذ ُك ُرو َن اللَّـهَ قيَ ًام ا َو ُقع‬
‫ودا َو َعلَ ٰى‬ َ ‫﴾ الذ‬١٩٠﴿ ‫َّهار آَل يَات أِّل ُويِل اأْل َلْبَاب‬
َ َ ْ ْ َ ِ ‫الس َم َاوات َواأْل َْر‬ َ
ِ ‫ض ربَّنَا ما خلَ ْقت هـٰ َذا ب‬ ِ َّ ‫جنُوهِبِم ويَت َف َّكرو َن يِف خ ْل ِق‬
‫اطاًل‬َ َ َ َ َ َ ِ ‫الس َم َاوات َواأْل َْر‬ َ ُ ََ ْ ُ

Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana

znaci su za ljude pametne. Za one koji Boga spominju
i stojeći, i sjedeći, i na stranama svojim ležeći, i koji
razmišljaju o stvaranju nebesa i zemlje: “Gospodaru naš!
Ovo nisi zaludu stvorio Ti“37

‫ات بِغَرْيِ َع َم ٍد‬

ِ ‫الس ماو‬ ِ َّ ِ
َ َ َّ ‫﴾ اللَّـهُ الذي َرفَ َع‬١﴿ ‫َّاس اَل يُ ْؤمنُو َن‬ ِ ‫ك احْلَ ُّق َولَٰـ ِك َّن أَ ْكَث َر الن‬
َ ِّ‫ك ِمن َّرب‬
ِ ِ ‫تِْلك آيات الْ ِكت‬
َ ‫ َوالَّذي أُن ِز َل إِلَْي‬ ۗ‫اب‬َ ُ َ َ
‫أِل‬
‫َج ٍل ُّم َس ًّمى‬َ ‫ ُكلٌّ جَيْ ِري‬ ۖ‫س َوالْ َق َمَر‬ ْ ‫ َو َس َّخَر الش‬ ۖ‫اسَت َو ٰى َعلَى الْ َع ْر ِش‬
َ ‫َّم‬ ْ َّ‫ مُث‬ ۖ‫َتَر ْو َن َها‬ 
Ovo su ajeti/znakovi Knjige! Ovo što ti se objavljuje
od tvog Gospodara Istina je, ali većina svijeta neće da vjeruje!
Bog je Onaj Koji nebesa koja vidite podiže bez ikakva stuba,
a zatim Prijestoljem zavlada! Sunce i Mjesec On je potčinio
i sve se kreće do roka određenoga.38

36
Åli ‘Imrān, III:108-109.
37
Åli ‘Imrān, III:190. i dalje.

38
Ar-Ra‘d, XIII:1-2. (Vidi i takve druge odlomke u: Yúnus, X:1-3; Yúsuf, XII:101-105; TāHā, XX:1-6.)

13
Stavci Kurāna su āyāt (‫ات‬
ٌ َ‫ )آي‬ili “znakovi“ zato jer dolaze od istoga
Boga koji je stvorio univerzum. Ali, Kurān ukazuje na svoje stavke
ِ ‫)َتب ينِي اآلي‬, “razjašnjenje znakova [Božijih]“, ili
kao tabyínu l-āyāt (‫ات‬ َ ُ ْ
ِ ‫ف اآْل ي‬
govori o “njihovom dostavljanju“ umu, kao: ‫ات‬ َ ُ‫ ن‬- “Mi njima
َ ُ ‫ص ِّر‬

dostavljamo/nižemo dokaze/znakove.“39 Ili: ِ ‫ص ْلنَا اآْل ي‬

‫ات‬ َّ َ‫ف‬ - “Mi
َ
razgovijetno nižemo/razvrstavamo āyāt/ajete Naše.“40 Također, često
ِ ‫ قَ ْد بَّينَّا اآْل ي‬- “Mi razjašnjavamo [ili objašnjavamo]
čitamo u Kurānu: ‫ات‬َ َ
njima āyāte [koji su već tu/prisutni].41 Kad se riječ āyāt
[znakovi/znakovlje] odnosi na stavke Kurāna, za te se āyāt kaže da
su “kazani“/“recitirani“ [natlúhā - ‫ ; َنْت ُلو َها‬ili tutlā - ‫لى‬
َ ‫] ُتْت‬, itd., za njih se
često kaže da su “jasni āyāt (npr. āyāt bayyināt –‫ات‬
ٌ َ‫ات َبِّين‬
ٌ َ‫ ) آي‬ili jasno
znakovlje.“ Ovaj potonji izraz se samo tri puta koristi i za drugo
znakovlje osim onog Kurānskog, jednom u vezi sa “kobnim
znakom“, to jest uništenjem Lotova/Lútova naroda,42 a dva puta u vezi
sa povijesnim ili natprirodnim znacima koji uključuju Mojsija/Músāa
i jevreje,43 i čini se da se sintagma āyāt bayyināt nikada ne koristi za
prirodu, vjerovatno zato što prirodno znakovlje počiva pokopano
ispod prirodne uzročnosti, dok ih Kurānski āyāti (ili znakovlje)
oživljavaju i pojašnjavaju kao Božije znakovlje!

