OBLICI GRAANSKE RAZBIBRIGE U DNEVNICIMA FRANJE PL.

CIRAKIJA
Helena Sabli Tomi

I. Dnevnici su uvijek izvor obavijesti, bilo da je rije o ivotu autora koji dnevnik vodi ili o drutvenom trenutku u kojemu je pisan. Socijalni dnevnici tematski su vezani uz opisivanje, biljeenje i problematiziranje sociokulturnih promjena pa je upravo taj stupanj obavijesnosti u njima zavidno visok. Franjo pl. Ciraki u maniri uglednog pripadnika graanske inteligencije vodi iz dana u dan dnevnik. Uredni zapisi u biljenicama, pedantno i disciplinirano opisivanje prostora, vremena, ljudi, obiaja, delicija duha i tijela, obiteljskih problema i osobnih dilema ovaj dnevnik ine zanimljivim i vrijednim pozornosti. Upravo niz povijesnih, politikih, antropolokih, kulturolokih i literarnih informacija, njihova iskustvena ovjerenost zasigurno e artikulirati iroki horizont oekivanja buduih itatelja dvadesetprvoga stojea. Cirakijeve Biljeke 1 omoguavaju uvid u prostor u kojemu se oblikovao povijesni i drutveni identitet grada i osoba u njemu. Univerzalna kategorija kao to je povijesni trenutak, a u njegovim dnevnicima je rije o vrlo intrigantnim vremenima Austro-Ugarske monarhije, projicira individualni razvoj Cirakijeve osobnosti koja je tragove povijesnoga vremena i dnevnih dogaanja utisnula u vlastiti svjetonazor. Pri tome koncentriranost dnevnikog diskursa nije usmjerena iskljuivo prema oblikovanju portreta autora ve je naglasak stavljen na problematiziranje stanja u zbilji. Narativni okvir Biljeaka kree se od informacija o 264

socijalnim, politikim i kulturnim zbivanjima preko kratkih zapisivanja odnosa s osobama iz poekoga javnog ivota do kritikog komentiranja proitane literature. ini se kako je prostor dnevnika, koji nije pisan za javno itanje, Cirakiju bio mjesto gdje je mogao nesmetano projicirati vlastito miljenje o izvanjskim dogaajima naglaavajui pri tome esto puta osobni opozicijski karakter prema drutvenoj zbilji. Bijeg u dnevniku autorefleksiju moda je vieg graanskog stalea na prijelazu devetnaestoga u dvadeseto stoljee. Poeki pjesnik Franjo Ciraki poetiki se naslanja na romantiarske hrvatske pjesnike devetnaestoga stoljea to dolazi do izraaja u zbirci Prve pjesme iz 1871. godine posveenoj Juliju grofu Jankoviu. Ve godinu dana prije, objavivi pjesmu Dolazak Hrvata na obale sinjega mora u Vijencu, Ciraki plijeni pozornost kritike i itatelja. Veina povijesnih pregleda istie zanimljivost njegova ciklusa od deset pjesama naslovljenog Florentinske elegije (1872) kao i vrlo duhovito napisanog idilinog spjeva Jankovo ljetovanje (1905), dok knjigu Reenice (1899), citate iz svjetske literature, navodi samo poneka povijesna itanka. Osim pjesnitvom Ciraki se javlja prijevodnim tekstovima kao i manjim studijama. Prve prijevode objavljuje u poekom Slavoncu, a potom u Vijencu i Narodnim novinama. Najee prevodi s francuskoga (Konzulova ena, Gospodin Margerie, drame Lukrecija Borgija V. Hugoa i Katarina Howard A. Dumasa) i engleskoga jezika (Shellyjev Alastor). Objavljena predavanja (Shakespeareov Romeo i Julija; O Ossianu i njegovim pjesmama; Madame Stal i George Sand) posljedica su itanja knjievnih djela inozemnih autora. Dugi niz godina Franjo pl. Ciraki radio je i na znanstvenoj grai za Rodoslovlje vladajuih porodica. Samooblikovanje kao kulturni sustav inicijalna je teza jednog od anticipatora novog historizma, Stephana Greenblatta2 koji je posebno isticao kako se na taj nain pokuavaju ponajbolje ispitati tekstualne tragove prolosti promatrajui kroz tekst pridajue kulturalne vrijednostima odreenoga razdoblja. Na taj nain diksurzivna konstrukcija privatnog subjekta postaje odraz razliitih drutvenih praksi samopromatranja. Dnevnikim se diskursom, koji i jest u fokusu naega dananjega interesa, moe ukazati na niz skrivenih struktura odnosa u okviru razliitih praksi. II. Franjo Ciraki vodi dnevnik iz dana u dan u razdoblju od 11. rujna 1903. do 7. veljae 1912. godine. Njegov dnevnik, preko obiljeja kao to su dokumentarnost 265

