PODRIJETLO

RELIGIJSKIH
OBREDA I
OBIAJA

Biblioteka antropologije i etnologije

Ureuju

Nakladnici
Za nakladnike

Jasna apo mega, Valentina Gulin Zrni

Sanja Kalapo

Sion i Naklada Jesenski i Turk

Radmila Glavurti
Mio Nejami

Prijevod

Dinko Telean

Lektura

Ljiljana Cikota

Korektura
Obrada ilustracija

Monika Mili
Branko Sklepi

Grafiki urednik

Mario Ostoji

Naslovnica

Boesauvaj

Tisak

UDK

Zrinski d. d., akovec

316:572

FRAZER, James George

Zlatna grana : podrijetlo religijskih obreda i obiaja /
James G. Frazer; < prijevod Dinko Telean > Zagreb :
Naklada Jesenski i Turk, 2002.
Biblioteka antropologije i etnologije
Prijevod djela: The golden bough : a study in comparative
religion.
I. Antropoloka istraivanja-Primitivna drutva
II. Magija-Primitivna drutva
III. Religije-Primitivna drutva
ISBN 953-222-679-8

James G. Frazer

ZLATNA
T.RANA
Podrijetlo religijskih obreda i obiaja

Preveo Dinko Telean

Sion
Naklada Jesenski i Turk
Zagreb, 2002.

Knjiga je izvorno objavljena 1890. u dva sveska pod naslovom

The Golclen Bough, A Study In Comparative Religion.
Ovaj prijevod sainjen je prema reizdanju The Golden Bough,
Gramercy Books, 1981.
Hrvatsko izdanje Sion i Naklada Jesenski i Turk

Sadraj

SVEZAK PRVI

prvo poglavlje | U M S K I KRAIJ

1. Aricijski gaj

2. Primitivni ovjek i natprirodno

15

3.

Utjelovljeni bogovi

33

4.

Oboavanje drvea

53

5. Oboavanje drvea u starini

83

drugo poglavlje | POGIBLI D U E

1. Kraljevski i sveeniki tabui

91

2. Narav due

99

3. Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

121

tree poglavlje | UBIJANJE BOGA

1. Ubijanje boanskoga kralja

16 7

2. Ubijanje duha drvea

187

3.

I z n o e n j e Smrti

197

4.

Adonis

215

5.

Atis

227

6. Oziris

23 3

7. Dioniz

249

8. Demetra i Perzefona

257

9.

281

Litijers

SVEZAK DRUGI

tree poglavlje (nastavak) | UBUANJE BOGA

10. Duh ita kao ivotinja

315

11. Jedenje boga

3 61

12. Ubijanje boanske ivotinje

3 77

13. Prenoenje zla

417

14. Istjerivanje zala

-425

15. rtveni jarci

443

16. Ubijanje boga u Meksiku

469

etvrto poglavlje | ZLATNA GRANA

1. Izmeu neba i zemlje

473

2. Baldr

491

3. Vanjska dua u narodnim pripovijestima

527

4. Vanjska dua u narodnim obiajima

547

5. Zakljuak

569

Biljeka Prinoenje prvih plodova

579

Pogovor (Dinko Telean)

591

Kazalo

593

Svezak

PRVI

Mome prijatelju
Williamu Robertsonu Smithu
u znak zahvalnosti i potovanja

PRVO poglavlje

UMSKI KRALJ

Mirno jezero to spava

Podno stabala Aricije Drvea tog u ijoj sjeni
Strani sveenik vlada,
Onaj to ubojicu ubi,
I sam e ubijen biti.
Macaulay

1. Aricijski gaj
Tko ne poznaje Turnerovu sliku Zlatna grana? Proet zlatnim sjajem
mate kojom je boanski Turnerov duh preobraavao i najdivniji krajolik, taj je prizor snolika vizija malenoga umskog jezera Nemi, "Dijanina zrcala", kako ga nazivahu u davnini. Onaj tko je jednom vidio
spokojnu povrinu te vode u zelenom krilu brda Albana, ne moe je
nikad zaboraviti. Dva tipina italska sela to poivaju na njenim obalama, kao i palaa iji se terasasti vrtovi strmo sputaju prema jezeru,
jedva naruavaju spokoj, ak i samotnost prizora. Sama bi Dijana jo
mogla etati tom usamljenom obalom i loviti divlja tih lugova.
U starini bijae taj umski krajolik prizoritem neobine i ponavljane
tragedije. Na sjevernoj obali jezera, tono ispod strmoglavih litica na
kojima se smjestilo dananje selo Nemi, nalazio se sveti gaj i svetite
Diane Nemorensis, ili Dijane umske.1 Jezero i gaj katkad su se nazivali
jezerom i gajem Aricije.2 No grad Aricia (dananja La Riccia) bio je
smjeten nekih pet kilometara dalje, u podnoju brda Albano, odvojen
strmom padinom od jezera koje lei u malenoj udubini nalik krateru na
9

umski kralj

obronku brda. U tom svetom gaju raslo je stanovito stablo te se u svako

doba dana, vjerojatno i do duboko u no, mogla vidjeti udnovata prilika kako oko njega tumara. U ruci bi drala isukani ma i neprestance se
oprezno osvrtala oko sebe, kao da bi je svakog trena mogao zaskoiti
neprijatelj.3 Bio je to sveenik i ubojica; a ovjek kojega je oekivao trebao ga je prije ili kasnije ubiti i od njega preuzeti sveenitvo. Takvo
bijae pravilo svetita. Pretendent na sveenitvo mogao se domognuti te
slube jedino umorstvom reca, a nakon to bi ga ubio ostajao je na
poloaju dok ga samog ne bi umorio snaniji ili spretniji.
Taj neobian zakon jedinstven je u klasinoj starini i ne moe se iz
nje protumaiti. Da bismo mu pronali objanjenje, moramo se osvrnuti dalje u prolost. Zacijelo e se svatko sloiti da takav obiaj priziva barbarsko doba i da, preivjevi do carske epohe, upadljivo odskae od uglaena rimskog drutva tog vremena, poput prastare stijene
to se uzdie iz svjee pokoena travnjaka. Upravo nam surovost i
barbarizam tog obiaja pruaju nadu u njegovo tumaenje. Jer, nedavna su istraivanja rane povijesti ovjeanstva, uz brojne povrinske
razlike, otkrila sutinsku slinost u nainima na koje ljudski um razvija svoju prvu, jo sirovu filozofiju ivota. Sukladno tome, uspijemo li
pokazati da je jedan barbarski obiaj, kao to je onaj sveenitva u
Nemiju, postojao i drugdje; da moemo razotkriti pobude koje su
dovele do njegova osnivanja; da su te pobude bile prisutne u irim
razmjerima, moda i univerzalne u ljudskom drutvu, stvarajui u
razliitim okolnostima specifino razliite no u temelju srodne ustanove; uspijemo li pokazati, napokon, da su upravo te pobude, kao i
neke institucije to su iz njih proizale, zapravo bile na djelu u klasinoj starini - tada moemo opravdano zakljuiti da su u neko starije
doba jednaki motivi doveli do osnivanja sveenitva u Nemiju. Takav
se zakljuak, u nedostatku izravnih pokazatelja glede zbiljskog nastanka tog sveenitva, nee nikada moi temeljiti na vrstim dokazima.
No bit e on manje ili vie vjerojatan u mjeri u kojoj ispunjava gore
naznaene uvjete. Namjera je ove knjige da u skladu s tim uvjetima
prui razmjerno uvjerljivo tumaenje podrijetla sveenitva u Nemiju.
Poet u s izlaganjem nekoliko podataka i legendi to su do nas
stigle u vezi s tim predmetom. Prema jednoj pripovijesti, kult Dijane
u Nemiju utemeljio je Orest, koji je, ubivi kralja Tauride Toanta,
pobjegao sa sestrom u Italiju, nosei sa sobom kip tauridske Dijane.
Krvavi obred to ga legenda povezuje s tom boginjom poznat je
itateljima klasinih djela; kae se da je svaki stranac koji je pristao
na tu obalu rtvovan na njezinom oltaru. Kada je prenesen u Italiju,
10

Aricijski gaj

meutim, obred je poprimio blai oblik. Unutar svetita u Nemiju

raslo je odreeno stablo s kojega se nije smjela odlomiti niti granica.
Samo je odbjeglom robu bilo doputeno da, ako je mogao, odlomi
jednu granu. U sluaju da je u tome uspio, omogueno mu je da se
bori nasamo sa sveenikom, i ako bi ga ubio zavladao bi namjesto
njega s naslovom "umskoga kralja" {rex nemorensis). Predaja tvrdi da
je taj sudbonosni komad drveta bila zlatna grana koju je Eneja, na
Sibilin nalog, otkinuo prije no to e poduzeti pogibeljno putovanje
u svijet mrtvih. Bijeg roba predstavljao je, kae se, Orestov bijeg; njegova borba sa recem prizivala je ljudske rtve neko prinoene tauridskoj Dijani. Pravilo nasljeivanja s pomou maa zabiljeeno je sve
do carskog razdoblja; tako je Kaligula, medu inim svojim hirovima,
jednom ustvrdio kako je nemijski sveenik ve predugo na poloaju,
te je odabrao jo silnijega snagatora da ovoga smakne.4
U tovanju nemijske Dijane jo se mogu razabrati dvije glavne
znaajke. Prva - prema ostacima zavjetnih rtvi naenih u dananje
vrijeme na tom mjestu, ini se da su je naroito tovale ene koje su
eljele djecu ili lagan poroaj. 5 Druga - izgleda da je u obredima posveenim Dijani vanu ulogu imala vatra. Za njezine godinje sveanosti, odravane u najtoplije doba godine, Dijanin bi gaj bio osvijetljen mnotvom baklji, iji se rumeni sjaj odraavao u jezerskoj
vodi; a na taj su dan irom Italije odravani sveti obredi na svim
ognjitima.6 Usto, ene ije bi molitve boginja usliala, dolazile su u
gaj s upaljenim bakljama, ispunjavajui tako svoj zavjet.7 Napokon,
naslov Veste to ga je nosila aricijska Dijana 8 gotovo sigurno ukazuje
na neprestano odravanje svete vatre u njezinu svetitu.
Na godinjoj sveanosti sva mlade prolazila je kroz obred
oienja u njezinu ast, psi bijahu okrunjivani, a gozba se sastojala
od mladog jareta, vina i kolaa, koji su se posluivali vrui na pladnjevima od lia.9
Meutim, Dijana u svome gaju u Nemiju nije vladala sama. Dva
su manja boanstva dijelila njezino umsko svetite. Jedno od njih
bila je Egerija, nimfa bistre vode koja je, izvirui iz bazaltnih stijena,
ljupkim slapovima neko padala u jezero na mjestu zvanom Le
Mole. 10 Prema jednoj pripovijesti, gaj je Dijani prvotno posvetio
Manius, potomak istaknute drevne loze. Odatle izreka: "Mnogo je
Manija u Ariciji." Drugi su tu izreku tumaili posve razliito, tvrdei
da ona govori o brojnim nakazama i bogaljima koji su tamo prebivali
te su s time u vezu dovodili rije mania, koja je oznaavala strailo ili
bauka to je plaio djecu. 11
11

umski kralj

Drugo od tih boanstava niega reda bijae Virbije. Legenda kae

da je Virbije bio mladi grki junak Hipolit, kojega su usmrtili njegovi
konji na obali Saronskog zaljeva. Njega je vidar Eskulapije, da bi
udovoljio Dijani, vratio u ivot pomou svojih ljekovitih biljki. No
Jupiter je, ozlojeen to se jedan smrtnik vraa kroz dveri smrti,
bacio drskog vidara u Had, dok je Dijana, s ljubavi to ju je gajila
spram Hipolita, povela ovoga u Italiju i sakrila ga od gnjevnog boga
u lugovima Nemija, gdje je zavladao kao umski kralj pod imenom
Virbije. Konji nisu smjeli zai u gaj i svetite, budui da su iste ivotinje ubile Hipolita.12 Neki drahu da je Virbije bio Sunce; bilo je
zabranjeno dotaknuti njegov kip. 13 O njegovu tovanju skrbio je
posebni sveenik, flamen Virbialis.14
To su, dakle, injenice i gledita to nam ih je u naslijede namrla
starina glede sveenitva u Nemiju. Iz tako oskudnih i turih podataka nemogue je izvesti rjeenje problema. Preostaje vidjeti moe li
nas jedno ire istraivanje privesti kljuu koji traimo. Dva su pitanja
na koja valja odgovoriti: prvo, zato je sveenik morao ubiti svog
prethodnika? I drugo, zato je prije toga trebao odlomiti zlatnu
granu? Ostatak ove knjige bit e posveen odgovoru na ta pitanja.

Biljeke
1

12

Nalazite je 1885. godine dao iskopati Sir John Savile Lumley, engleski
veleposlanik u Rimu. Openiti prikaz nalazita i iskapanja v. u
Athenaeumu od 10. listopada 1885. Glede pojedinosti otkria v.
Bulletino dell' Instituta di Corrispondenza Archeologica, 1885, str. 149 i
d., 225 i d.
Ovidije, Fasti, vi. 756; Priscianov navod Katona, v. Peterove Historic.
Roman. Fragmenta, str. 52 (lat. izd.); Stacije, Sylv. iii. I, 56.
^icpr)pr|<5 ouv scttiv de(, JtepioKOTiov xaq e7ii0sai<;, Xoi|j.oq
ancpvsaGcu, kae u svom opisu Strabon (v. 3, 12), koji ga je moda i
vidio "kako onuda sam tumara."
Virgilije, Aen. vi. 136 i d.; Servije, ad /.; Strabon, v. 3, 12, Pausanija, ii.
27; Solin, ii. 11; Svetonije, Caligula, 35. Glede naslova "umskoga kralja" v. Svetonije, nav. mj.; usp. i Stacije, Sylv. iii. I, 55 i d. "]amque dies aderat, profugis cum regibus aptum
Fumat Aricinum Triviae nemus;"
Ovidije, Fasti, iii. 271, "Regna tenent fortesque manu, pedibusque
fugaces;" id. Ars am. i. 259 i d. -

7
8
9
10

11

12

13
14

"Ecce suburbanae templum nemorale Dianae,

Partaque per gladios regna nocente manu."
Bulletino dell' Instituto, 1885, str. 153 i d.; Athenaeum, 10. listopada
1885; Preller, Romische Mjtbologie,3 i. 317. Neke od tih zavjetnih rtvi
predstavljaju ene s djecom u naruju; jedna prikazuje poroaj, itd.
Stacije, Sylv. iii. I, 52 i d. Prema Marcijalu, xii. 67, utvreno je da je
aricijska sveanost padala na 13. kolovoza. Taj se, zakljuak, meutim,
ne nadaje konanim. Stacije to ovako izraava:
Tempus erat, caeli cum ardentissimus axis
Incumbit tenis, ictuisque Hyperione multo
Acer anhelantes incendit Sirius agros.
Ovidije, Fasti, iii. 269; Propercije, iii. 24 (30), 9 i d. izd. Paley.
Inscript. Lat. izd. Orelli, br. 1455.
Stacije, nav. mj.; Gracije Falisk, v. 483 i d.
Athenaeum, 10. listopada 1885. Prije nekoliko godina tok vode je
skrenut da bi natapao Albano. U vezi s Egerijom, usp. Strabon, v. 3,
12; Ovidije, Fasti, iii. 273 i d.; id. Met. xv. 487 i d.
Festus, str. 145, ur. Miiller; Schol. uz Perzija, vi. 56 ap. Jahn uz
Makrobija, i. 7, 35.
Virgilije, Aen. vii. 761 i d.; Servije, ad /.; Ovidije, Fasti, iii. 265 i d.; id.
Met. xv. 497 i d.; Pausanija, ii. 27.
Servije uz Virgilija, Aen. vii. 776.
Inscript. Lat. izd. Orelli, Nos. 2212, 4022. Natpis br. 1457 (Orelli) dri
se lanim.

13

 2. Primitivni ovjek i natprirodno

Usredotoit emo se najprije na sveenikov naslov. Zato ga se nazivalo "umskim kraljem"? Zato se govorilo upravo o njegovu kraljevstvuP1
Spoj kraljevske titule i sveenikih dunosti bio je uobiajen u
drevnoj Italiji i Grkoj. U Rimu i drugim italskim gradovima postojao je sveenik zvan "rtvenim kraljem" ili "kraljem svetih obreda"
(rex sacrificulus ili rex sacrorum), a njegova je ena nosila naslov
"kraljice svetili obreda".2 U republikanskoj Ateni drugoga suca
drave nazivalo se kraljem a njegovu suprugu kraljicom; njihova
funkcija bijae vjerska.3 Mnoge druge grke demokracije imale su
kraljeve, ije su dunosti, koliko je poznato, bile sveenike.4 Poto
su iz Rima istjerani monarsi, tradicija je nalagala da se imenuje
rtveni kralj kako bi prinosio rtve koje su do tada oni prinosili.5 ini
se da je slino gledite prevladalo u vezi s podrijetlom ustanove
sveenikih kraljeva u Grkoj.6 Samo po sebi to gledite nije bez
temelja, a podupire ga primjer Sparte, jedine isto grke drave koja
je zadrala kraljevski oblik vladavine u povijesnim vremenima. U
Sparti su, naime, sve dravne rtve prinosili kraljevi kao boji potomci.7 Taj spoj sveenike funkcije i kraljevske ovlasti svakome je poznat. Mala je Azija, primjerice, bila sjeditem vie velikih vjerskih prijestolnica nastanjenih tisuama "svetih robova", a njima su upravljali
veliki sveenici koji su u isti mah drali svjetovnu i duhovnu vlast,
poput papa u srednjovjekovnom Rimu. Takvi gradovi pod sveenikom upravom bijahu Zela i Pesinunt.8 ini se da su i teutonski
kraljevi u drevnim poganskim vremenima bili na istom poloaju te
raspolagali ovlastima visokih sveenika.9 Kineski su carevi prinosili
15

umski kralj

javne rtve prema pomno razraenim propisima iz obrednih knjiga. 10

Suvino je, meutim, gomilati primjere onoga to je u ranoj povijesti
kraljevstava bilo prije pravilom nego iznimkom.
No, ustvrdivi da su drevni kraljevi obino bili i sveenici, jo ni
izdaleka nismo iscrpili religijski vid njihove slube. U tim vremenima
boanskost to je okruivala kralja nije bila prazan pojam ve izraz
ozbiljna vjerovanja. Kraljevi su u mnogim sluajevima bili tovani ne
samo kao sveenici, to jest posredovatelji izmeu ovjeka i boga, nego
kao sami bogovi, kadri da svojim podanicima i vjernicima udijele
blagoslove za koje se obino dri da su izvan ovjekova dosega i koji
se, ako uope, trae molitvom i rtvom prinijetom nadljudskim i nevidljivim biima. Tako se od kraljeva esto oekuje da u pravo vrijeme
donesu kiu odnosno sunce, dobar urod i slino. Koliko god nam se
takva oekivanja nadavala neobinima, bijahu ona itekako prisutna u
drevnom svjetonazoru. Divljak jedva da poima razlikovanje uobiajeno u naprednijih naroda, ono izmeu prirodnoga i natprirodnoga.
Za njega svijetom veinom upravljaju natprirodni initelji, to jest osobna bia koja djeluju nagnana poticajima i pobudama slinim njegovima, podlona kao i on pozivima na njihovo milosre, na njihove
bojazni i nade. U tako pojmljenom svijetu on ne vidi granicu vlastitoj
moi da u svoju korist utjee na tijek prirode. Molitve, obeanja ili prijetnje mogu mu od bogova osigurati povoljno vrijeme i obilan urod; a
slui li se, kao to katkada vjeruje, da se neki bog utjelovi u njegovoj
vlastitoj osobi, tada mu nije potrebno obraati se vioj moi; on, divljak, u sebi posjeduje nadnaravne moi koje su mu potrebne za boljitak njega i njegovih blinjih.
To je jedan od naina na koje se dospijeva do ideje ovjeka-boga.
No, postoji i drugi. Usporedo s pogledom na svijet proet duhovnim
silama, primitivni ovjek posjeduje predodbu u kojoj moemo razabrati zametke suvremenog pojma prirodnog zakona, odnosno
shvaanja prirode kao niza dogaaja koji se zbivaju u nepromjenjivom slijedu, bez uplitanja osobnog initelja. Zametak o kojemu
govorim prisutan je u toj simpatikoj magiji, kako je moemo nazvati,
a koja ima znaajnu ulogu u veini sustava praznovjerja. Jedno_od
nagla-gimpatike magije sastoji se u tome da se bilojojiuinak moe
proizvesti njegovim oponaanjem. Navedimo nekoliko primjera. eli
Tise ubiti neka osoba, naini se njezin lik i tada ga se uniti; a vjeruje
se da uslijed stanovita fizikog srodstva izmeu osobe i njezina lika
ovjek osjea povrede nanesene liku kao da je posrijedi njegovo vlastito tijelo te da, kada se taj lik uniti, mora istodobno i on nastradati. U
16

Maroku se ponekad moe vidjeti golub ili kakva druga ptica s crvenim
zamotuljkom oko noge. U zamotuljku se nalazi urokljivi predmet, i
vjeruje se da njegovo stalno gibanje uslijed ptijeg leta uzrokuje
nespokoj u duhu onoga kome je urok namijenjen.11 Kada u Niasu
vepar upadne u za nj spremljenu zamku, iznese ga se iz nje i leda mu
se protrljaju s devet otpalih listova, u vjeri da e na taj nain jo devet
veprova upasti u zamku, kao to je devet listova otpalo sa stabla.12
Kada kambodanski lovac postavi mree i ne uhvati nita, svue se
dogola, malo se udalji, zatim se doeta do mree i, kao da je ne vidi,
dade se u nju uhvatiti te povie: 'Ajoj! Uhvaen sam." Poslije toga u
mreu e jamano upasti divlja.13 Sija lana u Tiihringenu nosit e
sjeme u dugakoj torbi to mu see od ramena do koljena i hodati
dugim koracima, tako da mu se torba njie na leima. Vjeruje se kako
e se na isti nain urod lana njihati na vjetru. 14 Sijui riu, ene u
unutranjosti Sumatre putaju da im kosa pada niz leda, kako bi ria
obilno rasla i imala dugake stabljike.15
Nadalje, dri se da magika simpatija postoji izmeu ovjeka i
bilo kojega odrezanog djelia njegova tijela, kao to su kosa ih nokti;
te tkogod tako doe u posjed kose ili noktiju moe s bilo koje udaljenosti djelovati prema svojoj volji na osobu s koje su odrezani. To je
praznovjerje rasprostranjeno irom svijeta. Takva povezanost, osim
"toga, postoji i izmeu prijatelja i rodbine, osobito u kriznim vremernma. Tako, recimo, nalazimo pomno razraen sklop pravila to
odreuju ponaanje osoba koje ostaju kod kue dok je skupina njihovih prijatelja u lovu, ribolovu ili na ratnoj stazi. Smatra se da bi
krenje tih pravila od strane onih koji su ostali u domu donijelo
nevolje odsutnima, i to u srazmjeru s naravi prekraja. Kada tako
Dajak na Borneu ode u lov na glave, njegova ena ili, ako je. neoenjen, sestra, mora danju i nou nositi ma kako bi on stalno mogao
biti usredotoen na svoje oruje; takoer, ona ne smije spavati danju
niti lijegati prije dva ujutro da njezina mua ili brata ne bi neprijatelj
iznenadio na spavanju. 16 Kreui u potjeru za slonovima, lovac u
Laosu upozorava enu da za njegova izbivanja ne ree kosu niti si
mae tijelo uljem, jer odree li si kosu slon e rastrgati zamke, a ako
si naulji tijelo on e skliznuti kroz njih. 17
U svim ovim sluajevima (a slini bi se primjeri mogli gomilati
unedogled) neki in se izvrava ili izbjegava zato j>to se vjeruje da
njegovo izvraVanje povlai za sobom dobre ili loe posljedice,
istovrsne samom to_m mu. Katkada magika simpatija ne djeluje
toliko putem ina koliko uslijed pretpostavljene slinosti svojstava.
17

Tako neki stanovnici Bocvane sa sobom kao talisman nose tvora, jer
e ih, vele, zbog njegova snanog nagona za ivotom biti teko ubiti. 18 Drugi nose nekog kukca, okljatrenog ali ivog, u sline svrhe.19
Beuanski, pak, ratnici nose govedu dlaku u kosi i ablju kou na
ogrtau, jer je aba klizava a govedo ija je dlaka uzeta nema rogova
te ga je stoga teko uhvatiti, pa ratnik opskrbljen tim talismanima
vjeruje da e biti neuhvatljiv poput goveda ili abe. 20
Vidimo, dakle, kako se u simpatikoj magiji smatra da e iza
jednog dogaaja nuno i neizostavno uslijediti drugi, bez upliva bilo
kakva duhovnog ili osobnog initelja. Rije je, u stvari, o suvremenom shvaanju fizike uzronosti; to se shvaanje, dakako, pogreno
primjenjuje, ali je ipak prisutno. Nalazimo tako jo jedan nain na
koji primitivan ovjek nastoji podvrgnuti prirodu svojim zahtjevima.
Vjerojatno nema niti jednog divljaka koji ne zamilja da raspolae
moima utjecanja na tijek prirode pomou simpatike magije; ovjek-bog, prema tom gleditu, nije nita drugo do pojedinac za kojega se vjeruje da posjeduje tu mo u neobino visokoj mjeri. Ldok.
, ovjekbog prvospomenutog, nadahnutog tipa zahvaljuje svoju bogolikost boanstvu koje se nastanilo u njegovu tijelu, potonji tip ovjeka-boga crpi natprirodnu snagu iz stanovita fizikog srodstva s prigodom. On nije puki primalac boanskog duha. Cijelo njegovo bie,
^tijelo i dua, tako je istanano ugoeno prema harmoniji svijeta da
dodir njegove ruke ili okret glave mogu izazvati titraj koji e odjeknuti u svekolikom ustroju stvari; i obratno, njegov je boanski organizam silno osjetljiv na promjene u okolini koje su tako neznatne te
ih obian smrtnik uope ne bi primijetio. No, granica izmeu tih
dvaju tipova ovjeka-boga, koliko god je mi jasno povukli u teoriji,
rijetko se precizno otkriva u praksi, i u onome to slijedi neu na njoj
ustrajati.
itateljima koji su ve odavna upueni u pojam prirodnog zakona, vjerovanje primitivna ovjeka da moe upravljati elementima
zacijelo je toliko strano da bi ga bilo dobro potkrijepiti primjerima.
Vidjevi kako u ranoj povijesti drutva ljudi koji sebi nipoto ne
uobraavaju da su bogovi ipak nerijetko vjeruju da su u posjedu nadnaravnih moi, lake emo razumjeti izniman raspon moi pripisan
pojedincima koji se zapravo dre boanskima.
Meu svim prirodnim pojavama, civilizirani ovjek moda se uti
najnemonijim s obzirom na svoju sposobnost da utjee na kiu,
sunce i vjetar. Divljak, meutim, esto smatra da su oni do nekog
stupnja pod njegovim nadzorom.
18

Primitivni ovjek i natprirodno

Zaponimo s prizivanjem kie. U nekom selu pokraj Dorpata u

Rusiji, gdje kia bijae eljno oekivana, troje bi se ljudi penjalo na
jele u drevnom svetom lugu. Jedan medu njima bubnjao bi ekiem
po loncu ili bavici i tako oponaao grmljavinu; drugi bi kresao dva
ugarka jedan o drugi rasprujui iskre i oponaajui sijevanje; doim
je trei, zvan "tvorcem kie", imao sveanj granica kojima je iz jedne
posude prskao vodu na sve strane. 21 To je primjer simpatike magije;
predmnijeva se da e se eljeni dogaaj prouzroiti njegovim oponaanjem. Kia se esto priziva na taj nain. Na Halmaheri (Gilolou),
velikom otoku zapadno od Nove Gvineje, vra stvara kiu umaui
granu odreene vrste drveta u vodu i kropei njome tlo. 22 Na
Ceramu je dovoljno posvetiti duhovima koru stanovita drveta i poloiti je u vodu. 23 U Novoj Britaniji rec zamata lie neke penjaice
na crvene i zelene pruge u bananin list, navlai zamotak vodom i zakopa ga u zemlju; potom ustima podraava rominjanje kie. 24 Kad
Indijancima iz plemena Omaha u Sjevernoj Americi ito pone venuti zbog sue, lanovi svetog Bizonova drutva napune veliku posudu
vodom i etiri puta pleu oko nje. Jedan od njih popije malo te vode
i itrcne je u zrak, stvarajui vodenu prainu nalik pari ili kisici to
sipi. Potom prevrne posudu, prolijevajui vodu po tlu, na koje se tada
bace ostali i piju vodu, blatei si lice. Naposljetku svi trcaju vodu u
zrak proizvodei vodenu paru, i time spaavaju urod. 25 U australskom plemenu Wotjobaluk prizivatelj kie bi umoio pramen svoje
kose u vodu, posisao je i itrcnuo prema zapadu, ili bi vitlao pramenom oko glave te tako stvarao kii slinu vodenu paru 2 6 Brizganjem
vode iz usta priziva se kia i u zapadnoj Africi.27
Druga mogunost je uranjanje odreenog kamena u vodu ili prskanje vodom po njemu. U nekom selu na Samoi brino se uvao kamen koji je predstavljao boga to stvara kiu; a u vrijeme sue njegovi
bi sveenici nosili kamen u povorci i uranjali ga u potok. 28 U plemenu
Ta-ta-thi u Novom Junom Walesu' prizivatelj kie odlama komad
p kristala i baca ga prema nebu; ostatak kristala zamata u emuovo perje,
namae kristal i perje zajedno u vodi te ih pomno skriva.29 Saman
plemena Keramin u Novom Junom Walesu odlazi do korita rjeice,
polijeva vodom plosnati obli kamen i pokriva ga. 30 Izvor Baranton u
umi Breciliena, poznat iz romantine pripovijesti, pohodili su seljaci
kada su htjeli da padne kia; ugrabili bi iz njega malo vode, stavili je
u neki spremnik i prolili po dasci uz izvor.31 Kada neka plemena
Drava u junoj Australiji. (Prev.)
19

Apaa ele kiu, oni uzmu vode iz jednog izvora i bace je na odreeno mjesto visoko na nekoj stijeni; oblaci se tada brzo skupe i kia
poinje padati. 32 Na Snowdonu* se nalazi samotno gorsko jezerce
zvano Dulyn ili Crno jezero; ono "poiva u zlokobnoj udolini okruenoj visokim i opasnim stijenama." Red stepenastog kamenja zavrava u jezeru, i ako tko zakorai na kamenje te s tog mjesta zapljusne
vodom najdalji kamen, "gotovo je nemogue da kia ne padne prije
noi, ak i po vruem vremenu." 33
Vjerojatno se u navedenim sluajevima kamen, kao na Samoi,
smatra u neku ruku boanskim. To se dade naslutiti iz obiaja zabiljeenog u Barantonu - uranjanja kria u istoimeni izvor ne bi li se
tako zazvala kia; oito je posrijedi zamjena za stariju navadu bacanja vode na kamen. 34 Da bi se izazvala kia u Mingreliji, sveti kip uranja se u vodu svakog dana dok ne pone kiiti.35 U Navari se lik Svetog Petra nosio do rijeke, gdje su mu se jedni molili da donese kiu
dok bi drugi pozivali da ga se zagnjuri u vodu. 36 To je uranjanje sluilo kao prijetnja, no izvorno se vjerojatno radilo o simpatikoj aroliji, kao u sljedeem primjeru. U Novoj Kaledoniji prizivatelja kie bi
namazali crnom bojom po cijelom tijelu, iskopali jedno truplo, odnijeli kosti u spilju, spojili ih i objesili kostur iznad lia biljke taro. Voda
se polijevala preko kostura tako da pada po liu. "Vjerovahu da dua
preminulog prima u sebe vodu i od nje ponovno stvara kiu." 37
Isti se motiv jasno pojavljuje u nainima na koje kiu prizivaju narodi jugoistone Europe. Za sue, Srbi svlae jednu djevojku te je
odijevaju od glave do pete u travu, bilje i cvijee, tako da joj je ak i
lice pokriveno. Tako preruenu nazivlju je Dodola, i ona prolazi kroz
selo sa skupinom djevojaka. Staju pred svakom kuom, Dodola
plee, dok ostale naine krug oko nje i pjevaju neku od Dodolinih
pjesama, a domaica po njoj izlijeva vjedro vode.
Jedna od pjesama to ih pjevaju glasi:

Mi idemo preko sela,

A oblaci preko neba,
A mi bre, oblak bre,
Oblaci nas pretekoe,
ito, vino porosie.

Brdo u sjevernom Walesu. (Prev.)

20

Primitivni ovjek i natprirodno

Slian obiaj zabiljeen je kod Grka, Bugara i Rumunja. 38 Pritom

djevojka odjevena u lie simbolizira duh bilja a polijevanje vodom
predstavlja kiu. Kad u guberniji Kursk u Rusiji ele da padne kia,
ene uhvate nepoznatog prolaznika i bace ga u rijeku, ili ga smoe od
glave do pete. 39 Kasnije emo vidjeti da se stranca u prolazu esto
smatra boanstvom ili duhom. Zrec plemena Minahassama na sjevernom Celebesu zaziva kiu kupajui se. 40 U kavkaskoj pokrajini Gruziji, kada sua potraje predugo, djevojke, koje se spremaju za udaju,
upreu se u parovima u volujski jaram, ije ulare dri sveenik, te
tako gacaju po rijekama, barama i movarama molei se, viui, nariui i smijui se.41 Kada u jednom kraju Transilvanije tlo ispuca od
sue, nekoliko djevojaka svue se dogola i, predvoene jednom starijom enom, takoer nagom, ukradu jednu drljau, donesu je preko
polja do potoka i namjeste da pluta. Potom zapale po plamiak na svakom njenom kutu i putaju ih da gore sat vremena. Tada ostave drljau na vodi i pou kui.42 Sline ini za kiu koriste se i u Indiji; nage
ene vuku nou plug kroz polje. 43 Ne spominje se da li pritom oru
brazde ili prskaju zemlju vodom, no ini bi bez toga bile nepotpune.
Katkad ini djeluju pomou neke ivotinje. Da bi dobili kiu,
Peruanci su neko izvodili crnu ovcu na polje, polijevali je chicom i
ostavljali je bez hrane dok kia ne bi pala. 44 U jednom kraju Sumatre, sve ene u selu, oskudno odjevene, odlaze do rijeke, zagaze
u nju i prskaju jedna drugu. U vodu puste crnu maku i natjeraju je
da neko vrijeme pliva, te joj potom dopuste da pobjegne na obalu,
prskajui za njom. 45 U ovim je sluajevima boja ivotinje dio ini;
budui crna, zatamnit e nebo kinim oblacima. Tako Beuanci
uveer zapale govei eludac jer, kau, "crni dim e skupiti oblake i
natjerati kiu da doe." 46 Timorezi rtvuju crno prase za kiu a bijelo ili crveno za sunce. 47 U vrijeme sue, Garoi u Indiji rtvuju crnu
kozu na vrhu visoke planine. 48
Ponekad se boga kie nastoji prinuditi da donese kiu. U Kini naprave golema zmaja od papira i drva koji predstavlja boga kie te ga
nose u povorci; no ako kia ne uslijedi, prokunu ga i raskomadaju. 49
U slinim okolnostima Felupi u Senegambiji bacaju svoje fetie na tlo
i vuku ih po poljima dok kia ne padne. 50 Neki Indijanci oko Orinoca
oboavali su abe i uvali ih u posudama kako bi im donijele kiu ili
sunce, ve prema potrebi; kada bi njihove molitve ostale neusliane,
Vjerojatno je ipak posrijedi chicha, alkoholno pie to ga Peruanci
spravljaju od kukuruza. (Prev.)
21

abe bi istukli.51 Ubijanje abe, pak, europski je nain prizivanja kie.52

Kada duhovi uskrate kiu ili sunce, Komani biuju roba, a ako su bogovi u tome ustrajni, rtva se gotovo odere iva.53 Pritom ljudsko bie
moe predstavljati boanstvo, kao u sluaju Dodole u ruhu od lia.
Kada duga sua zaprijeti riinim usjevima, upravitelj sijamske pokrajine Battambang odlazi u odredenu pagodu i moli se Budi za kiu.
Potom se, praen svojom svitom i golemom svjetinom, premjeta na
istinu iza pagode. Posred te istine postavljena je lutka odjevena u
arkim bojama. Zapoinje divlja glazba; slueni tutnjavom bubnjeva,
cimbala i egrtaljki te podbadani svojim goniima, slonovi se obruavaju na lutku i razbijaju je u komadie. Buda e nakon toga sigurno
donijeti kiu. 54
Drugi je nain primoravanja boga kie uznemiriti ga u njegovu
boravitu. To je, ini se, razlog s kojega se dri da je kia posljedica
uzburkavanja svetog izvora. Dardi su vjerovali da e stavljanje kravlje
koe ili bilo ega neistog u odreene izvore uzrokovati pljusak. 55
Gervasius spominje izvor u koji bi se bacio kamen ili tap, i zaas bi
pala kia te zapljusnula onoga koji je to uinio. 56 U Munsteru je postojao izvor koji je, ako ga je dodirnulo ili makar samo pogledalo ljudsko bie, isti tren donio kiu to bi poplavila cijeli taj kraj 5 7 Katkad
se, pak, apelira na samilost bogova. Zulu uroenici, kada im se ito
isuuje od ege, nau rajsku pticu, ubiju je i bace u baru. Nebo se
tada rastopi od alosti za mrtvom pticom; "ono je kiom oplakuje i
pjeva pogrebnu tualjku." 58 Za sue, Guanchi na Tenerifima vodili bi
svoje ovce na sveto tlo i tamo razdvojili enke od ovnova, ne bi li njihovo tuno blejanje dirnulo boje srce.59
Stari su Arapi usvojih osebujan nain prizivanja kie. Privezali bi
bilje s dva razliita grma za repove i stranje noge stoke te bi, zapalivi to bilje, poveli stoku na vrh planine, molei se za kiu. 60 Moda
se, kao to tvrdi Wellhausen,61 radi o oponaanju sijevanja na obzoru.
No mogla bi to biti i svojevrsna prijetnja nebu; tako neki prizivatelji
kie u zapadnoj Africi stavljaju lonac od nezapaljive tvari na vatru i
razgore plamen, prijetei na taj nain nebu da e, ne donese li kiu,
na nj poslati vatru koja e ga spaliti. 62 1 Dijeri u junoj Australiji imaju
svoje metode prizivanja kie: iskopaju oko etiri metra dugu i pet
metara iroku rupu te nad njom izgrade kolibu od trupaca i granja;
jedan u plemenu utjecajan starac zaree ispod lakta ruke dvojici
mukaraca za koje se smatra da ih je posebno nadahnuo Muramura
(dobar duh), tako da se krv slijeva po ostalim lanovima plemena koji
sjede skupljeni zajedno. Istovremeno dvojica koji krvare bacaju ake
22

Primitivni ovjek i natprirodno

paperja, kojega se dio lijepi za krv, dok ostatak lebdi po zraku. Vjeruje se da krv predstavlja kiu a paperje oblake. Tijekom sveanosti
dva velika kamena postave se nasred kolibe, simbolizirajui oblake
to se skupljaju i navijeuju kiu. Poslije toga, raskrvareni mukarci
odnose kamenje dvadesetak kilometara dalje i smjetaju na najvie
stablo. U meuvremenu ostali nakupe sadre, istucaju je i bace u rupu
s vodom. im to Muramura vidi, on natjera oblake da se pojave na
nebu. Naposljetku, ljudi probijaju kolibu udarajui je glavama dok se
ne srui. Pritom im je zabranjeno sluiti se rukama, no kada preostanu samo teka debla, smiju ih izvui rukama. "Ruenje kolibe
glavom simbolizira razbijanje oblaka a padanje kolibe - padanje
kie." 63 U Australiji se kia priziva i paljenjem ljudske kose. 64
Kao i ostali narodi, Grci i Rimljani nastojali su prizvati kiu magijom kada bi se molitve i procesije65 pokazale neuinkovitima. U
Arkadiji, primjerice, kada bi se kukuruz i ito sasuili od ege, Zeusov
sveenik zamoio bi hrastovu granu u izvjesno jezero na brdu Likeju.
S uzburkane povrine vode digao bi se tamni oblak, iz kojega bi
ubrzo pala kia na zemlju. 66 Slian nain prizivanja kie jo se koristi,
vidjeli smo, u Halmaheri blizu Nove Gvineje. Narod u Kranonu, u
Tesaliji, u jednom je hramu uvao bronana kola. Kada su poeljeli
pljusak, prodrmali bi kola i pljusak bi pao. 67 Vjerojatno je kloparanje
kola trebalo oponaati grmljavinu; ve smo vidjeli kako se u Rusiji
podraavanje grmljavine i sijevanja uklapa u ini za kiu.
Mitski Salmonej iz Tesalije imitirao je gromove vukui bronane
kotlove za svojim kolima ih tjerajui kola preko bronanog mosta,
dok je istovremeno vitlao bakljama oponaajui munje. Bezbonika
mu elja bijae podraavati Zeusa kad ovaj tutnji svojim kolima preko
nebeskog svoda. 68 U blizini Marsova hrama, izvan zidina Rima,
uvao se kamen poznat kao lapis manalis. Za sue kamen je donoen
u Rim, to je trebalo izazvati skoru kiu. 69 U Etruriji su postojali
vraevi, ne zna se tono kakvi, koji su prizivali kiu ih otkrivali izvore
vode. Dralo se da su kadri proizvesti kiu ih vodu iz trbuha. 70
Legendarne Telkine s Kodosa opisivalo se kao arobnjake koji su
mogli mijenjati oblije i donositi oblake, kiu i snijeg.71
Primitivni ovjek, nadalje, vjeruje kako je sposoban uiniti da
Sunce sjaji te da mu moe ubrzati ili zaustaviti zalazak. Ojebway indijanci mislili su da se Sunce za vrijeme pomrine gasi. Stoga bi uvis
odapinjali zapaljene strelice, u nadi da e tako iznova upaliti Sunevo
svjetlo.72 Nasuprot tome, za pomrine Mjeseca neka plemena oko
Orinoca zakopavala su ive ugarke u zemlju jer, govorili su, ako bi se
23

Mjesec ugasio, sva vatra na zemlji ugasila bi se zajedno s njime, osim

one koja je skrivena od njegova pogleda. 73 Kada vra u Novoj Kaledoniji eli da zasja sunce, on odnese neke biljke i koralje na groblje,
naini od njih zamotuljak, kojemu doda dva pramena djeje kose
(svoga vlastitog djeteta, ako je mogue), kao i dva zuba ih cijelu
eljust sa kostura nekog pretka. Zatim se popne na visoku planinu,
do ijeg vrha dopiru prve jutarnje zrake sunca. Ondje stavi tri vrste
biljaka na pljosnat kamen, pokraj njih poloi granu suhog koralja te
objesi zamotuljak s inima preko kamena. Idue jutro vraa se na svoj
primitivni oltar, i u asu kada se Sunce digne iz mora, na njemu zapali
vatru. Dok se podie dim, on trlja kamen suhim koraljem, priziva
pretke i kae: "O Sunce! inim ovo da bi ti moglo arko sjati i
progutati sve oblake na nebu." Isti obred ponavlja se u sumrak. 74
Kada se sunce die iza oblaka, to se rijetko dogada na vedrom
nebu june Afrike, pripadnici Suneva plemena u Bocvani kau da
im ono para srce. Svi radovi miruju, a sva hrana od prethodnog dana
daje se udatim ih starijim enama. One je mogu pojesti ih podijeliti s
djecom koju podiu, ali ne smije je okusiti nitko drugi. Ljudi sidu na
rijeku i u njoj se temeljito okupaju. Svaki mukarac baca u rijeku
kamen to ga je uzeo sa svoga kunog ognjita i nadomjeta ga
kamenom iz korita rijeke. Vrativi se u selo, poglavica u svojoj kolibi
zapali vatru, i zatim dolaze svi njegovi podanici i na njoj pale svaki
svoj ugarak. Slijedi sveopi ples.75 ini se da je u takvim sluajevima
paljenje vatre na zemlji trebalo ponovno razgoriti sunev plamen.
Takvo je vjerovanje uobiajeno u naroda koji se, poput Suneva plemena u Bocvani, smatraju pravim potomcima Sunca. Melanezijci prizivaju sunevu svjetlost izraujui njegovu imitaciju. Crvenom vrpcom omotaju okrugli kamen i naikaju ga sovinim perjem, koje
predstavlja suneve zrake, pa ga objese na visoko stablo. Isto se postie s bijelim ibama, pri emu se kamen polae na zemlju. 76 Ponekad je metoda prizivanja sunca obrnuta onoj prizivanja kie. Tako se,
vidjeli smo, bijela ili crvena svinja rtvuju za sunce, dok se crna rtvuje za kiu. 77 Na Novoj Kaledoniji, pak, polijevaju neki kostur da bi
dobili kiu, doim ga, zazivajui sunce, pale. 78
Na suprotnim brijegovima ponad jednog klanca u peruanskim
Andama stoje dvije poruene kule. U njihove zidove zabijene su
eljezne kuke kako bi se izmeu kula mogla razapeti mrea, koja
slui hvatanju sunca. 79
Na vrhu jednog breuljka na Fidiju rastao je trskov umarak, i
putnici koji su se bojali da e ih zatei mrak privezivali su zajedno
24

Primitivni ovjek i natprirodno

vrhove dvaju snopova trske ne bi li zadrali sunce da ne zae. 80 Vjerojatno je nakana bila da se sunce zaplete u iblje, kao to su ga Peruanci htjeli uhvatiti u mreu. Rairene su pripovijesti o ljudima koji
su htjeli uloviti sunce u klopku. 81 Putujui medu litvanskim poganima poetkom petnaestoga stoljea, Jeronim Praki je otkrio pleme
koje je oboavalo Sunce i kao svetinju uvalo veliki eljezni malj. Zrec
mu je kazao da je jednom davno Sunce iezlo na etiri mjeseca, jer
ga je moni kralj zatvorio u golemu tvravu; no, zodijaki su znaci
istim tim maljem sruili utvrdu i oslobodili Sunce. Stoga su se oni
klanjali tome malju. 82 Kada australski uroenik eli zadrati sunev
zalazak dok ne stigne kui, on izmeu dvije grane stabla stavi busen
trave, tono nasuprot zalazeem suncu. 83 U istu svrhu Indijanac na
Yucatanu, putujui ka zapadu, postavlja kamen u kronju, ili si iupa par trepavica i otpuhne ih prema suncu. 84 Na putovanju, uroenici u junoj Africi stavit e kamen na granu drveta ili malo trave na
put, vjerujui da e im tako prijatelji uvati jelo dok se ne vrate. 85
U ovim, kao i u prethodnim primjerima, oita je namjera da se
uspori kretanje sunca. No zato bi stavljanje kamena ili tapa na stablo trebalo imati takav uinak? Jedan australski obiaj prua tome
djelomino objanjenje. Na svojim putovanjima uroenici obiavaju
postavljati kamenje u kronju na razliitim visinama od tla kako bi
obiljeili poloaj sunca na nebu u trenutku kada prolaze pokraj
odreenog drveta. Na taj nain oni koji dolaze nakon njih doznaju u
koje su doba dana njihovi prijatelji proli tim mjestom. 86 Moda je
uroenike, naviknute da na taj nain biljee sunevo kretanje, to
navelo na pomisao kako e time zaustaviti napredovanje sunca na
oznaenoj toki. Da bi mu, pak, ubrzali kretanje, Australijanci u zrak
bacaju pijesak i otpuhuju ga prema suncu. 87
Nadalje, divljak vjeruje kako moe natjerati vjetar da pue ili
miruje. Kada je dan topao a on ima dug put pred sobom, Jakut uzima
kamen to ga je sluajno naao u nekoj ivotinji ili ribi, omota ga
nekoliko puta konjskom dlakom i privee uza tap. Potom stane vitlati tapom, izgovarajui bajalicu. Uskoro poinje puhati svje povjetarac. 88 Pripadnici Plemena vjetra u Omaha Indijanaca mau svojim
pokrivaima kako bi stvorili vjetar koji e otjerati komarce. 89 Kad
Haida Indijanac zaeli povoljan vjetar, on posti, ustrijeli gavrana,
osmudi ga na vatri te potom ode na obalu i etiri puta zamahne njime
ponad povrine mora, u smjeru u kojem eli da vjetar pue. Nakon
toga baci gavrana iza sebe, ali ga poslije podigne i postavi u sjedeem
poloaju ispod empresa, okrenutog u istom smjeru. Drei mu
25

tapom otvoren kljun, on moli za dobar vjetar tijekom odredenog

broja dana; zatim odlazi i lijee pokriven svojim ogrtaem te eka dok
ne naie drugi Indijanac i pita ga za koliko je dana zaelio vjetar, a
on mu odgovara na pitanje. 90
Vra koji u Novoj Britaniji priziva vjetar odreenog smjera, u zrak
baca spreno vapno, sveudilj pojei neku pjesmu. Tada stane mahati
granicama umbira i drugoga bilja, baca ih uvis i hvata. Zatim
pomou tih granica potpali malu vatru na mjestu gdje je palo najvie
vapna, i hoda okolo vatre pojei. Naposljetku skupi pepeo i baci ga na
povrinu vode. 91 Na oltaru Fladdine kapelice na otoku Fladdahuanu
(jedan od Hebrida) stajao je obli plavkasti kamen, koji je uvijek bio
vlaan. Ribari bi ophodali kapelicu u smjeru kretanja sunca i zatim
polili kamen vodom, sigurni da e uslijed toga zapuhati povoljan vjetar.92 Finski arobnjaci prodavali su vjetar moreplovcima koje bi
nevrijeme zadralo na obali. Vjetar bijae zavezan trima vorovima;
ako su odvezali prvi vor, zapuhao bi umjeren vjetar; ako drugi, nastao bi snaan vjetar, a odvezivanje treega donijelo bi uragan. 93
Navodno isto ine arobnjaci i vjetice u Laponiji, na Lewisovom
otoku, kao i na Isle of Manu. 94 Neka se norveka vjetica hvastala
kako je potopila brod otvorivi torbu u koju bijae zatoila vjetar.95
Odisej je od Eola, kralja vjetrova, primio vjetrove u konoj vrei.96
Tako i Perdoytus, litavski bog vjetra, uva vjetrove u konoj vrei;
kada pobjegnu, on ih uhvati, svlada i ponovno zatvori.97 Motumotu iz
Nove Gvineje smatra da oluje alje vra iz plemena Oiabu, koji za
svaki vjetar ima po jednu bambusovu trstiku to je otvara po volji.98
Sada smo, meutim, preli s obiaja (koji nas trenutano jedino zanimaju) na mitologiju.
Shetlandski mornari kupuju vjetrove od starica to se proglaavaju vladarkama oluja. I danas u Lerwicku ima starih ena koje ive od
prodaje vjetra. 99 Kad Hotentot eli da vjetar stane, on uzme jednu od
svojih najdebljih koa i objesi je na vrh motke, u nadi da e vjetar,
obarajui kou na zemlju, malaksati te i sam pasti. 100 U nekim dijelovima Austrije, za snana nevremena obiava se otvarati prozor i
kroza nj bacati hrana, slama ih perje te govoriti vjetru: "Evo, to je za
tebe, stani!" 101 Kada se jednom zbog sjeverozapadnih vjetrova led
zadrao predugo uz obalu a hrane je poelo ponestajati, Eskimi na
Aljasci izveli su sljedei obred da stiaju vjetrove. Na obali je zapaljena vatra, ljudi su se okupili oko nje i pjevali. Zatim je jedan starac priao vatri i laskavim glasom pozvao demona vjetra da doe pod vatru
i ugrije se. Kad se mislilo da je stigao, starac je posudu punu vode, u
26

Primitivni ovjek i natprirodno

koju je svatko od nazonih utoio pomalo, prolio na vatru, i istog je

trena kia strelica poletjela prema mjestu gdje je bila vatra. Eskimi
drahu da demon nee ostati ondje gdje tako loe s njim postupaju.
Da bi uinak bio potpun, pucalo se iz puaka na sve strane, a kapetan
jednog europskog broda zamoljen je da iz topa puca na vjetar. 102
Kad im vjetar obara kolibe, Payague u Junoj Americi uzmu usijane ugarke i tre protiv vjetra prijetei mu vatrom, dok drugi mlate
akama po zraku ne bi li uplaili oluju. 103 Kad Guaycuruima prijeti
estoko nevrijeme, mukarci izau vani naoruani, a ene i djeca viu
to glasnije mogu da zastrae demona. 104 Za jedne oluje, stanovnici
nekog batakog sela na Sumatri vieni su kako hrle iz svojih kua
oboruani maevima i kopljima. Rada im je stao na elo te su povicima i krikovima isjekli i izboli nevidljiva neprijatelja. Jedna je starica
bila naroito ustra u obrani svoje kue, vitlajui na sve strane
dugakom sabljom. 105

U svjetlu tih primjera jedna je Herodotova pripovijest, koju njegovi dananji kritiari dre izmiljenom, posve vjerojatna. On kae,
premda ne jami za istinitost prie, da je jednom u zemlji Psilija, na
mjestu dananjeg Tripolija, vjetar to je puhao iz Sahare isuio sve
spremnike s vodom. Tada se narod posavjetovao i odmarirao u rat
protiv junog vjetra. No kada su uli u pustinju, samum"* se obrui
na njih i pokopa ih do posljednjeg. 106 Posve je mogue da je tu priu
ispriao netko tko ih je gledao kako u bojnom stroju, uz udaranje
bubnjeva i zveku cimbala, nestaju u oblaku uskovitlana pijeska. Jo
se uvijek za beduine u zapadnoj Africi govori kako "ne nastane
nijedan vihor na putu a da za njim ne krene tuce divljaka s isukanim
krisovima, kojima bodu stup praine ne bi li otjerali zloduha to, kako
vjeruju, jae na zapuhu vjetra." 107 Tako u Australiji goleme kovitlace
crvenog pijeska to se brzo kreu pustinjskim predjelima uroenici
smatraju duhovima u prolazu. Jednom je neki okretni mladi Crnac
potrao za jednim od tih pokretnih stupova da ga ubije bumerangom.
Nije ga bilo dva ili tri sata i vratio se posve iscrpljen, tvrdei da je ubio
Koocheeja
(demona),narod.
ali da(Prev.)
je ovaj reao na njega te da zato on mora
Bataci, malezijski
108
umrijeti.
I
kada
ih
se
ne
napada,
sline pjeane stupove promatra
Vru pustinjski vjetar. (Prev.)
se s uasom. U nekim dijelovima Indije dre da su to bhuti koji
odlaze na kupanje u Ganges. 109 Kalifornijski Indijanci smatraju 27
ih
blaenim duama to se uspinju k nebeskoj zemlji. 110 Kada zapuh

vjetra podigne sijeno na livadi, seljak u Bretanji baca na nj no ili

vilicu kako bi sprijeio vraga da odnese sijeno.111 Njemaki seljaci
bacaju no ili eir na vihor, vjerujui da se u njemu nalazi vjetica ili
arobnjak. 112

Biljeke
1
2
3
4
5
6
7
8

9
10
11
12

13

14
15
16

17
18

19
20
21
22

23
24

28

V gore, str. 12, biljeka I.

Marquardt, Romische Staatvenvaltung, iii.2 321 i d.
G. Gilbert, Handbuch der griechischen Staatsalterhiimer, i. 241 i d.
Gilbert, nav. dj. ii. 323 i d.
Livy, ii. 2,1; Dionizije Halik. iv. 74, 4.
Demosten, contra Neaer. 74, str. 1370. Plutarh, Quaest. Rom. 63.
Ksenofon, Repub. Lac. gl. 15, usp. id. 13; Aristotel, Pol. iii. 14, 3.
Strabon, xii. 3, 37. 5, 3; usp. xi. 4, 7. xii. 2, 3. 2, 6. 3, 31 i d. 3, 34. 8,
9. 8, 14. No, v. Encyc. Brit., lanak "Sveenik", xix. 729.
Grimm, Deutsche Rechtsalterthiimer, str. 243.
V Li-Ki (Leggeov prijevod), passim.
A. Leared, Morocco and the Moors, str. 272.
J. W Thomas, "De jacht op het eiland Nias", u: Tijdschrift voor Indische
Taal-Land-en Volkenkunde, xxvi. 277
E. Aymonier, "Notes sur les coutumes et croyances superstitieuses des
Cambodgiens", u: Cochinchine Frangaise, Excursions et Reconnaissances,
br. 16, str. 157.
Witzschel, Sagen, Sitten und Gebriiuche aus Thiiringen, str. 218, br. 36.
Van Hasselt, Volksbeschrijving van Midden-Sumatra, str. 323.
J. gl. E. Tromp, "De Rambai en Sebroeang Dajaks," Tijdschrift voor
Indische Taal-Land-en Volkenkunde, xxv. 118
E. Aymonier, Notes sur le Laos, str. 25 i d.
J. Campbell, Travels in South Africa (drugo putovanje), ii. 206,
Barnabas Shaw, Memorials ojSouth Africa, str. 66.
Casalis, The Basutos, str. 271 i d.
Casalis, The Basutos, str. 272.
W Mannhardt, Antike Wald-und Feldkulte, str. 342, biljeka.
C. F. H. Campen, "De Godsdienstbegrippen der Halmaherasche
Alfoeren", u: Tijdschrift voor Indische Taal-Land-en Volkenkunde, xxvii.
447.
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 114.
R. Parkinson, Im Bismarck Archipel, str. 143.

Primitivni ovjek i natprirodno

25

26

27
28
29
30
31

32
33
34

35

36

37
38

39
40

41
42
43
44
45
46
47

48
49
50
51

52

J. Owen Dorsey, "Omaha Sociology", u: Third Annual Report ofthe

Bureau ofEthnologj (Washington), str. 347. Usp. Charlevoix, Voyage
dans l'Amerique septentrionale, ii. 187.
Journal of the Anthropological Institute, xvi. 35. Usp. Dawson, Australian
Aborigines, str. 98.
Labat, Relation historique de l'Ethiopie occidentale, ii. 180.
Turner, Samoa, str. 145.
]oum. Anthrop. Inst. xiv. 362.
Joum. Anthrop. Inst. nav. mj. Usp. Curr, The Australian Race, ii. 377.
Rhys, Celtic Heathendom, str. 184; Grimm, Deutsche Mythologie4 i. 494.
Usp. San Marte, Die Arthur Sage, str. 105 i d., 153 i d.
The American Antiquarian, viii. 339.
Rhys, Celtic Heathendom, str. 185 i d.
lb. str. 187. Tako na izvoru Svete Ane kraj Gevezea u Britaniji.
Sebillot, Traditions et Superstitions de la Flaute Bretagne, i. 72.
Lamberti, "Relation de la Colchide ou Mingrelie," Vojages au Nord, vii.
174 (Amsterdam, 1725).
Le Brun, Histoire critique des pratiques superstitieuses (Amsterdam,
1733), i. 245 i d.
Turner, Samoa, str. 345 i d.
Mannhardt, Baumkultus, str. 329 i d.; Grimm, D. M. 4 i. 493 i d.; W
Schmidt, Das Jahr und seine Tage in Meinung und Brauch der Romanen
Siebenbiirgens, str. 17; E. Gerard, The Land bejond the Forest, ii. 13.
Mannhardt, B. K. str. 331.
J. G. F. Riedel, "De Minahasa in 1825," Tijdschrift v. Indische TaalLand-en Volkenkunde, xviii. 524.
J. Reinegg, Beschreibung des Kaukasus, ii. 114.
Mannhardt, B. K. str 553; Gerard, The Land bejond the Forest, ii. 40.
Panjab Notes and Queries, iii. br. 173, 513.
Acosta, Historj ofthe Indies, knj. v. pog. 28.
A. L. van Hasselt, Volksbeschrijving van Midden-Sumatra, str. 320 i d.
South African Folk-lore ]ournal, i. 34.
J. S. G. Gramberg, "Eene maand in de binnenlanden van Timor", u:
Verhandelingen van het Bataviansch Genootschap van Kunsten en
Wetenschappen, xxxvi. 209.
Dalton, Ethnology of Bengal, str. 88.
Huc, Lempire chinois, i. 241.
Berenger-Feraud, Les peuplades de la Senegambie, str. 291.
Columbia, being a geographical etc. account of that countrj, i. 642 i d.; A.
Bastian, Die Culturlander des alten Amerika, ii. 216.
A. Kuhn, Sagen, Gebrauche und Marchen aus Westfalen, ii. str. 80;
Gerard, The Land bejond the Forest, ii. 13.
29

umski kralj

53

Bancroft, Native Races ofthe Pacific States, i. 520.

Brien, "Apergu sur la province de Battambang", u: Cochinchine
frangaise, Excursions et Renaissances, br. 25, str. 6 i d.
55
Biddulph, Tribes ofthe Hindoo Koosh, str. 95.
56
Gervasius von Tilburg, izd. Liebrecht, str. 41 i d.
57
Giraldus Cambrensis, Topographj oflreland, pogl. 7. Usp. Mannhardt,
A. WF. str. 341, biljeka.
58
Callaway, Religious System of the Amazulu, str. 407 i d.
59
Reclus, Nouvelle Geographie Universelle, xii. 100.
60
Rasmussen, Additamenta ad historiam Arabum ante hlamismum, str. 67 i d.
61
Reste arabischen Heidentumes, str. 157.
62
Labat, Relation historique de l'Ethiopie occidentale, ii. 180.
63
S. Gason, "The Dieyerie tribe", u Native Tribes of S. Australia, str. 276 i
d.
64
W Stanbridge, "On the Aborigines of Victoria", u: Trans. Ethnol. Soc. of
London, i. 300.
65
Marko Antonin, v. 7; Petronije, 44; Tertulijan, Apolog. 40; usp. id. 22 i
23.
66
Pausanija, viii. 38, 4.
67
Antigon, Histor. Mirab. 15 (Script. mirab. Graeci, izd. Westermann, str.
65).
68
Apolodor, Bibl. i. 9, 7; Virgilije, Aen. vi. 585 i d.; Servije uz Virgilija,
nav. mj.
69
Fest, svv. aquaelicium imanalem lapidem, str. 2, 128, ur. Miiller; Nonije
Marcel, s. v. trullum, str. 637, izd. Quicherat; Servije uz Virgilija, Aen.
iii. 175; Fulgencije, Expos. serm. antiq., s. v. manales lapides, Mjthogr.
Lat., izd. Staveren, str. 769 i d.
70
Nonije Marcel, s. v. aquilex, str. 69, izd. Quicherat. U prilog uzimanju
aquilexa kao ini za kiu ide uporaba aquaeliciuma u smislu prizivanja
kie. Usp. K. O. Miiller, Die Etrusker, izd. W Deecke, ii. 318 i d.
71
Diodor, v. 55.
72 p e ter Jones, Historj ofthe Ojebivaj Indians, str. 84.
73
Gumilla, Histoire de l'Orenoque, iii. 243 i d.
74
Glaumont, "Usages, moeurs et costumes des Neo-Caledoniens", u:
Revue d'Ethnographie, vi. 116.
75
Arbousset et Daumas, Vojage d'exploration au Nord-est de la Colonie du
Cap de Bonne-Esperance, str. 350 i d. Glede srodstva sa svetim predmetom (tchem) po kojemu se naziva klan, v. ib. str. 350, 422, 424.1 drugi
narodi proglaavali su se potomcima Sunca, poput Natcheza u
Sjevernoj Americi (Vojages au Nord, v. 24) i peruanskih Inka.
76
Codrington, u Journ. Anthrop. Instit. x. 278.
77
V gore, str. 21.
54

30

Primitivni ovjek i natprirodno

78
79

80
81

82

83

84
85
86

87
88
89
90

91
92

93
94

95

96

Turner, Samoa, str. 346. V gore, str. 19.

Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, iv. 174. Mjesto se zove
Andahuayllas.
Th. Williams, Fiji and the Fijians, i. 250.
Schoolcraft, The American Indians, str. 97 i d.; Gill, Myths and Songs of
the South Pacific, str. 61 i d.; Turner, Samoa, str. 200 i d.
Eneja Silvije, Opera (Bale, 1571), str. 418 (pogreno paginirano kao
420).
Brough Smyth, Aborigines ofVictoria, ii. 334; Curr, The Australian
Race, i. 50.
Fancourt, Historj ofYucatan, str. 118.
South African Folk-lore ]oumal, i. 34.
E. J. Eyre, Journals of Expeditions ofDiscovery into Central Australia, ii.
365.
Curr, The Australian Race, iii. 145.
Gmelin, Reise durch Sibirien, ii. 510.
ThirdAnnual Report ofthe Bureau of Ethnology (Washington), str. 241.
G. M. Dawson, "On the Haida Indians, of the Queen Charlotte
Islands," Geological Suruey of Canada, Report ofprogress for 1877-1879,
str. 124 B.
W Powell, Wanderings in a Wild Country, str. 169.
Gica gl. F. Gordon Cumming, In the Hebrides, str. 166 i d.; Martin,
"Description of the Western Islands of Scotland", u: Pinkerton, Voyages
and Travels, iii. 627.
Olaus Magnus, Gentium Septentr. Hist. iii. 15.
Scheffer, Lapponia, str. 144; Gordon Cumming, In the Hebrides, str.
254 i d.; Train, Account ofthe Isle ofMan, ii. 166.
C. Leemius, De Lapponibus Finmarchiae etc. commentatio, str. 454.

Odiseja, x. 19 i d.

97

E. Veckenstedt, Die Mythen, Sagen, und Legenden det Zamaiten

(Litauer), i. 153.
98
J. Chalmers, Pioneering in Netv Guinea, str. 177.
99
Rogers, Social life in Scotland, iii. 220; Sir W Scott, Pirate, biljeka uz
pogl. vii.; Shakespeare, Macbeth, in i. priz. 3, stih 11.
100
Dapper, Description de l'Afrique (Amsterdam, 1686), str. 389.
101
A. Peter, Volksthiimliches aus Oesterreichisch Schlesien, ii. 259.
Arctic Papers for the Expedition of 1875 (R. Geogr. Soc.), str. 274.
103
Azara, Voyages dans l'Amerique Meridionale, ii. 137.
104
Charlevoix, Histoire du Paraguay, i. 74.
105
W A. Henry, "Bijdrage tot de Kennis der Bataklanden", u: Tijdschrift
voor Indische Taal-Land-en Volkenkunde, xvii. 23 i d.
106
Herodot, iv. 173; Aul Gelije, xvi. U .
31

107

Harris, Highlands ofEthiopia, i. 352.