39
Al-An‘ām, VI:65.
40
Al-An‘ām, VI:97-98.
41 ِ ‫ )بَّينَّا اآلي‬ili nubayyinu l-āyāt (‫ات‬
Bayyannā l-āyāt (‫ات‬ ِ ‫)نُبنِّي اآلي‬, kako stoji u al-Baqarah, II:118; II:219; II:266; al-
َ َ َ َُ
Mā’idah, V:75.
42
Al-‘Ankabút, XXIX:35.
43
Al-Baqarah, II:211; al-Isrā’, XVII:101.

14
 Prema tome (iako ovu poentu ne treba prenaglasiti), dok su prirodna
čuda, u ovom smislu, slaba za većinu čovječanstva i u Kurānu se
obično nazivaju jednostavno āyāt, dotle povijesna (zlokobna) čuda,
natprirodna čuda, te mnogo očitije Objava/revelacija, nazivaju se āyāt
bayyināt ili naprosto bayyināt: “jasnō, očitō i nedvojbenō znakovlje.“

Međutim, većina ljudi tako su okorjeli da čak i ovo “nedvojbeno

znakovlje“ nije dovoljno da ih preokrene, premda je to znakovlje
mnogo uvjerljivije nego li su oni prirodni āyāt. Naravno, bayyinah je
najefektivnija kao znak za one koji su mu prvotno i izravno bili
svjedoci (na primjer, Božiji poslanici), i njihovo čvrsto uvjerenje ih
jasno i jednom za svagda stavlja naspram onih koji ne vjeruju. 44
Kurān pita:

١٤﴿ ‫﴾أَفَ َمن َكا َن َعلَ ٰى َبِّينَ ٍة ِّمن َّربِِّه َك َمن ُزيِّ َن لَهُ ُسوءُ َع َملِ ِه َواتََّبعُوا أ َْه َواءَ ُهم‬

Zar je onaj koji je na Dokazu [na Znaku] od svoga Gospodara

kao onaj kome se čine lijepim ružna djela njegova,
i koji slijede strasti svoje?!45

Bayyinah, prema tome, jasno razlikuje istinu onoga kojem je istina

data od neistine njegovoga protivnika, čak i ako se ta neistina
nevjernicima čini istinom. To što se lažno pomalja kao istina – to će
iščeznuti, ali bayyinah nikada neće nestati. Također, dok je neki znak
(āyah - ٌ‫ )آيَ ة‬bio bilo percipiran ili nije percipiran, bayyinah je ili

percipirana ili je lažno percipirana, i lažno poistovjećena bilo sa

vradžbinom ili nekim drugim oblikom sljeparije, ali se, naprosto, ne
44
Al-An‘ām, VI:57; al-Anfāl, VIII:42; te posebno Húd, XI:17; te ajeti 28., 63., i 88. iz ove iste sure.
45
Muõammed, XLVII:14.

15
može zanijekati. U suri XCVIII:1-4. sam se Poslanik Muhammed,
zajedno sa Kurānom, naziva bayyinah. Ta kratka sura, koja se i
sama naziva al-Bayyinah, također izražava pogled, ponovljen i
drugdje u Kurānu, da bayyināt prouzročuju religijska neslaganja i
sekte, kad se ljudi, koji te bayyināt ne mogu zanijekati, široko razilaze
spram njihove prave naravi, izvora i značenja.

Riječ koja je čak snažnija od bayyine jeste burhān (‫)بُْر َه ا ٌن‬, što znači

“uvjerljivi dokaz“ i sadrži jedan faktor snažne racionalnosti. Burhān je

blizak bayyini, i kao i bayyina ograničava se na zlokobne znakove,
natprirodna čuda, Objavu i razum, ili bolje razum-u-objavi; ali, dok je
bayyina jasna ili očita i, u ovom smislu, pozitivno neodoljiva, burhān
je racionalno i psihološki snažan. Sam se Kurān naziva burhānom.46
U surama al-Baqarah (II:111), al-Anbiyā’ (XXI:24), al-Mu’minún
(XXIII:117), an-Naml (XXVII:64) i al-Qa¥a¥ (XXVIII:75), termin
burhān očito znači uvjerljiv (racionalan) dokaz koji se traži od
nevjernika i politeista u odbranu njihova religijskog stava. Uveliko
zanimljiva upotreba riječi burhān navodi se u suri Yúsuf (XII:24), gdje
se Josip/Júsuf opisuje kako odustaje od nezakonitog seksualnog
odnosa sa jednom egipatskom gospođom i koji se, na kraju, opire
njenim snažnim čarima, nakon što se obostrana seksualna fascinacija
prometnula u uzbuđenje, ‫َى بُْر َه ا َن َربِِّه‬
ٰ ‫لَ ْواَل أَن َّرأ‬  - “jer je on [Yúsuf] od svoga

Gospodara Opomenu vidio!“ Burhān je, prema tome, neka vrsta

racionalnog (a ne samo “logičkog“) dokaza/opomene/ koji može da
nadzire i preokrene tok i onih krajnje snažnih instinkta.
46
An-Nisā’, IV:174.