i subjektivnost, moemo odrediti reprezentativno-subjektivnom povjesnicom u kojoj se individualna historijska egzistencija prepoznaje kao socijalni subjekt koji prati sveukupni historijski razvoj vremena. Biljeke otkrivaju zanimljiva mikrohistorijska zapaanja koja prikazuju drutvene, kulturne i politike mijene. Posebna je njihova vrijednost u tome to su napisani iz pozicije osobe koja ih je doivjela i sama u nekima aktivno sudjelovala. Teme, o kojima pie, tipine su upravo za uoavanje mikrohistorije3 toga vremena: obitelj, prehrana i stanovanje, djetinjstvo i mladost, rad i slobodno vrijeme, sveanosti i puki obiaji, bolest i odnos prema tijelu, doivljaji straha, asti, snovi. Preko tih tematskih prostora Ciraki je kulturu svojega doba prikazao kao antropoloku posljedicu osobne simbolike stvarnosti. Tako shvaena kultura, zapisala je na jednome mjestu Mirjana Gross, postaje zanimljiva autorska komunikacija s nizom znakova i normi. Cirakijeva iskustva, kojima tumai zbivanja u zbilji, zacijelo utjeu na oblikovanje potpunije kolektivne slike grada u ijim prostorima i sam ivi. Iz ove autobiografske proze mogue je razotkriti mentalitet ljudi i prostora, graanski obiteljski ivot kao i oblike ponaanja u razliitim situacijama. Osim izvanjskih dogaaja bilo drutvenoga ili privatnoga karaktera, Ciraki kratkim opaskama opisuje i dogaaje koji su projicirali neka osobna emotivna stanja. Temelj koherentnosti njegova dnevnika, sloit emo se s tezom M. Veli, ogleda se u strukturi koja pokazuje kako tekst udovoljava zakonu kalendarske kronologije. Cirakijev dnevnik nije, kao to sam ve zakljuila komparirajui rukopisnu ostavtinu njegovih dnevnih bijeki i autobiografskih zapisaka koji su napisani da bi ga drugi pamtili, inicijalno namijenjen za objavljivanje. Upravo niz provjerljivih podataka zabiljeenih na osamstotinjak stranica te biljeke o svakodnevnim obavezama ukazuju na osnovnu karakteristiku tzv. stvarnih dnevnika, kakav je i ovaj, usmjerenih prema povijesnoj istinitosti i neposrednom biljeenju stvarnosti. Dakle, dnevnik kao knjievni anr koji podrazumijeva visoki stupanj samooblikovanja subjekta, omoguava nam da preko biljeaka o nainima graanske drutvenosti oblikujemo kulturoloku matricu jednoga povijesnog razdoblja upravo zbog toga to pojedinca promatramo kao svojevrsan kulturni artefakt.

266

Radi lakega razumijevanja naina na koji se knjievni i drutveni identitet oblikuje u kulturi, krenut emo tragom Clifforda Gertza4 koji smatra kako se subjekt ne moe promatrati izvan kulture jer je njome bitno odreen. Kroz dnevnike se ponajbolje prati taj proces oblikovanja identiteta kojim pojedinac konstruira vlastitu poziciju unutar odreene drutvene strukture. III. U naemu razotkrivanju ivota u Poegi na smjeni devetnaestoga u dvadeseto stoljee zanimaju nas, dakle, naini na koje se je oblikovala graanska kultura5 . Moemo, stoga, govoriti o nekoliko prostora kojima je Ciraki posvetio pozornost u dnevnicima vezanim uz ritam privatnog vremena uglednih graana Poege. Namee nam se teza kako u graanskom prostoru ponavljanje nije rutina, ve ono jednu individualnu naviku pretvara u svojevrstan obred. Ciraki je vei dio vremena posveivao javnom ivotu pa je upravo one dogaaje, kojima je namijenio da postanu uspomena na njih, biljeio tijekom devetogodinjeg razdoblja u dnevnik. Najee navodi sljedee: 1) odlazak u kavanu, 2) igranje razliitih drutevnih igara; karte, domino, 3) etnje, 4) graanske dobrotvorne zabave, 5) odlazak na kazaline predstave, koncerte i izlobe, 6) five oclock tea, 7) privatne vrtne zabave, 8) proslave imendana, a Ciraki osobito sveano obiljeava 15. kolovoza kada je nakon amputacije noge 13. listopada 1860. kod prof. Schuha u Beu ponovno prohodao, 9) itanje, 10) puke sveanosti i 11) trpezarijske sveanosti. Ritam njegova privatnog vremena obuhvaao je prije svega odlazak u kavanu na kartanje i domino. Habermas upravo u djelu Promjena strukture javnosti iz 1969. istrauje proces nastanka i razvoja graanske javnosti, potkraj 17. i poetkom 18. 267