Brough Smyth, Aborigines ofVictoria, i. 457 i d.; usp. id. ii. 270; ]oum.
Anthrop. Inst. xiii. str. 194 biljeka.
109
Denzil gl. J. Ibbetson, Settlement Report of the Panipat Tahsil and Kamal
Parganah of the Kamal District, str. 154.
110
Stephen Powers, Tribes of California, str. 328.
111
Sebillot, Coutumes populaires de la Haute-Bretagne, str. 302 i d.
112
Mannhardt, A W.F. str. 85.
108

32

 3. Utjelovljeni bogovi
Prethodni primjeri vjerovanja i obiaja naroda irom svijeta dostatan
su dokaz tome kako divljak, bio on Europljanin ili od drugdje, ne
prepoznaje granice vlastite moi nad prirodom koje se nama ine
tako oitima. Razumljivo je da je u drutvu u kojemu se svaki ovjek
smatra manje ili vie obdaren moima to bismo ih mi nazvali nadnaravnima, razlikovanje izmeu bogova i ljudi prilino zatamnjeno,
zapravo se jedva i javlja. Poimanje bogova kao natprirodnih bia,
posve razliitih i nadmonih u odnosu na ovjeka, posjednika moi
koje su s njegovima neusporedive ne samo po stupnju nego jedva i po
vrsti, polako se razvijalo tijekom povijesti. Isprva se natprirodne
initelje ne smatra u veoj mjeri, ako uope, uzvienima naspram
ovjeka; on ih, naime, moe zastraiti ili primorati da se vladaju
prema njegovoj volji. Na tom stupnju miljenja svijet se nazire kao
velika demokracija; dri se da sva bia u njemu, prirodna ili natprirodna, opstoje u uvjetima razmjerne jednakosti. No sa irenjem
svojega znanja, ovjek ui jasnije shvaati koliko je priroda golema a
on u njenom prisustvu malen i beznaajan. Spoznaja vlastite bespomonosti, meutim, ne donosi sa sobom odgovarajue vjerovanje u
nemo svih tih nadnaravnih bia kojima njegova uobrazilja napuuje
univerzum. Naprotiv, ono podupire pojam to ga on gaji o njihovoj
moi. Ideja svijeta kao sustava bezlinih sila koje djeluju u skladu sa
stalnim i nepromjenjivim zakonima jo mu se, naime, nije posve razjasnila. Zametak te ideje on zacijelo posjeduje i prema njemu djeluje, ne samo u sklopu magijske vjetine ve i u svakodnevnim poslovima. No ona ostaje nerazvijena, i kada ovjek nastoji svjesno
protumaiti svijet u kojemu ivi, predoava si ga kao oitovanje
33

svjesne volje i osobnog initelja. Ako se i tada uti krhkim i neznatnim, kako si tek golemima i monima mora zamiljati bia to nadziru divovski ustroj prirode! I dok tako njegovo staro shvaanje jednakosti s bogovima polako iezava, on ujedno naputa nadu da e
upravljati prirodom vlastitim snagama i bez pomoi, to jest putem
magije, i sve se vie okree bogovima kao jedinim posjednicima nadnaravnih moi za koje je neko smatrao da ih s njima dijeli. Stoga s
prvim napretkom znanja molitva i rtva preuzimaju vodee mjesto u
vjerskom obredu; doim magija, prije postavljena na istu ravan s
njima, postupno uzmie u pozadinu i srozava se na razinu aranja.
Danas se ona smatra sujetnim i u isti mah bezbonim presezanjem u
podruje bogova, i kao takva nailazi na spremno protivljenje sveenika, iji se ugled i utjecaj smanjuju odnosno rastu srazmjerno s onima
njihovih bogova. Zbog toga, s kasnijom pojavom razlikovanja izmeu
vjere i praznovjerja, nalazimo da se molitvi i rtvi posveuje poboni
i prosvijeeni dio zajednice, dok magija postaje pribjeitem praznovjernih i neukih. No kada, u jo kasnije doba, poimanje elementarnih
sila kao osobnih initelja ustupa pred spoznajom prirodnog zakona,
magija se, preutno utemeljena na pojmu nunog i nepromjenjivog
slijeda uzroka i uinka, neovisnog o osobnoj volji, ponovno pomalja
iz tame i nemilosti u koju bijae pala te, istraujui kauzalne nizove u
prirodi, izravno utire put znanosti. Alkemija vodi do kemije.
Pojam ovjeka-boga ili ljudskog bia obdarenog boanskim ili natprirodnim moima, bitno pripada tom ranijem razdoblju religijske
povijesti u kojemu se bogove i ljude jo smatra biima gotovo istog
reda, prije no to e se meu njima rastvoriti za kasnije miljenje
nepremostiv jaz. Koliko god nam stoga udnovatom izgledala
zamisao o bogu utjelovljenom u ljudskom obliku, u njoj nema niega
neobinog za drevnog ovjeka, koji u ovjeku-bogu ili bogoovjeku
vidi tek vii stupanj onih istih natprirodnih moi to ih s punim
uvjerenjem pridaje sebi. Takve utjelovljene bogove esto nalazimo u
primitivnom drutvu. Utjelovljenje moe biti privremeno ili trajno. U
prvom se sluaju utjelovljenje - obino poznato kao oduhovljenje ili
opsjednue - razotkriva u nadnaravnom znanju prije no u nadnaravnoj moi. Drugim rijeima, ono se ee oituje u gatanju i prorotvima nego putem uda. S druge strane, kad utjelovljenje nije tek
privremeno, kada se boanski duh trajno nastani u ljudskom tijelu,
od boga-ovjeka se oekuje da opravda svoj znaaj stvarajui uda.
Ili nadahnue, inspiracija. (Prev.)
34

Utjelovljeni bogovi

Moramo samo imati na umu da za ljude na tom stupnju miljenja

uda ne predstavljaju odstupanje od prirodnog zakona. Ne poimajui
postojanje prirodnog zakona, primitivni ovjek ne moe pojmiti niti
odstupanje od njega. udo je za nj tek neobino upeatljivo oitovanje obine moi.
Vjerovanje u privremeno utjelovljenje ili oduhovljenje raireno je
po cijelom svijetu. Smatra se da su izvjesne osobe povremeno opsjednute nekim duhom ili boanstvom; dok traje opsjednue, njihova je
vlastita osobnost zastrta, a prisutnost duha otkriva se u grevitom drhtanju i trenji cijelog tijela opsjednuta ovjeka, u njegovim naglim kretnjama i divljem pogledu, to se sve pripisuje ne samom tom ovjeku,
ve duhu koji je uao u nj, i sve to u tom izvanrednom stanju prozbori prihvaa se kao glas boanstva ili duha koji ga nastanjuje i govori kroz njega. U Mangaji su rece u koje su se naselili njihovi bogovi
ponekad zvali "bojim kutijama" ili, kratkoe radi, "bogovima". Prije
nego to su kao bogovi iznosili proroanstva, pili su neki opojni napitak, i u tako izazvanoj mahnitosti izgovarah grozniave rijei koje se
slualo kao glas boji.1 No, primjeri takva povremenog nadahnua
tako su esti u svim dijelovima svijeta i iz etnolokih radova danas
tako poznati te je izlino navoditi ilustracije opeg naela.2 Valjalo bi
ipak spomenuti dva osebujna naina izazivanja privremenog nadahnua, budui da su oni moda manje poznati od ostalih te stoga to
emo kasnije jo imati prigodu osvrnuti se na njih.
Jedna od tih metoda izazivanja nadahnua jest sisanje krvi netom
prinesene rtve. Jednom mjeseno je u hramu Apolona Diradiota u
Argosu nou rtvovano janje; ena, koja se morala drati zavjeta nevinosti, kuala bi janjetovu krv, i tako nadahnuta bogom gatala bi i
proricala.3 U Egiri, u Aheji, sveenica Zemlje pila je svjeu bikovu
krv prije no to bi sila u pilju da prorie.4 U junoj Indiji avolji plesa "pije krv rtve prinosei ustima vrat koze kojoj je odrubljena
glava. Tada, kao da je u nj uao novi ivot, pone mahati zvoncima i
plesati, brzo ali divlje i neuravnoteeno. Odjednom se javlja nadahnue, nepogreivo prepoznatljivo po sjaju u oima i mahnitom
skakanju. On dahe, iskolauje oi, vrti se. Demon je sada zaposjeo
njegovo tijelo, te premda zadrava mo govora i kretanja, oboje je
pod zloduhovim nadzorom, a njegova vlastita svijest je zastrta...
avoljeg plesaa sada tuju kao boanstvo, i svi nazoni obraaju mu
se za savjet u vezi sa svojom boleu, potrebama, sudbinom odsutne
rodbine, rtvama to ih imaju prinijeti za ispunjenje svojih elja,
ukratko u vezi sa svime to se dri dostupnim nadljudskom znanju." 5
35

Nakon to se na sveanosti plemena Minahassa na sjevernom

Celebesu zakolje prase, aman se mahnito baca na truplo, zabija
glavu u nj i pije mu krv. Tada ga silom odvuku i posjednu na stolicu
te on pone proricati kako e te godine uroditi ria. Potom po drugi
put dojuri do praseta, pije njegovu krv, ponovno ga dovuku na stolicu
i on nastavlja s pretkazanjima. Smatra se da je u njemu duh koji posjeduje proroku mo. 6 U Retri, velikoj vjerskoj prijestolnici zapadnih
Slavena, sveenik je kuao krv rtvovanih goveda i ovaca ne bi li
pospjeio proricanje.7 Pravi ogled za dainjala ih pogadaa u nekim
plemenima na Hindukuu sastojao se u sisanju krvi iz vrata zaklane
koze.8 Drugi nain izazivanja privremenog nadahnua, na koji u se
ovdje usredotoiti, jest onaj pomou grane ih lia svetog stabla. Tako
se na Hindukuu zapali vatra granicama svetog cedra; dainjal ili
vraara, s krpom preko glave, udie gust i rezak dim dok je ne
spopadnu grevi i ne srui se onesvijetena na zemlju. Uskoro se
podie i staje prodornim glasom pjevati pjesmu koju prisutni prihvate
i glasno ponavljaju.9 Apolonova je proroica, pak, jela lovor prije
nego bi proricala.10
Valja primijetiti da mnogi narodi oekuju od rtve, kao i od
sveenika ih proroka, znake nadahnua u vidu grevitih pokreta
tijela; a ako ivotinja uporno ostaje nepomina, smatraju je nespremnom za rtvu. Kada tako Jakuti prinose rtvu zlom duhu, ivotinja
mora ciati i valjati se, to se dri znakom da je duh uao u nju. 11
Apolonova proroica nije mogla zapoeti s pretkazanjima ako rtva
koju je trebalo prinijeti nije sva drhtala dok su je kropili vinom po
glavi. No, za uobiajene obrede u Grka dostajalo je da rtva trese
glavom; da bi to izazvali, pohvali su je vodom. 12 Mnogi drugi narodi
(Tonkinci
Hindusi, Cuvai ) prema jednakom kljuu odabiru
prikladnu rtvu - polijevaju je vodom ili vinom po glavi, i ako ona
zatrese glavom prihvaena je za obred, a ako ne, trai se druga. 13
Vjeruje se da privremeno nadahnuta osoba dobiva ne samo
boansko znanje nego, barem u nekim prigodama, i boansku mo.
Kada u Kambodi izbije epidemija, itelji nekoliko sela se okupe i
podu na elu sa skupinom glazbenika traiti ovjeka kojega je mjesno
boanstvo, kako vjeruju, odluilo izabrati za svoje privremeno utjelovljenje. Pronaavi ga, odvedu ga na oltar boanstva, i tada nastupa
Planinski vijenac u Afganistanu. (Prev.)
itelji oblasti u sjevernom Vijetnamu. (Prev.)
* Narod u dananjoj Rusiji. (Prev.)
36

Utjelovljeni bogovi

misterij utjelovljenja - ta osoba postaje predmetom tovanja svoje

subrae te je oni preklinju da zatiti selo od poasti.14 Vjerovalo se da
Apolonov kip u Hidi, u Fokidi, daje nadljudsku snagu. Njime nadahnuti, sveti ljudi skakali su u provalije, upali golemo drvee iz korijena i nosili ga na leima kroz najue klance. 15 Djela to ih ine nadahnuti dervii iste su vrste.
Ve smo vidjeli kako primitivni ovjek, ne razabirui granice svoje
sposobnosti nadziranja prirode, pripisuje sebi i svim ljudima stanovite moi koje bismo mi danas nazvali nadnaravnima. Nadalje, vidjeli smo kako se, uz ovaj opi nadnaturalizam, mni da neke osobe na
krae vrijeme nadahnjuje boanski duh te da stoga privremeno
raspolau znanjem i moi useljenog boanstva. Od takvih vjerovanja
samo je mah korak do uvjerenja kako su izvjesni ljudi trajno obuzeti
nekim boanstvom, ih da su na neki drugi, neobjanjiv nain
obdareni natprirodnim moima u tolikoj mjeri da ih se stavlja u red
bogova te im se upuuju molitve i prinose rtve. Katkad su ovi ljudski bogovi svedeni na isto natprirodne ili duhovne funkcije, a katkada dobivaju i iznimnu politiku mo. U potonjem sluaju oni predstavljaju ujedno kraljeve i bogove, a sustav vladavine je teokracija.
Navest u primjere obaju.
Na otoju Marquises postojao je sloj ljudi koje se za ivota proglaavalo bogovima. Mislilo se da imaju natprirodnu mo nad elementima, mogli su dati obilnu etvu ih uiniti zemlju neplodnom, a
mogli su donijeti i bolest i smrt. Prinoene su im ljudske rtve da bi
se izbjegao njihov bijes. Nije ih bilo mnogo, najvie jedan ih dvoje na
svakom otoku. Zivljahu tajanstveno izdvojeni. Njihove su moi znale
biti nasljedne, ali ne uvijek. Neki je misionar, na temelju vlastita promatranja, opisao jednog od tih ljudskih bogova. Taj bog bijae vrlo
star ovjek koji je ivio u prostranoj kui unutar ograenog zemljita.
U kui se nalazila neka vrst oltara, a na kunim gredama i okolnim
stablima naglavake su visjeli ljudski kosturi. Nitko nije ulazio u ograeni prostor, osim osoba posveenih slubi boanstva; samo je na
dane kada su se prinosile ljudske rtve mogao ui i obian svijet. Tom
ljudskom bogu prinoeno je vie rtava nego svim ostalim bogovima;
on bi esto sjedio na nekoj vrsti skele ispred svoje kue i zahtijevao
dvije ih tri ljudske rtve u isti mah. Uvijek su mu ih donosili, jer je ulijevao golem strah. Prizivalo ga se na cijelom otoku, a darovi su mu
slani sa svih strana. 16
U zapadnoj Polineziji (Tihi ocean). (Prev.)
37

Obavijeteni smo, nadalje, kad su posrijedi otoci Junog mora

openito, da je svaki otok imao ovjeka koji je predstavljao ili oliavao boanstvo. Takve ljude nazivalo se bogovima, i njihova se
osoba zamjenjivala za onu boanstva. Covjek-bog bijae ponekad
sam kralj, a ee se radilo o sveeniku ili niem poglavaru.17 Tanatoa, kralj Rajateje, proglaen je bogom u sklopu obreda prireenog u
glavnome hramu. "Kao jedno od boanstava svojih podanika, kralj
bijae tovan, od njega se traio savjet kao od proroka te su mu se prinosile rtve i molitve."18 Nije to bio izniman sluaj. Kraljevi tog
otoka redovito su uivali boanske poasti, budui proglaeni
boanstvima prilikom ustolienja. 19 Pri stupanju na prijestolje, kralj
Tahitija dobivao je sveti pojas od crvenog i utog perja, "ime nije
samo uzdizan na najvii zemaljski poloaj, ve je i poistoveivan s njihovim bogovima."20 Samoanska boanstva najee su se javljala u
ivotinjskom obliju, no katkad bi se trajno utjelovila u ovjeku, koji
bi proricao, primao darove (povremeno u vidu ljudskih rtava),
lijeio bolesne, usliavao molitve i tome slino.21 Kad je rije o drevnoj vjeri itelja Fidija, osobito Somosomoa, govori se kako "ondje
izgleda da ne postoji vrsto razgranienje izmeu duhova pokojnika
i bogova, kao niti izmeu bogova i ivih ljudi, budui da se mnoge
sveenike i stare poglavice smatra svetim osobama, i nerijetki e
medu njima sebi dati pravo boanstva. 'Ja sam bog', kazao bi Tuikilakila; a on bi u to i vjerovao."22
Na otoju Peleng vjeruje se da je svako boanstvo kadro zaposjednuti ovjeka i govoriti kroza nj. Posjednue moe biti privremeno
ili trajno; u potonjem sluaju izabrana osoba naziva se korong.
Boanstvo je slobodno u svojoj odluci, pa poloaj koronga nije
nasljedan. Nakon korongove smrti boanstvo neko vrijeme ostaje bez
predstavnika, da bi se potom odjednom pojavilo u obliju novog
avatara. Tako odabrana osoba odaje znake boanskog prisustva
ponaajui se na neobian nain; ona zijeva, tri unaokolo i izvodi niz
besmislenih radnji. Ljudi joj se najprije smiju, ali njezina sveta misija
naposljetku biva prepoznata te je se poziva da zauzme dolian
poloaj u zemlji. Obino je rije o istaknutu poloaju, koji joj osigurava zavidan utjecaj na cijelu zajednicu. Na nekima od tih otoka to je
boanstvo i politiki vladar zemlje, i stoga njegovo novo utjelovljenje, u ma kako neuglednom obliju, dobiva isti visoki status kao bog
ili kralj te vlada nad svim ostalim poglavarima.23
U hinduizmu, utjelovljenje boanstva na zemlji. (Prev.)
38

Utjelovljeni bogovi

U doba sveope nevolje, kao za rata ili poasti, neki stanovnici

Molukog otoja slavili su nebesku sveanost. Ako ona ne bi donijela
povoljan ishod, kupili bi nekog roba, odveli ga prigodom idue
sveanosti na rtveno mjesto i postavili ga na povien poloaj pod
jednim bambusovim drvetom. Ono je predstavljalo nebo i bijae
slavljeno kao takvo na prethodnim sveanostima. rtveni obrok koji
je prije toga ponuen robu sada bi se dao robu, i on ga je jeo i pio u
ime neba. Stoga bi se prema njemu dobro postupalo, uvalo ga se za
nebeske sveanosti i koristilo da predstavlja nebo te u njegovo ime
prima zavjetne darove. 24 U Tonkinu svako selo odabire svog duha
uvara, esto u obliju neke ivotinje, poput psa, tigra, make ili
zmije. Ponekad se iva osoba izabire kao zatitniko boanstvo. Tako
je neki prosjak uvjeravao narod u selu da je on njihov duh uvar, te
su ga obasuli poastima i dali sve od sebe da ga razonode. 25
U Indiji se "svaki kralj tuje gotovo kao prisutni bog." 26 Indijski
Manuov zakonik ide jo dalje i kae da se "kralja, niti ako je dijete, ne
smije uniavati pomilju da je rije o obinom smrtniku; jer on je
veliko boanstvo u ljudskom obliju."27 Govori se da u Orissi postoji
sekta koja tuje englesku kraljicu kao svoje glavno boanstvo. Pa i do
dana dananjeg se u Indiji sve linosti uvene po velikoj snazi, hrabrosti ili navodnim udotvornim moima, izlau riziku da ih se oboava kao bogove. Tako je neka sekta u Punjabu tovala boanstvo koje
su nazivali Nikkel Sen. Taj Nikkel Sen nije bio nitko drugi do ozloglaeni general Nicholson, i to god general uinio ih rekao, nije mogao stiati zanos svojih oboavatelja. to ih je vie kanjavao, to je
vee bilo vjersko strahopotovanje koje su spram njega gajili.28 Kod
Toda, pastirskog naroda u brdima Neilgherrya u junoj Indiji, mljekara predstavlja svetite, a mljekar (palal) koji je dri smatra se bogom.
Upitan da li Tode pozdravljaju Sunce, jedan od tih boanskih mljekara
je odgovorio: "Ovi bijednici to ine, ali ja", ree, udarajui se po prsima, "Ja, bog! Zato bih ja pozdravljao Sunce?" Svi, pa ak i njegov
vlastiti otac, padaju niice pred njim, i ne usuuju se odbiti mu bilo
to. Nijedno ljudsko bie, osim drugoga mljekara, ne smije ga dodirnuti; a on prorie svima koji mu se obrate, govorei glasom boga. 29
Kralj Iddaha rekao je engleskim asnicima iz nigerijske ekspedicije: "Bog me je stvorio prema svome liku; ja sam isto to i on, i on me
je postavio za kralja." 30
Katkad poslije smrti ljudskog utjelovljenja boanski duh seli u
drugoga ovjeka. U kraljevstvu Kaffa, u istonoj Africi, poganski dio
puanstva tuje duha zvanog Dedce, kojemu se upuuju molitve i
39

rtve te koji se priziva u svim vanim prilikama. Duh je utjelovljen u

velikom magu ili recu, osobi veoma imunoj i utjecajnoj, gotovo
ravnoj kralju, koja ima duhovnu kao to kralj posjeduje svjetovnu
mo. Sluilo se tako te je, nedugo prije dolaska kranskog misionara
u kraljevstvo, taj afriki sveenik umro, a reci su, u strahu da misionar ne bi zauzeo pokojnikovo mjesto, objavili da je Dedce preao u
kralja, koji je otada, ujedinjujui duhovnu i svjetovnu vlast, vladao
kao bog i kralj. 31 Prije no to ponu s radom u solani u jednom selu
u Laosu, radnici prinose rtvu mjesnom boanstvu. To je boanstvo
utjelovljeno u eni i poslije njezine smrti seli u drugu enu. 32 U
Bhotanu je duhovni poglavar vlasti osoba zvana Dhurma Raja, koji se
smatra trajnim utjelovljenjem boanstva. Prilikom njegove smrti,
nanovo utjelovljeni bog otkriva se kao djeak koji odbija majino i
radije pije kravlje mlijeko.33
Budistiki Tatari vjeruju u brojne ive Bude, koji se kao veliki lame
nalaze na elu najvanijih samostana. Kada jedan od velikih lama
umre njegovi ga uenici ne oplakuju, znajui da e se on ponovno
pojaviti u obliju novoroena djeteta. Jedina im je briga pronai njegovo rodno mjesto. Ako u to vrijeme vide dugu, oni je dre znakom
to im ga je poslao pokojni lama da bi ih uputio k svojoj kolijevci.
Ponekad i samo boansko dijete otkrije svoj identitet. "Ja sam veliki
lama", kae on, "ivi Buda tog i tog hrama. Odvedite me u moj
samostan. Ja sam njegov besmrtni starjeina." Kako god se otkrilo
Budino rodno mjesto, pomou izjave njega samog ili pomou znaka
na nebu, tu se odmah razapnu atori, a radosni hodoasnici, esto na
elu s kraljem ili nekim od najistaknutijih lanova kraljevske obitelji,
odu potraiti boansko dijete i dovesti ga kui. Ono se obino rada na
Tibetu, u svetoj zemlji, i da bi dospjela do njega, karavana nerijetko
mora proi kroz zastraujue pustinje. Naavi ga naposljetku, klanjaju se pred djetetom i oboavaju ga. Meutim, prije nego to ga priznaju za velikog lamu kojega trae, ono im mora dokazati svoj identitet.
Pita ga se za ime samostana za koji tvrdi da mu je starjeina, koliko je
udaljen i koliko redovnika u njemu ivi; takoer mora opisati navike i
nain smrti velikog lame. Potom se preda nj stavljaju razni predmeti,
poput molitvenika, ajnika i alica, i dijete mora pokazati na one to
ih je dotini rabio u prijanjem ivotu. Uini li to bez pogreke, priznaju ga za velikog lamu i slavodobitno odvode do samostana.34
Na elu svih lama je Dalaj lama iz Lhase, tibetanskog Vatikana.
Smatra ga se ivim bogom, a kada umre njegov boanski i besmrtni
duh preporaa se u djetetu. Prema nekim izvjetajima, nain otkri40

Utjelovljeni bogovi

vanja Dalaj lame slian je ve opisanom nalaenju obinoga velikog

lame. Drugi prikazi govore o biranju pomou kocke. Gdje god se on
rodi, kae se, drvee i bilje pozeleni, na njegovu zapovijed cvijee
cvate i izvori izbijaju, a njegova nazonost zrai nebeskim blaenstvom. Palaa mu se uzdie na dominantnoj visini, i njene pozlaene
kupole blistaju u sunevom sjaju kilometrima daleko. 35
Kada su se iz sparnih dolina popeli na visoravan kolumbijskih
Anda, panjolski osvajai bih su zapanjeni otkrivi, nakon divljih hordi
to ih bijahu ostavili dolje u grotlu prauma, narod na prilino visokom
stupnju civilizacije, koji se bavi poljoprivredom i ivi pod vlau to ju
je Humboldt usporedio s teokracijama Tibeta i Japana. Bijahu to
Chibche, Muysce ili Mozce, podijeljeni u dva kraljevstva, s prijestolnicama u Bogoti i Tunji, no oevidno ujedinjeni u duhovni savez pod
velikim sveenikom u Sagamozu ih Iraci. Govorilo se da je taj duhovni
vladar dugim i asketskim iskuenitvom stekao takvu svetost te mu se
pokoravahu vode i kie, a i vrijeme je ovisilo o njegovoj volji.36
Kraljeve vremena esto nalazimo u Africi. Tako pleme Waganda
u sredinjoj Africi vjeruje u boanstvo jezera Nyanza, koje se povremeno nastanjuje u tijelu mukarca ih ene. Utjelovljeni bog ulijeva
veliko strahopotovanje u cijelom narodu, ukljuujui kralja i poglavice. K njemu se dolazi kao u proroite; svojom rijeju on je kadar
izazvati ili izlijeiti bolest, zadrati kiu i donijeti oskudicu. Kad se
od njega trai savjet, donose mu se bogati darovi. 37 esto se vjeruje da sam kralj upravlja vremenom. Kralju Loanga narod iskazuje
poast "kao da je bog; a i zovu ga Sambi ili Pango, to znai bog.
Vjeruju da im moe donijeti kiu kad poeli, pa mu jednom godinje,
u prosincu, kad im je kia najvema potrebna, dolaze kako bi od
njega molili da im je daruje." Tom prigodom kralj, stojei na svome
prijestolju, odapinje strelicu u nebo, to bi prema opem mnijenju
imalo donijeti kiu. 38 Gotovo isto govori se o kralju Mombase. 39
Kralja Quiteve u istonoj Africi stavljaju u isti red s boanstvom:
"Uistinu, kafridi ne priznaju drugih bogova osim svoga vladara,
kojemu upuuju molitve to bi ih drugi narodi namijenili nebu...
Stoga se ta uboga bia, uvjerena da je njihov kralj boanstvo, upinju
iz petnih ila ne bi li mu podastrijeli najobilatije darove i tako si lake
pribavili to im je potrebno. Puzei mu pod nogama oni ga, kada
sua potraje predugo, mole da posreduje kod neba kako bi imali
kiu, a kada je padne previe, da im donese bolje vrijeme; jednako
Ogranak Crnaca Bantu. (Prev.)
41

5UIMKI Ttrai)'

tako kad su posrijedi vjetrovi, oluje i sve ostalo - preklinjat e ga da

im ih donese ili odnese." 40
U plemenu Barotse oko gornjeg Zambezija "postoji drevno vjerovanje, koje dodue ve iezava, da je poglavica polubog, i za velika
nevremena Barotsi hitaju k poglavici da ih zatiti od munja. Bijah
zateen gledajui ih kako padaju na koljena pred poglavicom i kume
ga da otvori nebeske posude s vodom te izlije kiu na njihove
vrtove... Kraljevi sluge sebe smatraju nepobjedivima, budui da su
oni sluge Boje (to znai isto to i kraljeve)."41 U plemenu Mowat
na Novoj Gvineji vjeruju kako njihov poglavica posjeduje mo da
povoljno ili nepovoljno utjee na rast usjeva te da navede dugonge i
kornjae da izau iz svojih skrovita i dadu se uhvatiti. 42
Medu Antaymourima na Madagaskaru kralj je odgovoran za rast
usjeva i za svaku nevolju koja zadesi narod. 43 U mnogim se krajevima kralja kanjava ako ne padne kia ili propadnu usjevi. U nekim
dijelovima zapadne Afrike, primjerice, kada molitve i rtve iznesene
pred kralja ne donesu kiu, njegovi podanici veu ga konopcem i
silom odvode do groba njegovih predaka ne bi li on od njih ishodio
eljenu kiu. 44 ini se da su i Skiti, kad bi ih snala oskudica hrane,
bacah svoga vladara u okove. 45 Banjari u zapadnoj Africi pripisuju
svome kralju mo izazivanja kie ih lijepog vremena. Dokle god je vrijeme povoljno, oni mu donose darove u itu i stoci. No zaprijeti li
usjevima duga sua ih preobilna kia, vrijeaju ga i tuku dok se vrijeme ne promijeni. 46 Kada etva propadne ih prejak vjetar na obali
ne doputa ribolov, narod Loanga optuuje vladara da ima "zlo srce"
i svrgava ga. 47 Na itnoj obali visoki sveenik ih bodio odgovara za
zdravlje zajednice, plodnost zemlje i obilje ribe u moru i rijekama; a
ako u zemlji neto od toga ponestane ih se narui, bodio biva uklonjen s poloaja 4 8 Tako su i stari Burgunani svrgavah svojega kralja
ako bi propali usjevi.49
Neki su narodi ili jo dalje i ubijali svoje vladare u doba oskudice.
Za vladavine vedskoga kralja Domaldea, zemljom je harala velika
glad, koja je potrajala nekoliko godina te je nije mogla zaustaviti ni
krv ivotinja ni ljudi. Stoga su na velikom javnom skupu odranom u
Upsali poglavari zakljuili kako je sam kralj Domalde uzrok oskudice
i kako ga se mora rtvovati da bi nastupilo bolje vrijeme, te su ga
smaknuli i njegovom krvlju zamastili oltare bogova. Doznajemo,
nadalje, da su veani dobru ih lou etvu uvijek pripisivali svojim
Zapadna obala Afrike. (Prev.)
42

Utjelovljeni bogovi

vladarima. Za vladavine kralja Olafa, recimo, nastupila su teka vremena i ope siromatvo, a narod je drao da je tome kriv kralj, koji je
krtario prinosei rtve. Tako su, skupivi vojsku, krenuli k njemu,
okruili mu nastambu i u njoj ga ivoga spalili, "prinosei ga Odinu
kao rtvu za dobar urod." 50 Godine 1814. izbila je poast medu sobovima naroda Cuki, i amani su objavili da se voljeni poglavar Ko
mora rtvovati gnjevnim bogovima; te ga je tako njegov vlastiti sin
probo bodeom. 51
Na koraljnom otoku Niueu, odnosno Divljem otoku, na junom
Pacifiku, neko je vladala kraljevska dinastija. No budui da su kraljevi ujedno bili i prvosveenici te se od njih oekivalo da donesu
dobar urod, narod bi se za oskudice razbjesnio i ubijao ih, sve dok
naposljetku, kako su ubijah jednoga za drugim, vie nitko nije htio
biti vladarem, i monarhija je okonana. 52 Kao u tim sluajevima boanski kraljevi, tako u starom Egiptu boanske ivotinje bijahu odgovorne za pravilan tijek prirode. Kada bi se poasti i druge nevolje
obruile na zemlju kao posljedica dugotrajne i iscrpljujue sue, sveenici su nou potajno uzimah svete ivotinje i prijetili im, a ako se
zlo nastavilo, zaklali bi ih. 53
Na temelju uvida u vjerski poloaj to su ga zauzimah kraljevi u
primitivnim drutvima, moemo zakljuiti kako tvrdnje o boanskim
i natprirodnim moima koje su iznosili vladari velikih povijesnih
carstava poput onih Egipta, Meksika i Perua, nisu bih tek oitovanje
nabujale tatine ih prazan izraz puzavog dodvoravanja od strane njihovih podanika, nego naprosto stvar preivljavanja i proirenja drevnoga barbarskog obogotvorenja ivih kraljeva. Tako su, na primjer,
peruanske Inke, "Suneva djeca", tovani kao bogovi; oni bijahu
nepogreivi, i nitko nije ni pomiljao da povrijedi osobu, ast ih svojinu vladara odnosno bilo koga iz kraljevskog roda. Usto Inke, za razliku od veine svijeta, nisu bolest drali zlom. Smatrali su je vjesnikom to ga je njihov otac Sunce poslao da pozove svoga sina da
dode i odmori se s njime na nebu. Uobiajene su rijei, kojima je
Inka najavljivao svoj skori kraj, stoga bile: "Otac me zove da dodem
i odmorim se kod njega." Nisu se protivili oevoj volji tako to bi prinosili rtve za oporavak, ve su otvoreno izjavljivah da ih je otac pozvao k sebi.54 Meksiki kraljevi pri stupanju na prijestolje su se zavjetovah kako e initi da sunce sija, oblaci daju kiu, rijeke teku a
zemlja donosi obilne plodove. 55
Prema kineskom obiaju, car se smatra odgovornim za predugu
suu, i ve su brojni samoosuujui lanci u takvim sluajevima
43

objavljeni na stranicama Peking Gazettea. Meutim, kineski car snosi

krivicu kao prvosveenik prije nego kao boanstvo; u krajnjim sluajevima, naime, on osobno prinosi rtve nebu kako bi zlu stao na
kraj. 56 Partski* vladari Arsakidove loze nazivali su sebe braom
Sunca i Mjeseca te bijahu tovani kao boanstva. Smatralo se svetogrem udariti u svai makar i obinog lana Arsakidove obitelji.57
Egipatski kraljevi proglaavani su bogovima jo za ivota, a njihov
kult slavili su posebni sveenici u posebnim hramovima.
Oboavanje kraljeva doista je katkad bacalo u zasjenak tovanje
bogova. Tako je za Merenrina kraljevanja jedan njegov visoki
slubenik izjavio kako je dao izgraditi brojna svetita da bi duh kralja,
besmrtnog Merenre, mogao biti prizivan "vie od svih bogova."58 ini
se da je egipatski kralj sa svetim ivotinjama dijelio krivicu ako bi
propali usjevi.59 Nazivalo ga se "gospodarom neba, vladarom zemlje,
sunca, ivota cijelog svijeta, gospodarom vremena koji odreuje kretanje Sunca, Tumom ljudi, gospodarom blagostanja, vladarom etve,
stvoriteljem i oblikovateljem smrtnika, onim koji udjeljuje duh svim
ljudima i daruje ivot cijeloj vojsci bogova, stupom neba, pragom
zemlje, odravateljem ravnotee obaju svjetova, donosiocem bogatih
darova, onim koji ini da ito raste", itd. 60 Ipak, kao to bismo mogli
i oekivati, uzviene moi pripisivane kralju razlikovale su se vema u
stupnju nego u vrsti od onih koje si je pridavao svaki Egipanin. Tiele
primjeuje kako je, "budui da je svaki estiti ovjek poslije smrti
postajao Ozirisom te da je svatko u opasnosti ih prema potrebi
uporabom magijskih izreka mogao poprimiti obhje boanstva, posve
razumljivo da je kralj, ne samo poslije smrti nego i tijekom ivota,
postavljan na razinu boanstva."61
ini se, dakle, da se isto ono jedinstvo sakralne slube i kraljevskog naslova to ga nalazimo kod umskoga kralja u Nemiju,
rtvenog kralja u Rimu i arhonta u Ateni, esto javlja izvan granica
klasine starine kao opa znaajka drutava na svim stupnjevima
razvoja od barbarstva do civilizacije. ini se, nadalje, da je kraljevski
sveenik - kralj po poloaju i po imenu, sa ezlom u jednoj i kadilom
u drugoj ruci. Sve to potvruje tradicionalno gledite u vezi s podrijetlom titularnih i sveenikih kraljeva u republikama stare Grke i
Itahje. Pokazavi da je spajanje duhovne i svjetovne vlasti, iju je
uspomenu sauvalo grko-rimsko nasljee, doista postojalo na
mnogim mjestima, barem smo otklonili svaku sumnju u istinitost te
Parti, drevni iranski narod. (Prev.)
44

predaje. Stoga se sada s pravom moemo zapitati: nije li podrijetlo

umskoga kralja moglo biti istovjetno onome to ga predaja uvjerljivo pripisuje rtvenom kralju Rima i kralju arhontu u Ateni? Drugim
rijeima, nisu li njegovi prethodnici mogli biti iz roda kraljeva koje je
republikanski prevrat hio politike vlasti te im ostavio samo njihove
vjerske funkcije i sjenu krune? Postoje barem dva razloga da se na to
pitanje odgovori nijeno. Jedan razlog lei u obitavalitu nemijskog
reca, a drugi u njegovom naslovu, "umski kralj". Da su njegovi
prethodnici bih kraljevi u uobiajenom smislu, on bi zacijelo, poput
svrgnutih kraljeva Rima i Atene, stanovao u gradu ije je ezlo izgubio. Njegov grad morala bi biti Aricia, jer nije bilo nijednoga blieg.
No Aricia, kao to vidjesmo, bijae udaljena pet kilometara od njegova umskog svetita na obali jezera. Ako je vladao, to nije bilo u
gradu nego u zelenoj umi. Pa i njegova titula umskoga kralja teko
bi dopustila pretpostavku da je on ikada bio kralj u uobiajenom
smislu rijei. Vjerojatnije je bio kralj prirode, i to izvjesnog dijela
prirode, naime ume, prema kojoj je i stekao naslov. Ako bismo pronali primjere osoba koje moemo nazvati podrunim kraljevima
prirode, to jest onih za koje se dralo da vladaju odredenim elementima ili vidovima prirode, to bi nam vjerojatno pruilo bliu analogiju umskom kralju nego to su to boanski kraljevi koje smo do sada
razmatrah i ije je nadzor nad prirodom prije opi nego poseban.
Primjera takvih "podrunih kraljeva" ne manjka.
Na jednom brdu u Bomi (ue Konga) ivi Namvulu Vumu, kralj
kie i oluje. 62 Neka od plemena na gornjem Nilu navodno nemaju
kraljeva u uobiajenom smislu rijei; jedine osobe koje kao takve priznaju jesu kraljevi kie, Mata kodou, kojima se pripisuje mo da izazovu kiu u pravo vrijeme, to jest u kino doba godine. Prije no to kie
ponu padati poetkom oujka, ta je zemlja sprena i jalova pustinja,
a stoka, glavno blago toga naroda, ugiba zbog nedostatka ispae. Kada
se, dakle, primakne kraj oujka, svaki domain ode kralju kie i ponudi mu jednu kravu ne bi h ovaj uskoro dozvao kiu. Ne bude li od toga
nita, narod se skupi i trai od kralja da im je donese; a ako se ni tada
na nebu ne pojave kini oblaci, raspore mu utrobu, jer vjeruju da u
njoj uva buru. U plemenu Bari, jedan od tih kinih kraljeva prizivao
je kiu prskajui vodom iz runog zvonca po zemlji.63
Medu plemenima na rubovima Abesinije postoji shno zvanje,
koje jedan promatra ovako opisuje: "Sveenstvo alfaija, kako ga
zovu plemena Barea i Kunama, veoma je osebujno; vjeruje se da je
on kadar prizvati kiu. To je zvanje ranije postojalo kod Algeda i ini
45

se da je jo prisutno u nubijskih Crnaca. Alfai plemena Barea, kojemu se za savjet obraaju i sjeverni Kuname, ivi na planini pokraj
Tembaderea sam sa svojom obitelji. Narod mu donosi danak u vidu
odjee i plodova te za nj obraduje jedno veliko polje u njegovu vlasnitvu. On je neka vrst kralja, a taj poloaj nasljeduju njegov brat ili
sestrin sin. Od njega se oekuje da donosi kiu i tjera skakavce. No,
iznevjeri li oekivanja naroda te u zemlji nastane velika sua, alfaija
kamenuju, a njegova najblia rodbina mora na nj baciti prvi kamen.
Dok smo prolazili zemljom, taj poloaj jo je drao jedan starac; ali
uo sam da se prizivanje kie za nj pokazalo odve opasnim i da je
napustio slubu."64
Duboko u umama Kambode ive dva tajanstvena vladara poznata kao "kralj vatre" i "kralj vode". Njihova slava prostire se irom
june Indokine, no samo je njen slab odjek dopro do Zapada.
Nijedan ih Europljanin, koliko je poznato, nije nikada vidio; a i samo
njihovo postojanje moglo bi se smatrati pukom legendom da do prije
nekoliko godina nije redovito odravana veza izmeu njih i kambodanskog vladara, s kojim su iz godine u godinu izmjenjivah
darove. Kambodanski pokloni putovah su od plemena do plemena
dok ne bi dospjeh na odredite, jer se nijedan itelj Kambode ne bi
osmjeho upustiti u tako dugo i pogibeljno putovanje. Pleme u kojem
su nastanjeni kraljevi vatre i vode zove se Chreais ih Jaray, a njegovi
lanovi pripadaju rasi europejskog izgleda ah ukaste puti te
obitavaju u umovitim planinama i na visoravni to razdvaja Kambodu i Anam. Njihove su vladarske funkcije isto mistine odnosno
duhovne naravi; oni nemaju pohtike vlasti, ve su jednostavni seljaci
koji ive od vlastitoga rada i od poklona vjernika. Prema jednom
izvjetaju, oni ive u posvemanjoj osami, nikada se meusobno ne
susreu i ne vide ljudsko lice. Stanuju u sedam kula uzastopno poredanih na sedam brijegova, i svake godine prelaze iz jedne u drugu
kulu. Ljudi dolaze potajice i ostavljaju im nune namirnice. Vladavina
traje sedam godina, koliko je potrebno da bi se u slijedu nastanile sve
kule, no mnogi umru prije istjeka tog vremena. Ti su poloaji nasljedni unutar jedne ih (prema drugima) dviju vladarskih obitelji, koje uivaju veliki ugled; odreen im je prihod, pa su osloboeni potrebe da
obrauju zemlju. No za tim dostojanstvom, dakako, nitko ne udi, i
kada se dogodi da neko mjesto ostane upranjeno, svi mukarci koji
dolaze u obzir (moraju biti snani i imati djecu) pobjegnu i sakriju se.
Drugi izvjetaj potvruje nesklonost nasljednih kandidata da prihvate
krunu, ah ne i pustinjaku izdvojenost kraljeva u sedam kula, opisu46

jui kako se narod klanja mistinim vladarima kad god se ovi pojave u
javnosti, jer se misli da bi u zemlji nastala strahovita oluja ako bi taj
znak potovanja izostao.
U istom se prikazu govori kako kralj vatre, koji je vaniji od
spomenute dvojice i ije nadnaravne moi nikada nisu bile osporavane, slubuje na vjenanjima, sveanostima i rtvenim obredima u
ast Yana ih duha. U tim je prigodama za nj predvideno posebno
mjesto, a po stazi kojom se do njega dolazi prostire se bijelo platno.
Razlog s kojega je vladarska ast ograniena samo na jednu obitelj
lei u tome to ona posjeduje izvjesne znamenite talismane koji bi
izgubili svoju mo ih nestali ako bi otili iz njenih ruku. Postoje tri
talismana: plod penjaice zvane cui, ubran u davno doba, no jo uvijek svje i zelen; stabljika rotanga, takoer veoma stara i jo nesasuena, i napokon ma u kojemu se nalazi Yan\ ovaj ga stalno uva i
pomou njega izvodi uda. Tom se udesnom mau rtvuju goveda,
svinje, kokoi i patke kako bi donio kiu. uva se umotan u pamuk i
svilu, a meu darovima to ih je svake godine slao kambodanski
kralj bijahu i skupocjene tkanine za uvijanje svetog maa.
Njemu bi zauzvrat kraljevi vatre i vode poslali golemu votanicu
te dvije tikve, jednu punu rie a drugu sezama. Na svijei se nalazio
otisak palca kralja vatre. Vjerojatno se smatralo da ona sadri sjeme
vatre, koje bi tako iz ruku samoga kralja vatre jednom godinje stizalo svjee do kambodanskog vladara. Sveta votanica uvala se za
sakralne svrhe. Kada bi stigla u kambodansku prijestolnicu, bila bi
povjerena brahmanima, koji bi je pohranili uz regalije, a od voska su
pravih svijee to su se palile na sveane dane. Budui da je votanica
bila poseban dar kralja vatre, moemo naslutiti da su ria i sezam bih
poseban dar kralja vode. Potonji je nesumnjivo bio i kralj kie, a
plodovi zemlje bijahu darovi to ih je on udjeljivao ljudima. U doba
oskudice, kao za rata, poplave ih kuge, uzelo bi se malo od svete rie
i sezama te prosulo po tlu, "da se ublai gnjev zlih duhova." 65
To su, dakle, primjeri podrunih kraljeva prirode, kako sam ih nazvao. No, od uma Kambode i izvora Nila dalek je put do Italije, te
iako smo pronali vladare kie, vode i vatre, jo nam ostaje otkriti umskog kralja koji bi odgovarao aricijskom sveeniku s istim naslovom.
Moda emo ga nai negdje blie nama.

47

Biljeke
1
2
3
4

7
8

9
10
11
12
13

14
15
16
17

48

Gill, Myths and Songs ofthe South Pacific, str. 35.

V npr. E. B. Tylor, Primitive Culture,2 ii. 131 i d.
Pausanija to naziva (ii. 24, 1.) Kaxoyoq k tou Geou yi'veTai.
Plinije, Nat. Hist. xxviii. 147. Pausanija (vii. 25, 13) spominje pijenje
bikove krvi kao kunju estitosti sveenice. Ono je nesumnjivo imalo
sluiti u obje svrhe.
Caldwell, "On demonolatry in Southern India," ]oumal of the
Anthropological Society of Bomhaj, i. 101 i d.
J. G. F. Riedel, "De Minahasa in 1825," Tijdschrift v. Indische TaalLand-en Volkenkunde, xviii. 517 i d. Usp. N. Graafland, De Minahassa,
i. 122; Dumont D'Urville, Voyage autour du Monde et a la recherche de
La Perouse, v. 443.
F. J. Mone, Geschichte des Heidenthums im nordlichen Europa, i. 188.
Biddulph, Tribes ofthe Hindoo Koosh, str. 96. Glede ostalih primjera
sveenika odnosno predstavnika boanstva koji piju toplu krv rtve, usp.
Tijdschrift v. Nederlandisch Indie, 1849, str. 395; Oldfield, Sketches from
Nipal, ii. 296 i d.; Asiatic Researches, iv. 40, 41, 50, 52 (izd. u 8 tom.);
Paul Soleillet, LAfrique Occidentale, str. 123 i d. Smatralo se da njuenje
mirisa rtve takoer proizvodi nadahnue. Tertulijan, Apologet. 23
Biddulph, Tribes of the Hindoo Koosh, str. 97.
Lukijan, Bis accus., 1; Tzetzes, Schol. ad Lycophr., 6.
Vambery, Das Turkenvolk, str. 158.
Plutarh, De defect. oracul. 46, 49.
D. Chwolsohn, Die Ssabia und der Ssabismus, ii. 37; Lettres edifiantes et
curieuses, xvi. 230 i d.; Panjab Notes and Queries, iii. br. 721; Journal of the
Anthropological Society of Bombay, i. 103; S. Mateer, The Land of Charity,
216; id., Native Life in Travancore, str. 94; A. c. Lyall, Asiatic Studies, str.
14; Biddulph, Tribes of the Hindoo Koosh, str. 131; Pallas, Reisen in verschiedenen Provinzen des russischen Reiches, i. 91; Vambery, Das
Turkenvolk, str. 485; Erman, Archiv fiir ivissenschaftliche Kunde von
Russland, i. 377. itelji naroda Rao u Kachinu poprskaju vodom izmeu
rogova govedo koje kane rtvovati; ako ono zatrese glavom, neprikladno
je, a ako kimne, rtvuju ga. Panjab Notes and Queries, i. br. 911.
Vjerojatno je rije o suvremenome pogrenom tumaenju starog obiaja.
Moura, Le Royaume du Cambodge, i. 177 i d.
Pausanija, x. 32, 6.
Vincendon-Dumoulin et Desgraz, Iles Marquises, str. 226, 240 i d.
Moerenhout, Voyages aux Iles du Grand Ocean, i. 479; Ellis, Polynesian
Researches, iii. 94.

Utjelovljeni bogovi

18

19
20
21
22

23

24
25
26
27
28
29

30

31

32
33

34

35

36

37

38

Tyerman i Bennet, Journal of Voyages and Travels in the South Sea

Islands, China, India, etc., i. 524; usp. str. 529 i d.
Tyerman i Bennet, nav. dj. i. 529 i d.
Ellis, Polynesian Researches, iii. 108.
Turner, Samoa, str. 37, 48, 57, 58, 59, 73.
Hazlewood u Erskinovom Cruise among the Islands ofthe Western
Pacific, str. 246 i d. Usp. Wilkeov Narrative ofthe U. S. Exploring
Expedition, iii. 87.
Kubary, "Die Religion der Pelauer", u: Bastianovim Allerlei aus Volksund Menschenkunde, i. 39 i d.
F. Valentyn, Oud en nieuiv Oost-Indien, iii. 7 i d.
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, iv. 383.
Monier Williams, Religious Life and Thought and India, str. 259.
Manuov zakonik, vii. 8, prev. G. Biihler.
Monier Williams, nav. dj. str. 259 i d.
Marshall, Travels among the Todas, str. 136, 137; usp. str. 141, 142;
Metz, Tribes ofthe Neilgherrj Hills, str. 19 i d.
Allen i Thomson, Narrative ofthe Expedition to the River Niger in 1841,
i. 288.
G. Massaja, I miei trentacinque anni di missione nell'alta Etiopia (Rim i
Milano, 1888), v. 53 i d.
E. Aymonier, Notes sur le Laos, str. 141 i d.
Robinson, Descriptive Account ofAssam, str. 342 i d.; Asiatic Researches,
xv. 146.
Huc, Souvenirs d'un Voyage dans la Tartarie et le Thibet, i. 279 i d. 12.
izd.
Huc, nav. dj. ii. 279, 347 i d.; Meiners, Geschichte der Religionen, i. 335
i d.; Georgi, Beschreibung aller Nationen des Russischen Reichs, str. 415;
A. Erman, Travels in Siberia, ii. 303 i d.; Joumal ofthe Roy. Geogr. Soc.,
xxxviii. (1868), 168, 169; Proceedings ofthe Roy. Geogr. soc. N. S. vii.
(1885) 67. U Journal Roy. Geogr. Soc., nav. mj., dotini lama naziva se
Lama guru; no kontekst pokazuje da je rije o velikom lami iz Lhase.
Alex. von Humboldt, Researches concerning the Institutions and Monuments ofthe Ancient Inhabitants of America, ii. 106 i d.; Waitz, Anthropologie der Naturvolker, iv. 352 i d.; J. G. Miiller, Geschichte der Amerikanischen Urreligionen, str. 430 i d.; Martius, Zur Ethnographie Amerikas,
str. 455; Bastian, Die Culturlander des alten Amerika, ii. 204 i d.
R. W Felkin, "Notes on the Waganda Tribe of Central Africa", u:
Proceedings ofthe Royal Society ofEdinburgh, xii. 762; gl. T. Wilson i R.
W Felkin, Uganda and the Egyptian Soudan, i. 206.
"The Strange Adventures of Andrew Battel", u: Pinkerton, Voyages and
Travels, xvi. 330; Proyart, "History of Loango, Kakongo, and other
49

39
40

41

42
43
44
45

46
47
48
49
50

51

52
53
54

55
56
57
58

59
60
61

50

Kingdoms in Africa," kod Pinkertona, xvi. 577; Dapper, Description de

l'Afrique, str. 335.
Ogilby, Africa, str. 615; Dapper, nav. dj. str. 400.
Dos Santos, "History of Eastern Ethiopia," kod Pinkertona, Voyages
and Travels, xvi. 682, 687 i d.
F. S. Arnot, Garengauze; or, Seven Years' Pioneer Mission Work in Central
Africa, London, N. D. (predgovor datiran oujka 1889), str. 78.
Rukopisne biljeke E. Beardmorea.
Waitz, Anthropologie der Naturvolker, ii. 439.
Labat, Relation historique de l'Ethiopie Occidentale, ii. 172-176.
Shol. uz Apolonija Rod. ii. 1248. Kal 'HpaSoopoc; ^evcoq rcepi irav
SeajifBV to u ripo|iT|0eco<; r a u r a - Eivai yap a u t o v ZkuGov
p a a i ^ i a <pr|cn- Kal |re 8uvap.svov 7tapE%siv xoiq u7ir)Kaoi<; r a
7i:ixT)8i:ia, 5ia tov Ka/x>w|j.svov 'Aerov notaiiov E7UKX(piv t a
neSia, SeGfjvai urco tbv ZkoGovH. Hecquard, Reise an der Kiiste und in das Innere von West Afrika, str. 78.
Bastian, Die Deutsche Expedition an der Loango-Kiiste, i. 354, ii. 230.
J. Leighton Wilson, West Afrika, str. 93 (njemaki prijevod).
Amijan Marcelin, xxviii. 5, 14.
Snorro Starleson, Chronicle ofthe Kings ofNorway (prev. S. Laing),
saga i. pogl. 18, 47. Usp. Liebrecht, Zur Volkskunde, str. 7; Scheffer,
Upsalia, str. 137.
C. Russwurm, 'Aberglaube in Russland", u: Zeitschrift fur Deutsche
Mythologie und Sittenkunde, iv. 162; Liebrecht, nav. dj., str. 15.
Turner, Samoa, str. 304 i d.
Plutarh, Isis et Osiris, 73.
Garcilaso de la Vega, Dio prvi kraljevih primjedbi o Inkama, knj. ii. pogl.
8 i 15 (tom i. str 131, 155, Markhamov prijevod).
Bancroft, Native Races ofthe Pacific States, ii. 146.
Dennys, Folk-lore ofChina, str. 125.
Amijan Marcelin, xxiii. 6, 5 i 6.
C. P Tiele, History ofthe Egyptian Religion, str. 103 i d. U vezi s
oboavanjem kraljeva v. takoer E. Meyer, Geschichte des Altertums, i.
52; A. Erman, Aegypten und aegyptisches Leben im Altertum, str. 91 i d.;
V von Strauss und Carnen, Die altagyptischen Gotter und Gottersagen,
str. 467 i d.
Amijan Marcelin, xxviii. 5, 14; Plutarh, bis et Osiris, 73.
V von Strauss und Carmen, nav. dj. str. 470.
Tiele, History ofthe Egyptian Religion, str. 105. ini se da su i babilonski i asirski kraljevi smatrani bogovima; iza najstarijih imena kraljeva na
spomenicima stoji zvijezda, koja znai "bog". No u Babilonu i Asiriji

Utjelovljeni bogovi

62
63

64
65

nema traga hramovima i sveenicima koji bi odravali kult kraljeva. V

Tiele, Babjlonisch - Assjrische Geschichte, str. 492 i d.
Bastian, Die Deutsche Expedition an der Loango-Kiiste, ii. 230.
"Excursion de M. Brun-Rollet dans la region superieure du Nil,"
Bulletin de la Societe de Geographie, Pariz, 1852, pt. ii. str. 321 i d.
W Munzinger, Ostafrikanische Studien, str. 474 (Schaffhausen, 1864).
J. Moura, Le Royaume du Cambodge, i. 432-436; Aymonier, "Notes sur
les coutumes et croyances superstitieuses des Cambodgiens", u:
Cochinchine Frangaise, Excursions et Reconnaissances, br. 16, str. 172 i d.;
isto, Notes sur le Laos, str. 60.

51

 4. Oboavanje drvea
U vjerskoj povijesti arijske rase u Europi, oboavanje drvea igralo je
vanu ulogu. Nita prirodnije, budui da u praskozorje povijesti Europa bijae pokrivena beskrajnim praumama, u kojima su ratrkane istine zacijelo nalikovale otoiima u moru zelenila. Do prvoga stoljea
prije nae ere, hercinska uma prostirala se istono od Rajne u
nedoglednu i neznanu daljinu; Germani kod kojih se Cezar raspitivao
govorili su kako su putovah dva mjeseca kroz nju ne vidjevi joj kraja.1
U Engleskoj, na podruju Kenta, Surreya i Sussexa nalaze se ostaci
velike ume Anderide, koja je neko prekrivala cijeli jugoistoni dio
otoka. Na zapadu je, ini se, dopirala do druge ume, koja se pak rasprostirala od Hampshirea do Devona. Za vladavine Henrija II,
graani Londona jo su ili u lov na divlja goveda i veprove u umama
Hampsteada. ak i pod kasnim Plantagenetima bilo je ezdeset i
osam kraljevskih uma. Navodno je u Ardenskoj umi sve do novijeg
vremena vjeverica mogla proputovati gotovo cijeli Warwickshire skaui sa stabla na stablo.2 Iskapanje pretpovijesnih naselja na kolju u
Padskoj nizini pokazalo je kako je davno prije uspona, a vjerojatno i
osnivanja Rima, sjever Italije bio prekriven gustim brijestovim, kestenovim i osobito hrastovim umama.3 Arheologiju u tome potvruje
historija; klasini pisci, naime, esto spominju italske ume koje su
sada iezle.4 Dananje su grke ume tek ostaci onih to su pokrivale
prostrane predjele u antiko doba, a u jo se starijem razdoblju moda
rasprostirale grkim poluotokom od mora do mora.5
Prema onome to slijedi iz Grimmova prouavanja teutonskih
rijei koje oznaavaju "hram", ini se vjerojatnim da su najstarija
svetita u Germana bile prirodne ume.6 Kako god stajalo s time,
53

dostatno je posvjedoeno kako je oboavanje drvea postojalo kod

svih velikih europskih ogranaka arijske rase. tovanje hrastova stabla
medu keltskim druidima ope je poznato.7 Svete lugove esto nalazimo i u starih Germana, a oboavanje drvea nije nipoto iezlo ni u
njihovih dananjih potomaka.8 U Upsali, drevnoj vjerskoj prijestolnici vedske, postojao je sveti gaj u kojemu se svako stablo smatralo
boanskim.9 Sredinja znaajka vjere starih Prusa (slavenskog naroda)
bijae tovanje svetih hrastova, a glavni medu njima nalazio se u
Romovi, gdje je o njemu skrbila cijela hijerarhija sveenika koji su u
svetom lugu neprestano odravah oganj od hrastovine.10 Litavci su
obraeni na kranstvo tek potkraj etrnaestoga stoljea, a kod njih je
u to doba jo bilo rasprostranjeno tovanje drvea.11 Brojni su dokazi
tome i u staroj Grkoj i Italiji.12
Moda nigdje u starom svijetu nije taj pradrevni oblik vjere bolje
sauvan nego u srcu same velike metropole. Na Forumu, poslovnom
sreditu rimskog ivota, sveta Romulova smokva tovana je sve do
doba carstva, a suenje njena debla bilo je dovoljno da izazove uas
u cijelom gradu. 13 Na padini palatinskog brijega, pak, uzdizao se drijen koji je smatran jednim od najsvetijih predmeta u Rimu. Kad god
se kakvom prolazniku uinilo da je stablo klonulo, podizao je graju
koja bi se proirila medu narodom po uhcama, i uskoro potom mogle
su se vidjeti gomile kako tre sa svih strana s vjedrima vode, kao da,
kako veli Plutarh, hitaju ugasiti poar.14
Valja, meutim, malo podrobnije ispitati shvaanja na kojima se
temelji oboavanje drvea. U oima primitivnog ovjeka svijet je u
cjelini oduhovljen, pa ni stabla tu ne ine iznimku. On misli kako
ona posjeduju duu poput njegove te se sukladno tome spram njih
ophodi. Tako pleme Wanika u istonoj Africi zamilja da svako stablo, osobito kokosovo, ima svoj duh; "ruenje kokosove palme smatralo se ravnim umorstvu majke, budui da im to stablo daje ivot i
hranu kao to ih majka daje djetetu." 15 Sijamski redovnici vjeruju da
svugdje postoje due i da unititi bilo to znai nasilno ga liiti due,
pa nee odlomiti granu s drveta "kao to ne bi slomili ruku nevinoj
osobi." 16 Rije je, dakako, o budistikim redovnicima. No, budistiki animizam nije filozofska teorija. Posrijedi je opa primitivna
dogma uklopljena u sustav jedne povijesne religije. Pretpostaviti s
Benfeyem i ostalima kako su teorije animizma i seljenja dua, koje
se javljaju u primitivnih azijskih naroda, izvedene iz budizma, znai
izvrtati injenice. Budizam je u tom pogledu posuivao od primitivnih nazora, a ne obratno. Dajaci, recimo, dre da drvee ima duu
54

Oboavanje drvea

te se ne usuuju posjei staro stablo. Na nekim mjestima, kada vjetar obori staro stablo, oni ga podignu, pokrope krvlju i naikaju
zastavicama, ne bi li "umirili duu drveta." 17 Narod u Kongu stavlja
tikvice s palmovim vinom podno nekih stabala kako bi ova mogla
piti kad oedne. 18 U Indiji grmlje i drvee slubeno vjenavaju s
drugim drveem ili s kumirima. 19 U sjeverozapadnim pokrajinama
Indije svadbena se sveanost obavlja u ast netom zasaene voke;
ovjek koji dri salagram predstavlja mladoenju, dok drugi, sa svetom biljkom tulsi (Ocymum sanctum), predstavlja mladu. 20 Neko su
njemaki seljaci na Badnjak slamnatom uadi vezivali voke jednu s
drugom kako bi donijele ploda, govorei da su ih tako vjenali.21
Na Molukim se otocima sa stablima karanfilia postupa kao s
trudnim enama. U njihovoj se blizini ne smije praviti galama;
nikakva vatra ih svjetlo ne smiju se nou nositi pokraj njih; nitko im
se ne smije pribliiti sa eirom na glavi, nego iskljuivo gologlav. Te
se mjere poduzimaju da se drvo ne bi prestrailo i ostalo bez ploda,
odnosno da plodove ne bi donijelo prerano, poput ene koja je
pretrpjela neki strah za vrijeme trudnoe. 22 Isto tako, za riu u cvatu
Javanac govori da je trudna i ne stvara buku (pucanjem iz puke i si.)
u blizini polja, u strahu da usjev ne bi bio jalov.23 U Orissi se ria
dok raste "smatra trudnom enom, i primijeeno je kako se iz obzira spram nje potuju isti obredi kao i u sluaju enskih pripadnica
ljudske vrste." 24
Pripisuje li se drveu dua, neminovno se smatra da ono osjea i
povrede koje mu se nanose. Dok ga sijeku, hrast "isputa neku vrst
krikova ih jecaja, koji se mogu uti kilometar daleko, kao da duh stabla jadikuje. G. E. Wyld uo je te glasove vie puta." 25 Ojebwayi "vrlo
rijetko sijeku zeleno ili ivo drvee, da mu ne bi nanijeli bol, a neki
njihovi vraevi tvrde kako su uli jauke stabala pod sjekirom."26 Stari
seljaci u nekim krajevima Austrije jo uvijek vjeruju da je umsko
drvee ivo i ne doputaju da mu se kora zasjeca bez naroite
potrebe, jer su uh od svojih oeva da stablo osjea posjekotinu nita
manje nego ozhjeden ovjek. Kada sijeku drvo, ispriavaju mu se.27
Tako i u Jarkinu, u Indoneziji, drvosjea trai oprotaj od stabla koje
obara. 28 Misli se, osim toga, da drvo krvari dok ga se sijee. Neki
Indijanci ne usuuju se rezati stanovitu biljku, jer iz nje tee crveni
sok to ga oni dre krvlju biljke.29 Na Samoi je postojao lug stabala
koja se nitko nije usuivao sjei. Jednom su neki doljaci pokuah to
* Savezna drava u sjeveroistonoj Indiji. (Prev.)
55

uiniti, no iz drveta je potekla krv, a stranci koji su poinili svetogre,

razboljeli su se i umrli. 3 0 D o 1855. godine u Naudersu, u Tirolu, rastao je ari za koji se mislilo da krvari kad god ga se zaree; smatralo
se, osim toga, da se elik urezuje jednako duboko u tijelo drvosjee
kao i u stablo te da rane na drvetu i na ovjekovu tijelu zacjeljuju
v
istodobno. 3 1

Katkada se vjeruje da drvee nastanjuju due mrtvih. Pleme Dieyerie u junoj Australiji smatra nadasve svetima neka stabla u koja su
se, prema njihovu vjerovanju, preobrazili njihovi oevi; stoga ne ele
sjei ta stabla te prosvjeduju protiv useljenika koji to ine. 32 Neki
itelji Filipina vjeruju da se due njihovih predaka nalaze u nekim stablima to ih zato poteduju sjee. Primorani da ipak obore neko od
tih stabala, opravdavaju se govorei kako ih je sveenik na to nagnao. 33 Jedna anamitska pripovijest kae kako je stari ribar zarezao
deblo to se nasukalo na obalu; iz zasjekotine je, meutim, potekla
krv, te se ispostavilo da su kraljevna i njezine tri keri, koje bijahu
baene u more, utjelovljene u tom drvetu. 34 itatelji Virgilija prisjetit
e se prie o Polidoru.
U primjerima poput ovih, na djelu je vjerovanje da je duh utjelovljen u stablu; on ga oivljava te mora s njime trpjeti i umrijeti. No,
prema drugom i nesumnjivo kasnijem gleditu, drvo ne predstavlja
tijelo, ve samo nastambu duha drveta, koji moe napustiti ozlijeeno stablo kao to ovjek naputa poruenu kuu. Kada, primjerice, stanovnici otoja Peleng obaraju drvo, oni dre da e njegov duh
izai i naseliti se u drugom drvetu. 35 Padami u indijskoj dravi Asam
smatraju da su dijete koje se izgubi oteli duhovi drvea. Stoga
provode odmazdu nad duhovima sijekui stabla dok ne pronau
dijete. U strahu da ne ostanu bez drveta u kojemu bi obitavali, duhovi ostave dijete i ono bude pronaeno u kronji stabla. 36 Prije no
to posijeku umsko drvo, Katodi odaberu stablo iste vrste te mu
iskazuju tovanje donosei preda nj kokosove orahe, palei tamjan,
bojei ga crvenim pigmentom i molei ga da blagoslovi njihovu
nakanu. 37 Vjerojatno na taj nain misle nagnati duha iz prvoga da prijee u potonje drvo. Kada kri umu, indonezijski Galeleze ne smije
posjei zadnje stablo dok ne navede duha u njemu da ode. 38 Mundari u Bengalu imaju svete gajeve koje su sauvali kada su krili
zemlju, da umski bogovi, uznemireni sjeom stabala, ne bi napustili
mjesto. 39 Miri u Asamu nerado e zaposjesti novu obradivu zemlju
dokle god raspolau zemljom na ugaru, jer se boje uvrijediti duhove
uma bespotrebnim obaranjem stabala.40
56

Oboavanje drvea

im se na Sumatri posijee drvo, na mjestu gdje je raslo posadi se

novo, na koje se stavlja i nekoliko betelovih listova i nekoliko kovanica.41 Tu je namjera posve jasna. Duhu drveta nudi se novi dom u
mladom stabalcu zasaenom na panju staroga, a prinoenjem betela
i novia nadoknauje mu se pretrpljena smetnja. Kada bi tako na
otoku Chedooba obarah stablo, jedan je drvosjea uvijek stajao spreman sa zelenom granicom u ruci, koju je stavljao nasred panja u
trenutku kada bi drvo palo. 42 S istog razloga njemaki umari ureu
kri na panj stabla to su ga posjekli, vjerujui da tako omoguuju
duhu drveta da nastavi ivjeti u panju. 43
Stablo se, dakle, katkada smatra tijelom, a katkad zgoljnom nastambom duha drveta; i dok itamo o svetom drveu to ga se ne
smije posjei jer u njemu obitavaju duhovi, ne moemo uvijek sa sigurnou rei na koji nain se shvaa prisutnost duha u stablu. U sljedeim primjerima stabla e se prije smatrati nastambama duhova
nego njihovim tijelima. Govori se kako su stari Prusi vjerovah da bogovi nastanjuju visoka stabla poput hrastova, iz kojih bi se uli odgovori na pitanja onih to bi im se obratili; stoga se to drvee nije obaralo, ve je tovano kao dom boanstava.44 Veliki hrast u Romovi
bijae naroito obitavalite boanstva; prekrivahu ga platnom, koje bi
ipak skinuli sa nj kako bi oboavatelji mogli vidjeti sveto stablo. 45
Poznato je da Bataci na Sumatri nisu doputah da se odredena stabla
sijeku, jer su ih nastanjivali moni duhovi koji bi im na tome zamjerili.46 Kurkakole u Indiji vjeruju da na vrhovima drvea stanuju
duhovi koje uznemiruje obaranje stabala i spremni su na osvetu ako
im se to uini.47 Samoanci su smatrali da bi duhovi savili ruke ili noge
onome tko bi se drznuo otetiti odreene gajeve, odnosno ptice ih
ivotinje u njima. 48
tr.;
ak i tamo gdje se ne spominju umski duhovi, openito moemo
ustvrditi da svetost i nepovredivost nekog luga proizlazi iz vjerovanja
da ga nastanjuju ili oduhovljavaju umska boanstva. U Livoniji postoji sveti gaj, i tko god u njemu obori stablo ih odlomi granu umrijet
e za najvie godinu dana. 49 I Votjaki imaju svete gajeve. Neki Rus,
koji se usudio posjei stablo u jednom od njih, razboho se i sutradan
umro. 50 rtvama to se prinose drveu kada ga se sijee nesumnjivo
se hoe umiriti umske duhove. Na Gilgitu se obiava prskati kozja
krv po bilo kojem drvetu prije nego to ga se obori. 51 Prije no to bi
poeo kriti neki lug, rimski seljak morao je rtvovati prase bogu ih
Hist. pokrajina izmeu udskog jezera i Baltikog mora. (Prev.)
57

boici tog luga. 52 Sveeniki savez Arvalske brae u Rimu morao je

obaviti obred pokajanja u sluaju da je u svetom gaju trula grana pala
na zemlju, ili ako bi kakvo staro stablo bilo oboreno olujom odnosno
teinom snijega na granama. 53
Kada se na stablo prestalo gledati kao na tijelo duha drveta, te se
u njemu vidio stan koji on moe napustiti kad poeli, uinjen je veliki pomak u religijskoj misli. Animizam prelazi u mnogobotvo.
Drugim rijeima, umjesto da svako stablo smatra ivim i svjesnim
biem, ovjek sada u njemu vidi samo beivotnu, nepokretnu masu,
nastanjenu na due ili krae vrijeme natprirodnim biem koje, budui
da slobodno prelazi iz drveta u drvo, uiva stanovito pravo vlasnitva
ili gospodstva nad drveem te tako prestaje biti duhom drveta i
postaje umskim bogom. Duh drveta na taj nain u izvjesnoj mjeri
vie nije vezan uza svako pojedinano stablo te istodobno poinje
mijenjati oblik i dobivati tijelo ovjeka, sukladno openitoj sklonosti
ranog miljenja da sva apstraktna duhovna bia predoi u konkretnu
ljudskom obliju. Stoga su u klasinoj umjetnosti umska boanstva
prikazivana u ljudskom liku, a njihov je znaaj istican granom ih
kakvim drugim, podjednako oevidnim simbolom.54 Promjena oblija, meutim, ne utjee na bitne odlike duha drvea. Moima kojima
bijae obdaren kao dua drveta utjelovljena u stablu on i dalje raspolae kao bog drvea. Kasnije u to podrobnije izloiti. Pokazat u,
prvo, da se stablima kao ivim biima pripisuje mo da izazovu kiu
i sunce, da se stada i krda mnoe te ene lako poraaju; i drugo, da
se iste te moi pridaju bogovima drvea pojmljenim kao ovjekolika
ih bia utjelovljena u ivim ljudima.
Ponajprije, dakle, vjeruje se da drvee i duhovi drvea mogu
donijeti kiu i sunce. Kada je misionar Jeronim Praki nagovarao litavske pogane da posijeku svoje svete lugove, mnotvo ena zatrailo
je od kneza Litve da ga sprijei, rekavi kako unitavajui ume on
razara i dom boga od kojega dobivaju kiu i sunce.55 Mundari u
Asamu dre da umski bogovi, obori li se stablo u svetom gaju, iskazuju svoje negodovanje uskraivanjem kie.56 U Kambodi svako selo
odnosno pokrajina ima svoje sveto stablo, stan duha. Ako kie kasne,
narod prinosi rtve tom stablu.57 Da bi se od duha drvea iznudila
kia ponekad se, vidjeli smo ve, umakala grana u vodu. 58 U takvim
sluajevima nesumnjivo se predmnijeva kako je duh sadran u grani,
a voda s kojom ga se na taj nain dovodi u dodir stvara kiu pomou
neke vrsti simpatike magije, upravo kao to, kako je ranije prikazano,
prizivatelji kie u Novoj Kaledoniji polijevaju kostur vodom, vjerujui
58

Oboavanje drvea

da e due preminulih od vode nainiti kiu.59 Mannhardt je gotovo

bez ikakve sumnje u pravu kad europski obiaj natapanja posjeenog
drvea vodom na nekim narodnim svetkovinama, poput Ivanja,
Duhova i etve, tumai kao prizivanje kie.60
Duhovi drvea, nadalje, ine da usjevi rastu. Kod Mundara svako
selo ima svoj sveti gaj, a "boanstva gajeva dre se odgovornima za
urod i ukazuje im se osobita poast na svim velikim poljodjelskim
sveanostima."61 Crnci na Zlatnoj obah imaju obiaj prinositi rtvenu
hranu podno izvjesnih visokih stabala te dre da bi svi plodovi zemlje
propali ako bi se jedno od njih posjeklo.62 vedski seljaci zabijaju lisnatu granu u svaku brazdu svojih itnih polja, vjerujui da e im to
osigurati obilnu etvu.63 Isto shvaanje javlja se i u njemakom i francuskom obiaju etvenog vijenca. Rije je o velikoj grani ili cijelome
stablu, koje se okiti klasjem kukuruza, na zadnjim kolima donese
kui sa etvenog polja te privrsti na krovu seoske kue ih ambara,
gdje ostaje godinu dana. Mannhardt je dokazao da ta grana ih stablo
predstavlja duh drvea shvaen kao duh bilja uope, iji se ivotvorni
i plodonosni utjecaj ovdje oituje na itu. Tako se u vapskoj etveni
vijenac postavlja medu posljednje nepokoeno klasje penice; u
drugim krajevima ga se stavi u itno polje i zadnji pokoeni snop
privrsti se uz njegovo deblo. 64
Njemakom etvenom vijencu odgovara eiresione u drevnoj
Grkoj. 65 Eiresione bijae maslinova ih lovorova grana, omotana vrpcama i objeena zajedno s raznim voem. Ta se grana nosila u povorci na etvenoj sveanosti te bi se pribila iznad ulaza u kuu, gdje je
ostajala cijelu godinu. Svrha uvanja etvenog vijenca ili eiresiotiea
tijekom godine dana odnosila se na ivotodajno svojstvo te grane da
pospjei rast ita kroz to vrijeme. Misli se da e se po isteku godine
dana to svojstvo iscrpiti, pa se tada grana nadomjeta novom. Prema
shnom obrascu, Dajaci iz Sarawaka za svake riine berbe iskopaju
korijenje izvjesne gomoljaste biljke krasnih bijelih i mirisnih cvetova.
To se korijenje uva u ambaru zajedno s riom te se dogodine
ponovno sadi s riinim sjemenjem; jer, kau Dajaci, ria nee rasti ne
bude h takva biljka zasaena u polju. 66
ini se da obiaji nalik onome vezanom uz etveni vijenac postoje i u Indiji te Africi. Na etvenoj sveanosti Lhoosaija u jugoistonoj
Indiji, poglavar ide sa svojim narodom u umu i ondje obara veliko
stablo, koje se potom nosi i postavlja nasred sela. Prinose se rtve, a
ria i alkohol pohjevaju se po drvetu. Obred se zavrava gozbom i
plesom, u kojemu sudjeluju samo neoenjeni mukarci i neudate
59

djevojke. 67 Stablo koprivia* medu Beuancima se tuje kao sveto

drvo, i bilo bi veliko svetogre odlomiti sa nj granu i odnijeti je u selo
za kinog razdoblja. No im penica sazre, ljudi podu u umu sa
sjekirama i donose kui granje svetog koprivia, kojim se popravlja
seoski obor za stoku. 68 Mnoga plemena u jugoistonoj Africi ne
sijeku drvee dok je ito zeleno, jer se boje da bi u suprotnom snijet,
tua i rani mraz unitili usjeve.69
Plodonosna mo drvea iskoritava se u vrijeme sjetve kao i za
etve. Sveto stablo arijskih plemena u Gilgitu, uz sjeverozapadnu
granicu Indije, jest chili, vrsta cedra (Juniperus excelsa). Kada zapone
sjetva, narod dobiva odreenu koliinu penice iz rajinog ambara,
koja se pomijeana s granicama svetog cedra stavlja u konu vreu.
Zapali se velika vatra od cedrovine, a dio penice koji e se posijati
dimi se objeen iznad nje. Ostatak se samelje i od njega se napravi
veliki kola koji se pee na istoj vatri te ga se dade orau. 70 Nema
dvojbe da se tako pomou svetog cedra eli oploditi penica. U svim
tim sluajevima mo pospjeivanja rasta ita, i uope kultivirana bilja,
pripisuje se drveu. Takav stav nije bez temelja, jer stablo je najvei i
najmoniji pripadnik biljnog carstva, a ovjek ga je upoznao prije
nego to je poeo uzgajati ito. Stoga on po naravi stvari stavlja krhkiju i, za njega, noviju biljku pod vlast starije i monije.
Duh, drvea, nadalje, ini da se stada mnoe te blagoslivlja ene
potomstvom. Vjerovalo se da sveti Chili ih gilgitski cedar uz to posjeduje svojstvo da uini ito plodnim. Kad je zapoinjala etva
penice, odabrala bi se tri neoenjena mladia koji bi, nakon trodnevna obrednog kupanja i proienja, krenuh u planine gdje rastu
cedrovi, nosei sa sobom vino, ulje, kruh i svakojako voe. Naavi
prikladno drvo, pokropili bi ga vinom i uljem, dok su kruh i voe jeli
u sklopu rtvenog posta. Potom bi odrezali jednu granu i odnijeli je
u selo, gdje su je, usred sveopeg veselja, stavljali na veliku stijenu
pokraj rijeke. "Tada su rtvovali kozu, pohjevali njenom krvlju cedrovu granu, i poinjao je mahniti ples, mahalo se orujem, glava
priklane koze pronoena je iznad glava i zatim postavljana kao meta
za vjebu gaanja strelicama. Svaki pogodak nagraivao bi se tikvom
punom vina i komadom kozletine. Kada je svo meso pojedeno, kosti
su bacane u rijeku i zapoinjalo je ope ritualno pranje, nakon kojega bi svi mukarci, uzevi po cedrovu granicu, poli kuama. Poto
bi mu vrata kue bila zalupljena pred nosom, mukarac je kucao
Srodno brijestu (engl. hack-thorn ili hackberry). (Prev.)
60

Oboavanje drvea

molei da ude, a ena ga je pitala: 'to si donio?' Na to je on odgovarao: 'eli li djecu, donio sam ti ih; eh li hrane, donio sam ti je;
eh h blago, donio sam ti ga; to god eh, ja imam.' Uto bi se vrata
otvorila i on je ulazio sa svojom cedrovom granicom. ena je tada
uzimala nekoliko listova koje je, polivi ih vinom i vodom, stavljala
na ognjite, dok bi ostale posula branom i objesila na strop. Potom
bi branom posula mua po glavi i ramenima, govorei mu: 'O Shiri
Bagerthume, vilinski sine, doao si izdaleka!' Shiri Bagerthum, 'strani kralj', bijae oblik obraanja cedru kada ga se molilo da uslii
elje. Sutradan bi ena ispekla kolae, ponijela ih sa sobom i povela
obiteljske koze do Chilijeve stijene. Kad bi se skupile oko kamena,
ona bi ih stala gaati oblucima, istodobno prizivajui Chilija. Prema
smjeru u kojem su bjeale ovce pretkazivao bi se broj i spol djece
koja e se roditi u iduoj godini. Potom su se na Chilijevu stijenu
stavljah orasi i mogranji, dijelili su se i jeli kolai, a koze su odlazile
na ispau kamo god su htjele. Sljedeih pet dana u svim kuama pjevala se pjesma:
Strani kralju vilinski, rtvu ja ti prinosim
0 kako uzvien si ti! Dom si mi ispunio,
enu mi doveo kad je nisam imao,
Umjesto keri sinove mi dao.
Pokazao si mi puteve prave
1 donio mi mnogo djece. "71
Odvodenjem koza do stijene na kojoj je poloen cedar oito se eh
na njih prenijeti cedrova plodnost. U Europi se vjeruje da slian utjecaj na ene i blago ima svibanjsko stablo, ih svibanjski stup. U nekim
krajevima Njemake dne prvoga svibnja seljaci postavljaju svibanjsko
drvee na vrata tala i obora, po jedno za svakog konja i kravu; misli
se da e uslijed toga krave davati mnogo mlijeka.72 Camden veli kako
Irci "vjeruju da e zelena grana privezana prvoga svibnja uz kuu
donijeti toga ljeta obilje mlijeka."73
Dne drugoga srpnja poneka su plemena Venda obiavala nasred
sela postavljati hrastovo stablo, sa eljeznim pijedom na vrhu; oko
njega bi plesali i dovodili stoku da bolje raste. 74

Vendi, njemaki naziv za Luike Srbe i Koruke Slovence (Wenden,

Winden); nekad opi germ. naziv za Slavene. (Prev.)
61

Neki Estonci vjeruju u smutljivog duha zvanog Metsik, koji ivi

u umi i dri sudbinu njihova blaga u rukama. Svake godine iznova
se naini njegov lik. Na odredeni dan svi seljani se skupe te izrade
ovjeka od slame, odjenu ga i odnesu na glavni seoski panjak. Tu
se lutka privee uz visoko stablo, oko kojega narod buno plee.
Gotovo svaki dan u godini prinose joj se rtve i molitve kako bi titila stoku. Ponekad se Metsikov lik naini od snoplja ita i privee
uz visoko stablo u umi. Ljudi pred njim izvode svakojake lakrdije
ne bi h ga privoljeli da im uva ito i stoku. 75
erkezi smatraju krukovo drvo zatitnikom stoke. Oni u umi
posijeku mladu kruku, okite joj grane i nose je kui, gdje je tuju kao
boanstvo. Gotovo svaki dom ima jedno takvo stablo. Ujesen, na dan
svetkovine, unosi ga se u kuu, uz sveanu glazbu i radosne uzvike
svih ukuana, koji estitaju stablu na sretnom dolasku. Zatim ga
ukrase svijeama i privrste mu kolut sira za vrh te okupljeni oko
njega jedu, piju i pjevaju. Naposljetku se oproste od drveta i odnesu
ga natrag u dvorite, gdje ostaje do idue godine poloeno uza zid, i
vie mu se ne iskazuje nikakvo potovanje. 76
est europski obiaj stavljanja zelenog grma pred kuu voljene
djevojke na prvi svibnja po svoj prilici je potekao iz vjerovanja u
plodonosnu mo duha drveta. 77 Jalove karakirgiske ene valjaju se
razodjevene po tlu podno samotnog jabukova stabla ne bi h dobile
potomstvo. 78 Napokon, mo da eni podari lagan poroaj pripisuje
se drveu u vedskoj jednako kao i u Africi. U nekim krajevima
vedske prije je u blizini svakog imanja rastao bardtrad ih drvo-zatitnik (lipa, jasen ih brijest). Nitko nije smio otrgnuti niti list sa svetog
stabla, jer bi ga u suprotnom snala nesrea ih bolest. Trudne ene
imale su obiaj rukama obujmljivati stablo kako bi imale lak poroaj. 79 U nekim crnakim plemenima u Kongu, trudnice si izrauju
nakit od kore svetog drveta, vjerujui da ih ono spaava od opasnosti
koje prate poroaj. 80 Pripovijest o Leti koja je obgrlila palmu i
maslinu, odnosno dva lovorova drveta, prije no to e roditi Apolona
i Artemidu, moda ukazuje na slino grko vjerovanje u mo izvjesnog drvea da olaka poroaj. 81
Iz navedenog pregleda blagotvornih osobina koje se obino pripisuju duhovima drvea, lako je razumjeti zato su obiaji poput
onoga vezanog uz svibanjsko drvo ili svibanjski stup bih tako rasprostranjeni i zato su imah tako vidnu ulogu u narodnim svetkovinama
europskog seljatva. U proljee ih rano ljeto, ih na samo Ivanje, u
mnogim dijelovima Europe postojao je i jo postoji obiaj da se ode
62

