Ljudevit Fran Jei, Filozofski fakultet, Zagreb

Oganj u vodi kao indoeuropska mitska tema

Fire and water are archetypically antithetical in the physical world and in human perception alike. In the former their incompatibility is relentless, but in the mind of mythopoeic man it has created its own dialectic of conflict resolution that is reflected in ancient tradition.1

. 2
Sklad nevidljiv od vidljivoga [je] snaniji.3

... . 4
...da je smrt zemlje vodom postati, smrt vode zrakom postati, a [smrt] zraka vatrom i obratno.

. 5
A priroda se, prema Hrakleitu, voli kriti.

Puhvel 1987., str. 277. U prijevodu: Vatra su i voda arhetipski antitetike, kako u prirodnome svijetu, tako i u ljudskoj predodbi. U prirodi je njihova (uzajamna) nesnoljivost nepomirljiva, no u umu mitopoetikog a ovjeka ona je stvorila vlastitu dijalektiku razrjeivanja sukoba koja se je odrazila u starodrevnoj predaji .

2 3 4 5

Hrakleit, fr. 54. Usp. Diels 1983., str.144. i d.: Hrakleitovi fragmenti u prijevodu M. Sironia Hrakleit, fr. 76 Hrakleit, fr. 123.

Popis porabljenih kratica Imena jezika:

av. avestiki engl. engleski got. gotski ie. (rekonstruirani) praindoeuropski iir. (rekonstruirani) indoiranski lat. latinski njem. njemaki skr. sanskrt(ski) stgr. starogrki stind. staroindoarijski (vedski ili sanskrt) stir. staroirski stnord. staronordijski stsl. staroslavenski umb. umbrijski ved. vedski Ostale kratice i posebni znakovi

EIC Encyclopedia of Indoeuropean Culture fr. fragment (broj fragmenta) * rekonstruirani (neposvjedoeni) jezini oblik [ ] zagrade koje ograuju dio teksta dodanoga prijevodu razumljivosti radi

Sadraj rada 1. Uvodi 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. Uvod u podruje rada Uvod u rad Hipoteza Graa na kojoj se ispituje hipoteza 3 3 5 6 6 7 7 8 12 12 13 16 17 18 20 21 22

2. Odrazi i znaenje ie. *nept3. Indoiranska grana 3.1. 3.2. Vedska starina Avestika starina

4. Staroirski i latinski odrazi 5. Jo neke usporednice 6. Jo neki odnosi vatre i vode 7. Zakljuak 8. Dodatak o odredbi mitologije 9. Saetak 10. Summary 11. Popis literature

Uvodi 1.1. Uvod u podruje rada

Na pojam mitologije, kao i sama rije, potjee iz grke starine. Tada je mitologija bila neizostavan dio spreme grkih pjesnika, zbog ega do danas bogato resi homrske epove. Jo je upeatljivije da je ona glavni sadraj jednoga od temeljnih djela s poetaka sauvane grke knjievnosti, naime, Hsiodove Theogonije. Budui da nam se u Grka mitovi nisu sauvali izvan epske obradbe, oni se u skladu s tim narativnim knjievnim rodom redovito javljaju upravo u obliku pria. I stgr. je rije (myth, mit) dobila znaenje prie iako se izvodi iz ie. korijena *meudh- koji znai misliti na to, razmiljati pa i govoriti6, kojemu uostalom pripada i stsl. mysl misao. U tome je smislu prvo znaenje mitologije pripovijedanje mitova. U indijskoj nam se predaji pak sauvala iz starine i drugaija mitska predaja, jer se sauvao korpus sakralne, hijeratske knjievnosti, poznat pod nazivom Vede. Premda se nito takva nije sauvalo iz grke starine, Vede ipak pokazuju podudarnosti s grkim predajama. U njima, meutim, izriaji o bogovima nemaju narav pria nego pjesnikih, metaforikih i esto zagonetnih izraza. I to je ono to se moe prikazivati u pregledima vedske mitologije. Ako je mitologija uzeta u gornjem znaenju pripovijedanja mitskih pria, onda dakako u Vedama mitologije nema. Ako su pak izriaji o bogovima i boanskome svijetu u Vedama mitovi, a ti se izriaji zovu mantre sredstva miljenja / domiljanja naime, boanskoj istini i predmet su prikaza vedske mitologije, onda u tome smislu mit nije pripovijest, nego misaoni izriaj i to pjesniki, u naelu metaforian i zagonetan o boanskim istinama7. To na koncu nije daleko od etimolokoga znaenja rijei i mantra. Stari su se Grci zanimali za vlastitu mitsku tradiciju, ali i za tuu. Tako Hrodot prikazuje bogove drugih naroda, npr. Egipana ili Skytha, nazivajui ih ne izvornima, nego grkim imenima8. Takva interpretatio Graeca ve je poetak poredbenoga
6 7 8

Pokorny 1994., I svezak str. 743. Usp. Jei 1987., str. 35.-47. Usp. Herodotovu povijest u Musievu prijevodu, str. 245 za Skythe.: Bogove potuju samo ove: Hestiju najvema, pa Zeusa i Geju, drei Geju za Zeusovu enu; a za njima Apolona i nebesk u Afroditu i Herakla i Aresa. Te bogove potuju svi Skiti, a oni Skiti, koji se zovu kraljevski, prinose rtve i Pozidonu. Zove se pak Hestija skitski Tabiti, Zeus sasvim pravo, kao to ja mislim, Papej, Geja Api, Apolon Getosir, nebeska