stoljea, ukazujui kako su engleske kavane, francuski saloni i njemaka kavanska drutva bile prve institucije graanske javnosti. Cirakijev odlazak u kavanu Kod Janjeta kao graansku instituciju je obredna poslijepodnevna muka gesta uz koju su poeki lijenici, odvjetnici, bankari te upan i podupan vrlo esto upriliavali i predavanja (npr. O Stareviu). Nakon njih se obino izlazi na bakljadu i odlazi na razliite sveanosti, npr. na onu povodom postavljanja spomeniku Banu u Zagrebu. Kavana je, dakle, stil graanskoga ivota6 na prijelazu izmeu 19. u 20. stoljee, a i u Poegu je stigla iz Bea. Ne kod kue, a ipak doma stara je beka izreka o kavani. Ona, kao sastajalite izabrane intelektualne klijentele, postaje i vana institucija drutvenog ivota srednjoeuropskih gradova. ak i poznati knjievnik iz kavanskih krugova, A. G. Mato, naglaava kako je drutvenost salona, drutava, klubova tipinih za visoke krugove, mjerilo svake kulture. Osim itanja novina, Ciraki je u kavanu najee odlazio na kartanje (kartao se tarok, mali fibrl, preferans, makao, kalabris, alo, piket, batto)7 , a i nakon drutvenih aktivnosti kavana je bila omiljen poslijepodnevni prostor. Poslie krasne kolacije (etalaka slava) sjeli smo uz karte: podupan Cuvaj, Davila, dr. Kirner i ja (), dok u sljedeoj dnevnikoj biljeci navodi na tome tragu: Posle podne u kafani gdje je od 5-7 ure udeen mali firbl kao oprostna igra u ast Orekoviu () Posle veeri udesilo je graanstvo oprostnu bakljadu Orekoviu koji je vrlo tovan u graanstvu bio.8 Taj snaan prodor graanske drutvenosti nije se oitovao samo u afinitetu za kavane ve podjednako i u okupljanjima na trgovima, etalitima i slinim prizoritima zajednikog ivota. Graanstvo je esto sudjelovalo na razliitim zabavama i sveanostima. U dnevniku se navode sveanosti koje organizira pjevako drutvo Vienac, zatim vatrogasna, streljaka, idovska i sokolska zabava. Ipak, sveanosti o kojima najdetaljnije pie, upriliuje Gospojinsko drutvo u kojemu je aktivna njegova supruga Valerija i Braa hrvatskog zmaja9 iji je i sam lan. Na zabave se dolazi iskljuivo s pozivnicama (alje se, npr. 400 pozivnica), a dobrotvorna kostimirana zabava, koju organizira gospojinsko drutvo, namijenjena je za pomo siromanoj djeci poekoga kraja. Dakle, zabave najee imaju humanitarni karakter, emu pridonosi i prodavanje tombola koja se za tu svrhu prikupljaju od poekih obrtnika (npr. lonar Bilokapi darovao je za tombolu za gospojinsku zabavu jednu lijepu zemljenu veliku vazu koju je sam izradio ). 268