Oboavanje drvea

u umu, posijee drvo i donese u selo, gdje ga se uz sveope veselje

postavi uspravno; ili se pak odsijeku grane u umi te se njima okite
sve kue. Svrha tih obiaja jest da se selu i svakom domu donesu
blagoslovi to ih je duh drvea kadar udijeliti. Odatle obiaj da se na
nekim mjestima zasadi svibanjsko stabalce ispred svake kue, ili da se
seosko svibanjsko stablo nosi od vrata do vrata, da bi svako kuanstvo moglo primiti svoj dio blagoslova. Iz obilja primjera vezanih uz
taj predmet odabrat emo njih nekoliko.
Sir Henry Piers, u svom Opisu Westmeatha, napisanom 1682.
godine, kae: "Uoi prvoga svibnja, svaka obitelj stavi pred svoja
vrata zeleni grm posut utim cvijeem kojega ima u izobilju po
livadama. U krajevima to obiluju umom, postavi se visoko, tanko
drvee koje tu na povienom mjestu stoji gotovo cijele godine, tako
te bi namjernik mogao pomisliti da su to krmareve oznake i da su
sve kue u kraju - krme." 82 U Northamptonshireu se prvoga svibnja ispred svake kue u zemlju zabijalo tri-etiri metra visoko mlado
stabalce, tako da je izgledalo kao da ondje raste. 83 itelji Cornwalla
jo odravaju drevni obiaj da na prvi svibnja kite vrata i trijemove
zelenim granicama platane i gloga te da ispred kua postavljaju stabla, zapravo panjeve stabala."84 Na sjeveru Engleske neko je bio
obiaj da prvoga svibnja mlade ustane prije zore i uz svirku pode u
ume, gdje su odlamali granje te ga ukraavali kitama i vijencima cvijea. Vratili bi se oko svitanja i pribijali cvijeem ureeno granje za
vrata i prozore svojih domova. 85 U Abingdonu, u pokrajini Berkshire, mladi su nekada u prvomajsko jutro ili unaokolo u skupinama i pjevah pjesmu koja sadri i ove stihove:
Mi lutali smo noi cijele
I dananjega dana dio;
I na povratku vam sada
Donosimo vijenac io.
Lijep vam vijenac nosimo svima
I stojimo pred vratima vaim;
Mladica to je, sva u pupoljcima,
Djelo ruke Gospoda naeg.86
U selima Saffron Walden i Debden, u Essexu, djevojice svakoga prvoga svibnja idu u skupinama od vrata do vrata, pjevaju pjesmu gotovo istovjetnu navedenoj i nose vijence; u sredinu svakog vijenca obino
63

se stavi lutka u bijelom ruhu. 87 U mjestu zvanom Seven Oaks (Sedam hrastova) djeca na taj dan nose granu i vijence od doma do
doma, molei sitni. Vijenac se sastoji od dva isprepletena koluta i
pokriven je plavim i utim cvijeem iz uma i ivica.88 U nekim selima Vogeza, prve nedjelje u svibnju mlade djevojke idu od kue do
kue, pjevajui pjesmu u slavu svibnja, u kojoj se spominju "kruh i
brano to dolaze u svibnju". Dadu li im novac, one stave zelenu
granicu na kuna vrata; a ako im ga ne dadu, poele obitelji mnogo
djece, ali da nema kruha da ih hrani. 89 U Mayenneu (Francuska),
djeaci koje se nazivalo Maillotins hodah su od imanja do imanja pjevajui prigodne pjesme, za to su dobivah novac ih pie, a takoer bi
zabijah drvce ih granu u zemlju. 90
U etvrtak uoi Duhova ruski seljani "odlaze u ume, pjevaju pjesme, pletu vijence i posjeku jednu mladu brezu, koju odjenu u
ensku odjeu ih je urese raznobojnim vrpcama i krpicama. Slijedi
post, nakon kojega uzmu preruenu brezu, odnesu je u selo uz veseli
ples i pjesmu te postave u jednoj od kua, gdje ona kao tovani gost
ostaje do Duhova. Tijekom dva preostala dana seljani posjeuju kuu
u kojoj boravi 'gost', ah treega dana, na Duhove, odnesu brezu do
rijeke i bace je u vodu", a i svoje vijence za njom. "irom Rusije svako
selo i svaki grad pretvaraju se uoi Duhova u vrtove. Posvuda na ulicama poredane su mlade breze, svaka kua i svaka soba okiene su
granjem, ak su i lokomotive na tranicama u to vrijeme ukraene
zelenim liem."91 Odijevanje breze u ensku odjeu u sklopu tog
ruskog obiaja jasno pokazuje u kolikoj se mjeri to drvo shvaa kao
osoba; a bacanje breze u rijeku po svoj prilici predstavlja prizivanje
kie. U nekom selu u Altmarku neko je bio obiaj da sluge, konjuari i obani za Duhove odlaze od imanja do imanja i dijele seljacima vijence od brezovih granica i cvijea; te su vijence vjeali u kuama i ostavljali do sljedee godine. 92
U blizini Zaberna u Elzasu skupine ljudi idu unaokolo i nose
svibanjske stupove. Medu njima se nalazi mukarac u bijeloj koulji,
lica obojana u crno; ispred njega se nosi veliki svibanjski stup, a
svatko u skupini nosi i po jedan manji. Jedan od njih nosi, pak, golemu koaru u koju skuplja jaja, unku, itd. 93 U nekim krajevima
vedske uoi prvoga svibnja momci idu unaokolo i nose svak po
sveanj svjee ubranih, dijelom ili posve razhstalih brezovih granica.
Predvodeni seoskim sviraem oni obilaze kue pjevajui svibanjske
pjesme, u kojima su sadrane molitve za lijepo vrijeme, obilnu etvu
te svjetovne i duhovne blagoslove. Jedan od njih nosi koaru u koju
64

UBoiavanje nrvera

skuplja darove u vidu jaja i si. Ako ih hjepo prime, oni u krov iznad
vrata kolibe utaknu lisnatu granicu.94
No, poetak ljeta je doba kad se u vedskoj takve sveanosti
najee odravaju. Uoi Ivanja (dne 23. lipnja) kue se temeljito iste
i kite zelenim granjem i cvijeem. Na kuni ulaz i drugdje po dvoritu
postave se mlade jele, a veoma esto se u vrtu podignu i male sjenice.
Na taj se dan u Stockholmu odrava sajam na kojemu su za prodaju
izloene tisue svibanjskih stupova {Maj Stanger), od desetak centimetara pa do gotovo etiri metra visine, ureeni liem, cvijeem, arenim
vrpcama od papira, pozlaenim ljuskama jaja nanizanim na trske, itd.
Na brdima se pale krijesovi, oko kojih narod plee i preskakuje ih.
Meutim, glavni je dogaaj dana postavljanje svibanjskog stupa. Rije
je o ravnu i visokom smrekinu deblu s kojega su odrezane grane.
"Povremeno se na nj unakri stavljaju kolutovi i drugi drveni predmeti, a ponekad mu se sa strane uglave lukovi, tako da nalikuje ovjeku koji se podboio. Ne samo 'Maj Stng' (svibanjski stup) ve i kolutovi, lukovi i ostalo okieni su od vrha do dna liem, cvijeem,
komadima raznih tkanina, pozlaenim ljuskama jaja, itd., dok se na vrh
stupa postavlja veliki vjetrokaz ili zastava." Podizanje svibanjskog stupa, koji ukraavaju seoske djevojke, popraeno je raskonom sveanou; oko njega se sjate ljudi sa svih strana i pleu u velikom kolu.95
U nekim krajevima eke svibanjski stup ih ivanjsko stablo podie se uoi blagdana Sv. Ivana. Mladii iz ume donesu visoku jelu
ih bor i postave ga na odreenu visinu, da bi ga djevojke uresile kitama i vijencima cvijea te crvenim vrpcama. Potom oko drveta naslau
iblje, suho granje i druge gorive tvari, i poto se smrkne potpale
gomilu. Prije su se, dok je vatra gorjela, mladii penjali na stablo te
skidah vijence i vrpce to su ih djevojke bile privezale za nj; no taj je
obiaj dovodio do nezgoda, pa su ga zabranili. Mladi katkad bacaju
zapaljeno iblje u zrak ili uz vrisku tre nizbrdo drei ga u rukama.
Kada drvo izgori, momci i njihove izabranice stoje na suprotnim
stranama uz vatru te gledaju jedni druge kroz vijence i plamenove
kako bi vidjeli hoe li njihova ljubav potrajati i okruniti se vjenanjem. Potom preko vatre to tinja jedni drugima tri puta dobace
vijence. Kad plamen utrne, parovi si prue ruke i triput preskoe
eravu. Osmueni vijenci nose se kui i pomno uvaju cijele godine.
Kad god opali grom, dio vijenca se spali na ognjitu; a kada stoka
oboh ih se teli, dade joj se da pojede malo od vijenca. Spaljeni ugarci zatiu se u itna polja, livade i na krovove kua kako bi ih titili od
loeg vremena i nedaa. 96
65

Bilo bi suvino dalje iznositi pojedinosti obiaja postavljanja

seoskoga svibanjskog drveta ili svibanjskog stupa na prvi svibnja.
Jedan detalj, meutim - obnavljanje seoskoga svibanjskog stabla zavrjeuje pozornost. ini se da u Engleskoj majski stup u pravilu,
barem u novije vrijeme, stoji trajno i da se ne obnavlja svake
godine.97 No, nekada se to inilo. Tako Borlase o iteljima Cornwalla
kae: "Uoi prvoga svibnja gradska eljad izletuje na selo, ondje posjeku visoki brijest, dopreme ga uz ope veselje u grad te ga, obojavi
ga i nataknuvi mu iljati tuljac na vrh, usprave na najizloenijem
mjestu, da bi ga u sveanim zgodama okitili cvjetnim vijencima ili
zastavicama i trakama." 98 Reeno godinje obnavljanje dade se
naslutiti i iz prikaza obiaja dopremanja majskog stupa pomou
dvadeset i vie ujarmljenih volova, to ga je iznio puritanski pisac
Philip Stubbs. 99 U nekim dijelovima Njemake i Austrije svake
godine se u svibnju ih o Duhovima posijee i postavi novo stablo. 100
Gotovo je sigurno da se izvorno posvuda iznova svake godine
postavljalo novo svibanjsko drvo. Budui da je svrha obiaja bila dozvati oploujui duh bilja, koji se vazda nanovo budi u proljee, cilj bi
bio promaen ako bi se umjesto ivoga, zelenoga i snanog godinu za
godinom postavljalo staro i sasueno drvo, ih ako bi ga se ostavljalo da
stalno stoji. Kada je, meutim, znaaj obiaja zaboravljen, i kad se na
svibanjsko stablo poelo gledati kao na izvor praznine zabave, ljudi
vie ne vidjehu razloga da svake godine posijeku novo stablo te su
radije ostavljali isto stablo da uvijek stoji, i tek bi ga svakoga prvog
svibnja okitili svjeim cvijeem. Ah i kad je svibanjski stup tako
postao stalan, ipak se pokoji put osjetila potreba da mu se dade izgled
zelenog drveta, a ne mrtvog stupa. Tako u Weverhamu, u pokrajini
Cheshire, "postoje dva svibanjska stupa, koji se na taj dan (prvi svibnja) ukraavaju s dunim obzirom spram starinske sveanosti; sa strane se objese vijenci, na vrh se postavi breza ih kakvo drugo visoko,
vitko i razhstalo drvo; kora mu se oguli a stablo nabije na stup, tako
da od vrha sve izgleda kao jedno stablo." 101
Obnova svibanjskog stabla slina je, dakle, obnovi etvenog
vijenca - oboje slui osiguravanju svjeeg udjela oploujueg duha
bilja i njegovu ouvanju kroz cijelu godinu. No dok se djelotvornost
etvenog vijenca svodi na poticanje rasta usjeva, uinak svibanjskog
stabla odnosno svibanjske grane protee se, kao to vidjesmo, i na
ene i blago. Napokon, valja zabiljeiti da se staro svibanjsko drvo
katkada spaljuje na kraju godine. Tako u okohci Praga mladi odlamaju komade javnoga svibanjskog drveta i stavljaju ih iza ikona u
66

Oboavanje drvea

svojim sobama, gdje ostaju do iduega prvog svibnja, a tada budu

spaljeni na ognjitu. 102 U Wiirtembergu se granje koje se na Cvjetnu
nedjelju stavlja na kue katkad ondje ostavi i po godinu dana te
potom spali. 103 Eiresione (grki etveni vijenac) vjerojatno se spaljivao na kraju godine. 104
Toliko o duhu drvea utjelovljenom odnosno sadranom u stablu.
Sada nam valja pokazati kako se duh drvea nerijetko shvaa i
prikazuje odvojenim od drvea i preruenim u ljudsko obhje, ak i
utjelovljenim u ivome mukarcu ih eni. Primjera za takvo antropomorfno predoavanje duha drvea nai emo u izobilju u narodnim
obiajima europskog seljatva.
Postoji jedna skupina sluajeva koji mnogo govore, a u kojima se
duh drvea prikazuje istodobno u biljnom i u ljudskom obliju; oni se
stavljaju jedan pokraj drugoga s iskljuivim ciljem da objasne jedan
drugoga. U tim je sluajevima ljudski predstavnik duha drveta
ponekad lutka ili figura, a gdjekad iva osoba; no bilo da je rije o
lutki ih o osobi, ona se stavlja pokraj stabla ih grane, tako da ovjek
ih lutka odnosno stablo ih grana zajedno ine neku vrst dvojezinog
zapisa, pri emu je jedan takorei prijevod drugoga. Stoga ovdje
nema mjesta dvojbi da je duh drveta uistinu predoen u ljudskom
liku. Tako u ekoj, etvrte korizmene nedjelje, mlade baca u rijeku
lutku zvanu Smrt; djevojke tada odu u umu, posijeku mlado stabalce i priveu ga za lutku odjevenu poput ene u bijelu opravu; s tim
stabalcem i lutkom one idu od kue do kue, skupljaju milodare te
pjevaju pjesme iji pripjev glasi:
Smrt iz sela iznosimo
Ljeto u selo donosimo.105

"Ljeto" je ovdje, kao to emo kasnije vidjeti, duh bilja koji se vraa
i oivljava u proljee. Na nekim mjestima u Engleskoj djeca imaju
obiaj ii unaokolo s malenim imitacijama svibanjskog stupa i s lijepo
odjevenom lutkom koju zovu "Svibanjska gospa". 106 U tim sluajevima drvo i lutka oevidno imaju jednaki znaaj.
U elzakom Thannu, djevojica zvana "Svibanjska ruica", sva u
bijelom, nosi malo majsko drvce, ukraeno vijencima i vrpcama.
Njezine pratilje skupljaju darove od vrata do vrata i pjevaju:
Ruice svibanjska, triput se okreni
Da vidimo te okolo naokolo!
67

Svibanjska ruo, u zelenu umu doi

I veseli bit emo svi.
Tako od svibnja mi k ruama hodimo.

U istoj pjesmi izraava se elja da onima koji ne daju nita kuna

odnese kokoi, da im loza ne rodi groem, ni drvee orasima, ni polja
itom; predmnijeva se da godinji urod ovisi o darovima to se nude
ovim svibanjskim pjevaicama.107 U tom i u drugim spomenutim sluajevima, vjeruje se da djeca to prvoga svibnja idu unaokolo sa zelenim granicama, pjevajui i skupljajui novac, s duhom bilja donose
obilje i sreu u dom, a ona oekuju da im se ta usluga plati. U Litvi
bijae obiaj dne prvoga svibnja podii zeleno stablo ispred sela.
Zatim bi seoski momci odabrali najljepu djevojku, okrunili je, ovih je
u brezovo granje i namjestili je pokraj svibanjskog drveta, gdje su plesali, pjevah te izvikivah: "O svibnju, o svibnju!"108 U Brieu (Isle de
France) majsko drvo se postavlja nasred sela; vrh mu se kruni cvijeem, nie dolje obavijen je liem i granicama, a jo nie velikim zelenim granama. Djevojke oko njega pleu, dok se u isto vrijeme unaokolo voda momak zavijen u lie, kojega zovu "Otac svibanj."109
U Bavariji se dne drugoga svibnja ispred ulaza u krmu podigne
Walberovo (?) drvo, oko kojega plee mukarac od glave do pete
omotan slamom, i to na taj nain da mu se itno klasje spaja iznad
glave i tako tvori krunu. Zovu ga Walber, i ranije su ga u sveanim povorkama vodili po ulicama koje bijahu okiene brezovim granicama. 110 U Korukoj na urdevdan (24. travnja) mlade cvijeem i
vijencima ukraava stablo posjeeno dan uoi sveanosti. Drvo se zatim nosi u povorci uz glazbu i radosno klicanje, a glavni lik povorke
je Zeleni Juraj, mladi odjeven od glave do pete u zeleno brezovo granje. Pri svretku ceremonije, Zeleni Juraj, to jest lutak koji ga predstavlja, baca se u vodu. Cilj mladia koji glumi Zelenog Jurja jest da
se potajice izvue iz svoga zelenog ruha i tako vjeto u nj stavi lutka
da nitko ne zapazi promjenu. Na mnogim mjestima, meutim, momka koji igra tu ulogu zagnjure u rijeku ih ribnjak, s jasnom nakanom
da osiguraju kiu kako bi polja i livade na ljeto bih zeleni. Ponegdje
se, pak, stoka okruni vijencima te izvede iz obora uz pjesmu:
Zelenog jurja donosimo,
Zelenog ]urja mi pratimo,
Neka naa stada dobro hrani;
Ako ne, u vodu s njime.111
68

Oboavanje drvea

Ovdje vidimo kako se iste moi prizivanja kie i zatite stoke koje se
pripisuju duhu drvea utjelovljenom u stablu, pridaju tom duhu i kad
ga simbolizira ivi ovjek.
Primjer dvojakog oliavanja duha bilja - u stablu i u ivoj osobi nalazimo u Bengalu. U proljee, kad je stablo sala u cvatu, Oraoni
prireuju sveanost, jer vjeruju da je to vrijeme vjenanja neba i
zemlje te da se bez alova cvijea ta ceremonija ne moe odrati. Na
odredeni dan seljaci sa svojim sveenikom odlaze u sveti gaj Samu,
ostatak drevne alove ume, u kojoj, prema njihovu vjerovanju, ivi
boica Sarna Burhi, odnosno gospodarica toga gaja. Dri se da ona
uvelike utjee na to hoe li pasti kia, i rec joj, stigavi sa svojom svitom u gaj, rtvuje pet kokoi, od kojih se svakom od nazonih dade
po zalogaj. Potom se skuplja cvijee sala, i natovareni njime ljudi se
vraaju u selo. Sutradan sveenik obilazi sve domove, nosei cvijee
u irokoj, otvorenoj koari. Domaice svake kue donose vodu da mu
operu noge i kleei pred njim odaju mu poast. Tada on plee s
njima i stavlja nekoliko salovih cvjetova iznad kunih vrata i u njihovu
kosu. im je to uinio, ene na nj izliju vreve s vodom i smoe ga do
koe. Slijedi gozba, na kojoj mladi s cvijeem sala u kosi svu no
pleu na seoskoj tratini. 112 Tu se jasno izjednaavaju sveenik koji
nosi cvijee i boica stabla u cvatu. Smatra se, naime, da ona upravlja kiom, a polijevanje reca vodom, kao i potapanje Zelenog Jurja u
Bavariji, nesumnjivo predstavlja ini za kiu. Tako sveenik, ba kao
da je on sam boica drvea, ide od vrata do vrata udjeljujui kiu i
darujui svakom domu plodnost, osobito enama.
Da vie ne navodimo primjere istog znaenja, ono to proishodi iz
dosad izloenog najbolje e saeti Mannhardtove rijei: "Navedeni
obiaji upuuju na siguran zakljuak da je u tim proljetnim sveanostima duh bilja predstavljen svibanjskim stablom i ujedno ovjekom
odjevenim u zeleno lie ih cvijee, odnosno djevojkom u slinom
ruhu. Rije je o istom duhu koji oivljava drvee i prisutan je u
ostalom bilju, a kojega smo prepoznali u svibanjskom stablu i etvenom vijencu. Posve dosljedno tome, predmnijeva se da duh oituje
svoju prisutnost u prvom proljetnom cvijetu i otkriva se u djevojci to
predstavlja svibanjsku ruu te takoer, kao darovatelj etve, u osobi
Walbera. Smatra se da povorka s predstavnikom boanstva ima isti
blagotvorni uinak na perad, voke i usjeve kao i prisue samog
boanstva. Drugim rijeima, prerueni svat ne smatra se simbolom
ve zbiljskim predstavnikom duha vegetacije; otuda i elja pratilaca
Svibanjske rue i svibanjskog stabla da oni koji im ne daruju jaja,
69

slaninu, itd. nemaju udjela u blagoslovu to im ga je taj putujui duh

kadar udijeliti. Moemo zakljuiti da su povorke s majskim drveem
ih majskim granjem to su prosile od vrata do vrata ("donosei
svibanj ih ljeto") prvobitno imale ozbiljan, takorei sveti znaaj; ljudi
uistinu vjerovahu da je bog rasta nevidljivo prisutan u grani te da se
u povorci donosi u svaku kuu kako bi udijelio svoj blagoslov. Imena
kao to su "Svibanj", "Otac Svibanj", "Svibanjska gospa" i
"Svibanjska kraljica", kojima se taj ovjekoliki duh bilja esto oznaava, pokazuju da je poimanje duha bilja povezano s olienjem godinjeg doba u kojem se njegove moi najizrazitije oituju." 113
Do sada smo vidjeli kako se duh drvea ih duh bilja u pravilu predoava ih samo u vidu biljke - stabla, grane ih cvijeta - ih pak
istodobno u biljnom i ljudskom obliju, kao stablo, grana ih cvijet
skupa s lutkom ih ivom osobom. Ostaje pokazati da se predstavljanje pomou stabla, grane ili cvijeta gdjekad posve naputa, dok se
duh i dalje predoava u ivoj osobi. U tom se sluaju predstavljalaki
znaaj te osobe obino istie tako to se nju ih njega odijeva u lie ih
cvijee, a katkad i imenom to ga on ih ona nose.
Vidjeli smo da se u Rusiji o Duhovima breza odijeva u ensku
odjeu i da je se postavlja u kui. Tome oito odgovara obiaj ruskih
djevojaka u okrugu Pinsk zabiljeen na Duhovski ponedjeljak. Medu
sobom one odaberu najljepu, prerue je u gomile brezova i javorova
lia te nose kroz selo. U maloruskoj pokrajini one nose "jablan" to
ga predstavlja djevojka s bijelim cvijeem u kosi. 114 U francuskom
departmanu Ainu dne prvoga svibnja skupi se desetak djeaka, prerue u lie jednog medu sobom te obilaze kue i prose. 115 U
Nizozemskoj su o Duhovima siromane ene neko ile unaokolo
prosei s djevojicom zvanom Duhovski cvijet (Pinxterbloem, vjerojatno vrst perunike), koja bijae okiena cvijeem i posjednuta u
zapregu. U Sjevernom Brabantu ona nosi cvijee po kojem je dobila ime te joj pjevaju:
Duhovski cvijete
Oko sebe se okreni.116

im se na proljee u Ruhli (Thiiringen) stabla zazelene, djeca se

jedne nedjelje skupe i odu u umu, gdje nekog od svojih pajdaa
izaberu da bude "ovjeuljak od lia". Nalome grana s drvea i
Pokrajina u junoj Nizozemskoj. (Prev.)
70

Oboavanje drvea

uviju ih oko djeteta tako da mu samo cipele vire iz zelenog ogrtaa,

na kojemu se naine otvori kako bi ono kroz njih moglo vidjeti.
Dvoje djece pridravaju ovjeuljka od lia da se ne spotakne i
padne. Uz pjesmu i ples vode ga od kue do kue, molei da im dadu
jaja, vrhnja, kobasica ih kolaa. Naposljetku poprskaju ovjeuljka
vodom i pogoste se hranom koju su skupih. 117 Najpoznatiji takav
primjer u Engleskoj je Zeleni Ivica," dimnjaar koji se kree oklopljen
u stoac od vrbova iblja, prekriven boikovinom i brljanom, na iji
je vrh nataknuta kruna od iblja i vrpca. U takvom ruhu on prvoga
svibnja plee na elu skupine dimnjaara koji prose sitni. 118 I u
nekim krajevima Francuske mladac se prerui u vrbovo prue prekriveno liem te ga tako vodaju uokolo. 119
U Frickthalu, u vicarskom kantonu Aargauu, slina pletena konstrukcija naziva se "duhovskom koarom". im drvee pone pupati,
u umi se odabere mjesto na kojemu seoski momci u najveoj tajnosti, da ih drugi ne bi preduhitrili, izrauju pleter. Razlistalo granje
plete se oko dva obrua, od kojih jedan poiva na ramenima nosioca
a drugi ga okruuje ispod koljena; naine mu se otvori za oi i usta, a
cijelo ruho bude okrunjeno kitom cvijea. U toj opremi on se u vrijeme veernje slube odjednom pojavljuje u selu, dok tri djeaka idu
ispred njega i puu u rogove od vrbove kore. Glavna namjera njegovih pratitelja jest postaviti "duhovsku koaru" pokraj seoskoga zdenca te uvati ondje i nju i onoga tko je nosi, unato pokuajima mladia
iz susjednih sela da ih odnesu i stave uza svoj zdenac. 120 U blizini
Ertingena (Wurtemberg) slino zakrabuljen svat, poznat kao Ljenjivac (Latzmann), na Ivanje prolazi selom skriven pod pletenom, tri
ih etiri metra visokom konstrukcijom piramidalna ih stoastog oblika, potpuno prekrivenom jelovim granicama. U ruci on dri zvonce
kojim zvoni dok hoda, a eljad to ga prati preruena je u razne
likove, poput sluge, asnika, mesara, anela, vraga, lijenika, itd. Svi
kroe jedan iza drugoga i zastaju pred svakom kuom, gdje svatko
govori u svojstvu svoga lika, osim Ljenjivca, koji ne kae nita. S
onime to skupe pronjom od vrata do vrata, oni prirede gozbu. 121
Oito je kako je u sluajevima poput gore navedenih znaaj osobe
preruene u he istovjetan onome svibanjskog drveta, svibanjske
grane odnosno svibanjske lutke to je djeca prosei nose od kue do
kue. Oboje predstavljaju blagotvorni duh bilja, iji se posjet domu
nagrauje darom u novcu ili hrani.
Engl. Jack-in-the-Green. (Prev.)
71

Osobu u ruhu od lia koja predstavlja duh bilja esto se naziva

kraljem ih kraljicom, primjerice "Majskim kraljem", "Duhovskim kraljem", "Kraljicom svibnja" i slino. Tim se naslovima, kao to primjeuje Mannhardt, podrazumijeva da je duh utjelovljen u bilju
vladar ije se moi prostiru nadaleko i iroko.122
U jednom selu pokraj njemakog Salzwedela svibanjsko drvo se
postavlja o Duhovima, a djeaci se utrkuju koji e prvi do njega; onaj
tko pobijedi je kralj, oko vrata mu se stavi cvjetni vijenac a u ruci on
nosi majsku granu kojom skida rosu dok se povorka kree. U svakom
domu djeca pjevaju pjesmu kojom ukuanima ele sreu, "da crna
krava u tah bijelo mlijeko daje, crna koka u gnijezdu bijela jaja nese",
i prose jaja, slaninu, itd. 123 U nekim selima oko Braunschweiga
"Majski kralj" se na Duhove potpuno omota u svibanjsko granje. I u
Tiringiji ponegdje u to vrijeme ustolie Majskoga kralja, ah ga oblae
poneto drukije. Izradi se drveni okvir u koji moe stati ovjek, posve
ga se prekrije brezovim granjem te okruni vijencem od lia i cvijea,
na koji se privrsti zvonce. Taj se okvir potom ostavi u umi i u nj ulazi
Majski kralj. Ostali ga odu potraiti, i naavi ga odvedu ga natrag u
selo, k sucu, upniku i drugima, koji moraju pogoditi tko se nalazi u
zelenom ruhu. Ne pogode li, "kralj" tresui glavom zazvoni zvoncem,
a neuspjeni pogada mora platiti turu piva ih si.124 U nekim krajevima eke, mladi se na Duhovski ponedjeljak prerue u dugake kape
od brezove kore ukraene cvijeem. Jednoga medu sobom odjenu kao
kralja i vuku na saonicama do seoske tratine, a prou li usput pokraj
kakve bare, uvijek prevrnu saonice u nju. Stigavi na tratinu, skupe se
oko "kralja"; seoski telal popne se na kamen ih uzvere na stablo te
iznosi poahce na raun svake kue i njenih ukuana. Poslije skinu
maske od kore i idu selom u prazninom odijelu, nose svibanjsko stablo i prose. Katkad im daju kolaa, jaja i ita. 125
U Grossvarguli kraj Langensalze, u osamnaestom stoljeu o
Duhovima u povorci se nosio "Kralj trave". Stavljah su ga u piramidu
od jablanova granja, iji vrh bijae ukraen kraljevskom krunom od
granja i cvijea. Jahao je na konju pokriven lisnatom piramidom iji
je donji kraj dodirivao tlo i na kojoj je ostavljen samo otvor za lice.
Okruen skupinom mladia na konjima, jahao je u povorci do
opinske vijenice, upnog dvora itd., gdje su svi dobijali po au
piva. Potom bi pod sedam hpa u oblinjem Sommerbergu skinuli
zelenu piramidu s Kralja trave, krunu bi predah predsjedniku opine,
a grane bi se pobole u polja lana da ovaj visoko naraste. 126 Jasno je
da se potonji in temelji na vjerovanju u oplodnu mo duha drvea.
72

Oboavanje drvea

U okolici Pilzena (eka) o Duhovima se nasred sela podigne kupasta koliba od zelena granja, bez vrata. Prema kohbi jae skupina
seoskih mladia na elu s "kraljem", koji o boku nosi ma a na glavi
stoast eir od rogoine. U njegovoj su pratnji sudac, telal i osoba
zvana "Zaboder" ih "Krvnik", neka vrst odrpana lakrdijaa koji nosi
zaralu staru sablju i jae bijedno kljuse. Kad stignu do kolibe, telal
sjai i obilazi je traei vrata. Ne naavi ih, on kae: "Ah, valjda je ovo
kakav zaarani dvorac; vjetice se provlae kroz he i ne trebaju im
vrata." Napokon isue ma i prosjee sebi put u kohbu. U njoj se
nalazi stolac, na koji on sjedne i pone u stihu zbijati ale na raun
djevojaka, seljaka i poljskih radnika iz kraja. Poslije toga istupi
Zaboder te izloi kavez sa abama i potom namjesti vjeala na koja,
sve u nizu, vjea abe. 127
Ta se ceremonija u okolici Plasa unekoliko razlikuje. "Kralj" i njegovi "vojnici" posve su prekriveni korom drvea te okieni cvijeem
i vrpcama; svi nose maeve i jau konje ureene zelenim granjem i
cvijeem. Dok u sjenici ogovaraju seoske ene i djevojke, potajice
bockaju i tipaju jednu abu dok ova ne zakrekee. "Kralj" izrie abi
smrtnu kaznu, a "Krvnik" joj odrubi glavu i baci krvavo tijelo medu
gledatelje. Naposljetku kralj biva istjeran iz kolibe te ga progone
vojnici. 128 tipanje i pogubljivanje abe zacijelo su, kao to primjeuje Mannhardt, 129 ini za kiu. Vidjeli smo 130 kako neki Indijanci
oko Orinoca tuku abe s iskljuivim ciljem da izazovu kiu, te da i u
Njemakoj ubijaju abe ne bi li pala kia.
esto se duh vegetacije u proljee predstavlja kraljicom umjesto
kraljem. Nedaleko od ekog Libkovica, etvrte korizmene nedjelje
djevojke u bijelom, s ljubiicama i krasuljcima ih drugim proljetnim
cvijeem u kosi, selom vode djevojku zvanu "kraljica", koju krune cvijeem. Za vrijeme te procesije, koja se obavlja vrlo sveano, nijedna
djevojka ne smije mirno stajati ve se mora stalno okretati u krug i
pjevati. Kraljica svakoj kui navjeuje dolazak proljea a ukuanima
zaeli sreu i blagostanje, te za to prima darove. 131 U Madarskoj
djevojke izaberu najljepu da im bude Duhovska kraljica, privrste joj
visok vijenac ponad ela i vodaju je pjevajui po ulicama. Pred svakom
kuom staju, pjevaju stare balade i primaju poklone. 132 U jugoistonoj Irskoj najljepa se djevojka prvoga svibnja birala za kraljicu
okruga na dvanaest mjeseci. Okrunjivali su je divljim cvijeem, potom
bi uslijedili gozba, ples i seljake igre, a sve se zavravalo velikom
veernjom povorkom. Za svoga kraljevanja "kraljica" predsjedava
skupovima i zabavama seoske mladei. Uda li se prije iduega prvoga
73

svibnja, njezina vlast odmah prestaje, ah se nikoga ne bira na njezino

mjesto dok ne dode taj dan. 133 Obiaji vezani uz "svibanjsku kraljicu"
rasprostranjeni su u Francuskoj, 134 a dobro su poznati i u Engleskoj.
Duh bilja takoer se ponekad predstavlja kraljem i kraljicom,
gosparem i gospom ih mladoenjom i mladom. I tu se usporedno
javljaju antropomorfna i vegetativna simbolizacija duha drveta;
prethodno smo vidjeh da se drvee gdjekad vjenava jedno s
drugim. 135 U selu nedaleko od Koniggratza u ekoj na Duhovski
ponedjeljak djeca igraju igru u kojoj "kralj" i "kraljica" paradiraju
unaokolo pod baldahinom, "kraljica" na glavi nosi girlandu, a iza njih
dvoje najmanja djevojica na pladnju nosi dva vijenca. Prate ih
djeaci i djevojke - "djeveri" i "djeverue" - koji s njima obilaze kue
i skupljaju milodare. 136 U blizini francuskoga Grenoblea prvoga svibnja biraju se "kralj" i "kraljica" te ih se posjeda na prijestolje kako bi
ih svi vidjeh. 137 U Headingtonu kraj Oxforda, djeca su nekada na
prvi svibnja nosila vijence od vrata do vrata. Svaki vijenac nosile su
dvije djevojice, za njima su ili "gospar" i "gospa" - djeak i djevojica koji su drah svaki po jedan kraj bijelog rupca, nakieni vrpcama, gajtanima i cvijeem. Na svakim vratima oni bi zapjevah:
Gospodo i drage dame,
elimo vam sretan svibanj;
S vijencem doosmo k vama,
Jer prvi je svibnja danas.

Primivi novac, gospar obujmi svoju gospu oko struka i poljubi je. 138
U nekim saskim selima o Duhovima momak i djevojka se prerue i sakriju u grmlju ih visokoj travi izvan sela. Tada cijelo selo, zajedno sa
sviraima, odlazi "potraiti mladence". Pronaavi ih, svi se skupe oko
njih, zasvira glazba, i razdragano vode par u selo. Naveer se plee. U
nekim krajevima "mladence" nazivaju knezom i kneginjom. 139
U okohci Briangona (Dauphine) u Francuskoj, mladia kojega je
draga ostavila ih se udala za drugoga pajdai umotaju u zeleno lie.
On legne na zemlju i pravi se da spava. Tada k njemu dolazi djevojka kojoj se momak svia i prieljkuje udati se za nj te mu prua ruku
i podie ga, dajui mu ujedno jednu zastavicu. Potom odlaze u
krmu, gdje njih dvoje otvore ples. Oni se moraju vjenati u tijeku te
godine, jer se inae s njima postupa kao sa starim neenjom i usiNjemako ime za Hradec Kralove. (Prev.)
74

Oboavanje drvea

djelicom a mlade drutvo ih izbjegava. Momka zovu "mladoenjom

mjeseca svibnja" {le fiance du mois de May). U krmi on skida odijelo od lia, a djevojka koja plee s njim naini od tog lia i cvijea
kitu te je nosi na grudima idui dan, kad je on opet vodi u krmu. 140
Shan je tome ruski obiaj koji se u etvrtak prije Duhova odrava u
Nerehtinskoj oblasti. Djevojke odu u brezovu umu, obaviju kaiem
ih vrpcom jednu lijepu brezu, upletu joj donje grane u vijenac i kroza
nj se dvije po dvije ljube. Djevojke koje se poljube kroz vijenac zovu
jedna drugu "kumama". Zatim jedna od njih istupi i, oponaajui
pijanca, baca se na zemlju, valja po travi i na kraju se gradi da je
duboko zaspala. Druga djevojka je probudi iz tobonjeg sna i poljubi; potom cijela druina krene skakuui kroz umu i ondje plete
vijence, koje baci u vodu. Iz sudbine vijenaca to plutaju na rijeci one
itaju vlastitu sudbinu. 141 Ulogu spavaa u tom obiaju vjerojatno je
nekad igrao mladi.
U navedenim francuskim i ruskim obiajima zatiemo naputenog
mladoenju, a u sljedeima ostavljenu mladu. Na pokladni utorak
Slovenci iz Kranjske gore uz veselo podcikivanje vuku slamnatog
lutka gore-dolje po selu, poslije ga bace u vodu ih spaljuju, i prema
visini plamena ocjenjuju kakva e biti sljedea etva. Za bunom
gomilom ide preruena ena, koja na konopcu vue veliku dasku i
tako objavljuje da je ona "ostavljena nevjesta". 142
U svjetlu onoga to smo dosad vidjeh, buenje naputenog
spavaa vjerojatno predstavlja oivljavanje bilja u proljee. No, nije
lako odrediti uloge naputena mladoenje i djevojke koja ga budi iz
sna. Je li spava ogoljela uma ih pusta zimska zemlja? Je h djevojka
to ga budi svjee zelenilo ih proljetna suneva svjetlost? Na ta je
pitanja jedva mogue odgovoriti na temelju podataka koji su pred
nama. Bengalski Oraoni, da podsjetimo, slave vjenanje zemlje u
proljee, kada je drvo sala u cvatu. Iz toga, meutim, teko moemo
zakljuiti da je u sklopu europskih obreda mlada koja spava - "usnula zemlja", a da druga djevojka predstavlja proljetnu cvatnju.
Proljetno oivljavanje bilja nekad je u sjevernoj k otskoj obiljeavano na Svijenicu (2. veljae); toga dana na Hebridima "domaica i sluge uzmu snop zobi, obuku ga u ensku opravu, stave u veliku
koaru i kraj njega poloe drvenu toljagu - to nazivaju Briidovom
posteljom - a potom domaice i sluge, prije no to e krenuti na
poinak, triput viknu: "Briid je doao, Briid je dobrodoao." Ujutro
kad ustanu, prebiru po pepelu i u njemu trae otisak Briidove toljage;
nadu li ga, smatraju to nepogreivim znakom dobre etve i uspjene
75

u iinuj

godine, a ako ga ne ugledaju, uzimaju to kao lo predznak." 143 Isti

obiaj drugi svjedok opisuje ovako: "Nou uoi Svijenice, u dijelu
kue koji je blizu vrata, obino se rasprostre krevet od ita i sijena,
preko kojega se stavi nekoliko pokrivaa. Kad je krevet namjeten,
netko izae i triput ponovi: 'Bridget, Bridget, udi; tvoja postelja je
spremna.' Jedna ili vie svijea ostave se gorjeti cijele noi pokraj
nje." 144
Proljetno vjenanje duha bilja, i kad se izravno ne simbolizira,
esto se nagovjeuje time to se ljudski predstavnik duha nazivlje
"nevjestom" i to ga se odijeva u svadbenu opravu. Tako u nekim selima u Altmarku o Duhovima, dok djeaci idu unaokolo nosei
svibanjsko stablo ih vodei djeaka umotanog u lie i cvijee, djevojke vodaju "svibanjsku nevjestu", djevojku odjevenu kao nevjestu
s velikom kitom cvijea u kosi. One idu od kue do kue, a svibanjska nevjesfa pjeva pjesmu kojom trai poklon i kae ukuanima u
svakom domu da e, dadu li joj neto, i sami neto imati tijekom
cijele godine; no ne daju li joj nita, ni sami nee nita imati. 145 U
nekim krajevima Vestfalije dvije curice vodaju djevojku okrunjenu
cvijeem, "Duhovsku nevjestu", od vrata do vrata, pjevajui pjesmu
kojom trae jaja. 146 U Bresseu u mjesecu svibnju djevojicu zvanu la
Mariee nakite vrpcama i kitama cvijea te je unaokolo vodi neki
gizdelin. Za njom ide momak koji nosi zeleno svibanjsko drvo, a svi
pjevaju prikladne stihove.147

Biljeke
1
2
3
4
5

6
7
8
9
10

76

Julije Cezar, Bell. Gali. vi. 25.

Elton, Origins ofEnglish History, str. 3, 106 i d., 224.
W Helbig, Die Italiker in der Poebene, str. 25 i d.
H. Nissen, Italische Landeskunde, str. 431 i d.
Neumann und Partsch, Physikalische Geographie von Griechenland, str.
357 i d.
Grimm, Deutsche Mythologie,4 i. 53 i d.
Locus classicus je Plinijev, Nat. Hist. xvi. 249 i d.
Grimm, D. M. i. 56 i d.
Adam iz Bremena, Descriptio Insul. Aquil. str. 27.
"Prisca antiquorum Prutenorum religio", u: Respuhlica sive Status Regni
Poloniae, Lituaniae, Prussiae, Livoniae, etc. (Elzevir, 1627), str. 321 i d.;

Oboavanje drvea

11

12
13
14
15

16
17

18

19
20

21

22

23
24
25
26
27
28

29
30
31
32
33

34

35

Dusburg, Chronicon Prussiae, izd. Hartknoch, str. 79; Hartknoch, Altund Neues Preussen, str. 116 i d.
Mathias Michov, "De Sarmatia Asiana atque Europea", u: Novus Orbis
regionum ac insularum veteribus incognitarum (Pariz, 1532), str. 455 i d.
456 (pogrena paginacija 445, 446); Martin Cromer, De origine et rebus
gestis Polonorum (Basel, 1568), str. 241.
V Botticher, Der Baumkultus der Hellenen.
Plinije, Nat. Hist. xv. 77; Tacit, Ann. xiii. 58.
Plutarh, Romulus, 20.
J. L. Krapf, Travels, Researches, and Missionary Labours during an
Eighteen Years' Residence in Eastern Africa, str. 198.
Loubere, Historical Relation ofthe Kingdom of Siam, str. 126.
Hupe, "Over de godsdienst, zeden, enz. der Dajakker's" u Tijdschrift
voor Neerland's Indie, 1846, dl. iii. 158.
Merolla, "Voyage to Congo", u: Pinkerton, Voyages and Travels, xvi.
236.
Monier Williams, Religious Life and Thought in India, str. 334 i d.
Sir Henry M. Elliot i J. Beames, Memoirs on the History etc. ofthe Races
ofthe North Western Provinces of India, i. 233.
Die gestriegelte Rockenphilosophie (Chemnitz, 1759), str. 239 i d.; U. Jahn,
Die deutsche Opfergebrauche beiAckerbau und Viehzucht, str. 214 i d.
Van Schmid, "Aanteekeningen, nopens de zeden, gewoonten en
gebruiken, etc., der bevolking van de eilanden Saparoea, etc." u
Tijdschrift v. Neerland's Indie, 1843, dl. ii. 605; Bastian, Indonesien, i.
156.
Van Hoevell, Ambon en meer bepaaldelijk de Oeliasers, str. 62.
The Indian Antiquary, i. 170.
J. Aubrey, Remaines of Gentilisme, str. 247.
Peter Jones, History of the Ojebivay Indians, str. 104.
A. Peter, Volksthiimliches aus Osterreichisch-Schlesien, ii. 30.
Bastian, Indonesien, i. 154; usp. isto, Die Volker des ostlichen Asien, ii.
457 i d., iii. 251 i d., iv. 42 i d.
Loubere, Siam, str. 126.
Turner, Samoa, str. 63.
Mannhardt, Baumkultus, str. 35 i d.
Native Tribes of South Australia, str. 280.
Blumenstritt, "Der Ahnencultus und die religiosen Anschauungen der
Malaien des Philippinen-Archipels", u: Mittheilungen der Wiener Geogr.
Gesellschaft, 1882, str. 165 i d.
Landes, "Contes et legendes annamites," br. 9, u Cochinchine Frangaise,
Excursions et Reconnaissances, br. 20, str. 310.
Kubary u Bastianovom Allerlei aus Mensch- und Volkenkunde, i. 52.
77

36

37
38
39

40

41
42
43
44

45

46

47
48

49
50
51
52
53
54

55

56
57
58

78

Dalton, Ethnology of Bengal, str. 25; Bastian, Volkerstamme am

Brahmaputra, str. 37.
Journal R. Asiatic Society, vii. (1843) 29.
Bastian, Indonesien, i. 17
Dalton, Ethnology of Bengal, str. 186; usp. Bastian, Volkerstamme am
Brahmaputra, str. 9
Dalton, nav. dj. str. 33; Bastian, nav. dj. str. 16. Usp. W Robertson
Smith, The Religion ofthe Semites, i. 125.
Van Hasselt, Volksbeschrijving van Midden-Sumatra, str. 156.
Handbook ofEolk-lore, str. 19 (rukopis).
Mannhardt, Baumkultus, str. 83.
Erasmus Stella, "De Borussiae antiquitatibus", u: Novus Orbis incognitarum, str. 510; Lasiczki (Lasicius), "De diis Samagitarum caeterorumque Sarmatarum", u: Respublica sive Status Regni Poloniae,
Lituaniae, Prussiae, Livoniae, etc. (Elzevir, 1627), str. 299 i d. Dobar i
jeftin pretisak Lasiczkijeva djela izdao je W Mannhardt u Magazin herausgegeben von der Lettissch-Literararischen Gesellschaft, xiv. 82 i d.
(Mitau, 1868).
Simon Griinau, Preussische Chronik, izd. Perlbach (Leipzig 1876), str.
89; "Prisca antiquorum Prutenorum religio", u: Respublica sive Status
Regni Poloniae etc., str. 321.
B. Hagen, "Beitrage zur Kenntniss der Battareligion", u: Tijdschrift voor
Indische Taal-Land-en Volkenkunde, xxviii. 530, biljeka.
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, i. 134.
Matthias Michov, u Novus Orbis regionum ac insularum veteribus incognitarum, str. 457.
Grimm, Deutsche Mythologie,4 i. 497; usp. ii. 540, 541.
Max Buch, Die Wotjdken, str. 124.
Biddulph, Tribes ofthe Hindoo Koosh, str. 116.
Katon, De agri cultura, 139.
Henzen, Acta fratrum arvalium (Berlin, 1874), str. 138.
Glede prikazivanja Silvana, rimskoga umskog boanstva, v. Jordan u
Prellerovoj Romische Mjthologie,3 i. 393 biljeka; Baumeister,
Denkmdler des classischen Altertums, iii. 1665 i d. Dobar prikaz Silvana
koji nosi borovu granu nalazi se u prodajnom katalogu H. Hoffmanna,
Pariz, 1888, pt. ii.
Eneja Silvije, Opera (Bale, 1571), str. 418 (pogrena paginacija 420);
usp. Erasmus Stella, "De Borussiae antiquitatibus", u: Novus Orbis
regionum ac insularum veteribus incognitarum, str. 510.
Dalton, Ethnology of Bengal, str. 186.
Aymonier u Excursions et Reconnaissances, br. 16. str. 175 i d.
V gore, str. 19, 23.

Oboavanje drvea

59
60
61
62

63
64
65
66
67
68
69
70
71
72

73
74
75

76

77

78
79
80

81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92

Gore, str. 20.

Mannhardt, B. K. str. 158, 159, 170, 197, 214, 351, 514.
Dalton, Ethnology of Bengal, str. 188.
Labat, Voyage du Chevalier des Marchais en Guinee, Isles voisines, et a
Cajenne (Pariz, 1730), i. 338.
L. Lloyd, Peasant Life in Siveden, str. 266.
Mannhardt, B. K. str. 190 i d.
Mannhardt, A. W. F. str. 212 i d.
H. Low, Saraivak, str. 274.
T. H. Lewin, Wild Races of South-eastem India, str. 270.
J. Mackenzie, Ten years north ofthe Orange River, str. 385.
Vl. J. MacDonald, rukop. biljeke.
Biddulph, Tribes ofthe Hindoo Koosh, str. 103 i d.
Biddulph, nav. dj. str. 106 i d.
Mannhardt, B. K. str. 161; E. Meier, Deutsche Sagen, Sitten und
Gebriuche aus Schwaben, str. 397; A. Peter, Volksthumliches aus Osterreichisch-Schlesien, ii. 286; Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalendar aus
Bohmen, str. 210.
Nav. Brand, Popular Antiquities, i. 227, Bohnovo izd.
Mannhardt, B. K. str. 174.
Holzmayer, "Osiliana," Verhandlungen der Estnischen Gesell. tu Dorpat,
vii. 10 i d.; Mannhardt, B. K str. 407 i d.
Potocki, Voyage dans lessteps d'Astrakhan et du Caucase (Pariz, 1829), i.
309.
Mannhardt, B. K. str. 163 i d. Uz njegove izvore v. glede Sardinije R.
Tennant, Sardinia and its Resources (Rim i London, 1885), str. 185 i d.
Radloff, Proben der Volksliteratur der nordlichen Turkischen Stamme, v. 2.
Mannhardt, B. K. str. 51 i d.
Merolla, "Voyage to Congo", u: Pinkerton, Voyages and Travels, xvi. 236
id.
Botticher, Der Baumkultus der Hellenen, str. 30 i d.
Nav. Brand, Popular Antiquities, i. 246 (izd. Bohn).
Dyer, British Popular Customs, str. 254.
Borlase, nav. Brand, nav. dj. i. 222.
Brand, nav. dj. i. 212 i d.
Dyer, Popular British Customs, str. 233.
Chambers, Book ofDays, i. 578; Dyer, nav. dj. str. 237 i d.
Dyer, nav. dj. str. 243.
E. Cortet, Fetes religieuses, str. 167 i d.
Revue des Traditions populaires, ii. 200
Ralston, Songs ofthe Russian People, str. 234 i d.
A. Kuhn, Markische Sagen und Marchen, str. 315.
79

93

Mannhardt, B. K. str. 162.

L. Lloyd, Peasant Life in Siveden, str. 235.
95
L. Lloyd, nav. dj. str. 257 i d.
96
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalendar aus Bohmen, str. 308 i d.
97
Hone, Every-day Book, i. 547 i d.; Chambers, Book ofDays, i. 571.
98
Nav. Brand, nav. dj. i. 237.
99
Isto, nav. dj. i. 235.
100
Mannhardt, B. K. str. 169 i d. biljeka.
101
Hone, Every-day Book, ii. 597 i d.
102
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalendar aus Bohmen, str. 217; Mannhardt,
B. K. str. 566.
103
Birlinger, Volksthiimliches aus Schivaben, ii. 74 i d.; Mannhardt, B. K.
str. 566.
104
Aristofan, Plutus, 1054; Mannhardt, A WF. str. 222 i d.
105
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalendar aus Bohmen, str. 86 id.;
Mannhardt, B. K. str. 156.
106
Chambers, Book of Days, i. 573.
107
Mannhardt, B. K. str. 312.
108
Mannhardt, B. K. str. 313.
109
Isto, str. 314.
110
Bavaria, Landes- und Volkskunde des Kdnigreichs Bayem, iii. 357;
Mannhardt, B. K. str. 312 i d.
111
Mannhardt, B. K. str. 313 i d.
112
Dalton, Ethnology of Bengal, str. 261.
113
Mannhardt, B. K. str. 315 i d.
114
Ralston, Songs ofthe Russian People, str. 234.
115
Mannhardt, B. K. str. 318.
116
Mannhardt, B. K. str. 318; Grimm, Deutsche Mythologie,4 ii. 657.
117
Mannhardt, B. K. str. 320; Witzschel, Sagen, Sitten und Gebrauche aus
Thiiringen, str. 211.
118
Mannhardt, B. K. str. 322; Hone, Every-day Book, i. 583 i d.; Dyer,
British Popular Customs, str. 230 i d.
119
Mannhardt, B. K. str. 323.
120
Isto.
121
Birlinger, Volksthiimliches aus Scivaben, ii. 114 id.; Mannhardt, B. K.
str. 325.
122
Mannhardt, B. K. str. 341 i d.
123
Kuhn und Schwartz, Norddeutsche Sagen, Marchen und Gebrauche,
str. 380.
124
Kuhn und Schwartz, nav. dj. str. 384; Mannhardt, B. K. str. 342.
125
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalendar aus Bohmen, str. 260 i d.;
Mannhardt, B. K. str. 342 i d.
94

80

Oboavanje drvea

126

Mannhardt, B. K. str. 347 i d.; Witzschel, Sagen, Sitten und Gebrauche

aus Thtiringen, str. 203.
127
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalendar aus Bohmen, str. 253 i d.
128
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalendar aus Bohmen, str. 262; Mannhardt,
B. K. str. 353 i d.
129
Mannhardt, B. K. str. 355.
130
V gore, str. 21.
131
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalendar aus Bohmen, str. 93; Mannhardt,
B. K. str. 344.
132
Mannhardt, B. K. str. 343 i d.
133
Dyer, British Popular Customs, str. 270 i d.
134
Mannhardt, B. K. str. 344 id.; Cortet, Fetes religieuses, str. 160 i d.;
Monnier, Traditions populaires comparees, str. 282 i d.; Berenger-Feraud,
Reminiscences populaires de la Provence, str. 1 i d.
135
V gore, str. 55.
136
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalendar aus Bohmen, str. 265 i d.;
Mannhardt, B. K. str. 422.
137
Monnier, Traditions populaires comparees, str. 304; Mannhardt, B. K. str.
423.
138
Brand, Popular Antiquities, i. 233 i d. izd. Bohn; Mannhardt, B. K. str.
424.
139
E. Sommer, Sagen, Marchen und Gebrauche aus Sachsen und Thtiringen,
str. 151 i d.; Mannhardt, B. K. str. 431 i d.
140
Taj je obiaj Mannhardtu opisao jedan francuski zatoenik u ratu 187071, Mannhardt, B. K. str. 434.
141
Mannhardt, B. K. str. 434 i d.
142
Isto, str. 435.
143
Martin, "Description of the Western Islands of Scotland", u:
Pinkerton, Voyages and Travels, iii. 613; Mannhardt, B. K. str. 436.
144
Scotland and Scotsmen in the Eighteenth Centurj, iz rukopisa Johna
Ramsaya od Ochtertyrea. Izdao Alex. Allardyce (Edinburgh, 1888), ii.
447.
145
Kuhn, Miirkische Sagen und Marchen, str. 318 i d.; Mannhardt, B. K. str.
437.
146
Mannhardt, B. K. str. 438.
147
Monnier, Traditions populaires comparees, str. 283 i d.; Cortet, Fetes
religieuses, str. 162 i d.; Mannhardt, B. K. str. 439 i d.

8l

 5. Oboavanje drvea u starini

Upoznali smo, dakle, neke od naina na koje se predstavlja duh
drvea ih duh bilja u obiajima naega europskog seljatva. S
obzirom na izrazitu trajnost i meusobnu slinost tih obiaja irom
Europe, moemo opravdano zakljuiti da je oboavanje drvea
neko bilo vanim initeljem religije arijskih naroda u Europi te da
su se obredi i svetkovine u sklopu toga kulta posvuda odlikovali
istim znaajkama, ne razlikujui se u mnogome od onih koji se jo
biljee ih su do nedavna bili prisutni na naem selu u vrijeme proljetnih i ljetnih sveanosti. U tim se obredima, naime, zapaaju
unutarnja obiljeja davne starine, a te pokazatelje potvruje uzajamna slinost obreda u svim krajevima svijeta.1 Stoga neemo prenagliti ustvrdimo li, s obzirom na to suglasje u narodnim obiajima,
da su Grci i Rimljani, kao i ostali arijski narodi Europe, nekada tovali drvee putem obreda veoma slinih onima naih seljaka. Na
vrhuncima drevne civilizacije taj je kult besumnje sveden na razinu
pukog sujevjerja i seoske zabave, kao to je to i u nae vrijeme sluaj.
Ne treba nas stoga uditi to su tragovi takovih narodnih obreda
malobrojni i nezamjetni u staroj knjievnosti, nita manje nego u
uljuenoj knjievnosti suvremene Europe; suprotnu tvrdnju ne bi
potkrijepilo vie od nekoliko usamljenih primjera. Ostaje, meutim,
dovoljno pokazatelja da potvrdi pretpostavku izvedenu iz analogije.
Brojne takve podatke skupio je i ralanio, ueno i otroumno kao i
inae, W Mannhardt. 2 Ovdje u se zadovoljiti opisom nekih grkih
sveanosti koje, ini se, odgovaraju u starije doba slavljenom engleskom blagdanu Prvoga svibnja.
83

Svakih nekoliko godina Beoani u Plateji slavili su praznik zvan

Mala Dedala. Na dan sveanosti oni su odlazili u drevnu hrastovu
umu, ija stabla bijahu divovske veliine. Ondje bi na zemlju stavili
malo kuhanog mesa i promatrah kako se oko njega skupljaju ptice.
Kad bi kakav gavran otrgnuo komad mesa i sletio na hrast, ljudi bi
poli za njim i posjekli stablo. Od njegova drva nainili bi kip,
odjenuh ga kao nevjestu i stavili na volujsku zapregu, pokraj
djeverue. Potom bi ga po svoj prilici dovezli do obale rijeke Asop i
poslije toga natrag u grad, uz pratnju svjetine koja je svirala i plesala.
Nakon sveanosti kip se stavljao na stranu i uvao do proslave Velike
Dedale, koja se odravala tek jednom u ezdeset godina. Tom bi se
veliajnom prigodom svi kipovi skupljeni s proslava Male Dedale u
sveanoj povorci na zapregama dovozili do rijeke Asop, a potom na
vrh planine Kiteron. Ondje bijae podignut oltar od etvrtastih drvenih blokova spojenih zajedno i prekrivenih gomilom prua. Na
njemu su spaljivane rtvene ivotinje, a i sam bi oltar, skupa s kipovima, izgorio u ognju.
Plamen se, kau, dizao do udesne visine te ga se moglo vidjeti
kilometrima daleko. Podrijetlo te svetkovine dovodi se u vezu sa
svaom koja je jednom izbila izmeu Here i Zeusa. Da bi je dovabio
natrag, povrijeeni Zeus objavi da e se vjenati s Platejom, keri
Asopovom. Dade izraditi drveni kip, odjenuti ga kao nevjestu i staviti mu koprenu te ga uputiti na zaprenim kolima. Gonjena srdbom
i ljubomorom, Hera pohita ka kolima i, smaknuvi veo tobonje
mlade, otkri prevaru koja joj bijae namijenjena. Njezin se bijes tad
pretvori u smijeh te se ona pomiri sa suprugom Zeusom. 3
Opisana svetkovina te neke europske proljetne i ljetne svetkovine
poprilino nalikuju jedne drugima. Vidjeh smo da u Rusiji o
Duhovima seljaci odlaze u umu, posijeku jednu brezu, odjenu je u
ensku opravu te je uz ples i pjesmu donesu natrag u selo, da bi je
trei dan bacili u vodu. 4 Vidjeh smo, nadalje, kako u ekoj uoi
Ivanja seoski momci u umi obaraju stablo jele ih bora, pa ga dignu
na odreenu visinu, gdje ga se uresi vijencima, kitama cvijea i vrpcama te najposhje spali.5 O razlogu spaljivanja drvea bit e rijei
kasnije; sam obiaj, pak, nije rijedak ni u dananjoj Europi. Ponegdje
na Pirenejskom poluotoku prvoga svibnja posjee se visoko i vitko
stablo, koje se uva do Ivanja. Tada ga dovaljaju do vrha brijega,
usprave i spale.6 U Angoulemeu se na dan Sv. Petra, 29. hpnja, na
sajminom trgu podigne visoki i hsnati jablan koji ondje zavri u
vatri.7 U Cornwallu "neko se uoi Ivanja palila velika lomaa; u
84

Oboavanje drvea u starini

sredite se postavljao visoki drveni stup, oko kojega se nabacalo

granje, a na vrhu mu bijae veliki grm."8 Ujutro prvoga svibnja,
dublinski djeaci bi izlazili posjei svibanjski grm, nakon ega su se
vraah u grad i spaljivah ga.9
Vjerojatno je beotijska sveanost pripadala istoj vrsti obreda.
Predstavljala je ona vjenanje biljnih sila u proljee ih na poetku
ljeta, kao to se isti dogadaj u dananjoj Europi simbolizira u likovima "kralja" i "kraljice" te svibanjskoga gospara i gospe. Stablo odjeveno u enu u beotijskoj, jednako kao i u ruskoj sveanosti, odgovara
engleskome svibanjskom stupu i ujedno svibanjskoj kraljici. Valja
imati na umu da sve takve ceremonije nisu, ih barem izvorno nisu
bile, spektakli ih dramatine predstave, nego magijske ini smiljene
da proizvedu uinak to ga dramatski predouju. Prikazuje li se proljetno oivljavanje bilja buenjem spavaa, time se zapravo hoe ubrzati rast hstova i pupoljaka; predstavlja li se vjenanje biljnih sila likovima svibanjskoga kralja i kraljice, to je stoga jer se dri da e uslijed
tog obreda reene sile biti jo monije na djelu. Ukratko, sve te proljetne i ljetne sveanosti spadaju u simpatiku magiju. Dogadaj koji
se eli izazvati dramatski se prikazuje, i vjeruje se da e samo to
prikazivanje prouzroiti, ih barem pridonijeti da do tog dogaaja uistinu i doe. U sluaju Dedale, pripovijest o Herinoj zavadi sa Zeusom moe se nimalo nategnuto protumaiti kao mitoloka prispodoba loe godine i propasti usjeva. Isti su pogubni uinci pripisivani
Demetrinoj srdbi i usamljenosti nakon gubitka keri Perzefone. 10
Podrijetlo nekog obreda danas se nerijetko tumai pomou
mitske prie o nedaama koje su se u stanovitoj prigodi zbile, a koje
se upravo putem tog obreda ele izbjei; ako dakle poznajemo mit
kojim se objanjava povijesno podrijetlo sveanosti, iz njega esto
moemo izvesti zbiljski cilj njena odravanja. Ako se, prema tome,
podrijetlo Dedale tumai legendom o propalim usjevima i oskudici
koja je odatle uslijedila, moemo zakljuiti da je prava nakana
sveanosti bila sprjeavanje takvih nepogoda; a ako je moje tumaenje te sveanosti ispravno, dralo se da e cilj biti postignut dramatskim prikazivanjem vjenanja boanstava koja su najzaslunija za
urod bilja. 11 Svadba Zeusa i Here dramatski je prikazivana u raznim
krajevima Grke, 12 i s pravom se dade naslutiti da su narav i cilj tih
obreda bili upravo oni to sam ih pridao platejskoj svetkovini Dedale;
da, drugim rijeima, grki Zeus i Hera odgovaraju svibanjskom
gosparu i gospi. Blistava Homerova slika Zeusa i Here opruenih na
rosnim zumbulima i afranima, 13 kao i Miltonov opis milovanja
85

Zefira i Aurore, po svoj su prilici sainjeni prema uzoru iz zbiljskog

ivota.
Isti se znaaj s jo veom sigurnou moe pridati braku to je
svake godine u proljetnom Cvjetnome mjesecu (.Anthesterion) u Ateni
sklapan izmeu Dioniza i kraljice. 14 Jer, Dioniz je, kao to emo kasnije vidjeti, u prvom redu bio bog vegetacije, dok atenska kraljica
bijae isto vjerskom ili sveenikom slubenicom. 15 Stoga u proljee, na njihovu godinjem vjenanju, on nije mogao biti nita drugo
do svibanjski kralj a ona svibanjska kraljica. ene koje su sluile
kraljicu na svadbenoj sveanosti odgovarale bi djeveruama u pratnji
svibanjske kraljice. 16
Pripovijest, pak, o ostavljenoj i usnuloj Arijadni koju budi Dioniz
i uzima je za enu, toliko draga pjesnicima i umjetnicima, u toj mjeri
nalikuje maloj predstavi koju na prvi svibnja izvode francuski seljaci
u Alpama 17 te se, imajui u vidu znaaj Dioniza kao boga vegetacije,
teko moemo oteti dojmu da je posrijedi opis proljetne sveanosti
to odgovara onoj francuskoj. Preller dri da se svadbeni obred
Dioniza i Arijadne zapravo svakog proljea odravao na Kreti. 18
Njegovi su dokazi za to, dakako, nepotpuni, ah gledite je posve
vjerojatno. Ako je moja usporedba na mjestu, glavna razlika izmeu
francuske i grke sveanosti zacijelo se sastoji u tome da je u prvoj
spava ostavljeni mladoenja, a u potonjoj ostavljena mlada; dok je
skup zvijezda na nebu, u kojoj je uobrazilja vidjela Arijadninu svadbenu krunu, 19 mogao biti samo nebeska preslika vijenca to ga je
nosila grka djevojka u ulozi svibanjske kraljice.
U cjelini, kako iz analogije s dananjim narodnim obiajem, tako
i iz pojedinosti drevnog obreda i mitologije, opravdano zakljuujemo
da su se arhajskim oblicima oboavanja drvea koje u ljetnim i proljetnim sveanostima odravaju nai seljaci, u pretpovijesno doba
sluili Grci i Rimljani. Pomau li ti oblici tovanja drvea tumaenju
sveenitva u Ariciji, predmeta naeg istraivanja? Vjerujem da da.
Ponajprije, boica aricijskog gaja Dijana posjeduje obiljeja duha
drvea odnosno umskog boanstva. Njezina su se svetita nahodila
u gajevima, tovie svaki gaj bio joj je svetitem, 20 a u natpisima ona
se esto dovodi u vezu sa umskim bogom Silvanom. 21 Kao duh
drvea pomagala je enama pri poroaju, i ini se da je u aricijskom
gaju taj vid njezina kulta bio naroito znaajan, sudei prema zavjetnim rtvama naenim na tome mjestu. 22 Usto bijae ona zatitnicom
divljih ivotinja, 23 poput umskog boga Tapija u Finskoj, koji je prema tamonjem vjerovanju skrbio o divljim stvorenjima to su lunjala
86

Oboavanje drvea u starini

umama, a koja se smatralo njegovim blagom.24 Tako su i Samoanci

drali umske ptice i zvijeri svetima, i to nesumnjivo stoga to bijahu
pod zatitom umskog boanstva.25 Nadalje, postoje naznake da je
Dijana titila i domae blago,26 kao to je to zasigurno bio sluaj kad
je rije o Silvanu.27 No, vidjeh smo da se poseban utjecaj na stoku
pripisuje umskim duhovima; stada su u Finskoj uivala zatitu umskih bogova i u oborima i kad su tumarala umom. 28 Napokon, u
izvoru to se pjenio i ognju koji je prema predaji neprestano gorio u
aricijskom gaju 29 mogli bismo razabrati tragove i druge znaajke
umskih boanstava, naime mo da izazovu kiu i sunce. 30 Potonja
moda objanjava zato su neki vjerovah da je Virbije, boanstvo koje
je uz Dijanu vladalo u Nemiju - Sunce. 31
Kult aricijskog gaja bio je, prema tome, u osnovi kult duha drvea
odnosno umskog boanstva. No, nae istraivanje europskih narodnih obiaja pokazalo je da se duh drvea esto predstavlja pomou
ive osobe, koja se smatra utjelovljenjem duha drvea i posjednikom
njegovih oplodnih moi; a prethodnim prikazom primitivnih
vjerovanja dokazali smo da je takvo shvaanje boga utjelovljenom u
ivom ovjeku uobiajeno u nerazvijenih naroda. Vidjeh smo, nadalje, da se iva osoba za koju se vjeruje kako u sebi utjelovljuje duh
drvea esto naziva "kraljem" te da ba u tom hku ona izravno predstavlja duh drvea. Zato se i sveti cedar medu plemenima Gilgita,
kao to vidjesmo, naziva "stranim kraljem"; 32 a glavno umsko
boanstvo Finaca, po imenu Tapio, olieno u starcu smee brade, s
visokim eirom od jelovih eera i ogrtaem od mahovine, nazivalo
se "umskim kraljem", "gospodarem uma", "zlatnim kraljem uma". 33 Ne bi h stoga umski kralj aricijskoga gaja mogao biti, poput
svibanjskog kralja, "kralja trave" i tome slino, utjelovljenje duha
drvea odnosno duha vegetacije? Njegov naslov, njegova sveta
sluba kao i obitavalite u lugu svi zajedno navode na taj zakljuak,
koji se potvruje i njegovom vezom sa "zlatnom granom". Jer,
budui da je umskoga kralja mogao napasti samo onaj tko bi
odlomio zlatnu granu, kraljev je ivot bio siguran sve dok je grana,
odnosno stablo na kojemu je ona rasla, ostajala netaknutom. Stoga
je u stanovitom smislu njegov ivot bio vezan uz onaj drveta, te se
tako nalazio u donekle jednakom odnosu spram drveta kao i duh
utjelovljen ih sadran u njemu. Simbolizacija duha drvea u hku
umskoga kralja, kao i u vidu zlatne grane (jer neporecivo je da se
zlatna grana drala osobitim oitovanjem boanskog ivota u gaju)
ne treba nas iznenaditi, s obzirom na to da smo ustanovili kako se
87

duh drvea nerijetko predstavlja u dvostrukom vidu, najprije kao stablo ih grana a potom kao iva osoba.
Sve u svemu, imamo li na umu njegov dvostruki znaaj kralja i reca,
njegov odnos spram zlatne grane te izriito umsko obiljeje boanstva gaja, moemo privremeno ustvrditi da se umski kralj, poput
svibanjskoga kralja i njegovih sjevernoeuropskih srodnika, smatrao
ivim utjelovljenjem duha drvea. Kao takav bio bi on obdaren udesnim moima da izazove kiu i sunce, pospjei rast usjeva, omogui
enama da se porode te stadima i krdima da se mnoe, moima,
dakle, to se u narodu pridaju samom duhu drvea. Linost na glasu
s tako uzvienih moi zacijelo bijae veoma znaajna, i ini se da se
njezin utjecaj doista prostirao nadaleko i iroko. Jer, 34 poznato je da
jo u doba kada su ravnice toga kraja bile razdijeljene medu malim
plemenima Latinskog saveza, sveti gaj na brdu Albanu bijae predmetom zajednike skrbi i tovanja. I ba kao to su kambodanski
kraljevi slali darove mistinim kraljevima vatre i vode daleko u guste
tropske ume, posve je vjerojatno da su iz svih krajeva prostrane
lacijske nizine, pogledi i koraci italskih hodoasnika bih usmjereni k
podruju na kojem se, otro se ocrtavajui na plaviastoj pozadini
Apenina i zagasitijeg plavetnila dalekoga mora, pred njima izdizalo
brdo Alban, dom tajanstvenoga sveenika Nemija, umskoga kralja.

Biljeke
1
2
3
4
5
6
7
8

9
10
11

88

V gore, str. 60 i d., 69.

V osobito njegovu knjigu Antike wald- und Feldkulte.
Pausanija, ix. 3; Plutarh, ap. Euzebije, Praepar. Evang. iii. 1 i d.
V gore, str. 64 i d.
V gore, str. 65.
Mannhardt, B. K. str. 177.
Mannhardt, B. K. str. 177 i d.
Brand, Popular Antiquities, i. 318, izd. Bohn; Mannhardt, B. K. str.
178.
Hone, Every-day Book, ii. 595 i d.; Mannhardt, B. K. str. 178.
Pausanija, viii. 42.
Neko davno su ruski Votjaki, ojaeni nizom uzastopnih loih etvi,
pripisali tu nevolju jednom od njihovih bogova, Keremetu, koji bijae
gnjevan jer se jo nije oenio. Zaputie se tako na ivo okienim
zapregama u sveti gaj, kakav ve bijae obiaj kad su dovozili kui

Oboavanje drvea u starini

12

13
14

15
16
17
18
19
20

21
22

23
24
25

26
27
28
29
30
31
32
33
34

mladu. U gaju se gostie cijele noi, a sutradan ujutro izrezae etvrtast

komad tratine i ponesoe ga sa sobom kui. "Smisao te svadbene
sveanosti," kae autor koji je opisuje, "nije lako dokuiti. Moda su,
kao to dri Behterev, htjeli vjenati Keremeta s usrdnom i plodnom
mukilin, enom-zemljom, kako bi ona povoljno utjecala na nj." - Max
Buch, Die Wotjaken, eine ethnologische Studie (Stuttgart, 1882), str. 137.
U Knososu na Kreti, Diodor, v. 72; na Samosu, Laktancije, Instit. i. 17;
u Ateni, Focije, s. v. iepov yd(rov; Etjmolog. Magn. s. v.
ieponvrinovec;, str. 468. 52.
Ilijada, xiv. 347 i d.
Demosten, Neaer. 73 i d. str. 1369 i d.; Hesihije, ss. w. Aiovuctou
ydjio<; i yepapai; Etymol. Magn. s. v. yepcupai; Poluks, viii. 108; Aug.
Mommsen, Heortologie, str. 357 i d.; Hermann, Gottesdienstliche
Alterthumer,2 32. 15, 58. 11 i d.
V gore, str. 15.
V gore, str. 74.
V gore, str. 74 i d.
Preller, Griech. Mythol? i. 559.
Higin, Astronomica, i. 5.
Servije uz Virgilija, Georg. iii. 332, nam, ut diximus, et omnis quercus Jovi
est consecrata, et omnis lucus Dianae.
Roscherov Lexikon d. Griech. u. Rom. Mythologie, gl. 1005.
V gore, str. 9 - 10. U vezi s Dijanom u tom obliju, v. Roscher, nav. dj.
gl. 1007.
Roscher, gl. 1006 i d.
Castren, Finnische Mythologie, str. 97.
Mathias Michov, "De Sarmatia Asiana atque Europea", u: Novus Orbis
regionum ac insularum veteribus incognitarum, str. 457.
Livije, i. 45; Plutarh, Quaest. Rom. 4.
Virgilije, Aen. viii. 600 i d., sa Servijevom biljekom.
Castren, nav. dj. str. 97 i d.
V gore, str. 9 i d.
V gore, str. 58 i d.
V gore, str. 12 i d.
V gore, str. 59 i d.
Castren, Finnische Mythologie, str. 92, 95.
Historic. Roman. Fragm. izd. Peter, str. 52 (prvo izd.)

89

Pleme u Liberiji, Afrika, prinosi rtvu duhu

drvea.

 Prema kineskom vjerovanju, duh drvea

u obliju bika moe se vidjeti kako istrava iz
stabla koje se obara.