prikazivanja religija i mitologija. Tako i Megasthen, poslanik Seleuka Nikatora u Indiji, govori da Indijci tuju Dionysa i Hraklea, a iz opisa slijedi da misli na ivu i Ku. Slino su opisivali i Rimljani bogove drugih naroda. Osobito je znaajan opepoznati primjer kako su od vremena kada su stali helenizirati svoju batinu poeli svoje bogove jednaiti s grkima. U toj interpretatione Romana Iuppiter je izjednaen sa Zeusom, Minerva s Athnom, Iunona s Hrom, Merkur s Hrmom itd. Kada su se poganski narodi kristijanizirali, razvila se iz novih potreba i interpretatio Christiana pri kojoj su se npr. slavenska kultna mjesta Svantevitova prekrtavala (ili prikrivala) kao crkve Svetoga Vida, Perunova obiljeavala crkvicama sv. Ilije (gromovnika) ili sv. Mihovila (pobjednika nad avlom), Jarylova crkvicama sv. Jurja , a Velesova svetitima sv. Vlaha ili sv. Nikole. Pri takvim poredbama gdjekada su razlozi povezivanju bili u povrnim slinostima naravi, imena ili nekih atributa, ali katkada su pogaala bit istovjetnoga naslijeenoga boanskoga lika, kao u sluaju Iuppitera i Zeusa ili Aurore i s. Za dananje znanstveno prouavanje historijske poredbene mitologije metodoloke su osnove dali ve sami poetci poredbenoga indoeuropskoga jezikoslovlja u 19. st., jer su oni, utvrujui mjerila za zakonite podudarnosti u glasovima meu indoeuropskim jezicima, omoguili da se provjeri jesu li imena onih boanstava u raznih naroda, koja su naizgled podudarne naravi, ujedno i glasovno podudarna. Naime, u sluaju da su ta imena napose, ili k tomu i druga imena podudarnih vjerskih i mitskih pojmova uope, doista i glasovno podudarna, moe se zakljuiti da su ti boanski likovi odn. pojmovi genetski srodni, to znai da su ih dotini narodi naslijedili iz zajednike indoeuropske starine, ili barem iz vremena jezinoga zajednitva nekoga uega dijela prijanje indoeuropske zajednice. Tako se ve u 19. st. Adalbert Kuhn zalagao za poredbenomitoloka istraivanja, a sam je postavio jednadbu koja izjednaava ve spomenutoga Iuppitera i Zeusa sa staroindoarijskim bogom imena Dyaus pitar, a kojemu se i u nizu drugih indoeuropskih grana mogu nai dodatne podudarnice. Ipak je
Afrodita Argimpaza, a Pozidon Tagimazadas. Kipova i rtvenika i hramova ne diu bogovima osim Aresa, a njemu ih diu. Str. 147. za Egipane: Ali prije tih ljudi bili su bogovi egipatski vladaoci, koji su ivjeli zajedno s ljudima, i vazda je jedan od njih vladao. A poljednji je kralj egipatski bio Oros, Ozirisov sin, kojega Heleni Apolonom zovu. On je svrgao Tifona pa kao poljednji kralj kraljevao Egiptom. A Oziris je Dioniz u helenskom jeziku .

historijska poredbena mitologija nakon prvih pojedinanih uspjeha uskoro zapela u dogradnji cjelovitije slike, te se esto kompromitirala nepouzdanim povezivanjima imena i pojmova. iri se tekstoloki i kulturoloki kontekst mogao stati prouavati tek kada su se razvile nove metode i skupila nova znanja. Noviji razvoj u 20. st. donio je vrijedne spoznaje o formulativnosti tekstova poteklih iz usmene predaje, koju su osvijetlili na primjerima Homra i junoslavenske epike Milman Parry i Albert Lord. Napore oko rekonstrukcije indoeuropskih pjesnikih formula od 1960-ih godina obiljeili su radovi Rdigera Schmitta, Marcella Durantea, Enrica Campanilea, V .V . Ivanova, V . N. Toporova, B. A. Uspenskoga, Radoslava Katiia, Calverta Watkinsa, Jamesa P. Malloryja i dr.9 Veoma vrijedan pregled i kritiku prosudbu novijih istraivanja do 1996. nudi R. Matasovi u knjizi A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics (1996.). Za ovaj je rad neposredno bitna bila i knjiga Jana Puhvela Comparative Mythology (1987.) jer je u njoj jedno poglavlje izravno posveeno temi kojom se ovaj rad bavi, premda u u njem temi pokuati prii i s drugaijega motrita. 1.2. Uvod u rad

Ovaj pisani rad10 obrauje mitsku temu koja se u Encyclopedia of Indoeuropean Culture (dalje EIC) te u Puhvelovoj Comparative Mythology naslovljava Fire in Water, to je u ovome radu prevedeno kao oganj u vodi. Nadovezujui se na obradu te teme u spomenutim djelima, ovaj rad nanovo razmatra mogunost da takav mit potjee iz indoeuropske starine. On ujedno daje izbor navoda iz najstarijih tekstova na indoeuropskim jezicima u kojima se dotina tema javlja. Njima pristupa najprije filoloki, a zatim i lingvistiki da bi na koncu izveo ope zakljuke. Na kraju rada, u poglavlju Dodatak o odredbi mitologije, suprotstavljaju se tri moebitne odredbe mitologije kao struke, te se ukratko objanjava i na primjerima osvjetljava kako se mogu
9

Matasovi 1996., str. 15.-56. Njegov osnovni okvir potjee od mojega izlaganja na istu temu u sijenju 2010. pred kolegama

10

studentima lingvistike na Filozofskome fakultetu. Na temelju toga izlaganja pod mentorstvom prof. dr. sc. Ranka Matasovia izraen je ovaj rad i razglobljen preporuenim podnaslovima po kojima je i sada rasporeen, i te je godine nagraen Rektorovom nagradom. Ovdje bih se htio zahvaliti profesoru Matasoviu na poticaju, mentorstvu i na svem to sam od njega nauio, a dr. sc. Tijmenu Pronku i prof. dr. sc. Mislavu Jeiu na pomoi i savjetima u radu.

razlikovati ishodi pristupa proisteklih iz pripadnih odredaba mitologije s obzirom na prouavanu temu. Polazite se rada nadovezuje na sudove u EIC i u Puhvela o starini mita o ognju u vodi, za koje treba rei da se zasnivaju kako na podudarnosti imena za dotino botvo u razlinim indoeuropskim predajama tako na njegovim osnovnim svojstvima i svojstvima mita u kojem se ono javlja. Zakljuak bi se u EIC i u Puhvela mogao ovako izraziti: izvjesno je da je mit o ognju u vodi indoiranske starine, prema ved. Apm Napt i av. apm nap u znaenju potomak Vd, drugom Agnijevom/Ognjevom imenu, a moda i indoeuropske, ako to potvruje stir. predaja s botvom Nechtan, a moda i rimska predaja s botvom Neptnus (lat.). Polazei od takva pitanja i odgovora, ovaj rad nanovo razmatra ne samo taj mit, nego i mogua uoblienja mitske teme o ognju u vodi uope te mogue tumaenje mita. 1.3. Hipoteza

Ako se u razliitim i neovisnim indoeuropskim predajama utvrdi da postoji zajedniki sadraj i izraz teme ognja u vodi, moi emo zakljuiti da je tema pouzdano potvrena kao indoeuropska. Ako se podudarni sadraj i izraz moe utvrditi samo za dio indoeuropskih grana, utvrena je prisutnost teme u tim granama, ali nije za cijelo indoeuropsko jezino i kulturno podruje. Ako se u drugim neovisnim indoeuropskim granama moe potvrditi sadraj teme o ognju u vodi, ali ne i podudaran izraz, taj bi ishod ukazao na vjerojatnost postojanja teme o ognju u vodi u cijeloj ili iroj indoeuropskoj predaji, premda to ne bi mogao nesumnjivo dokazati. 1.4. Graa na kojoj se ispituje hipoteza