Tombola se esto prodaje na Trgu i izvan organiziranih sveanosti. Kupovanje listia graanska je obaveza. Ciraki 15. srpnja 1906. biljei: Nedjelja. Posliepodne tombola. Dan hladan i oblaan, ali hvala bogu nepada kia. Od 1900 karatah prodano je po mom raunu 1800 komada po 40 fil. Poto zgoditci stoje do 320 kr. ostati e gosp. drutvu znatan dobit za namirenje svih trokova i pristojba. Mi smo za nau kuu kupili 18 komada karata () Tombole su dobili ljekarnik Orani zlatni sat, trgovac Reiter ivai stroj i Butkovi pisai stol. Victoria je dobila uru, a jedna djevojka sagove, zidar Toplak jedau garnituru, srebreni Besteck Zimmer i jedan radnik toiletno ogledalo. Od naih nije nitko nita dobio.10 Graanstvo redovito odlazi na predstave gostujui kazalinih druina, a kazaline abonomane imaju samo najugledniji graani. Najee predstave upriliuje gostujua irieva kazalina druina, osjeko kazalino drutvo i ljubljansko gradsko kazalite. Izdvojit emo nekoliko kazalinih osoba i predstava koje Ciraki zapisuje u dnevniku: markiza Rua Strozzi koja se u Poegi pripremala za ulogu, opera Carmen, Ibesenova Nora i Sablasti, Ljerka ram u ulozi grofice Valevske od Begovia, Debora (Mosenthal; kazalina predstava), Freuendereichovi Graniari , Gospoa s kamelijama , Hamlet , Hasanaginica, Jedan general Napoleonov, Janko i Matko, ( Hans und Grete ; kazalina predstava od Humperdinka), K bielom konju, Mulryeva oporuka, Na posielu, Nervozne ene, Prodana nevjesta, Revisor, Velegradske pustolovine, () Posjeuju se koncerti i izlobe. Npr. u Poegi je otvorena japanska izloba 22. veljae 1907. na kojoj je Ciraki kupio tanjuri za pepel, pisau garnituru i vazu od maramora. Na zabave, izlobe i koncerte Cirakijeva obitelj i poznanici esto odlaze u Zagreb, Be i Pariz. 5. Prosinac, 1903.; Dragan po poslu putuje u Pariz, a gospodja mu po zabavi u Be.11 Drutveni ivot normiran je i kroz zbivanjima u privatnim prostorima. Tako je na zabavi kod upana bilo oko 130 gostiju, a ples i buffet bili su velianstveni. Za Poegu je to bila, biljei Ciraki, upravo epohalna zabava. Na privatnoj zabavi kod Cirakijevih obino se sluilo jelo, kolai, kava, vino, pivo, ampanjac i cigarete. 22. travnja 1906. u njihovu vrtu skupilo se oko 40 gostiju, pojelo se 2 unke i telei but, tri torte, popilo 20 l Garevica iz 1903., a 7. travnja 1907. servirana je unka sa putrom i sardelicama, peene patke s raznim salatama, trudla od bedema, kuhani kukuruz, voe i sir. Uz to se pilo staro vino. 269

Vrhunac vrtnih sveanosti i banketa rezerviran je za govor upuen kuedomainu, a zabavljalo se uz ploe s gramofona (jednom se prilikom sluala tenor arija iz opere Otello), a ponekad se igrao i ah. Na slinim privatnim graanskim sveanostima esto puta su upriliene i igre na sreu. Ciraki 6. oujka 1905. biljei: Juer je bila velika zabava kod udievih do 60-70 osobah. Igrala se i opet visoka hazardna igra. Makao je trajao do 9 satih drugi dan. Podupan Cuvaj izgupio je par stotina forinta. Ja bi rad znao, dokle e ti nenaravni drutveni odnoaji potrajati.12 Oito pomodarstvo zabava i veliki njihov broj navodi Cirakija na komentar: svuda prava hajka za zabavom i uitkom i napinjanje preko imustvene snage () Osim vrtnih sveanosti, supruge uglednih graana upriliuju i enske poslijepodnevne razgovore. Njegova gospoa Valerija obino prima etvrtkom, a odlazi kod drugih kada je njihov dan za aj. Uz five oclock tea obino se servira sir i srdele. Uina, uz koju ukuani i njihovi gosti neobavezno askaju, sastoji se od unke, kaviara, sira, lososa, salame mortadele i obaveznoga vina. Povodi za odlazak prijateljima najee su vezani uz uzvratne posjete, upriliuju se naveer gdje se obino, prema starom graanskom obiaju, ostajalo na veeri. Nedjeljni sajmovi i puke sveanosti povodom crkvenih godova kao to je Cvjetnica, Florijanovo, Grgurevo oznaeni su u dnevniku kao zbivanja u gradu, na kojima njegova obitelj gotovo nikada ne sudjeluje. ak je u nekoliko biljeaka o pukim sveanostima, Ciraki vrlo ironian te najee navodi samo posljedice koje su imali oni koji su na njima bili. Osim izvanjskih dogaaja Ciraki kratkim opaskama opisuje i dogaaje koji su imali utjecaja na njegov privatni ivot, a ponekad biljei i poneka osobna emotivna stanja kao to su snovi i vizije. Ipak, najeksplicitniji oblik privatnosti u Biljekama vezan je uz izraenu sklonost itanju (ita gotovo osam sati dnevno) tako da se veina dnevnih biljeki temelji na navoenju knjievnih djela koje je toga dana proitao. Posebno ga, ini se, veseli pisati reenice u kojima iznosi kritiki komentar na proitani tekst: 15. studeni 1905.: Proitao od Hermenta Amour de tte. Strano suptilno izradjena psiholoka studij, koja taninom upravo umara. Nije ugodno, ali interesantno tivo.13