Nakon brojnih molitvi i obreda, Gospodar

kie odgovara.

Svibanjski stup u elizabetansko doba. Dralo se da svibanjski

stup posjeduje mo oploivanja ena i stoke.

Postavljanje seoskoga svibanjskog stupa dne prvoga svibnja,

obiaj kojim se zaziva plodonosni duh bilja to se iznova budi u

proljee.

Turnerova Zlatna grana. Proroica u svetitu u Nemiju dri uvis zlatnu granu.

Na Svijenicu po noi, gazdarica i

sluavke prije lijeganja prostiru "Brudovu

postelju", nadajui se dobrom urodu.

Dijana na povratku iz lova sa svojim pratiljama.

(ti

Dijana, rimska boica uma i gajeva, koju

se tovalo u svetitu u nemijskoj umi.

DRUGO poglavlje

POGIBLI DUE

O liebe fliichtige Seele

Dir ist so bang und iveh!

Heine

1. Kraljevski i sveeniki tabui

U prethodnom smo poglavlju vidjeli kako se u ranom drutvu esto
smatra da je kralj ili sveenik obdaren natprirodnim moima ili da je
rije o utjelovljenju boanstva; sukladno tome, predmnijeva se da je
tijek prirode vie ili manje pod njegovim nadzorom te ga se dri
odgovornim za loe vrijeme, propast usjeva i sline nedae. Utoliko
izgleda sigurnim da se kraljeva mo nad prirodom, poput one to je
ima nad podanicima i robovima, primjenjuje putem konanih i jasnih
odluka; stoga, izbiju li poast, sua, glad ili oluje, narod pripisuje nesreu nehatu ili krivici svoga kralja pa ga prema tome kanjava ibanjem i okovima ili, ako ostane tvrdokoran, svrgavanjem i smru. Kadto se, meutim, tijek prirode, iako u pravilu podloan kralju, smatra
djelomino neovisnim o njegovoj volji. Njegova se osoba dri, da se
tako izrazimo, dinamikim sreditem univerzuma, iz kojega njegova
sila zrai prema svim zakucima svijeta; tako da se svaki njegov pokret
- okretanje glave ih podizanje ruke - isti tren odraava na neki dio
prirode i moe ga ozbiljno naruiti. On je potporna toka na kojoj se
*

"O mila duo nestalna,

Tjeskoba i bol te more." (Prev.)
91

odrava svjetska ravnotea, pa i najmanja nepravilnost s njegove

strane moe poremetiti to krhko ravnovjesje. Stoga on mora vazda
biti na najveem oprezu, a i drugi moraju b u d n o paziti na nj; cijeli
njegov ivot, do najmanjih pojedinosti, mora biti ureen tako da
nijedan njegov in, hotimian ili nehotian, ne ugrozi postojei red
prirode. Tipian primjer te vrste vladara jest mikado ili dairi, duhovni
car Japana. O n je utjelovljenje boice sunca, boanstvo koje upravlja
svemirom, bogovima kao i ljudima; jedanput godinje svi bogovi ga
slue i provode mjesec dana na njegovu dvoru. Tijekom tog mjeseca,
ije ime znai "bez bogova", nitko ne posjeuje hramove, jer se vjeruje da su ih bogovi napustili. 1
Sljedei opis mikadovog naina ivota napisan je prije otprilike
dvjesto godina: 2
ak i danas, kneevi koji potjeu iz te obitelji, navlastito oni na prijestolju, smatraju se svetim osobama, kao da su pape po roenju. Da bi
odrali to po njih toliko povoljno vjerovanje svojih podanika, obvezani su
neobino pomno paziti na svoje svete linosti i initi stvari koje bi, u
usporedbi s obiajima drugih naroda, izgledale smijene i nedoline. Nee
biti zgorega navesti nekoliko primjera. Car smatra da bi za njegovo dostojanstvo i svetost bilo vrlo tetno da stopalima dotakne tlo te ga zato, kad
nakani nekamo ii, ljudi nose na ramenima. Jo manje bi se dopustilo da
se njegovo visoanstvo izloi zraku na otvorenome, pa ni sunce se ne smatra dostojnim da mu obasja glavu. Tolika se svetost pridaje svim dijelovima njegova tijela te mu se ne smiju rezati ni kosa, ni brada niti nokti.
Kako ipak ne bi postao odve prljav, doputeno je da ga oiste nou dok
spava; jer, kau, ono to se u to vrijeme uzme od njegova tijela ukradeno
je, a takva kraa ne moe nakoditi njegovoj svetosti i dostojanstvu. U
drevna vremena on je bio obvezan sjediti svakog jutra po nekoliko sati na
prijestolju s carskom krunom na glavi, i to nepomino poput kipa, ne
pokreui ruke ili noge, glavu ili oi, niti uope bilo koji dio tijela, jer se
dralo da e na taj nain ouvati red i mir u svom carstvu; a ako bi se,
nesreom, okrenuo na jednu ili drugu stranu, svi su bili uvjereni da e se
rat, glad ili poar uskoro sruiti na zemlju. No poto se kasnije ustanovilo da je carska kruna ona brana koja svojom nepominou moe ouvati
mir u carstvu, smatralo se umjesnim da se njegovo carsko visoanstvo,
posveeno samo dokolici i uicima, oslobodi te naporne dunosti, i zato se
sada svakog jutra po nekoliko sati na prijestolje stavlja kruna. Njegovo se
jelo mora svaki put pripremiti u novim loncima i posluiti u novim zdjelama; to je posude veoma isto i otmjeno, ali izraeno samo od obine
92

Kraljevski i sveeniki tabui

gline, tako da bi se, jednom poslueno, moglo poslije baciti ili razbiti.
Najee se razbija, i to iz straha da ne bi dolo u ruke kakvom svjetovnjaku, jer se pobono vjeruje da bi nekome takvom tko bi se drznuo jesti
iz tog svetog posuda otekli i upalili se usta i grlo. Slino vjerovanje postoji i u vezi s dairijevim svetim haljama; ako bi ih naime nosio neki svjetovnjak bez careva izriitog doputenja ili zapovijedi, one bi mu izazvale
otekline i bolove u cijelom tijelu.

Jedan stariji zapis o mikadu kae isto:

Smatralo se da bi za nj bilo sramno ponienje da makar dotakne zemlju
nogom. ak se nije doputalo da ga sunce i mjesec obasjavaju. Nijedan
suvian dio njegova tijela nije se smio uzeti; nisu mu sjekli kosu, bradu ni
nokte. Sve to je jeo kuhalo se u novom posudu}

Sline sveenike, ili tonije boanske kraljeve, na niem stupnju barbarstva nalazimo na zapadnoj obali Afrike. Na Rtu morskog psa kraj
Cape Padrona, u donjoj Gvineji, sam u umi ivi kralj-sveenik
Kukulu. On ne smije dodirnuti ene niti ostaviti kuu; ne smije ak
napustiti ni svoju stolicu, na kojoj je prisiljen spavati u sjedeem
poloaju, jer ako bi se opruio vjetrovi bi prestali puhati i moreplovstvo bi se zaustavilo. On upravlja burama i uope odrava
povoljno i stabilno stanje atmosfere.4 U kraljevstvu Kongo u zapadnoj Africi postojao je visoki rec zvan chitome ili chitombe, kojega su
Crnci smatrali bogom na zemlji i svemoguim na nebu. Prije nego to
bi pojeli prvu ljetinu oni su mu nudili prve plodove, strahujui da bi
ih zadesile svakojake nesree ako bi prekrili to pravilo. Kad je naputao svoje obitavalite da bi obiao ostala mjesta pod svojom upravom, sva vjenana eljad morala se strogo suzdravati od spolnog
openja dokle god je on na putu, jer se vjerovalo da bi nesuzdrljivost
s bilo ije strane bila kobna po njega. Mislilo se da bi svijet propao
ako bi on umro prirodnom smru te da bi zemlja, koju je on sam
odravao svojom moi i vrlinom, istog trena bila unitena.5
Kod polubarbarskih naroda Novoga svijeta u vrijeme panjolskog
osvajanja zateene su hijerarhije i teokracije nalik onoj u Japanu.
Neke od njih ve smo spomenuli.6 No, ini se da je visoki sveenik
Zapoteca u junom Meksiku zauzimao poloaj jo sliniji mikadovom. Yopaa, jedan od glavnih gradova kraljevstva, bijae pod apsolutnom vlau toga duhovnog vladara, monog suparnika samoga kralja. Nemogue je, kau, preuveliati tovanje koje mu je ukazivano.
93

Smatralo ga se bogom kojega zemlja nije dostojna da po njoj hoda

niti sunce da na nj sija. Oskrnavio bi on svoju svetost ako bi samo
dotaknuo zemlju nogom. asnici koji su nosili na ramenima njegovu
nosiljku pripadali su najuglednijim obiteljima; on bi malokad ita
udostojao svojega pogleda, a svi koji bi ga sreli padali su niice na
zemlju, u strahu da e umrijeti pogledaju li makar njegovu sjenu.
Pravilo suzdravanja redovito je vailo za zapoteke rece, naroito
za visokog sveenika; no, "svake godine u odreene dane, koji su u
pravilu proslavljani uz gozbu i plesove, bilo je uobiajeno da se
prvosveenik opije. U tom su mu stanju, kada je izgledao kao da ne
pripada ni nebu ni zemlji, dovodili jednu od najljepih djevica
posveenih slubi bogova." Ako bi dijete koje bi mu ona rodila bilo
muko, odgajalo se kao roeni princ, a najstariji sin nasljeivao je
oevo prvosveeniko prijestolje.7 Natprirodne moi pripisivane tom
prvosveeniku nisu poblie opisane, ali vjerojatno bijahu sline
onima mikada i chitomea.
Gdje god se, kao to je to sluaj u Japanu i zapadnoj Africi, dri
da su prirodni poredak, pa ak i postojanje svijeta, vezani uz ivot
kralja ili sveenika, jasno je da ga njegovi podanici moraju smatrati
izvorom kako neograniena blagostanja, tako i beskrajne opasnosti.
S jedne strane, narod mu duguje zahvalnost za kiu i sunevu svjetlost koje hrane plodove zemlje, za vjetar koji im dovodi brodove u
luke, pa i za samo tlo pod nogama. Ali ono to daje on moe i uskratiti, a ovisnost prirode o njegovoj osobi toliko je velika, ravnotea sustava sila ijim je on sreditem toliko krhka, da i najmanja nepravilnost
s njegove strane moe izazvati potres koji e iz temelja uzdrmati svijet. A ako se priroda moe poremetiti i najneznatnijim i nehotinim
kraljevim inom, lako je zamisliti kakav bi straan potres izazvala njegova smrt. Vjerovalo se, vidjeli smo, kako bi chitomeova smrt za
sobom povukla unitenje svijeta. Jasno je da e stoga, iz obzira spram
vlastite sigurnosti, koju bi mogao ugroziti svaki ishitren kraljev postupak, a jo vie njegova smrt, od svoga kralja odnosno sveenika
zahtijevati strogo pridravanje tih pravila, koje je nuno za njegov
vlastiti te otuda i opstanak njegova naroda i cijeloga svijeta. Shvaanje prema kojem su drevna kraljevstva despotske vladavine u kojima narod postoji samo radi suverena, posve je neprimjenjivo na
monarhije to ih ovdje razmatramo. Naprotiv, vladar u njima postoji
samo zbog svojih podanika; njegov ivot vrijedi samo dotle dok on
ispunjava dunosti svojstvene svome poloaju i ureuje tijek prirode
na korist svog naroda. im u tome zataji, sva skrb, odanost i pobono
94

Kraljevski i sveeniki tabui

tovanje to ih je dotad uivao prestaju i pretvaraju se u mrnju i

prezir; on biva sramno svrgnut i moe biti zahvalan sauva li ivu
glavu. tovan kao boanstvo jednoga dana, ve sutradan biva ubijen
kao zloinac.
No, u promjeni to je ti ljudi oituju u svome stavu nema niega
hirovitog ili nedosljednog. Naprotiv, njihovo je ponaanje sasvim
dosljedno. Ako je njihov kralj njihov bog, on jest ili bi im trebao biti
i zatitnik, a ako ih vie nije kadar zatititi, mora ustupiti mjesto drugome koji e to biti u stanju. Dokle god, meutim, on odgovara njihovim oekivanjima, bezgranina je njihova skrb spram njega kao i
skrb koju trae da je vodi sam o sebi. Kralj takve vrste ivi okruen
ceremonijalnom etiketom, stisnut spletom zabrana i propisa, kojima
se ne eli pridonijeti njegovu dostojanstvu, jo manje udobnosti, ve
ga se hoe odvratiti od postupaka kojima bi, remetei prirodni sklad,
mogao odvesti sebe, svoj narod i cijeli univerzum u propast. Daleko
od toga da slue njegovom komforu, ti propisi sputavaju svaki njegov
in, uskrauju mu slobodu i esto mu sam ivot, ijem ouvanju su
namijenjena, ine tekim i gorkim.
O natprirodno obdarenim kraljevima Loanga kae se da su utoliko
ogranieniji ukoliko su moniji; tabui odreuju sve to oni ine, njihov
hod i njihovo stajanje, njihovo jedenje i pijenje, spavanje i buenje. 8
Prestolonasljednik je tim ogranienjima podloan od djetinjstva; no s
njegovom dobi raste i broj zabrana i ceremonija kojih se mora
pridravati, "sve dok se, uspevi se na prijestolje, ne izgubi u moru
obreda i tabua." 9 Egipatski kraljevi, kao to vidjesmo,10 tovani su
kao bogovi, a svakom pojedinou njihove svakodnevice upravljao je
niz preciznih i nepromjenjivih pravila. "ivot egipatskih kraljeva",
kae Diodor, 11 "nije bio poput onoga drugih vladara, koji ne odgovaraju nikome i mogu initi to im se prohtije; naprotiv, za njih je sve
bilo utvreno zakonom, ne samo slubene dunosti nego i pojedinosti svakodnevnog ivota... Bijahu odreeni sati, danju kao i nou, kada
je kralj morao initi, ne ono to je htio, ve ono to mu je bilo propisano... Jer, ne samo da je u odreeno vrijeme imao obavljati javne
poslove ili donositi presude, nego su ak i sati kad je etao, kupao se
ili spavao sa enom, ukratko kad je obavljao bilo koju ivotnu radnju,
bilo strogo utanaeni. Obiaj mu je nametao i jednostavnu hranu, od
mesa je smio jesti samo teletinu i guetinu, dok je piti mogao samo
propisanu koliinu vina."
Diodor Sicilski, grki historiar, ivio u Rimu u 1. st. pr. Kr. (Prev.)
95

Medu tabuima nametnutim sveenicima, osobit primjer pruaju

ivotni propisi kojih se morao drati rimski flamen Dialis. Budui da
je kultom Virbija u Nemiju, vidjeli smo, 12 upravljao flamen,,koji je
moda bio i sam umski kralj, i iji je nain ivota nalikovao onome
rimskog flamena, ti nas propisi posebno zanimaju. A oni bijahu
ovakvi: flamen Dialis nije smio jahati, pa ak ni dotaknuti konja; nije
smio vidjeti naoruanu vojsku, nositi prsten koji nije bio slomljen, niti
imati kakav vor na odijelu; iz njegove kue nije se smjela iznositi
nikakva vatra, osim svetog ognja; nije smio dodirnuti penino
brano niti kvasni kruh; nije smio dotaknuti, pa ak ni spomenuti,
kozu, psa, sirovo meso, grah i brljan; nije smio proi ispod vinove
loze; noge njegova kreveta morale su biti oblijepljene blatom; kosu
mu je mogao rezati samo slobodnjak i to bronanim noem, a njegovi
kosa i nokti morali su se zakopati ispod sretnog drveta; on nije smio
dotaknuti mrtvaca niti ulaziti tamo gdje ga se spaljuje; nije smio vidjeti da tko radi u svete dane; nije smio biti gologlav na otvorenome;
ako bi vezanog ovjeka doveli u njegovu kuu morali su ga odvezati,
a konopce provui kroz rupu na krovu tako da padnu na ulicu.
Njegova ena,flaminica, morala je potivati gotovo jednaka pravila,
uz druga koja su se odnosila samo na nju. Ona se nije smjela uspeti
uz vie od tri praga takozvana grkog stubita; nije se smjela eljati
o izvjesnim praznicima; njezine cipele nisu smjele biti od koe ivotinje koja je sama uginula; ako bi ula grmljavinu, bila je pod tabuom
dok ne bi prinijela pokajnu rtvu. 13
Tegobni propisi vezani uz kraljevski i sveeniki poloaj imali su
svoj prirodni uinak. Ljudi su ili odbijah primiti se te slube, to je
dakako vodilo njenom ukinuu; ili bi, prihvativi je, pod njenom
teinom postajali malodunim stvorenjima, zatoenim samotnicima
iz ijih su labavih prstiju vladalake uzde prelazile u vre ruke ljudi
koji bi se zadovoljavali obnaanjem stvarne, iako ne i nominalne
vlasti. U nekim je zemljama taj rascjep duhovne moi doveo do
posvemanjeg i trajnog razdvajanja duhovne i svjetovne vlasti, pri
emu je stara kraljevska obitelj zadravala isto vjerske funkcije, dok
je dravna uprava prelazila u ruke mlaeg i snanijeg soja.
Navedimo primjere. Vidjeli smo 14 da se u Kambodi kraljevanje
vatrom i vodom esto moralo silom nametnuti nasljednicima te da se
na Divljem otoku monarhija zapravo ugasila jer na kraju vie nikoga
nisu mogli natjerati da prihvati taj opasni poloaj. 15 Kad u nekim krajevima zapadne Afrike umre kralj, u obitelji se odri tajno savjetovanje kako bi se odredio nasljednik. Onoga na koga padne izbor
96

Kraljevski i sveeniki tabui

iznenada zgrabe, veu i bace u dom fetia, gdje ga dre dok ne pristane primiti krunu. Katkada nasljednik nade naina da izbjegne ast
koju mu pokuavaju nametnuti; poznato je kako je jedan narogueni
poglavica stalno iao naoruan unaokolo, odluan silom odbiti svaki
pokuaj da ga postave na prijestolje. 16
ini se da su japanski mikadoi vrlo rano pribjegli prenoenju asti
i tereta vrhovne vlasti na svoju malodobnu djecu; uspon tajkuna potjee od abdikacije jednog mikada u korist njegova trogodinjeg sina.
Neki je uzurpator ugrabio vlast od maloljetnog princa, no tada se na
stranu mikada stavio Yoritomo, ovjek od duha i odlunosti, koji je
svrgnuo uzurpatora i povratio mikadu poloaj, a za sebe zadrao
zbiljsku vlast. Svojim je potomcima u naslijede ostavio dostojanstvo
to ga je zadobio te tako postao utemeljiteljem tajkunske loze. Do
druge polovice esnaestoga stoljea tajkuni su odluno i uspjeno
vladali, da bi ih tada zadesila ista sudbina koja bijae snala mikada;
zapleteni u istu nerazmrsivu mreu obiaja i zakona, svedoe se oni
na lutke koje se gotovo nisu micale iz svojih dvorova, provodei vrijeme u neprestanom nizu ispraznih ceremonija, dok je upravljanje
zemljom zapravo bilo u rukama dravnog savjeta. 17
Slino se razvijala i monarhija u Tonkinu. Kralja, koji je kao i njegovi prethodnici ivio u mekunosti i dokolici, otjerao je s prijestolja
vlastoljubivi pustolov po imenu Mack, koji se od ribara uspeo do
poloaja velikog mandarina. No, kraljev brat Tring svrgnuo je uzurpatora i vratio kralja, a za sebe i svoje potomke zadrao poloaj
zapovjednika cjelokupne vojske. Od tada su kraljevi ili dove, premda
okrunjeni tim naslovom i okrueni pripadajuim sjajem, prestali vladati. Dok su oni ivjeli povueno u svojim dvorcima, stvarna politika mo pripadala je nasljednim vojnim zapovjednicima, chovama.18
Tahianski su kraljevi u pravilu preputah vlast sinovima, koji bi
odmah po roenju bih proglaeni vladarima i primili sve poasti do
tada predviene za njihove oeve. Moda je taj, kao i slian obiaj to
su ga povremeno slijedili japanski carevi, proiziao iz tenje da se
neugodan teret kraljevanja prebaci na drugoga; na Tahitima je naime,
kao i drugdje, vladar bio sputan sustavom munih ogranienja. 19 Na
Mangaji, jo jednom polinezijskom otoku, vjerska i svjetovna vlast
nisu se nalazile u istim rukama. Duhovnu slubu obnaala je loza
nasljednih kraljeva, dok je svjetovna uprava povremeno povjeravana
pobjednikom ratnom poglavici, ije je imenovanje, meutim, morao
potvrditi kralj. Njemu bijae dodijeljena najbolja zemlja, a svakodnevno je primao darove u najprobranijim jelima. 20 Ve su navedeni
97

ameriki primjeri raspodjele vlasti izmeu cara i sveenika u ranoj

povijesti Meksika i Kolumbije.21

Biljeke
1

5
6
7

8
9
10
11
12
13

14
15
16
17
18

19
20
21

98

Manners and Customs ofthe Japanese in the Nineteenth Centurj. From

recent Dutch Visitors to Japan, and the German o/Dr. Ph. Fr. von Siebold
(London, 1841), str. 141 i d.
Kaempfer, "History of Japan", u: Pinkerton, Voyages and Travels, vii.
716 i d.
Caron, "Account of Japan", u: Pinkerton, Voyages and Travels, vii. 613.
Usp. Varenije, Descriptio regni Japoniae, str. 11, Nunquam attingebant
(quemadmodum et hodie id observat) pedes ipsium terram: radiis Soli
caput nunquam illustrabatur: in apertum aerem non procedebat, itd.
A. Bastian, Die deutsche Expedition an der Loango-Kuste, i. 287 i d.; usp.
isto, str. 353 i d.
Labat, Relation historique de l'Ethiopie Occidentale, i. 254 i d.
V gore, str. 41, 43 - 44.
Brasseur de Bourbourg, Hist. des nations tivilisees du Mexique et de
l'Amerique-centrale, iii. 29 i d.; Bancroft, Native Races ofthe Pacific
States, ii. 142 i d.
Bastian, Die deutsche Expedition an der Loango-Kuste, i. 355.
Dapper, Description de l'Afrique, str. 336.
Str. 43 i d.
Bibl. Hist. i. 73.
Str. 12.
Aul Gelije, x. 15; Plutarh, Quaest. Rom. 109-112; Plinije, Nat. Hist.
xxviii. 146; Servije uz Virgilija, Aen. i. vv. 179, 448, iv. 518; Makrobije,
Saturn. i. 16, 8 i d.; Fest, str. 161 A, ur. Miiller. Za vie pojedinosti v.
Marquardt, Romische Staatsvenvaltung, iii.2 326 i d.
Str. 46.
Str. 43.
Bastian, Die deutsche Expedition an der Loango-Kuste, i. 354 i d.; ii. 9, 11.
Manners and Customs ofthe Japanese, str. 199 i d. 355 i d.
Richard, "History of Tonquin", u: Pinkerton, Voyages and Travels, ix.
744 i d.
Ellis, Polynesian Researches, iii. 99 i d. izd. 1836.
Gill, Myths and Songs ofthe South Pacific, str. 293 i d.
Str. 41, 93 - 94.

 2. Narav due
Ako je svrha tabua kojih se drao boanski kralj odnosno sveenik
bila ouvanje njegova ivota, javlja se pitanje: kako se spomenutim
ogranienjima misli postii taj cilj? Da bismo to razumjeli, moramo
poznavati narav opasnosti koja prijeti kraljevu ivotu a koja bi se
pomou tih tabua imala otkloniti. Valja nam se stoga zapitati: to primitivan ovjek razumije pod smru? Kojim je uzrocima pripisuje? Na
koji nain misli da se moe od nje uvati?
Kao to procese neive prirode obino tumai prepostavkom da
oni potjeu od ivih bia koja djeluju u sklopu pojava ih u njihovoj
pozadini, tako primitivan ovjek objanjava i pojave samog ivota.
Ako neka ivotinja ivi i kree se, to moe biti samo zato, mish on,
to se u njoj nalazi jedna mala ivotinja koja je pokree. Ako neki ovjek ivi i kree se, to je samo stoga to on u sebi ima malog ovjeka
koji ga pokree. ivotinja u ivotinji, odnosno ovjek u ovjeku, jest
dua. I kao to se djelatnost ivotinje ih ovjeka tumai prisustvom
due, tako se spavanje ili smrt tumae njenom odsutnou, pri emu
su san ih trans privremeno a smrt trajno odsustvo due. Ako je smrt
trajno odsustvo due, da bismo se od nje sauvali valja ih sprijeiti
duu da napusti tijelo ih, ako ga je napustila, osigurati njen povratak.
Mjere predostronosti to ih primitivan ovjek poduzima da bi postigao jedan ih drugi cilj poprimaju oblik zabrana ih tabua, koji nisu
nita drugo do pravila smiljena da osiguraju stalno prisustvo ih
povratak due. Ukratko, rije je o sredstvima za odravanje i ouvanje ivota. Ove openite tvrdnje sada emo potkrijepiti primjerima.
Obraajui se nekim australijskim uroenicima, jedan europski
misionar je rekao: "Ja nisam jedan, kao to vi mislite, nego dvojica."
99

Oni su se na to nasmijali. "Moete se smijati koliko hoete," nastavi

misionar, "ali kaem vam da su u meni jednom dvojica; ovo veliko
tijelo koje vidite je jedno, a u njemu je drugo, maleno i nevidljivo.
Veliko tijelo umire i sahranjuje se, ali malo tijelo odleti kad veliko
umre." Na to su neki uroenici odvratili: "Da, da. I mi smo dvojica,
mi takoer imamo jedno malo tijelo u grudima." Upitani kamo veliko
tijelo odlazi nakon smrti, jedni kazae da se sakrije iza grma, drugi da
odlazi u more, a neki da ne znaju. 1
Huroni" su smatrah da dua ima glavu i tijelo, ruke i noge; rijeju,
da je ona potpuni mah model ovjeka.2 Eskimi vjeruju da "dua ima
isti oblik kao i tijelo kojemu pripada, ali je finije, eterine naravi."3
Mannikin do te mjere nalikuje ovjeku, odnosno dua tijelu, da, kao
to postoje debela i mrava tijela, tako su i due debele ili mrave;4
kao to postoje teka i lagana, duga i kratka tijela, tako su i due teke
ili lagane, dugake ih kratke. itelji Nijasa (otoka zapadno od
Sumatre) dre da se svakog ovjeka prije no to se rodi pita koliko
dugaku ih teku duu eli, pa mu se prema tome odvae i izmjeri
dua eljene teine i duine. Najtea ikad tako data dua teila je oko
deset grama. Duina ovjejeg ivota odgovara duini njegove due;
djeca koja umiru malena imaju kratke due. 5 Ponekad se, meutim,
kao to emo vidjeti, ljudska dua ne poima u ljudskom nego u ivotinjskom obliku.
Obino se misli da dua pobjegne kroz prirodne otvore tijela, osobito kroz usta i nosnice. Stoga na Celebesu na bolesnikov nos, pupak
i stopala katkad privrste udice, da bi se njegova dua, pokua li pobjei, na njih zakaila i zadrala.6 Jedan od "rekvizita" haidskog
vidara jest uplja kost, u koju on zatvara odbjegle due i tako ih vraa
njihovim vlasnicima.7 Markeani obiavahu zatvarati usta i nos samrtnika, kako bi ga, prijeei njegovu duu da ne pobjegne, odrali na
ivotu.8 Kad netko u njihovoj blizini zijevne, Hindusi uvijek pucnu
prstima, vjerujui kako e to sprijeiti duu da se iskrade kroz
otvorena usta. 9 Itoname u Junoj Americi samrtniku zapeate oi,
nos i usta, da njegova dua ne bi izala i odnijela druge ljude. 10
Da bi sprijeila bijeg enine due pri porodu, primalja na junom
Celebesu zavee to vre moe vrpcu oko tijela trudnice. 11 A da
dua djeteta ne bi pobjegla i izgubila se im se ono rodi, Alfuri na
Celebesu neposredno prije samog poroda pomno zapue svaki otvor
Indijansko pleme irokeke jezine skupine oko jezera Huron u
Sjevernoj Americi. (Prev.)
ioo

na kui, ak i kljuanicu, kao i sve rupe i pukotine na zidovima. Usto

zaveu usta svim ivotinjama u i oko kue, iz bojazni da neka od njih
ne bi progutala djetetovu duu. Iz istih razloga sve osobe nazone u
kui, ak i sama rodilja, moraju sve vrijeme poroda drati usta
zatvorenima. Kad su ih upitah zato nisu zaepili i noseve, da djetetova dua ne bi ula u njih, odgovor je bio: budui da se kroz nosnice
udie i izdie, dua bi bila izbaena prije no to bi imala vremena da
se u njima nastani. 12
Dua se esto zamilja i kao ptica koja se sprema poletjeti. Takvo
je shvaanje vjerojatno ostavilo traga u veini jezika, 13 a nalazimo ga
i kao metaforu u pjesnitvu. No ono to je za suvremena europskog
pjesnika metafora, predstavljalo je svakodnevnu zbilju za njegova
primitivnog pretka, kao to je to mnogim ljudima i danas. Malajci
takvo shvaanje i praktino primjenjuju. Ako je dua ptica u letu,
moe je se primamiti riom i tako odvratiti od pogibli. Kada na Javi
prvi put poloe dijete na zemlju (trenutak to ga neprosvijeeni svijet
smatra naroito opasnim), stave ga u kokoinjac i onda majka stane
kvocati kao koko koja doziva pilie.14 Kada se Batak na Sumatri
vraa iz opasnog pothvata, na glavu mu stavljaju sjemenje rie, koje
nazivaju padiruma tondi, to jest "sredstvo da se dua (tondi) zadri
kod kue." Na Javi takoer posipaju riom po glavi one koji su izbjegli veliku pogibao ili su se neoekivano vratili kui kad se ve mislilo da su izgubljeni.15 Na Celebesu smatraju da je mladoenjina
dua sklona odletjeti prilikom vjenanja, pa stoga posipaju mladoenju obojenom riom ne bi li odvratili duu od bijega. Openito,
na sveanostima na junom Celebesu ria se sipa po glavi onog u iju
ast se odrava sveanost, ne bi li se tako zadrala njegova dua, koja
je u takvim prigodama u posebnoj opasnosti budui da je mame
zavidni zlodusi. 16
Vjeruje se da dua spavaa odluta iz njegova tijela te da posjeuje
mjesta o kojima on sanja. No, izbivanje due ima i svojih opasnosti,
jer ako se ona iz bilo kojeg razloga trajno zadri izvan tijela, osoba na
taj nain liena svoje due mora umrijeti. 17 Mnogi uzroci mogu
zadrati spavaevu duu. Recimo, ona se moe sresti s duom drugoga spavaa i s njom se sukobiti; ako se gvinejski Crnac ujutro
probudi s kostoboljom, on mish da je druga dua izudarala njegovu
dok je spavao. 18 Spavaevu duu moe susresti i dua netom preminule osobe i odnijeti je sa sobom; stoga na indonezijskom otoju
Aru ukuani ne spavaju prve noi poslije smrtnog sluaja u obitelji,
101

jer se dri da je pokojnikova dua jo uvijek u kui pa se boje da je

ne sretnu u snu. 19
Nadalje, povratak due moe osujetiti i fizika sila. Santali
pripovijedaju kako je neki ovjek zaspao, i poto je veoma oednio,
njegova je dua u obliju gutera napustila tijelo te ula u vr s vodom
da se napije. Dogodilo se da ba tada vlasnik poklopi vr, pa se dua
nije mogla vratiti u tijelo i ovjek je umro. Dok su se njegovi prijatelji
spremali spaliti ga, netko je otklopio vr da uzme vode. Guter je
tako uspio pobjei i vratiti se u tijelo, koje je odmah oivjelo, pa je
ovjek ustao i zapitao prijatelje zato plau. Kazae mu kako su mislili da je mrtav i spremah se spaliti mu truplo. On im ree da se spustio u zdenac uzeti vode, ah je tekom mukom iz njega izaao te se
netom vratio. uvi to, svi su uvidjeli o emu je rije.20
Slina pripovijest zabiljeena je i u Transilvaniji. U izvjetaju o
suenju jednoj vjetici u Miihlbachu, u prolom stoljeu, govori se
kako je neka ena unajmila dvojicu mukaraca da rade u njezinom
vinogradu. Jednog su poshjepodneva, kao i obino, svi legli da se
odmore. Poslije sat vremena mukarci su ustali i pokuah probuditi
enu, ah bezuspjeno. Leala je nepokretno, irom otvorenih usta.
Vratili su se u sumrak a ona je i dalje leala poput mrtvaca. U tom je
trenutku zujei proletjela velika muha, koju je jedan od mukaraca
uhvatio i zatvorio je u svoju konu kesu. Tada su ponovno bezuspjeno pokuah probuditi enu. Potom su pustih muhu, koja je uletjela
ravno eni u usta te se ona probudi. Vidjevi to, mukarci su zakljuili
da je ona nedvojbeno vjetica.21
U primitivnih je naroda esto pravilo da se spavaa ne budi, jer
njegova dua u snu izbiva i moda nee imati vremena vratiti se;
stoga bi se onaj tko bi se probudio bez due razbolio. Ako je ba prijeko potrebno probuditi usnulog, to valja initi polako i postupno, da
bi dui ostalo vremena za povratak. 22 Mijenjanje izgleda spavaa,
recimo bojanjem njegova lica neobinim arama ili lijepljenjem brkova usnuloj eni, u Bombaju se smatra ravnim ubojstvu. Jer, dua kada
se vrati nee moi prepoznati svoje tijelo i ovjek e umrijeti. 23 Srbi
vjeruju da vjetija dua esto naputa tijelo u liku leptira. Okrene li
joj se za njena odsustva tijelo tako da joj noge lee tamo gdje je prije
poivala glava, dua-leptir nee pronai put kroz usta natrag u tijelo
i vjetica e izdahnuti. 24
Nije, meutim, nuno da ovjek spava kako bi mu dua napustila tijelo. Ona iz njega moe izai i dok se budi, to e mu donijeti
bolest ili, ako izbivanje potraje, smrt. Tako Mongoli bolest ponekad
102

Narav due

tumae vjerovanjem da je bolesnikova dua odsutna te se ne eli ili

ne uspijeva vratiti u tijelo. Da bi se osigurao njen povratak, potrebno
je tijelo uiniti to privlanijim i ujedno pokazati dui put natrag. Da
bi mu se tijelo uinilo privlanim, kraj bolesnika se stave njegova
najbolja odjea i najvrjednija svojina; opere ga se, namirie i namjesti
tako da mu bude to udobnije; potom svi njegovi prijatelji triput
optre kolibu izvikujui bolesnikovo ime i vabei njegovu duu da se
vrati. Od bolesnikove glave do vrata kolibe rastegne se arena uzica
ne bi li se dui olakao povratak. Sveenik u svojoj halji naglas ita
popis strahota pakla i pogibli koje ekaju due to svojevoljno izbivaju iz svojih tijela. Zatim, obraajui se skupljenim prijateljima i
bolesniku, on upita: "Dolazi li?" Svi odgovaraju potvrdno, i klanjajui
se dui koja se vraa posipaju bolesno eljade sjemenjem. Potom se
uzica koja je dui pokazivala put smota i zavee oko bolesnikova
vrata te je on mora nositi sedam dana ne skidajui je. Nitko ga ne
smije uplaiti ih povrijediti, da mu dua, jo posve nepriviknuta na
tijelo, ne bi ponovno pobjegla.25
U jednoj indijskoj prii kralj prenosi svoju duu u truplo brahmana, a neki grbavac prenosi duu u naputeno kraljevo tijelo. Grbavac
je sada kralj a kralj je postao brahmanom. Meutim, jednom zgodom
grbavca nagovore da pokae svoju vjetinu tako to e premjestiti
duu u tijelo uginule papige, pa kralj iskoristi priliku i ponovno dolazi
u posjed vlastita tijela.26 Druga indijska pripovijest govori o brahmanu koji oivljava tijelo mrtvoga kralja prebacujui u nj vlastitu
duu. U meuvremenu je brahmanovo truplo spaljeno, pa je njegova
dua primorana ostati u kraljevu tijelu.27
Odlaenje due nije uvijek hotimino. Iz tijela je protiv njene volje
mogu izvui duhovi, demoni ih arobnjaci. Stoga, kad pogrebna
povorka prolazi kraj kue, burmanski Kareni veu svoju djecu
naroitim uetom za odreeni dio kue, da djeje due ne bi ostavile
svoja tijela i otile u truplo to ga vani pronose. Djecu dre tako
vezanom dok se povorka ne izgubi iz vida. 28 Nakon to se tijelo poloi u grob, a prije no to se zatrpa zemljom, prijatelji i oaloeni
poredaju se oko groba, svatko s uzdu rascijepljenom bambusovom
trskom u jednoj i tapiem u drugoj ruci; zatim svatko od njih baci
svoju trsku u raku, i vukui tap uz procjep trske pokazuje svojoj dui
da na taj nain moe lako izai iz grobnice. Dok se raka zatrpava,
bambusove trske se sklone u stranu, kako due koje su moda ostale
u njima ne bi nepanjom bile zakopane zajedno sa zemljom koja se
baca u grob. Kad odlaze s tog mjesta, ljudi ponesu trske sa sobom,
103

molei svoje due da podu s njima. 29 Pri povratku s groblja, svaki

Karen se opskrbi trima malim kukama od granja, i pozivajui u
kratkim razmacima svoju duu da ga slijedi, pravi pokrete kao da je
zakauje te potom zabode kusaraku u zemlju. To se ini kako bi se
due ivih sprijeile da ostanu s duom pokojnika. 30
Burmanci vjeruju da kad mati malenog djeteta umre "leptir", to
jest djetetova dua, shjedi duu majke, i ako ga se ne prizove natrag
da ono mora umrijeti. Tada pozivaju mudru enu da povrati njegovu
duu. Ona pokraj trupla stavlja zrcalo, a preko njega pamunu tkaninu obloenu perjem. Drei na rukama krpu podno zrcala,
uzbuenim rijeima preklinje majku da ne povede sa sobom "leptira", djetetovu duu, ve da ga poalje natrag. Kada lagano sukno sklizne s povrine zrcala, ona ga uhvati u krpu i njeno poloi na djetetove grudi. Isti obred ponekad se izvodi kad jedno od dvoje djece
koja su se zajedno igrala umre, jer se smatra da ono vabi duu svog
druga u zemlju duhova, a kadto se obavlja i za dobro ucviljenih
suprunika. 31 Na otoku Keisar u Indiji ne preporua se po noi prolaziti blizu groblja, da duhovi ne bi uhvatili i zatoili duu prolaznika. 32 Stanovnici otoka Key vjeruju da su due njihovih predaka,
srdite jer ne dobivaju hranu, donose ljudima bolesti zadravajui im
due. Stoga na grobovima prinose rtve u hrani i mole pretke da vrate
bolesnika ili ga, ako zastajkuje po putu, brzo dovezu kui. 33
U Bolang Mongondu, pokrajini na zapadnom Celebesu, bolest se
u pravilu pripisuje duhovima predaka to otimaju bolesnikovu duu,
koju stoga valja prizvati natrag i vratiti je bolesniku. Neki je oevidac na sljedei nain opisao pokuaj lijeenja jednog oboljelog djeaka. Sveenice u slubi lijenica nainile su lutku od tkanine i privrstile je za vrh koplja to ga je jedna starica uspravno drala. Oko
te lutke sveenice su plesale, izgovarale ini i cmoktale kao kad se
doziva psa. Zatim je starica malko nagnula koplje, tako da sveenice
mogu dosegnuti lutku. Pretpostavljalo se da je do tada djeakova
dua ve ula u nju, privuena aranjem. Sveenice se na prstima
oprezno primaknue lutki te uhvatie duu u arene krpe kojima
bijahu mahale prije toga. Tada poloie duu djeaku na glavu, to
jest omotae mu glavu krpom u kojoj se imala nalaziti njegova dua,
te odstajae mirno i vrlo sveano nekoliko trenutaka, ruku poloenih
na glavi malog bolesnika. Odjednom se neto trgnulo, sveenice stadoe aptati i klimati glavama, a tkanina bijae smaknuta - dua je
pobjegla. Sveenice se dadoe u potjeru za njom, trei oko kue,
kvocajui i pravei pokrete kao da tjeraju pilie u kokoinjac. Najzad
104

Narav due 1

ponovno uhvatie duu podno kunog stubita i vratie je vlasniku. 34 Na gotovo isti nain australski e vra katkad izgubljenu
duu bolesnika dovabiti u lutku i vratiti je oboljelome pritiskajui
mu lutku na grudi. 35
Na Uvei na otoju Loyaute duama mrtvih se, izgleda, pripisivala
mo da otmu due ivih ljudi. Kada bi netko oboho, vidar dua je s
velikom skupinom mukaraca i ena odlazio na groblje. Mukarci su
svirali u frule a ene tiho zvidale da dozovu duu natrag. Nakon
nekog vremena skupih bi se u povorku i krenuh kui; mukarci su
cijelim putem svirah a ene zvidale te su tako vodih natrag zabludjelu duu, pritom je blago gurajui otvorenim dlanovima. Na ulasku
u bolesnikovu nastambu, glasno bi zapovijedili dui da ude u njegovo tijelo. 36 Kad bi na Madagaskaru bolestan ovjek izgubio duu,
njegovi prijatelji odlazili su do obiteljske grobnice, izdubili u njoj
rupu te zamolili duu bolesnikova oca neka im dade duu za svoga
sina, koji je ostao bez nje. Rekavi to, poklopili bi rupu eirom, zavili u nj duu i donijeh eir bolesniku, koji bi ga stavio na glavu i tako
dobio novu ih povratio svoju staru duu. 37
Nasilno odvodenje due esto se pripisuje zlodusima. Anamiti
vjeruju da demoni usisavaju dah i duu ovjeka koji ih sretne i obrati
im se. 38 Kad se sprema otii iz ume kroz koju je hodao sam, Dajak
ne zaboravlja zatraiti od demona da mu vrate duu, jer se moe
dogoditi da mu je kakav umski vrag odnese. Dua, naime, moe biti
oteta a da njen vlasnik ne bude svjestan gubitka, bilo da je bez due
ostao u snu ili budan. 39 Kad se na Molukim otocima ovjek razboli,
smatra se da mu je neki zloduh odnio duu na stablo, planinu ili brijeg na kojem ovaj obitava. Poto vra odredi mjesto zloduhove nastambe, bolesnikovi prijatelji nose onamo kuhanu riu, voe, ribu,
sirova jaja, po jedno pile i koko, svilenu odjeu, zlato, grivne, itd.
Rasporedivi hranu, oni mole: "Dolazimo, o vrae, da ti ponudimo
ovu hranu, odjeu, zlato i ostalo; uzmi sve to i oslobodi duu bolesnika za koju se molimo. Pusti da se ona vrati u njegovo tijelo i onaj tko
je sada bolestan bit e zdrav." Zatim malo pojedu, pa puste koko
kao otkupninu za bolesnikovu duu; ostave i jaja, a svilenu odjeu,
zlato i grivne ponesu sa sobom kui. Cim stignu natrag, bolesniku
kraj uzglavlja stave phtku zdjelu s darovima koje su vratili te mu
kau: "Tvoja je dua sada odrijeena, bit e ti dobro i poivjet e na
zemlji dok ne doivi sijede vlasi."40
U suvremenijem svjedoanstvu iz istoga kraja opisuje se kako
bolesnikov prijatelj, ostavivi rtvene darove na mjestu na kojemu bi
105

se imala nalaziti izgubljena dua, triput zazove ime bolesne osobe te

doda: "Poi sa mnom, poi sa mnom." Potom se vrati i nekakvom
krpom naini pokret kao da je u nju uhvatio duu. Ne smije gledati
lijevo ili desno niti prozboriti rije s bilo kime koga sretne, ve mora
otii ravno u bolesnikovu kuu. Na vratima zastane i pozove ga da
vidi je h se ovaj vratio. Nakon to mu iznutra odgovore da jest, on
ulazi i tkaninu u koju je uhvatio duu polae na bolesnikov vrat, govorei mu: "Sada si se vratio kui." Kadto se iznae i nadomjestak;
lutka u ivahnoj odjei posutoj ljokicama nudi se zloduhu u zamjenu
za bolesnikovu duu ovim rijeima: "Vrati nam runu (duu) koju si
uzeo i primi ovu lijepu umjesto nje." 41 Slino tome, Mongoh izrade
konja od brezove kore i jednu lutku te pozovu demona da umjesto
bolesnika uzme lutku i odjae na konju. 42
Zloduha se naroito plae osobe koje su se netom uselile u novu
kuu. Stoga rec Alfura na Celebesu pri useljavanju izvodi obred
pomou kojega ukuanima vraa njihove due. Nad rtvenikom on
objesi vreu i stane nabrajati bogove. Njih ima toliko da to traje
neprekidno cijelu no. Ujutro ponudi bogovima jedno jaje i malo
rie. Dri se da su se do tog vremena due ukuana ve skupile u
vreu. Tada je sveenik skine, i drei je nad domainovom glavom
kae: "Ovdje ima svoju duu - sutra, duo, ponovno odi." Zatim
izgovarajui iste rijei ini isto s domaicom i svim ostalim lanovima
obitelji.43 Jedan od naina na koje isti ti Alfuri vraaju duu bolesnog
ovjeka sastoji se u tome da se zdjela vezana kaiem spusti kroz prozor te da se njome dua tovi dok se ne uhvati i privue gore. 44 Kada
rec istog naroda donosi natrag bolesnikovu duu koju je uhvatio u
platno, pred njim ide djevojka koja mu kao kiobran dri veliki palmov hst nad glavom, da se on i dua ne smoe u sluaju kie, a za
njim ide mukarac koji vitla maem kako bi omeo druge due u
pokuaju da izbave uhvaenu duu. 45
Samoanci priaju kako su dva mlada arobnjaka, prolazei pokraj
kue u kojoj je leao teko bolesni poglavica, ugledali skupinu bogova s planine kako sjede na pragu njegove kue. Jedan od bogova dade
jednom od arobnjaka poglaviinu duu, jer ga je, budui da je bila
no, u mraku zamijenio s bogom. Tada svi bogovi ustadoe i pooe,
a arobnjak zadra duu kod sebe. Ujutro su neke ene ile po znamenita vidara nosei mu skupocjene prostirae. Sjedei na obah
arobnjaci ih ugledae te im rekoe: "Dajte nama prostirae i mi
emo ga izlijeiti." I tako odoe poglaviinoj kui. Ovaj bijae veoma
bolestan, usta mu bijahu razjapljena i inilo se da mu je kraj blizu. No
106

arobnjaci odmotae zaveljaj i pustie duu u nj te se poglavici vrati

boja u obraze i on oivi.46
Bataci na Sumatri vjeruju da dua ivog ovjeka moe preseliti u
tijelo ivotinje. Stoga, primjerice, od vidara katkada trae da izbavi
bolesnikovu duu iz tijela kakve ptice, u koje ju je zatoio zao duh. 47
Kadto se izgubljena dua donese natrag u vidljivom obliku. Neka
je ena na Melaneziji, iji susjed bijae na samrti, zaula nekakvo utanje u kui, kao da prelijee moljac, i u isti as do nje su doprli lelek
i jecaji po kojima je znala da je dua njezina susjeda odletjela.
Uhvatila je to to je lepralo u ruke i istrala vani, izvikujui da je
uhvatila duu. No, iako je rastvorila ruke ponad usta preminulog,
ovaj nije oivio. 48 Pripadnici plemena Salish, "Pljosnatoglavi"
Indijanci u Oregonu vjeruju da se ovjeja dua moe na neko vrijeme odvojiti od tijela a da ne nastupi smrt i da ovjek ne bude svjestan gubitka, ah je nuno ubrzo pronai izgubljenu duu i vratiti je toj
osobi, jer e ona inae umrijeti. Ime onoga tko je izgubio duu u snu
se otkrije vrau, koji pohita izvijestiti stradalnika o njegovu gubitku.
Obino se dogodi da vie ljudi pretrpi shan gubitak u isto vrijeme;
imena sviju njih obznane se vrau, i svi dolaze k njemu da im spasi
due. Cijele noi ta eljad bez due ide selom od kolibe do kolibe,
pleui i pjevajui. Prije svitanja povuku se u zasebnu kolibu, koja je
zatvorena tako da je u njoj potpun mrak. Zatim na krovu naine
malenu rupu, kroz koju vra metlicom od perja "pomete" due u vidu
komadia kosti i slinog tako da padaju na komad rogoine. Potom
se zapah vatra, pri ijem svjetlu vra razvrstava due. Najprije izdvoji due preminulih, kojih obino ima prilian broj, jer ako bi duu
mrtvaca dao ivome ovjeku, taj bi odmah umro. Nakon toga izdvoji due svih nazonih, naloi im da sjednu pred njega, uzima duu
svakog od njih u obliku krhotine kosti, drva ih koljke, i stavljajui je
na glavu vlasnika tapka je dlanom uz brojne molitve i pokrete dok se
dua ne spusti u srce te tako ponovno zauzme svoje pravo mjesto. 49
Da bi povratio duu koju su zatoili zlodusi, vra na Amboini
odlomi granu sa stabla i maui njome kao da neto hvata, izvikuje
bolesnikovo ime. Vrativi se u selo, po njegovoj glavi i tijelu on
povlai granu u koju je, kako se pretpostavlja, prela dua, i iz koje se
vraa u bolesnika. 50
Na indonezijskom otoku Babaru rtve zlim dusima polau se uz
korijenje velikog stabla (ivokiorai), iz ije kronje se ubere jedan hst
Otok u skupini Molukih otoka, Indonezija. (Prev.)
107

te pritisne na elo i grudi oboljele osobe; izgubljena dua, koja se

nalazi u tom listu, tako se vraa svome vlasniku.51 Kada se na nekim
drugim otocima u istome moru ovjek vrati iz ume bolestan ili zanijemio, misli se da su zli duhovi to obitavaju u visokom drveu
uhvatili i zatoili njegovu duu. Stoga se ispod drveta ostave rtveni
darovi u hrani a dua se odnese natrag u komadu voska. 52 rec
Dajaka u Saravaku doziva izgubljenu duu u kale, gdje je neposveeni vide kao pramen kose a posveeni kao minijaturno ljudsko bie.
Vjeruje se da ga rec umee u bolesnika kroz otvor na njegovu
tjemenu. 53 Oboljelom se na Niasu dua vraa u obliku krijesnice;
nju vidi jedino vra, koji je hvata u platno te stavlja na bolesnikovo
elo. 54
Due mogu izvui iz tijela ili ih zadrati u njihovom lutanju ne
samo sablasti i zlodusi nego i ljudi, osobito vraevi. Ako je zloinac
na Fidiju odbijao priznati svoje nedjelo, poglavica bi poslao da mu
donesu maramu kojom e "uhvatiti lupeevu duu". Pri pogledu na
tu maramu, ih ak na sam njen spomen, krivac je obino sve priznavao. Jer, ako to ne bi uinio, mahali su mu maramom nad glavom
dok mu se dua ne bi uhvatila u nju, a tada bi je paljivo sloili i
prikucah za kraj poglaviina kanua, dok bi zloinac bez due venuo
i umro. 55
Vraevi na otoku Dangeru postavljah su zamke za due. Izraivah
su ih od vrstog cineta, dugakog pet do deset metara. S obje strane
zamke su imale ome razliitih vehina, za vee i manje due; debelim duama bijahu namijenjene iroke a mravima male ome. Kad bi
se razbolio ovjek na kojega su vraevi bih kivni, oni su postavljah
takve zamke pokraj njegove kue i ekah da mu dua poleti. Ako bi
se u obhju kakve ptice ih kukca ona uhvatila u stupicu, ovjek bi
neminovno umro. 56 Kada se netko medu Sererima u Senegambiji
eh osvetiti neprijatelju, on odlazi fitaureu (poglavica i rec u jednoj
osobi) i nagovara ga poklonima da dovabi duu njegova neprijatelja
u veliki up od crvene zemlje, koji se poshje odlae pod posveenim
stablom. ovjek, ija je dua zatvorena u up, ubrzo umire. 57 Neki
Crnci u Kongu vjeruju da su arobnjaci kadri oduzeti ljudima due,
zatvoriti ih u slonove kljove i prodati bijelome ovjeku, koji ih tjera
da rade za nj u njegovoj zemlji pod morem. Vjeruje se da su na taj
nain zasunjeni mnogi radnici na obali, pa pripadnici tog naroda,
Danas autonomna drava u Malezijskoj Federaciji, na sjeverozapadnoj
strani otoka Bornea; u Frazerovo vrijeme britanski protektorat. (Prev.)
108

Narav due 1

kad odlaze u trgovinu izvan svoje zemlje, grozniavo ondje trae

pokojnu rodbinu. ovjek ija je dua tako prodana u ropstvo umrijet
e "ako ne odmah, a ono u najskorije vrijeme." 58
Na Havajima su postojali arobnjaci koji su hvatali due ivih
ljudi, zatvarah ih u tikve i davah narodu da ih jede. Stezanjem
zatoene due rukama otkrivah bi mjesta na kojima su ljudi bih tajno
sahranjivani.59 Kada je vra kanadskih Indijanaca elio ubiti nekog
ovjeka, poslao bi duhove s kojima bijae udruen da mu donesu
duu rtve u obliku kamena ili neega slinog. Vra bi udarao duu
maem ih sjekirom dok ne bi obilno prokrvarila, i za to vrijeme bi
ovjek kojemu je pripadala sahnuo i najposhje umro. 60
Ako je vidar na Amboini vrsto uvjeren da je bolesnikovu duu
nepovratno odnio kakav zloduh, on e gledati da je nadomjesti
duom drugoga ovjeka. U tu e svrhu on po noi otii do neke kue
i upitati: "Tko je tamo?" Bude li netko od ukuana dovoljno neoprezan te mu odgovori, vidar e sa zemlje ispod vrata podii grumen
u koji je, vjeruje se, prela dua onoga tko je dao odgovor. Vidar stavlja taj grumen pod bolesnikov jastuk te izvodi stanovite obrede
pomou kojih se oteta dua prenosi u bolesnikovo tijelo. Na povratku kui, vidar ispaljuje dva hica kako bi zastraio duu da se ne
vrati u svoga pravog vlasnika.61 Karenski arobnjak e uhvatiti zabludjelu duu spavaa i prenijeti je u tijelo mrtvog ovjeka. Potonji se
stoga vraa u ivot, dok prvi umire. Prijatelji usnuloga, meutim,
unajme jo jednog arobnjaka da ukrade duu drugog spavaa, koji
umire dok prvi spava oivljava. Na taj je nain na djelu beskonaan
niz smrti i uskrsnua. 62
Indijanci oko rijeke Nass, u Britanskoj Kolumbiji, smatraju da
vidar moe grekom progutati duu svoga bolesnika. Vidara, za kojega se vjeruje da je to uinio, ostali vidari natjeraju da se nagne nad
bolesnikom, pa jedan od njih ugura vidaru prste u grlo, drugi mu
zglavcima gnjei trbuh, dok ga trei udara po leima. Ako dua ipak
nije u njemu, i ako se isti postupak bezuspjeno ponovi na svim
vidarima, zakljuuje se da se dua zacijelo nalazi u kutiji glavnoga vidara. Stoga ga skupina vidara saeka kod njegove kue i zatrai da im
pokae svoju kutiju. Nakon to to uini i poslae sav njen sadraj na
jednu prostirku, oni ga prime za noge i dignu uvis tako da mu se glava
nade u rupi na podu. U tom poloaju operu mu glavu, a "sva voda
koja ostane od tog pranja uzme se i prolije na bolesnikovu glavu."63
Izvori ostalih primjera opozivanja i vraanja dua popisani su
dolje. 64
109

Nabrojane duhovne pogibli nisu jedine koje mue primitivnog

ovjeka. On esto svoju sjenu ih odraz smatra svojom duom, ih
barem njenim bitnim dijelom, i kao takva ona je za nj neminovno
izvor opasnosti. Jer ako je tko zgazi, udari ih ubode, on e osjetiti
povredu kao da je nanesena njemu samome, a ako se posve odvoji od
njega (kao to se, prema njegovom vjerovanju, moe dogoditi), umrijet
e. Na indonezijskom otoku Wetaru postoje arobnjaci kadri da ovjeka uine bolesnim tako to mu sjenu probadaju kopljem ih je sijeku
maem. 65 Razorivi budizam u Indiji, ankara' je prema predaji
otputovao u Nepal, gdje se s velikim lamom raziao u nekim gleditima. Da bi dokazao svoje nadnaravne moi, vinuo se u zrak. No dok je
tako letio, veliki lama opazi njegovu sjenu kako se njie i ljulja na
zemlji, zabode u nju no te ankara padne i slomi vrat. 66 Na otoju
Babaru zlodusi svladavaju ovjekovu duu tako to mu vrsto stisnu
sjenu ih je udare i rane. 67 Padne li ovjekova sjena na stanovito kamenje na Melaneziji, duh toga kamenja moe usisati njegovu duu. 68
Na Amboini i Uhaseu, otocima koji se nalaze u blizini ekvatora i
na kojima stoga oko podneva ne pada gotovo nikakva sjena, u to se
doba u pravilu ne izlazi iz kue, jer se smatra da bi u suprotnom ovjek mogao izgubiti sjenu svoje due. 69 Mangajci pripovijedaju o
monom ratniku Tukaitawi, ija je snaga rasla i opadala s duinom
njegove due. Ujutro, kad mu je sjena bila najdua, njegova snaga
bijae najvea; no kako mu se, to se vie bliilo podne, sjena skraivala, tako je kopnila i njegova snaga, sve dok tono u podne ne bi
pala na najniu razinu; potom bi mu se, kad mu je poslijepodne dua
narasla, vratila snaga. Neki junak otkrio je tajnu Tukaitawine snage i
ubio ga jednog podneva. 70 Mogue je da je ak i u izvantropskim zemljama skraivanje sjene pridonijelo, ako ne i stvorilo, sujevjerni
strah kojim su to doba dana doekivali razni narodi, poput drevnih i
dananjih Grka te Rumunja u Transilvaniji.71 Iz toga, takoer, moemo razabrati zato su Grci izabrali podne kao vrijeme kada su prinosili rtve mrtvima koji, kao to je poznato, nemaju sjene. 72 Stari su
Arapi vjerovah da e, stane li im hijena na sjenu, biti lieni moi govora i kretanja te da e pas koji na mjeseini stoji na krovu i sa nj baca
sjenu na tlo, pasti s krova kao pokoen ako mu je nagazi hijena. 73
Oito je kako se u navedenim sluajevima sjena, ako se i ne dri
istovetnom dui, smatra u najmanju ruku ivim dijelom ovjeka ili
ivotinje, koji stoga ozljedu nanesenu svojoj sjeni osjeaju kao da je
Indijski mislilac, najznaajniji predstavnik ortodoksne vedante, ivio u
8. st. (Prev.)
IIO

Narav due 1

nanesena njihovu tijelu. Vjerovalo se da e svako tko ude u Zeusovo

svetite na brdu Likeju u Arkadiji izgubiti svoju duu i umrijeti
tijekom iste godine. 74
Izjednaavanje sjene i ivota ili due moda nigdje nije jasnije
izraeno nego u nekim obiajima koji se i danas potuju u jugoistonoj Europi. Kad se u dananjoj Grkoj postavlja temelj nove zgrade, obiaj je da se zakolje pijetao, ovan ih janje te da se krv pusti da
tee na kamen temeljac, pod kojim se ivotinja poslije pokopa. Cilj
rtve je da zgrada bude vrsta i stabilna. Katkad, meutim, umjesto
ubijanja ivotinje, zidar navede nekog ovjeka da se priblii kamenu
temeljcu, potajice mu izmjeri tijelo, dio tijela ili sjenu, i zakopa mjere
to ih je zapisao pod kamen. Vjeruje se da e taj ovjek umrijeti za
najkasnije godinu dana. 75 Bugari se jo uvijek pridravaju slinog
obiaja. Ne uspiju h to uiniti s ovjejom sjenom, izmjere sjenu
prve ivotinje koja im se nae na putu. 76 Transilvanijski Rumunji
misle da e onaj ija je dua na taj nain zazidana umrijeti u roku
etrdeset dana. Stoga oni koji prolaze blizu zdanja u izgradnji mogu
ponekad uti uzvik upozorenja: "Pazi da ti ne otmu sjenu!"
Jo nedavno postojali su trgovci sjenama iji je posao bio opskrbiti
graditelje sjenama potrebnim da bi se osigurah zidovi zgrade. 77 U
takvim se sluajevima mjera sjene smatra istovrijednom samoj sjeni, i
zakopati je znai zakopati ivot odnosno duu ovjeka, koji lien nje
mora umrijeti. Ta je navada zamijenila stari obiaj zazidavanja ive
osobe u zidove ili pod kamen temeljac nove zgrade kako bi ova bila
vrsta i trajna.
Kao to neki narodi vjeruju da je ovjeja dua u njegovoj sjeni,
tako drugi (ih isti) narodi vjeruju da se ona nalazi u njegovom odrazu
u zrcalu ili vodi. Tako "na Andamaniju ne smatraju svojom duom
sjenu, ve svoj odraz na bilo kakvoj povrini."78 Neki itelji Fidija
drahu da ovjek ima dvije due, svijedu i tamnu; tamna odlazi u
podzemni svijet a svijeda je njegov odraz u vodi ih zrcalu.79 Kada su
Motumotu na Novoj Gvineji prvi put ugledah svoj lik u zrcalu, mislili
su da je to njihova dua. 80
Budui izvan ovjeka, dua-odraz izloena je vie ih manje istim
opasnostima kao i dua-sjena. Kao i sjena, odraz takoer moe biti
proboden. Stoga je Astek uvao kuu od arobnjaka tako to bi iza
vrata ostavio posudu s vodom u kojoj je bio no. Vjetac bi bio toliko
uasnut vidjevi, nakon to bi uao, svoj odraz u vodi razlomljen
Indijsko otoje u Bengalskom zaljevu. (Prev.)
116

noem te bi se odmah okrenuo i pobjegao. 81 Pripadnici plemena

Zulu nikad ne gledaju u tamno jezero, jer dre da se u njemu nalazi
zvijer koja bi im odnijela odraz, pa bi tako umrli.82 Basuti* kau da
krokodili mogu ubiti ovjeka tako da odvuku njegov odraz pod
vodu. 83 Na melanezijskom otoku Saddleu postoji jezero "u koje tko
god pogleda umire; zao duh oduzme mu ivot pomou njegovog
odraza u vodi." 84
Sada moemo razumjeti odakle u drevnoj Indiji i u drevnoj
Grkoj pravilo da se ne gleda vlastiti odraz u vodi, i zato Grci san u
kojemu ovjek to ini smatrahu predznakom smrti.85 Bojali su se da
bi vodeni duhovi odvukli njegov odraz pod vodu i tako ga ostavili
umrijeti. U tome vjerojatno lei i podrijetlo klasine pripovijesti o lijepom Narcisu, koji je ispaen umro nakon to je vidio svoj odraz u
vodi. Tumaenje prema kojemu je on umro od ljubavi spram vlastita
krasotnog lika vjerojatno je dodano kasnije, kada je prvotno znaenje
pripovijesti ve bilo zaboravljeno. Isto drevno vjerovanje u izblijedjelom se obhku zadralo u engleskoj praznovjerici po kojoj svako
tko vidi vodenu vilu mora naskoro izdahnuti.
Kad bi, avaj, mjesec sjao vjeno
Da obasja to ovjek vidjet smio ne bi!
Ugledah djevu gdje stoji na vodi tenoj
I od krasote njene ne povratih se k sebi.
Stadoh da gledam i opijam se tom slikom,
Nadaju se s njenih usta pjevu.
No voda se zatvori nad divnim likom
I virovi tamni progutae djevu.
Znam da skoro ostat u bez daha
Znam da kopnit moram ko snijeg lanjski
Jer stvoren ja sam od smrtna praha
A ona sazdana boanski!
Sada takoer moemo objasniti rasprostranjeni obiaj da se ogledala
pokriju ih okrenu prema zidu kada netko u kui umre. Strahuje se da
bi duu, koja izlazi iz ovjeka u vidu njegovog odraza u zrcalu, mogao
odnijeti duh pokojnika, za kojega se obino vjeruje da se zadrava u
Jugoistoni ogranak crnaca Bantu; ive u Lesotu, Transvalu i Botsvani.
(Prev.)
112

Narav due 1

kui sve do pogreba. Taj obiaj navlas odgovara onome na otoju

Aru, gdje se u kui u kojoj se dogodila smrt prve noi ne spava iz
bojazni da bi duu, koja u snu izlazi iz tijela, pokojnikov duh mogao
presresti i oteti. 86 U Oldenburgu se dri da e osoba koja nakon neije smrti ugleda svoj lik u zrcalu uskoro i sama umrijeti. Stoga se sva
zrcala u kui pokriju bijelom tkaninom. 87 U nekim krajevima Njemake nakon smrtnog sluaja ne pokrivaju se samo zrcala ve sve to
sjaji ih svjetluca (prozori, satovi, itd.), 88 besumnje zato jer bi se u tim
predmetima mogao odraziti lik nekog od ukuana. Obiaj da se
ogledala zastiru ili okreu prema zidu poslije smrti u kui javlja se i u
Engleskoj, kotskoj te na Madagaskaru. 89 Suniti u Bombaju pokrivaju platnom zrcalo u bolesnikovoj sobi, i ne skidaju to platno dok se
tijelo ne iznese na sahranu. Zastiru se i ogledala u spavaim sobama
nou prije odlaska na poinak. 90
Razlog s kojega ljudi ne smiju sebe vidjeti u zrcalu te se pokriva i
zrcalo u bolesnikovoj sobi,91 takoer je posve jasan; za vrijeme
bolesti, kada se tako lako moe dogoditi da dua utekne, nadasve je
opasno da ona izlazi iz tijela pomou odraza u ogledalu. To pravilo
stoga posve odgovara obiaju nekih naroda da ne putaju bolesnike
spavati;92 jer ako se u snu dua odvaja od tijela, uvijek postoji opasnost da se nee vratiti. "Raskoljnici dre zrcalo ukletim predmetom
to ga je izumio vrag,"93 vjerojatno zbog navodne moi zrcala da iz
ovjeka izvue duu koja se odraava i tako olaka njeno zatoenje.
S portretima je stvar ista kao i sa sjenama i odrazima; esto se
vjeruje da sadre duu naslikane osobe. Oni koji u to vjeruju, dakako,
zaziru od toga da ih se naslika; jer ako je portret isto to i dua, ih
barem bitan vid portretirane osobe, svako tko ga posjeduje bit e
kadar kobno utjecati na njegov "original". Junoameriki Canelo
Indijanci smatraju da im se slikanjem odnosi dua. Dvojica koju su
jednom prilikom fotografirah bijahu time toliko uznemireni te su se
sutradan vratili da pitaju jesu li im doista oduzeli due. 94 Kada je g.
Joseph Thomson pokuao nainiti fotografiju jednog pripadnika plemena Wa-teita u istonoj Africi, njegovi suplemenici bijahu uvjereni
da je rije o arobnjaku koji im nastoji oteti due te da e mu, dobije li njihove slike, biti izrueni na milost i nemilost. 95 Neki je
Indijanac, iju je sliku knez od Wieda zaeho posjedovati, odbio da
ga slikaju, jer je vjerovao da bi mu to donijelo smrt. 96 Mandani
takoer drahu da bi uskoro umrli ako bi se njihov portret naao u
tuim rukama; eljeh su barem imati sliku umjetnika kao neku vrst
protuuroka ili zaloga.97
113

Isto vjerovanje odralo se u raznim europskim zemljama do dand a n a s . Neke starice na grkom otoku Karpathosu razbjesnile su se
kada su ih prije nekoliko godina naslikali, uvjerene da e ih ushjed
toga stii smrt. 9 8 Neki Rusi takoer ne doputaju da ih se slika,
strahujui da bi od toga umrh prije isteka godine. 9 9 U zapadnoj kotskoj postoje osobe "koje se odbijaju fotografirati da ih ne bi zadesila
zla srea, a kao primjer navode sluajeve svojih prijatelja koji, otkako
su ih uslikah, nisu nijedan dan uivah u zdravlju." 1 0 0

Biljeke
1
2

3
4
5

8
9
10

11
12
13
14

15
16

17

Journal ofthe Anthropological Society, vii. 282.

Relations des Jesuites, 1634, str. 17; isto, 1636, str. 104; isto, 1639, str.
43 (kanadski pretisak).
H. Rink, Tales and Traditions ofthe Eskimo, str. 36.
Gill, Myths and Songs ofthe South Pacific, str. 171.
H. Sundermann, "Die Insel Nias und die Mission daselbst", u:
Allgemeine Missions-Zeitschrift, sv. xi. listopad 1884, str. 453.
B. F. Matthes, Over de Bissoes ofheidenschepriesters en priesteressen der
Boeginezen, str. 24.
G. M. Dawson, "On the Haida Indians of the Queen Charlotte
Islands", u: Geological Survej ofCanada, Report ofProgress for 18781879, str. 123 B, 139 B.
Waitz, Anthropologie der Naturvolker, vi. 397 i d.
Panjab Notes and Queries, ii. br. 665.
D' Orbigny, LHomme Americain, ii. 241; Transact. Ethnol. Soc. of
London, iii. 322 i d.; Bastian, Culturlander des alten Amerika, i. 476.
B. F. Matthes, Bijdragen tot de Ethnologie van Zuid-Celebes, str. 54.
Zimmermann, Die Inseln des Indischen und Stillen Meeres, ii. 386 i d.
Usp. gr. 7i0Ta.0fj.ai, avonrTepoco, itd.
G. A. Wilken, "Het animisme bij de volken van den Indischen
Archipel", u: De Indische Gids, lipanj 1884, str. 944.
Wilken, nav. mj.
B. F. Matthes, Bijdragen tot de Ethnologie van Zuid-Celebes, str. 33; isto,
Over de Bissoes ofheidensche priesters en priesteressen der Boeginezen, str.
9 i d.; isto, Makassaarsch - Hollandisch Woordenboek, ss. vv. Korroe i
soemangd, str. 41, 569. Prva rije oznaava zvuk koji se isputa kad se
dozivaju ptice, a druga znai "dua". Izraz koji se.koristi za obrede
opisane u tekstu glasi apakoerroe soemangd
Shway Yoe, The Burman, his Life and Nations, ii. 100.

114

Narav due

18
19

20

21

22

23
24
25
26
27
28

29
30

31

32
33
34

J. L. Wilson, West Afrika, str. 162 i d. (njem. prijevod).

J. G. F. Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua,
str. 267. O duhovima to zadravaju duu spavaa i bolesti koja se time
izaziva, v. takoer Mason, nav. u: Bastian, Die Volker des ostlichen
Asien, ii. 387, biljeka.
Indian Antiquary, 1878, vii. 273; Bastian, Volkerstamme am Brahmaputra,
str. 127. Slina hinduska pripovijest (ne spominje se dua u obliku
gutera) nalazi se u Panjab Notes and Queries, iii. br. 679.
E. Gerard, The Land bejond the Forest, ii. 27 i d. Slina pripovijest postoji u Nizozemskoj, v. J. W Wolf, Nederlandsche Sagen, br. 251, str. 344
i d. Prie o Hermotimu i kralju Gunthramu spadaju u isti red. U
potonjoj pripovijesti dua izlazi kralju iz usta u vidu malenoga gmaza.
Aristejeva dua iskrala se iz njegovih usta u obliku gavrana. Plinije, Nat.
Hist. vii. 174; Lukijan, Musc. Encom. 7; Paul, Hist. Langobardorum,
iii. 34. U istovrsnoj prii iz istone Indije, dua izlazi spavau iz nosa u
obliku zrikavca. Wilken u De Indische Gids, lipanj 1884, str. 940. U jednoj vapskoj pripovijesti nekoj djevojci dua izae iz usta u obliku bijelog mia. Birlinger, Volksthiimliches aus Schivaben, i. 303.
Shway Yoe, The Burman, ii. 103; Bastian, Die Volker des ostlichen Asien,
ii. 389; Blumentritt, "Der Ahnencultus und die religiosen
Anschauungen der Malaien des Philippinen - Archipels", u:
Mittheilungen d. Wiener Geogr. Gesellschaft, 1882, str. 209; Riedel, De
sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 440; isto, "Die
Landschaft Dawan oder West-Timor", u- Deutsche Geographische
Blatter, x. 280.
Panjab Notes and Queries, iii. br. 530.
Ralston, Songs ofthe Russian People, str. 117 i d.
Bastian, Die Seele und ihre Erscheinungivesen in der Ethnographie, str. 36.
Pantschatantra, Benfey, str. 124 i d.
Katha Sarit Sagara, prev. Tawney, i. 21 i d.
E. B. Cross, "On the Karens", u: Journal of the American Society, iv.
311.
A. R. M'Mahon, The Karens ofthe Golden Chersonese, str. 318.
F. Mason, "Physical Character of the Karens", u: Joumal ofthe Asiatic
Society of Bengal, 1866, pt. ii. str. 28 i d.
C. J. S. F. Forbes, British Burma, str. 99 i d.; Shway Yoe, The Burman,
ii. 102; Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, ii. 389.
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 414.
Riedel, nav. dj. str. 221 i d.
N. Ph. Wilken en J. A. Schwarz, "Het heidendom en de Islam in
Bolaang Mongondou", u: Mededeelingen van wege het Nederlandsche
Zendelinggenootschap, 1867, xi. 263 i d.
115

rogrou ause
35
36
37

38

39
40
41

42

43

44

45
46
47

48

49

50
51
52
53

54

55

James Dawson, Australian Aborigines, str. 57 i d.

W W Gill, Myd&f
5ogi ofthe South Pacific, str. 171 i d.
G. A. Wilson, "Het animisme", u: De Indische Gids, lipanj 1884, str.
937.
Landes, "Contes et legendes annamites", br. 76, u: Cochinchine
Frangaise, Excursions et Reconnaissances, br. 23, str. 80.
Prelaer, Ethnographische Beschrijving der Dajaks, str. 26 i d.
Fr. Valentyn, Oud en nieuu) Oost-Indien, iii. 13 i d.
Van Schmidt, "Aanteekeningen, nopens de zeden, gewoonten en
gebruiken, benevens de vooroordeelen en bijgelovigheden der bevolking van de eilanden Saparoea, Haroekoe, Noessa Laut, en van een
gedeelte van de zuidkust van Ceram", u: Tijdschrift voor Neerland's
Indie, 1843, dl. ii. 511 i d.
Bastian, Die Seele, str. 36 i d.; J. G. Gmelin, Reise durch Sibirien, ii. 359
id.
E N. Wilken, "Bijdragen tot de kennis van de zeden en gewoonten der
Alfoeren in de Minahassa", u: Medeelingen van wege het Nederlandsche
Zendelinggenootschap, 1863, vii. 146 i d. Ostaje nejasno zato sveenik
govori dui da ponovno ode nakon to ju je ve vratio.
Riedel, "De Minahasa in 1825", u: Tijdschrift voor Indische Taal-Land-en
Volkenkunde, xviii. 523.
N. Graafland, De Minahassa, i. 327 i d.
G. Turner, Samoa, str. 142 i d.
J. B. Neumann, "Het Pane en Bila - stroomgebied op het eiland
Sumatra", u: Tijdschrift van het Nederlandsch Aardrijkskundig
Genootschap, ii. de Serie, dl. iii., Afdeeling: meer uitgebreide artikelen,
br. 2 (1886), str. 302.
Codrington, "Religious Beliefs and Practices in Melanesia", u: Journal
of the Anthropological Institute, x. 281.
Horatio Hale, U. S. Exploring Expedition, Ethnography and Philology,
str. 208 i d. Usp. Wilkes, Narrative ofthe U. S. Exploring Edition
(London, 1845), iv. 448 i d.
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 77 i d.
Isto, str. 356 i d.
Riedel, nav. dj. str. 376.
Spenser St. John, Life in the Forests ofthe Far East, i. 189. Katkada due
nalikuju sjemenu pamuka (isto). Usp. isto, i. 183.
Nieuwenhuisen en Rosenberg, "Verslag omtrent het Eiland Nias", u:
Verhandel. van het Batav. Genootsch. van Kunsten en Wettenschappen,
xxx. 116; Rosenberg, Der Malajische Archipel, str. 174.
Williams, Fiji and the Fijians, i. 250.