Hipoteza e se provjeriti na grai iz staroindoarijske vedske predaje, iz staroiranske avestike predaje, iz keltske staroirske predaje, iz italske latinske predaje, germanske staronordijske predaje, te anatolijske hetitske, staroarmenske, starogrke i baltike litavske predaje. Polazi se od primjera koje su zapazili i uoili indoeuropeisti i poredbeni mitolozi, koje se zatim provjerava u tekstovima i etimolokim rjenicima indoeuropskoga i dotinih jezika. Popis je izvora i literature naveden na kraju rada. 2. Odrazi i znaenje ie. *neptU spomenutim se indoeuropistikim djelima mit o ognju u vodi ponajprije vee uz 6

moebitan ie. izraz *h2epm nepts potomak Vd koji se rekonstruira prema ved. Apm Napt i av. . Drugi se lan izraza u tim radovima nadalje povezuje sa stir. Nechtan te lat. Neptnus. Moe se primjetiti: dok je srodstvo prvih dvaju imena boanstava (a isto vrijedi i za podudarnost njihovih uloga u dotinim tradicijama) uoljivo i neindoiranistima, dotle druga dva imena (kao i uloge spomenutih boanstava) tek indoeuropeisti uz dosta truda pokuavaju povezati s prvima. Rije koja bi povezivala vedsku, avestiku , staroirsku i rimsku batinu glasila bi u indoeuropskome *nept-, a oznaivala bi neaka ili unuka, ili naprosto potomka. Prvo je znaenje posvjedoeno u stgr. (inae bratued, roak; .r.: bratueda, roakinja) i stsl. netj, drugo u lat. neps, -tis (moe i neak; .r.: neptis, -is) i stir. niae (gdje je jo odreenije: sestrin sin, sestri), tree u av. , a sva

tri u ved. npt. Kako se u nastavku jasno vidi, za ovaj nam je mit, barem to se tie iir. starine, kljuno znaenje potomka, i to u prijenosu znaenja na onoga koji postaje/nastaje iz voda ili nalazi se/jest u vodi. to se tie veze te rijei sa stir. Nechtan i lat. Neptnus, iako bi odrazi bili pravilni (stir. -cht- < ie. *-pt- ; za lat. usp. lat. fortna sudbina, boginja sree Fortna od lat. fors sluaj, sudbina naprama Neptnus : nepos) te se oba botva veu uz vode i donekle uz vatru i svjetlo, za njih se ipak nude i druge etimologije: Nechtan se vee uz stir. necht ist, bijel (stind. nikta- opran), a Neptnus kao izvorni bog izvora i rijeka uz av. napta- mokar te umb. nepitu zagnjuren (u rijeku)11. Te etimologije slino izvodi i Matasovi u netiskanoj itanci A Reader in Comparative Indo-European Mythology12: Nechtan od ie. *neygw- (o)prati (stir. nigid), Neptnus od ie. *nebh-tu- vlaga (av. napta- vlaan). 3. Indoiranska grana Kako bismo dobili zorniju sliku o tome to obrauje i ega se tie mitska tema koju su indoeuropeisti oznaili s Fire in Water, uputno nam je krenuti od dobro i vjerno posvjedoenih tekstova na jezicima indoiranske jezine potporodice, iz kojih se uz neto truda iitava prava narav botva Apm Napt potomak Vd kao boga Ognja (ved. Agni). Uostalom, odatle je i potekla zamisao o postojanju ie. mitske teme o ognju u vodi. Naime, uputno je da filoloka obrada i sud prethode konanoj lingvistikoj ocjeni.
11 12

EIC, str. 204. Dostupnoj na internetu na http://mudrac.ffzg.hr/~rmatasov/PIE Religion.pdf

3. 1. Vedska starina U zbiru svetih tekstova Veda, a naroito u jedan od trojice sredinjih

bogova. Uz Indru (kralja meu bogovima) kao primaoca rtve i predstavnika ratnikoga stalea (katrija) te Somu kao boansku rtvu, pie koje se tijeti na rtvi, Agni ima sredinju ulogu kao jedan od trojice bogova oko kojih je ustrojen rtveni obred kakvim se postiu svrhe u ovome i onome svijetu.13 Tako vien, on nije bilo kakvo vatreno poelo, nego sam sveti rtveni oganj. On je oganj u koji se meu prinosi bogovima bilo jednodnevni poput masla ili jednogodinji poput some. Agni je stoga glasnik (dta) i uljevovoa (havyavha), no i rc (hotar, purohita, brahman) pa se uope naziva sveenikom meu bogovima14. Dakako, ta sredinja uloga koju igra u religijskim obredima tek odrauje ulogu koju igra u prirodi, u svijetu. U obredima se Oganj oito smatra istobitnim sa Suncem na nebu, a Soma s Vodama kia i rijeka, te se rtva predstavlja kao mali laboratorij prirodnih tijekova koji treba pospijeiti njihovu redovitost i pravednost. No i Agni se povezuje kao potomak s Vodama, i Soma kao tekuina s nebesa sa Suncem kao izvoritem.15 Sustavnije reeno, Agni se u Vedama uoava na sve tri razine tj. u sva tri svijeta16: 1) na zemlji (pthiv) kao vatra, Oganj, vezan uz bilje i vodu 2) u ozraju (antarka) kao Munja (Vidyut, Parjanya) sred oblaka i kie 3) na nebu (div) kao Sunce (Srya) U narednom se izboru himana posveenih Agniju i Apm Naptu (II, 35). Tako su Nebo, Zemlja i Vode roditelji ili sjedite Ognja:
17

uzeti iz

Ti kog Nebo i Zemlja, kojeg Vode,

13 14 15 16

Jei, Jauk-Pinhak, Gnc-Moaanin 2001., str. 16. Jei 1987., str. 141.; v. i dalje za iscrpniji opis Agnija, te njegove veze s Vodama. Jei, Jauk-Pinhak, Gnc-Moaanin 2001., str. 20. Nije nezamislivo da su tri rtvena ognja, rtvenika pri vedskoj rtvi, odgovarala tima trima svjetovima: okrugli nebu na kojem je okruglo Sunce kao nebeski Oganj, polumjeseasti ozraju gdje je Mjesec (u Vedi znan kao blii zemlji nego to je Sunce), te etverostranini zemlji koju oznauju etiri strane svijeta.

17

V - gveda, rimski broj broj madale, arapski brojevi broj pjevanja i kitice

Tv

ti, to te dobrorodni Rezbar rodi.18

kakt pti p si jinvati

19

Oganj je glava Neba, vrh, on je i Zemlji irnoj mu, i sjeme Vd nadimlje.