16
 Ali, najjači tip āyāta ili “znakova“, također blizak burhānu po
svojoj upotrebi, jeste sulãān (‫)س ْلطَا ٌن‬,
ُ doslovno znači “autoritet“ ili

“vlast“, ali se koristi u Kurānu za jednu vrstu znaka ili dokaza koji
se može opisati kao “dokaz koji obara s nogu“. Dok je bayyina jasna i
neodoljiva umu koji je otvoren i bez predrasuda, te dok uvjerljiva moć
burhāna može prevladati neke predrasude, dotle sulãān ima moć koja
je psihološki gotovo prisiljavajuća po tome što može navesti one koji
su bili čvrsto opredijeljeni u svom odbacivanju istine, da istinu ipak
prihvate. Mora se naglasiti da se razlike između ova tri termina
pomaljaju uveliko u kvantitetu ili stepenu uvjerljive snage.

Sulãān je možda najbolje prevesti kao “to što nadvladava bez da

ostavlja bilo koju stvarnu alternativu.“47 Korijen u svojoj drugoj
glagolskoj formi, kako se koristi u Kurānu, znači “prouzročiti da
neko nadvlada ili zagospodari nad nekom fizičkom silom,“ 48 i ta se
sila pripisuje Bogu. U svome komentaru sure ar-Raõmān (LV:33):

ٍ َ‫ۚ اَل تَن ُف ُذو َن إِاَّل بِس ْلط‬ ‫ض فَان ُف ُذوا‬ ِ ‫السماو‬ ِ ِ ِ ِ‫﴾يا مع َشر اجْلِ ِّن واإْل‬
٣٣﴿ ‫ان‬ ُ ِ ‫ات َواأْل َْر‬ ِ ْ ‫نس إِن‬
َ َ َّ ‫استَطَ ْعتُ ْم أَن تَن ُف ُذوا م ْن أَقْطَار‬ َ َ َْ َ

O skupino džina i ljudi, ako li vi možete da ponad graničja

nebesa i Zemlje prodrete,vi prodrite! Nećete prodrijeti osim
s velikom moći [sulãān], (tj. autoritetom ili snagom
ukorijenjenom u znanju)49 -

47
Fazlur Rahman u ovakvoj argumentaciji ima u vidu klasične rječnike Kurāna i njihovu definiciju riječi
sulãān. Naime, al-Isfahāní kaže: ‫ب‬ِ ‫ك لِما يْلح ُق ِمن اهْلُجوِم َعلى الْ ُقلو‬ِ
ُ َ ُ َ َ َ َ َ ‫ َو مُسِّ َى احْلُ َّجةُ ُسْلطَانًا َو ذَل‬- “Dokaz se naziva sulãānom zato jer
(uvjerljivošću) izvrši navalu/napad na srca (umove).“ Al-Isfahāní, isto, ¥. 244.
48
An-Nisā’, IV:90; al-Õašr, LIX:4.
49
Ar-Raõmān, LV:33.

17
aã-Ãabarí kaže da je izvorno značenje riječi sulãān “jasan dokaz ili
argument (bayyinah, huûûah - ٌ‫“)ح َّجة‬,
ُ ali također sulãān dolazi i u

značenju “fizičkog posjedovanja ili prisilne moći“ [mulk ‫ك‬

ٌ ‫ ُم ْل‬- ; milk -

‫ك‬ ِ
ٌ ‫“]م ْل‬, budući da ovaj potonji tip sile također sačinjava neku vrstu

“jasnog dokaza.“50

Dok je ispravno reći da u suri ar-Raõmān (LV:33) riječ sulãān znači

jasan dokaz ili argument ukorijenjen u znanju, čini se, prema općoj
upotrebi Kurāna, da je zaključak suprotan. Termin sulãān
zasigurno može značiti fizičku, golemu moć, kako i sam aã-Ãabarí
također dopušta. Šejtan će na Danu Sudnjem odgovoriti onima koji će
ga optuživati da ih je zavodio na Ovom Svijetu: ‫َو َم ا َك ا َن يِل َ َعلَْي ُكم ِّمن ُس ْلطَ ٍان إِاَّل أَن‬
‫استَ َجْبتُ ْم يِل‬ َ - “Ali, ja nad vama nisam vlasti imao, osim što sam vas
ْ َ‫د َع ْوتُ ُك ْم ف‬ ۖ
zlu pozivao, a vi mi se odazivali.“ 51 Sličan razgovor dogodiće se na
Danu Sudnjem između onih koji su bili slabi na Ovom Svijetu, i onih
koji su jaki i bogati, slabi će ih optuživati da su ih zavodili na krivi
put.52 Sve ove upotrebe riječi sulãān čini se da znače, ili izravno
podrazumijevaju, puku fizičku snagu. To značenje mora biti logički
prvo, jer se može lahko shvatiti kako se golema fizička snaga može
promijeniti u golemu racionalnu ili duhovnu snagu, a ne obrnuto.

