CZESLAW MILOSZ (1911.- 2004.

)
(prevod: Marina Trumi)
SARAJEVO

Neka ovo i ne bude pjesma,ali barem govorim

ono to osjeam.
Sada bi bila potrebna revolucija, ali hladni su oni koji neko
bijahu vreli.
Kad ubijana i silovana zemlja zove u pomo Europu, u koju je
povjerovala, oni zijevaju. Kad njihovi dravnici biraju podlost,
ne uje se glas da to nazove pravim imenom. Lana je bila
pobuna mladosti to se zanosila obnovom Zemlje, i to
pokoljenje samo sebi sad izrie presudu. Primajui
ravnoduno vapaj onih to ginu jer to su mrani barbari
to se meusobno ubijaju.
I ivot sitih vie vrijedi od ivota gladnih. Sada je vidljivo da je
njihova Europa od poetka bila opsjena, jer njena su vjera i
temelj nitavilo. Nitavilo, kao to ponavljahu proroci, raa
samo nitavilo i opet oni e biti kao stoka koju vode na klanje.
Kad bi samo zadrhtali i u posljednjem trenu shvatili da e od
tada rije Sarajevo znaiti istrebljenje njihovih sinova i
obeaenje njihovih keri. Pripremaju to uvjeravajui sebe:
Mi smo barem zatieni, dok ono to e se sruiti dozrijeva u
njima samima.
Berkeley, august 1993.
DRUGI PROSTOR

Kako su prostrane nebeske odaje!

Do njih se stie stubama iz zraka. Iznad
oblaka rajski vise vrtovi.
Dua se otkida od tijela i leti, Zna
da postoji visina I postoji niskost.
Jesmo li uistinu izgubili vjeru u drugi prostor?
I nestali jesu li, propali, i Nebo i Pakao?
Bez livada izvanzemaljskih kako nai
Izbavljenje? Kako pronai mjesto za savez
prokletih?
Plaimo, alujmo nakon velikog gubitka.
Iarajmo garom lica, raspletimo kose.
Preklinjimo da nam se
vrati Drugi prostor.

AKO NEMA

Ako nema Boga, onda nije

ovjeku sve doputeno. uvar je
on brata svojega i nije mu
doputeno brata svoga raalostiti
priajui kako Boga nema.
TEOLOKI TRAKTAT (odlomci)
2. PJESNIK KOJEGA SU
KRSTILI Pjesnik, kojega su
krstili u seoskoj crkvi
katolike upe, naletio je na
potekoe to su ih
uzrokovali njegovi suvjernici.
Zalud se trudio odgonetnuti ta se dogaa u njihovim
glavama Sumnjao je na prastari oiljak ponienja i
zamjenske plemenske mitove.
Dakako, svako od njih, djece, nosilo je vlastitu sudbinu.
Suprotstavljanje ja-oni bilo je nemoralno, Budui
da sebe smatra boljim od njih. Lake je bilo sa
drugima ponavljati molitvu na engleskom u crkvi
Svete Magdalene u Berkeleyju.
Jedno je, naavi se na zaobilaznici koje jedna
traka vodi u San Francisco a druga u
Sacramento,
Pomisio da jednom mora napisati
teoloki traktat, kako bi iskupio
svoj grijeh samoljubive oholosti.
3. NISAM
Nisam i ne elim biti posjednikom istine.
Sasvim mi je dovoljno lutanje po rubovima hereze.
Kako bih izbjegao ono to zovu spokojstvom vjere, a to je
tek puko samozadovoljstvo.
Moji su poljski suvjernici voljeli rijei crkvenoga obreda, ali nisu
voljeli teologiju.
Moda sam bio poput redovnika u umskom samostanu, koji je
promatrajui kroz prozor razlivenu rijeku pisao svoj traktat na
latinskome, jeziku nerazumljivu seljacima u ovijim kousima.
I kako je komino kraj naherenih varokih plotova, gdje
kokoi eprkaju nasred pranjave ulice, raspravljati o

Baudelaireovoj estetici!
Naviknut da za pomo obraam se Majci Boijoj, s
mukom sam je samo prepoznavao U Boanstvu
podignutom na zlato oltara.
EMIGRIRATI

U snovima vraaju mi se godine stranstvovanja.

I samo tada znam koliko sam patio.
Na minuli ivot je zakriven, Ili zazidan
onako kako to ine pele, Lijepei voskom
oteena mjesta.
Tko bi mogao ivjeti uvajui sjeanje
Na sva ponienja nae uznosite ambicije, I
blagonaklone poglede na jadnika Koji misli da,
kao kod kue, neto vrijedi.
Kad bih za mlade sastavljao svjedoenje, Ni
rijeju spomenuo ne bih uspjeh. Koji se sigurno
dogodi, ali je gorak.