Narav due 1

56

57

58
59
60
61
62

63

64

Gill, Myths and Songs ofthe South Pacific, str. 171; isto, Life in the
Southern Isles, str. 181 i d.
L. J. B. Berenger-Feraud, Les Peuplades de la Senegambie (Pariz, 1879),
str. 277.
W H. Bentley, Life on the Congo (London, 1887), str. 71.
Bastian, Allerlei aus Volks- und Menschenkunde (Berlin, 1888), i. 119.
Relationsdes Jesuites, 1637, str. 50.
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 78 i d.
E. B. Cross, "On the Karens", u: Journal ofthe American Oriental
Society, iv. 307.
J. B. McCullagh u The Church Missionarj Gleaner, xiv. br. 164 (kolovoz
1887), str. 91. Isti je lanak pretisnut iz "North Stara" (Sitka, Aljaska,
prosinac 1888), u Journal of American Folk-lore, ii. 74 i d. Ispada kako
nenalaenje due u kutiji glavnoga vidara navodi ostale na pomisao da
ju je on progutao, kao to se isprva sumnjalo da su to uinili drugi
vidari. Kako bi provjerili svoju pretpostavku, okretali su ga naglavake
ne bi li dua ispala iz njega; a budui da je u vodi kojom je prao glavu
mogla biti sadrana izgubljena dua, njome se polijevala bolesnikova
glava kako bi mu se vratila dua. Ve smo vidjeli da se vraena dua
esto stavlja u glavu bolesnika.
Riedel, De Topantunuasu of oorspronkelijke volkstammen van Central
Selebes (overgedrukt uit de Bijdragen tot de Taal-Land-en Volkenkunde
van Nederlandsch-lndie, 5e volgr. i.), str. 17; Neumann, "Het Pane en
Bila-stroomgebied", u: Tijdschrift van het Nederlandsch Aardrijkskundig
Genootschap, ii. de Serie, dl. iii., Afdeeling: meer uitgebreide artikelen,
br. 2 (1886), str. 300 i d.; Priklonski, "Die Jakuten", u: Bastian, Allerlei
aus Volks- und Menschenkunde, ii. 218 i d.; Bastian, Die Volker des
ostlichen Asien, ii. 388, iii. 236; id., Volkerstamme am Brahmaputra, str.
23; id., "Hiigelstamme Assam's", u: Verhandlungen d. Berlin. Gesell.f.
Anthropol. Ethnol. und Urgeschichte, 1881, str. 156; Shway, The Burman,
i. 283 i d.; ii. 101 i d.; Sproat, Scenes and Studies of Savage Life, str. 214;
Doolittle, Social Life ofthe Chinese, str. 110 i d. (izd. Paxton Hood); T.
Williams, Fiji and the Fijians, i. 242; E. B. Cross, "On the Karens", u:
Journal ofthe American Oriental Society, iv. 309 i d.; A. W Howitt, "On
some Australian Beliefs", u: Joum. Anthrop. Inst. xiii 187 i d.; id., "On
Australian Medicine Men", u: Journ. Anthrop. Inst. xvi 41; E. P
Houghton, "On the Land Dayaks of Upper Sarawak", u: Memoirs of
the Anthropological Society of London, iii. 196 i d.; L. Dahle, "Sikidy
and Vintana", u: Antananarivo Annual and Madagascar Annual, xi.
(1887), str. 320 i d.; gl. Leemius, De Lapponibus Finmarchiae eorumque
lingua, vita et religionepristina commentatio (Kopenhagen, 1767), str.
416 i d. Prije nekog vremena moj prijatelj prof. W Robertson Smith
117

65
66
67
68

69
70
71

72
73

74
75
76
77

78
79
80
81

82
83

84

85

86
87

ukazao mi je na to da se praksa lova na due, nagovijetena u Ezekijelu,

13, 17 i d., zacijelo podudara s onom opisanom u tekstu.
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 440.
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, v. 455.
Riedel, nav. dj. str. 340.
Codrington, "Religious Beliefs and Practices in Melanesia", u: Journ.
Anthrop. Instit. x. 281.
Riedel, nav. dj. str. 61.
Gill, Myths and Songs ofthe South Pacific, str. 284 i d.
Bernard Schmidt, Das Volksleben der Neugriechen, str. 94 i d., 119 i d.;
Grimm, Deutsche Mythologie,4 ii. 972; Rochholz, Deutscher Glaube und
Brauch, i. 62 i d.; E. Gerard, The Land beyond the Forest, i. 331.
Shol. uz Aristofana, Ran. 293.
[Aristotel] Mirab. Auscult. 145 (157); Geoponica, xv. 1. U potonjem
odjeljku umjesto Katayei e a u i v valja itati k- a o i o v ; taj ispravak
zahtijeva kontekst, a potvruje ga i pasus iz Daminrija koji u svome
prijevodu navodi Bochart, Hierozoicon, i. gl. 833, "cum ad lunam calcat
umbram canis, qui supra tectura est, canis ad eam [scil. hyaenam] decidit,
et ea illum devorat." Usp. W Robertson Smith, The Religion ofthe
Semites, i. 122.
Pausanija, viii. 38, 6; Polibije, xvi. 12, 7; Plutarh, Quaest. Graec. 39.
B. Schmidt, Das Volksleben der Neugriechen, str. 196 i d.
Ralston, Songs ofthe Russian People, str. 127.
W Schmidt, Das Jahr und seine Tage in Meinung und Brauch der
Romanen Siebenburgens, str. 27; E. Gerard, The Land beyond the Forest,
ii. 17 i d.
E. H. Mann, Aboriginal Inhabitants ofthe Andaman Islands, str. 94.
Williams, Fiji, i. 241.
James Chalmers, Pioneering in New Guinea (London, 1887), str. 170.
Sahagun, Histoire generale des choses de la Nouvelle-Espagne (Pariz,
1880), str. 314. Kinezi vjeaju zrcala iznad kipova kumira u svojim
kuama, jer se smatra da e se zli dusi koji udu u kuu i ugledaju sebe
u zrcalu uplaiti i pobjei (China Revieiv, ii. 164).
Callaway, Nursery Tales, Traditions, and Histories ofthe Zulus, str. 342.
Arbousset et Daumas, Voyage d'exploration au Nord-est de la Colonie du
Cap de Bonne-Esperance, str. 12.
Codrington, "Religious Beliefs and Practices in Melanesia", u: Journ.
Anthrop. Instit. x. 313.
Fragmenta Philosoph. Graec. izd. Mullach, i. 510; Artemidor, Onirocr. ii.
7; Manuov zakonik, iv. 38.
V gore, str. 101 i d.
Wattke, Der deutsche Volksaberglaube 2 726.

118

Narav due 1

88

lb.
Folk-lore Journal, iii. 281; Dyer, English Folk-lore, str. 109; J. Napier,
Folk-lore, or Superstitious Beliefs in the West of Scotland, str. 60; Ellis,
History of Madagascar, i. 238; Revue d'Ethnographie, v. 215.
90
Panjab Notes and Queries, ii. 906.
91
Folk-lore Journal, vi. 145 i d.; Panjab Notes and Queries, ii., br. 378.
92
Journ. Anthrop. Inst. xv. 82 i d.
93
Ralston, Songs ofthe Russian People, str. 117. Moda je, meutim, rije
tek o puritanskom sudu. Profesor W Robertson ukazao mi je na to da
osebujnosti raskoljnika uvelike potjeu iz njihova pretjeranog puritanizma.
94
A. Simson, "Notes on the Jivaros and Canelos Indians", u: Journ.
Anthrop. Inst. ix. 392.
95
J. Thomson, Through Masai Land, str. 86.
96
Maximilian Prinz zu Wied, Reise in das Innere Nord-Amerika, i. 417.
97
Isto, ii. 166.
98
"A far-off Greek Island", Blacktvood's Magazine, veljaa 1886, str. 235.
99
Ralston, Songs of the Russian People, str. 117.
100
James Napier, Folk-lore: or, Superstitious Beliefs in the West of Scotland,
str. 142. Za vie primjera istog tipa, v. R. Andree, Ethnographische
Parallelen und Vergleiche, Neue Folge (Leipzig, 1889), str. 18 i d.
89

 3. Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

Toliko o primitivnim shvaanjima due i opasnostima kojima je
izloena. Takva shvaanja nisu ograniena na jedan narod ih zemlju;
s neznatnim razlikama nalazimo ih irom svijeta, a odrala su se, kao
to vidjesmo, i u dananjoj Europi. Tako duboko ukorijenjena i
rairena vjerovanja neminovno su utjecala na oblik u kojem se
pojavljivahu prva drevna kraljevstva. Jer ako se svaki pojedinac toliko
trudio spasiti vlastitu duu od pogibli koje su joj prijetile sa svih
strana, koliko se brinije morao paziti onaj o ijem ivotu je ovisilo
blagostanje, pa ak i samo postojanje cijelog naroda, i koji se stoga
morao uvati zbog opeg interesa sviju? Moemo, dakle, oekivati da
e kraljev ivot biti zatien nizom mjera predostronosti, jo brojnijih i iscrpnijih od onih koje u primitivnom drutvu radi sigurnosti
vlastite due poduzima svaki ovjek.
ivot drevnih kraljeva uistinu je bio reguliran, kao to smo ve
vidjeli i kao to emo sada jo jasnije sagledati, p o m n o razraenim
sustavom pravila. N e bismo li stoga mogli pretpostaviti da ta pravila
u stvari predstavljaju one zatitne mjere koje su provoene radi sigurnosti kraljeva ivota? Propitivanje samih pravila potvruje tu pretpostavku, jer pokazuje da su neka od pravila kojih su se drali kraljevi istovjetna onima to su ih primjenjivale privatne osobe glede
sigurnosti svojih dua; a ak i meu onima koja se ine svojstvena
kralju mnoga se, ako ne i sva, mogu lako protumaiti hipotezom
prema kojoj ona nisu nita drugo do mjere zatite kraljeva ivota.
Navest u sada neka od tih kraljevskih pravila te ih popratiti objanjenjima koja bi trebala objelodaniti prvobitnu namjenu pravila u
njihovoj pravoj svjetlosti.
121

Budui da je svrha kraljevskih tabua bila zatititi kralja od svih

izvora opasnosti, njihov se uinak svodi na to da ga se primora ivjeti
u gotovo posvemanjoj izdvojenosti, ovisno o broju i strogosti pravila prema kojima se vlada. Nijedne od tih pogibh primitivni ovjek ne
plai se vie nego magije i arobnjatva te sumnjii svakoga stranca da
se bavi tim zlokobnim vjetinama. uvanje od hotimina ih
nehotinog utjecaja neznanaca temeljni je imperativ njegove razboritosti. Stoga, prije nego to se strancima dopusti da udu u zemlju, ih
barem prije nego to im se dade da se slobodno mijeaju sa stanovnitvom toga kraja, domoroci dotine zemlje esto izvode odredene
obrede kako bi oduzeli strancima njihove magijske moi i otklonili
tetan utjecaj za koji se vjeruje da iz njih zrai, ili kako bi takorei raskuili zatrovano ozraje kojima su, kao to se vjeruje, oni okrueni.
Tako je na otoku Nanumei (juni Tihi ocean) strancima s brodova ili
s drugih otoka bilo zabranjeno opiti sa stanovnitvom dok sve njih,
ih barem nekolicinu kao predstavnike ostalih, ne bi odveli u etiri
otoka hrama, gdje su upuivane molitve boanstvu da sprijei svaku
bolest ih podvalu to su im je ti stranci mogh sa sobom donijeti.
Prinosilo se i meso na oltar, uz pjesmu i ples u ast boanstva. Za vrijeme tih ceremonija sav bi se narod sklanjao, osim sveenika i njihovih pomonika. 1 Nakon pokuaja da se popnu na veliku afriku
planinu Kilimanjaro, za koju okolna plemena vjeruju da je u vlasti
opakih demona, gospodina Newa i njegovu druinu su na povratku,
im su stigli do granice naseljenog dijela zemlje, uroenici odrijeili
uroka prskajui ih "struno pripravljenim napitkom, koji je navodno
imao mo ponititi zle utjecaje i otkloniti arolije opakih duhova." 2
U unutranjosti Yorube u zapadnoj Africi strae na gradskim dverima esto prisiljavaju europske putnike da ekaju dok ne padne no
prije nego to ih puste ui, zbog straha da bi, prime h ih za dana, za
strancima uli vragovi. 3 O t Danomi na Borneu imaju obiaj traiti od
stranaca to ulaze u njihovu zemlju da uroenicima plate izvjesnu
svotu, koja se potroi na rtvovanje ivotinja (goveda ih svinja)
duhovima zemlje i vode, kako bi se dotini pomirili s nazonou
stranaca te kako bi ih se navelo da naklonost spram stanovnitva
zemlje preusmjere i blagoslove etvu rie, itd. 4 Bojei se pogledati
europskog putnika da im ne bi donio kakvu bolest, mukarci u jednoj pokrajini na Borneu upozoravah su svoje ene i djecu da mu se
ne pribliavaju. O n i koji ipak ne bi uspjeh odoljeti znatielji ubijali bi
perad da udobrostive zle duhove i pomazah se njenom krvlju. 5 Prije
nego to ponudi strancu gostoprimstvo, glava kue na Laosu mora
122

prinijeti rtve duhovima predaka; duhovi bi se u suprotnom uvrijedili

i poslah bolest na ukuane. 6 Kad na otoju Mentawai stranac ude u
kuu u kojoj ima djece, otac ih neki drugi lan obitelji uzme djetetu
ukras to ga ono nosi u kosi i dade ga strancu, koji ga dri u rukama
neko vrijeme i potom ga vrati. Smatra se da to titi dijete od loih
posljedica koje bi pogled na stranca mogao na njemu ostaviti. 7
S kapetana Moresbyja morah su skinuti uroke prije nego to su
mu dopustili da se sa svojom posadom iskrca na obalu Pastirskog
otoka. Kad je iskoio na obalu, vra ga je zgrabio za desnu ruku i
mahnuo mu svenjem palmova lia ponad glave. Tada je, veli on,
"stavio he u moju lijevu ruku te zelenu granicu sebi u usta, cijelo
vrijeme me vrsto drei, i potom, kao da to ini s velikim naporom,
izvukao granicu iz usta - to je predstavljalo istjerivanje zloduha - i
snano puhnuo, kao da ga hoe to bre otjerati. N a k o n toga sam ja
drao granicu m e d u zubima, a on je ponovio isti postupak." Zatim
su trali oko para tapova zabodenih u zemlju i savijenih pod
odreenim kutom na vrhu, za koji bijae privezano he. Izvevi jo
nekoliko obreda, vra je za kraj skoio nekoliko puta do visine
kapetanovih ramena, drei mu pritom ruke na njima, "kao da je htio
pokazati kako je svladao vraga te sada gazi po njemu." 8
Sjevernoameriki Indijanci "smatraju da strance, osobito bijelce,
esto prate zli duhovi, kojih se veoma boje, jer prave opaine i njima
se naslauju. Jedna od dunosti glavnog vraa jest istjerati te duhove.
Znao sam katkad ujahati ih prolaziti kroz selo u kojemu me nisu poznavali ili oekivah, da bih se ondje suoio s visokim, polugolim divljakom koji bi stajao na istini okruenoj atorima i jednolinim,
nazalnim glasom izvikivao niz nerazumljivih rijei." 9 Putujui po
Junoj Americi, Crevaux je uao u selo Apalai Indijanaca. Koji trenutak nakon njegova dolaska, prila m u je nekolicina Indijanaca i
donijela mu na palmovom liu velike crne mrave iji je ugriz posebno bolan. Tada su se svi seljani, bez obzira na d o b i spol, pojavili pred
njim, i on im je morao stavljati mrave na hca, bokove i druge dijelove
tijela da ih grizu. Kad bi na koga preblago stavio mrava, vikali su mu:
"Jo! Jo!", i ne bi se zadovoljili dok im koa ne bi bila posuta krupnim plikovima te je izgledalo kao da su iibani koprivom. 1 0 Svrhu tog
obreda pojanjava obiaj zabiljeen m e d u stanovnicima Amboine i
Uhasea, koji bolesnike posipaju otrim zainima, kao to su fino
samljeveni dumbir i klinii, kako bi svrbe otjerala demona bolesti
koji se za te ljude moe uhvatiti. 1 1 Sa slinom namjerom uroenici
na Borneu i Celebesu sipaju riu po glavi ili tijelu osoba za koje se
123

sluti da su ih opsjeli opasni duhovi; tom prigodom donesu i koko

koja kljuca riu s glave ih tijela dotine osobe, a s riom i duh koji se
poput pijavice pripija uz njenu kou. Isto se, primjerice, ini s osobama koje se vraaju s pogreba, i za koje se stoga moe pretpostaviti da
ih je opsjeo pokojnikov d u h . 1 2 Slino tome, Basutima koji polau
truplo u grob zaree se aka od vrha palca do vrha kaiprsta i u ranu
im se utrlja arobna tvar, 13 besumnje zato da bi se odstranio duh koji
bi im se mogao prilijepiti uz kou. itelji Niasa paljivo oiste i izribaju odjeu i oruje koje kupuju, ne bi li izbrisali svaku vezu izmeu
stvari i osoba od kojih su ih kupili. 1 4
Vjerojatno isti taj strah od stranaca, prije nego elja da im se ukae
bilo kakva ast, predstavlja motiv stanovitih obreda to se katkad
izvode pri njihovu dolasku, no ija nakana nije izravno naznaena. U
Afganistanu i nekim dijelovima Perzije putnika, prije nego to ude u
selo, nerijetko doekaju uz rtvovanje ivotinje ih hrane, ili pak paljenje vatre i tamjana. Nedavnoj Afganistanskoj pograninoj misiji,
dok je prolazila kroz sela u Afganistanu, esto su izlazili u susret s
vatrom i tamjanom. 1 5 Ponekad se pod kopita putnikova konja baci
plitica sa eravom, uz rijei: "Dobro doli." 1 6 Dvije su koze rtvovane
kad je Emin Paa uao u jedno selo u sredinjoj Africi; staza kojom
je dolazio poprskana je njihovom krvlju, preko koje je poglavica stupio da pozdravi Emina. 1 7 Kada stranac stigne u eskimski logor u
uvali Cumberland, prilazi mu vra kako bi ga doekao. Stranac rairi
ruke, nagne glavu na stranu i ponudi mu obraz, da bi mu vra na to
zadao straan udarac, katkad toliko jak da ga obori na zemlju. Zatim
vra ponudi obraz te sam dobije udarac, nakon ega se njih dvojica
poljube, obred biva zavren, a stranca svi gostoljubivo prime. 1 8
Kadto je strah od stranaca i njihova aranja toliko vehk te ne
doputa da ih se primi na bilo kakav nain. Kad je tako izvjesni Speke
stigao u jedno selo, uroenici su zatvarah vrata pred njim, "jer nikad
prije ne bijahu vidjeli bijelog ovjeka niti hmene kutije kakve je ovaj
nosio: 'Tko zna,' rekoe, 'nije li se kradljivi Watuta preobrazio u ove
kutije i doao nas ubiti? N e moemo vas primiti.' Nikakvo nagovaranje nije ih moglo smekati, pa je skupina putnika morala produiti
prema iduem selu." 1 9
Strah pri dolasku neznanaca esto je uzajaman. Dolazei u stranu
zemlju, primitivan ovjek osjea da stupa po zaaranom tlu te poduPravim imenom Eduard Schnitzer (1840-92), njemaki lijenik i istraiva u slubi egipatske vlade; radio na ukidanju ropstva. (Prev.)
124

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

zima razne mjere da se obrani od zloduha koji ga nastanjuju i od magijskih vjetina njenih itelja. Kad ulaze u nepoznatu zemlju, novozelandski Maori obavljaju stanovite obrede kako bi uinili da ona bude
noa (zajednika, opa), za sluaj da je prije toga bila tapu (sveta). 2 0
Kada se barun Miklucho-Maclay pribliavao nekom selu na Maclayevoj obali na Novoj Gvineji, jedan od uroenika u njegovoj pratnji
odlomio je granu sa stabla, otiao u stranu i neko vrijeme joj neto
aputao; potom je ponaosob priao svakom lanu druine, neto mu
ispljunuo na lea i nekoliko puta ga udario granom. Naposljetku je
otiao u umu i zakopao granu ispod suhog ha u najguem dijelu
dungle. Vjerovalo se da e ta ceremonija tititi druinu od svake prevare i pogibh u selu kojemu su se pribliavali. 21 Smisao je vjerojatno
bio u tome da su pogubni utjecaji skrenuti s ljudi na granu i da su s
njome zakopani u dubini ume. U Australiji, lanovi jednog plemena
pozvani u logor drugog na dolasku "nose u rukama zapaljenu koru
drveta ih gorue tapove ne bi li, kako kau, raistili zrak." 2 2 Kada
bi dvije grke vojske kretale u napad, sveti ljudi stupah su ispred
svake od njih i nosili zapaljene baklje, koje bi bacili u prostor izmeu
zaraenih strana te se potom neometani vraah u svoje tabore. 2 3
Nadalje, dri se da ovjek na putu moe na sebe navui neko
magino zlo od stranaca s kojima stupa u dodir, pa se na povratku
kui, prije nego to ga njegovo pleme i prijatelji ponovno prime, mora
podvrgnuti odreenim obredima oienja. Tako se Beuanci "peru i
iste nakon putovanja, briju si glave itd. za sluaj da su vraanjem i
aranjem od stranaca primili neko zlo." 24 Kad se u nekim zapadnoafrikim krajevima ovjek nakon duga izbivanja vrati kui, prije
nego to m u dopuste da obie svoju enu mora se oprati naroitom
tekuinom i dobiti od vraa odreeni znak na elo, kako bi se otklonile magijske ini to ih je za njegova odsustva na nj mogla baciti
kakva strankinja, a koje bi se preko njega mogle prenijeti na ene u
selu. 2 5 Dva indijska poslanika to ih njihov knez bijae poslao u Englesku, po povratku u Indiju smatrah su se toliko oneienima uslijed dodira sa strancima da im je samo ponovno roenje moglo vratiti istou. "U svrhu obnavljanja valja od istoga zlata nainiti kip
enske sile u prirodi, i to u obliku ene ili krave. Osoba koja se ima
nanovo roditi zatvori se u taj kip i provue kroz za to predvieni
otvor. Budui da bi kip propisanih dimenzija od istoga zlata bio preskup, dostaje izraditi statuu svete % n i ' , kroz koju mora proi ovjek
Tj. vagine (v. Kama sutra). (Prev.)
125

to se preporaa." Kip od istoga zlata pravio se samo na zapovijed

princa, iji su se poslanici ponovno raali nakon to bi ih provukli
kroza nj. 2 6
Kada se Damare vraaju kui nakon dugog izbivanja, dade im se
mah obrok masti ivotinja za koje se dri da posjeduju naroite
moi. 2 7 Kad se na nekim molukim otocima brat ili bliski roak vrati
s duga putovanja, mlada djevojka doekuje ga na vratima s listom caladija u ruci. U listu se nalazi voda, kojom ga ona pokropi po licu i
zaeli mu dobrodolicu. 2 8 Uroenici na Divljem otoku na junom
Pacifiku redovito su ubijah ne samo sve strance koji bi u nevolji zalutali na njihove obale, nego i pripadnike vlastitog naroda koji bi
nekamo otili brodom i onda se vratili kui. inili su to iz straha od
bolesti. Jo dugo nakon to su poeli presretati brodove oni nisu odmah rabili stvari koje su sa njih donosili, ve bi ih tjednima ostavljah
objeene u grmu koji je sluio kao neka vrst karantene. 2 9
Kad obian svijet poduzima takve predostronosti protiv zlih
utjecaja to ih, kako mniju, donose stranci, ne treba nas uditi da se
u cilju zatite kralja od iste opake pogibli usvajaju posebne mjere. U
srednjem vijeku, izaslanici koji su posjeivali jednoga tatarskog kana
morah su proi izmeu dvije vatre prije nego to bi bili priputeni k
njemu, a darove to su ih donosili takoer je valjalo pronijeti izmeu
vatri. Razlog tom obiaju bijae taj to je vatra otklanjala sve magijske utjecaje koje su stranci mogli imati na kana. 3 0 Kad podreeni
poglavice dou sa svojom svitom u posjet Kalambu (najmonijem
poglavici Bashilanga u zaljevu Konga) prvi put ih poshje kakve svoje
pobune protiv njega, mukarci i ene moraju se dva dana uzastopce
kupati u dvama potocima i provoditi noi pod vedrim nebom na
sajmitu. N a k o n drugoga kupanja oni posve goli odu Kalambovoj
kui, gdje on svakom od njih stavi dugaak bijeli znak na grudi i
elo. Potom se vrate na sajmite i odjenu, da bi se nakon toga podvrgnuli "paprenoj kunji". Papar im se svima baca u oi te moraju
priznati sve svoje grijehe, odgovoriti na sva pitanja koja im se
postave i poloiti stanovite zavjete. Time se obred zavrava, i stranci su sada slobodni smjestiti se i ostati u za njih predvienom dijelu
naselja kohko god dugo ele. 3 1
Kad u Kilemu, u istonoj Africi, stigne stranac, od odreene biljke
ih drveta donesenog izdaleka pripravi se ljekarija koja se pomijea s
ovjom ili kozjom krvlju. Tom smjesom namau ih pokrope stranca
prije no to ga puste kralju. 3 2 Kralj Monomotape (jugoistona Afrika)
ne smijae nositi nikakvu odjeu donijetu izvana iz straha da ne bi
126

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

bila zatrovana. 3 3 Kralj Kakonga (zapadna Afrika) nije smio posjedovati niti ak dotaknuti stvari koje su stigle iz Europe, osim kovina,
oruja i predmeta izraenih od drva i bjelokosti. Oni koji su nosili
strane stvari pomno su pazili da stoje podalje od njega kako ga ne bi
dodirnuh. 3 4 Kralj Loanga nije smio pogledati kuu bijelca. 3 5
Prema vjerovanju primitivna ovjeka, uzimanje jela i pia prate
osobite opasnosti; dok to ovjek ini, naime, dua mu moe pobjei
kroz usta ih je se pomou magijskih vjetina moe dokopati nazoni
neprijatelj. Stoga se poduzimaju mjere predostronosti za zatitu od
tih pogibh. Govori se, recimo, da Bataci na Sumatri, "budui da tijelo moe napustiti duu, uvijek paze na to da sprijee duu da ne
utekne kad im najvie treba. No, bijeg due je mogue sprijeiti samo
kada je ovjek u kui. Za vrijeme gozbi oni zatvore cijelu kuu kako
bi dua {tondi) mogla uivati u poslasticama koje su iznijete pred
nju." 3 6 N a Fidiju su ljudi izbjegavah jesti u nazonosti onih za koje
su sumnjah da spletkare protiv njih, ili bi pazili da za sobom ne ostave
ni mrvicu hrane. 3 7 Zafimaneloi na Madagaskaru zakljuavaju vrata
dok jedu te jedva da ih ikad itko vidi pri jelu. 3 8 Warue ne doputaju
nikome da ih vidi kako jedu ih piju, posebno osobe suprotnog spola.
"Morao sam platiti jednom ovjeku da ga vidim kako pije, ah nisam
ga mogao nagovoriti da to dopusti i nekoj eni." Kad im ponude pie
od pombea, oni esto trae da im se podigne kakvo platno koje bi ih
skrivalo dok piju. Osim toga, svi mukarci i ene moraju kuhati za
sebe, i svatko mora imato svoje vlastito ognjite. 3 9
Ako su i uobiajene mjere to ih poduzima obian narod takve,
kraljeve su predostronosti u svakom sluaju izvanredne. Ni ovjek
niti ivotinja ne smiju vidjeti kralja Loanga dok jede ili pije, i to pod
prijetnjom smrti. Kad je kraljev omiljeni pas utrao u sobu u kojoj je
kralj ruao, on je naredio da ga ubiju na licu mjesta. J e d n o m je kraljev roeni sin, dvanaestogodinji djeak, nepanjom ugledao oca
kako pije. Kralj je odmah naredio da ga hjepo odjenu i pogoste, a
poslije toga da ga raetvore i pronesu kroz grad s objavom da je
kanjen jer je vidio kralja kako pije. "Kada kralj poeh piti, donesu
m u pehar vina; onaj tko mu ga nosi dri zvono u drugoj ruci, i im
preda pehar kralju okrene lice od njega te zazvoni. N a taj znak svi nazoni padnu niice hca okrenutih zemlji i ostanu u tom poloaju dok
kralj sve ne popije... Slina pravila vrijede i za vrijeme dok jede; za tu
svrhu on ima posebnu kuu, u kojoj mu ostavljaju hranu na bensi ih
stolu. O n ode tamo i zatvori za sobom vrata; kad je gotov, pokuca na
njih i izlazi. Tako nikad nitko ne vidi kralja pri jelu ih piu, jer se
127

vjeruje da bi kralj odmah umro ako bi to netko uinio." 4 0 Njegov

susjed, kralj Kakonga, morao je potivati slina pravila; smatralo se
da bi kralj umro ako bi ga itko od njegovih podanika vidio kako
pije. 4 1 O n a j tko ugleda kralja Dahomeja pri objedu zasluuje
najstrou kaznu. Kad on u iznimnim prigodama pije javno, sakrije se
iza kakvog paravana ili mu se oko glave dre marame, a sav narod se
baca licem prema tlu. 4 2 Tko god bi vidio Muata Jamwa - velikog
vladara u zaljevu Konga - kako jede ih pije, neodlono bi bio
smaknut. 4 3 Dok je kralj Tonge jeo, sav narod okretao mu je leda. 4 4
U palai perzijskih kraljeva postojale su dvije blagovaonice, jedna
nasuprot drugoj; u jednoj je objedovao kralj a u drugoj njegovi gosti.
O n ih je mogao vidjeti kroz paravan na vratima, ah oni nisu mogli
vidjeti njega. Kralj je uglavnom jeo sam, no katkad bi mu se pridruila
njegova ena ih neki od sinova. 45
U navedenim sluajevima, meutim, svrha moda nije bila toliko
u tome da se sprijei bijeg due koliko da zle sile ne udu u tijelo.
Potonjem nastojanju, prije no onom prvome, valja pripisati obiaj
nekih afrikih sultana da si zastiru lice. Sultan Darfura zavije lice u
bijeh muselin, koji omota nekoliko puta oko glave, pokrivajui najprije usta i nos a zatim elo, tako da mu se vide samo oi. Obiaj zastiranja hca kao znak vladarskog dostojanstva javlja se, kau, i u drugim
dijelovima sredinje Afrike. 4 6 Sultan Wadaija uvijek govori iza zavjese; nitko mu ne vidi lice izuzev ukuana i nekolicine povlatenih
osoba. 4 7 Meu Tuarezima u Sahari svi mukarci, ah ne i ene, neprestance pokrivaju donji dio hca, osobito usta, i nikada ne skidaju
koprenu, ak ni dok jedu i spavaju. 4 8 N e k o eljade na Samoi, ije
obiteljsko boanstvo bijae kornjaa, nije smio jesti te ivotinje, a ako
bi pomagao susjedu da ih oisti i skuha, morao je nositi povez oko
usta da m u zametak kornjae ne bi skliznuo niz grlo, u njemu narastao i usmrtio ga. 4 9 Na zapadnom Timoru govornik dri desnu ruku
ispred usta dok pria da mu zloduh ne bi uao u tijelo, i da osoba s
kojom razgovara ne bi kakvim aranjem naudila njegovoj dui. 5 0
N e k o vrijeme nakon posveivanja u plemenske tajne, mladi na
Novom Junom Walesu ija je dua u to vrijeme u kritinom poloaju - mora uvijek krpom pokrivati usta u nazonosti ena. 5 1 Puki
izrazi u jezicima civiliziranih naroda, kao to su "izlazi mu dua na
nos", pokazuju koliko je prirodno i uvrijeeno shvaanje prema kojem u ivot odnosno dua moe pobjei kroz usta ih nosnice. 5 2

128

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

Proirenje navedenih predostronosti dovelo je do toga da je nekim kraljevima zabranjeno naputati dvor, ili je pak, ako im se dopusti da to ine, njihovim podanicima zabranjeno vidjeti ih izvan dvora.
Vidjeli smo da kralj-sveenik na Rtu morskog psa ne smije nikada
odlaziti iz kue niti ak ustajati sa svoje stolice, na kojoj mora spavati
u sjedeem poloaju. 5 3 Poslije krunidbe, kralj Loanga zatvara se u
svoju palau i ne smije je vie naputati. 5 4 Kralj zapadnoafrikog naroda Ibo "ne izlazi iz svog doma u grad dok se ne prinese ljudska
rtva da se umilostive bogovi; stoga on nikada ne prekorauje granice svoga posjeda." 5 5 Etiopljanski vladari bijahu tovani poput bogova, no uglavnom su drani zatvoreni u svojim dvorcima. 5 6 Ni kraljevi Sabe ih Shebe, arapske zemlje zaina, nisu smjeli izlaziti iz
svojih palaa; ako bi to uinili, svjetina bi ih kamenovala. 5 7 No, na
vrhu palae nalazio se prozor s kojega je visio lanac. Tko god je smatrao da mu je nanijeta nepravda povukao bi lanac, kralj bi ga uoio,
pozvao unutra i izrekao presudu. 5 8 Tako su do dana dananjega
korejski kraljevi, svete linosti kojima se ukazuju "gotovo boanske
poasti," zatvoreni na svojem dvoru od dvanaeste ili petnaeste
godine ivota, a tuitelj koji eli izvojtiti pravdu od kralja zapalit e
ponekad veliku vatru na brdu nasuprot palai te e vladar ugledati
vatru i obavijestiti se o njegovom sluaju. 5 9
Tonkinski kralj smio se dva ili tri puta godinje pojaviti u javnosti
kako bi obavio izvjesne vjerske obrede, ali narod ga nije smio gledati. D a n uoi njegova izlaska svim je iteljima grada i zemlje obznanjivano da se imaju sklanjati kralju s puta; ene su morale ostati u
kuama i ne pojavljivati se vani. Smrtna kazna bila bi izvrena na licu
mjesta ako bi se itko, makar nehotino, ogluio o tu zapovijed. Tako
kralja nije mogao vidjeti nitko osim njegovih postrojbi i slubenika u
pratnji. 6 0 U Mandalayu je vrsta, dva metra visoka reetkasta ograda, koju su p o m n o odravah, obrubljivala sve ulice utvrenoga grada
kroz koje je kralj u bilo koje doba mogao proi. Ograda je stajala na
nekih pola metra od kua, i sav se puk morao sklanjati iza nje kad
su kralj ili neka od kraljica izlazili. S onime koga bi podvornici zatekli s vanjske strane nakon to bi povorka krenula postupalo se veoma
strogo, i prekritelj je mogao biti sretan ako se izvukao samo s batinama. Nitko nije smio zavirivati kroz otvore na ogradi, koji usto
bijahu djelomino pokriveni cvjetnim grmovima. 6 1

Grad na rijeci Irrawady u srednjoj Burmi. (Prev.)

129

ovjeku se takoer moe nanijeti zlo ako se zaaraju ostaci hrane

koju je jeo ih posue iz kojega je jeo. Narrinyeri u junoj Australiji,
recimo, smatraju da ako tko pojede svetu ivotinju (totem) svoga plemena, neprijatelj koji se dokopa dijela njenog mesa moe uiniti da
ono naraste u tijelu onoga tko ga je jeo i tako ga usmrti. Jede h dakle
netko svoj totem, pazit e da ga pojede cijeloga ih e ostatke sakriti
odnosno unititi. 62 Na Tani, jednom od otoka Novih Hebrida, ljudi
ostatke hrane zakopavaju ili bacaju u more, da ih se ne bi domogli
vjeci koji izazivaju bolesti. Jer, nae h vjetac ostatke jela, recimo
koru banane, on je pokupi i polako ee na vatri. Dok ta kora gori,
osoba koja je pojela bananu razboli se i pozove vjeca, nudei mu
darove da prestane paliti koru. 6 3 Zbog istog razloga nitko ne smije
dotaknuti hranu koju kralj Loanga ostavi na tanjuru te se ona zakopava u jamu. Takoer nitko ne smije piti iz kraljeve posude. 6 4 Shno
tome, nitko ne smije piti iz istog pehara ili ae s kraljem Fide u
Gvineji; "on uvijek ima jedan pehar iskljuivo za sebe; a onaj to su
ga samo jedanput dotaknule tue usne kralj vie nikad ne rabi, makar
bio izraen od kovine koja se moe oistiti vatrom." 6 5
Medu Alfurima na Celebesu postoji rec zvan leleen, ija se
dunost, izgleda, sastoji u tome da pospjeuje rast rie. Njegova
sluba zapoinje mjesec dana prije sjetve a zavrava nakon to je urod
spremljen. Za to vrijeme on se mora drati odreenih tabua; meu
ostalim, ne smije jesti niti piti s bilo kime, a piti moe samo iz vlastite
posude. 6 6
Vidjeli smo da se mikadova hrana kuhala svaki dan u novim
loncima i posluivala u novom posudu; i lonci i posue bijahu od
obine gline, kako bi se mogli razbiti ih baciti nakon uporabe.
Najee ih se razbijalo, jer se vjerovalo da bi se svakome drugome
tko bi jeo iz tog svetog posua upalila i otekla usta i grlo. Jednako se
pogubnim smatralo kad bi tko nosio mikadovu odjeu bez njegova
doputenja; taj bi trpio bolove i otekline po cijelom tijelu. 67
Iz posljedica to ih je, prema vjerovanju, izazivala uporaba
mikadova posua ih odjee razabiremo i drugu stranu znaaja boanskoga kralja odnosno bogoovjeka, na koju smo ve skrenuli panju.
Boanska osoba je izvor opasnosti kao i blagoslova; valja je ne samo
uvati nego se i uvati od nje. Njegov sveti organizam, toliko krhak
da ga i najmanji dodir moe poremetiti, s druge strane je takorei
elektriki nabijen strahovitom duhovnom snagom, ije se pranjenje
moe kobno odraziti na sve to doe u doticaj s njime. Prema tome,
izolacija ovjeka-boga jednako je nuna za sigurnost drugih kao i za
130

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

njega samog. Njegova boanstvenost je vatra koja, primjereno obuzdana, donosi bezgranino blagostanje, ali koja, ako se neoprezno
dodirne ili joj se dopusti da se razmae preko mjere, spaljuje i razara
sve to dotakne. O t u d a vjerovanje u pogubne posljedice to ih donosi
krenje tabua; prekritelj stavlja ruku u boansku vatru, koja ga
saee i proguta na licu mjesta.
Navedimo primjer tabua o kojemu je rije. Dogodilo se da je neki
novozelandski poglavica, iznimno svet i na visokom poloaju, ostavio
kraj puta neto jela od objeda. Jedan je rob, stasit momak s dobrim
tekom, doavi na mjesto s kojega je poglavica otiao, ugledao
nedovreno jelo te ga pojeo ne postavljajui nikakva pitanja. Tek to
ga je zgotovio, jedan uasnuti promatra mu ree da je hrana koju je
pojeo poglaviina. "Dobro sam poznavao nesretnog prestupnika. Bio
je uven sa svoje hrabrosti i isticao se u plemenskim ratovima... im
je uo kobnu vijest, spopadoe ga nevjerojatno estoki grevi, koji ne
prestadoe dok nije umro oko sumraka istoga dana. Bijae on snaan
ovjek, u naponu ivota, i ako bi koji slobodnomislei pakeha (Europljanin) kazao da ga nije usmrtio poglaviin tapu (tabu), prenesen na
nj dodirom preko hrane, sluah bi ga s prezirom spram njegova neznanja i nesposobnosti da shvati tako jednostavnu i oitu injenicu." 6 8 To nije usamljen sluaj. Izvjesna je Maorka pojela neki plod,
i kad su joj poshje rekli da je plod ubran na zabranjenom mjestu,
zavapila je da e je ubiti duh poglavice, ija svetost bijae na taj nain
oskvrnjena. Dogodilo se to jednog popodneva, a sutradan prijepodne
je izdahnula. 6 9
Jedan istraiva, koji dobro poznaje Maore, kae: "Tapu (tabu) je
strano oruje. Vidio sam snanog mladia koji je umro istoga dana
poto je prekrio tabu; njegove rtve pogibaju kao da iz njih naprosto istekne snaga." 7 0 Jednom je kresivo nekog maorskog poglavice
prouzrokovalo smrt nekoliko osoba; on ga je bio izgubio, neki ljudi
su ga nah, palili njome lule, a kad su doznah kome je pripadalo
poumirali su od straha. Odjea kakvog visokoga novozelandskog
poglavice takoer ubija svakoga drugog tko bi je nosio. J e d n o m je
neki misionar spazio poglavicu kako baca pokriva koji mu bijae
teak za noenje. Misionar ga zapita zato pokriva nije ostavio na
drvetu, gdje bi ga mogao vidjeti i upotrijebiti kakav putnik. Poglavica
mu na to odgovori kako ga je "upravo strah da ga netko drugi ne
iskoristi nagnao da ga baci tamo, jer ako bi ga tko drugi upotrijebio,
njegov tapu (tj. njegova duhovna mo dodirom prenijeta na pokriva
a preko pokrivaa na ovjeka) usmrtio bi tu osobu. 7 1
Ui

N e treba nas stoga uditi da primitivan ovjek ubraja ova ljudska

boanstva u vrste koje dri opasnima te da jednima i drugima namee
posve ista ogranienja. Primjerice, one koji su se uprljali dotaknuvi
mrtvo tijelo Maori smatraju veoma opasnima po okolinu, pa ih
dosljedno izbjegavaju i izdvajaju. Tabui kojih se ljudi dre s obzirom
na takve ukaljane osobe, kao i one prema njima (npr. ne smiju rukama dodirivati hranu, a posude koje rabe ne mogu koristiti drugi)
istovjetni su onima glede svetih poglavica. 72
Openito, zabrane koje se odnose na odjeu, sude itd. stanovitih
osoba, kao i posljedice za koje se smatra da e ih izazvati krenje tih
pravila, potpuno su iste svejedno jesu h osobe kojima te stvari pripadaju svete ili neiste, odnosno oskrnavljene. Kao to odjea koju je
dodirnuo sveti poglavica ubija onoga kome doe u ruke, tako je i sa
stvarima koje dotakne ena za vrijeme mjesenice. Neki je australijski crnac ubio svoju enu otkrivi da je ena tih dana u mjesecu legla
na njegov pokriva, a od straha je za nekoliko tjedana i sam umro. 7 3
Austrahjankama je u to vrijeme pod prijetnjom smrtne kazne zabranjeno dotaknuti bilo koji predmet to ga rabe mukarci. Izdvajaju ih
i za vrijeme poroaja, a svo posue koje koriste dok su izdvojene
poslije se spaljuje. 7 4
Kod nekih sjevernoamerikih Indijanaca ene za menstruacije
takoer ne smiju dirati predmete mukaraca, jer bi ovi bih toliko
ukaljani njihovim dodirom te bi njihova daljnja uporaba zacijelo
donijela neku pogibao ih nesreu. 7 5 Aljaskanski Eskim nee pristati
da jede iz zdjele ili pije iz ae koju je koristila ena izdvojena za vrijeme zabrane dok se ti predmeti aranjima ne proiste. 7 6 M e u
sjevernoamerikim Indijancima iz plemena Tinneh, posue iz kojega
jedu djevojice to ih se izdvaja od ostalih kad uu u pubertet "ne
koristi nitko drugi i namijenjeno je iskljuivo njima." 7 7 Neka druga
indijanska plemena u Sjevernoj Americi smatraju mukarce koji su
ubih neprijatelje ukaljanima, pa ovi tijekom dueg vremena nakon
to su poinili umorstvo jedu i piju samo iz svoga vlastitog posua te
pue iskljuivo svoje lule, koje ne rabi nitko osim njih. Za to vrijeme
oni ive u svojevrsnom zatoenitvu, nakon kojega se svo posude i
lule to su ih u tom razdoblju koristili spali. 78 Kafiri' zatvaraju
djeake nakon obrezivanja u posebnu kohbu, a kada se zalijee, sve
posude koje su rabili dok bijahu izdvojeni, kao i djeja odjea koju su
do tada nosili, spaljuju se zajedno s kolibom. 7 9 Dok je mladi Indijanac
Narod u jugoistonoj Africi. (Prev.)
132

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

prvi put na ratnoj stazi, nitko drugi ne smije dirati posude iz kojeg on
jede i pije. 8 0
Pravila obredne istoe kojih se dre boanski kraljevi, poglavice,
reci, ubojice, ene pri poroaju itd. u mnogom pogledu, dakle,
nalikuju jedna drugima. Nama se te osobe s obzirom na svoj znaaj i
poloaj ine posve razliitima; neke od njih nazvali bismo svetima,
druge bismo pak smatrah neistima i obesveenima, no primitivan
ovjek medu njima ne provodi takvo udoredno razlikovanje, jer se
pojmovi svetosti i grenosti jo nisu diferencirah u njegovoj svijesti.
Za nj je zajednika znaajka svih tih osoba da su one opasne ih
ugroene, a pogibao u kojoj se nalaze mi bismo nazvali spiritualnom
Hi nadnaravnom, to jest uobraenom. Opasnost, meutim, nije
manje stvarna zato to je uobraena; mata djeluje na ovjeka jednako zbiljski kao i sila tee te ga moe odvesti u smrt jednako sigurno
kao i doza cijankalija. Cilj tabua prema kojima se te osobe moraju
vladati jest odvojiti ih od ostatka svijeta, tako da ih duhovna opasnost
od koje se strahuje ne moe zahvatiti niti se s njih prenijeti na druge.
Ti tabui djeluju takorei kao elektriki izolatori, uvajui duhovnu
snagu kojom su dotine osobe nabijene da se ne izgubi ih ne priini
tetu u dodiru s vanjskim svijetom. 81
Nitko nije smio dotaknuti tijelo tahianskoga kralja ih kraljice; 82
a nitko i ni zbog kakvog razloga ne smije dotaknuti niti kralja Kambode bez njegove izriite zapovijedi. U srpnju 1874. godine, kralj
bijae ispao iz svojih kola te je leao onesvijeten na zemlji, no nitko
iz njegove pratnje nije ga se usudio dirnuti, pa je neki Europljanin
koji je naiao onuda odnio ozlijeenog vladara u njegovu palau. 8 3
Korejski kralj takoer ne smije biti dotaknut, a ako se on udostoji dirnuti nekog podanika, dodirnuto mjesto na njegovu tijelu postaje
sveto, dok osoba kojoj je ukazana takva ast mora do kraja ivota na
sebi nositi vidljivu oznaku, najee vrpcu od crvene svile.
Naroito se, pak, pazilo da nikakvo eljezo ne dotakne kraljevo
tijelo. Godine 1800. kralj Tieng-tsong-tai-oang umro je od izrasline
na leima, a nitko nije ni pomiljao da upotrijebi lancetu, koja bi mu
vjerojatno spasila ivot. Govori se da je neki kralj strano patio od
ira na usni, dok njegov lijenik nije pozvao dvorsku ludu, ijim se
lakrdijama kralj toliko smijao da m u je puknuo ir. 84 Rimski i sabinjanski sveenici nisu se smjeli brijati eljeznom, ve samo bronanom britvom ih karama. 8 5 Kad god se u sveti gaj Arvalske brae u
Rimu donosilo eljezno dlijeto radi urezivanja natpisa u kamenu, morah su se prinijeti janje i prase kao pokajna rtva, koja se ponavljala
133

im bi dlijeto odnijeli iz gaja. 8 6 rtve Menedemu na Kreti prinoene

su bez uporabe eljeza jer, govorilo se, Menedem bijae ubijen eljeznim orujem u Trojanskom ratu. 8 7 Platejski arhont nije smio dotaknuti eljezo, no jedanput godinje, na sveanosti odravanoj u
spomen na ratnike pale u bitki kod Plateje, bilo mu je doputeno
nositi ma kojim je rtvovao bika. 8 8 ak ni danas hotentotski rec pri
rtvovanju ivotinja ili obrezivanju djeaka nikad ne koristi eljezni
no, nego otar komad kremena. 8 9 Kod Moquija u Arizoni kameni
noevi, sjekire i drugo orue izalo je iz uobiajene uporabe, no jo
se koristi u vjerskim obredima. 9 0 Prije nego to se obrate svom fetiu,
Crnci na Zlatnoj obali skinu sa sebe sve predmete od eljeza. 9 1 1 ljudi
koji su u kotskoj palili signalnu vatru morali su odloiti svo eljezo. 9 2 Kad u Burgheadu izrauju clavie (neka vrst boina vatrenog
kola), ne smije se rabiti eki, umjesto kojega slui kamen. 9 3 U gradnji jeruzalemskog hrama i oltara Zidovi nisu koristili nikakvo eljezno
orue. 9 4 Stari drveni most (Pons Sublicius) u Rimu, smatran svetim,
bijae podignut bez uporabe eljeza i bronce, a ni u njegovom odravanju nisu se smjele koristiti te kovine. 9 5 Zakon je izriito doputao
da se hram Jupitera Libera u Furfu popravlja eljeznim alatkama. 9 6
Vijenica na Kiziku bijae izgraena od drva, bez ijednog avla, a
grede su bile postavljene tako da se svaka mogla izvaditi i nadomjestiti novom. 9 7 Nedavno preminuli Raja Vijyanagram, lan potkraljeva
vijea, opisan kao jedan od najprosvjeenijih i najuvaenijih hinduskih prineva, nije doputao da se pri podizanju zgrada u njegovom kraju koristi eljezo, jer je vjerovao da bi to neizbjeno donijelo boginje i druge poasti. 9 8
Sujevjeran zazor od eljeza moda potjee iz ranog doba u povijesti ljudskog drutva kad je eljezo jo bilo novina, pa su ga kao takvog
mnogi gledah s nepovjerenjem i odbojnou. Jer, sve to je novo moe
izazvati strah i uas kod primitivna ovjeka. "Dusuni gaje neobino
sujevjerje," kae jedan suvremeni istraiva Bornea, "da pripisuju sve
to im se dogodi - bilo dobro ih loe, sretno ih nesretno neemu
novom to je tek stiglo u njihovu zemlju. Moj boravak u Kindramu,
recimo, prouzrokovao je loe vrijeme koje smo imah zadnjih dana." 9 9
Poto su u Poljskoj prvi put uvedeni eljezni plugovi, uslijedila su
jedna za drugom loe etve, pa su seljaci propah urod pripisali eljeznim plugovima te ih odbacili i ponovno uzeli stare, drvene. 1 0 0
Openiti zazor spram novotarija, koji se uvijek osobito snano
uti na podruju vjere, dostatan je sam po sebi da objasni sujevjernu
odbojnost to su je prema eljezu pokazivali kraljevi i sveenici, koji
134

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

su je ujedno pripisivali bogovima; mogue je da je taj zazor na pojedinim mjestima bio pojaan nekim sluajnim povodom kao to je niz
nerodnih godina u Poljskoj, koji je kod tamonjeg naroda stvorio
nepovjerenje prema eljeznim plugovima. No, nesklonost boga i njegovih sveenika eljezu ima i drugu stranu. injenica da se ta kovina
dri duhovima odbojnom prua ljudima oruje koje se, kad se za to
ukae prilika, moe okrenuti i protiv duhova. A na taj se nain ono
esto i koristi. Kad su se tako kotski ribari nalazili na moru, a netko
od njih bi uzalud zazvao ime Boje, prvi koji bi ga uo uzviknuo bi:
"Cauld airn," i na to bi svaki lan posade zgrabio najblii komad
eljeza i drao ga nekoliko trenutaka u rukama. 1 0 1 eljezo se u
Maroku smatra monom zatitom protiv demona, pa se bolesniku
pod jastuk esto stavlja no ih bode. 1 0 2 "alovatelj koji u Indiji
obavlja obred stavljanja vatre u pokojnikova usta, nosi sa sobom
eljezni predmet. Moe to biti klju ih no, ih naprosto komad
eljeza, i cijelo vrijeme dok je izdvojen (jer je u tom razdoblju neist
te ga nitko ne dodiruje, ne pije i ne jede s njime, a on se ne smije
presvlaiti 103 ) dri taj komad eljeza uza sebe da ga uva od zlog
duha. Kad bi se obreli u ulozi glavnih alobnika na pogrebima, bengalski slubenici u vladinim uredima u Calcutti nosili su na jednom
prstu kljui." 1 0 4 im bi se na sjeveroistoku kotske dogodio smrtni
sluaj, eljezni se predmet, poput avla ih pletae igle, zabadao u
svako jelo, maslac, sir, meso i viski u kui, "kako bi se sprijeilo da
smrt ude u njih." Izostavljanje te mjere opreza ubrzo bi izazvalo
kvarenje hrane i pia; viski bi, kau, postajao bijel poput mlijeka. 1 0 5
Kada se eljezo koristi kao zatitni tahsman poshje neije smrti, kao
u navedenim hinduskim i kotskim obiajima, pojava protiv koje je
ono usmjereno jest pokojnikov d u h . 1 0 6
Sjeverno od Zengwitha u Burmi postoji sveenik-kralj, kojega
Sotiji tuju kao najviega duhovnog i svjetovnog vladara, i u iju kuu
se ne smiju unositi oruje niti ikakvo otro orue. 1 0 7 To se pravilo po
svoj prilici moe objasniti pomou obiaja kojeg se razni narodi dre
nakon neije smrti, naime da ne rabe otre predmete dokle god
mniju da je pokojnikov duh u blizini, kako ga ne bi ozlijedili. Tako
Rumunji u Transilvaniji paze da poshje smrtnog sluaja ne ostave no
okrenut otricom nagore sve dok je truplo u kui, "jer bi inae dua
morala jahati na otrici." 1 0 8 Tijekom sedam dana nakon neije smrti,
dok je pokojnik jo u kui, Kinezi ne rabe noeve, igle, pa ak ni tapie za jelo, te se hrane prstima. 1 0 9 Meu Innuit Eskimima na Aljasci,
pak, tijekom etiri dana poshje smrtnog sluaja seoske ene ne laaju
135

se igle i konca, a mukarci etiri dana ne sijeku drvee sjekirom. 1 1 0

Treega, estoga, devetoga i etrdesetoga dana nakon sahrane stari
Prusi i Litavci imah su obiaj pripremiti objed i, stojei pred vratima,
pozvati na nj duu preminulog. Za tim bi objedima oni utke sjedili
oko stola i ne bi jeh noevima, a niti ene koje su posluivale hranu
nisu koristile noeve. Ako bi koja mrvica pala sa stola na zemlju, oni
bi je tu i ostavljali za samotne due koje nemaju ive rodbine ih prijatelja da ih hrane. Poshje objeda sveenik bi uzeo metlu i poistio
due, govorei im: "Drage due, jele ste i pile. Idite sad, idite." 1 1 1 Kad
se mrtvome princu na Celebesu reu nokti i elja kosa, smije se koristiti samo tupi brid noa odnosno elja. 112 Nijemci kau da ne valja
ostavljati no s otricom nagore, jer u njoj obitavaju Bog i duhovi, ih
zato jer bi Bog i aneli na njoj porezali hca. 1 1 3 Sada moemo shvatiti
zato se u kuu burmanskog prvosveenika ne smije unositi nikakvo
sjeivo. Kao i tolike sveenike-kraljeve, i njega zacijelo smatraju
boanskim, i stoga je pravo da njegov sveti duh ne bude izloen opasnosti da se poree ili rani kad naputa tijelo kako bi nevidljiv lebdio
u zraku ih kako bi odletio na kakvu daleku misiju.
Vidjeh smo da je flamenu Dialisu bilo zabranjeno dodirnuti, pa ak
i spomenuti sirovo meso. 1 1 4 Kad se na otoju Peleng napadne selo i
iz njega odnese neija glava, rodbina ubijenoga je tabuizirana te se
mora pokoravati odreenim pravilima kako bi izbjegla gnjev njegovog duha. Oni se zatvaraju u kuu, ne dotiu sirovo meso i vau betel
to ga je obajao istjeriva duhova. Nakon toga, pokojnikov duh
odlazi u neprijateljsku zemlju, u potragu za svojim ubojicom. 1 1 5 Tabu
vjerojatno potjee od rairena vjerovanja da se dua ili duh ivotinje
nalazi u krvi. Budui da se vjeruje kako su tabuizirane osobe u pogibeljnom poloaju - rodbina ubijenoga, primjerice, izloena je napadima njegova razjarenog duha - prijeko je potrebno odvojiti ih od dodira s duhovima, a otuda i zabrana da se dotie sirovo meso. No, kao i
obino, taj je tabu tek postroena primjena openita pravila u posebnim okolnostima. Drugim rijeima, njegovo provoenje naroito se
strogo propisuje u prilikama za koje se vjeruje da zahtijevaju njegovu
neposrednu primjenu, ali i bez takvih okolnosti ta se zabrana primjenjuje, iako ne tako strogo, kao jedno od uobiajenih ivotnih
pravila. Tako neki Estonci nee okusiti krv, jer vjeruju da se u njoj
nalazi dua ivotinje koja bi ula u tijelo onoga tko bi kuao njenu
krv. 116 Nekim indijanskim plemenima u Sjevernoj Americi "vrsto
vjersko naelo najstroe zabranjuje da piju krv bilo koje ivotinje, jer
ona sadri ivotinjin ivot i duh." Isti Indijanci divlja, koju su netom
136

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

ubili, prije nego to je pripreme za jelo, nekoliko puta pronesu kroz

dim i plamen te na taj nain prinose rtvu i ujedno iste ivotinju od
krvi, ivota odnosno njenih duhova, s kojima bi bila najuasnija grozota jesti je." 1 1 7 Mnogi Slave, H a r e i Dogrib Indijanci nerado e
kuati krv divljai; lovci dotinih plemena skupljaju krv u ivotinjski
eludac i zakopavaju je u snijeg. 1 1 8 idovski lovci pustih bi da istekne
krv ubijene ivotinje i prekrili je prainom. Nisu kuah krv, jer
vjerovahu da se dua odnosno ivot ivotinje nalazi u njenoj krvi, ih
da joj je dua sama krv. 1 1 9 Isto vjerovanje gajili su Rimljani, 1 2 0 kao i
Arapi 1 2 1 te neka papuanska plemena na Novoj Gvineji. 1 2 2
Ope je pravilo da se kraljevska krv ne smije proliti na zemlju.
Kad se pogubljuje kralj ih netko iz njegove obitelji, odabire se takav
nain izvrenja kazne pri kojemu se kraljevska krv nee proliti po tlu.
O k o godine 1688. vrhovni zapovjednik sijamske vojske dignuo je
pobunu protiv kralja te zemlje i dao ga pogubiti "onako kako se to
ini s kraljevskim zloincima, ili prinevima kraljevske krvi optuenim za najtee zloine, koje se stavi u veliki eljezni kotao i ondje
ih se drvenim batovima rastua u komade, jer ni kap njihove kraljevske krvi ne smije pasti na zemlju, budui bi njihova vjera drala neoprostivim svetogrem kaljati tu boansku krv mijeanjem sa
zemljom." 1 2 3 Ostale sijamske metode pogubljivanja kraljevske linosti jesu izgladnjivanje, davljenje, rastezanje na grimiznoj tkanini i zabadanje kolca od miomirisne sandalovine u njegov trbuh, 1 2 4 te napokon strpavanje u konu vreu za koju je privezan veliki kamen i
bacanje u rijeku; ponekad se kanjeniku toljagom od sandalovine
slomi vrat prije no to ga se baci u rijeku. 1 2 5
Kad je Kublaj Kan porazio i zarobio svog ujaka Nayana, koji se
bijae pobunio protiv njega, naredio je da dotinoga zamotaju u sag i
njiu ga amo-tamo dok ne izdahne, "jer nije htio da krv njegove
carske loze kane na zemlju, niti da bude izloena oku neba i
suncu." 1 2 6 "Opat Ricold spominje tatarsko pravilo: 'Jedan kan pogubit e drugoga da bi se domogao prijestolja, ali e pomno paziti da ne
prospe njegovu krv. Jer, kau, bilo bi krajnje nedohno da se krv
velikoga kana prolije po zemlji, i stoga rtvu daju uguiti na ovaj ih
onaj nain.' Shan stav vlada na burmanskom dvoru, gdje je osobit
nain pogubljenja bez prolijevanja krvi namijenjen prinevima kraljevske krvi." 1 2 7 Uobiajeni nain smaknua u Tonkinu jest odrubljivanje glave, no osobe kraljevske krvi se zadave. 1 2 8 Aanti ne smiju
Crnako pleme u srednjem podruju Gane. (Prev.)
137

proliti krv lanova vladarske obitelji; proglase li nekoga od njih krivim za teak zloin, utope ga u rijeci D a h . 1 2 9 Niti na Madagaskaru se
ne smije prohjevati plemika krv, pa su etvoro krana iz tog stalea
koji se zatekoe ondje pogubili ive ih spalivi. 130 Kada mladi prestolonasljednik u Ugandi ude u vladarsku dob, na lomai zavre sva
njeova braa osim dvojice ih trojice, koje sauvaju na ivotu kako bi
se loza nastavila. 1 3 1
ini se da je zazor spram prolijevanja kraljevske krvi samo odraz
ope nesklonosti krvoproliu, ih barem tome da se krv prohjeva po
zemlji. Marko Polo nam kazuje da su se u njegovo vrijeme osobe
zateene u pozno doba na uhcama Cambaluca (Pekinga) uhiivale, a
ako bi im utvrdili krivnju za kakav prekraj, kaznili bi ih ibanjem.
"Ljudi katkad umru od te kazne, no ona se provodi kako bi se izbjeglo krvoprolie, jer njihov Bacsis kae da je zloin prohjevati ovjekovu krv." 1 3 2 Kada je u prevratu 1660. godine vlada otoka Mana
strijeljala kapetana Christiana, mjesto na kojemu je stajao za izvrenja kazne bijae prekriveno bijelim plahtama, kako njegova krv ne bi
pala na zemlju. 1 3 3
Neki primitivni narodi imaju obiaj da krv suplemenika kojeg
pogubljuju ne puste da padne na tlo, nego je prohju na tijela njegovih suplemenika, 1 3 4 a djeaka kojemu se u sklopu obreda
posveivanja izbija zub postave na ramena mukarca, na ije grudi
curi krv i ne smije se sa njih obrisati. 1 3 5 Putajui krv jedni drugima
kako bi izlijeili glavobolju i druge boljke, australijski uroenici
pomno paze da ne prohju ni kap krvi na tlo, nego da je meusobno
prskaju po sebi. 1 3 6 Ve smo vidjeli da u australijskom obredu prizivanja kie krv koja bi trebala podraavati dad pada na tijela pripadnika plemena. 1 3 7 Za poroaja na junom Celebesu ropkinja stoji
ispod kue podignute na kolju u kojoj se dijete donosi na svijet i na
glavi nosi zdjelu u koju kroz b a m b u s o v pod kaplje krv. 1 3 8
Nesklonost prolijevanju krvi odnosi se kod nekih naroda i na ivotinje. Kada Wanike u istonoj Africi ubijaju svoju stoku za hranu,
"oni je ih kamenuju ili mlate dok ne ugine, kako joj ne bi prolili
krv." 1 3 9 Stoku namijenjenu hrani Damare dave, a kad je rtvuju nasmrt je izbodu. 1 4 0 No, kao i veina pastirskih plemena u Africi, Wanike i Damare vrlo rijetko ubijaju svoju stoku, kojoj se uobiajeno
pripisuje neka vrst svetosti. 1 4 1 Stoci kojom se hrane itelji Uskrnjih
otoka ne prohjevaju krv, ve je omame i ugue u d i m u . 1 4 2
Mogue objanjenje nesklonosti spram prohjevanja krvi nahodi se
u vjerovanju da je dua u krvi te da stoga svako tlo na koje padne krv
138

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

postaje zabranjeno ili sveto. Sve na to padne makar kap krvi visokoga poglavice na Novom Zelandu za nj postaje tabu ili svetinja.
J e d n o m je, primjerice, skupina uroenika posjetila nekog poglavicu u
lijepom novom kanuu. Kad je poglavica uao u nj, iver mu se zabio u
stopalo i krv je kapnula na kanu, koji time odmah postade njegovom
svetinjom. Dotadanji vlasnik iskoi iz kanua, izvue ga na obalu
nasuprot poglaviinoj kui i tamo ga ostavi. Drugom je prilikom
jedan poglavica, ulazei u misionarevu kuu, udario glavom o gredu
te mu je pocurila krv. Uroenici na to rekoe da bi neko u takvom
sluaju kua odmah pripala poglavici. 143 Kao to je i obino sluaj s
tabuima od ope vanosti, zabrana prolijevanja krvi suplemenika po
tlu osobito se strogo primjenjuje kad je rije o poglavicama i kraljevima, a za njih vrijedi i nakon to ve odavno prestane vaiti za ostale.
Vidjeh smo da flamen Dialis nije smio hodati ispod nasada vinove
loze. 1 4 4 Razlog toj zabrani vjerojatno bijae sljedei. Pokazali smo da
se biljke smatraju ivim biima koja krvare kad ih se sijee, pri emu
se crveni sok to curi iz pojedinih biljaka dri njihovom krvlju. 1 4 5
Groani se sok, sukladno tome, uzima kao krv vinove loze, 1 4 6 i
upravo kao to se, kako netom vidjesmo, esto vjeruje da se dua
nahodi u krvi, tako se dri da je sok groa dua vinove loze ili da je
u njemu sadrana. To vjerovanje potkrepljuje opojni uinak vina.
Prema primitivnom shvaanju, naime, sva neuobiajena stanja svijesti, poput pijanstva ih ludila, potjeu od nekog duha koji ude u ovjeka; takva se stanja svijesti, drugim rijeima, smatraju oblicima opsjednutosti ih nadahnua. Iz dva se, dakle, razloga dri da se u vinu
nalazi duh odnosno da je ono taj duh sam; ponajprije stoga to se kao
crveni sok poistovjeuje s krvlju biljke, a potom i zato jer opija
odnosno nadahnjuje. Ako bi, prema tome, flamen Dialis zakoraio
ispod nasada vinove loze, njen bi mu se duh, utjelovljen u grozdovima, naao neposredno iznad glave i mogao ga dotaknuti, to bi za
osobu koja je poput njega trajno pod t a b u o m 1 4 7 bilo iznimno opasno. O v o tumaenje navedene zabrane bit e jo vjerojatnije uspijem o h pokazati, prvo, da su neki narodi u vinu zapravo vidjeh krv a u
opijenosti - nadahnue izazvano pijenjem te krvi, i drugo, da se esto
smatra opasnim, naroito za tabuizirane osobe, imati krv ih ive ljude
nad glavom.
Glede onoga prvog, od Plutarha doznajemo da drevni egipatski
kraljevi nisu pili vino niti su ga prinosili u obredima u slavu bogova,
jer ga drahu krvlju bia to se neko bijahu sukobila s bozima te je
vinova loza niknula iz njihovih mrtvih tjelesa, dok su mahnitost
139

PogiHi due

pijanstva tumaili vjerovanjem da je opijeni ovjek ispunjen krvlju

neprijatelja bogova. 1 4 8 Asteci su pulque, estoko pie iz njihova kraja,
zbog mahnitih postupaka ljudi pod njegovim utjecajem smatrah zlim.
N o u tim mahnitim postupcima oni nisu vidjeh inove pijanca, ve
vinskog boanstva koje je ovjeka opsjelo i nadahnulo, te se toliko
vrsto drahu tog vjerovanja da bi kaznili svakoga tko bi loe govorio
o pripitu ovjeku ih ga uvrijedio zbog nepotovanja spram vinskog
boanstva utjelovljenog u svome pokloniku. Stoga se, kae Sahagun,
ne bez temelja vjerovalo da su se Indijanci n a m j e r n o opijali k a k o bi
nekanjivo inili zloine za koje bi sigurno bih kanjeni da su ih
poinili trijezni. 1 4 9
ini se, dakle, da s primitivnog gledita pijanstvo, o d n o s n o
n a d a h n u e izazvano vinom, posve odgovara n a d a h n u u to ga izaziva pijenje ivotinjske krvi. 1 5 0 D u a ih ivot je u krvi, a vino je krv
loze. T k o god, dakle, pije krv ivotinje n a d a h n u t je d u o m ivotinje
ih boanstva za koje se, k a o to vidjesmo, 1 5 1 esto vjeruje da ulazi u
ivotinju prije nego to je se ubije; a onaj tko pije vino, pije krv, i tako
u sebe prima duu ih duh, o d n o s n o boanstvo vinove loze.
Koliko je pak d o onog drugoga - straha od prolaenja ispod krvi
ih ispod iva ovjeka - doznajemo, primjerice, da se australijski
uroenici boje proi ispod savijenog drveta, ili ak ispod kolja kakve
ograde. Razlog to ga navode za to jest taj da na stablu ih ogradi m o e
p r e t h o d n o biti neka ena, iz koje se na jedno od tog dvoga moe proliti krv, a odatle na njih. 1 5 2 N a Ugiju, jednom od Salomomskih otoka,
mukarac nee nikad proi ispod drveta koje je palo na stazu ako
postoji drugi put, zato to je prije njega kakva ena mogla prijei
preko stabla. 1 5 3 Burmanski Kareni "izbjegavaju prolaziti ispod kua,
pogotovo ako se u njima nalaze ene, a isto tako i ispod drvea koje
u o d r e e n o m smjeru prua grane k tlu, ispod debljeg dijela oborenih
stabala itd." 1 5 4 Sijamci misle da proi ispod konopca na kojemu je
objeena enska odjea donosi nesreu, i da bi izbjegao loe posljedice, o n a j koji je to uinio mora podii oltar d u h u zemlje. 1 5 5
Vjerojatno se u svim takvim sluajevima pravila temelje na strahu
od dodira s krvlju, osobito enskom. Iz shnog straha Maori se nikad
ne naslanjaju leima na zid kue u kojoj se obavlja p o r o a j . 1 5 6
Vjeruje se, naime, da enska krv ima p o g u b a n uinak na mukarce.
Djeaci jednog plemena u junoj Australiji upozoravaju se da e, vide
h ensku krv, posijedjeti prije vremena i da e im prerano opasti
snaga. 1 5 7 Mukarci plemena Booandik smatraju da se nee moi
boriti protiv neprijatelja te da e biti ubijeni ako vide krv svojih ena;
140

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

zaslijepi li im sunce oi u borbi, prva ena koju poslije toga ugledaju

neminovno e dobiti udarac toljagom. 1 5 8 N a otoku Wetaru misle da
e mukarac koji naie na ensku krv biti loe sree u ratu i ostalim
poduhvatima te da e sve mjere koje poduzme da bi izbjegao nesreu
biti uzaludne. 1 5 9 itelji Cerama takoer vjeruju da e mukarci koji
vide ensku krv biti ranjeni u bitci. 1 6 0 Shno tome, junoafriki
Ovahereri (Damare) dre da e oni koji ugledaju enu nedugo iza
poroda postati slabii te da e ih ustrijeliti kad pou u rat. 1 6 1 Estonci
vjeruju da e mukarci koji vide ensku krv dobiti osip na koi. 1 6 2
Jo jedan razlog zbog kojega se izbjegava prolaenje ispod opasnih
tvari, kao to su vinova loza ih enska krv, jest strah da ih se ne dotakne glavom; primitivnom je ovjeku, naime, glava naroito sveta.
Osobita sakralnost to joj se pripisuje kadto se tumai vjerovanjem
da je posrijedi kuite duha koji je iznimno osjetljiv na povrede ih
nepotovanje. Kareni, recimo, smatraju da se u gornjem dijelu glave
nalazi bie zvano tso, i dok je ono na svome mjestu sedam Kelaha,
utjelovljenja strasti, ne mogu ni na koji nain nauditi ovjeku. "Postane li, meutim, tso nesmotren ih slab, ovjeka e jamano zadesiti
neko zlo. Stoga se glavi posveuje naroita pozornost, i ini se sve
kako bi se iznah takva odjea i nakit kakvi e tsou biti po volji." 1 6 3
Sijamci mniju da duh po imenu Khuan, ih Chom Kuan, obitava u
ljudskoj glavi, iji je on duh zatitnik, pa ga se mora pomno uvati od
bilo kakve ozljede; stoga su svako brijanje i ianje popraeni brojnim
obredima. Khuan je veoma osjetljiv na svoje dostojanstvo, i bio bi
smrtno uvrijeen ako bi glavu u kojoj se nalazi dotaknula ruka stranca. Kada je dr. Bastian u razgovoru s bratom sijamskoga kralja podignuo ruku da dodirne prinevu lubanju kako bi na ivom primjeru
razjasnio neke svoje medicinske postavke, neugodan i prijetei amor
s usana poniznih dvorjanika upozorio ga je da kri dvorske obiaje,
jer na Siamu nema vee uvrede za dostojanstvenika od dodirivanja
njegove glave. Dotakne li Sijamac glavu svoga zemljaka nogom, obojica moraju podii oltare duhu zemlje da izbjegnu zlu kob. D u h zatitnik glave ne voli ni da se kosa na njoj preesto pere, jer bi ga to
moglo ozhjediti ih zasmetati. Glava burmanskoga kralja prala se
vodom sa sredine rijeke, i to pranje redovito predstavljae veliku sveanost. Kad god je domai uitelj, koji je dr. Bastiana u Mandalayu
poduavao burmanskom jeziku, prao glavu, a bilo je to u pravilu jednom mjeseno, izbivao bi tri dana, koje vrijeme je posveivao pripremanju za pranje glave i oporavljanju od tog zahvata. Obiaj dr.
Bastiana da svakodnevno pere glavu izazivao je brojne primjedbe. 1 6 4
141