270

Napisavi, kako je 22. rujna 1905. zavrio s pisanjem Jankova ljetovanja, moderne idile od 6. pjesama i 4160 stihova deseteraca, vrlo brzo navodi kome ga je od hrvatskih knjievnih i kulturnih uglednika poslao na itanje. Meu mogim imenima istiu se Iso Krnjavi, Petar Markovi, Armin Pavi, Antun Barac, K. S. Gjalski, Napoleon Spun Strizi, Julije Kempf i Tomo Mati. Franjo pl. Ciraki, kao to se moe zakljuiti nakon itanja Biljaaka, posjeduje privatnu veliku probranu biblioteku s detaljnim katalogom knjiga koje rado posuuje drugima, ali uz obavezan potpis primatelja i njegovu priznanicu. Knjige kupuje i naruuje iz razliitih antikvarijata u Beu i Budimpeti. 23. svibanj 1906.: Poslie objeda kupio neko 30 svezaka vrlo liepih francezskih i englezkih knjiga u antikvara Teufen (Bernarda Schwarz) vis a vis od naeg hotela. Knjige sve vezane i dobro sauvane. Ciena vrlo povoljna, jer prosjeno nedolazi svezak vie od 1. Krune.14 Vrlo rado ita knjige engleskih, francuskih, latinskih i njemakih autora. Vie knjiga je proitao od W. Shakespearea, C. Dickensa, G. Sand, F. Schillera i drugih. Posebice mu je itateljski drag Emil Zola ije je romane itao pet i vie puta. Najee ita knjige domaih i stranih putopisaca kao i lanke iz bekih novina i Revue des Deux Mondes. Od autora, koji piu na hrvatskom jeziku, zanimaju ga pjesme A. Harambaia i A. Tresia Paviia, ivotopis Dimitrija Demetra od Vladimira Maurania, a radi komparativne usporedbe sa svojim libretom za operu ita dramu Otmica Ise Velikanovia. Sklon je Relkovievom Satiru i matiinim knjigama kao to su, npr. Dukatove Crtice iz engleske knjievnosti. Biljei reenice oduevljenja lakoom stiha J. J. Zmaja, jezikom Vuka Stefanovia Karadia i izrazima iz Njegoeva Gorskog vijenca. Nesklon A. G. Matou 20. kolovoza 1907. pie sljedee: Proitao Vidici i putovi od Matoa. Tu je knjigu gd. Vanda poniela, da ju prolistam. Puno znanja i mate, ali obradnja nezriela, bombastiki, nejasna, neprozirna. tivo koje umara, ali nenasladjuje. Sve prednosti i sve mahne moderne kole.15 Ljut je na koncepciju mladih, koja se nasluuje iz prvoga broja Savremenika, i blag prema poekom pokladnom listu iak iz 1906. za koji kae da nije tako bedast i neslan kao lanski. esto su lanci objavljeni u asopisu Matice hrvatske Kolo povod mukim poslijepodnevnim diskusijama u vrtu Cirakijevih. Tako je ogled Stjepana Radia o idovstvu kao negativnom faktoru kulture iz 1906. inicirao brojne rasprave, a najotriji se meu njima pokazao Cirakijev obiteljski 271