1a. tvm agne dybhis tuvm uukis 1b. tuvm adbhiys tuvm manas pri 1c. tuvm vnebhyas tuvm adhbhyas 1d. tuvm n pate jyase ci

Ti se, Agni, danima20, ti koji eli sjati, ti iz voda, ti iz kamena, ti iz uma/drvea, ti iz bilja, ti se, muovladaru mueva, raa blistav/ist.

Naime, oganj se pali kako kresanjem kamena o kamen, tako i trenjem tapia i izgaranjem bilja... Slijede primjeri koji pokazuju kako je Oganj prisutan, kao to je gore nabrojeno, u sva tri svijeta na zemlji, u ozraju i na nebu: 1) Oganj u drveu odnosno bilju koje ivi od Voda:

pr yt pit

yte pry

Kad se privodi od Oca najvieg, udesno se penje u raslinje...(?)21

kdho vrdho dsu rohati

U isto se poimanje uklapaju i Agnijevi nazivi garbho vrudhm zametak bilja (II 1, 14) i vanej roen u drveu (VI 3, 3; X 79, 7). , 8 himan posveen Apm Naptu 8a. 8b. Koji u vodama sjajnim boanstvom22, nairoko pravdovit, nestarei23, blista,

18 19 20 21
22

Svi prijevodi koji nisu iz druge madale preuzeti su iz djela gvedski himni (Jei 1987.). Navedeno prema: Van Nooten, Holland 1994. Ili: iz dana u dan, svakodnevno. Usp. Witzel, Got, Dyama, Jei 2007. pkudho: rije nejasna oblika i znaenja (Grassmann); Got: die kraftbertragenden Pflanzen (?) Ili: boanskim (sjajem)

8c.

druga se bia kao njegove grane i biljke raaju sa svojim potomstvom.

8d. pr jyante vrd

2) Agni u kiovitom ozraju kao munja:

9a. 9b. 9c. tsya jy 9d. hrayavar vhantr

Potomak je voda uspravan stao u krilo nagnutih (voda) oblaei se u munju. Vozei njegovo najuzvienije velianstvo, hitre ga zlatoare24 obilaze.25

4a. tm ukma

njega koji raste u tamnome ozraju kao u svome domu [stavili su...]

3) Sunce kao oganj na Nebu, glava ili orao (yena)26 Neba:

Jer vlada darom uenim, Dtrsygne svrpati tva rmai Suneva sjaja gosparu, pod tvojim sklonom slavit u.

Nvam n stmam Agnye Div vsva

Novu u hvalu Ognju sad orlu od Neba iznjedrit, ne bi l nam blaga dosego.

6a.

ovdje je roenje konja i njegov Sunev sjaj27

23 24 25

Ili: nairoko odan ti, netroan/neprolazan Ili: zlatoboje; njem. goldfarbigen Jugendfrischen; pridjevak Vd Hitre je i inae pridjevak uz Vode, a ovdje su zlatne vjerojatno stoga to su to munjom obasjane okolne kaplje kie

26

Usp. V VIII 15, 4 Za komentar uz rije svar v. dalje pod Avestika starina.

27

10

Treba napomenuti da su u vedskim tekstovima konji naelno vezani uz Sunce28 (te rjee uz Vjetar i dr.). A Agni ili Apm Napt je znan i kao u-heman onaj koji goni trkae29. Budui da je tumaenje te kitice uputno popratiti podudarnim avestikim primjerima, navest emo ovdje izvatke iz Bartholomaeova bogata rjenika Altiranisches Wrterbuch: apm napt je ime boanstva ili posveena mu mjesta (rijeke, izvora, brda). Pridjevak mu je u nominativu aurva .asp (Yat 19.51; 51, 13.95), a stavljen je u okolinu u ovome izrazu: brtzantm ahurm xatrm xam apm naptm aurva .aspm (Yat 19.52) velikoga/visokoga Gospoda, vladarskoga, svijetloga30, potomka vd u Naime, kako smo imali priliku vidjeti, Agni se vee uz oitovanje vatre u sva tri svijeta te je stoga i oganj u bilju (sred voda ili izraslih iz voda) i kamenju na zemlji, i munja u (kiovitom) ozraju i Sunce na (plavom) nebu (vodensvodu). Te osobine Apm Napta utrostuuju moguu mitsku indoeuropsku temu o ognju u vodi. U nastavku ovoga rada navest e se nedvojbene avestike podudarnosti i ustrojne (tipoloke) podudarnosti u drugim indoeuropskim predajama, za koje se ipak ne tvrdi da su nedvojbeno vezane uz istu indoeuropsku mitsku temu. 3. 2. Avestika starina Avestika se starina, kao prva po srodstvu s vedskom, najlake nadovezuje i nadopunjuje na opis ognja u vodi. Avestiki bi se Xvarnah (av. xvar je srodno s ved. svar ognjev/sunev/nebeski sjaj31 i ved. Srya) moglo tumaiti kao nekakvo boanstvo suneve svjetlosti. Inae, u iranskoj ikonografiji, ono oznauje aureolu (svetokrug) kao svjetlosnu i vatrenu oznaku iza Ahure Mazde ili perzijskoga kralja. Puhvel u Comparative mythology u poglavlju Fire in Water pria kako je Apm napt pohranio xvarnah na sigurno meu vodama u mitskom jezeru Vourukaa, za vrijeme borba dviju vlasti (zoroastriki dualizam). Znai, vid vode stavlja vid suneve svjetlosti u mitsko jezero. No, u kakvo jezero?

28 29
30 31

Tomu je primjerena usporednica i primjer litavske daine pri kraju ovoga rada. MacDonell 1898., str. 76. Pridjevak tar-a ili Sunca ak i samo nebo odnosno Nebo kao boanstvo (Grassmann 1955.)