Međutim, u većini drugih Kurānskih konteksta sulãān znači

snažni, čak preovlađujuće snažni dokaz, razlog ili znak (čudo). Sulãān

50
Abú Ûa‘far Muõammad ibn Ûarír aã-Ãabarí, Ûāmi‘u l-bayān fí tafsíri l-Qur’ān, Kairo, 1321. H. (1903/1904.),
sveska XXVII:71.
51
Ibrāhím, XIV:22.
52
A¥-Ôāffāt, XXXVII:27-30.

18
može poprimiti formu natprirodnog čuda,53 ili objave koja se može
recitirati ili čitati.54 Sulãān također može značiti razlog koji opravdava
kazneni tok djelovanja: ‫وم ا َف َق ْد َج َعْلنَ ا لَِولِيِّ ِه ُس ْلطَانًا فَاَل يُ ْس ِرف يِّف الْ َقْت ِل‬ ِ
ً ُ‫ َو َمن قُت َل َمظْل‬- “A ako
neko bude ni kriv ni dužan umoren, tad ovlast dajemo njegovu
nasljedniku, ali neka ni on ne prevršava mjeru u ubijanju/odmazdi,“55
također: ‫واَل خَتَافُو َن أَنَّ ُك ْم أَ ْشَر ْكتُم بِاللَّ ِـه َما مَلْ يَُنِّز ْل بِِه َعلَْي ُك ْم ُسْلطَانًا‬ َۚ – “... vi se ne bojite toga da
Bogu druge ravnim smatrate, o čemu Bog nije vama dao nikakva
dokaza.“56 Sulãān je, također, i snažan dokaz/razlog koji se daje protiv
nekog postupka kažnjavanja, kao kad Solomon/Sulaymān kaže o
hudhudu: ٢١﴿ ‫ني‬ ٍ َ‫ ﴾أَل ُع ِّذبنَّه ع َذابا َش ِد ًيدا أَو أَل َ ْذحَب نَّه أَو لَي أْتِييِّن بِس ْلط‬- “Dosta ću ga
ٍ ِ‫ان ُّمب‬
ُ َ َ ْ َُ ْ ً َ َُ َ
žestokom kaznom kazniti, ili ću ga i zaklati, ili će mi, pak, jasan
dokaz donijeti!“57

Premda često u Kurānu nalazimo da se sulãān ili traži od

poslanika ili im se daje, vidjeli smo da se sam Kurān opisuje kao
sulãān nekoliko puta, a uobičajenija upotreba pomalja se kad se
poslanici opisuju kako optužuju svoje protivnike za “obožavanje osim
Boga onih o kojima Bog nije objavio nikakva dokaza [sulãān –
‫“]س ْلطَا ٌن‬,
ُ ili kad se kaže da su oni koje ljudi štuju osim Boga “samo

puka imena koja su data [njihovim božanstvima] a da Bog o njima nije

poslao nikakva dokaza/jamstva/svjedočanstva (sulãān).“58 W.

53
Al-Mu’minún, XXIII:45.
54
A¥-Ôāffāt, XXXVII:156. i dalje.
55
Al-Isrā’, XVII:33.
56
Al-An‘ām, VI:81.
57
An-Naml, XXVII:21.
58
Åli ‘Imrān, III, 151; al-An‘ām, VI:81; al-A‘rāf, VII:33; VII:71; Yúsuf, XII:40; an-Nağm, LIII:23.

19
Montgomery Watt,59 slijedeći Richarda Bella,60 protumačio je tvrdnju
(iz sure an-Nağm, LIII:23., o tome da su neka paganska božanstva
“samo/puka imena“ koja su božanstvima dali njihovi obožavatelji, da
znači da Kurān tvrdi da to što su pagani obožavali zapravo nije ni
postojalo. Watt i Bell tvrde da je to bila konačna pozicija Kurāna u
vezi sa paganskim božanstvima, nakon što je Kurān ranije usvojio
stanovište da to što Mekanci obožavaju kao božanstva jesu zapravo
anđeli/meleki – što je pogled za koji se smatra da se navodi u primjeru
an-Nağm, LIII:27.

Meni se čini da je ovakvo tumačenje golema greška, i očito je

skovano da bi se potkrijepila Bellova teorija o Poslanikovom
neprestanom preudešavanju Kurāna – premda “pod Božanskim
vodstvom.“ Nigdje Kurān ne sugerira da su paganska božanstva
bila ništa drugo osim imena. To što Kurān jasno kaže paganima –
ne samo posredstvom Muõammeda, već također i
Abrahama/Ibrāhíma, Josipa/Yúsufa i drugih poslanika – jeste sljedeće:
Kad pagani nazivaju različite predmete božanstvima, oni jedino
prizivaju imena bez bilo kakva sadržaja istine ili opravdanja. Daleko
od toga da su ta paganska božanstva puko ništa, i zapravo su ona bila
stvarni predmeti – bilo ljudski ili drugi – to se sasvim jasno iznosi u
nekoliko dijelova Kurāna, na primjer, kad Yúsuf kaže svojim
tamničkim drugovima:

59
W. Montgomery Watt, Muhammad at Mecca, Oxford, 1953., p. 104., te Companion to the Qur’ān, London, p.
245.
60
Richar Bell, The Qur’ān, p. 541.