Pogibli due

Burmanci, nadalje, smatraju nadasve nedolinim da im se netko,

osobito kakva ena, nalazi nad glavom, i zato b u r m a n s k e kue nikad
n e m a j u vie od jednog kata. Kue su podignute na kolju iznad zemlje, i kad god bi neto palo kroz p o d dr. Bastian bi n a jedvite jade
nagovorio slugu da to pokupi ispod kue. J e d a n se sveenik u
Rangoonu, pozvan k n e k o m bolesniku, p o p e o ljestvama i uao u
kuu kroz prozor umjesto da se uspne stubitem, d o kojega bi morao
doi kroz nadsvedeni prolaz. N e k i je poboni Burmanac iz Rangoona
p o n u d i o visoku cijenu za kipie B u d e to ih je naao u kabini jednog
broda, da ih mornari n e bi oskrnavili hodajui iznad njih p o palubi. 1 6 5 Kambodani takoer smatraju ozbiljnom uvredom dodirivanje
neije glave. Neki m e d u njima nee ui t a m o gdje bi im neto bilo
objeeno nad glavom, a niti najbjedniji itelj K a m b o d e n e bi pristao
ivjeti ispod nastanjene prostorije. Stoga oni grade samo jednokatnice, pa ak i vlada potuje tu predrasudu te nikad ne zatouje zatvorenike ispod kunog poda, p r e m d a su n a s t a m b e podignute visoko
nad z e m l j o m . 1 6 6 Isto praznovjerje postoji i k o d Malajaca; jedan putnik iz prijanjih vremena pie da na Javi ljudi "ne nose nita na glavi,
i kau da im nita ne smije biti na glavi... A ako bi im bilo tko dotakn u o glavu r u k o m , oni bi ga ubili. Usto n e zidaju kue na katove da
n e bi hodali jedni drugima iznad glave." 1 6 7 Isto je praznovjerje vrsto
ukorijenjeno i irom Polinezije. Govori se da je "dodirivanje tjemena
Gattanewe," jednoga markezanskog poglavice, "ili m a ega to m u je
bilo na glavi, predstavljalo svetogre. Proi m u iznad glave bijae
neoprostiva uvreda. Gattanewa se, kao i cijela njegova obitelj, n e bi
udostojao proi kroz kapiju koja se u bilo koje d o b a zatvarala, ili ui
u kuu s vratima; sve za njih mora biti otvoreno i slobodno, ba kao
i njihovo niim sputano ponaanje. O n nije prolazio ispod bilo ega
to je podignula ljudska ruka, ako je postojala mogunost da se to
zaobie ih prijee preko. Cesto sam ga viao k a k o h o d a uzdu cijele
nae ograde, radije nego da proe izmeu naih baava s vodom, i
kako se pod cijenu ivota vere p o klimavom k a m e n j u nekog zida
umjesto da p r o e kroz k a p i j u . " 1 6 8 Poznato je da su markezanske
ene odbijale stupiti na palubu brodova iz straha da n e bi prole
iznad glava poglavica koji su se mogh nalaziti u potpalublju. 1 6 9
N o , nisu samo glave markezanskih poglavica bile svete; glava
svakog Markezana bijae tabu te se nije smjela dotaknuti niti prekoraiti, pa ak ni otac nije smio zakoraiti preko glave svoga usnulog
d j e t e t a . 1 7 0 N i k o m e nije bilo d o p u t e n o stajati iznad glave kralja
Tonge. 1 7 1 O n a j tko bi se na Havajima (otoje Sandwich) p o p e o na
142

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

poglaviinu kuu ili na zid njegova dvorita, bio bi pogubljen; ako bi

njegova sjena pala na poglavicu, bio bi pogubljen; ako bi hodao u
sjeni poglaviine kue glave obojene u bijelo, okiene vijencem ili pak
smoene vodom, takoer bi bio pogubljen. 1 7 2 Tko god je na Tahitima
stao iznad glave kralja ih kraljice, ili im proao rukom iznad glava,
mogao je zbog toga biti ubijen. 1 7 3 Sve dok se nad njime ne bi obavili
stanoviti obredi, tahiansko novoroene bilo je tabu; to god bi
dodirnulo djetetovu glavu dok je ono bilo u tom stanju, postajalo je
svetinjom i odlagalo se na posveeno mjesto u djetetovoj kui, posebno pregraeno za tu svrhu. Ako bi grana kakvog drveta dotaknula
djetetovu glavu, drvo se sjeklo, a ako bi u padu otetilo drugo drvo
ogulivi m u koru, obaralo bi se i ono, budui neisto i neupotrebljivo. Nakon to bi obredi bili obavljeni, ti su osebujni tabui prestajali;
no glava Tahianina vazda bijae svetom te on nikada nije na njoj
nita nosio i bilo je uvreda dodirnuti je. 1 7 4 Glava nekog poglavice
Maorija bila je tako sveta te "ako bi je samo dotaknuo prstima, morao
ih je odmah prinijeti nosu da bi udahnuo svetost koju su prsti primili
dodirom i tako je povratio onom dijelu iz kojega bijae uzeta." 1 7 5
U nekim je okolnostima tabuiziranoj osobi zabranjeno da si uope
dodiruje glavu. Tako je kod sjevernoamerikih Indijanaca djevojicama iz plemena Tinneh u pubertetu, djeacima iz plemena Creek
tijekom godine dana kada se posveuju u muevnu dob, kao i indijanskim mladiima koji su prvi put na ratnoj stazi, zabranjeno eati
se prstima po glavi te za tu svrhu imaju poseban p r u t . 1 7 6 No, vratimo se Maorima. Zbog svetosti svoje glave, "njihov poglavica nije
smio puhati u vatru, jer bi se, budui da mu dah bijae svet, njegova
svetost prenijela na vatru, a ugarak iz nje mogao bi uzeti neki rob ili
ovjek iz drugoga plemena, ih bi se pak vatra mogla iskoristiti u druge
svrhe, kao na primjer za kuhanje, i tako prouzroiti njegovu smrt." 1 7 7
Za svetu osobu na Novom Zelandu zloin je ostaviti ealj, ili bilo
kakvu drugu stvar koja je bila u dodiru s njegovom glavom, na mjestu gdje se kuhala hrana, ih dati nekome da pije iz posude koju su
dotaknule njegove usne. Poglavica stoga nikad ne prinosi usne posudi dok pije, ve sklopi ake na ustima obhkujui lijevak te u nj netko
drugi uhjeva vodu, koja mu jedino na taj nain smije tei u usta.
Poeh li zapahti lulu, iz vatre e se uzeti ugarak i baciti im se upotrijebi. Lula, naime, postaje svetom jer je dotaknula njegova usta,
ugarak postaje svet jer je dotaknuo njegovu lulu, a ako bi se djeli
svete erave vratio u vatru, ova bi takoer postala svetom, pa se vie
ne bi mogla koristiti za kuhanje. 1 7 8 Neki maorski poglavice, kao i
143

drugi Polinezijci, ne ele silaziti u potpalublje broda iz bojazni da im

ljudi ne bi prolazili iznad glave. 1 7 9 Maori smatrahu da bi teka nesrea snala onoga tko bi uao u kuu u kojoj je bilo kakav komad ivotinjske hrane objeen nad njihovim glavama. "Uginuli golub ih komad svinjetine koji je visio s krova bolje je titio od uznemiravanja
nego straa pred kuom." 1 8 0 Ako se ne varam, razlog s kojega se
naroito pazi da ivotinjska hrana ne stoji kome nad glavom jest strah
da se sveta glava ne dovede u dodir s duhom ivotinje, ba kao to
razlog s kojega flamen Dialis nije smio hodati ispod vinove loze bijae
strah da njegovu svetu glavu ne dotakne duh loze.
S obzirom na to da se glava drala toliko svetom te se ak nije
mogla ni dodirnuti bez velike uvrede, oevidno je da je ianje kose
moralo predstavljati osjetljiv i teak zahvat. Potekoe i opasnosti
koje s primitivnog gledita prate taj zahvat dvojake su. Ponajprije,
postoji opasnost da se uznemiri duh glave, koji moe biti povrijeen
pri tom poslu i moe se osvetiti onome tko mu je zadao bol. Druga
je potekoa u tome to uiniti s odrezanom kosom. Jer, primitivan
ovjek vjeruje da simpatika veza izmeu njega i svakog dijela njegovog tijela postoji i nakon to se fizika veza prekine te da e stoga
i on trpjeti sve to se dogodi s odsjeenim dijelovima njegova tijela,
kao to su odrezana kosa ih odrezani nokti. Zato se pazi da se ti njegovi odsjeeni dijelovi ne ostavljaju na mjestima gdje bi bih izloeni
sluajnoj nezgodi, ih gdje bi mogh pasti u ruke zlonamjernicima koji
bi ih zaarah i tako mu nanijeli tetu ih ak smrt. Takve su pogibh
zajednike svima, no svete osobe su im izloene vie nego obian
puk, pa su utoliko vee i predostronosti to ih one poduzimaju. Najjednostavniji je nain izbjegavanja opasnosti, dakako, uope ne iati
kosu, a tome se pribjegava kad se misli da je rizik vei od uobiajenog. Franakim kraljevima nije se doputalo skraivati kosu. 1 8 1
Vra Haida Indijanaca ne smije ni rezati niti eljati kosu, pa mu je
ona uvijek dugaka i zamrena. 1 8 2 Leleen, rec Alfura na Celebesu
koji nadgleda riina polja, ne smije se iati dok obavlja povjerenu mu
slubu, koja traje mjesec dana prije no to se ria posije pa sve do
njena uskladitenja. 1 8 3 Mukarci na Ceramu ne skrauju si kosu;
oenjeni mukarci koji bi to uinili izgubili bi svoje ene, a mladii bi
oslabili i malaksali. 1 8 4 Oenjeni muevi na Timorlautu ne smiju se
oiati zbog istog razloga kao i oni na Ceramu, no udovci i mukarci
koji se nalaze na putovanju mogu to uiniti nakon to rtvuju kakvu
pernatu ivinu ih prase. 1 8 5 Mukarcima na putu ondje se iznimno
doputa da si reu kosu, ah drugdje oni to ne ine sve dok se ne vrate
144

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

kui. Razlog potonje navade vjerojatno je pogibelj od aranja

stranaca za koju se, kao to vidjesmo, vjeruje da joj je izloen putnik
u neznanim krajevima; domognu li se njegove odrezane kose, tuinci bi ga mogli unititi pomou vradbina. Egipani su putali da im
raste kosa dok se ne bi vratili s putovanja. 1 8 6 "Kad bi se u Taifu ovjek vratio s puta, prva mu dunost bijae posjetiti rabbu i podrezati
kosu." 1 8 7 ini se kako su i Rimljani, barem povremeno, slijedili
obiaj da se ne iaju tijekom opasnih p o h o d a . 1 8 8 Ahilej nije podrezivao svoju plavu kosu, jer se njegov otac bijae zavjetovao da e je
prinijeti kao rtvu rijeci Sperheju vrati li mu se jednoga dana sin iz
prekomorskih ratova. 1 8 9
Isto tako, oni koji se zavjetuju na osvetu kadto ne skrauju kosu
dok ne ispune zavjet. itelji otoja Marquises, recimo, "u nekim prilikama obriju glavu i ostave samo jedan pramen na tjemenu, koji im
visi s glave ih se splete u vor. O v o zadnje, meutim, ine samo ako
su poloili sveani zavjet, primjerice da osvete smrt bliskog roaka i
tome shno. U takvom sluaju oni ne reu pramen sve dok ne ispune
zakletvu." 1 9 0 J e d n o m se est tisua Sasa zareklo da nee rezati kosu
niti brijati bradu dok se ne osvete neprijateljima. 1 9 1 Govori se da je
neko jedan havajski tabu trajao punih trideset godina, tijekom kojih
mukarci nisu smjeh strii bradu, itd." 1 9 2 Za trajanja zakletve, nazirejac nije smio podrezivati kosu: "Sve dok traje njegov nazirejski zavjet,
neka britva ne prelazi preko njegove glave." 1 9 3 Mogue je da se u
potonjem sluaju zabrana naroito odnosila na dodirivanje glave
tabuizirana ovjeka eljeznim predmetima. Rimski su se sveenici,
kao to vidjesmo, brijali noevima od bronce. O d istog stava vjerojatno potjee i pravilo, rasprostranjeno u Europi, da se djetetovi nokti
ne reu tijekom prve godine njegova ivota, nego da mu ih, ako ih je
ba nuno skratiti, odgrize majka ih dadilja. 1 9 4
U svim krajevima svijeta vjeruje se da je malo dijete naroito
izloeno nadnaravnim opasnostima te se poduzimaju posebne mjere
da ga se od njih zatiti; djeca se, drugim rijeima, nalaze pod nizom
tabua, a jedan od njih je i obiaj to smo ga netom spomenuh. "ini
se da Hindusi obiavaju rezati nokte prvoroene djece u dobi od est
mjeseci. U ostale djece to se moe uiniti i nakon godinu ih dvije." 1 9 5
Slave, H a r e i Dogrib Indijanci u Sjevernoj Americi ne reu nokte
enskoj djeci dok ne navre etiri godine. 1 9 6 U nekim krajevima Njemake smatra se da e eljanje u prvoj godini ivota djetetu donijeti
nesreu, 1 9 7 kao i da e djeak ija se kosa podree prije njegove
sedme godine biti kukavica. 1 9 8
145

Kada, meutim, postane potrebno skratiti kosu, poduzimaju se

mjere da se smanje opasnosti koje, kao to se vjeruje, prate taj zahvat.
Maori su pri ianju izgovarah brojne arobne rijei; jedna od njih,
primjerice, sluila je tome da se posveti no od opsidijana kojim se
rezala kosa; druga se, pak, izgovarala da se izbjegnu gromovi i munje
za koje se vjerovalo da ih uzrokuje ianje kose. 1 9 9 "Onaj tko je
odrezao kosu dospijeva pod neposrednu zatitu Atue (duha); odvaja
ga se od obitelji i plemena, ne smije dotaknuti hranu, koju mu druga
osoba stavlja u usta, te se nekoliko dana ne smije baviti svojim
uobiajenim poslovima niti druiti sa suplemenicima." 2 0 0 Osoba koja
ree kosu takoer je pod tabuom; budui da su joj ruke bile u dodiru
sa svetom glavom, ne smije njima doticati hranu niti ih koristiti u
ikakvom poslu, pa je netko drugi hrani jelom skuhanim na svetoj
vatri. N e moe biti odrijeena tabua do sutradan, kad istrlja ruke
krumpirom ih korijenom paprati, takoer skuhanim na svetoj vatri, a
nakon to se ta hrana odnese glavi obitelji po enskoj liniji i ona je
pojede, njegove ruke oslobode se tabua. Ponegdje na Novom Zelandu, najsveaniji dan u godini bijae onaj odreen za ianje; na taj bi
se dan skupilo mnotvo naroda iz cijeloga kraja. 2 0 1 ianje kambodanskoga kralja posao je od dravne vanosti. Sveenici na brijaeve prste stavljaju drevne prstenove s krupnim dragim kamenjem,
koje prema vjerovanju sadri duhove povoljne za kralja, a tijekom
samoga zahvata brahmani prireuju bunu svirku kako bi odagnah
zle duhove. 2 0 2 Mikadova kosa i nokti mogh su se sjei samo dok je
on spavao, 2 0 3 vjerojatno zato to je postojala manja mogunost da ga
se ozhjedi karama dok mu je dua izbivala iz tijela.
N o ak i onda kad su kosa i nokti sretno odsjeeni, ostaje
potekoa kamo ih skloniti, jer njihov vlasnik vjeruje da e sam trpjeti
svaku nezgodu koja njih zadesi. Neka je australijska djevojica, oboljela od groznice, pripisala svoju bolest tome da joj je nekoliko mjeseci prije jedan mladi priao iza leda i odrezao joj uvojak kose; bijae
siguran da ga je zakopao i da sada trune. Njezina kosa, kazala je,
negdje trune, njezina marm-bu-la (bubrena mast) se topi, a kad joj
kosa u zemlji posve istrune, ona e umrijeti." 2 0 4 Neki markezanski
poglavica rekao je poruniku Gambleu da je teko bolestan, jer je
pleme Happah ukralo pramen njegove kose, zavilo ga u hst trputca i
zakopalo kako bi mu oduzelo ivot. Por. Gamble uzalud se s njime
prepirao; on e sigurno umrijeti ne donesu li mu natrag hst i u njemu
pramen, a da bi ih se domogao ponudio je Happama vei dio svoga
posjeda. Zaho se na nesnosnu bol u glavi, grudima i bedrima. 2 0 5
146

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

Kad se australijski uroenik poeli rijeiti svoje ene, on joj u snu

odree uvojak , privee ga za drku svojega koplja, odnese ga u susjedno pleme i preda nekom prijatelju. Dotini svake noi zabode
koplje kraj logorske vatre; kad ono padne na tlo, to je znak da je ena
umrla. 2 0 6 Jedan Mirajuri objasnio je g. Howittu nain na koji djeluje
taj urok. "Vidite," ree, "kad se uroeniki vidar domogne neega to
pripada nekom ovjeku te arajui zagrijava to na vatri zajedno s
drugim predmetima, vatra uhvati miris dotinoga i to ubogom eljadetu doe glave." 2 0 7 U Njemakoj je raireno vjerovanje da e onaj
iju odrezanu kosu nau ptice i od nje sviju gnijezdo patiti od
glavobolje; 2 0 8 neki pak vjeruju da e dobiti osip na glavi. 209
Dri se, nadalje, da odrezana ih ieljana kosa moe pokvariti vrijeme izazivajui kiu i grad, grmljavinu i sijevanje. Vidjeh smo da se
na Novom Zelandu pri skraivanju izgovaraju ini da bi se izbjegnuli
gromovi i munje. U Tirolu se mni da vjetice koriste odrezanu ih
ieljanu kosu da bi pomou nje proizvele tuu i oluju. 2 1 0 Poznato
je da Thlinket Indijanci pripisuju olujno nevrijeme neopreznom postupku djevojke koja se poelja vani umjesto u kui. 2 1 1 Rimljani, ini
se, bijahu slinoga gledita, jer je u njih postojalo vrsto pravilo da se
nitko na brodu ne ia i ne ree nokte osim za oluje, 2 1 2 to jest kad se
nevolja ve dogodila. Kad bi mani iz plemena Chitombe ih Jumba u
zapadnoj Africi umro, narod je u gomilama hitao do pokojnikova
tijela te mu upao kosu, zube i nokte, koje su uvah kao ini za kiu,
vjerujui da kia inae ne bi pala. Makoki iz Anzikosa molili su misionare da im daju pola brade kao ini za kiu. 2 1 3 Vra nekih plemena
u australijskoj Victoriji obiavao je pahti ljudsku kosu u vrijeme sue.
To se nikad nije inilo u druga doba, iz straha da se ne izazove potop.
Kada bi pak rijeka stala presuivati, vra je u nju stavljao ljudsku kosu
ne bi li se povisila razina vode. 2 1 4
Da bi se odsjeena kosa i nokti sauvah od tete i da ih vraevi ne
bi upotrijebili u opasne svrhe, potrebno je skloniti ih na sigurno
mjesto. Stoga uroenici na Maledivima brino uvaju svoju odrezanu
kosu i nokte te ih s malo vode zakopavaju u sklopu obreda; "ni za to
na svijetu ne bi oni gazili po njima ih ih bacah u vatru, jer kau da su
kosa i nokti dijelovi njihovih tijela te za njih trae odgovarajui ukop;
i doista, pomno ih uvijaju u pamuk, a veina se najradije brije na vratima hramova i damija." 2 1 5 Na Novom Zelandu odrezana kosa odlagala se na neko sveto mjesto "da je tko smiljeno ih nehotice ne bi
dotaknuo." 2 1 6 Odsjeeni pramenovi jednog poglavice skupljani su
veoma pomno i odlagani na oblinjem groblju. 2 1 7 Tahiani su svoju
147

odrezanu kosu zakopavali u hramovima. 2 1 8 Odrezana kosa i nokti

flamena Dialisa zakopavah su se pod sretnim drvetom. 2 1 9 Kosa vestalskih djevica vjeala se o drevno lotusovo drvo. 2 2 0 Ostrike kose u
Njemakoj su neko znah zakopavati pod bazginim grmom. 2 2 1 U
Oldenburgu odrezanu kosu i nokte umatahu u tkaninu tri dana prije
mladog mjeseca i odlagahu ih u rupu u bazginom drvetu, koja se
potom zaepljivala. 222 U zapadnom Northumberlandu vjeruju da e
se dijete iji se prvi odsjeci noktiju zakopaju pod jasenom prometnuti u vjeta pjevaa. 2 2 3 Prije nego to dijete na Amboini prvi puta
okusi kau od saga, njegov otac odree mu pramen kose i zakopa ga
pod sago-palmom. 2 2 4 Kad na otoju Aru dijete prohoda, njegova
roakinja odree mu uvojak i ostavi ga na drvetu banane. 2 2 5
Na otoku Rotiju dre da prva kosa koja djetetu izraste nije njegova te da e, ne odreu li je, ono od nje oslabiti i razboliti se. Zato se
djetetu kad navri mjesec dana odree kosa, to je popraeno velikom sveanou. Uavi u kuu, svi prijatelji pozvani na sveanost
odu k djetetu, odsjeku mu pramen kose i bace ga u kokosov orah
napunjen vodom. Nakon toga njegov otac ili kakav drugi roak uzme
kosu i stavi je u vreicu od ha, koju privee za vrh palme. Potom
dobro protrese palmovo he, side s drveta i ode kui, ne govorei ni
sa kim. 2 2 6 Indijanci na podruju Yukona na Aljasci ne bacaju svoju
odrezanu kosu i nokte, ve ih zaveu u zamotuljke te stave u rave
stabla ih na neko drugo mjesto izvan domaaja ivotinja. "U njih,
naime, postoji praznovjerica prema kojoj eprkanje ivotinja po tim
ostacima donosi bolest." 2 2 7
Cesto se odsjeena kosa i nokti zakopaju na bilo kojem skrovitom
mjestu, koje ne mora biti hram, groblje ih stablo, kao to je to sluaj u
ve spomenutim primjerima. U Svapskoj kau da odrezanu kosu valja
zakopati na mjestu do kojeg ne dopiru ni sunce ni mjeseina, dakle u
zemlju, pod kamen, itd. 2 2 8 U Danzigu se ona stavi u vreu i zakopa
ispod kunog praga. 2 2 9 Na Ugiju, jednom od Salomonskih otoka, mukarci zakopavaju svoju kosu da ne bi pala u ruke neprijateljima, koji
bi je zaarah i tako im donijeli bolest ih kakvu drugu nevolju. 2 3 0 Zend
Avesta nalae da se odrezana kosa i nokti stave u odvojene jame te da
se oko svake od njih metalnim noem ureu tri, est ili deset brazdi. 2 3 1
U Grihya-sutrama se kae da se kosa odrezana s glave djeteta koje je

Nije rije o lotosovom cvijetu, ve o drvetu posveenom Apolonu i

Afroditi u koje se preobrazila lijepa nimfa Lotis ili Lotos, ki Neptunova, da se obrani od Prijapova napasnitva. (Prev.)
148

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

napunilo jednu, tri, pet ili sedam godina ima zakopati u zemlju, na
mjestu pokrivenom travom ili u blizini v o d e . 2 3 2 1 pleme Madi ili Moru
u sredinjoj Africi zakopava ostrike noktiju u zemlju. 2 3 3
Kafiri idu jo dalje u strahu da koji dio njihova djela ne bi dospio
u ruke neprijatelju, te ne samo da zakopavaju svoju odrezanu kosu i
nokte na posveenome mjestu, ve i onaj tko drugome isti glavu
sauva ui to ih nade i "paljivo ih preda osobi kojoj su pripadale, jer
predmnijeva, sukladno njihovu nazoru, da su one ivjele od krvi ovjeka od kojega su uzete te bi, ako bi ih tko drugi ubio, krv prvoga
postala svojinom onoga drugog, koji bi tako doao do izvjesne
nadljudske moi." 2 3 4 Svu odrezanu kosu i nokte Wanyoroi u sredinjoj Africi paljivo spreme ispod postelje i poshje ih raspu m e d u
visokom travom. 2 3 5 U sjevernoj Gvineji pomno ih sakriju (ne kae se
gdje) "da ne bi bili iskoriteni kao feti za unitenje onoga kome pripadaju." 2 3 6 U Bolang Mongondu na Celebesu prva kosa odrezana
djetetu uva se u nedozrelu kokosovom orahu, koji se obino objesi
na prednjoj strani kue, ispod krova. 2 3 7
Katkada se odsjeena kosa i nokti ne uvaju kako bi se sprijeilo
da padnu u ruke arobnjaka, nego da bi ih njihov vlasnik imao uza
sebe pri uskrsnuu tijela, u koje se neki narodi uzdaju. Tako su peruanski Inke "najstroe pazili da sauvaju odsjeke noktiju i odrezanu
ih ieljanu kosu, ostavljajui ih u rupama i niama u zidovima, a
ako bi iz njih ispali, tko god bi ih vidio dizao ih je i ponovno stavljao
na mjesto. Koliko da vidim to e rei, esto sam i u razna doba
pitao mnoge Indijance zato to ine, a svi bi mi oni odgovarah istim
rijeima: 'Znaj da se svi koji su roeni moraju vratiti u ivot' (oni nemaju rije za uskrsnue), 'i da due moraju ustati iz grobova sa svime
to je pripadalo njihovim tijelima. Da ne bismo morali traiti nau
kosu i nokte kad bude nastala velika urba i pometnja, mi ih odlaemo na jedno mjesto i, kad god je mogue, pazimo da pljujemo
na jedno mjesto.'" 2 3 8
U ileu se jo potuje obiaj da se odrezana kosa stavlja u
udubljenja u zidu, dok se bacanje kose dri nadasve nerazboritim. 2 3 9
Turci takoer nikad ne bacaju ostrike noktiju, ve ih pomno uvaju
u pukotinama zidova i dasaka, vjerujui da e im biti potrebni o
uskrsnuu. 2 4 0 Neki Estonci dre ostrike noktiju na rukama i nogama u depu, kako bi im bih pri ruci kad ih na Sudnji dan budu traili
od njih. 2 4 1 Pripadnici plemena For u sredinjoj Africi ne reu nokte
drugima, jer ako se koji odrezani djeli izgubi i ne vrati u vlasnikove
ruke, morat e mu se to na ovaj ih onaj nain nadoknaditi nakon
149

smrti. Nokti se zakopavaju u zemlju. 2 4 2 U nekim europskim krajevima dri se dostatnim pljunuti na kosu prije nego to se ona baci, kako
bi se sprijeilo da je iskoriste vjetice. 2 4 3 Pljuvanje je, inae, poznato
kao zatitna arolija.
Neki narodi spaljuju otpalu kosu da ne bi dola u ruke vraevima.
To ine Patagonci i neka plemena u Victoriji. 244 Junoafriki Makololi je spaljuju ili potajno zakopavaju, 2 4 5 a obojega se dre i Tirolci. 2 4 6 Odrezana i ieljana kosa pali se u Pomeraniji, a kadto i u
Liegeu. 2 4 7 U Norvekoj se ostrici noktiju spaljuju ili zakopavaju da
ih vilenjaci ih Finci ne bi pronah i od njih nainili streljivo kojim bi
ubijali stoku. 2 4 8
U unitavanju kose i noktiju jasno se vidi nedosljednost u rasuivanju. Cilj tog unitavanja, prema tumaenju onih to to ine, jest
sprijeiti vraeve da upotrijebe odrezane dijelove tijela. Mogunost
da se oni na taj nain upotrijebe ovisi, meutim, o pretpostavljenoj
simpatikoj vezi izmeu njih i ovjeka s kojega su odstranjeni. Ako
pak ta simpatika veza i dalje postoji, odrezani dijelovi tijela oito se
ne mogu unititi a da se pritom ne naudi i dotinoj osobi.
Prije nego to napustimo ovu temu, na kojoj sam se moda i predugo zadrao, valjalo bi svratiti pozornost na motive s kojih se na
Rotiju ree kosa maloj djeci. 2 4 9 Na tom se otoku prva kosa smatra
opasnom po dijete, i njezinim uklanjanjem hoe se izbjei ta opasnost.
Moda je razlog tome gotovo sveope mnijenje prema kojemu su mala
djeca izloena tabuu ih pogibli te je stoga, da bi se uklonio tabu,
nuno unititi odvojive dijelove djetetova tijela, jer su oni, da tako
kaemo, zaraeni virusom tabua i kao takvi krajnje opasni. Rezanje
djeje kose, dakle, posve bi odgovaralo obiaju da se uniti posude to
ga je koristila tabuizirana osoba. 2 5 0 To gledite podupire navada nekih
Australaca da spaljuju dio enske kose nakon poroaja, kao i svo
posue to ga je ena rabila dok je bila izdvojena. 2 5 1 Spaljivanje
enske kose u tom je sluaju oito imalo sluiti istoj svrsi kao i spaljivanje posua koje je koristila; budui da se posude spaljuje jer se
vjeruje da je zahvaeno opasnom zarazom, moramo pretpostaviti da
se iz iste pobude to ini i s kosom. Stoga moemo razumjeti znaaj to
ga mnogi narodi pridaju prvom ianju djeteta, kao i razraene obrede
koji prate taj zahvat. 2 5 2 Moemo, nadalje, shvatiti zato ovjek mora
obrijati glavu nakon puta. 2 5 3 Vidjeh smo, naime, kako se esto vjeruje da putnik od stranaca navlai na sebe opake boletine te je stoga po
povratku kui obvezan podvrgnuti se raznim obredima oienja prije
nego to mu bude doputeno da slobodno opi s pripadnicima vlasti150

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

ta naroda. 2 5 4 Prema mojoj pretpostavci, podrezivanje kose je naprosto jedan od tih oiujuih odnosno raskuujuih obreda. ianje
nakon ispunjenja zavjeta vjerojatno ima isti smisao. To je nain da se
ovjek rijei onoga to je zaraeno u opasnom stanju tabua, nedodirljivosti ih ukaljanosti (sve su to samo razhiti izrazi za isto primitivno
shvaanje) u kojemu je djelovao tijekom trajanja zavjeta. Tako na
nekim mjestima uz rijene obale na koja Hindusi hodoaste, ljudima
to su poinili teka nedjela ih ih mui neista savjest struni brijai
obriju svaku vlas prije no to urone u svetu rijeku, iz koje "izranjaju
nova stvorenja, iji su brojni grijesi, nakupljeni tijekom duga ivota,
posve izbrisani." 255
Kao to se moglo i oekivati, u primitivna je ovjeka pitanje hrane
jednako tako povezano s brojnim praznovjerjima. O n ne jede mnoge
ivotinje i biljke, iako po sebi dobre za jelo, ako iz ovog ih onog razloga smatra da bi to za nj bilo opasno ih ak kobno. Primjeri takvog
uzdravanja odve su dobro poznati i mnogobrojni da bismo ih
navodili. Sujevjerni strah nametao je obinom ovjeku mnoge zabrane
u pogledu hrane, no ogranienja te vrste nametnuta svetim ih tabuiziranim osobama, poput kraljeva i sveenika, jo su brojnija i stroa.
Ve smo vidjeh da flamenu Dialisu bijae zabranjeno jesti, pa ak i
izgovarati imena nekih biljaka i ivotinja, te da je mesna prehrana egipatskih kraljeva bila ograniena na teletinu i guetinu. 2 5 6 Gangama,
fetikim sveenicima na obah Loanga, zabranjeno je jesti ih ak vidjeti
razne ivotinje i ribe, pa je izbor mesa kojim se hrane krajnje suen;
oni esto ive samo od trava i korijenja, premda mogu piti svjeu
krv. 257 Prestolonasljedniku u Loangu od djetinjstva se zabranjuje da
jede svinjetinu. O d malih nogu on ne smije u drutvu jesti voe zvano
cola, a u pubertetu ga sveenik naui da ne jede meso pernate ivine,
osim one koju sam zakolje i pripremi; i tako broj tabua raste s brojem
njegovih godina. 2 5 8 Na Fernandu Poou kralju se nakon ustolienja
zabrani da jede cocco (arum acaule) te meso visoke divljai i dikobraza,
uobiajenu hranu tog naroda. 2 5 9 Kod Murrama u Manipuru (pokrajini u istonoj Indiji, na granici s Burmom), "postoje brojne zabrane
glede hrane, ivotinjske kao i biljne, koju poglavar smije jesti, a
Murrami kau da njegov poloaj treba biti veoma neudoban." 2 6 0
Da bismo iznali konaan razlog zbog kojega se pojedina hrana zabranjuje cijelom jednom plemenu ih nekim njegovim lanovima, valjalo bi mnogo temeljitije poznavati povijest i vjerovanja tog plemena
* Vulkanski otok u Gvinejskom zaljevu (zapadna Afrika). (Prev.)
151

nego to ih mi poznajemo. Zajednika svrha takvih zabrana nesumnjivo je ista ona na kojoj poiva cijeli sustav tabua, to jest opstanak
plemena i pojedinca.
Bilo bi lako proiriti popis kraljevskih i sveenikih tabua, ah navedeni primjeri dostajat e kao uzorci. Da bismo zakljuili ovaj dio
naeg predmeta, ostaje samo ukratko izloiti openite zakljuke do
kojih nas je nae istraivanje do sada dovelo. Vidjeli smo da se u
primitivnom ih barbarskom drutvu esto nalaze ljudi kojima sujevjerje ostalih pripisuje mo da nadziru i utjeu na opi tok prirode.
Takvi se ljudi, sukladno tome, tuju kao bogovi te se s njima tako i
postupa. Jesu li ti ljudi imah i svjetovnu vlast nad ivotima i sudbinama svojih blinjih ih je njihova uloga bila isto duhovna i nadnaravna,
ovdje nas odve ne zanima. Njihova pretpostavljena boanstvenost
jest ono bitno s ime sada imamo posla. Na temelju nje oni su svojim
oboavateljima zalog i jamstvo trajanja i redovita shjeda fizikih pojava o kojima ovisi opstanak ovjeanstva. Stoga je prirodno da su ivot
i zdravlje takvog bogoovjeka predmet gorljive skrbi onih ije je blagostanje, pa ak i samo postojanje, skopano s njegovim; prirodno je
to ga narod primorava da se podloi pravilima to ih je um drevnog
ovjeka iznaao za izbjegavanje zala koja snalaze ljudsko tijelo, ukljuivo s posljednjim zlom, smru. Razmatranje tih pravila je pokazalo
da ona nisu nita drugo do maksime kojih se, s primitivnoga gledita,
mora drati svaki ovjek zdravog razuma eli li dugo poivjeti na
zemlji. N o dok je, kad je posrijedi obian puk, potivanje tih pravila
preputeno osobnom izboru, u sluaju boga-ovjeka ono se namee
pod prijetnjom svrgnua s toga visokog poloaja, ak i smrti. Jer,
interes koji narod vee uz njegov ivot odvie je velik da bi mu dopustio olako se njime poigravati. Stoga sva ta neobina praznovjerja,
maksime staroga svijeta, potovane izreke to su ih neko davno
iznosili primitivni filozofi, a koje stare bake i danas povjeravaju kao
najvee dragocjenosti potomcima okupljenima oko ognjita za zimskih veeri - sve te drevne uobrazbe, sve te mree to ih je isplela
ljudska svijest obavijaju se oko lika staroga kralja, ljudskog boanstva
koje, zapleteno u njima kao u paukovoj zamci, jedva pomie udovima od nebrojenih niti obiaja, "laganih k'o uzduh i vrstih poput
karika elinih", to se isprephu u beskrajnom labirintu i sapinju ga
u koloplet pravila, iz kojeg ga moe izbaviti samo smrt ih svrgnue.
Za istraivae prolosti ivot starih kraljeva i sveenika vrvi poukama. U njemu je sabrano sve to se smatralo mudrou dok je svijet
bio mlad. Bijae to savren obrazac prema kojemu je svaki ovjek
152

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

teio urediti svoj ivot, besprijekorni model nainjen sa strogom

tonou na zasadima barbarske filozofije. Koliko god nam se ta filozofija nadavala sirovom i pogrenom, bilo bi nepravedno odrei joj
vrlinu logike dosljednosti. Poavi od pojma ivotnog naela kao
majunoga bia koje postoji u ivom stvorenju, ali je od njega razliito i razdvojivo, ona radi praktinog upravljanja ivotom izvodi sustav
pravila koji je uglavnom dobro povezan te ini prilino skladnu i
uravnoteenu cjelinu. Pogreka sustava - i to fatalna - ne lei, meutim, u zakljuivanju, ve u njegovim premisama; u poimanju naravi
ivota, a ne u nedostatnosti zakljuaka koje bi izvodio iz tog pojma.
No, igosati te premise kao besmislene zato to smo kadri lako uvidjeti njihovu pogrenost bilo bi nezahvalno, a i nefilozofski. Mi stojimo
na temelju to su ga poloili proh narataji, i moemo tek izdaleka
naslutiti kakve je mune i trajne napore moralo uloiti ovjeanstvo
da bi se dovinulo do stupnja, uostalom ne odve visokog, na kojemu
se sada nalazimo. Mi dugujemo zahvalnost bezimenim i zaboravljenim trudbenicima, ija su strpljiva misao i nastojanje uvelike pridonijeli da b u d e m o to to jesmo. Koliina novog znanja koje jedno
doba, a pogotovo jedan ovjek, moe pridodati opim tekovinama
vrlo je mala, te je stoga glupo i nepoteno, osim to je nezahvalno,
zanemarivati gomilu i razmetati se nekolikim zrncima to smo joj ih
mi dodah. Uistinu nema bojazni da bi nae doba podcijenilo doprinos modernih vremena, pa i klasine starine, opem napretku nae
vrste. No, im prijeemo te granice, stvari stoje drukije. Prezir i
ismijavanje, zazor i odbacivanje preesto su jedino priznanje koje se
odaje primitivnom ovjeku i njegovu nainu ivota. Pa ipak, meu
dobroiniteljima kojih se moramo sjeati sa zahvalnou mnogi, a
moda i veina, bijahu primitivni ljudi. Jer, kada se sve uzme u obzir,
nae shnosti s primitivnim ovjekom daleko su brojnije od razlika
koje nas od njega odvajaju; a ono to imamo zajedniko s njime i to
svjesno zadravamo kao korisno i istinito, dugujemo naim divljim
precima koji su postupno, iskustvom stekli i namrijeli nam one naizgled temeljne pojmove koje smo skloni smatrati izvornima i intuitivnima. Mi smo poput nasljednika bogatstva koje se prenosilo s koljena na koljeno kroz mnoge vjekove te je spomen na one koji su ga
stvorili iezao, a njegovi sadanji vlasnici dre ga izvornom i neupitnom svojinom vlastite vrste od postanka svijeta. No, promiljanje i
istraivanje trebah bi nam dostatno pokazati da naim prethodnicima
dugujemo mnogo od onoga to smo drali najvema svojim, i da njihove pogreke nisu bile hotimine nastranosti niti mahnita buncanja,

153

ve naprosto hipoteze, kao takve opravdane s obzirom na vrijeme u

kojemu su iznijete, a iju je nedostatnost kasnije dokazalo vee
iskustvo. Samo neprestanim provjeravanjem hipoteza i odbacivanjem
onih lanih dolazi istina na vidjelo. Uostalom, ono to mi nazivamo
istinom tek je hipoteza koja nam se ini najprikladnijom. Stoga emo
pri razmatranju nazora i navada zaostalijih doba i naroda initi dobro
gledamo li na njihove pogreke kao na neumitna spoticanja u potrazi
za istinom, i ocjenjujemo li ih s popustljivom naklonou koja bi i
nama jednoga dana mogla zatrebati: cum excusatione itaque veteres

audiendi sunt.

Biljeke
1
2

3
4
5
6
7
8
9
10
11
12

13

14

15
16
17

18

Turner, Samoa, str. 291 i d.

Charles New, Life, Wanderings, and Labours in Eastern Africa, str. 432.
Usp. isto, str. 400, 402. Glede demona na planini Kilimanjaro, v. i
Krapf, Travels, Researches itd. in Eastern Africa, str. 192.
Pierre Bouche, La Cote des Esclaves et le Dahomej, str. 133.
C. A. L. M. Schwaner, Borneo, ii. 77.
Isto, ii. 167.
E. Aymonier, Notes sur le Laos, str. 196.
Rosenberg, Der Malayische Archipel, str. 198.
Kap. John Moresby, Discoveries and Surveys in New Guinea, str. 102 i d.
R. I. Dodge, Our Wild Indians (Hartford, Conn.; 1886), str. 119.
J. Crevaux, Voyages dans VAmerique du Sud, str. 300.
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 78.
Perelaer, Ethnographische Beschrijving der Dajaks, str. 44, 54, 252;
Matthes, Bijdragen tot de Ethnologie van Zuid-Celebes, str. 49.
H. Griitzner, "Uber die Gebrauche der Basutho", u: Verhandl. d.
Berlin. Gesell. f . Anthropologie, itd. 1877, str. 84 i d.
Nieuwenhuisen en Rosenberg, "Verslag omtrent het eiland Nias", u:
Verhandel. v. h. Batav. Genootsch. v. Kunsten en Wetenschappen, xxx. 26.
Journal ofthe Anthropological Society ofBombaj, i. 35.
E. O'Donovan, The Merv Oasis (London, 1882), ii. 58.
Emin Pasha in Central Africa, being a Collection ofhis Letters and
Journals (London, 1888), str. 107.
Narrative of the Second Arctic Expedition made by Charles E Hali. Izd.
prof. J. G. Nourse, U. S. N. (Washington, 1879), str. 269, biljeka.
Stare treba sluati uz (blagonakloni) oprost. (Prev. D. Novakovi)

154

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

19
20

21

22
23

24

25
26
27
28
29
30

31

32

33
34

35
36

37
38

39

40

J. A. Grant, A Walk across Africa, str. 104 i d.

E. Shortland, Traditions and Superstitions ofthe New Zealanders, str.
103.
N. von Miklucho-Maclay, "Ethnographische Bemerkungen iiber die
Papuas der Maclay - Kiiste in Neu Guinea", u: Natuurkundig
Tijdschrift voor Nederlandsch Indie, xxxvi. 317 i d.
Brough Smyth, Aborigines ofVictoria, i. 134.
Sholijast uz Euripida, Phoeniss. 1377. Ti ljudi bijahu sveti bogu rata
Aresu i uvijek ih se potedivalo u bitkama.
John Campbell, Travels in South Africa, being a Narrative of a Second
]oumey in the Interior ofthat Countrj, ii. 205.
Ladislaus Magyar, Reisen in Stid-Afrika, str. 203.
Asiatic Researches, vi. 535 i d. izd. u 4 sv. (str. 537 i d. izd. u 8 sv.).
C. J. Andersson, Lake Ngami, str. 223.
Frangois Valentyn, Oud en nieuiv Oost-Indien, iii. 16.
Turner, Samoa, str. 305 i d.
De Plano Carpini, Historia Mongolorum quos nos Tartaros appellamus,
izd. D'Avezac (Pariz, 1838), cap. iii. iii. str. 627, cap. ult. i. x. str.
744, i Appendix, str. 775; "Travels of William de Rubriquis into Tartary
and China", u: Pinkerton, Vojages and Travels, vii. 82 i d.
Paul Pogge, "Bericht iiber die Station Mukenge", a- Mittheilungen der
Afrikanischen Gesselschaft in Deutschland, iv. (1883-1885) 182 i d.
J. L. Krapf, Travels, Researches, and Missionarj Labours during an
Eighteen Years' Residence in Eastern Africa, str. 252 i d.
Dapper, Description de VAfrique, str. 391.
Proyart, "History of Loango, Kakongo", itd., u: Pinkerton, Vojages and
Travels, xvi. 583; Dapper, nav. dj. str. 340; J. Ogilby, Africa (London,
1670), str. 521. Usp. Bastian, Die deutsche Expedition an der LoangoKiiste, i. 288.
Bastian, nav. dj. i. 268 i d.
J. B. Neumann, "Het Pane- en Bila-Stroomgebied op het eiland
Sumatra", u: Tijdschrift van het Nederlandsch Aardrijkskundig
Genootschap, ii. de Serie, dl. iii., Afdeeling: meer uitgebreide artikelen,
br. 2, str. 300.
Th. Williams, Fiji and the Fijians, i. 249.
J. Richardson, "Tanala Customs, Superstitions and Beliefs", u: The
Antananarivo Annual and Madagascar Magazine, br. ii. str. 219.
Por. Cameron, Across Africa, ii. 71 (izd. 1877); isto, u Journ. Anthrop.
Inst. vi. 173.
"Adventures of Andrew Battel", u: Pinkerton, Vojages and Travels, xvi.
330; Dapper, Description de l'Afrique, str. 330; Bastian, Die deutsche

155

41

42

43
44
45
46

47

48

49
50

51

52

53
54

55

56

57
58
59

Expedition an der Loango-Kuste, i. 262 i d.; R. F. Burton, Abeokuta and

the Cameroons Mountains, i. 147.
Proyart, "History of Loango, Kakongo", itd., u: Pinkerton, Vojages and
Travels, xvi. 584.
J. L. Wilson, West Afrika, str. 148 (njem. prijevod); John Duncan,
Travels in Westem Africa, i. 222. Usp. W W Reade, Savage Africa, str.
543.
Paul Pogge, Im Reiche des Muato ]amwo (Berlin, 1880), str. 231.
Kap. James Cook, Vojages, v. 374 (izd. 1809).
Heraklid Kuman u Ateneju, iv. 145 B-D.
Mohammed Ibn-Omar el Tounsy, Vojage au Darfour (Pariz, 1845), str.
203; Travels of an Arab Merchant [Mohammed Ibn-Omar el Tounsy] in
Soudan, saeo prema francuskom (Perronovom) izvorniku Bayle St.
John, str. 91 i d.
Mohammed Ibn-Omar el Tounsy, Vojage au Ouadaj (Pariz, 1851), str.
375.
H. Duveyrier, Exploration du Sahara. Les Touareg du Nord, str. 391 i d.;
Reclus, Nouvelle Geographie Universelle, xi. 838 i d.; James Richardson,
Travels in the Great Desert of Sahara, ii. 208. Medu Arapima su i
mukarci katkada pokrivali lice velom. Wellhausen, Reste Arabischen
Heidenthumes, str. 146.
Turner, Samoa, str. 67 i d.
Riedel, "Die Landschaft Dawan oder West-Timor", u: Deutsche
Geographische Blatter, x. 230.
A. W Howitt, "On some Australian Ceremonies of Initiation", u: Journ.
Anthrop. Inst. xiii. 456.
Usporedi povov ouk stci toi<; %e(A<rt xq \|/oxaq s^oviac; - Dion
Krisostom, Orat. xxxii. i. 417, izd. Dindorf; mihi anima in naso esse,
stabam tanquam mortuus, Petronije, Sat. 62; in primi labris animam
habere, Seneka, Na tur. Quaest. iii. praef. 16.
V gore, str. 93.
Bastian, Die Loango-Kuste, i. 263. Zabiljeeno je, meutim, da je jednom prilikom poao u rat (isto, i. 268 i d.).
S. Crowther i J. C. Taylor, The Gospel on the Banks ofthe Niger, str.
433. Na str. 379 spominje se da se kralj "jednom godinje pojavljivao u
javnosti," no to je mogao initi i unutar "granica svojega posjeda."
Strabon, xvii. 2, 2, crePovrai 8'
0eo6<; tooq Pam^eac,
KaTaK>vSiCTXooq ovtac; Kai oiKoupoog t o n^eov.
Strabon, xvi. 4, 19; Diodor Sicilski, iii. 47.
Heraklid Kuman u Ateneju, 517. pr. Kr.
Ch. Dallet, Histoire de l'Iglise de Coree (Pariz, 1874), i. xxiv - xxvi.
Kralj ponekad, iako rijetko, naputa svoju palau, prije ega se narod o

156

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

tome izvijesti. Sva vrata moraju biti zatvorena, a svaki kuegazda mora
kleati pred ulazom s metlom i lopaticom za smee u ruci. Svi prozori,
osobito gornji, moraju biti oblijepljeni trakama papira, da tko ne bi iz
visine pogledao na kralja. W E. Griffis, Corea, the Hermit Nation, str.
222.
60

61
62

63
64
65
66

67

68

69

70

71
72

73
74

75

76

77

78

79

80

Richard, "History of Tonquin", u: Pinkerton, Voyages and Travels, ix.

746.
Shway Yoe, The Burman, i. 308 i d.
Native Tribes of South Australia, str. 63; Taplin, "Notes on the mixed
races of Australia", u: Journ. Anthrop. Inst. iv. 53.
Turner, Samoa, str. 320 i d.
Dapper, Description de lAfrique, str. 330.
Bosman, "Guinea", u: Pinkerton, Vojages and Travels, xvi. 487.
E N. Wilken, "Bijdragen tot de kennis van de zeden en gewoonten der
Alfoeren in de Minahassa", u: Medeelingen van ivege het Nederlandsche
Zendelinggenootschap, xi. (1863) 126.
Kaempfer, "History of Japan", u: Pinkerton, Vojages and Travels, vii.
717.
Old Neiv Zealand, iji je autor jedan Maori iz plemena Pakeha
(London, 1884), str. 96 i d.
W Brown, New Zealand and its Aborigines (London, 1845), str. 76. Za
vie primjera iste vrste, v. isto, str. 77 i d.
E. Tregear, "The Maoris of New Zealand", u: Journ. Anthrop. Inst. xix.
100.
R. Taylor, Te Ika a Maui: or, New Zealand and its Inhabitants,2 str. 164.
A. S. Thomson, The Storj ofNetv Zealand, i. 101 i d.; Old New
Zealand, Maori iz plemena Pakeha, str. 94, 104 i d.
Journ. Anthrop. Inst. ix. 458.
W Ridley, "Report on Australian Languages and Traditions", u: Journ.
Anthrop. Inst. ii. 268.
Alexander Mackenzie, Vojages from Montreal through the Continent of
North America, cxxiii.
Report ofthe International Polar Expedition to Point Barroiv, Alaska
(Washington, 1885), str. 46.
"Customs of the New Caledonian Women", u: Journ. Anthrop. Inst. vii.
206.
S. Hearne, A Journej from Prince of Wales's Fort in Hudson's Baj to the
Northern Ocean, str. 204 i d.
L. Alberti, De Kaffers (Amsterdam, 1810), str. 76 i d.; H. Lichtenstein,
Reisen im siidlichen Afrika, i. 427.
Narrative of the Captivitj and Adventures of John Tanner (London,
1830), str. 122.
157

81

U vezi s naravi tabua, v. osobito W Robertson Smith, Religion of the

Semites, i. 142 i d., 427 i d.
82
Ellis, Polynesiatt Researches, iii. 102.
83
J. Moura, Le Rojaume du Camhodge, i. 226.
84
Ch. Dallet, Histoire de l'Iglise de Coree, i. xxiv. i d.; Griffis, Corea, the
Hermit Nation, str. 219.
85
Makrobije, Sat. v. 19, 13; Servije uz Virgilija, Aen. i. 448; Joannes
Lydus, De mens. i. 31.
86
Acta Fratrum Arvalium, izd. Henzen, str. 128-135; Marquardt,
Romische Staatsvenvaltung, iii 2 (Das Sacralivesen), str. 459 i d.
87
Kalimah, u navodu Staroga skolijasta kad govori o Ovidiju, Ibis. V
Kalimah, izd. Blomfield, str. 216; Lobeck, Aglaophamus, str. 686.
88
Plutarh, Aristides, 21. Taj odlomak dugujem g. W ^fyseu.
89
Theophilus Hahn, Tsuni-Goam, the Supreme Being ofthe Khoi-Khoi,
str. 22.
90
J. G. Bourke, The Snake Dance of the Moquis ofArizona, str. 178 i d.
91
C. F. Gordon Cumming, In the Hehrides (izd. 1883), str. 195.
92
James Logan, The Scottish Gael (izd. Alex. Stewart), ii. 68 i d.
93
C. F. Gordon Cumming, In the Hehrides, str. 226; E. J. Guthrie, Old
Scottish Customs, str. 223.
94
Prva knjiga o Kraljevima, 6, 7; Knjiga izlaska, 20, 25.
95
Dionizije Halikarn. Antiquit. Roman. iii. 45, v. 24; Plutarh, Numa, 9;
Plinije, Nat. Hist. xxxvi. 100.
96
Acta Fratrum Arvalium, izd. Henzen, str. 132; Corpus Inscriptionum
Latinarum, i. br. 603.
97
Plinije, nav. mj.
98
Indian Antiquary, x. (1881) 364.
99
Frank Hatton, North Bomeo (1886), str. 233.
100
Alexand. Guagninus, "De ducatu Samogitiae", u: Respuhlica sive Status
Regni Poloniae, Lituaniae, Prussiae, Livoniae etc. (Elzevir, 1627), str.
276; Johan. Lasicius, "De diis Samogitarum caeterorumque
Sarmatum", u: Respuhlica, etc. (utsupra), str. 294 (str. 84 izd.
Mannhardt, u: Magazin herausgeg. von der Lettisch - Literar. Gesellsch.
sv. xiv.)
101
E. J. Guthrie, Old Scottish Customs, str. 149; Ch. Rogers, Social Life in
Scotland (London, 1886), iii. 218.
102
A. Leared, Morocco and the Moors, str. 273.
103
itatelj e primijetiti koliko tabui koji se odnose na alovatelje nalikuju
onima to se nameu kraljevima. Iz onoga to je prethodno reeno
razlog toj slinosti je oit.
104
Panjab Notes and Queries, iii. br. 282.
105
Walter Gregor, The Folk-lore of the North-East of Scotland, str. 206.
158

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

106

Tako izriito stoji u Panjab Notes and Queries, iii. br. 846. U vezi sa
eljezom kao talismanom v. takoer Liebrecht, Gervasius von Tilbury,
str. 99 i d.; id., Zur Volkskunde, str. 311; L. Strackerjan, Aberglaube und
Sagen aus dem Herzogthum Oldenburg, 233; Wattke, Der deutsche
Volksaberglaube2, 414 i d.; Tylor, Primitive Culture, i. 140; Mannhardt,
Der Baumkultus, 132, biljeka.
107
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, i. 136.
108
E. Gerard, The Land bejond the Forest, i. 312; W Schmidt, Das Jahr und
seine Tage in Meinung und Brauch der Romanen Siebenbiirgens, str. 40.
109
J. H. Gray, China, i. 288.
110
W H. Dali, Alaska and its Resources, str. 146; id. u: American Naturalist,
xii. 7.
111
Jo. Meletius, "De religione et sacrificiis veterum Borussorum", u: De
Russorum Muscovitarum et Tartarorum religione, sacrificiis, nuptiarum,
funerum ritu (Spires, 1582), str. 263; Hartknoch, Alt und neues Preussen
(Frankfurt i Leipzig, 1684), str. 187 i d.
112
B. F. Matthes, Bijdragen tot de Ethnologie van Zuid-Celebes, str. 136.
113
Tettau und Temme, Die Volkssagen Ostpreussens, Litthausens und
Westpreussens, str. 285; Grimm, Deutsche Mythologie,4 iii. 454; usp. id.
str. 441, 469; Grohmann, Aberglauben und Gebrauche aus Bohmen und
Mahren, str. 198.
114
Plutarh, Quaest. Rom. 110; Aul Gelije, x. 15, 12.
115
J. Kubary, Die socialen Einrichtungen der Pelauer (Berlin, 1885), str.
126 i d.
116
F. J. Wiedenmann, Aus dem inneren und aussern Leben der Ehsten (St.
Petersburg, 1876), str. 448, 478.
117
James Adair, History of the American Indians, str. 134, 117.
118
E. Petitot, Monographie des Dene-Dindjie, str. 76.
119
Levitski zakonik, 17, 10 - 14. Hebrejska rije koja je u engleskom [i u
hrvatskom, op. prev.] izdanju prevedena kao "ivot", znai takoer i
"dua" (v. biljeku u obnovljenom izd. engl. prijevoda). Usp. Ponovljeni
zakon, 12, 23 - 25.
120
Servije uz Virgilija, Aen. v. 79; usp. id. uz Aen. iii. 67.
121
J. Wellhausen, Reste Arabischen Heidentumes, str. 217.
122
A. Goudswaard, De Papoeioa's van de Geelvinksbaai (Schiedam, 1863),
str. 77.
123
Hamilton, "Account of the East Indies", u: Pinkerton, Voyages and
Travels, viii. 469. Usp. W Robertson Smith, Religion ofthe Semites, i.
349, biljeka 2.
124
De la Loubere, A Neto Historical Account ofthe Kingdom ofSiam
(London, 1693), str. 104 i d.
125
Pallegrobc, Description du Royaume Thai ou Siam, i. 271, 365 i d.
159

126

Marco Polo, prev. puk. H. Yule (drugo izd. 1875), i. 335.

Puk. H. Yule o Marku Polu, nav. mj.
128
Baron, "Description of the Kingdom of Tonqueen", u: Pinkerton,
Voyages and Travels, ix. 691.
129
T. E. Bowdich, Mission from Cape Coast Castle to Ashantee (London,
1873), str. 207.
130
Sibree, Madagascar and its People, str. 430.
131
C. T. Wilson i R. W Felkin, Uganda and the Egyptian Soudan, i. 200.
132
Marco Polo, i. 399, Yuleov prijevod, drugo izd.
133
Sir Walter Scott, biljeka br. 2 u Peveril ofthe Peak, pogl. v.
134
Native Tribes of South Australia, str. 230; E. J. Eyre, Joumals of
Expeditions ofDiscoverj into Central Australia, ii. 335; Brough Smyth,
Aborigines ofVictoria, i. 75, biljeka.
135
Collins, Account ofthe English Colonj ofNew South Wales (London,
1798), str. 580.
136
Native Tribes of South Australia, str. 224 i d.; Angas, Savage Life and
Scenes in Australia and Neu> Zealand, i. 110 i d.
137
V gore, str. 22.
138
B. F. Matthes, Bijdragen tot de Ethnologie van Zuid-Celebes, str. 53.
139
Puk. Emery, u: Journal ofthe R. Geogr. Soc. iii. 282.
140
Ch. Andersson, Lake Ngami, str. 224.
141
Ch. New, Life, Wanderings, and Labours in Eastern Africa, str. 124;
Francis Galton, "Domestication of Animals", u: Transactions ofthe
Ethnolog. Soc. of London, iii. 135. O svetosti koja se izvorno pridavala
domaim ivotinjama, v. u prvom redu W Robertson Smith, The
Religion ofthe Semites, i. 263 i d.; 277 i d.
142
L. Linton Palmer, "A Visit to Easter Island", u: Journ. R. Geogr. Soc. xl.
(1870) 171.
143
R. Taylor, Te Ika a Maui; or, New Zealand and its Inhabitants,2 str. 164 i d.
144
Plutarh, Quaest. Rom. 112; Aul Gelije, x. 15, 13.
145
V gore, str. 55 i d.
146
Usp. W Robertson Smith, nav. dj. str. 213 i d.
147
Dialis cotidie feriatus est, Aul Gelije, x. 15, 16.
148
Plutarh, bis et Osiris, p. 6. Mit oito srodan spomenutome sauvan je u
nekim egipatskim spisima. V Ad. Erman, Aegypten und aegyptisches
Leben im Altertum, str. 364.
149
Bernardino de Sahagun, Histoire generale des choses de la NouvelleEspagne, traduite par Jourdanet et Simeon (Pariz, 1880), str. 46 i d.
150
V gore, str. 35 i d.
151
Str. 36.
152
E. M. Curr, The Australian Race (Melbourne i London, 1887), iii. 179.
127

160

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

153

H. B. Guppy, The Solomon Islands and their Natives (London, 1887),

str. 41.
154
E. B. Cross, "On the Karens", u: Journal of the American Oriental
Society, iv. (1854) 312.
155
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, iii. 230.
156
Razlog tome v. u Shortland, Traditions and Superstitions ofthe Neto
Zealanders, str. 112 i d., 292.
157
Native Tribes of South Australia, str. 186.
158
Gda James Smith, The Booandik Tribe, str. 5.
159
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 450.
160
Riedel, nav. dj. str. 139; usp. isto, str. 209.
161
E. Dannert, "Customs of the Ovaherero at the Birth of a Child", u
(junoafrikom) Folk-lore Journal, ii. 63.
162
F. J. Wiedemann, Aus dem innern und aussern Leben der Ehsten, str. 475.
163
E. B. Cross, "On the Karens", a- Journal of the American Oriental
Society, iv. 311 i d.
164
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, ii. 256, iii. 71, 230, 235 i d.
165
Bastian, nav. dj. ii. 150; Sangermano, Description ofthe Burmese Empire
(Rangoon, 1885), str. 131; C. F. S. Forbes, British Burma, str. 334;
Shway Yoe, The Burman, i. 91.
166
J. Moura, Le Rojaume du Cambodge, i. 178, 388.
167
Duarte Barbosa, Description ofthe Coasts ofEast Africa and Malabar in
the beginning ofthe Sixteenth Century (Hakluyt Society, 1866), str. 197.
168
David Porter, Joumal of a Cruise made to the Pacific Ocean in the U. S.
Frigate Essex (New York, 1822), ii. 65.
169
Vincendon-Dumoulin et Desgraz, Iles Marquises, str. 262.
170
Langsdorff, Reise um die Welt, i. 115 i d.
171
Kap. James Cook, Voyages, v. 427 (izd. 1809).
172
Jules Remy, Ka Moolelo Hawaii, Histoire de VArchipel Havaiien (Pariz i
Leipzig, 1862), str. 159.
173
Ellis, Poljnesian Researches, iii. 102.
174
James Wilson, A Missionary Vojages to the Southern Pacific Ocean
(London, 1799), str. 354 i d.
175
R. Taylor, Te Ika a Maui: or, New Zealand and its Inhabitants, str. 165.
176
"Customs of the New Caledonian Women", u: Journ. Anthrop. Inst. vii.
206; B. Hawkins, "Sketch of the Creek Country", u: Collections ofthe
Georgia Historical Society, iii. pt. i. (Savannah, 1848), str. 78; A. S.
Gatschet, Migration Legend ofthe Creek Indians, i. 185; Narrative of the
Captivitj and Adventures of John Tanner (London, 1839), str. 122; Kohl,
Kitschi-Gami, ii. 168.
177
R. Taylor, nav. mj.

16 x

178

E. Shortland, The Southern Districts o/Neiv Zealand, str. 293; id.,

Traditions and Superstitions ofthe Neto Zealanders, str. 107 i d.
179
J. Dumont D'Urville, Vojage autour du Monde et a la reeherche de La
Perouse, execute sous son commandement sur la corvette Astrolahe. Histoire
du Vojage, ii. 534.
180
R. A. Cruise, Journal of a Ten Months' Residence in New Zealand (London, 1823), str. 187; Dumont D'Urville, nav. dj. ii. 533; E. Shortland,
The Southern Districts ofNew Zealand (London, 1851), str. 30.
181
Agatija, i. 3; Grimm, Deutsche Rechtsalterthiimer, str. 239 i d.
182
G. M. Dawson, "On the Haida Indians of the Queen Charlotte
Islands", u: Geological Survej ofCanada, Report ofProgress for 1878-79,
str. 123 B.
183
E N. Wilken, "Bijdragen tot de kennis van de zeden en gewoonten der
Alfoeren in de Minahasa", u: Medeelingen van wege het Nederlandsche
Zendelinggenootschap, vii. (1863), str. 126.
184
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 137.
185
Riedel, nav. dj. str. 292 i d.
186
Diodor Sicilski, i. 18.
187
W Robertson Smith, Kinship and Marriage in Earlj Arabia, str. 152 i d.
188
Valerije Flak, Argonaut. i. 378 i d.:
"Tectus et Eurjtion servato colla capillo,
Quem pater Aonias reduccem tondebit ad aras."
189
Homer, Ilijada, xxiii. 141 i d.
190
D. Porter, Journal of a Cruise made to the Pacific Ocean, ii. 120.
191
Favao akon, Hist. Langbard. iii. 7.
192
Ellis, Poljnesian Researches, iv. 387.
193
Knjiga brojeva, 6, 5.
194
J. A. E. Kohler, Volksbrauch, etc. im Voigtlande, str. 424; W Henderson,
Folk-lore ofthe Northern Counties, str. 16 i d.; F. Eanzer, Beitrag zur
deutschen Mjthologie, i. 258; Zingerle, Sitten, Brauche undMeinungen
des Tiroler Volkes,2 Bos. 46, 72; J. W Wolf, Beitrage zur deutschen
Mjthologie, i. 208 (br. 45), 209 (br. 53); Knoop, Volkssagen,
Erzahlungen, etc. aus dem ostlichen Hinterpommem, str. 157 (br. 23); E.
Veckenstadt, Wendische Sagen, Mdrchen und aberglaubische Gebrduche,
str. 445; J. Haltrich, Zur Volkskunde der Siebenbiirger Sachsen, str. 313;
E. Krause, 'Aberglaubische Kuren u. sonstiger Aberglaube in Berlin",
Zeitschrift fiir Ethnologie, xv. 84.
195
Panjab Notes and Queries, ii. br. 1092.
196
G. Gibbs, "Notes on the Tinneh or Chepewyan Indians of British and
Russian America", u: Annual Report ofthe Smithsonian Institution, 1866,
str. 305; W Dali, Alaska and its Resources, str. 202. Razlog to ga
navode Indijanci (da e djevojice, ako im se nokti reu prije tog roka,
162

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

biti lijene i nee moi vesti dikobrazovim bodljama) vjerojatno je skorijeg datuma, kao i razlozi to se glede slinog obiaja navode u Europi
(od kojih je najei onaj da e dijete postati lupe).
197
Knoop, nav. mj.
198
Wolf, Beitrage zur deutschen Mjthologie, i. 209 (br. 57).
199 r Taylor, New Zealand and its Inhabitants, str. 206 i d.
200
Richard A. Cruise, Joumal of a Ten Months' Residence in New Zealand,
str. 283 i d. Usp. Dumont D'Urville, Vojage autour du Monde et a la
recherche de la Perouse. Histoire du Vojage (Pariz, 1832), ii. 533.
201
E. Shortland, Traditions and Superstitions ofthe New Zealanders, str. 108
i d.; Taylor, nav. mj.
202
J. Moura, La Rojaume du Cambodge, i. 226 i d.
203
V gore, str. 92.
204
Brough Smyth, Aborigines ofVictoria, i. 468 i d.
205
D. Porter, joumal of a Cruise made to the Pacific Ocean, ii. 188.
206
J. Dawson, Australian Aborigines, str. 36.
207
A. W Howitt, "On Australian Medicine-men", u: ]ourn. Anthrop. Inst.
xvi. 27. Usp. E. Palmer, "Notes on some Australian Tribes", u: Journ.
Anthrop. Inst. xiii. 293; James Bonwick, Dailj Life ofthe Tasmanians, str.
178; James Chalmers, Pioneering in Neiv Guinea, str. 187; J. S. Polack,
Manners and Customs ofthe New Zealanders, i. 282; Bastian, Die Volker
des ostlichen Asien, iii. 270; Langsdorff, Reise um die Welt, i. 134 i d., A.
S. Thomson, The Storj of Neiv Zealand, i. 79, 116 i d.; Ellis, Poljnesian
Researches, i. 364; Zingerle, Sitten, Brauche und Meinungen des Tiroler
Volkes,2 br. 178.
208 Meier, Deutsche Sagen, Sitten und Gebrauche aus Schivaben, str. 509;
Panzer, Beitrag zur deutschen Mjthologie, i. 258; J. A. E. Kohler,
Volksbrauch etc. im Voigtlande, str. 425; A. Witzschel, Sagen, Sitten und
Gebrauche aus Thuringen, str. 282; Zingerle, nav. dj. br. 180; Wolf,
Beitrage zur deutschen Mjthologie, i. 224 (br. 273).
209
Zingerle, nav. dj.br. 181.
210
Zingerle, nav. dj. br. 176, 179.
211
A. Krause, Die Tlinkit-lndianer (Jena, 1885), str. 300.
212
Petronije, Sat. 104.
213
Bastian, Die deutsche Expedition an der Loango-Kuste, i. 231 i d.; id.,
Ein Besuch in San Salvador, str. 117.
214
W Stanbridge, "On the Aborigines ofVictoria", u: Transact. Ethnolog.
Soc. of London, i. 300.
215
Frangois Pyrard, Vojages to the East Indies, the Maldives, the Moluccas,
and Brazil. Preveo Albert Gray (Hakluyt Society, 1887), i. 110 i d.
216
Shortland, Traditions and Superstitions of the Neiv Zealanders, str. 110.
217
Polack, Manners and Customs ofthe New Zealanders, i. 38 i d.
163

Pogibli due
218

James Wilson, A Missionary Voyage to the Southern Pacific Ocean, str.

355.
219
Aul Gelije, x. 15, 15.
220
Plinije, Nat. Hist. xvi. 235; Fest, s. v. capillatam vel capillarem arborem.
221
Wuttke, Der deutsche Volksaberglaube,2 464.
222
W Mannhardt, Germanjsche Mythen, str. 630.
223
W Henderson, Folk-lore ofthe Northern Counties, str. 17.
224
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 74.
225
Riedel, nav. dj. str. 265.
226
G. Heijmering, "Zeden en gewoonten op het eiland Rottie", u:
Tijdschrift voor Neerland's Indie (1843), dl. ii. 634-637.
227
W Dali, Alaska and its Resources, str. 54; F. Whymper, "The Natives of
the Youkon River", u: Transact. Ethnolog. Soc. of London, vii. 174
228
E. Meier, Deutsche Sagen, Sitten und Gebrauche aus Schivaben, str. 509.
229
W Mannhardt, Germanische Mythen, str. 630.
230
H. B. Guppy, The Solomon Islands and their Natives, str. 54.
231
Fargaard, xvii.
232
Grihya-Sutras, prev. H. Oldenberg (Oxford, 1886), sv. i. str. 57.
233
R. W Felkin, "Notes on the Madi or Moru tribe of Central Africa", u:
Proceedings ofthe Royal Society ofEdinburgh, xii. (1882-84), str. 332.
234
A. Steedman, Wanderings and Adventures in the Interior of Southern
Africa (London, 1835), i. 266.
235
Emin Pasha in Central Africa, being a Collection of bis Letters and
Journals (London, 1888), str. 74.
236
J. L. Wilson, West Afrika, str. 159 (njem. prijevod)
237
N. E Wilken en J. A. Schwarz, 'Allerlei over het land en volk van
Bolaang Mongondou", u: Medeelingen van wege het Nederlandsche
Zendelinggenootschap, xi. (1867) str. 322.
238
Garcilaso de la Vega, First part ofthe Royal Commentaries ofthe Yncas,
knj. ii. pogl. 7 (sv. i. str. 127, Markhamov prijevod).
239
Melusine, 1878, gl. 583 i d.
240
The People ofTurkey, napisale konzulova ki i supruga, ii. 250.
241
Boecler-Kreutzwald, Der Ehsten aberglaubische Gebrauche, Weisen und
Geivohnheiten, str. 139; F. J. Wiedemann, Aus dem innern und aussern
Leben der Ehsten, str. 491.
242
R. W Felkin, "Notes on the For tribe of Central Africa", u- Proceedings
ofthe Royal Society ofEdinburgh, xiii. (1884-86) str. 230.
243
Zingerle, Sitten, Brauche und Meinungen des Tiroler Volkes,2 br. 176,
580; Melusine, 1878, gl. 79.
244
Musters, "On the Races of Eatagonia", u: Journ. Anthrop. Inst. i. 197; J.
Dawson, Australian Aborigines, str. 36.
245
David Livingstone, Narrative ofExpedition to the Zambesi, str. 46 i d.
164

Kraljevski i sveeniki tabui (nastavak)

246

Zingerle, nav. dj. br. 177, 179, 180.

M. Jahn, Hexenwesen und Zauberei in Pommern, str. 15; Melusine,
1878, gl. 79.
248
E. H. Meyer, Indogermanische Mythen, ii. Achilleis (Berlin, 1887), str.
523.
249
V gore, str. 150.
250
V gore, str. 130 i d.
251
W Ridley, "Report on Australian Languages and Traditions", u: Journ.
Anthrop. Inst. ii. 268.
252
V G. A. Wilken, Ueber das Haaropfer und einige andere Trauergebrauche
bei den Volkem Indonesiens, str. 94 i d.; H. Ploss, Das Kind in Brauch
und Sitte der Volker,2 i. 289 i d.
253
V gore, str. 144 - 145.
254
V gore, str. 125 i d.
255
Monier Williams, Religious Thought and Life in India, str. 375.
256
V gore, str. 95.
257
Bastian, Die deutsche Expedition an der Loango-Kuste, ii. 170. Mogue
je da piju krv kao sredstvo nadahnua. V. gore, str. 35 i d.
258
Dapper, Description de VAfrique, str. 336.
259
T. J. Hutchinson, Impressions ofWestern Africa (London, 1858), str.
198.
260
G. Watt (navodei puk. W J. M'Cullocha), "The Aboriginal Tribes of
Manipur", u: Journ. Anthrop. Inst. xvi. 360.
247

165

Par na Timoru, Malajsko otoje.

Pripadnici plemena Madi.