11

V . 5. 2332: aa zray vouru.kam upairi any p kao to (je) jezero Vourukaa (=irokih zaljeva) iznad drugih voda. Naime, Bartholomae pod vouru.kaa ovako tumai: mit weit ausgedehnten Buchten, nur mit zrayah- n. Name eines grossen Sees, der in der Vorstellung mit dem Weltozean zusammenfloss33. Tada je to jezero tzv. hanamanm Sammelort, stjecite. Iz svega toga proizlazi da se Vourukaa nalazi na Nebu iznad drugih voda jer je ondje i Sunce. 4. Staroirski i latinski primjeri Puhvel nadalje pria prie koje moda nau temu povezuju sa zemljopisno odreenijim vodama. Ovdje emo ukratko razvidjeti stir. i lat. inaicu pretpostavljenoga mita o ognju u vodi jer upravo njih Puhvel smatra moguim odvojcima iste mitske predodbe koju smo vidjeli u vedskoj i avestikoj starini. Prema prii, irska je rijeka Boyne (engl.) nastala od Nechtanove ene Band nakon to se ona radi vode pribliila Nechtanovu bunaru kojemu se nitko osim Nechtana i njegove trojice peharnika ne moe pribliiti, a da mu se pritom ne saeu/spre oi. Naime, Band je triput obila bunar u smjeru obrnutom od kazaljke na satu pri em su joj tri vala izdigavi se iz bunara osakatila/okrnjila struk, ruku i oko, a zatim je prisilno bjeei s rijekom prola zemaljska, pa podmorska i podzemna prostranstva (ponekad izvirui na zemlju tvorila bi svjetske rijeke) da bi se na kraju ipak vratila na Nechtanov grobni humak. Ne mogu prosuditi odrauje li ili ne osnova te prie predodbu o kolanju voda u svijetu: predodbu o sputanju voda s nebeskih visina do zemaljskih i podzemnih te obrnuto, sputanju koje bi bilo ovisno o Suncu. Rimsko se je (jezero) Lacus Albanus prema izvjeima Livija, Plutarkha, Dionysija iz Halikarnassa, Cicerona i dr. iznenadno sred suha doba ljeta (ini se blizu vremena Neptunalija, 23. srpnja; desete godine rata izmeu Rima i Veija) nadiglo do ruba okolnih planina, premda se je napajalo samo podzemmnim vrelima. Rimljani su vodu preusmjerili od mora prema sustavu za navodnjavanje, uz popratne vjerske obrede. Navodno su tu prirodnu pojavu izazvali svojim bezbotvom.
32

Videvdat poglavlje odlomak U prijevodu: iroko razvuenih zaljeva, samo uz zrayah- n. Ime velika jezera koje se je u predodbi stjecalo sa svjetskim oceanom.

33

12

Ta bi nam rimska izvjea u najboljem sluaju mogla svjedoiti da su Rimljani povezivali uzdizanje razine vode u jezeru s najveim ljetnim vruinama kada su se i slavile svetkovine u ast boga Neptna, boga voda i mora, nerijetko vezana uz konje 34. 5. Jo neke usporednice Premda Puhvel smatra da su upravo stind., av., stir. i lat. odrazi pretpostavljenoga ie. mita o ognju u vodi odrazi koji se ponajvie mogu smatrati pouzdanima, mitska se tema o ognju u vodi moe razmatrati i iz drugih predaja i moguih odraza. tovie, ti nam pruaju nove poglede na mogunosti uoblienja teme koju smo nazvali oganj u vodi i potvruju neke od onih koje smo odredili u poglavlju o indoiranskoj starini. Stoga emo u ovome i narednom poglavlju razmotriti i neke takve primjere. Ponajprije emo pogledati staronordijsku, hetitsku, starogrku i litavsku usporednicu, otvarajui pitanje o tome jesu li one potekle iz istoga izvora ili su samo ustrojne (tipoloke) usporednice. Tako EIC jo napominje da je na staronordijskome svar nir sin mora su-ime (engl. kenning, by-word) za vatru te iz toga zakljuuje: possibly related here, mythically if not lexically.35 Naredna nam hetitska usporednica u Matasovievu prijevodu predoava odnos ognja i vode kao Sunca koje izlazi iz mora: Nebeski boe Sunca, pastiru ljudi! Podie se iz mora, ti Sunce nebesko, Potom uzlazi na nebo. Nebeski boe Sunca, Gospodaru moj! Ti ovjeku, psu, svinji i divljoj zvijeri na polju govori pravedno, boe Sunca, dan za danom!36 Naredna nam staroarmenska usporednica37 pak predoava, donekle ,

34 35

O moguem znaaju toga svojstva usp. to se za konje u ovome radu kae u obradi ved. i av. starine. EIC, str. 203.; U prijevodu: moda srodno s time, mitski ako ne leksiki. Za to usp. i Puhvel 1987., str. 278. gdje se napominje i to da je nir srodno ili s got. nithjis, ili sa skr. ntya- srodnik ili s av. naptyapotomak.

36 37

Matasovi 2000., str. 61. Navedeno prema Schmitt 1981., str. 215.

13

ognjeno, tj. sunano, boanstvo, poistovjeeno pod nazivom Vahagn s iranskim (av.)
Vrrana-38, kako se raa/izlazi iz trske u moru (...bilja u vodi) :

Erknr erkin, erknr erkir, erknr ew covn cirani; erkn i covown ownr ew zkarmrikn eegnik; nd eegan pco cowx elanr, nd eegan pco bocc elanr; ew i boccoyn vazr xartea patanekik; na howr her ownr, bocc ownr mrows, ew ackownkcn in aregakownkc. U prijevodu na hrvatski: U trudovima bjee nebo, u trudovima bjee zemlja, u trudovima bjee i jarko more; trudovi u moru zahvatie i rudu tricu; kroz cijev trice podizae se dim; kroz cijev trice podizae se plam; i iz plama iskoi crvenokos/plavokos mladac; on imae oganj (za) kosu, plam imae (za) bradu, i okaca (mu) bjehu (kao) sunaca. Traimo li prikladnu usporednicu iz stare Hellade trebali bismo se osvrnuti na ostavtvinu Hrakleita. Atije II 20, 16 (D.351) za njega biljei:

... .
Hrakleit [kae] da je Sunce umna baklja [koja dolazi] iz mora.39 Osim te slike Sunca koje dolazi iz mora, nalazimo i kako Hippolyt tumai Hrakleitove
38

Schmitt to usporeuje s ved. V tra-han- kao Widerstnde vernichtend, u. a. Epitheton des Indra (=onaj koji unitava prepreke, izmeu ostaloga epitet Indre), no to dvoje nije isto, kako to pokazuje i Bartholomae, jer Vrrana- odgovaralo bi ved. *V tra-ghna- kao Wehrhaftigkeit, Sieg (= otpor, pobjeda; zapr. pobjeda nad otporom; dakle pobjeda kao lat. victria) u s.r. i Gott des Siegs (=bog pobjede) u m.r., dok ved. V tra-han- odgovara av. Vrra-gan- (/-an-) kao wehrhaft, siegreich (=obrambeno sposoban, pobjedonosan/pobjedniki; dakle pobjednik kao lat. victor), to je onda izmeu ostaloga epitet i Indre.

39

Diels 1983., str.144.; Iz ovoga su izdanja i svi drugi (Sironievi) prijevodi Hrakleita sa stgr. u ovome radu.