20
 ِِ ِ ِ ِ ‫يا ص‬
َ ‫﴾ َما َت ْعبُ ُدو َن من ُدون ه إِاَّل أَمْسَاءً مَسَّْيتُ ُم‬٣٩﴿ ‫اب ُّمَت َفِّرقُو َن َخْيٌر أَِم اللَّـهُ الْ َواح ُد الْ َق َّه ُار‬
‫وها أَنتُ ْم َوآبَا ُؤ ُكم َّما‬ ٌ َ‫الس ْج ِن أَأ َْرب‬
ِّ ِ‫احيَب‬ َ َ
ٍ َ‫أَنز َل اللَّـه هِب ا ِمن س ْلط‬
‫ان‬ ُ َ ُ َ

O drugovi moji tamnički, da li su bolji svakojaki gospodari

ili je bolji Bog Jedini, Koji nad svima bdi?!

To čemu robujete, mimo Boga, samo su imena

61
Bog o njima nije objavio nikakva jamstva [sulãān].

Da rezimiramo naš opis zahtjeva Muhammedovih protivnika za

“znakovima“ ili čudima: uobičajeni odgovor Kurāna jeste
ukazivanje na složenost, sređenost i red same prirode, i naglašavanje
da univerzum i sve što je u njemu nisu mogli sami od sebe nastati.
Niti su stvoreni iz igre, već sa ozbiljnom svrhom.62 Čini se da ovaj
odgovor na površini cilja ne toliko da odbrani Muhammedovu poruku,
koliko da dokaže Božiju sveobuhvatnu moć i svrhovitost. Međutim,
uzimajući u obzir odnos između “stavaka/znakovlja“ (āyāt –‫ات‬
ٌ َ‫) آي‬
Kurāna i znakovlja“ (āyāt) prirode, Kurānski odgovor koji sadrži
prirodu postaje izravno relevantan za istinu samoga Kurāna.

Postoje također dokazi koji pokazuju da Kurān izjavljuje da neki

“povijesni“ ili “zlokobni“ znakovi potkrepljuju istinu Poslanikove
poruke. Tako u Kurānu čitamo:

ِ ‫الصح‬ ِ‫هِت‬ ِ ٍ ِ ِ
١٣٣﴿ ٰ ‫ف اأْل ُوىَل‬ ُ ُّ ‫ أ ََومَلْ تَأْ م َبِّينَةُ َما يِف‬ ۚ‫﴾ َوقَالُوا لَ ْواَل يَأْتينَا بآيَة ِّمن َّربِّه‬

A mnogobošci [Mekanci] vele: “Zašto nam kakvo čudo

od Gospodara svoga ne donese?!“ Pa zar im jasan dokaz
61
Yúsuf, XII:39-40.
62
Ali ‘Imrān, III:191; Ôād, XXXVIII:27.

21
 63
došao nije u onom što na listinama drevnim je?!

Također:

ِ ِ ِ ِ
‫هَّل‬ َ ‫﴾ َوإِنَّهُ لَفي ُزبُِر اأْل ََّول‬
َ ‫﴾ أ ََومَلْ يَ ُكن ُ ْم آيَةً أَن َي ْعلَ َمهُ ُعلَ َماءُ بَيِن إ ْسَرائ‬١٩٦﴿ ‫ني‬
١٩٧﴿ ‫يل‬

I doista je on [Kurān] spomenut u knjigama poslanika prijašnjih!

A zar Znak nije njima što za njega znaju znalci sinova Israila?64

Jedan jasan zlokobni tip pred/znaka spominje se u suri ar-Ra‘d

(XIII:31):

‫صَنعُوا قَا ِر َعةٌ أ َْو حَتُ ُّل قَ ِريبًا ِّمن َدا ِر ِه ْم َحىَّت ٰ يَأْيِت َ َو ْع ُد اللَّ ِـه‬ ‫ِ مِب‬
َ ‫ين َك َف ُروا تُص ُيب ُهم َا‬
ِ َّ
َ ‫واَل َيَز ُال الذ‬ َ

Nevjernike će nesreća neprestano pogađati, ili će im

se blizu boravišta njihova dešavati, zbog onoga što su
65
činili, sve dok se Božije obećanje ne izvrši.

Ideja je ovdje da su nesreće (oskudica, glad, borbe, itd.) Mekanaca

predokus onoga što će stići kasnije kao Božija kazna. Komentator
Kurāna al-Ãabarí prenosi nam od brojnih autoriteta da ovaj stavak
specifično ukazuje na nesreće koje su pogađale Mekance kao
posljedica muslimanskih napada na njihove karavane, a što se završilo
predajom Mekke islamu.66 Prema ovom tumačenju, po svome
predskazivanju ovaj stavak je paralela stavku iz sure ar-Rúm (XXX:1-
6), koji ukazuju na pobjedu Perzije nad Bizantom dok nagovještava
(na primjer u tvrdnji: ‫ َو ْع َد اللَّ ِـه‬  - “To je obećanje Božije!“) preokret
sreće u ratu.