lijenik Pollak koji je rekao da e vjerojatno svi idovi izstupiti iz lanstva Matiinoga nakon toga teksta. U dnevniku su, meutim, najdetaljnije opisani gotovo obredni jelovnici veih rukova, onih nedjeljnih ili blagdanskih, tako da i o njima moemo govoriti kao o graanskim trpezarijskim sveanostima. I sam Ciraki o kulinarstvu govori kao o plemenitoj umjetnosti, gotovo uvijek je ljut na kuharice koje ne znaju pripremati jelo. Jedan se nedjeljni ruak, npr. sastojao od keige s majonezom, unke i suhoga vrata, srnetine i zeca sa malo krapfni, kae od brusnice, pudinga, purana sa salatom, sladoleda i raznih kolaa, kletzentbrota - kruha sa suenim voem, 4 vrste sira, graevine i desetogodinjeg ilera. Fina je kuhinja bila povlasticom graanske aristokracije, a blagovanje je, kao to se primjeuje u dnevniku, bilo drutveni in koji demonstrira bogatstvo, mo, ugled i ukus16. IV. Ciraki se, dakle, gustim opisima usredotoio na detalje znaenjskih preinaka svih modaliteta prolosti kako bi ocrtao kulturalni, koji smo dijelom ovim radom nastojali prikazati, zatim jezini i socijalni kontekst Poege u razdoblju Austrougarske monarhije. Kroz njegov dnevnik mogue je rekonstruirati drutveni svjetonazor, profil obiaja i drutvenu psihologiju, ideoloke stavove i njegove osobne umjetnike tenje. Cirakijeve dnevnike biljeke stoga su izvrsan uvid u antropologijske zalihe jednoga prostora, kao i u tradiciju europskoga identiteta u privatnom vremenu hrvatskog graanstva na prijelazu 19. u 20. stoljee. itanje Biljeaka i Zapisaka ovoga izuzetnog Poeanina potvruje injenicu da i gradovi, koji nisu velika sredita, mogu imati europski duh, a njegovi stanovnici isti takav senzibilitet. Jer upravo se Ciraki nakon izazova zagrebakih studentskih druenja i komunikacija sa svojim literarnim suvremenicima odluio vratiti u vallis aureu kako bi nainom ivota i oblicima osobne duhovne nadgradnje potisnuo palanaki mentalitet zamijenivi ga otvorenim i razliitim tipom miljenja.

272

BILJEKE
1 Franjo pl. Ciraki, Biljeke / Zapisci, priredila Helena Sabli Tomi, DHK Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Poega, 2004. 2 Stephen Greenblatt, Renaissance self-fashioning, From More to Shakespeare, The University of Chicago Press, Chicago&London, 1980. 3 Mirjana Gross, Mikrohistorija, dopuna ili suprotnost makrohistorije, Otivm, 1-2, Zagreb, 1994, str. 18-36. 4 Clifford Geertz, Tumaenje kultura (I), Beograd, 1998. 5 Usp. Ivana uul, magistarski rad: Jeieva i Frangeova povijest hrvatske knjievnosti u obzoru novog historicizma, Zagreb, 2002. 6 Usp. Velimir Cindri, Srednjoeuropska kavana kao stil ivljenja, Hrvatska revija, III, 4, 2003. 7 Neke kartake igre igrale su se na sljedei nain: Makao igra karata nazvana prema gradu Macao na jugu Kine. Svaka karta poevi od asa koji vrijedi jedan poen nosi toliko poena koliko je na njoj oznaeno. Bankir koji vodi igru, dijeli svakom igrau po jednu kartu, a svaki igra ima pravo da zatrai jo jednu. Za dobitak je potrebno 9 poena; Tarok igra karatama talijanskoga podrijetla. Postoje posebne karte, a igra se izmeu tri igraa sa 78, 54 ili 38 karata. Rairena je u Italiji, Austriji i junoj Njemakoj. (Opa enciklopedija, 1979.) 8 Ibid. pod. 1., Ciraki, str. 178. 9 Druba Braa Hrvatskog Zmaja tradicijsko je hrvatsko svjetovno bratstvo i kulturna udruga osnovana u Zagrebu 16. studenoga 1905. pod nazivom Druba brae zmaja ognjenoga na zasadama Zmajske pradrube Reda zmajskih vitezova hrvatsko-ugarskog kralja igmunda I. Luksemburkoga utemeljene 12. prosinca 1408.godine. 10 Ibid. pod. 1, Ciraki, str. 153 -154. 11 Ibid. pod. 1, Ciraki, str. 15. 12 Ibid. pod. 1., Ciraki, str. 74. 13 Ibid. pod. 1, Ciraki, str. 104. 14 Ibid. pod. 1, Ciraki, str. 144. 15 Ibid. pod. 1., Ciraki, str. 214. 16 Usp. Herbert Heckamnn, Radost blagovanja, Gordogan, XII, 34-35, 1991. str 151-158.

273