14

rijei o Gromu kao o vjenoj razboritoj vatri u fr. 64.:

, , .
[Tvrdi da] svemirom krmani Grom (), tj. ravna njime, nazivljui gromom vjenu vatru ( ). A kae i da je ta vatra razborita () i da je uzrok raseljenja (rasporeda) svega (svekolikih). Naredni je primjer litavska Daina, preuzeta iz Matasovieve netiskane itanke A Reader in Comparative Indo-European Mythology.40 Ona pokazuje neobinu, a opet slinu slikovitost u igri sa svojim svjetlosnosunanim i vodenim motivima: keri su Sunca uz vodu na vrelu (ili u zdencu) s rana / ujutro; zlatan (tj. boje sunca) predmet poput prstena na dnu vrela vee se s Bojim sinovima / sinovima Neba41 i njihovim svilenim mreicama; mladi dolazi na rianu sa zlatnim potkovama: A Lithuanian daina (Rhesa, 48 1-4) U prijevodu na hrv.42: Po kleveli altinaitis ystas vandenaitis Kur ateit Sauls dukryts anksti burn praustis. Prie klevelio altinaiio jau burn praustis; man beprausiant balt burn, nuplovjau iedait. O atjo Dievo suneliai su ilku tinkleliais Ir vejavo mano iedait i vandens gilumos.
40 41 42

Pod javoriem studenac iste vode Kamo dou keri Sunca jutrom si lice prati. Do studenca javorova Dooh si lice prati. Perui si bijelo lice, Otplavih prsten. A dooe sinci Boga / Neba Sa svilenim mreicama I uhvatie moj prsten Iz dubine vode.

Dostupne na internetu na http://mudrac.ffzg.hr/~rmatasov/PIE Religion.pdf Pokorny 1994., I svezak, str. 186: Divo sunliai Himmelsshne. Znaenja rijei prema Piesarskas, Sveceviius 1994.

15

Ir atjojo jauns bernytis ant bro irgaiio; O tas brasis irgaitis aukso padkavaitms. 6. Jo neki odnosi vatre i vode

I dojaha mlad momak Na konju rianu, A taj konj rian zlatnih potkova.

Istoga bi korijena *nept- po Puhvelu moglo biti i stgr. Npas (glossed by the lexicographer Hesychius as an oil-producing well in the mountains of Persia43) te stgr. nphtha (av. Naptya- potomak) to bi nam i danas (nafta) zorno predstavljalo vatru u vodi odnosno zapaljivu tekuinu. Puhvel to ovako procjenjuje: Perhaps oil seepage and oil flares on the Caspian shores were not unknown to the Indo-European protohabitat. Fire in water was mythically embodied by the *Nep()t- of the waters, and the theonym could yield mundane terminology as well.44 Takoer, kao to je ve reeno, odnos nas ognja i vode moe i treba podsjetiti i na odnos Some i Agnija, kao odnos predstavnika svih voda i svih oganja. Naime, pijenje svetoga pia Some prema Vedama prosvjetljuje i rasplamsava svijest, stoga je Ognju Soma najsrodnija od sviju tekuina (dapae pie besmrtnosti), iako mu je inae upravo suprotna. Sporno je od koje se biljke pravio soma u vedsko vrijeme. Je li bio opojan kao vino ili razbudljiv kao aj. Avestiku Haomu prave parsi od biljke Ephedra intermedia ili pachyclada, moda je to bila i vedska soma. Ona razbuuje, ne opija. No kako se esto pjesniki zove i madhu (stind.: med), vidi se da je u Indoarianaca zamijenila indoeuropsku medovinu, kao to ju je u sredozemnih naroda zamijenilo vino. Somi se u vedskom obredu sautrma suprostavlja alkoholno pie od jema sr, kojega se uporaba inae osuuje.45 7. Zakljuak i rezultati Kao to je u uvodu bilo najavljeno, ovaj je rad predstavio izbor i pregled raznolikih uoblienja mitske teme o ognju u vodi. Iza tajnovita se naslova teme prua, kao to smo
43 44

U prijevodu: to je zabiljeio u glosi Hsykhije kao izvor nafte u planinama Perzije Puhvel 1987., str. 279., 280. U prijevodu: Moda naftni izvori i naftna buktanja na kaspijskim obalama nisu bili neznani indoeuropskoj pradomovini. Vatra je u vodi bila mitski utjelovljena u izrazu *Nep()t- vd, a teonim je mogao posluiti i za svjetovno nazivlje.

45

Jei, Jauk-Pinhak, Gnc-Moaanin 2001., str. 20.

16

vidjeli, niz predoaba o tajnovitim naravima njihovima i o tajnovitom i svetom odnosu ognja i vode, kako na nebu, u ozraju i na zemlji, tako izmeu sunca i mora, rasplamsavanja svijesti i some, a moda i izmeu nafte kao zapaljive tekuine i vatre. Dok se ini da najstroe materijalne i pozitivne potvrde za nedvojbeni ie. oblik imena ognjenoga botva u vodi nemamo, uestalu temu povezanosti ognja i vode te sadranosti ognja u vodi ipak imamo. Nedvojbeni se oblik imena moe potvrditi za indoiranski, a najbliu znaenjsku podudarnicu daje staronordijski. Stoga se mitski motiv ognja u vodi moe pouzdano potvrditi u obliku jezine formule za indoiranski, a samo vjerojatno na osnovi sadrajnih podudarnosti za indoeuropski. To se najvjerojatnije moe tumaiti tako da su najblii moebitnomu ie. znaenju za oganj/vatru kao potomka/sina voda/mora izrazi: ved. Apm Napt i av. apm usporednica svar nir sin mora. Druge indoeuropske grane daju nam dodatne sadrajne usporednice govorei o raanju Sunca iz mora (hetitska predaja, staroarmenska, starogrka), povezanosti Sunca i voda (litavska), povezanosti ognja i groma (starogrka), raanju ognja iz bilja u vodi (staroarmenska). Najcjelovitiju sliku povezanosti ognja sa Suncem, s gromom i s vatrom na zemlji (u bilju i kamenu) daje staroindoarijska vedska predaja te nam time najvie pomae da uklopimo fragmentarnija svjedoanstva u drugim predajama u semantiki sustav. Taj sustav posredno potkrjepljuje vjerojatnost da je tema o ognju u vodi u irem smislu bila prisutna u indoeuropskoj starini. 8. Dodatak o odredbi mitologije Nakon to smo razvidjeli i nedvojbene i neizvjesne odraze moebitne indoeuropske mitske teme o ognu u vodi, jo bi neto vrijedilo dodati o odredbi mitologije. Taj se dodatak nastavlja na uvodne napomene o odredbi i povijesti pojma mitologije. to bi bila i to bi trebala biti mythologa46: prianje pria, bajoslovlje ili gonetoslovlje? Prvoj odredbi odgovara mitologija koja najee u epskoj stilizaciji iznosi mitove, onako kako su nam sauvani u obliku pria ili sustava pria. Druga odredba nagla uje obrednu mo nad prirodom i vezu s natprirodnim koje su bajatelji mitskih izriaja kao bajalica eljeli postii. Trea bi nam odredba trebala objasniti kako tajnoviti izriaji mitova odrauju tajnovite naravi, (za)gonetke o kojima govore i koje pjesniki predstavljaju.
46

potomak Vd te znaenjska stnord.