63
TāHā, XX:133.
64
Aš-Šu‘arā’, XXVI:196. i dalje.
65
Ar-Ra‘d, XIII:31.
66
Al-Ãabarí, op. cit., 13:89-91.

22
 Ali, to što su Mekanci i jevreji specifično tražili od Muhammeda
bila su natprirodna čuda nalik onima ranijih Božijih poslanika. Na
primjer, tražili su da mu dođe jedan anđeo/melek, zatim da treba da
postane iznenada bogat, ili da posjeduje velike voćnjake/palmovike,
da im spusti nebesa ili da se popne na nebesa i da im donese knjigu
koju bi oni čitali, itd.67 Kurān odgovara da bi im anđeli/meleki bili
poslani da su oni kojima se poruka dostavlja – anđeli/meleki, te da
Muhammed a.s. nikada nije tvrdio da je posjednik riznica, već je
Božiji Poslanik, da Bog može, ako hoće, sve to dati odmah Poslaniku,
ali sam Poslanik ne može od sebe činiti te stvari. 68 Ali, također postoje
i drugi odgovori: da su prethodnim narodima bila pokazivana čuda
rukama njihovih poslanika baš onako kako su ih i zatražili, ali ti su
narodi opet odbacivali poslanike, te da kad bi Muhammed donio
hiljadu čuda Mekancima ili jevrejima, opet im to ne bi donijelo
nikakva dobra, da kad bi Muhammed a.s. donio knjigu s nebesa in
concreto (stvarno), pa da je mognu dotaći, oni je opet ne bi
prihvatili.69 Zapravo, u suri al-Isrā’ (XVII:59) se izjavljuje:

‫ب هِبَا اأْل ََّولُو َن‬ ِ ِ ِ

َ ‫و َما َمَن َعنَا أَن نُّْرس َل باآْل يَات إِاَّل أَن َك َّذ‬ َ

To što Nas odvraća da pošaljemo čuda – jeste samo

70
što su prva pokoljenja čuda [āyāt] lažnim smatrala!

Jevreji su čak tražili od Mojsija/Músāa da izvede mnogo veća čuda

negoli su ona koja su tražili od Muhammeda a.s. Naime, od Mojsija su
67
Al-An‘ām, VI:8; VI:50; Húd, XI:31; al-Furqān, XXV:7., i tako dalje, vidi još: al-Isrā’, XVII:90. i dalje.
68
Usp. al-An‘ām, VI:9; VI:36-37; VI:111; al-Isrā’, XVII:95; al-A‘rāf, VII:188; Húd, XI:12.
69
Ålí ‘Imrān, III:183. i dalje; al-An‘ām, VI:7-10.
70
Al-Isrā’, XVII:59.

23
tražili da im “pokaže Boga na javi/fizički“ ( َ‫وس ٰى أَ ْكَبَر ِمن َٰذلِ َك َف َقالُوا أَ ِرنَا اللَّـه‬
َ ‫َف َق ْد َسأَلُوا ُم‬

‫) َج ْهَر ًة‬.71

Jedan od razloga zašto Muhammed nije imao čuda starijeg

natprirodnog tipa jeste taj što su ta čuda zastarjela. Ipak, Poslaniku je
bilo nelagodno što mu natprirodna čuda nisu bila na raspolaganju. O
tome Kurān komentira uveliko oštro:

ِ ِ ِِ ِ َ َ‫ فَِإنَّهم اَل ي َك ِّذبون‬ ۖ‫ك الَّ ِذي ي ُقولُو َن‬

ْ َ‫﴾ َولََق ْد ُك ِّذب‬٣٣﴿ ‫ني بِآيَات اللَّـه جَيْ َح ُدو َن‬
‫ت ُر ُس ٌل ِّمن‬ َ ‫ك َولَٰـك َّن الظَّالم‬ ُ ُ ُْ َ َ ُ‫قَ ْد َن ْعلَ ُم إِنَّهُ لَيَ ْح ُزن‬

‫﴾ َوإِن‬٣٤﴿ ‫ني‬ِ ِ ِ ِ ِ ِ َ ‫ واَل مب د‬ ۚ‫ك فَص بروا علَى م ا ُك ِّذبوا وأُوذُوا حىَّت أَتَ اهم نَص رنَا‬ ِ
َ ‫ َولََق ْد َج اءَ َك من نَّبَ ِإ الْ ُم ْر َس ل‬ ۚ‫ِّل ل َكل َم ات اللَّـه‬ َُ َ ُ ْ ْ ُ ٰ َ َ ُ َ ٰ َ ُ َ َ َ ‫َقْبل‬
‫ َولَ ْو َش اءَ اللَّـهُ جَلَ َم َع ُه ْم َعلَى‬ ۚ‫الس َم ِاء َفتَ أْتَِي ُهم بِآيَ ٍة‬ ِ ‫ت أَن َتْبتَغِي َن َف ًقا يِف اأْل َْر‬
َّ ‫ض أ َْو ُسلَّ ًما يِف‬ َ َ ‫استَطَ ْع‬
ِ
ْ ‫اض ُه ْم فَِإن‬
ُ ‫ك إِ ْعَر‬
َ ‫َكا َن َكُبَر َعلَْي‬