TREE poglavlje

UBIJANJE BOGA

Sed adhuc supersunt aliae superstitiones, quarum secreta pandenda

sunt, ...ut et in istisprofanis religionibus sciatis mortes esse hominum
*
consecratas.
Firmik Materno, De errore profanarum religionum, c. 6

1. Ubijanje boanskoga kralja

Budui da m u nedostaje pojam vjenog trajanja, razumljivo je da
primitivan ovjek zamilja bogove smrtnima kao to je i on sam.
Grenlandani vjerovahu da njihova najmonijeg boga m o e ubiti vjetar i da bi zacijelo u m r o ako bi dodirnuo psa. Kad su uli za kranskog boga, pitah su zar on doista nikada nije umro, i kad im rekoe
da nije, nisu se t o m e mogli nauditi, govorei da to to uistinu mora
biti veliki bog. 1 Odgovarajui na pitanja pukovnika D o d g e a , neki
sjevernoameriki Indijanac kazao je da je svijet stvorio Veliki duh.
Upitan na kojega velikog duha mish, dobrog ih zlog, o n uzvrati: "O,
ni na jednog od njih. Veliki d u h koji je stvorio svijet odavno je umro.
O n nipoto nije m o g a o ivjeti t a k o d u g o . " 2 J e d n o p l e m e na
Filipinima reklo je panjolskim osvajaima da se grob stvoritelja
nalazi na vrhu planine Cabuniana. 3 Heitsi-eibib, hotentotski bog ih
boanski junak, umirao je nekoliko puta i ponovno se vraao u ivot.
Njegovi grobovi obino se nalaze u uskim planinskim klancima. 4
G r o b Zeusa, vrhovnoga grkog boga, pokazivan je posjetiteljima na
"No postoje i druga praznovjerja, ije tajne treba razotkriti ... tako da
znate kako su u tim poganskim vjerovanjima posveene ( = tuju se) i
smrti ljudi (= ubojstva)." (Prev. D. Novakovi)
167

Ubijanje boga

Kreti sve d o poetka nae ere. 5 Dionizovo tijelo sahranjeno je u

Delfima pokraj zlatnog Apolonova kipa, a na njegovoj grobnici stajao
je natpis: " O v d j e lei mrtvi Dioniz, sin Semelin." 6 Prema jednoj
predaji, i sam Apolon p o k o p a n je u Delfima, jer je navodno Pitagora
na njegovom grobu uklesao natpis u kojem stoji da je dotinog boga
usmrtio udav te da je sahranjen p o d tronocem. 7 Kron bijae pokopan na Siciliji, 8 dok se grobove H e r m e s a , Afrodite i Aresa moglo vidjeti u Hermopolisu, na Cipru i u Trakiji. 9
S obzirom na to da se vjeruje kako i veliki nevidljivi bogovi umiru,
n e treba oekivati da e boanstva koja nastanjuju ovjeju krv i
meso izbjei istoj sudbini. Primitivni narodi, kao to smo vidjeh,
katkada vjeruju da je sigurnost njih, pa i cijeloga svijeta, vezana uz
ivot jednoga od tih bogoljudi o d n o s n o ljudskih utjelovljenja
boanstva. Stoga je prirodno da, radi svoga vlastitog opstanka, vode
iznimnu brigu o njegovom ivotu. Nikakva skrb ni predostronost,
m e u t i m , n e mogu sprijeiti starenje, slabljenje i n a p o k o n smrt ovjeka-boga. Njegovi oboavatelji moraju raunati s tom alosnom
nunou i suoiti se s n j o m najbolje to umiju. O p a s n o s t je strahovita, jer ako tijek prirode ovisi o ivotu ovjeka-boga, kakve h sve
katastrofe mogu nastupiti uslijed postupnoga slabljenja njegovih
moi i njihova konanog gaenja u trenutku smrti? Postoji samo
jedan nain da se te pogibli izbjegnu. ovjek-bog mora biti ubijen
im stane odavati znake oronulosti, a njegova se dua mora prenijeti
na snanog nasljednika prije n o to b u d e ozbiljno oteena nastalim
slabljenjem. Prednosti pogubljivanja ovjeka-boga umjesto da ga se
pusti umrijeti od starosti i bolesti za primitivna su ovjeka posve
oite. Jer u m r e h ovjek-bog prirodnom smru, to prema divljaku
znai da je njegova dua dobrovoljno napustila tijelo te se odbija u n j
vratiti ih, to je ei sluaj, da ju je u njenim lutanjima oteo ih b a r e m
zadrao neki zloduh ih vra. 1 0 Kako god bilo, dua ovjeka-boga
izgubljena je za njegove oboavatelje, a s n j o m je ugroeno i njihovo
blagostanje, pa i sam opstanak. a k i ako bi uspjeh uhvatiti duu
umirueg boanstva dok ona izlazi kroz njegova usta ih nosnice i tako
je prenijeti nasljedniku, ne bi time postigh svoj cilj; jer, naputajui
smrtno bolesno tijelo, njegova bi dua neminovno bila krajnje slaba i
iscrpljena, pa bi u takvom stanju nastavila tavoriti u tijelu u koje bi
bila prenijeta. Ubijajui ga, m e u t i m , njegovi su tovatelji u prvom
redu mogh biti sigurni da e uhvatiti njegovu d u u pri izlasku i prenijeti je na dostojnog nasljednika, a osim toga, ubijajui ga prije n o to
m u o p a d n e ivotna snaga, bijahu sigurni da svijet nee propasti s
168

propau ovjeka-boga. Svi su ciljevi, prema tome, postignuti i sve

opasnosti otklonjene ubijanjem ovjeka-boga dok bi ovaj jo bio u
naponu snage i prenoenjem njegove due na bodra nasljednika.
Neki od razloga zbog kojih se nasilna smrt pretpostavlja polaganom umiranju od bolesti i starosti, oito se mogu u jednakoj mjeri
primijeniti na obine ljude i na ovjeka-boga. Mangajci smatraju da
su "duhovi onih koji umru prirodnom smru krhki i slabi, kao to to
na kraju bijahu njihova tijela, doim su duhovi poginulih u bitci
snani i krepki, jer im tijela nisu iscrpljena boleu." 1 1 Stoga se ljudi
katkada radije ubiju ili poginu prije no to oslabe, kako bi u buduem ivotu njihove due bile jake i ile kao u trenutku kad su
napustile njihova tijela, a ne oronule i izmuene starou i boleu.
Tako na Fidiju "samortvovanje nije rijetka pojava, a njegovi itelji
vjeruju da e zauvijek ostati onakvi kakvi napuste ovaj ivot. Ta im
vjera prua vrst razlog da dobrovoljnom smru izbjegnu onemoalost ih obogaljenost." 1 2
Drugi istraiva medu Fidijancima to potpunije izraava: "Obiaj
dobrovoljnog samoubojstva staraca, jedna od njihovih najneobinijih
navada, povezana je i s praznovjerjima toga naroda glede budueg ivota. Oni vjeruju da u naslade njihova raja ulazi osoba posve jednakih umnih i tjelesnih sposobnosti kao to ih je posjedovala u trenutku smrti, rijeju, da duhovni ivot zapoinje ondje gdje tjelesno
postojanje zavrava. S tog je gledita prirodno da oni ele proi kroz
tu promjenu prije nego to im umna i tjelesna snaga u starosti toliko
oslabe te budu onesposobljeni za uivanje. Toj pobudi valja dodati i
prezir to ga jedan ratniki narod gaji spram fizike slabosti, kao i ponienja i uvrede to ekaju one koji se vie nisu kadri titid. Kada
dakle ovjek osjeti kako mu s godinama opada snaga i kako e se
uskoro obresti u neravnopravnom poloaju s obzirom na ispunjavanje
dunosti u ovome ivotu, on sazove svoju rodbinu i kae svima da je
sada potroen i beskoristan, da vidi kako ga se svi srame te da je odluio da ga sahrane." Na dogovoreni dan oni se sastanu i ivog ga
pokopaju. 1 3
N a Vateu (Novi Hebridi) starci bijahu ivi sahranjivani na vlastiti
zahtjev. Dralo se sramotom za obitelj starog poglavice ako ga ne bi
ivog pokopali. 1 4 Tvrdi se da Kamanti, idovsko pleme u Abesiniji,
"nikad ne doputaju ovjeku umrijeti prirodnom smru, a ako je koji
od njihove rodbine na samrti, pozovu seoskog sveenika da mu
preree vrat; ne uine li to, oni vjeruju da pokojnikova dua ne bi ula
u dvore blaenih." 1 5
169

Na ovom nas mjestu, meutim, ponajprije zanima kako stoji sa

smru bogoovjeka, boanskoga kralja ili sveenika. Narod u Kongu
vjerovao je, kao to vidjesmo, da bi svijet propao ako bi njihov
prvosveenik chitome umro prirodnom smru i da bi zemlja, koju
samo on odrava svojom moi i krepou, bila smjesta unitena. Kad
bi se, dakle, on razboho te je izgledalo kao da e umrijeti, ovjek
odreen za njegova nasljednika uao bi u prvosveenikovu kuu s
konopcem ih toljagom u ruci i zadavio ga ih nasmrt premlatio. 1 6
Etiopski kraljevi Meroe bijahu tovani poput bogova; no sveenici bi,
kad god su htjeli, poslali kralju glasnika sa zapovijedi da umre, uz
koju bi naveh kakvo proroanstvo to ih ovlauje za takvu naredbu.
Toj su se naredbi kraljevi vazda pokoravali, sve do vladavine
Ergamena, suvremenika egipatskog kralja Ptolemeja II. Stekavi
grko obrazovanje koje ga je oslobodilo praznovjerja njegovih zemljaka, Ergamen je odbio posluati zapovijed sveenika te je s odredom
vojnika uao u Zlatni hram i dao ih pogubiti sabljom. 1 7
U kraljevstvu Unyoro u sredinjoj Africi obiaj jo uvijek nalae da
kralja koji se teko razboli ih pone slabiti od starosti ubiju njegove
vlastite ene; jer, prema drevnom proroanstvu, vladarska e loza
izgubiti prijestolje umre h jedan kralj prirodnom smru. 1 8 Kad se ini
da je kralju Kibange na gornjem Kongu kraj bhzu, vraevi mu stave
ue oko vrata i polako ga steu dok ne izdahne. 1 9 ini se da je u plemenu Zulu obiaj pogubiti kralja im se na njegovu licu pojave prve
bore ih sjedine; barem se tako dade naslutiti iz sljedeeg odlomka,
to ga je napisao ovjek koji je poetkom devetnaestoga stoljea neko
vrijeme boravio na dvoru zloglasnog tiranina Chake:
Glavni povod kraljevoj nasrtljivosti i bijesu uperenom protiv mene bijae
tajanstveni nadrilijek, ulje za kosu, koje mu je g. Fareivell prikazao kao
naroito sredstvo za uklanjanje svih znakova starenja. Cim je uo da je
takav pripravak dostupan, od prvog trenutka pokazivao je arku elju da
ga se domogne, i ni u jednoj prigodi ne bi propustio podsjetiti nas na tu
svoju elju. Njegovi nalozi u vezi s time bijahu osobito izriiti kada smo
polazili u jednu misiju. Jedan od barbarskih obiaja Zulua pri odabiru
kraljeva jest iskljuivanje onih koji imaju bore i sjedine, jer njima obiljeeni ne bi nipoto mogli postati vladarima ratnikog naroda. Jednako
je nuno da njihov kralj nikad ne pokae kako je postao nesposoban i
nedostojan vladarskog poloaja izlaui svijetu znake visoke dobi te je
stoga za nj iznimno vano da ih skriva to due moe. Chaka bijae svjestan da e uskoro posijedjeti, to bi za njega bio znak da se spremi za
170

odlazak iz ovozemaljskog ivota, jer vladaru u tom sluaju neizbjeno slijedi smrt.20
Obiaj pogubljivanja kraljeva im se kod njih pojavi kakva tjelesna
slabost vladao je prije dva stoljea u kafirskoj kraljevini Sofali, sjeverno od dananjega Zululanda. Kraljeve Sofale, vidjeh smo, 2 1 njihov narod smatrao je bogovima, moho im se za kiu i sunce, kako mu
je to trebalo. Pa ipak, i najmanja tjelesna mana, poput gubitka zuba,
drala se dovoljnim razlogom da se ti bogoljudi smaknu, kao to doznajemo iz sljedeeg navoda jednoga starog povjesniara:
"S podrujem na kojemu vladae Quiteva [kralj zemlje uz rijeku
Sofala] graniila je kraljevina drugoga vladara zvanog Sedanda. Poto
ga je napala guba on odlui ispotovati zakone svoje zemlje te se otrova, jer smatrae da je njegova bolest neizljeiva, ih da bi ga u najmanju ruku uinila toliko odvratnim u oima njegova naroda te bi ga
jedva prepoznavah. Stoga imenova svoga nasljednika, uvjeren da
vladari koji svome narodu u svemu trebaju sluiti kao primjer ne
smiju imati nikakve mane, ak ni tjelesne, i da kad ih takvo to snae
vie nisu vrijedni ivota i upravljanja zemljom te, napokon, pretpostavi potivanje toga zakona vlastitu ivotu, alei pritom to si ga
sam oduzima. Tom se zakonu, meutim, ne pokoravae tako revno
jedan od Quiteva koji, ostavi bez jednog zuba a budui nesklon slijediti navade svojih prethodnika, objavi narodu da je izgubio prednji
zub, kako bi ga, opaze h to, ubudue mogh prepoznati. Ujedno im
ree da je odluio ivjeti i vladati koliko god bude mogao, jer dri svoj
opstanak prijeko potrebnim za blagostanje svojih podanika. Tom
prigodom otro osudi nareeni obiaj svojih prethodnika, okrstivi
nerazboritim, ak mahnitim to to sami sebe bijahu osuivah na smrt
zbog sluajnih nezgoda koje ih bijahu snalazile, i otvoreno ustvrdi da
e krajnje nerado, ak i kad ga priroda na to primora, pristati na
vlastitu smrt. Kazao je, nadalje, da nijedno razumno bie, pogotovo
jedan vladar, ne treba preduhitriti sudbinu te, ukinuvi taj zakon,
zapovijedi da svi njegovi nasljednici, ako su zdrave pameti, imaju slijediti novi zakon to ga je on uspostavio." 2 2
Kralj Sofale bijae, dakle, smioni reformator, poput etiopskoga
kralja Ergamena. Moemo naslutiti da je razlog pogubljivanja etiopskih kraljeva Zulua i Sofale obino bila pojava kakve god tjelesne
mane ih znaka starosti, i da se proroanstvima koja su sveenici
Domorodaki rezervat u provinciji Natal, Junoafrika Republika. (Prev.)
171

navodili kao ovlatenje za kraljevo smaknue htjelo ukazati na to

kakve bi sve nedae proizale iz vladavine kralja koji bi imao bilo
kakav tjelesni nedostatak; tako je proroite u Sparti govorilo protiv
"hrome vladavine", to jest protiv vladavine hromoga kralja. 23 Toj
pretpostavci u prilog ide i injenica da su kraljevi Etiopije birani sa
svoje visine, snage i ljepote mnogo prije nego to je ukinut obiaj ubijanja kraljeva. 24 ak i danas sultan Wadaija ne smije imati nikakav
vidljivi tjelesni nedostatak, a kralj Angoya ne moe biti okrunjen ako
ima i najneznatniju manu, poput slomljena ili popravljenog zuba, ih
pak oiljak od kakve stare ozljede. 25
Moemo, dakle, s pravom pretpostaviti, osobito kad su posrijedi
ostah primjeri iz Afrike koje emo navesti, da svaka tjelesna mana ih
znak starosti na tijelu etiopskoga vladara bijae znak za njegovo
smaknue. U skorije vrijeme zabiljeeno je da su dvorjanici etiopskoga kralja, ako bi ovaj postao sakat u bilo kojem dijelu tijela, morali
sebe same osakatiti na jednak nain. 2 6 No, moda je to pravilo
ustanovljeno u doba kad obiaj pogubljivanja kralja zbog njegove tjelesne mane ve bijae ukinut; umjesto da kralja prisile na smrt jer je,
primjerice, izgubio zub, svi bi njegovi podanici takoer morah ostati
bez jednog zuba, i tako bi se ponitila nepravedna nadmo podanika
u odnosu na kralja. Istovrsno pravilo jo se potuje u istoj pokrajini,
na dvoru sultana Darfura. Dok sultan kalje, svi nazoni coku, a
kada kie, okupljeni dvorjani oponaaju glasanje aglja; padne li s
konja, svi koji ga prate takoer moraju pasti; ostane h tko u sedlu, na
koliko god visokom poloaju bio, polegnu ga na zemlju i izmlate. 27
Kada se kralj Ugande u sredinjoj Africi nasmije, svi na njegovom
dvoru se smiju; kada kihne, svi kiu; kada navue prehladu, svi se
grade prehlaenima; kada se ia, iaju se i svi ostah. 2 8 Na dvoru
kralja Bonija na Celebesu postoji pravilo da svi dvorjani moraju initi sve to uini vladar. Ako on stoji, i oni stoje; sjedi li, oni sjede;
padne h s konja, i oni padaju s konja; kada se kupa, kupaju se i oni,
a svako tko se zatekne u blizini mora takoer ui u vodu, i to u svoj
odjei koju u tom trenutku ima na sebi, kakva god bila. 29
No, vratimo se boanskom ovjeku i njegovoj smrti. Stari Prusi
za vrhovnog su gospodara priznavah vladara koji je njima upravljao
u ime bogova, a zvali su ga Bojim ustima (Kinvaido). Kada bi se on
osjetio slabim i bolesnim, a eho je za sobom ostaviti dobar glas,
naloio bi da se naslae velika gomila od granja i slame, popeo se na
nju i odrao narodu dugaku propovijed, u kojoj bi ga savjetovao da
slui bogovima te bi obeao da e otii k bogovima i govoriti im u
172

Ubijanje boanskoga kralja

prilog svome narodu. Potom bi uzeo ugarak iz vjene vatre koja je

gorjela pred svetim hrastom, potpalio njime gomilu i tako spalio
sama sebe. 3 0
U dosad opisanim sluajevima, narod puta boanskoga kralja ih
sveenika da ostane na svom poloaju dok ga neka njegova izvanjska
mana, neki vidljiv znak slabosti ih starenja ne upozori da on vie nije
na visini svoje boanske dunosti, i ne pogubljuje ga dok se takvi
znaci ne pojave. ini se, meutim, kako su neki narodi smatrah opasnim ekati i na najmanji simptom oronulosti te su radije ubijah kralja dok je ovaj jo bio u naponu snage. Stoga su odreivah rok nakon
kojega on vie nije mogao vladati i po ijem isteku je morao umrijeti.
Taj je rok bio dovoljno kratak da iskljui vjerojatnost njegova tjelesnog propadanja. U nekim krajevima june Indije propisano razdoblje iznosilo je dvanaest godina. Jedan stari putnik zapisuje da u
pokrajini Quilacare "postoji poganski hram u kojem se nalazi idol to
ga ti neznaboci iznimno potuju, i svakih dvanaest godina u njegovu
ast odravaju veliku gozbu, na kojoj se svi okupe kao na kakvoj
obljetnici. H r a m u pripada mnogo zemlje i veliki prihodi; posrijedi je,
uope, neobino vana ustanova. Pokrajina o kojoj je rije ima svoga
kralja, koji ne smije vladati due od dvanaest godina, od sveanosti
do sveanosti. Kad se navri tih dvanaest godina, na dan proslave
skupi se mnotvo naroda i mnogo se novca potroi na hranu za brahmane. Za kralja se podigne drveno postolje i pokrije svilom; toga
dana on se uz velike sveanosti i glazbu okupa u hladencu, potom
prilazi svom idolu i moli mu se, onda se popne na postolje i pred cijelim narodom uzme nekohko veoma otrih noeva, njima si odsjee
nos, zatim ui, usne, sve udove kao i meso, koje ree dokle god moe;
sve to baca vrlo brzo, dok ne izgubi toliko krvi te pone padati u
nesvijest, da bi si na kraju sam prerezao grkljan. Tako on rtvuje sebe
kumiru, i onaj tko eh vladati iduih dvanaest godina i umrijeti tom
muenikom smru iz ljubavi prema kumiru, mora biti nazoan i promatrati taj in te ga na hcu mjesta proglase kraljem." 3 1
Neko je isamorin, kralj Cahcuta na Malabarskoj obah, morao na
kraju dvanaestogodinje vladavine sama sebe zaklati pred javnou.
No, krajem sedamnaestoga stoljea to je pravilo izmijenjeno: "Dananji samorini dre se novog obiaja. Po isteku dvanaest godina diljem zemlje kojom je samorin vladao proslavlja se sveanost, a na jedJugozapadna obala Dekanskog poluotoka u Indiji, ija se glavna luka
danas zove Kozhikode. (Prev.)
173

noj prostranoj istini za n j podignu ator, u kojemu desetak dana traje

vesela i buna gozba, danju i nou puca se iz puaka, a ako pri kraju
gozbe neka skupina od etvoro gostiju smogne hrabrosti i naumi
oajnikim poduhvatom preuzeti krunu te se izmeu trideset ih etrdeset tisua samorinovih straara probije do njegova atora i ubije ga,
onaj tko to uini nasljeuje carstvo. Godine 1695. proslavljala se
jedna takva sveanost, a ator bijae podignut u blizini Pennanyja,
pristanita udaljenog petnaestak morskih milja od Cahcuta. Samo tri
ovjeka osmjehe se na taj beznadeni korak, oboruani sabljama i
titovima upadoe m e d u straare te ubivi i ranivi mnoge od njih i
sami bijahu ubijeni. Jedan od smjelih napadaa imao je petnaest ih
esnaest godina starog neaka, koji je stajao bhzu ujaka pri napadu na
straare; ugledavi ga kako pada, mladi se kroz strau probio do atora, zamahnuo maem nad glavom njegova visoanstva, i zacijelo bi ga
bio otpremio na drugi svijet da velika mjedena svjetiljka to mu je gorjela nad glavom nije zaustavila njegov udarac; a prije nego to je uspio
iznova zamahnuti, straari ga umorie. Vjerujem da isti samorin vlada
jo i danas. Sluilo se da sam u to vrijeme prolazio uz tu obalu, pa sam
dva ih tri dana uzastopce sluao pucnjavu iz puaka." 3 2
ini se da na nekim mjestima ljudi nisu vjerovah da kralj moe
ostati u punoj tjelesnoj i duevnoj snazi due od godine dana, pa bi
ga nakon jednogodinje vladavine pogubili, da bi novi kralj preuzeo
vlast opet na jednu godinu, na ijem isteku ga je ekala smrt. Barem
se tako dade zakljuiti s obzirom na sljedee podatke. Prema povjesniaru Berosu, koji je kao babilonski sveenik govorio na temelju
opsenog znanja, u Babilonu se svake godine slavila sveanost zvana
Sacaea. Poinjala je esnaestog dana mjeseca lousa i trajala pet dana.
Tijekom tih pet dana gospodari i robovi izmijenili bi uloge te su
robovi izdavah zapovijedi a gospodari im se pokoravah. Nekog osuenika na smrt odjenuh bi u kraljevu odoru, posjeh na prijestolje, dah
mu da izdaje sve naredbe koje mu padnu na pamet, da jede, pije,
uiva i spava s kraljevim prilenicama. Nakon pet dana skinuli bi s
njega kraljeve halje, iibali ga i pribili na kri. 3 3 Taj bi se obiaj mogao
objasniti kao okrutna ala izvedena u vrijeme sveopeg veselja na
tetu nesretnog zloinca. No, jedna okolnost - doputenje koje se
davalo tobonjem vladaru da spava s kraljevim prilenicama odluno pobija to tumaenje. Znajui koliko se ljubomorno uva
harem istonjakog despota, moemo biti posve sigurni da jedan despot ne bi nikada dopustio da itko u njega upadne, a najmanje
osueni zloinac, osim iz nekog vrlo ozbiljnog razloga. Razlog je u
174

Ubijanje boanskoga kralja

ovom sluaju mogao biti jedino taj to je osuenik imao umrijeti

umjesto kralja, i da bi zamjena bila potpuna morao je za svoje kratke
vladavine uivati sva kraljevska prava. N e m a niega udnog u toj
zamjeni. Pravilo da kralj mora biti ubijen kad se pojavi neki znak tjelesnog slabljenja ili istekne utvreno razdoblje, navelo je kraljeve da
ga prije ili kasnije pokuaju ukinuti odnosno izmijeniti. Vidjeli smo da
su u Etiopiji i Sofali prosvijeeni vladari smjelo odbacili to pravilo i
da se u Calicutu stari obiaj ubijanja kralja nakon dvanaestogodinje
vladavine prometnuo u doputenje koje se na kraju tog razdoblja daje
svakome da napadne kralja i, ako ga ubije, vlada umjesto njega,
premda je, s obzirom na to da je kralj u to vrijeme pazio da bude
okruen straarima, ta dozvola bila uglavnom tek formalnost. Drugi
nain izmjene toga strogog drevnog zakona vidi se u netom opisanu
babilonskom obiaju. Kad bi se pribliio as kraljeva smaknua
(izgleda da je u Babilonu to bilo na kraju samo jedne godine kraljevanja), on se povlaio na nekoliko dana, i za to vrijeme privremeni
kralj vlada i strada umjesto njega. U prvo vrijeme privremeni kralj je
mogla biti neka neduna osoba, moda lan same kraljevske obitelji;
no s razvitkom civilizacije rtvovanje nevinog ovjeka postalo je
neprihvatljivo u oima javnosti te je stoga kratkorona i kobna vlast
davana nekom osuenom zloincu. U nastavku emo naii i na druge
primjere zloinaca to su umirali u svojstvu bogova. Jer, ne smijemo
zaboraviti da se kralja ubija kao boanstvo ija su smrt i uskrsnue
jedino sredstvo da se produi boanski ivot, koji se dri nunim za
spas njegova naroda i svijeta.
Ponegdje je taj izmijenjeni oblik drevnog obiaja jo vie ublaen,
pa kralj i dalje abdicira svake godine na kratko vrijeme i njegovo
mjesto zauzima vie ili manje tek nominalan vladar, ah ovoga po
zavretku njegove kratke vladavine vie ne ubijaju, premda se kadto
izvodi tobonje pogubljenje, koje predstavlja ostatak obiaja iz doba
kada ga se doista ubijalo. Navedimo nekoliko primjera. Svake godine
u mjesecu meacu (veljai) kambodanski kralj abdicirao bi na tri
dana. Za to vrijeme nije kao vladar inio nita, nije dodirivao kraljevske peate, niti je ak primao dospjele prihode. Umjesto njega
vladao je privremeni kralj zvan Sdach meac, to jest "kralj veljaa".
Sluba privremenoga kralja nasljeivala se u obitelji koja bijae u
dalekom srodstvu s kraljevskom obitelji, pri emu su sinovi nasljeivah oeve a mlada braa stariju brau, ba kao kad je posrijedi bila
zbiljska vlast. N a povoljan dan, koji bi odredili astrolozi, mandarini
bi poveli privremenog kralja u trijumfalnoj povorci. O n je jahao na
175

kraljevim slonovima, sjedei u kraljevom palankinu i praen vojnicima koji u odgovarajuem ruhu predstavljahu susjedne narode
ijama, Anama, Laosa, itd. Umjesto zlatne krune nosio je iljatu
bijelu kapu, a kraljevska mu obiljeja, umjesto od zlata optoenog
draguljima, bijahu istesana od gruboga drva. Odavi poast pravome
kralju, od kojega bi na tri dana primio vlast, kao i sve prihode koji stizahu kroz to vrijeme (iako je potonji obiaj u neko doba izostavljen),
kretao se u povorci oko dvorca i kroz prijestolnike ulice. Treega
dana, nakon uobiajene procesije, privremeni kralj izdao bi naredbu
da slonovi izgaze "planinu od rie", to jest skelu od bambusovih trski
prekrivenu snopovima rie. Narod bi skupio riu te je svatko odnosio malo sa sobom kako bi imao dobru etvu. Neto rie donosilo se
i kralju, koji bi je dao skuhati i potom darovati redovnicima. 3 4
estoga dana u estome mjesecu (krajem travnja) u Sijamu se
postavlja kralj koji tri dana uiva kraljevske povlastice, dok pravi kralj
ostaje zatvoren u svome dvorcu. Taj privremeni kralj alje na sve
strane svoje brojne pratioce da otmu i zaplijene sve to nadu na
bazarima i otvorenim duanima, pa ak i brodovi i dunke zapljenjuju se u njegovo ime te ih se mora otkupiti. O n odlazi u polje koje se
nalazi nasred grada i na koje se doprema pozlaeni plug to ga vuku
okieni volovi. Nakon to se plug pomae a volovi istrljaju tamjanom,
nazovi-kralj izore plugom devet brazdi, dok za njim idu starije
dvorske dame koje siju prvo sjeme te godine. im se izore devet
brazdi, gomila promatraa pohita i grabi se za netom posijano sjeme,
jer vjeruju da e ono, pomijeano s riinim sjemenjem, dati obilnu
etvu. Volovi se potom izjarme i pred njih se stave ria, kukuruz,
sezam, sago, banane, eerna trska, dinje, itd. Dri se da e ono to
prvo pojedu dogodine obilato roditi, premda neki taj znak tumae
obratno. Za to vrijeme privremeni kralj stoji naslonjen na drvo s
desnom nogom na lijevom koljenu. Jer tako stoji na jednoj nozi,
narod ga obino naziva kralj Cupkalo; no njegovo je slubeno ime
Phaya Phollathep, "Gospodar nebeskih vojski". 35 O n je neke vrsti
ministar poljoprivrede; svi sporovi u vezi s poljima, riom i si. podnose se njemu. Postoji i jo jedna sveanost u kojoj on ohava kralja.
O n a se odrava u drugome mjesecu (koji pada u hladno godinje
doba) i traje tri dana. Privremenog kralja vode u povorci na otvoreno
mjesto nasuprot brahmanskom hramu, gdje se nalazi vie stupova
okienih poput svibanjskih drvaca, na kojima se brahmani njiu. Svo
vrijeme dok se oni ljuljaju i pleu, Gospodar nebeskih vojski mora na
jednoj nozi stajati na postolju od obukanih opeka, prekrivenom
176

Ubijanje boanskoga kralja

bijelom tkaninom i ilimima to vise sa strane. Naslanja se na drveni

okvir s pozlaenim svodom, a dva brahmana stoje uz njega sa svake
strane. Brahmani-plesai nose bivolje rogove kojima grabe vodu iz
velikog bakrenog koda i njome prskaju ljude; dri se da to donosi
sreu i ini da narod ivi spokojno i mirno u zdravlju i blagostanju.
Gospodar nebeskih vojski mora stajati na jednoj nozi oko tri sata.
Smatra se da time "iskuava naklonost devatta i duhova." Spusti li
nogu, "sva je prilika da e proigrati sav imetak i da e mu kralj
zasunjiti obitelj; vjeruje se da je to lo znak, koji nagovijeta propast
drave i uzdrmavanje prijestolja. Ostane li, pak, vrsto stajati, vjeruje se da je izvojtio pobjedu nad zlim dusima; usto mu se, barem prividno, prua povlastica da otme bilo koji brod to stigne u luku
tijekom ta tri dana i da uzme sve to je u njemu, kao i da ude u koju
god otvorenu trgovinu u mjestu i odnese iz nje to izabere." 3 6
Na prvi dan suneve godine prema koptskom raunanju, to jest
10. hstopada, kada Nil obino dosegne najviu razinu, slubena vlada gornjega Egipta opozove se na tri dana te svaki grad izabere
svoga vlastitog upravitelja. Taj privremeni vladar nosi neku vrst
visoke harlekinske kape, dugu lanenu bradu i neobian ogrta. Sa
ezlom u ruci i u pratnji ljudi preruenih u pisare, krvnike itd., on
odlazi u kuu vladara, koji sam doputa da ga svrgnu. Popevi se na
prijestolje, tobonji kralj odri suenje ijim se odlukama i sam
vladar i njegovi slubenici moraju pokoriti. N a k o n tri dana tobonji
kralj osuuje se na smrt, a zavoj ili ljuska u koju bijae umotan baci
se u plamen, iz ijeg pepela izmili Fellah,37
Gdjekad privremeni kralj zauzme prijestolje ne jedanput godinje,
ve jednom za svagda na poetku vladavine svakoga kralja. Tako u
kraljevini Jambi na Sumatri postoji obiaj da pri ustolienju nove
vlade ovjek iz naroda zauzme prijestolje i jedan dan obnaa kraljevsku vlast. Podrijetlo tog obiaja tumai se predajom koja govori
da su neko ivjela petorica brae prineva, od kojih se etiri starija
brata odrekoe krune zbog raznih tjelesnih mana te je prepustie
najmlaem bratu. Najstariji, meutim, zauzme prijestolje na jedan
dan i sauva za svoje potomke slino pravo na poetku svake nove
vladavine. Tako se poloaj privremenog kralja nasljeuje u porodici
koja je u srodstvu s kraljevskom obitelji. 38 U Bilaspuru, izgleda, postoji obiaj da poshje radine smrti jedan brahman jede riu iz ruke
pokojnog vladara i zatim preuzme prijestolje na godinu dana. Na
kraju te godine brahman primi darove i biva protjeran iz zemlje te mu
zabrane da se vrati. "ini se da je smisao u tome da radin duh ulazi
177

u brahmana koji jede khir (riu na mlijeku) iz njegove ruke kad vladar
umre, budui da tijekom cijele godine na brahmana p o m n o paze i ne
doputaju m u da ode." Vjeruje se da se isti ih slian obiaj odrao i u
brdskim dravicama oko Kangre. 3 9 Pri ustolienju korukoga kneza,
seljak u ijoj se obitelji to pravo nasljeivalo popeo bi se na mramorni
kamen koji se nalazio u prostranoj dolini; zdesna m u je stajala crna
krava a s hjeve strane neugledna kobila. Seoska svjetina skupila bi se
oko njega. Zatim se pojavljivao budui knez, odjeven poput seljaka,
s pastirskim tapom i u pratnji dvorjana i sudaca. Ugledavi ga, seljak
bi povikao: "Tko je ovaj to dolazi tako ponosno?" Narod je odgovarao: "Knez ove zemlje." Seljaka bi potom pridobili da prepusti
knezu mramorno postolje pod uvjetom da primi ezdeset novia,
kravu i kobilu te da bude osloboen poreza. N o prije no to bi mu
prepustio svoje mjesto, opalio bi knezu blagi amar. 4 0
Neke pojedinosti u vezi s tim privremenim kraljevima valja posebno istaknuti prije nego to preemo na idui niz dokaza. Ponajprije,
primjeri iz Kambode i ijama jasno pokazuju da se na kraljeva
privremenog zamjenika prenose naroito njegove boanske ili nadnaravne funkcije. Razvidno je to iz vjerovanja da stajanjem na jednoj
nozi sijamski kralj postie pobjedu nad zlim dusima, dok sputanjem
noge ugroava opstanak drave. Nadalje, kambodanski obiaj
gaenja "planine od rie", kao i sijamska sveanost prvoga oranja i
sijanja, jesu ini za dobijanje obilne etve, kao to se vidi iz vjerovanja da e oni koji odnesu kui malo izgaene rie ih posijanog sjemena time osigurati dobar urod. Zadaa da pospjee rast usjeva, koja se
tako prenosi na privremene kraljeve, jedna je od uobiajenih nadnaravnih funkcija kraljeva u primitivnom drutvu. Moda je pravilo da
nazovi-kralj mora stajati na jednoj nozi na uzdignutom postolju u
riinom polju prvobitno predstavljalo ini namijenjene tome da usjevi visoko narastu; u svakom je sluaju to bila svrha shnog obreda u
starih Prusa. Najvia djevojka u mjestu stajala je na jednoj nozi na
postolju, s kolaima u krilu, peharom rakije u desnoj i komadom brijestove ili hpove kore u lijevoj ruci te se molila bogu Waizganthosu da
lan naraste visoko kao ona kad stoji na postolju. Potom bi, iskapivi
ga, pruila pehar da joj ga ponovno napune i prolila rakiju na zemlju
kao rtveni dar Waizganthosu te pobacala kolae za duhove u njegovoj pratnji. Ako bi ostala vrsto stajati na jednoj nozi tijekom cijelog obreda, bio je to znak da e urod lana biti dobar, a ako bi spustila nogu, strahovalo se da e usjevi propasti. 4 1 Pozlaeni plug kojim
tobonji sijamski kralj zapoinje oranje moe se dovesti u vezu s
178

Ubijanje boanskoga kralja

bronanim plugovima to su ih Etruani koristili u sklopu sveanosti osnivanja gradova; 4 2 u oba sluaja uporaba eljeza vjerojatno se
zabranjivala zbog praznovjerja. 4 3
U vezi s izborom privremenih kraljeva valja takoer primijetiti da
se na dva mjesta (u Kambodi i Jambiju) oni biraju iz obitelji za koju
se vjeruje da je u srodstvu s kraljevskom lozom. Ako je tono gledite
to smo ga ovdje iznijeh glede podrijetia tih privremenih kraljeva, lako
je protumaiti injenicu da je kraljev zamjenik katkad istog roda kao i
kralj. Kad je kralju prvi put uspjelo da se ivot nekoga drugog rtvuje
umjesto njegova, on je morao pokazati da smrt tog drugoga slui svrsi
jednako dobro kao to bi joj posluila i njegova vlastita smrt. Sada je
kralj morao umrijeti kao bog, i stoga su se zamjeniku koji je umirao za
njega morala, barem za tu prigodu, pridati boanska svojstva kralja. To
je, kao to smo netom vidjeh, sigurno bio sluaj kad je rije o privremenim kraljevima ijama i Kambode; pripisivane su im nadnaravne
moi, koje na niem stupnju drutvenog razvitka bijahu iskljuivom
kraljevom znaajkom. Nitko, meutim, nije mogao predstavljati kralja u njegovu boanskom svojstvu kao njegov sin, jer se moglo pretpostaviti da on dijeli boansko nadahnue svoga oca. Stoga nitko kao
kraljev sin nije bio tako podesan da umre za kralja, a time i za cijeli
narod. Postoje dokazi da je semitski kralj u zapadnoj Aziji (upravo u
onom kraju u kojemu je iskupljivanje kraljeva ivota rtvovanjem drugoga u sklopu sacaejske sveanosti bilo tako bjelodano) u doba nacionalne opasnosti davao rtvovati vlastita sina za dobrobit naroda.
Tako Filon iz Biblusa u svom djelu o Zidovima pie:
"Bio je drevni obiaj da u krizi ih velikoj opasnosti vladar grada ih
nacije dade svoga najdraeg sina da umre za cijeh narod, kao otkupninu koja se nudi osvetoljubivim zlodusima, te su djeca prinoena na
taj nain kao rtve ubijana u mistinim obredima. Tako Kronos, kojega Feniani zovu Izrael, bijae kralj zemlje i imae sina jedinca zvanog
Jeoud (to u fenikom jeziku znai 'jedinorodeni'). Kad je nastupio
rat i zemlja bila u velikoj opasnosti pred neprijateljem, kralj je dao
odjenuti sina u kraljevsku odoru i rtvovati ga na oltaru." 4 4
Moabski je kralj, kad ga Izraelci bijahu opkolili sa svih strana,
uzeo svoga najstarijeg sina, koji ga je trebao naslijediti, i dao ga spaliti kao rtvu na gradskim zidinama. 4 5 No, obiaj rtvovanja vlastite
djece u Semita nije bio ogranien na kraljeve. U vrijeme velikih
nedaa, kao to su kuga, sua ih obrana u ratu, Feniani obiavahu
rtvovati Baalu nekoga od svojih najdraih sinova. "Fenika povijest",
kae jedan antiki pisac, "prepuna je takvih rtvi." 46 Kad je Agatoklo
179

Ubijanje boanskoga kralja

opkolio i porazio Kartaane, oni su svoju nesreu pripisali Baalovom

gnjevu; jer dok su u prijanjim vremenima obiavali rtvovati vlastite
potomke, kasnije su poeli kupovati djecu i podizati ih da budu
rtvama. Kako bi, dakle, ublaili boji bijes, izabrae dvije stotine
djece iz najboljih obitelji, a njima se pridruie ak tri stotine onih
koji su dobrovoljno dali ivot za domovinu. rtvovah su ih stavljajui
ih jednog po jednog na sputene ruke mjedenog kipa, iz kojih su padah u vatrenu jamu. 47 Ako je jedan aristokratski narod usvojio navadu
rtvovanja tude umjesto vlasdte djece, kraljevi su zacijelo mogli slijediti taj primjer ili ga ak postaviti. Konana preobrazba obiaja bila
bi zamjena osuenih zloinaca nevinim rtvama. Poznato je da se
takva zamjena zbila kad su posrijedi ljudske rtve koje su svake
godine na Rodu prinoene bogu Baalu.48
Obiaj rtvovanja djece, osobito prvoroene, nije iskljuivo semitski. U nekim plemenima u Novom Junom Walesu prvoroeno
dijete svake ene bilo bi pojedeno u sklopu vjerskog obreda. 49
Indijanci na Floridi rtvovah su prvoroenu muku djecu. 50 Doznajemo da u istonoafrikom narodu Senjerou mnoge obitelji "moraju
prinijeti prvoroene sinove kao rtve, jer su neko davno, kad su se
ljeto i zima pomijeah te godina bijae loa i zemlja ne davae plodova, proroci tako odredili. Kae se da je u to doba pred ulazom u prijestolnicu stajao veliki eljezni stup, koji je prema savjetu proroka i
kraljevom nalogu sruen, nakon ega se godinja doba ponovno
ustahe. Kako se takva zbrka ne bi opetovala, odredie proroci da
kralj ima svake godine proliti ljudsku krv na podnoju sruenog
stupa, kao i na svome prijestolju. Otada su odreene obitelji
obvezane davati prvoroene sinove, koji se rtvuju u propisano
doba." 51 Ruski pogani esto su rtvovah svoje prvoroence bogu
Perunu. 52
Osuivanje i odglumljena smrt tobonjega kralja na lomai u
Egiptu vjerojatno je ostatak obiaja u sklopu kojega ga se doista
spaljivalo. Potvrde prakse spaljivanja boanskih hnosti navest emo
kasnije. Progon brahmana koji bi na godinu dana zauzeo kraljevo prijestolje u Bilaspuru moda je bila zamjena za njegovo pogubljivanje.
Izloeno tumaenje ubijanja boanskih osoba pretpostavlja, ih se
barem lako nadovezuje, na shvaanje da se dua umorenog boanstva prenosi u njegovog nasljednika. O tom prenoenju nemam izravnih dokaza, pa jedna karika u lancu ovog izvoda zasad nedostaje.
No ako konkretnim primjerima ne mogu dokazati nasljeivanje due
ubijenog boga, moe se bar uiniti vjerojatnim da se u takvo
180

Ubijanje boanskoga kralja

prelaenje vjerovalo. Jer, ve se pokazalo kako se esto mni da dua

utjelovljenog boanstva seli nakon smrti u drugo utjelovljenje;53 a
ako se to zbiva nakon prirodne smrti, ini se da nema razloga da se
isto ne zbude i nakon nasilne smrti. Ideja prema kojoj se dua umrle
osobe moe prenijeti u njezina nasljednika besumnje je savreno poznata primitivnim narodima. Na Niasu najstariji sin obino nasljeduje
svog oca na mjestu poglavice. Meutim, da bi osigurao svoje nasljedno pravo, potrebno je da sin na kojega padne oev izbor uhvati u
vreu ili usta posljednji izdah, a s njim i duu umirueg poglavice. Jer,
tko god uhvati njegov posljednji dah postaje poglavica s istim pravima kao i odreeni nasljednik. Stoga se ostala braa, a ponekad i
stranci, tiskaju oko samrtnika ne bi h uhvatili njegovu duu. Kue na
Niasu podignute su na kolju iznad zemlje, pa se dogaa da, kad
umirui lei licem prema podu, jedan od kandidata probui rupu u
podu i usie zadnji poglaviin izdah kroz bambusovu trsku. Ako
poglavica nema sina, njegova dua uhvati se u vreu privezanu za kip
koji prikazuje pokojnika, te se vjeruje da e dua tako prijei u kip. 54
Kada Takili odnosno Carrier Indijanci u sjeverozapadnoj Americi
spaljuju truplo, plemenski rec glumi da hvata pokojnikovu duu u
ruke i zatvara je uz ive kretnje. Uhvaenu duu potom predaje
nasljedniku preminulog, pruajui ruke i otpuhujui prema njemu.
Onaj kome je na taj nain predana dua uzima pokojnikovo ime i status. Nakon smrti poglavice rec se nae na odgovornom i utjecajnom
poloaju, jer moe prenijeti njegovu duu na koga hoe, iako, bez
sumnje, obino potuje utvreni red nasljeivanja.55 ene iz plemena Algonkin koje su eljele postati majke skupile bi se oko samrtnika
u nadi da e primiti i biti proete duom koja odlazi iz njegova tijela.
Kada bi u plemenu Seminola na Floridi ena umrla pri poroaju,
drah bi joj dijete iznad hca kako bi ono primilo njezin duh. 56
Rimljani su hvatah ustima dah prijatelja na samrti i tako u sebe primah duu pokojnika. 57 Navodno se istog obiaja jo dre u Lancashireu. 58 Moemo stoga opravdano pretpostaviti da se pri pogubljivanju
boanskoga kralja ih sveenika vjeruje da mu dua prelazi u njegova
nasljednika.

181

Ubijanje boanskoga kralja

Biljeke
1
2
3

7
8
9
10
11
12

13

14
15

16

17
18

19

20

21
22

23

Meiners, Geschichte der Religionen, i. 48.

R. I. Dodge, Our Wild Indians, str. 112.
Blumentritt, "Der Ahnencultus und die relig. Anschauungen der
Malaien des Philippinen - Archipels", u: Mittheilungen d. Wiener Geogr.
Gesellschaft, 1882, str. 198.
Theophilus Hahn, Tsuni - Goam, the Supreme Being of the Khoi-Khoi,
str. 56, 69.
Diodor, iii. 61; Pomponije Mela, ii. 7, 112; Minucije Feliks, Octavius,
21.
Plutarh, Isis et Osiris, 35; Filohor, Fragm. 22, u: Miiller, Fragm. Hist.
Graec. i. str. 387.
Porfirije, Vit. Pythag. 16.
Filohor, Fr. 184, u Fragm. Hist. Graec. ii. str. 414.
Lobeck, Aglaophamus, str. 574 i d.
V gore, str. 99 i d.
Gill, Myths and Songs of the South Pacific, str. 163.
Ch. Wilkes, Narrative ofthe U. S. Exploring Expedition (London, 1845),
iii. 96.
H. Hale, U. S. Exploring Expedition, Ethnology and Philology
(Philadelphia, 1846), str. 65. Usp. Th. Williams, Fiji and the Fijians, i.
183; J. E. Erskine, Joumal of a Cruise among the Islands of the Western
Pacific, str. 248.
Turner, Samoa, str. 335.
Martin Flad, A Short Description ofthe Falasha and Kamants in
Abyssinia, str. 19.
J. B. Labat, Relation historique de l'Ethiopie Occidentale, i. 260 i d.; W
Winwood Reade, Savage Africa, str. 362.
Diodor Sicilski, iii. 6; Strabon, xvii. 2, 3.
Emin Pasha in Central Africa, being a Collection ofhis Letters and
Joumals (London, 1888), str. 91.
E Guilleme, "Credenze religiose dei Negri di Kibanga nell' Alto
Congo", u: Archivio per lo studio delle tradizionipopolari, vii. (1888),
str. 231.
Nathaniel Isaacs, Travels and Adventures in Eastern Africa, i. str. 295 i
d., usp. str. 232, 290 i d.
V gore, str. 41 i d.
Dos Santos, "History of Eastern Ethiopia" (obj. u Parizu g. 1684), u:
Pinkerton, Vojages and Travels, xvi. 684.
Plutarh, Agesilaus, 3.

182

24

25

26
27

28

29

30

31

32

33

Herodot, iii. 20; Aristotel, Politika, iv. 4, 4; Atenej, xiii. str. 566. Prema
Nikoli Damascenskom (fr. 142 u Fragm. Historic. Graecor. ur. C.
Miiller, iii. str. 463), najpristaliji i najhrabriji mukarac bio bi postavljen
na prijestolje samo ako kralj nije imao nasljednika, to jest sinova svojih
sestara. No, to ogranienje ne spominju ostali izvori. Za kralja plemena
Gordioi izabirao se najdeblji mukarac, dok su Siraani izabirali
najviega, odnosno ovjeka s najveom glavom. Zenobije, v. 25.
G. Nachtigal, Sahara und Sudan (Leipzig, 1889), iii. 225; Bastian, Die
deutsche Expedition an der Loango-Kuste, i. 220.
Strabon, xvii. 2, 3; Diodor, iii. 7.
Mohammed Ibn Omar El-Tounsy, Vojage au Darfour (Pariz, 1845), str.
162 i d.; Travels of an Arab Merchant in Soudan, skratio prema francuskom izvorniku Bayle St. John (London, 1854), str. 78; Bulletin de la
Societe de Geographie (Pariz) IVme Serie, iv. (1852) str. 539 i d.
R. W Felkin, "Notes on the Waganda Tribe of Central Africa", u:
Proceedings ofthe Rojal Societj ofEdinburgh, xiii. (1884-1886) str. 711.
Kap. R. Mundy, Narrative ofevents in Borneo and Celebes, from the
Journals of James Brooke, Esq.t Rajah ofSaraivak, i. 134.
Simon Grunau, Preussische Chronik, herausgegeben von Dr. M.
Perlbach (Leipzig, 1876), i. str. 97.
Barbosa, A Description ofthe Coasts ofEast Africa and Malabar in the
beginning ofthe Sixteenth Centurj (Hakluyt Society, 1866), str. 172 i d.
Alex. Hamilton, "A new Account of the East Indies", u: Pinkerton,
Vojages and Travels, viii. 374.
Atenej, xiv. str. 639 C; Dion Krisostom, Orat. iv. str. 69 i d. (sv. i. str.
76, izd. Dindorf). Dion Krisostom ne spominje Berosa kao izvor, no
vjerojatno je rije ili o njemu ili o Ktesiji. Pogubljivanje lanog kralja
nije spomenuto u odlomku iz Berosa to ga navodi Atenej, no to je
vjerojatno samo stoga to ono nije bilo vezano uz Atenejevu nakanu da
naprosto sastavi popis sveanosti na kojima su gospodari sluili svoje
sunjeve. Da je coydvr|q pogubljivan vidi se i u Makrobija, Sat. iii. 7,
6, "Animas vero sacratorum hominum quos t zanas Graeci vocant, dis debitas aestimabant", gdje bismo, s Liebrechtom, u Philologus, xxii. 710, i
Bachofenom, Die Sage von Tanaquil, str. 52, biljeka 16, zanas vjerojatno trebali prevoditi kao C,a>ya.vac,. Nareeni obiaj, s obzirom na
izvore kojima raspolaemo, ne datira od prije perzijske vladavine u
Babilonu, no vjerojatno je ipak bio mnogo stariji. U odlomku Diona
Krisostoma EKpE^aoav bi valjalo prevesti kao "raspet" ili "pribijen", a
ne "objeen". Neobino je to taj, inae uobiajeni smisao rijei
Kpspdvvopi, kada se ona primjenjuje na smaknua, nije zabiljeen ni
u posljednjem izdanju Greek Lexicona Liddella i Scotta. Vjeanje, iako
oduvijek nain samoubojstva, nikad nije bilo nain smaknua, ni na
183

Ubijanje boanskoga kralja

34

35

36

37

38

39
40

41

42
43
44
45
46
47
48
49
50

51

52
53

Istoku ni na Zapadu. U jednom od odlomaka to ih L. i S. navode kao

ilustraciju znaenja "vjeati" (Plutarh, Caes. 2), iz konteksta je razvidno
da je smisao te rijei "pribiti na kri".
E. Aymonier, Notice sur le Cambodge, str. 61; J. Moura, Le Rojaume du
Cambodge, i. 327 i d. Glede povezanosti obitelji privremenoga kralja s
kraljevskom kuom, v. Aymonier, nav. dj. str. 36 i d.
Pallegoix, Description du Rojaume Thai ou Siam, i. 250; Bastian, Die
Volker des ostlichen Asien, iii. 305-309, 526-528; Turpin, Historj of
Siam, u: Pinkerton, Vojages and Travels, ix. 581 i d. Bowring [Siam, i.
158 i d.) prepisuje, kao i obino, od Pallegoixa.
Puk. James Low, "On the Laws of Muung Thai or Siam", u: ]ournal of
the Indian Archipelago, i. (Singapur, 1847), str. 339; Bastian, Die Volker
des ostlichen Asien, iii. 98, 314, 526 i d.
C. B. Klunzinger, Bilder aus Oberagjpten, der Wiiste und dem Rothen
Meere, str. 180 i d.
J. W Boers, "Oud volksgebruik in het Rijk van Jambi", u: Tijdschrift
voor Neerland's Indie, iii. (1840), dl. i. 372 i d.
Panjab Notes and Queries, i. 674.
Eneja Silvije, Opera (Bale, 1571), str. 409 i d.; Grimm, Deutsche
Rechtsalterthiimer, str. 253. Prema Grimmu (koji ne navodi Eneju
Silvija) krava i kobila stajale su uz kneza, a ne uz seljaka.
Lasicius, "De diis Samagitarum caeterorumque Sarmatarum", u:
Respuhlica sive Status Regni Poloniae, Lituaniae, Prussiae, Livoniae, etc.
(Elzevir, 1627), str. 306 i d.; isto, u izdanju W Mannhardta u Magazin
herausgegeben von der Lettisch-Literarischen Gesellschaft, xiv. 91 i d.
Makrobije, Saturn. v. 19, 13.
V gore, str. 133 i d.
Filon iz Biblusa, u navodu Euzebija, Praepar. Evang. i. 10, 29 i d.
Druga knjiga o Kraljevima, 3, 27.
Porfirije, De abstin. ii. 56.
Diodor, xx. 14.
Porfirije, De abstin. ii. 54.
Brough Smyth, Aborigines ofVictoria, ii. 311.
Strachey, Historie oftravaille into Virginia Britannia (Hakluyt Society),
str. 84.
J. L. Krapf, Travels, Researches, and Missionarj Labours during an
Eighteen Years' Residence in Eastern Africa, str. 69 i d. Dr. Krapf, koji o
tom obiaju izvjetava iz druge ruke, dovodi u sumnju postojanje
stupa, ali tvrdi da se ostatak pripovijesti slae s afrikim praznovjerjem.
F. J. Mone, Geschichte des Heidenthums im nordlichen Europa, i. 119.
V gore, str. 39 i d.

184

54

55

56
57

58

Nieuwenhuisen en Rosenberg, "Verslag omtrent het eiland Nias", u:

Verhatidelingen van het Batav. Genootschap van Kunsten en
Wetenschappen, xxx. 85; Rosenberg, Der Malayische Archipel, str. 160;
Chatelin, "Godsdienst en bijgeloof der Niassers", u: Tijdschrift voor
Indische Taal-Land- en Volkenkunde, xxvi. 142 i d.; Sundermann, "Die
Insel Nias und die Mission daselbst", u: Allgemeine Missions-Zeitschrift,
xi. 445.
Ch. Wilkes, Narrative ofthe U. S. Exploring Expedition (London, 1845),
iv. 453; H. Hale, U. S. Exploring Expedition, Ethnography and Philology,
str. 203.
D. G. Brinton, Myths ofthe New World, str. 270 i d.
Servije uz Virgilija, Aen. iv. 685; Ciceron, In Verr. ii. 5, 45; K. F.
Hermann, Griech. Privatalterthiimer, izd. Blumner, str. 362, biljeka 1.
Harland i Wilkinson, Lancashire Folk-lore, str. 7 i d.

185

 2. Ubijanje duha drvea

Preostaje jo da ispitamo kakvu svjetlost baca obiaj ubijanja boanskog kralja odnosno sveenika, na predmet naeg istraivanja. U
prvom smo poglavlju nali razlog za pretpostavku da se umskoga
kralja smatralo utjelovljenjem duha drvea ih duha bilja, te da kao
takav, prema vjerovanju svojih tovatelja, bijae obdaren nadnaravnim moima da donosi drveu plodove, ini da usjevi rastu i shno.
Njegovi su tovatelji stoga morah drati njegov ivot iznimno dragocjenim i on je po svoj prilici bio pritijenjen cijelim sustavom mjera
predostronosti odnosno tabua, poput onih kojima se, na mnogim
mjestima, ivot bogoovjeka titio od zlih utjecaja demona i vraeva.
No, vidjeh smo da je upravo zbog vrijednosti to se pridaje ivotu
ovjeka-boga nuno da on umre nasilnom smru, jer je to jedini nain
da ga se sauva od inae neizbjenog starenja. Isto je rasuivanje vrijedilo i u pogledu umskoga kralja; i on je morao biti ubijen kako bi
se boanski duh, utjelovljen u njemu, mogao neoslabljen prenijeti na
njegova nasljednika. Moda se predmnijevalo da pravilo prema
kojem on ostaje na poloaju dok ga netko snaniji ne pogubi slui
tome da se njegov boanski ivot sauva u punoj snazi i da se prenese
na dohnog nasljednika im ta snaga pone opadati. Jer, dokle god je
on vrstom rukom odravao svoj poloaj, moglo se smatrati da je njegova prirodna snaga neumanjena, doim bi njegov poraz i smrt od
tue ruke dokazali da mu je snaga poela opadati i da je dolo vrijeme da se njegov boanski ivot smjesd u manje tronoj nastambi.
Takvo tumaenje pravila prema kojem kralja ume ubija njegov
nasljednik ini to pravilo savreno razumljivim. Podupire ga i primjer
187

Ubijanje boanskoga kralja

chitombea, o ijem ivotu, smatralo se, ovisi opstanak svijeta i kojega

bi njegov nasljednik umorio im bi vladar pokazao prve znake oronulosti. Uvjeti pod kojima se u kasnije doba kralj Calicuta odravao na
prijestolju bijahu istovetni onima to su odreivah poloaj umskoga
kralja, osim to je potonjega kandidat za vlast mogao napasti u svako
doba, dok se kralja Calicuta moglo napasti samo jedanput svakih
dvanaest godina. No, kao to je doputenje davano kralju Cahcuta da
vlada dokle god je u stanju obraniti se od svih doljaka, predstavljalo
ublaen vid drevnog zakona koji je propisivao odreen rok njegovom
ivotu, tako moemo pretpostaviti i da je dozvola data umskom
kralju zapravo bila ublaenje starog obiaja koji je nalagao njegovo
pogubljenje po istjeku odreenog razdoblja. U oba je sluaja novo
pravilo prualo bogoovjeku barem neku mogunost da ostane na
ivotu, koju mu je stari zakon uskraivao, a narod se vjerojatno
pomirio s tom promjenom, uviajui kako nema razloga strahu da je
kobno slabljenje otpoelo sve dok je bogoovjek kadar obraniti se
maem od svih napada.
Pretpostavku da je umski kralj u starija vremena pogubljivan po
istjeku zadanog roka, a da mu nije pruana nikakva prilika da spasi
ivot, potvrdit e dokazi o periodinim smaknuima njegovih pandana, ljudskih predstavnika duha drvea, u sjevernoj Europi. Taj je
obiaj ostavio bjelodane tragove u nekim seoskim svetkovinama.
Navedimo nekoliko primjera.
U donjoj Bavarskoj su predstavnika duha drvea, koji se zvao
Pfingstl, o Duhovima od glave do pete preruavali u he i cvijee. Na
glavi je nosio visoku, zailjenu kapu iji su mu krajevi padah na ramena te je imala dvije rupe za oi. Kapa bijae prekrivena vodenim cvjetovima a vrh joj je resio vijenac od boura. Rukavi njegova ogrtaa
takoer bijahu nainjeni od vodenog bilja, a ostatak mu tijela bijae
omotan u johovo i ljeskovo he. Uz njega je sa svake strane iao po
jedan djeak te su obojica drali Pfingstla za ruke. Ta dva djeaka
nosila su isukane maeve, kao i veina ostalih koji su sudjelovah u
povorci. Stali bi pred svakom kuom gdje su se nadah kakvom poklonu, a ukuani su vrebah priliku da momka odjevenog u lie poliju vodom. Svi bi se razveselili kad bi ga netko dobrano smoio.
Naposljetku bi on do pojasa zagazio u potok, da bi mu jedan od
djeaka, stojei na mostu, toboe odrubio glavu.1 U vapskom
Wurmlingenu dvadesetak mladia odjene na duhovski ponedjeljak
bijele koulje i bijele hlae te se opau crvenim alovima, za koje zadjenu sablje. Predvoeni dvojicom sviraa koji puu u trube, oni
188

Ubijanje duha drvea

odjau u umu, gdje nasjeku lisnatih hrastovih grana, a u njih od glave

do pete uviju onoga koji je posljednji dojahao iz sela. Noge mu,
meutim, omotaju odvojeno kako bi mogao jahati. Potom mu naprave dugaak umjetni vrat, s umjetnom glavom i hcem na vrhu. Tada
posjeku svibanjsko stablo, obino koja tri metra visoku jasiku ili
bukvu, okite ga raznobojnim maramama i vrpcama te ga predaju
posebnom "svibanjskom nosau". Skupina konjanika se na kraju uz
glazbu i pjesmu vrati u selo. Medu sudionicima povorke nalaze se i
jedan maurski kralj nagaravljena hca i s krunom na glavi, "doktor
Zeljeznobradi", kaplar i krvnik. Svi se zaustave na seoskoj tratini i
svaki od njih odri govor u stihu. Krvnik objavi da je ovjek odjeven
u he osuen na smrt i odrubi mu lanu glavu. Jahai se zatim utrkuju do svibanjskog stabla, koje je postavljeno podalje od tog mjesta.
Prvi koji ga uspije u galopu iupati iz zemlje zadri ga zajedno sa
svim ukrasima. Ova se sveanost odrava svake dvije ih tri godine.2
U Saskoj i Tiringiji postoji duhovski obiaj zvan "istjerivanje divljeg ovjeka iz grmlja" ili "dovoenje divljeg ovjeka iz ume".
Mladog momka omotaju u he ih mahovinu i nazovu ga "divljim
ovjekom". On se sakrije u umi, a ostah mladii iz sela pou ga traiti. Pronaavi ga i zarobivi, izvedu ga iz ume i pucaju na nj iz puaka napunjenih orcima. On padne na tlo kao da je mrtav, ah mu
momak preruen u lijenika pusti krv i on oivi. Tome se svi obraduju, da bi ga zatim vezali i na kolima odvezli u selo, gdje svima priaju kako su uhvatili "divljeg ovjeka". U svakoj kui dobiju poneki
dar.3 U Erzgebirgeu je poetkom sedamnaestoga stoljea svake
godine uoi pokladnog utorka odravan sljedei obiaj. Dva ovjeka
preruena u "divlje ljude" - jedan u iblje i mahovinu a drugi u slamu
- vodah su ulicama i najposlije ih doveli na sajmini trg, gdje bi ih natjeravali gore-dolje te toboe ustrijelili i izboh noevima. Prije no to
bi pah, teturah su unaokolo i prskah ljude krvlju koju su nosili u
mjeinama. Kad bi se konano opruili na do, lovci su ih stavljah na
daske i vodili u krmu, a rudari su marirah uz njih puui u rogove
kao da su ulovili kakvu krupnu zvjerku.4
Vrlo shan pokladni obiaj jo postoji u blizini Schlukena, u
ekoj. eljade odjeveno kao "divlji ovjek" gone kroz nekoliko
uhca dok ne dode u uski prolaz preko kojega je razapet konopac. On
se spotakne o konopac i padne, a njegovi gonitelji ga stignu i uhvate.
Krvnik pritri i probode maem mjeinu punu krvi koju "divlji ovjek" nosi oko tijela te tako on "umire", dok mlaz krvi crveni zemlju.
Sutradan naine ovjeka od slame, nalik divljem ovjeku, stave ga na
189

nosila i, uz pratnju velike gomile, odnesu do bare u koju ga krvnik

baci. Ta se ceremonija naziva "sahranjivanjem karnevala."5
U ekom Semiku obiaj odrubljivanja glave "kralju" odrava se
na duhovski ponedjeljak. Skupina mladei se prerui; svatko se opae
pojasom od kore drveta te nosi drveni ma i trubu od vrbove kore.
Kralj nosi odoru od kore okienu cvijeem, na glavi mu kruna,
takoer od kore, ureena cvijeem i granicama, noge mu omotane u
paprat, krabulja mu skriva lice, a umjesto ezla u ruci dri glogovu
ibu. Jedan momak vodi ga kroz selo drei konopac privezan uz
kraljevu nogu, dok ostah pleu, puu u trube i zvide. U svakoj
seoskoj kui kralja jure po sobi, a jedan od mladia, uz veliku larmu
i ciku, udari maem po kraljevom ruhu od kore da se uje to glasnije. Zatim trae nagradu. 6 Obred odrubljivanja glave, kojega se ovdje
tek ovla dotiemo, u drugim krajevima eke sliniji je pravom
smaknuu. Tako se u nekim selima oko Hradeca Kralove djevojke
okupe pod jednom a mladii pod drugom hpom, svi u prazninoj
odjei ureenoj vrpcama. Mladii ispletu vijenac za "kraljicu" a djevojke za "kralja". Izabravi kralja i kraljicu, svi dvoje po dvoje u
povorci odu do krme, s ijeg balkona telal objavljuje imena kraljevskog para. Zatim im predaju obiljeja njihova zvanja i okrune ih
vijencima, dok glazba svira. Tada se netko popne na klupu i stane
optuivati kralja za razne prijestupe, kao to je, na primjer, zlostavljanje stoke. Kralj se pozove na svjedoke i otpoinje suenje, na ijem
zavretku sudac, koji kao znak svoje slube nosi bijeli tap, donese
presudu o njegovoj krivici. Proglasi li kralja krivim, sudac slomi svoj
tap, kralj klekne na bijelu prostirku, svi skinu eire, a jedan vojnik
stavi na kraljevu glavu, jedan na drugi, tri ih etiri eira. Sudac potom
tri puta glasno izgovori rije "kriv" i naloi telalu da kralju odrubi
glavu. Telal ga poslua obarajui kraljeve eire drvenim maem.7
No, moda je za nau svrhu od svih tih mimikih pogubljenja
najpouniji sljedei, eki obiaj, djelomino ve opisan.8 U nekim
mjestima Pilzenske oblasti na duhovski ponedjeljak "kralj" se odjene
u koru drveta, okienu cvijeem i vrpcama. Nosi on krunu od
pozlaena papira i jae konja koji je takoer ureen cvijeem. U pratnji suca, krvnika i drugih likova, za kojima ide povorka vojnika - svi
na konjima - kralj dojae na seoski trg, na kojem je podignuta koliba
ih sjenica pod svibanjskim stablima, obino svjee posjeenim jelama,
oguljenim do vrha te ukraenim cvijeem i gajtanima. Poto se seoske
ene i djevojke izogovaraju i abi odsjee glava, kao to je ve opisano, skupina konjanika dojae na prethodno dogovoreno mjesto,
190

Ubijanje duha drvea

koje se nalazi u ravnoj i irokoj ulici. Ondje se razdvoje u dva reda i

kralj pone bjeati. Puste ga da malo odmakne i odjae u galopu, pa
cijela skupina pojuri za njim. Ne uspiju li ga uhvatiti, on ostaje "kralj"
jo jednu godinu, a njegovo mu drutvo te veeri u krmi mora platiti ceh. No ako ga dostignu i uhvate, iibaju ga lijeskovim prutovima
ih izudaraju drvenim maevima i natjeraju da sjae. Tada krvnik pita:
"Hou h odrubiti glavu ovome kralju?" Odgovore mu: "Odrubi mu
je", i krvnik na to zamahne sjekirom te izgovorivi: "Je'n, dva, tri,
kralj bez glave bi!" obori kraljevu krunu. "Kralj" uz veliku graju
nazonih pada na tlo, a zatim ga poloe na nosila i odnesu u najbhu
seosku kuu. 9
Nemogue je u navedenim hkovima koji se mimiki ubijaju ne
prepoznati predstavnike duha drvea ih bilja, u vidu u kojemu se taj
duh, kako se mni, pojavljuje u proljee. Kora, he i cvijee u koje se
glumci preruuju i doba godine u kojem se pojavljuju, pokazuju da
oni idu u isti red s "kraljem trave", "svibanjskim kraljem", "Zelenim
Ivicom" i ostalim predstavnicima proljetnog duha bilja kojima smo se
bavili u prvom poglavlju. Svaku sumnju u vezi s time otklonili smo
ustanovivi da se u dvama sluajevima10 ti ritualno ubijani ljudi
dovode u izravnu vezu sa svibanjskim stabhma, koja su, kao to vidjesmo, neosobni, dok su svibanjski kralj, kralj trave itd. osobni predstavnici duha drvea. Pohjevanje Pfingstla vodom i njegovo ulaenje
u potok do pojasa predstavljaju, prema tome, ini za kiu nalik onima
to smo ih ve opisali.11
No ako ti likovi, kao to je zacijelo sluaj, predstavljaju duh bilja
u proljee, postavlja se pitanje: zato ih se ubija? Koja je svrha
pogubljivanja duha bilja u bilo koje doba, a naroito u proljee, kada
su njegove usluge najpotrebnije? ini se da jedini odgovor na to
pitanje prua ve izloeno tumaenje obiaja ubijanja boanskoga
kralja odnosno sveenika. Boanski ivot, utjelovljen u materijalnom
i smrtnom tijelu, izloen je opasnosti da ga ukalja i iskvari slabost
nepostojanog medija u kojemu se privremeno nahodi, i da bi bio
sauvan od toga postupnog slabljenja u kojem i on neminovno mora
sudjelovati, valja ga razdvojiti od tijela prije, ih barem onda kad
pone odavati znake propadanja, kako bi bio prenesen na prikladnog
nasljednika. To se provodi pogubljivanjem starog predstavnika boga i
prevoenjem njegova boanskog duha u novo utjelovljenje. Ubijanje
boga, to jest njegove ljudske inkarnacije, prema tome je samo nuan
korak u njegovom oivljavanju, odnosno preporaanju u dolinijem
obliju. Daleko od toga da bi bilo unitenjem boanskoga duha, ono
191

Ubijanje boanskoga kralja

je tek poetak njegova ieg i snanijeg oitovanja. Ukoliko ovo

tumaenje ispravno objanjava obiaj ubijanja boanskih kraljeva i
sveenika, utoliko je oevidno da ga se jo bolje dade primijeniti na
obiaj pogubljivanja predstavnika duha drvea ih duha bilja svake
godine u proljee. Primitivni je ovjek, naime, sklon zimsko suenje i
uvenue vegetacije tumaiti kao slabljenje duha bilja; taj duh, misli
on, stari i slabi te ga stoga valja obnoviti pogubljivanjem i vratiti ga u
ivot u mlaem i svjeijem obliku. Ubijanje predstavnika duha
drvea smatra se, dakle, sredstvom poticanja i ubrzavanja rasta bilja,
jer se mora pretpostaviti da je ubijanje duha drvea vazda preutno,
a katkad i izriito, vezano uz njegovo oivljavanje i uskrsnue u
mlaem i krepkijem obliju. Tako u saskom i tiringijskom obiaju
"doktor" oivi ubijenoga "divljeg ovjeka"; u wurmlingenskom obredu, pak, sudjeluje spomenuti dr. Zeljeznobradi, koji je neko vjerojatno imao shnu ulogu, a u jednoj drugoj proljetnoj ceremoniji, koju
emo kasnije opisati, Zeljeznobradi se pravi da oivljava mrtvaca.
No, o tom oivljavanju ih uskrsnuu moi emo u daljnjem tijeku
knjige vie rei.
Dodirne toke izmeu ovih sjevernoeuropskih likova i predmeta
naeg istraivanja - kralja ume ili nemijskog sveenika - dovoljno su
upadljive. Medu tim sjevernjakim makarama vidimo kraljeve, ije
odijelo od lia i kore drveta, kao i kohba od jelova granja to predstavlja njihov dvor, bjelodano pokazuje da su oni, poput njihova italskog pandana, kraljevi ume. Poput njega, i oni umiru nasilnom
smru, ah je kao i on mogu na neko vrijeme izbjei svojom tjelesnom
snagom i okretnou, jer u vie navedenih sjevernjakih obiaja bijeg
i potjera za kraljem ine vaan dio obreda, a u jednom od njih kralj
ak moe, pobjegne li svojim progoniteljima, sauvati ivot i poloaj
na jo godinu dana. U potonjem sluaju "kralj" se zapravo odrava na
poloaju tako to se jednom godinje utrkuje za svoj ivot, kao to je
u kasnijim vremenima kralj Cahcuta nastavljao vladati pod uvjetom
da je jednom u dvanaest godina obranio ivot od svih napasnika, i
upravo kao to je nemijski sveenik ostajao na poloaju pod uvjetom
da je bio kadar obraniti se od svakog napada u bilo koje doba. U
svakom od tih sluajeva, ivot boga-ovjeka produava se pod uvjetom da u otrom fizikom nadmetanju, u borbi ili bijegu, pokae da
mu je tjelesna snaga neumanjena i da je utoliko svoju nasilnu smrt,
prije ih kasnije neminovnu, kadar privremeno odgoditi.
Kad je o njegovom bijegu rije, valja uoiti da je on imao vidnu
ulogu kako u legendi, tako i u ivotu umskoga kralja. On je morao
192

Ubijanje duha drvea

biti odbjegli rob (fugitivus) u spomen na bijeg Oresta, tradicionalnog

utemeljitelja kulta; stoga jedan antiki pisac i opisuje umske kraljeve
kao "brzonoge i snanoruke." 12 Moda bismo, potpunije poznavajui
obrede aricijskog gaja, otkrili da se kralju pruala prilika da bijegom
spasi ivot, kao i njegovom ekom dvojniku. Moemo naslutiti da
godinji bijeg kraljevskog sveenika u Rimu (regifugium) 13 u poetku
bijae iste vrsti; drugim rijeima, da je on izvorno bio jedan od onih
boanskih kraljeva koji su pogubljivani nakon odredenog vremena, ih
im je pak davano da vrstom rukom ih brzim trkom dokau da im je
boanstvenost ostala neokrnjena.
Izmeu italskoga kralja ume i njegovih sjevernjakih pandana
moemo uoiti jo jednu dodirnu toku. U Saskoj i Tiringiji ubijenog
predstavnika duha drvea oivljava "doktor". To navlas odgovara legendi koja kae da je prvoga kralja ume u Nemiju, Hipolita ih
Virbija, poto su ga pregazih konji, u ivot vratio lijenik Eskulap. 14
Takva legenda dobro se slae s teorijom da je ubijanje umskog kralja bilo tek sredstvo za njegovo oivljavanje ih uskrsavanje u kraljevom nasljedniku.
Ustvrdili smo da je hinjeno ubijanje "divljeg ovjeka", kao i "kralja" u sjevernoeuropskom narodnom obiaju, suvremeni nadomjestak drevnog obiaja njihova zbiljskog pogubljivanja. Oni koje najbolje poznaju privrenost ivotu to se oituje u narodnim obiajima
i njihovu tenju da se, s usponom civilizacije, od sveanih obreda
pretvore u puku razonodu i paradu, teko da e posumnjati u istinitost te tvrdnje. Izvjesno je da su preci civiliziranih naroda sjeverne
Europe (Kelti, Teutonci i Slaveni) nerijetko prinosili ljudske rtve. 15
Stoga ne udi da dananji seljak, oponaajui, ini ono to su njegovi
praoci inili u zbilji. Kao nesporna injenica poznato nam je da se i u
drugim dijelovima svijeta prave ljudske rtve zamjenjuju lanima.
Tako je kapetan Bourke od jednoga starog poglavice doznao da su
Indijanci u Arizoni obiavah prinositi ljudske rtve u sklopu Vatrene
svetkovine, koja se odravala u vrijeme kad su dani najkrai. rtvi bi
prerezah grkljan i otvorili joj grudni ko, da bi joj jedan od sveenika
iupao srce. Isti su obiaj Meksikanci ukinuli, no on se u izmijenjenom obliku jo dugo poshje potajno potivao, i to na sljedei
nain. rtvi, obino nekom mladiu, zasjekh bi vrat i pustili da mu
krv nesmetano tee; vidar bi, meutim, pokropio njegovu ranu
nekom "ljekarijom", ona je ubrzo zacjeljivala te bi se ovjek oporavio. 16 Tako su i u sklopu obreda posveenog Artemidi u atikome
mjestu Halae ovjeku zarezivah vrat i putah da mu iklja krv, ah ga
193

Ubijanje boanskoga kralja

nisu ubijali.17 Prilikom pogreba poglavice na Niasu rtvuju se robovi;

odsjeku im malo kose, a potom im odrube glavu. rtve se obino
otkupljuju posebno za takve prigode, a njihov broj ovisit e o pokojnikovom bogatstvu i moi. Zatreba li ih previe, ih ih nije mogue
pribaviti u potrebnom broju, lano se rtvuje nekolicina poglaviinih
vlastitih robova. Kau im da e ih smaknuti, u to oni i povjeruju,
stave im glave na panj i udare ih po vratu tupom stranom maa. Neki
od njih pomahnitaju od straha.18 Hindus koji usmrti ili zlostavlja majmuna, stanovitu vrstu ptice grabljivice ih kobru, mora u nazonosti
Vinuovih tovatelja okajati svoj prekraj hinjenim rtvovanjem ljudskog bia. rtvi se zasjee ruka, potee joj krv, ona se onesvjeuje,
pada i gradi se mrtvom. Poslije je vrate u ivot kropei je krvlju iz
bedra nekog Vinuova poklonika. Gomila promatraa posve je uvjerena da su ta odglumljena smrt i uskrsnue stvarni.19
Katkad se tobonje rtvovanje izvodi, ne sa ivom osobom, ve s
nekim kipom ih likom. Tako jedan indijski zakonik, Galica Puran,
propisuje da se, kada je potrebno rtvovati lavove, tigrove ih ljudska
bia, od putra, tijesta ih jemenog brana naini lik lava, tigra ih ovjeka i rtvuje umjesto njih. 20 Neki su Gondi u Indiji neko prinosili
ljudske rtve; danas rtvuju slamnate lutke. 21 Pukovniku Daltonu
rekoe da u nekim selima Bhagati (hinduizirani Oraoni) "svake godine naine u umi ovjeji lik, stave na nj odjeu i ukrase ga te donesu pred oltar boanstva. Osoba koja tom prigodom obavlja sveeniku dunost kae: 'O Mahadevo, rtvujemo ti ovog ovjeka
prema starim zakonima. Donesi nam kiu u pravo vrijeme i podari
nam obilnu etvu.' Potom jednim udarcem sjekire odsjeku lutki
glavu, a tijelo joj uklone i spale."22

Biljeke
1

4
5

Fr. Panzer, Beitrag zur deutschen Mjthologie, i. 235 i d.; W Mannhardt,

Baumkultus, str. 320 i d.
E. Meier, Deutsche Sagen, Sitten und Gebrauche aus Schtvaben, str. 409 419; W Mannhardt, Baumkultus, str. 349 i d.
E. Sommer, Sagen, Marchen und Gebrauche aus Sachsen und Thiiringen,
str. 154 i d.; W Mannhardt, Baumkultus, str. 335 i d.
W Mannhardt, Baumkultus, str. 336.
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalender aus Bohmen, str. 61; W
Mannhardt, Baumkultus, str. 336 i d.