( + -- ) kazivanje mitova: pria, bajalica ili gonetaka.

17

Prva je odredba mitologije naslijeena iz starine i odnosi se, na primjer, na slavna klasina djela poput epski uobliene Hsiodove Theogonije i homrskih epova ili na suvremena djela poput Najljepih pria klasine starine Gustava Schwaba. Druga odredba obiljeuje moderni znanstveni pristup mitovima i mogla bi se zorno predstaviti zakljucima obaju djela na temelju kojih se ovaj rad upustio u tu temu. Prvo, zakljukom djela Encyclopedia of Indoeuropean Culture pod natuknicom Fire in Water: The structure of the reconstructed myth then points to a fiery diety resident in water whose powers must be ritually controlled or gained by a figure qualified to approach it. Several of the myths suggest that the unsuccessful approach to the deity resulted in the formation of (three) rivers, real or mythical.47 . I drugo, Puhvelovim zakljukom, premda isti auktor na sam poetak svoje obrade ove teme stavlja reenice koje sam smatrao dovoljno poticajnima da ih stavim na poetak ovoga rada, zakljukom utemeljenim na usporedbi ved., av. i stir. odraza pretpostavljene indoeuropske mitske teme, ili kako je sam auktor zove a remarkably complex mythologem of extreme east/western distribution: Along with minor differences, a set of common denominators emerges: A deity hoards a fiery and effulgent power immersed in a body of water. His trust is challenged by one who is inherently unqualified to posses this treasure and may in addition have had truck with falsehood (in either a religious or a verdical sense). Three rounds of approach by the usurper result in three countermeasures, either retreats or attacks; in either instance, whether fleeing or pursuing, the advancing waters with their inherent fiery power create a watercourse or courses that after a worldwide circulation revert to their mythical source.48 Premda ne osporavam da je bilo magijskih pristupa prirodi i natprirodnomu te pokuaja da se njima ovlada u davnini, kao to ih uostalom ima i danas, u duhu sam tree, takoer

47

EIC, str.204. U prijevodu: Ustroj rekonstruiranoga mita upuuje na vatreno botvo koje prebiva u vodi i ije moi mora obredom nadzirati ili stei netko tko mu je kvalificiran prii. Nekoliko mitova navodi na pomisao da je neuspio pristup botvu imao za posljedicu oblikovanje (triju) rijeka, stvarnih ili mitskih.

48

Puhvel 1987., str. 279. U prijevodu: ...izuzetno sloit mitologem krajnje istone/zapadne raspodjele : Na vidjelo izlazi, uz neznatne razlike, skup zajednikih nazivnika: Botvo zgre vatrenu i arku silu uronjenu u vodenu masu. Njegovo povjerenje stavlja na kunju netko tko je inherentno nekvalificiran da posjeduje tu dragocjenost i moda se pritom jo posluio i lai (bilo u religioznome smislu ili u smislu pravorijeka). Tri navrata uzurpatorovih pokuaja izazivaju tri protumjere, bilo povlaenja bilo napada; u svakome sluaju, bilo da bjee ili da progone, napredujue vode sa svojom inherentnom vatrenom moi stvaraju vodeni tok ili tokove koji se nakon kruenja irom svijeta vraaju k svojemu mitskom izvoritu .

18

suvremene, odredbe mitologije kao gonetoslovlja (odgonetanja zagonetnih izrijeka o skrovitim naravima) pristupio temi ovoga rada nasuprot pristupu zastupljenom dvama radovima od kojih sam krenuo u obradi ove teme. Ba kao to ne sumnjam, ako uzmemo Vede za primjer, da Atharvaveda odrauje neke magijske predodbe Praindoeuropljana, Smaveda i Yajurveda nastoje izrei neke pjesniki oblikovane ili obredima simbolizirane uvide indoeuropskih rc / vedskih brahman u boansku i svetu skrovitu istinu u ovome svijetu i ivotu. Kada pritom kaemo da druga i trea Veda (Smaveda i Yajurveda) takoer izriu predodbe i uvide vedskih brahman, iako ne hvalopjevima kao , nego obredima kao simbolima, tada se vie ne misli

da su obredi puka magijska sredstva upravljanja prirodom, uope svijetom u kojem i od kojega ivimo, prema naim prohtjevima, nego da su i sami obredi gonetanje kojim se na valjan nain, to znai na nain primjeren naravi skrivenih odnosa, izriu tajne istine, koje nam oko moda ne moe sagledati, a ni razum lako shvatiti, no koje svejednako odgovaraju istinskomu ustroju naega svijeta. O njem tajnovitome treba se stoga izrijekom (u rijei i inu) svjedoiti, jer se tako svjedoi istina. Ako su mogue takve nedokuive veze, kao to da oprjena poela prebivaju jedna u drugima te da oganj izlazi iz vode, onda predstavljamo istinski svijet mitski, a to znai gonetanjem kako mitskim hvalopjevom tako i obrednim inom. U tome je naa mo u rijei i inu. Ipak, ti uvidi ne postaju zbog takva nazora nepomirljiva zbrka oprjenih predoaba, nego se skladno uklapaju u semantiki sustav, skrovit i obuhvatan kao nevidljivi sklad u naem vidljivome svijetu, a narav sam toga sustava pokuao prikazati u ovome gonetoslovnome radu.