٣٥﴿ ‫ني‬ِِ ِ
َ ‫ فَاَل تَ ُكونَ َّن م َن اجْلَاهل‬ ۚ‫﴾اهْلَُد ٰى‬

Znamo Mi da tebe [o Muhammede] doista žalosti to što zbore oni, ali, oni
zbilja tebe ne poriču, nego oni, zločinitelji, Božije Znakove [āyāt] niječu! A i prije
tebe ljudi su poslanike poricali. A oni su trpjeli što su ih u laž ugonili i na muke
stavljali sve dotle dok im Naša pomoć došla ne bi. Nema toga ko će Božije Riječi
promijeniti! A tebi su o poslanicima prispjele neke vijesti. Pa, ako ti je teško što
se oni od vjere okreću, ti, onda, ako možeš, u Zemlji kakvu nađi špilju, ili kakve
ljestve do neba, pa kakvo čudo donesi njima! Da je Bog htio, On bi njih sve na
72
Pravu Stazu naputio, pa ti, zato, ne budi od onih koji to ne znaju...

Pojmovi sređenosti/pravilnosti i autonomije prirode, s jedne, i ne-

konačnosti prirode, s druge strane, ne pojavljuju se u Kurānu
isključivo, ili čak, što je možda najvažnije, u vezi sa učenjem o
čudima, nego je to zarad dva druga cilja. Argument o ne-konačnosti
prirode često se koristi da se dokaže uništivost prirode i mogućnost
71
An-Nisā’, 153.
72
Al-An‘ām, VI:33-35.

24
njenog možebitnog iznovnog stvaranja u svrhu konačnog pozivanja
čovjeka na obračun i suđenje. Onima kojima se čini da postojanost
prirodnih fenomena pruža udobnost pribježišta da ne prihvate
cjelovitu moralnu odgovornost i konačni sud moraju znati da Bog, čiji
je univerzum veliki znak, može isto tako stvoriti druge oblike
egzistencije i života. Pomaljanje svijesti da je ovaj život samo jedan
od bezbroj mogućih oblika života koje Bog može stvoriti trebalo bi
biti moćan činilac čak i za najpriprostije umove u uklanjanju vela
prirode koja odvajaju čovjeka od Boga. Zapravo, mirijade oblika
života u ovom univerzumu navješćuju Biće beskrajne snage i
mudrosti. Ako je Bog mogao stvoriti ovaj univerzum i sve što je u
njemu, onda On može i da ga zamijeni jednom drugom razinom
egzistencije, gdje će se ljudima suditi prema njihovim djelima na
ovom svijetu i gdje će im se odrediti njihove prave sudbine.

Kurān također živo portretira, u nekoliko sura, 73 haos do kojeg će

doći na kraju vremena, kada će Bog suspendirati prirodne zakone koje
je uspostavio u vrijeme stvaranja. Pred Božijom snagom/moći, koja se
izvršava u svrhu pravde i milosti, ne može se ništa ispriječiti. Cijela
Zemlja će biti u Njegovoj “šaci“ na Danu Sudnjem, a ogromno
veličanstvo nebeskoga prostora “biće smotano“ ispod Njegove
desnice (‫ات بِيَ ِمينِ ِه‬
ٌ َّ‫ات َمطْ ِوي‬ َّ ‫ض تُهُ َي ْو َم الْ ِقيَ َام ِة َو‬
َ ‫ض مَجِ ًيع ا َقْب‬
74
ُ ‫الس َم َاو‬ ُ ‫) َواأْل َْر‬. Konačno, zar je to Bog
toliko iznemogao prvim stvaranjem, pa da ne mogne stvoriti još
ٍ ‫س ِّمن خ ْل ٍق ج ِد‬ ِ ِ
َ َ ْ ٍ ‫ بَ ْل ُه ْم يِف لَْب‬ ۚ‫)﴾أََف َعيِينَ ا ب اخْلَْل ِق اأْل ََّول‬. Uništenje univerzuma
75
jedno? (١٥﴿ ‫يد‬
73
Usp. cijele sure at-Takwír (LXXXI) i az-Zilzāl (XCIX).
74
Az-Zumar, XXXIX:67.
75
Qāf, L:15.

25
nije radi uništenja samog, već da se dovede do preuređenja fizičkih i
moralnih elemenata i faktora, do jedne nove razine stvaranja.

Slično tome, argument koji uključuje pravilnost prirode često se

koristi da se dokaže korisnost prirode za čovjeka. Priroda postoji radi
čovjeka da bi je koristio za svoje vlastite ciljeve, dok je svrha samoga
čovjeka ništa drugo doli da služi Bogu, da Mu bude zahvalan, da
štuje samo Njega. Korisnost, uslužnost i iskoristivost prirode za
čovjeka tema je u brojnim stavcima:

‫يع‬ ِ ِ ‫هو الَّ ِذي خلَق لَ ُكم َّما يِف اأْل َر‬
ً ‫ض مَج‬ ْ َ َ َُ

On je Taj Koji vam je sve na Zemlji stvorio [ili: stvorio je to što

76
je na Zemlji za sve vas].