19

9. Saetak Oganj u vodi kao indoeuropska mitska tema

Ovaj rad propituje starinu, oblik i znaenje mitske teme o ognju u vodi polazei od obrade te teme u Malloryjevoj i Adamsovoj Encyclopedia of Indoeuropean Culture te u Puhvelovoj Comparative Mythology. On nanovo ispituje je li ta mitska tema indoeuropske starine ili samo indoiranske. Svoju provjeru zasniva na izboru navoda iz najstarijih tekstova na indoeuropskim jezicima, na grai iz staroindoarijske vedske predaje, iz staroiranske avestike predaje, iz keltske staroirske predaje, iz italske latinske predaje, germanske staronordijske predaje, te anatolijske hetitske, staroarmenske, starogrke i baltike litavske predaje. Pristupa im najprije filoloki, a zatim i lingvistiki. Mitski se motiv ognja u vodi moe pouzdano potvrditi u obliku jezine formule za indoiranski, a samo vjerojatno na osnovi sadrajnih podudarnosti za indoeuropski. To se najvjerojatnije moe tumaiti tako da su najblii moebitnomu ie. znaenju za oganj/vatru kao potomka/sina voda/mora izrazi: ved. Apm Napt i av. apm nap potomak Vd te znaenjska stnord.usporednica svar nir sin mora. Druge indoeuropske grane daju nam dodatne sadrajne usporednice govorei o raanju Sunca iz mora (hetitska predaja, staroarmenska, starogrka), povezanosti Sunca i voda (litavska), povezanosti ognja i groma (starogrka), raanju ognja iz bilja (staroarmenska). Najcjelovitiju sliku povezanosti ognja sa Suncem, s gromom i s vatrom na zemlji (u bilju i kamenu) daje staroindoarijska vedska predaja te nam time najvie pomae da uklopimo fragmentarnija svjedoanstva u drugim predajama u semantiki sustav. Taj sustav posredno potkrjepljuje vjerojatnost da je tema o ognju u vodi u irem smislu bila prisutna u indoeuropskoj starini. U dodatku radu razmatraju se razliite mogue odredbe mitologije: kao pripovijedanja mitova u starini, ili kao suvremena znanstvena pristupa tumaenju mitova. Suvremeno se pak tumaenje moe utemeljiti kao bajoslovlje koje u mitovima vidi bajalice kojima su njihovi tvorci i kazivatelji nastojali stei obrednu mo nad prirodom i vezu s natprirodnim. Takav je pristup svojstven radovima od kojih sam poao u obradu teme. No, mogue je filoloko tumaenje mitova utemljiti i kao gonetoslovlje koje e traiti znaenje i smisao pjesnikih, metaforinih i zagonetnih mitskih izriaja, te ih nastojati uklopiti u skroviti obuhvatni semantiki sustav koji proimlje neku cjelovitu mitsku predaju. Rad nastoji slijediti taj pristup.

Kljune rijei: oganj u vodi, mit, mitologija, indoeuropski, Apm Napt, apm nap

20

10. Summary Fire in Water as an Indo-European mythical theme

This paper discusses the origins, form and meaning of the mythical theme of Fire in Water. It begins with an exposition of this theme in Mallory's and Adams' Encyclopaedia of Indo-European Culture and in Puhvels Comparative Mythology. The question of whether the origins of this mythical theme are Indo-European or only Indo-Iranian is reexamined. This examination is based on a selection of passages from the oldest IndoEuropean testimonies concerning this theme: from the Old Indo-Aryan Vedic, Old Iranian Avestan, Celtic Old Irish, Italic Latin, Germanic Old Norse, Anatolian Hittite, Old Armenian, Old Greek and Baltic Lithuanian traditions. The approach is both philological and linguistic. The mythical motif of Fire in Water can be positively documented as a linguistic formula for Indo-Iranian only, and only correlations in content can be found in other IndoEuropean branches. This can be interpreted most plausibly in assuming that the meaning Fire as the Son or Offspring of the Waters or the Sea is clearly documented only in the Vedic formula Apm Napt and Avestan apm nap , while Old Norse offers an excellent parallel in the content svar nir Son of the Sea. Other Indo-European branches give other parallels in content when speaking of the birth of the Sun from the Sea (in Hittite, Old Armenian, Old Greek), of the relationship between the Sun and the Waters (Lithuanian), between Fire and Thunder (Old Greek), of the birth of Fire from plants (Old Armenian). The most complete picture of the relationship between Fire and the Sun, Thunder and fire on Earth (in plants and stones) is offered by the Old Indo-Aryan Vedic tradition. This is quite helpful in placing more fragmentary testimonies from other branches into the framework of a semantic system. This semantic system corroborates the assumption that the theme of Fire in Water in a broader sense may have been present in Indo-European antiquity Different concepts of mythology are discussed in the appendix: as telling stories in Antiquity or as a contemporary scholarly approach to myths. Another contemporary approach may regard myths as charms that are meant to assure ritual control over natural powers, or access to the supernatural. Such a concept characterizes the mythological writings used as the starting point of this research. Yet another approach may regard 21

myths as poetic, metaphorical riddles that should be investigated and interpreted philologically within the framework of the covert, all-encompassing semantic system that permeates the tradition as a whole. This paper attempts to follow the third approach. Key words: Fire in Water, myth, mythology, Indo-

22

Popis porabljene literature - Bartholomae, Christian, 1904., 1979., Altiranisches Wrterbuch, Walter de Gruyter, Berlin, New York, - Diels, Hermann, 1922., Die Fragmente der Vorsokratiker, Weidmannsche Buchhandlung, Berlin - Diels, Hermann, 1983., Predsokratovci, fragmenti, Naprijed, Zagreb - Encyclopedia of Indoeuropean Culture, 1997., uredili J. P. Mallory and D. Q. Adams, Fitzroy Dearborn Publishers, London (EIC) - Jei, Mislav, 1987., , Globus, Zagreb

- Jei, Mislav; Jauk-Pinhak, Milka; Gnc-Moaanin, Klara, 2001., Istone religije (skripta za studente), Izdanje Katedre za Indologiju, Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb - Grassmann, Hermann, 1955., Wrterbuch zum Rig-Veda, Otto Harrassowitz, Wiesbaden - Macdonell, A. A. , 1898., Vedic Mythology, Motilal Banarshidass Publishers, Delhi (pretisak 1995.) - Matasovi, Ranko, 1996., A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics, Peter Lang, Frankfurt am Main - Matasovi, Ranko, 2000., Kultura i knjievnost Hetita, Matica Hrvatska, Zagreb - Matasovi, Ranko, 2010., A Reader in Comparative Indo-European Religion, http://www.ffzg.hr/~rmatasov/PIE Religion.pdf (pristup jo 15. rujna 2012.) - Musi, Avgust, 1887., Herodotova povijest, Matica Hrvatska, Zagreb - Piesarskas; Sveceviius, 1995., Lithuainian Dictionary, odynas Publishers, Vilnius, 1994.; drugo izdanje Routledge, London - Pokorny, Julius, 1994., Indogermanisches etymologisches Wrterbuch, Franke Verlag, Tbingen und Basel - Puhvel, Jaan, 1987., Comparative Mythology, The John Hopkins University Press, Baltimore and London - Rig Veda, A Metrically Restored text with an introduction and notes, 1994., uredili Barend A. van Nooten, Gary B. Holland, Harvard University Press, Cambridge MA - Rig-Veda, das heilige Wissen, erster und zweiter Liederkreis, 2007., prevoditelji: Michael Witzel, Toshifumi Got; Ejir Dyama, Mislav Jei, Verlag der Weltreligionen, Frankfurt am Mein und Leipzig 23

- Schmitt, Rdiger, 1981., Grammatik des Klassisch-Armenischen mit sprachvergleichenden Erluterungen, Innsbrucker Beitrge zur Sprachwissenschaft, Innsbruck

24