‫ض‬ ِ ‫السماو‬
ِ ‫ات َو َما يِف اأْل َْر‬ ‫َن اللَّـهَ َس َّخر لَ ُكم َّما يِف‬
َّ ‫أَمَلْ َتَر ْوا أ‬
َ َ َّ َ

Zar ne vidite da je Bog vama potčinio sve što je na nebesima

77
i sve što je na Zemlji?
ِ ‫الس ماو‬ ‫﴾ و َس َّخر لَ ُكم َّما يِف‬١٢﴿ ‫ضلِ ِه ولَ َعلَّ ُك ْم تَ ْش ُكرو َن‬ ِ ِ ِ ِ ِ ِ ‫اللَّـه الَّ ِذي س َّخر لَ ُكم الْبحر لِتج ِري الْ ُف ْل‬
‫ات‬ َ َ َّ َ َ ُ َ ْ َ‫ك فيه بأ َْم ِره َولتَْبَتغُوا من ف‬
ُ َ ْ َ َْ َ ُ َ َ ُ
١٣﴿ ‫ات لَِّق ْوٍم َيَت َف َّك ُرو َن‬
ٍ ‫ك آَل ي‬ِٰ ِ ِ ِ ‫﴾وما يِف اأْل َر‬
َ َ ‫ إ َّن يِف ذَل‬ ُۚ‫ض مَج ًيعا ِّمْنه‬ ْ ََ

Bog je Onaj Koji vam je potčinio more da po njemu, po odredbi Njegovoj,

lađe plove, i da tragate za Njegovom blagodati, i da budete zahvalni. I potčinio
vam je ono što je na nebesima i na Zemlji, sve je to od Njega! Zbilja u tome su
78
Znaci za ljude koji razmišljaju.

76
Al-Baqarah, II:29.
77
Luqmān, XXXI:20.
78
Al-Ğāïiyah, XLV:12-13. Usporedi, također, Ibrāhím, XIV:32. i dalje; an-Naõl, XVI:12-14; al-Õağğ,
XXII:65; al-‘Ankabút, XXIX:61; Luqmān, XXXI:29; Fāãir, XXXV:13; az-Zumar, XXXIX:5; az-Zuêruf,
XLIII:12. i dalje.

26
Premda svi ovakvi ajeti/stavci portretiraju Božiju moć, njihova je
primarna namjera pokazati Božiju upotrebu Njegove moći zarad
boljitka čovjekova. Čovjek se poziva da iskoristi ovu priliku zarad
ِ ‫اد ِيف األ َْر‬
dobra, a ne da “kvari Zemlju“ (fasād fí l-arñi –‫ض‬ ٌ ‫) فَ َس‬, što je
izričaj koji se često ponavlja u Kurānu. Stvaranje univerzuma je
ozbiljna stvar, nije to igra niti trivijalnost:

ِ َّ ِ ِ ‫السماء واأْل َرض وما بينهما ب‬

‫ين َك َف ُروا‬ َ ‫ ٰذَل‬ ۚ ‫اطاًل‬
َ ‫ك ظَ ُّن الذ‬ َ َ ُ َ َْ َ َ َ ْ َ َ َ َّ ‫َو َما َخلَ ْقنَا‬

Nebo i Zemlju, i ono što je između njih, nismo uzalud Mi

stvorili. To je pretpostavka nevjernika [kafarú/koji Bogu ne
zahvaljuju]!79

Priroda je velika tvorevina Svemogućeg Boga, ali Priroda ne postoji

samo da bi pokazivala Njegovu moć i snagu. Priroda je tu i da bi
služila čovjeku udovoljavajući njegove životne potrebe.

Svrha čovjekova stvaranja je da čini dobro na Ovom Svijetu, a ne da

sebe stavlja na mjesto Boga i misli da može stvarati i uništavati
moralni zakon kako mu je volja i u svrhu svojih sebičnih i površnih
ciljeva. To je razlika između fizikalnih zakona i moralnih zakona –
fizikalni zakon se može koristiti i staviti u službu, moralni zakon se
mora poštovati i njemu se potčinjavati. Jer, Bog kaže:

١١٥﴿ ‫﴾أَفَ َح ِسْبتُ ْم أَمَّنَا َخلَ ْقنَا ُك ْم َعبَثًا َوأَنَّ ُك ْم إِلَْينَا اَل ُتْر َجعُو َن‬

Zar ste mislili [zar vi to mislite] da smo Mi vas zaludu

stvorili i da se Nama nećete vratiti [da se pozovete
na odgovornost]?!80
79
Ôād, XXXVIII:27. Usp. Āli ‘Imrān, III:191.
80
Al-Mu’minún, XXIII:115.

27
..........

28