194

Ubijanje duha drvea

7
8
9

10
11
12
13
14
15

16
17
18

19

20

21
22

Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalender aus Bohmen, str. 263; W

Mannhardt, Baumkultus, str. 343.
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalender aus Bohmen, str. 269 i d.
V gore, str. 73 i d.
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalender aus Bohmen, str. 264 i d.; W
Mannhardt, Baumkultus, str. 353 i d.
V str. 188, 190.
V str. 19 i d.
V gore, str. 189 .
Marquardt, Romische Staatsvenvaltung, iii.2 323 i d.
V gore, str. 11.
Cezar, Bell. Gali. vi, 16; Adam iz Bremena, Descript. Insul. Aquil. gl.
27; Olaus Magnus, iii. 6; Grimm, Deutsche Mjthologie,4 i. 35 i d.;
Mone, Geschichte des nordischen Heidenthums, i. 69, 119, 120, 149, 187
id.
J. G. Bourke, Snake Dance of the Moquis of Arizona, str. 196 i d.
Euripid, lfigenija na Tauridi, 1458 i d.
Nieuwenhuisen en Rosenberg, "Verslag omtrent het eiland Nias", u:
Vorhandelingen van het Batav. Genootsch. van Kunsten en Wetenschappen,
xxx. 43.
J. A. Dubois, Moeurs, Institutions et Ceremonies des Peuples de l'Inde, i.
151 i d.
"The Rudhiradhyaya, or sanguinary chapter", iz Calica Purana preveo
W C. Blaquiere, u: Asiatick Researches, v. 376 (izd. u 8 sv., London,
1807).
Dalton, Ethnologj of Bengal, str. 281.
Dalton, Ethnology of Bengal, str. 258 i d.

195

 3. Iznoenje Smrti
Objasnili smo pravilo koje je nalagalo da nemijskog sveenika ubije
njegov nasljednik. Oskudno znanje o tom obiaju i njegovoj povijesti
doputa nam iznijeti tek vie ili manje vjerojatno objanjenje, no njegova e vjerojatnost biti utoliko vea ukoliko uspijemo pokazati da
motivi i nain miljenja to ga on podrazumijeva bijahu na djelu u
primitivnom drutvu. Boanstvo ijom smo se smru i oivljavanjem
dosad uglavnom bavili bio je bog drvea. Mogli bismo rei (iako je to
samo pretpostavka) da oboavanje drvea zauzima prijelazno mjesto
u povijesti religije, izmeu vjere lovaca i pastira, iji su bogovi veinom ivotinje, i one poljodjelaca, u ijim kultovima vodeu ulogu ima
kultivirano bilje. Budem li mogao pokazati da su obiaj pogubljivanja
boga i vjera u njegovo uskrsnue nastah, ih barem postojali, na
lovakom i pastirskom stupnju drutvenog razvitka, kada je ubijano
boanstvo bila ivotinja, i da su otuda preli na poljodjelski stupanj,
kad je boanstvo koje se pogubljivalo bilo ito ih ljudsko bie to ga
je predstavljalo, vjerojatnost mog tumaenja znatno e porasti.
Nastojat u to uiniti u ostatku ovog poglavlja, i nadam se da u razjasniti neke preostale nejasnoe te odgovoriti na primjedbe koje je
itatelj mogao imati u vezi s dosad iznesenim.
Poet emo iznova s proljetnim obiajima europskog seljatva.
Osim obiaja koje smo ve opisah, postoje jo dva slina obreda ija
je glavna znaajka hinjena smrt boanskog ih nadnaravnog bia. Ti su
obredi obino poznati pod imenom "sahranjivanje Karnevala" i
"istjerivanje" ih "iznoenje Smrti". Oba se obiaja uglavnom tuju, ili
su barem najbolje znani, na njemakom i slavenskom tlu. Prvospomenuti obiaj odrava se zadnjeg dana karnevala, na pokladni utorak
197

Ubijanje boanskoga kralja

(Fastnacht), ili prvoga dana korizme, to jest na Pepelnicu odnosno

Cistu srijedu. Potonji obiaj najee se odrava etvrte korizmene
nedjelje i otuda mu ime Mrtva nedjelja (Todtensonntag), no ponegdje
se odrava i tjedan dana ranije, a na drugim mjestima, recimo u
ekoj, tjedan kasnije. ini se da je izvorno datum proslave
"iznoenja Smrti" bio pomian te je ovisio o pojavi prvih lastavica ili
kakvu drugom prirodnom fenomenu. 1 eka inaica obiaja "sahranjivanja Karnevala" ve je opisana. 2 Sljedei njegov, vapski, oblik
oito joj je slian. U okohci Ttibingena na pokladni utorak naini se
lutka od slame, zvana Pokladni medvjed. Odjenu je u stare hlae, a
u vrat joj umetnu svjeu krvavicu ih dvije trcaljke napunjene krvlju.
Nakon formalne presude odrube joj glavu, stave je u hjes i o Pepelnici zakopaju na crkvenom groblju. To se naziva "sahranjivanje
Fanika" ("die Fastnacht vergraben")} Neki Sasi u Transilvaniji vjeaju Karnevala. U Bralleru, recimo, na Cistu srijedu ih pokladni utorak,
dva konja bijelca ih riana vuku saonice na koje je stavljen ovjek od
slame umotan u bijelo platno, a kraj njega neprestance okreu jedan
kolski kota. Dva momka preruena u starce idu za saonicama i nariu. Ostah seoski mladii, okieni gajtanima, prate povorku na konjima, a na njenom elu, u kolima ih saonicama, nalaze se dvije
djevojke okrunjene zimzelenom. Pod nekim stablom odri se suenje, u kojemu dva momka odjevena kao vojnici izreknu smrtnu
kaznu. Dva starca pokuaju spasiti slamnatog ovjeka i pobjei s
njime, ali bezuspjeno; uhvate ga dvije djevojke i predaju krvniku,
koji ga objesi o drvo. Uzalud se starci pokuavaju uspeti na drvo i
spustiti ga; svaki put se stropotaju, da bi se najzad u oajanju bacili
na zemlju te ridah i jaukah za objeenim svatom. Jedan seoski
dunosnik tada odri govor, u kojem objavi da je Karneval osuen na
smrt jer im je nanio zlo tako to im je pohabao obuu i uinio ih
umornima i snenima. 4
Na "sahrani Karnevala" u Lechrainu ovjeka odjevenog kao ena
u crnini etiri mukarca nose na mrtvakim nosilima ih u nosiljci.
Takoer prerueni u ensku crninu, oni ga oplakuju i potom ga bace
kraj seoskog smetlita, pohju vodom, zakopaju u smee i pokriju
slamom.5 Slino tome, u Schorzingenu kraj Schomberga "karnevalsku (pokladnu) ludu vodah bi po selu na nosilima, ispred kojih je iao
ovjek u bijelom, u pratnji vraga odjevenog u crninu, koji je zveckao
lancima. Jedan od sudionika povorke skupljao je milodare. Nakon
procesije, Ludu bi zakopah pod slamom i smeem. 6 U Rottweilu na
istu srijedu "karnevalsku ludu" zakopaju pod slamom, usred sveop198

Iznoenje Smrti

eg naricanja.7 U Wurmlingenu, Ludu predstavlja mladi umotan u

slamu, kojega na pokladni utorak i dan prije toga na konopcu vodaju
po selu kao "medvjeda", i koji plee uz zvuke frule. Na Pepelnicu
naprave lutku od slame, stave je u neko korito, iznesu iz sela ispraajui je bubnjanjem i alobnom glazbom te zakopaju u polju.8 Na isti
dan u Altdorfu i Weingartenu vode unaokolo Ludu u liku slamnatog
ovjeka, i potom je bace u vodu uz tunu svirku. U drugim vapskim
selima ulogu lude igra iva osoba, koju bace u vodu nakon to su je u
povorci pronijeli okolo.9 U Balweu, u Vestfaliji, ovjeka od slame
naine na pokladni utorak i u sveopem veselju bace ga u rijeku. Ta
se sveanost obino naziva "sahranjivanjem Karnevala".10 Na pokladni utorak uveer, Estonci prave slamnatu figuru zvanu metsik ili
"umski duh"; jedne godine odjenu je u muki kaput i nabiju joj eir,
da bi joj idue stavili kapuljau i suknju. Lutku nataknu na dugaku
motku, uz radosne povike odnesu je iz sela i u umi priveu uz vrh
drveta. Vjeruje se da taj obred titi od svih zala i nesrea.11
Kadto se odglumi i uskrsnue tobonjeg mrtvaca. Tako se u
nekim krajevima vabije, na pokladni utorak, dr. eljeznobradi pretvara da puta krv bolesniku, koji potom padne na zemlju kao da je
mrtav, no "doktor" ga najposlije vrati u ivot puui u nj kroz neku
cijev.12 Kad u planinama Harza zavre poklade, nekog ovjeka stave
u nave i uz tualjke ga odnesu od groba, no ondje umjesto njega
zakopaju bocu rakije. Odri se nadgrobni govor i narod se vrati na
seosku tratinu ih okupljalite, gdje se pue dugake glinene lule koje
se inae dijele na pogrebima. Sljedee godine, na pokladni utorak
ujutro, boca se otkopa i slavlje poinje tako to svi otpiju po gutljaj
rakije koja se, kao to se kae, vratila u ivot.13
Sveanost "iznoenja Smrti" ima gotovo ista obiljeja kao i
"sahranjivanje Karnevala", s time da se lik to predstavlja Smrt ee
utapa ih spaljuje nego zakopava, i da poshje iznoenja Smrti obino
slijedi ceremonija, ih barem objavljivanje, dovoenja Ljeta, Proljea,
odnosno ivota. Tako su u nekim tiringijskim selima etvrte korizmene nedjelje djeca neko nosila lutku od brezovih granica kroz
mjesto, pjevajui: "Mi iznosimo staru Smrt iza stare kue pastirove;
dobili smo ljeto, a mo je Krodenova (?) unitena." 14 U Dobschwitzu
pokraj Gere sveanost "istjerivanja Smrti" jo uvijek se obiljeava
prvoga oujka svake godine. Mlade naini figuru od slame ih slinog
materijala, na nju stavi staru odjeu koju isprosi po seoskim kuama,
odnese je do rijeke i baci u nju. Na povratku u selo objave narodu
radosnu vijest, a za nagradu dobiju jaja i druga jestiva. U drugim
199

Ubijanje boanskoga kralja

tiringijskim selima, ije je stanovnitvo izvorno slavenskog podrijetla,

iznoenje lutke praeno je pjesmom koja poinje: "Sad nosimo Smrt
iz sela, a Proljee u selo."15 U ekoj, djeca sa slamnatom lutkom
koja predstavlja Smrt idu do kraja sela i tu je spaljuju, pjevajui:
Sad nosimo Smrt iz sela,
A novo ljeto u selo,
Dobro dolo, drago ljeto,
I zeleno, bujno ito ,'16

U ekom Taboru, podoba Smrti odnese se izvan grada i s visoke stijene baci u vodu, uz pjesmu:
Smrt po vodi pliva,
Ljeto e skoro biti tu,
Za vas smo Smrt mi odnijeli
I ljeto svima donijeli.
A ti, o sveta Marketo,
Dobru nam godinu daj
Za penicu i za ra.17

U drugim krajevima eke Smrt nose na kraj sela i pjevaju:

Mi iz sela Smrt iznosimo,
Godinu novu u selo donosimo.
Drago proljee, dobro nam dolo,
Zelena travo, dobro nam dola.

Iza sela podignu lomau na kojoj spale lutku od slame, rugajui joj se
i sprdajui se s njom, a na povratku pjevaju:
Odnijeli smo Smrt
I donijeli ivot.
U selu se ivot naselio
Stog pjevajte pjesme vesele ,18

U Niirnbergu, djevojice u dobi od sedam do osamnaest godina u

svojim najljepim opravama nose ulicama mali otvoreni lijes, u kojemu se nalazi lutka skrivena pod pokrovom. Ostali u otvorenoj kutiji
nose bukovu granu s jabukom kao glavom privezanom na vrhu, i pje200

I/.noSenje smr

vaju: "Nosimo Smrt u vodu, o dobro li je", ili: "Nosimo Smrt u vodu,
unosimo je, iznosimo."19
Na lik Smrti esta se gleda sa strahom te se s njim postupa prezrivo i s mrnjom. U Luici katkad naine lutku i prinesu je prozoru
neke kue da kroza nj viri unutra; vjeruje se da e netko od ukuana
umrijeti tijekom te godine ako novcem ne otkupi svoj ivot.20
Nadalje, nakon to se figura baci, oni koji su je nosili katkada tre
kui da ih Smrt ne bi pratila, a vjeruje se da e onaj tko u trku padne
umrijeti u roku godinu dana. 21 U ekom Krudimu podoba Smrti
pravi se od kria, s glavom i maskom nataknutom na vrh i kouljom
razapetom na njemu. Pete korizmene nedjelje djeaci odnesu tu figuru do najblieg potoka ih bare i, stojei u jednom redu, bace je u
vodu. Zatim svi skoe za njom, ah im je jedan od njih uhvati, nitko
vie ne smije ui u vodu. Djeak koji nije uao u vodu, ih je uao
posljednji, umrijet e iste godine, i on je obvezan nositi Smrt natrag
u selo. Lutka se potom spali.22 Vjeruje se, s druge strane, da nitko te
godine nee umrijeti u kui iz koje je iznesena Smrt, 23 a kadto se
smatra da je i selo iz kojega je Smrt istjerana zatieno od bolesti i
kuge. 24 Da bi se Smrt istjerala iz sela, u subotu, uoi Mrtve nedjelje,
u nekim leskim selima naini se figura od stare odjee, sjena i slame.
U nedjelju se narod, oboruan tapovima i remenjem, skupi pred
kuom u kojoj se ta figura nalazi. Potom je izvuku van te je etiri
momka, praeni razdraganim uzvicima, vuku na konopcima kroz
selo, dok svi ostah udaraju lutku tapovima i remenjem. Stigavi do
polja koje pripada susjednom selu, oni poloe figuru na tlo, dobrano
je izlupaju i raznesu joj ostatke po polju. Narod vjeruje da e selo iz
kojega je Smrt na taj nain izgnana cijele godine biti zatieno od svih
zaraznih bolesti.25 U Slavoniji se figura Smrti izbatina i potom rascijepi napola. 26 U Poljskoj se lutka nainjena od kudjelje i slame baci
u jezero ih movaru, uz rijei: "Neka te vrag odnese." 27
Obiaj "piljenja babe", koji postoji ih se neko na etvrtu korizmenu nedjelju odravao u Italiji i panjolskoj, nesumnjivo je, kao to
tvrdi Grimm, tek jo jedan vid obiaja "iznoenja Smrti". Veliku,
odvratnu lutku, koja je predstavljala najstariju enu u selu, razvukli bi
i prepilili napola uz silnu galamu to su je dizah lupanjem po tavama,
loncima, zvoncima, itd. 28 U Palermu bijae ta sveanost jo realistinija. Na Sredoposnicu neku staricu bi na zaprezi vukla ulicama
dvojica mukaraca u odori Compagnia de' Bianchi, drutva ili vjerskog
reda ija je zadaa bila pratiti i tjeiti zatvorenike osuene na smrt.
Na trgu bi se podiglo stradte, na koje bi se starica popela, potom bi
201

joj prila dva lana krvnika te joj uz bune povike odobravanja i

pljeskanje stali piliti vrat, to jest mjehur napunjen krvlju to joj ga
prethodno bijahu privezah uz vrat. iknula bi krv, a starica se gradila
da pada u nesvijest i umire. Posljednje takvo tobonje pogubljenje
odigralo se 1737. godine. 2 9
U Firenzi je, u petnaestom i esnaestom stoljeu, staricu predstavljala lutka punjena orasima i suhim smokvama, privezana za vrh
ljestava. Na Sredoposnicu tu bi lutku prerezah napola pod loggiom na
Mercato nuovo, i kako bi suho voe ispadalo, gomila se grabila za
njim. Tragovi tog obiaja jo su vidljivi u navadi djeurhje koja lijepi
papirnate ljestve na ramena ena to se ujutro toga dana zateknu na
ulicama. 30 Slian obiaj imaju i rimski derani; u Napulju, pak, prvoga
travnja djeaci reu komade platna u obliku pile, namoe ih u vapno
i njima po leima lupaju prolaznike, kojima tako ostaje utisnuta figura pile na odjei. 3 1 Na Montaltu u Calabriji, djeaci o Sredoposnici
idu uokolo s pihcama od trstike i njima bockaju stariju eljad, koja
stoga taj dan obino ostaje kod kue. Kalabrijske ene se u to vrijeme
sastaju i goste smokvama, kestenjem, medom itd. Te svoje sastanke
one zovu "piljenjem babe", to je vjerojatno spomen na stari obiaj
poput onoga firentinskog. 32
N a isti dan djeaci u Barceloni tre po ulicama, jedni s pilama,
drugi s kladama, neki pak s krpama u koje skupljaju milodare. O n i
pjevaju pjesmu u kojoj se govori kako trae najstariju enu u gradu
da bi je u ast Sredoposnice prepilili napola te napokon, toboe je
naavi, neto prepile na dva dijela i to spale. Shan obiaj postoji i
meu junim Slavenima. Za korizme Hrvati govore djeci da se iza
dveri pili neka starica, a i u Kranjskoj se veli da se na Sredoposnicu
neka baba odvodi iz sela i pili napola. Izraz za odravanje sredoposnice u sjevernih Slavena glasi "babu rezati". 3 3
U navedenim sveanostima povratak proljea, ljeta ih ivota, koji
dolaze kao posljedica istjerivanja Smrti, tek se podrazumijeva ili u
najboljem sluaju nagovjeuje, a u sljedeim ceremonijama on se
posve jasno predoava. U nekim ekim krajevima, podobu Smrti
zakopaju u sumrak, zatim djevojke odu u umu i posijeku mlado stabalce zelene kronje, o nju objese lutku odjevenu poput ene i sve
okite zelenim, crvenim i bijelim vrpcama te u povorci odlaze u selo,
nosei svoje Lito (ljeto), skupljajui darove i pjevajui:

Tako je doslovce navedeno u izvorniku. (Prev.)

202

Iznoenje Smrti

Iznijele smo Smrt iz sela,

Donosimo Ljeto u selo,34

U mnogim leskim selima figuri Smrti prvo ukazuju potovanje, a

poslije joj skinu ruho i proklinjui je bace u vodu, ih je raskomadaju
u polju. Potom djeaci uzmu sa sobom jelku ureenu vrpcama, obojenim jajima i arenim krpama te je nose po ulicama, skupljaju sitni
i pjevaju:
Istjerasmo Smrt,
A sad drago Ljeto natrag donosimo,
Svibanj i Ljeto,
I arenog nam cvijea eto.35

U Eisenachu je mlade neko na etvrtu nedjelju korizme za kota

privezivala slamnatu lutku, koja predstavlja Smrt, i kotrljala je na vrh
brda. Ondje bi zapalili lutku i pustih da se otkotrlja nizbrdo. Zatim
bi posjekli visoku jelu, okitili je gajtanima i postavili na istini.
Mukarci su se onda penjali na stablo da skinu gajtane. 36 U Gornjoj
Luici, figuru Smrti, nainjenu od slame i dronjaka, odjenu u veo
mlade koja se zadnja udala i u koulju iz kue u kojoj se dogodio
posljednji smrtni sluaj. Tako opremljenu figuru nabiju na dugaku
motku te je predaju najvioj i najsnanijoj djevojci da je nosi to bre
moe, dok ostah bacaju na lutku drvlje i kamenje. Tko god je pogodi sigurno e ostati na ivotu cijele te godine. Na taj nain Smrt se
iznosi iz sela i baca u vodu ih preko granice zemljita u susjedno selo.
Na povratku svatko odlomi zelenu granu i razdragano je nosi dok ne
stigne u selo, pa je onda baci. Katkada mlade iz susjednog sela, na
iju je zemlju baena figura, potri za njima i hitne je natrag, ne elei
imati Smrt kod sebe. Stoga izmeu tih dviju strana povremeno dolazi
do okraja. 37
U navedenim se sluajevima smrt predstavlja lutkom koja se
odbacuje, a ljeto odnosno ivot, granjem ili drveem koje se donosi
natrag. Ponekad se, meutim, obnovljena mo ivota pridaje samoj
figuri Smrti, a u nekoj vrsti uskrsnua ona postaje sredstvom sveopeg oivljavanja. U nekim luikim krajevima iznoenju Smrti posveene su iskljuivo ene, koje ne trpe da se ijedan mukarac u to mijea. Odjevene u crninu, koju nose cijeloga dana, one naprave lutku
od slame, odjenu je u bijelu koulju te joj stave metlu u jednu a kosu
u drugu ruku. Pjevajui pjesme i gonjene djeurhjom koja baca
203

Ubijanje boanskoga kralja

kamenje na njih, one odnesu lutku na rub sela, gdje je rastrgaju u

komade. Potom posijeku jedno hjepo stabalce, na njemu razapnu
koulju i nose ga kui pjevajui.38 Sasi u jednom selu kraj Hermanstadta, u Transilvaniji, na blagdan Uzaaa izvode obred
"iznoenja Smrti" na sljedei nain. Poslije jutarnje mise sve kolarke
odu u kuu jedne svoje drugarice i ondje naprave podobu Smrti.
ine to tako to veu izmlaen snop ita da nalikuje glavi i tijelu, dok
ruke predstavlja drka metle koja se postavi vodoravno. Figuru
odjenu u opravu nalik na prazninu haljinu kakve seoske gazdarice.
Potom je postave uz prozor kako bi je sav narod mogao vidjeti kad
ide u crkvu. im zavri veernja sluba, dvije djevojice uzmu lutku
i pjevajui slavospjev nose je u povorci oko sela. Djeaci ne sudjeluju u povorci. Nakon to povorka proe cijelo selo, s jednoga na drugi
kraj, figura se odnese u drugu kuu, gdje joj skinu ruho, pri emu goh
sveanj slame bace kroz prozor djeacima, a oni ga zavitlaju u najblii
potok. Potom zapoinje drugi in drame. Jedna od djevojaka sveano
se odjene u opravu i ukrase to ih bijae nosila podoba Smrti te je,
poput potonje, vode u povorci oko sela pjevajui iste pjesme.
Ceremonija se zavrava gozbom u kui djevojke koja je u njoj igrala
glavnu ulogu; kao i prije, djeaci su iz nje iskljueni. "Prema narodnom vjerovanju, tek od onog dana kad se istjera Smrt, to jest nezdravost sama, moe se voe jesti bez opasnosti. Jednako se tako rijeka u kojoj je potopljena Smrt istom moe smatrati pogodnom za
kupanje. Vjeruje se da e u selu u kojem se reeni obred zanemari taj
nehat donijeti smrt nekom od mladei ih da e jedna od seoskih
djevojaka izgubiti ast." 39
U prvoj od ovih dviju ceremonija drvo koje se donosi kui nakon
unitenja figure Smrti jasan je ekvivalent drveu ih granama koje su,
u sklopu prethodno navedenih obiaja, donoene natrag kao predstavnici Ljeta ih ivota nakon to se Smrt bacala ih unitavala. No,
prenoenje koulje koju je nosila podoba Smrti na drvo bjelodano
pokazuje da rastrgana figura u njemu na neki nain oivljava u
novom obliku. 40 Ista je stvar na djelu i u transilvanijskom obiaju:
oblaenje djevojke u ruho to ga je nosila Smrt i vodanje te djevojke
kroz selo uz iste pjesme koje su se pjevale dok je Smrt noena uokolo, pokazuju da se mni kako se u njoj zbiva neka vrst uskrsnua onog
bia iji je lik netom uniten.
Ti primjeri navode, dakle, na zakljuak da se Smrt, ije se unitenje prikazuje u tim obredima, ne moe smatrati zgoljnom ruilakom
silom, koju mi obino razumijemo pod smru. Svrha odijevanja drve204

Iznoenje Smrti

ta, koje se donosi natrag kao utjelovljenje oivjela proljetnog bilja, u

koulju to ju je nosila netom unitena Smrt, zacijelo nije u tome da
se omete i sprijei oivljavanje bilja, ve da ga se potakne i pospjei.
Stoga se mora pretpostaviti da upravo razoreno bie - takozvana
Smrt - ima ivotodajni i osnaujui utjecaj, koji moe prenijeti na
biljni, pa ak i na ivotinjski svijet. Pripisivanje ivotodajnog svojstva
figuri Smrti posve je jasno izraeno u obiaju zabiljeenom na nekim
mjestima, a koji se sastoji u tome da se slama od koje je nainjena
lutka to predstavlja smrt raspe po poljima kako bi usjevi rasli, ili da
se stavi u jasle ne bi li stoka bolje napredovala. Tako se u Spachendorfu, mjestu u austrijskom dijelu Slezije, figura Smrti, sazdana
od slame, piljevine i dronjaka, uz razuzdanu pjesmu nosi na istinu
izvan sela i ondje spaljuje, i dok ona gori, nastaje sveopi grabe oko
njenih dijelova, koji se golim rukama vade iz plamena. Svako tko se
dokopa komadika lutke privee ga za granu najveeg stabla u svome
vrtu, ili ga spali u svom polju, vjerujui da e mu tako usjevi bolje
rasti. 41 U lezijskoj oblasti Troppau, slamnatu figuru koju djeaci
prave na etvrtu nedjelju korizme djevojice odijevaju u ensku opravu te po njoj vjeaju vrpce, ogrlice i vijence. Privrena na dugaku
motku ona se iznosi iz sela, u pratnji gomile mladei obaju spolova,
koji naizmjence zbijaju lakrdije, nariu i pjevaju. Stigavi na odredite
- neku poljanu izvan sela - s lutke skinu odjeu i ukrase, a tada se
svjetina obrui na nju i rastrga je, otimajui se za ostatke. Svi prisutni pokuavaju se doepati rukoveta slame, jer vjeruju da ta slama,
stavljena u jasle, ini da stoka napreduje. 42 Ista se slama stavlja i u
kokoinjac, budui da se smatra kako e to sprijeiti kokoi da nesu
jaja na drugom mjestu te pridonijeti da se pilii mnogo bolje legu.43
Pridavanje oplodne moi figuri Smrti javlja se i u vjerovanju da e
nosai figure, poto je bace i poshje istuku stoku tapovima, postii
da im stoka bude plodna. 44 Mogue je da se tim tapovima prethodno udara po Smrti 43 i da na taj nain oni stjeu oplodnu mo koja se
pripisuje lutki. U Leipzigu su na Sredoposnicu mukarci i ene iz
najnieg stalea obiavali po svim ulicama nositi slamnatu podobu
Smrti, koju su pokazivali pred mladim enama i naposljetku bacah u
rijeku, tvrdei da su time uinili ene plodnima, oistili grad te sprijeili kugu i ostale bolesti da te godine snau njegove itelje.46
ini se gotovo nemoguim od svibanjskih stabala razluiti drvee
ih granje koje se nakon unitenja Smrti donosi u selo. Donositelji
izjavljuju da donose ljeto, 47 dakle drvee oito predstavlja ljeto, a
lutka to se ponekad objesi o drvo koje predstavlja ljeto takoer je
205

predstavnik ljeta, ba kao to se svibanj kadto u isti mah oliava

svibanjskim stupom i Svibanjskom gospom. 48 Nadalje, drvee koje
predstavlja ljeto okieno je kao i svibanjsko drvee vrpcama i ostalim;
kao i svibanjsko drvee ono se, kada je veliko, pobode u zemlju te se
po njemu penju; a kao i svibanjsko drvee, ako je maleno, djeaci ili
djevojice nose ga od vrata do vrata pjevajui pjesme i skupljajui
novac. 49 I kao da ele pokazati istovetnost tih dviju vrsta obiaja,
nosai drveta koje predstavlja ljeto katkad objavljuju kako donose
ljeto i svibanj.50
Obiaji donoenja Svibnja i donoenja Ljeta u biti su dakle isti, a
ljetno drvo tek je drugi vid svibanjskog drveta. Jedino to ih osim
imena razlikuje jest doba u kojem se donose; dok se, naime, svibanjsko stablo obino donosi prvoga svibnja ih o Duhovima, ljetno drvo
donosi se na etvrtu korizmenu nedjelju. Ako je svibanjsko drvo
utjelovljenje duha drvea ih duha bilja, kao to smo to protumaili,
ljetno drvo stoga takoer mora biti utjelovljenjem duha drvea ih
duha bilja. Vidjeh smo, meutim, kako se u nekim sluajevima dri
da u stablu koje predstavlja ljeto oivljava podoba Smrti. Iz toga slijedi da u potonjim sluajevima i lutka zvana Smrt nije nita drugo
doh utjelovljenje duha drvea odnosno duha bilja. Takav zakljuak
potvruje, kao prvo, ivotodajni i oplodni utjecaj to ga djehi figure
Smrti, prema vjerovanju, imaju na biljni i ivotinjski svijet;51 to se
svojstvo naime smatra, kao to smo vidjeh u prvom poglavlju, navlastitom znaajkom duha drvea. Potvruje ga, osim toga, i injenica
da se figura Smrti ponekad pravi od brezovih granica, bukove grane,
izmlaenog snopa ita ili kudjelje, 52 kao i to da ga se ponekad vjea
0 drvce to ga djevojice nose uokolo skupljajui novac,53 kao to se
ini sa svibanjskim drvetom i Svibanjskom gospom te ljetnim drvcem
1 lutkom privezanom za nj.
Ukratko, sve govori u prilog tome da su istjerivanje Smrti i
dovoenje Ljeta, barem u nekim sluajevima, tek jo jedan vid smrti
i oivljavanja duha bilja u proljee, koji su ve prikazani ubijanjem i
uskrsnuem "divljeg ovjeka".54 Sahranjivanje i uskrsnue Karnevala
vjerojatno samo na drugi nain izraavaju isto. Zakopavanje predstavnika Karnevala u gnojivo sasvim je razumljivo utoliko ukoliko se
pretpostavlja da on ima ivotodajni i oplodni utjecaj, nalik onome
koji se pridaje figuri Smrti. Slamnatu lutku koja se na ve poznati
nain iznosi iz sela na pokladni utorak Estonci ne zovu Karnevalom,
ve umskim duhom (Metsik), a njegova istovetnost sa umskim
duhom ogleda se u tome to ga privruju za vrh stabla u umi, gdje
206

Iznoenje Smrti

ostaje godinu dana te mu gotovo svakodnevno upuuju molitve i

darove da im zatiti stoku, jer je Metsik, kao pravi umski duh, zatitnik stoke. Ponekad se Metsik pravi od snopova ita. 55
Moemo, dakle, s pravom nasludti da su imena "Karneval",
"Smrt" i "Ljeto" razmjerno pozne i nepotpune oznake bia personificiranih ili utjelovljenih u opisanim obiajima. Sama apstraktnost
tih naziva odaje njihovo moderno podrijetlo, jer personifikacije vremena i godinjih doba poput Karnevala ih Ljeta, ih pak apstraktnog
pojma kao to je smrt, teko da pripadaju primitivnom nazoru. Sami
obredi, meutim, nose biljeg prastarih vremena, i stoga se ne moemo oduprijeti pretpostavci da pojmovi to ih oni utjelovljuju bijahu
jednostavnije i konkretnije naravi. Pojam stabla, moda posebne
vrste stabla (jer neki primitivni narodi nemaju rije za stablo kao
takvo), ih ak pojedinanog drveta, dovoljno je konkretan da postavi
temelj s kojega se postupnim uopavanjem moe doi do ireg pojma
duha bilja. No, taj openiti pojam lako bi se pobrkao s godinjim
dobom u kojemu se oituje; otuda bi zamjenjivanje Proljea, Ljeta ili
Svibnja duhom drvea odnosno duhom bilja bilo lako i prirodno.
Nadalje, konkretan pojam drveta ih vegetacije koja ugiba slinim
procesom uopavanja pretvorio bi se u openit pojam smrti, pa bi se
iznoenje ugibajueg ili mrtvog bilja u proljee, kao najava njegovog
oivljavanja, s vremenom prometnulo u iznoenje same Smrti.
Gledite prema kojemu je u tim proljetnim sveanostima Smrt prvobitno znaila umirue ih mrtvo bilje, odluno zastupa W Mannhardt.
Podupire ga on analogijom s primjenom imena "Smrti" na duh zrelog ita. Obino se duh zrelog ita ne shvaa mrtvim nego starim, i
otuda ga se naziva "starcem" ih "staricom". No, ponegdje se posljednji, ponjeveni snop, koji se esto smatra sjeditem itnoga duha,
naziva "mrtvim"; djeca se opominju da ne idu u itna polja jer Smrt
sjedi u itu, dok u jednoj igri to je igraju saska djeca u Transilvaniji
za etve kukuruza, Smrt predstavlja dijete posve pokriveno kukuruzovini liem.56
Prepostavku da se iza predodbi Smrti, Karnevala, Ljeta itd. to
se utjelovljuju u tim proljetnim sveanostima kriju stariji i konkretniji pojmovi, donekle podupire i injenica da se u Rusiji pogrebne ceremonije poput "sahrane Karnevala" i "iznoenja Smrti" ne odravaju
pod imenima Smrti i Karnevala, ve pod onima stanovitih mitskih likova kao to su Kostrubonko, Kostroma, Kupalo, Lada i Jarilo. Te ruske sveanosti odravaju se i u proljee i poetkom ljeta. "U
Malorusiji tako bijae obiaj da se o Uskrsu svetkuje pogreb
207

Kostrubonka, boanstva proljea. Pjevai bi stali u krug i polako se

okretali oko jedne djevojke koja je kao mrtva leala na zemlji te bi
pjevali:
Mrtav je, mrtav na Kostrubonko!
Mrtav je, mrtav na milil
I tako sve dok djevojka ne bi iznenada skoila, na to je zbor radosno klicao:
Oivio je, oivio na Kostrubonko!
Oivio je, oivio na mili! 57
Uoi Ivanja, od slame se pravi figura Kupala, "na koju se stavljaju
enska odjea, ogrlica i kruna od cvijea. Potom se posijee drvo i,
okieno gajtanima, postavi na odabrano mjesto. Pokraj drveta, kojemu daju ime Marena ("Zima" ili "Smrt") stavljaju se slamnata figura
i stol na kojemu stoje ie i pie. Poslije se zapali vatra, koju mladii i
djevojke u parovima preskau, nosei figuru sa sobom. Sutradan skidaju ukrase s drveta i lutke te ih oboje bacaju u rijeku." 5 8 Na dan sv.
Petra (29. lipnja), ih u nedjelju iza toga, u Rusiji se slavi "pogreb
Kostrome", Lade ih Jarila. U gubernijama Penze i Simbirska taj se
pogreb izvodio ovako. D n e 28. lipnja zapalila bi se vatra, a sutradan
su djevojke izabirale jednu medu sobom da igra ulogu Kostrome.
Njezine drugarice pozdravljale bi je duboko joj se klanjajui, stavljale
je na dasku i nosile na obalu rijeke. O n d j e su je kupale u vodi, dok
bi najstarija napravila koaru od lipove kore i udarala u nju kao u
dobo. Potom su se vraale u selo i zavravale dan povorkama, igrama i plesovima. 5 9 U Muromskom okrugu, Kostromu je predstavljala
figura u enskoj odjei i cvijeu, koju stavljahu u korito i uz pjesmu
noahu na obalu jezera ih rijeke. Tu bi se gomila podijelila na dvije
strane, jednu koja je napadala i drugu koja je branila figuru.
Naposljetku bi napadai pobijedili, skinuli odjeu i ukrase s lutke,
raskomadali je, izgazili slamu od koje bijae nainjena i bacili je u
rijeku, doim su branitelji skrivah hca i gradili se da oplakuju
Kostrominu smrt. 6 0
U okrugu zvanom Kostroma, 29. ih 30. lipnja odravala se sahrana
Jarila. Narod je izabirao jednog starca i davao mu maleni lijes, u
kojem se nalazila figura nalik Prijapu to je predstavljala Jarila. O n ju
je iznosio izvan mjesta, praen enama koje pojahu tubalice i kret208

Iznoenje Smrti

njama izraavahu alost i oaj. Na nekoj istini iskopala bi se raka i u

nju se, uz pla i lelek, sputala figura, a nakon toga su zapoinjale igre
i plesovi, "koje prizivahu drevne pogrebne igre poganskih Slavena."61
U Malorusiji se Jarilova figura stavljala u mrtvaki sanduk i iza sumraka nosila po ulicama, okruena pijanim enama koje su alosno
ponavljale: "Mrtav je! Mrtav je!" Mukarci su podizah i tresli lutku
kao da pokuavaju oivjeti mrtvaca. Tada bi enama rekli: "ene, ne
plaite. Znam to je slade od meda." No one su i dalje naricale i
pojale kao na pogrebu. "Sto je skrivio? Bio je tako dobar. Vie nee
ustati. Ah, kako da se rastanemo od tebe? Sto je ivot bez tebe?
Ustani, makar na tren. Ali on ne ustaje, on se ne podie."
Naposljetku bi Jarila pokopah u grob. 62
Ovi ruski obiaji oito su iste naravi kao i oni to ih u Austriji i
Njemakoj nazivaju "sahranjivanjem Karnevala" i "iznoenjem Smrti". Stoga, ako je moje tumaenje ovih potonjih tono, ruski Kostroma, Jarilo i ostali, izvorno zacijelo bijahu utjelovljenja duha bilja, a
njihova se smrt morala smatrati nunim uvodom u njihovo oivljavanje. Oivljavanje nakon smrti prikazano je u prvom od opisanih
obreda, u ceremoniji Kostrubonkove smrti i uskrsnua. Razlog s kojega se u nekima od tih ruskih sveanosti smrt duha bilja slavi
poetkom ljeta moe biti u tome to opadanje poinje od Ivanja,
nakon kojega se dani skrauju a Sunce kree na put silaska
U dubine mrane
Gdjeno lee zimski mrazi.

Posve je mogue da je primitivni ovjek takvu prekretnicu godine,

kada se ve dade naslutiti da i bilje sudjeluje u tek zapoetom, iako jo
jedva primjetnom opadanju ljeta, odabrao kao podesan trenutak za
magijske obrede kojima se nadao zaustaviti gaenje ivota bilja ih
barem osigurati njegovo oivljavanje.
No dok se smrt vegetacije, izgleda, prikazivala u svim, a njeno
oivljavanje samo u nekima od tih proljetnih i ljetnih ceremonija, pojedini obiaji posjeduju obiljeja koja se teko mogu protumaiti
iskljuivo navedenom hipotezom. Sveani pogreb, naricanje i crnina,
este znaajke tih obreda, doista su na mjestu kad je posrijedi smrt
blagotvornog duha bilja. Ah to rei o veselju koje nerijetko prati
iznoenje njegova lika, o drvlju i kamenju koje se baca na nj, o pogrdama i kletvama to mu se upuuju? Sto rei o strahu pred tim likom,
strahu to ga odaje uurbanost njegovih nosaa koji, odbacivi figuru,
209

ele im prije pobjei kui, kao i vjerovanje da u kui u koju je ona

zavirila netko ubrzo mora umrijeti? Taj bi se strah mogao objasniti
vjerovanjem da kod umrlog duha bilja postoji izvjesna zaraza koja njegovu blizinu ini opasnom. N o to tumaenje, osim to je prilino
nategnuto, ne objanjava odakle radost koja esto prati iznoenje
Smrti. Stoga moramo u tim ceremonijama razluiti dvije naizgled
suprotstavljene znaajke: s jedne strane alost zbog smrti te ljubav i
potovanje spram umrlog, a s druge strah i mrnja spram umrlog te
radost zbog njegove smrti. Nastojao sam pokazati kako valja protumaiti prvu od tih znaajki, a na pitanje kako je potonja postala tako
blisko vezana uz prvu pokuat u odgovoriti u nastavku.
Prije nego to napustimo europske obiaje da bismo krenuli dalje,
valja uoiti da se istjerivanje Smrti ih mitskog bia povremeno izvodi
bez prisustva ikakva vidljivog predstavnika prognanog lika. Tako su
neko u Konigshainu pokraj Gorlitza u Sleskoj svi seljaci, stari, mladi,
odlazili s bakljama od slame na vrh oblinjeg brda po imenu
Todtenstein ("Stijena smrti"), gdje bi zapalili baklje i potom se vratili
kui, pjevajui: "Mi istjerasmo Smrt, natrag donosimo Ljeto." 6 3 Uoi
Uskrsa, mlade u Albaniji pah baklje od smolasta drveta i vitlajui
njima u povorci stupa kroz selo. Najposlije hitnu baklje u rijeku, uz
rijei: "Ha, Kore, bacamo te u rijeku, kao i ove baklje, da se vie nikada ne vrati." Neki vele da je svrha tog obreda istjerivanje zime, no
Kore se zapravo zamilja kao zlohotno bie koje prodire djecu. 6 4
U indijskoj oblasti Kanagra postoji obiaj koji mlade djevojke
svetkuju u prljee i koji umnogome nalikuje europskim proljetnim
ceremonijama to smo ih upravo opisah. Nazivaju ga Rali Ka mela,
odnosno Ralijev sajam. Rali je mah, oslikani zemljani kip Sive ili Parvati. Svetkovina se odrava irom Kanagre i traje gotovo cijeli jedan
chet (oujak - travanj), sve do Baisakhova sankranta (travanj). U njoj
sudjeluju iskljuivo mlade djevojke. Jednoga oujakog jutra sve
djevojke iz sela odnesu koarice od trave i cvijea duba na za to predvieno mjesto, gdje ih bacaju na hrpu. O k o te hrpe one stanu u krug
i pjevaju. To ine svakodnevno deset dana, dok gomila trave i cvijea
ne dosegne prilinu visinu. Potom u praumi odsjeku dvije grane sa
po tri rave na jednom kraju i stave ih, s ravama nadolje, na hrpu
cvijea, tako da ine dva tronoca ili piramide. Tada pozovu kipara da
na dvama gornjim vrhovima tih grana napravi dva glinena kipa, jedan
koji predstavlja Sivu a drugi Parvati. Djevojke se zatim podijele u
dvije skupine, jedne za Sivu a druge za Parvati, i vjenaju njihove
statue prema uobiajenim propisima, ne izostavljajui ni jedan dio
210

Iznoenje Smrti

obreda. Nakon svadbe slavi se gozba, za ije trokove roditelji djevojaka daju svatko poneki prilog. Na idui sankrant (Baisakb) one sve
zajedno odlaze na rijeku, bacaju kipove u duboki vir i nariu nad
njime, kao da su na pogrebu. Djeaci iz okolice esto ih zadirkuju
ronei za kipovima, vadei ih iz vode i vitlajui njima dok djevojke
plau. Kau da je svrha tog obiaja pribaviti dobrog mua. 6 5
injenica da se u ovim indijskim ceremonijama boanstva Siva i
Parvati smatraju duhovima bilja dokazana je, ini se, time to se njihovi kipovi stavljaju na grane preko gomile trave i cvijea. Ovdje se
boanstva vegetacije, kao to je esto sluaj i u europskim narodnim
obiajima, predoavaju dvojako, biljem i lutkama. Vjenanje tih indijskih boanstava u proljee odgovara europskim obredima u kojima
vjenanje proljetnih duhova bilja predstavljaju "svibanjski kralj i
kraljica", "svibanjska nevjesta", "svibanjski mladoenja" itd. 6 6 Bacanje kipova u vodu, kao i njihovo oplakivanje, istoznani su s europskim obiajem bacanja umrlog duha bilja (po imenima Smrti, Jarila,
Kostrome i dr.) u vodu i naricanja za njima. U Indiji, kao esto i u
Europi, taj obred izvode iskljuivo ene. Vjerovanje kako spomenuta
ceremonija slui tome da djevojke dodu do mueva moe se objasniti
oivljavajuim i oplodnim utjecajem to ga duh bilja, vjeruje se, ima
kako na ljudski i ivotinjski, tako i na biljni svijet. 67

Biljeke
1

2
3
4

Grimm, Deutsche Mjthologie,4 ii. 645; K. Haupt, Sagenbuch der Lausitz,

ii. 58; Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalender aus Bohmen, str. 86 i d.; id.,
Das festliche Jahr, str. 77 i d. etvrta korizmena nedjelja zove se i "sredoposnica", jer pada usred velikog posta tj. korizme, a u vezi je i s
laetare, rijeju kojom na taj dan zapoinje liturgija. U rimskom kalendaru to je Ruina nedjelja, Domenica rosae.
V str. 190.
E. Meier, Deutsche Sagen, Sitten und Gebrauche aus Schivaben, str. 371.
J. Haltrich, Zur Volkskunde der Siebenbiirger Sachsen (Be, 1885), str.
284 i d.
Leoprechting, Aus dem Lechrain, str. 162 i d.; Mannhardt, Baumkultus,
str. 411.
E. Meier, Deutsche Sagen, Sitten und Gebrauche aus Schwaben, str. 374;
usp. Birlinger, Volksthiimliches aus Schivaben, ii. 55.
E. Meier, nav. dj. str. 372.

211

8
9
10
11

12
13
14
15
16
17
18
19

20
21
22

23
24

25
26
27
28

29
30
31
32

33

34

35

36
37

E. Meier, nav. dj. str. 373.

E. Meier, nav. dj. str. 373, 374.
A. Kuhn, Sagen, Gebrauche und Mdrchen aus Westfalen, ii. 130.
F. J. Wiedemann, Aus dem inneren und aussem Leben der Ehsten, str.
353.
E. Meier, nav. dj. str. 374.
H. Prohle, Harzbilder, str. 54.
Aug. Witzschel, Sagen, Sitten und Gebrauche aus Thiiringen, str. 193.
Witzschel, nav. dj. str. 199.
Grimm, Deutsche Mjthologie,4 ii. 642.
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalender aus Bohmen, str. 90 i d.
Reinsberg-Diiringsfeld, nav. dj. str. 91.
Grimm, Deutsche Mjthologie,4 ii. 639 i d.; Mannhardt, Baumkultus, str.
412.
Grimm, nav. dj. ii. 644; K. Haupt, Sagenbuch der Lausitz, ii. 55.
Grimm, nav. dj. ii. 640, 643.
Vernalecken, Mjthen und Brauche des Volkes in Oesterreich, str. 294 i d.;
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalender aus Bohmen, str. 90.
Grimm, Deutsche Mjthologie,4 ii. 640.
J. A. E. Kohler, Volksbrauch, Aberglauben, Sagen und andre alte
Ueberlieferungen im Voigtlande, str. 171.
Reinsberg-Diiringsfeld, Das festliche Jahr, str. 80.
Ralston, Songs of the Russian People, str. 211.
Isto, str. 210.
Grimm, Deutsche Mjthologie, ii. 652; H. Usener, "Italische Mythen",
u: Rheinisches Museum, N. F. xxx. (1875), str. 191 i d.
G. Pitre, Spettacoli e fete popolari siciliane (Palermo, 1881), str. 207 i d.
Archivio per lo studio delle tradizioni popolari, iv. (1885) str. 294 i d.
H. Usener, nav. dj. str. 193.
Vincenzo Dorsa, La tradizione greco-latina negli usi e nelle credenze popolari della Calabria citeriore (Cosenza, 1884), str. 43 i d.
Grimm, Deutsche Mjthologie,4 ii. 652; H. Usener, "Italische Mythen",
u: Rheinisches Museum, N. F. xxx. (1875) str. 191 i d.
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalender aus Bohmen, str. 89 i d.; W
Mannhardt, Baumkultus, str. 156. Taj je obiaj ve spomenut. V str. 67.
Reinsberg-Diiringsfeld, Das festliche Jahr, str. 82 i d.; Philo vom Walde,
Schlesien in Sage und Brauch (bez godine izd., predgovor datiran 1883.),
str. 122.
Witzschel, Sagen, Sitten und Gebrauche aus Thiiringen, str. 192 i d.
Grimm, Deutsche Mjthologie,4 ii. 643 i d.; K. Haupt, Sagenbuch der
Lausitz, ii. 54 i d.; Mannhardt, Baumkultus, str. 412 i d.; Ralston, Songs
ofthe Russian People, str. 211.

212

Iznoenje Smrti

38
39
40

41
42
43
44
45
46
47
48
49

50
51
52
53

54
55

56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67

Grimm, nav. dj. ii. 644; K. Haupt, nav. dj. ii. 55.
E. Gerard, The Land beyond the Forest, ii. 47-49.
Takvo gledite u vezi s tim obiajem zauzima i Mannhardt, v.
Baumkultus, str. 419.
Vemalecken, Mythen und Brauche des Volkes in Oesterreich, str. 293 i d.
Reinsberg-Diiringsfeld, Das festliche jahr, str. 82.
Philo vom Walde, Schlesien in Sage und Brauch, str. 122.
Grimm, Deutsche Mjthologie,4 ii. 640 i d.
V gore, str. 201.
K. Schwenk, Die Mjthologie der Slaiven, str. 217 i d.
V gore, str. 203.
V gore, str. 67, 203.
V gore, str. 203 i Grimm, Deutsche Mjthologie,4 ii. 644; ReinsbergDiiringsfeld, Fest-Kalender aus Bohmen, str. 87 i d.
V gore, str. 203.
V gore, str. 204 i d.
V gore, str. 199 - 200, 204; kao i Grimm, D. M.4 ii. 643.
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalender aus Bohmen, str. 88. Kadto figuru
Smrti (bez drvca) uokolo nose djeaci koji skupljaju milodare. Grimm,
D. M. 4 ii. 644.
V gore, str. 189.
Wiedemann, Aus dem inneren und ausseren Leben der Ehsten, str. 353;
Holzmayer, "Osiliana", u: Verhandlungen der gelehrten Estnischen
Gesellschaft zu Dorpat, vii. Heft 2, str. 10 i d.; W Mannhardt,
Baumkultus, str. 407 i d.
W Mannhardt, Baumkultus, str. 417-421.
Ralston, Songs of the Russian People, str. 221.
Ralston, nav. dj. str. 241.
Ralston, nav. dj. str. 243 i d.; W Mannhardt, Baumkultus, str. 414.
W Mannhardt, Baumkultus, str. 414 i d.; Ralston, nav. dj. str. 244.
Ralston, nav. dj. str. 245; W Mannhardt, Baumkultus, str. 416.
W Mannhardt, nav. dj.; Ralston, nav. dj.
Grimm, Deutsche Mjthologie,4 ii. 644.
J. G. von Hahn, Albanesische Studien, i. 160.
Kap. R. C. Temple, u: Indian Antiquarj, xi. (1882) str. 297 i d.
V gore, str. 74 i d.
V gore, str. 60 i d.

213

 4. Adonis
ini se da obredi nalik onima u dananjoj Europi, u kojima se slave
smrt i uskrsnue bilja, ne bijahu nigdje tako rasprostranjeni kao u
Egiptu i zapadnoj Aziji. Pod imenima Ozirisa, Adonisa, Tamuza,
Atisa i Dioniza, Egipani, Sirijci, Babilonci, Frigijci i Grci prikazivahu
propadanje i oivljavanje vegetacije u sklopu obreda to su ih i oni
sami drah u biti istovetnima, a u kojima mi nalazimo paralele s
obiajima europskog seljatva. O naravi tih boanstava i njihovom
tovanju nairoko su raspravljah mnogi ueni pisci; ja pak kanim tek
u kratkim crtama iznijeti one znaajke obreda i'legendi u kojima se
ona javljaju to potkrijepljuju ovdje izloeno gledite u vezi s njihovom naravi. Poet emo s Adonisom, odnosno Tamuzom.
Adonisov kult postojao je kod semitskih naroda u Siriji, od kojih
su ga, najkasnije u petom stoljeu prije Krista, preuzeli Grci. Ime
Adonis dolazi od fenikog adon, "gospodar". 1 Legenda kae da je on
bio naoit mladi kojega je ljubila Afrodita (semitska Astarta) i kojega je vepar usmrtio u cvijetu mladosti. Njegovu smrt svake godine
oplakivali su gorkim naricanjem, osobito ene; njegove su kipove,
nainjene tako da nalikuju mrtvacu, nosili kao na pogrebu i potom
bacah u more ih izvore, 2 a ponegdje bi sutradan proslavljah njegovo
oivljavanje. 3 No, sveanosti su na razliitim mjestima poneto odudarale jedna od druge, s obzirom na nain kao i na vrijeme u kojem
su odravane. Kipovi Adonisa i Afrodite u Aleksandriji poivah su na
dvama leajevima, okrueni svakovrsnim svjeim voem, kolaima,
cvijeem u teglama i zelenim sjenicama opletenima anisom.
Vjenanje boanskih ljubavnika proslavljalo se jednoga dana, da bi
2X5

sutradan ene u crnini, rasputene kose i obnaenih grudi, nosile

Adonisov kip na morsku obalu i preputale ga valovima. 4 D o b a u
kojem se odravala ova aleksandrijska ceremonija nije izriito navedeno, no budui da se spominje zrelo voe, zakljuuje se kako je posrijedi bilo kasno ljeto. 5
U Biblusu se Adonisova smrt obiljeavala svake godine, uz jadikovke, ridanje i udaranje u prsa, ah se vjerovalo da se on ve sutradan
vraa u ivot i u nazonosti svojih vjernika uzlazi na nebo. 6 ini se da
je ta svetkovina odravana u proljee, jer se njen datum odredivao
prema promjeni boje rijeke Adonisa, a suvremeni su putnici opazili
da se to zbiva u proljee. U to doba crljenica koju kia spere s brda
oboji rijeku, pa ak donekle i more, krvavocrvenom bojom. Vjerovalo
se da je to krv Adonisa, kojega bi svake godine vepar smrtno ranio na
brdu Libanonu. 7 Kae se da je crvena anemona 8 iznikla iz Adonisove
krvi, a budui da anemona u Siriji cvate oko Uskrsa, oito je da se
Adonisova svetkovina, ili barem jedna od onih koje m u bijahu posveene, slavila u proljee. Naziv cvijeta vjerojatno je izveden iz imena
Naaman ("dragan") koje, ini se, bijae jednim od njegovih epiteta.
Arapi i danas zovu anemone "Naamanovim ranama". 9
Shnost tih obreda s indijskim i europskim obiajima to smo ih
prethodno opisah posve je bjelodana. Osobito je aleksandrijska sveanost, iako je datum njena odravanja poneto nepouzdan, gotovo
istovetna onoj indijskoj. U objema se vjenanje dvaju boanstava,
iju povezanost s vegetacijom nagovjeuje svjee bilje kojima su
okruena, slavi s njihovim kipovima, koji se poshje oplakuju i bacaju
u vodu. 1 0 S obzirom na meusobnu bhskost tih obiaja, kao i na njihovu shnost s proljetnim i ljetnim obiajima u dananjoj Europi,
rekh bismo da za sve njih vrijedi zajedniko tumaenje. Ako je,
dakle, tumaenje to smo ga usvojih u vezi s potonjim obiajima
tono, obred Adonisove smrti i uskrsnua zacijelo je takoer bio
prikazom propadanja i oivljavanja bilja. Takav zakljuak, utemeljen
na uzajamnoj shnosti obiaja, potvruju i sljedee znaajke legende
i kulta Adonisa. Njegova povezanost s biljem vidljiva je ve i iz poznate pripovijesti o njegovu roenju. Kae se da ga je rodilo stablo
mirhe, ija se kora nakon desetomjesene trudnoe raspukla iznjedrivi ljupko dijete. Prema nekima, vepar je kljovom rascijepio
koru i tako djetetu otvorio prolaz. Legendi je dodana pomalo racionalistika nota tvrdnjom da njegova majka bijae ena po imenu
Mirha, koja se pretvorila u mirhino drvo im je zatrudnjela. 1 1 Pripovijest, pak, koja veli da je Adonis boravio pola, prema nekima
216

Adonis

treinu godine u donjem, a ostatak godine u gornjem svijetu, 12

sasma se lako tumai pretpostavkom da je on predstavljao bilje, navlastito ito, koje lei zakopano u tlu pola godine a raste nad zemljom u njenoj drugoj polovici. Medu svima godinjim prirodnim
pojavama zacijelo nema nijedne koja tako oito navodi na zamisao
svakogodinje smrti i uskrsnua kao to su nestanak i ponovno
pojavljivanje vegetacije na jesen i u proljee. Adonisa se smatralo i
Suncem, no u Sunevu godinjem kretanju unutar umjerenog i tropskoga pojasa nema niega to bi nagovijetalo da je ono mrtvo pola
ili treinu godine, a ivo u njenoj drugoj polovici ili dvjema treinama. Moglo se, dakako, smatrati da on zimi slabi, 13 ali nikako da
umire; njegovo svakodnevno pojavljivanje obara takvo gledite. U
arktikom podneblju, gdje Sunce svake godine trajno iezava u razdoblju koje se prema zemljopisnoj irini protee od dvadeset i etiri
sata do est mjeseci, njegovo godinje umiranje i uskrsavanje bili bi
posve shvatljivi, no jo nitko nije ustvrdio da Adonisov kult potjee
iz tih krajeva. S druge strane, svakogodinja smrt i oivljavanje bilja
jasno se kao misao nameu ljudima na svakom stupnju civilizacije, a
golemi razmjeri u kojima se odigravaju to vjeno propadanje i obnavljanje, kao i ovjekova neposredna ovisnost o njima, zajedno ih ine
najudesnijom prirodnom pojavom, barem u umjerenim pojasevima.
Nije udo to je tako vana, upeatljiva i sveobuhvatna pojava izazvala shne predodbe i dovela do slinih obreda u mnogim zemljama. Stoga moemo usvojiti kao vjerojatno nae tumaenje Adonisova kulta, koje se tako dobro slae s prirodnim injenicama i s
analogijom naspram slinih obreda u drugim zemljama te koje, usto,
potvruje znatan broj antikih izvora. 14
Znaaj Tamuza ih Adonisa kao duha ita jasno je izraen u opisu
njegove svetkovine to ga iznosi jedan arapski pisac iz desetoga stoljea. Opisujui obrede i rtve koje u razna godinja doba prinose poganski Sirijci u Haranu, on kae: "Tamuz (srpanj). Sredinom tog
mjeseca odrava se sveanost el-Bugat, to jest sveanost narikaa,
odnosno praznik Ta-uz, koji se slavi u ast boga Ta-uza. Zene ga
oplakuju jer ga je njegov gospodar okrutno pogubio, samljeo mu
kosti u mlinu pa ih rasuo u vjetar. Zene (tijekom te sveanosti) ne
jedu nita to je samljeveno u mlinu te svode prehranu na nakvaenu
penicu, slatku grahoricu, datulje, groice i tome slino." 15 Ta-uz
Naselje u dananjem vilajetu Urfa u junoj Turskoj; u antici vaan
grad na glavnom putu izmeu Babilona i Mediterana. (Prev.)
217

UDijaflje Doga

(to je samo drugi oblik izgovora imena Tamuz) ovdje podsjea na

Burnsova Johna Jemenca:

U arkom mu plamenu sagae

Sr kostiju njegvih;
Al' mu najgore uini mlinar Medu dva ga kamena smrvi.16
No, moda najbolji dokaz da je Adonis bio boanstvo bilja, osobito
ita, pruaju takozvani Adonisovi vrtovi. Bijahu to koare i tegle ispunjene zemljom, u kojima su poglavito ih iskljuivo ene sadile i osam
dana uzgajale penicu, jeam, loiku, komora i raznovrsno cvijee.
Biljke su pod sunevom toplinom brzo rasle, ah su, budui bez korijena, brzo i venule te su ih poshje osam dana iznosili s kipovima mrtvog Adonisa i bacah ih zajedno s njima u more ih vrela. 17 U Ateni se
ta sveanost odravala poetkom ljeta. Znamo, naime, da je flota koju
je Atena poslala na Sirakuzu, i ijim je potapanjem njena mo trajno
naruena, isplovila prvih dana ljeta, a zlokobnom su se podudarnou
sumorni Adonisovi obredi slavili ba u to vrijeme. Dok su vojnici marirah u luku da se ukrcaju na brodove, uhce kojima su prolazili bijahu
prepune lijesova i kipova nalik truplima, a zrak je paralo naricanje
ena za mrtvim Adonisom. Ta je okolnost bacila sjenu na sudbinu najvehanstvenijega ratnog brodovlja to je ikad isplovilo iz Atene. 1 8
S p o m e n u t e je "Adonisove vrtove" najprirodnije protumaiti kao
olienja samog Adonisa ih oitovanja njegove moi^ oni ga, sukladno
njegovoj izvornoj naravi, predstavljahu u vidu bilja, dok su ga njegovi
kipovi, s kojima su ih iznosili i bacah u vodu, predstavljah u njegovu
kasnijem, ovjekolikom obliju. Sve te Adonisove svetkovine, ako se
ne varam, izvorno su zamiljane kao ini ija je svrha bila poticanje
rasta i oivljavanje bilja, a naelo prema kojemu su imah izazvati taj
uinak bijae simpatika magija. Kao to je objanjeno u prvom poglavlju, primitivni ljudi predmnijevaju da prikazivanjem ili podraavanjem eljenog uinka pomau da do njega doista i dode, pa tako prskanjem vode izazivaju kiu, paljenjem vatre stvaraju sunevu svjedost
itd. Shno tome, podraavanjem rasta usjeva oni se nadaju osigurati
dobru etvu. Brzi rast penice i jema u Adonisovim vrtovima trebao
je potaknuti bujanje ita, dok su bacanje "vrtova" i kipova bile ini
kojima se htjela namaknuti dostatna koliina blagotvorne kie. 1 9
Robert Burns, kotski pjesnik iz 18. st. (Prev.)
218

Adonis

Drim da je bacanje likova Smrti i Karnevala u odgovarajuim

obredima u modernoj Europi sluilo istoj svrsi. Vidjeli smo da se obiaj polijevanja osobe, preruene u lie (koja nesumnjivo oliava vegetaciju), vodom jo uvijek odrava s izriitom nakanom izazivanja
kie. 2 0 Isto se tako obiaj polijevanja zadnjega ponjevenog snopa
ita, ili osobe koja ga sa etve donosi kui (obiaj koji je jo prisutan
u Njemakoj i Francuskoj, a sve donedavno postojao je i u Engleskoj
i kotskoj), na nekim mjestima prakticira s nedvosmislenim ciljem da
se ishodi kia za usjeve u iduoj godini. Kad u Vlakoj i kod Rumunja
u Transilvaniji djevojka donosi kui krunu ispletenu od posljednjih
klasova ponjevena ita, svi koji je sretnu pohitaju k njoj da je pohju
vodom, a i dvojica slugu se radi toga postave kraj vrata, jer se vjeruje
da bi usjevi idue godine usahnuli od sue ako se to ne bi uinilo. 21
Transilvanijski Sasi smoe vodom do koe onoga koji nosi vijenac od
zadnjega ponjevenog klasja (katkad i etelac koji pokosi zadnji klas
ita stavi sebi takav vijenac na glavu), jer to je on mokriji, to e bolja
biti idua etva i vie e se zrnja prosijati. 22 Kada bi se orai i sijai
naveer vraah s proljetnih radova u polju, seoska gazdarica i sluge
pohjevah su ih vodom. Na to bi ih orai i sijai zgrabili, bacili u jezero
i zagnjurivah u vodu. Gazdarica je to mogla izbjei plaanjem zaloga,
ah svi ostah morah su bid zagnjureni. Nadah su se da e na taj nain
osigurati dovoljno kie za sjeme. 2 3 Onoga koji je u Prusiji nakon etve
nosio vijenac od zadnjega ponjevenog klasa takoer su pohjevali
vodom, uz molitvu koja je glasila: "Kao to je ito niknulo i umnoilo
se u vodi, neka tako nikne i umnoi se u ambaru i itnici." 24
U jednoj babilonskoj legendi boica Itar (Astarta, Afrodita) silazi
u H a d da zagrabi vode ivota kako bi vratila u ivot mrtvog Tamuza,
a ini se da se Tamuza pohvalo vodom prilikom velike alobne
sveanosti u kojoj mukarci i ene stajahu oko njegove pogrebne
lomae i oplakivahu ga. 2 5 Ta legenda, istie Mannhardt, vjerojatno
predstavlja mitsko tumaenje babilonske sveanosti nalik svetkovini
Adonisa u Siriji. N a reenoj je pak svetkovini, koja se nedvojbeno
odravala u mjesecu thammuzu (lipanj - srpanj), 2 6 dakle negdje
poetkom ljeta, Tamuz vjerojatno prikazivan kao kip po kojemu se
pohjevala voda te se on vraao u ivot. Stoga je babilonska legenda
vana utoliko to potvruje gledite prema kojemu je svrha bacanja
Adonisovih kipova i "vrtova" bila uskrsnue boanstva, to jest oivljavanje bilja. Tamuzovu vezu s vegetacijom dokazuje ulomak iz
jedne babilonske himne, u kojemu se opisuje kako Tamuz obitava u
velikom stablu u sreditu zemlje. 2 7
219

Pretpostavka da su Adonisovi vrtovi u biti ini za poticanje rasta

bilja, naroito usjeva, te da pripadaju istoj vrsti obiaja kao i proljetni i ljetni narodni obiaji suvremene Europe koje smo opisali, ne
poiva samo na vjerojatnosti. Sreom smo kadri pokazati da Adonisove vrtove (ako smijemo taj izraz primijeniti ire) jo uvijek sade
primitivni narodi u doba sjetve, kao i europski seljaci poetkom ljeta.
Kada nastupi vrijeme da se ria presadi iz lijeha, mladii i djevojke iz
bengalskih plemena Oraona i Munda odu u umu i posijeku mlado
karmovo stabalce ili granu. Potom se slavodobitno vraaju, uz ples,
pjesmu i udaranje bubnjeva, te ga posade posred seoskog plesalita.
Drvetu se prinosi rtva, a sutradan ujutro mlade ruku pod ruku plee
u velikom kolu oko karmova stabla, okienog trakama arene tkanine,
lanim grivnama i ogrlicama ispletenim od slame. U sklopu priprema
za svetkovinu, keri seoskog poglavara na poseban nain uzgajaju stabljike jema. Sjeme posade u vlanu, pjeskovitu zemlju, pomijeanu s
kurkumom, iz koje niu i razvijaju se stabljike blijedoute ili jaglaeve
boje. Na dan sveanosti djevojke pobiru stabljike i nose ih u koarama na plesahte, gdje se ponizno klanjaju karmovom drvetu i stavljaju preda nj nekoliko biljaka. Naposljetku se karmovo drvo odnosi i
baca u rijeku ih hladenac. 2 8 Smisao sadnje stabljika jema i njihova
prinoenja karmovom drvetu nije nimalo upitan. Vjeruje se, kao to
smo ve vidjeh, da drvee ubrzava rast usjeva, a upravo se u naroda
o kojima je ovdje rije - Munda ih Mundara - "umska boanstva
smatraju odgovornima za usjeve." 2 9 Kada, dakle, M u n d e u vrijeme
presaivanja rie donose drvo i spram njega se ophode s tolikim potovanjem, to moe biti samo stoga da potaknu rast rie koju valja
presaditi, dok obiaj prinoenja brzo izniklih stabljika jema zacijelo
ima sluiti istoj svrsi, moda podsjeanju duha drvea na njegovu
dunost prema usjevima i poticanju njegova djelovanja vidljivim primjerom brzog rasta bilja. Bacanje karmova drveta u vodu valja tumaiti kao ini za kiu. Nije reeno bacaju li se i stabljike jema u vodu,
ah ako je moje tumaenje tog obiaja ispravno, vjerojatno se bacaju.
Razlika izmeu navedenoga bengalskog obiaja i grkih Adonisovih
obreda jest u tome to se u prvome duh drvea pojavljuje u svom
prvobitnom obhju kao drvo, doim se u Adonisovom kultu javlja u
ljudskom obhku, prikazan kao mrtvac, premda na njegovo vegetativno podrijetlo ukazuju "Adonisovi vrtovi", koji su, da tako kaemo,
drugotno oitovanje njegove prvotne moi kao duha drvea.
N a Sardiniji se Adonisovi vrtovi jo sade u sklopu velike ljetne
svetkovine koja nosi ime sv. Ivana. Potkraj oujka seoski mladi
220

Adonis

dolazi djevojci i pita je eli li ona biti njegova comare (prijateljica ili
draga) a on da b u d e njezin compare. Djevojina obitelj smatra se
poaenom takvim pozivom i rado ga prihvaa. Krajem svibnja
djevojka naini lonac od kore hrasta plutnjaka, napuni ga zemljom i
posije u nj aku penice i jema. Lonac se stavi na sunce i esto zalijeva, pa ito brzo izraste i ve uoi Ivanja (23. lipnja) ima lijep klas.
Loncu se tada nadjene ime Erme ili Nenneri. N a Ivanje, mladi i
djevojka, sveano odjeveni, u brojnoj pratnji ispred koje djeca veselo pocupkuju i lakrdijaju, odlaze u povorci u crkvu izvan sela. Stigavi do nje, razbiju lonac o crkvena vrata. Potom sjednu u krug na
travu i uz svirku frula jedu jaja i razne trave. Vino se nalijeva u veliki pehar koji krui te svatko pije iz njega. Tada se prime za ruke i pjevaju "Dragi i draga sv. Ivana" (Compare e comare di San Giovanni),
stalno iznova, dok frule sviraju. Kad se umore od pjevanja, ustanu i
do mraka veselo pleu u kolu. To je sveopi obiaj na Sardiniji. U
Ozieriju, pak, on ima posebna obiljeja. U svibnju se ondje prave
lonci od pluta i zasiju itom, kao to je ve opisano. Uoi Ivanja
razastru se preko prozorskih dasaka raskone tkanine, na koje se
stave lonci ureeni grimiznom i plavom svilom te raznobojnim vrpcama. Prije se na svaki lonac stavljao kipi, krpena lutka u enskoj
odjei ih figura od tijesta nalik Prijapu, no taj je obiaj iziao iz
uporabe jer ga je Crkva strogo zabranila. Seoski momci idu uokolo
u velikoj skupini, razgledaju lonce i njihove ukrase te ekaju djevojke, koje se skupljaju na seoskom trgu da proslave svetkovinu.
O n d j e se zapali velika vatra, oko koje svi pleu i vesele se. O n i koji
ele biti "dragom i dragim sv. Ivana" ine sljedee. Mladi stane na
jednu stranu vatre a djevojka na drugu, pa zajedno uhvate svaki
jedan kraj dugakog tapa, koji povlae naprijed-nazad preko vatre,
tako da triput nakratko prou rukama kroz plamen. Time se njihova veza zapeauje, a ples i glazba nastavljaju se do d u b o k o u no. 3 0
ini se da sardinijski lonci sa itom u cijelosti odgovaraju Adonisovim vrtovima, dok su kipovi koji su se neko na njih stavljah
analogni kipovima Adonisa to su pratili njegove vrtove.
Ovaj sardinijski obiaj ubraja se u ljetne sveanosti, neko slavljene
u mnogim europskim krajevima, ija je glavna osobitost velika vatra
oko koje se plee i preko koje se skae. Ve su navedeni obiaji takve
vrste iz vedske i eke. 3 1 Ti primjeri ukazuju na vezu izmeu ivanjskih krijesova i vegetacije. Jer, i u vedskoj i u ekoj, najvaniji dio
sveanosti jest podizanje svibanjskog stupa ih ivanjskog drveta, koje se
u ekoj spaljuje na lomai. Nadalje, u navedenoj ruskoj ceremoniji
221

poetka ljeta 3 2 slamnata figura Kupala, predstavnika bilja, stavlja se

uza svibanjski stup ili ivanjsko drvo te potom nosi amo-namo iznad
vatre. Kupalo se ovdje oliava dvojako, u obliju stabla kao ivanjsko
drvo, i u ovjekolikom obliju kao slamnata lutka, upravo kao to se
Adonisa prikazivalo u vidu kipa i Adonisova vrta, a dvojni se predstavnici Kupala, kao i oni Adonisa, naposljetku bacaju u vodu. "Dragani i
drage sv. Ivana" u sardinijskom obiaju po svoj prilici odgovaraju
svibanjskima "gospodinu i gospi", odnosno "kralju i kraljici". U vedskoj pokrajini Blekinge u sklopu ljetnog festivala odrava se i izbor
"ivanjske nevjeste", koja odabire svoga mladoenju. Za njih dvoje skupljaju se prilozi te ih tijekom tog vremena smatraju muem i enom. 3 3
Takvi su ranoljetni parovi, kao i oni svibanjski, vjerojatno predstavnici
duha bilja u njegovu reproduktivnom svojstvu. Oni u ivim likovima
predstavljaju ono to Siva i Parvati u indijskoj te Adonis i Afrodita u
aleksandrijskoj ceremoniji predstavljahu kao kipovi.
Razlog s kojega su obredi, ija je svrha poticanje rasta bilja, na taj
nain povezani s krijesovima i s kojega se olienje vegetacije u vidu
drveta spaljuje, odnosno nosi iznad vatre u vidu lutke ih ivoga para,
razjasnit emo kasnije. Zasad je dovoljno to to smo pokazali da ta
veza postoji i otklonili primjedbe to ih je moglo izazvati moje
tumaenje sardinijskog obiaja na temelju stava da krijesovi nemaju
nikakve veze s vegetacijom. Iznijet emo jo jedan podatak koji moe
dokazati suprotno: u nekim krajevima Njemake momci i djevojke
skau preko ivanjskih krijesova s izriitim ciljem da konoplja ih lan
visoko naraste. 3 4 Moemo, stoga, ustvrditi da se ubrzan uzgoj penice
i jema za ljetnu sveanost na Sardiniji, koji se toliko podudara sa sadnjom Adonisovih vrtova, ubraja u iroko rasprostranjene ivanjske
sveanosti, ija je prvobitna svrha bila pospjeiti rast bilja, osobito
usjeva. N o budui da se, ushjed proirenog shvaanja te namjene,
povjerovalo kako duh vegetacije ima blagotvoran utjecaj na ljudski
kao i na ivotinjski svijet, smatrat e se da Adonisovi vrtovi, poput
svibanjskih drvaca ih grmova, donose sreu obitelji ili pojedincu koji
ih je posadio; a ak i kad vjerovanje da oni izravnim djelovanjem
donose sreu bude naputeno, jo e se u njima traiti znaci sree
odnosno nesree obitelji ih pojedinaca. Magija se na taj nain svodi na
gatanje. U tom smislu nailazimo na postupke gatanja koji su se izvodili
za ranog ljeta, i koji vie ih manje nalikuju obredima vezanim uz
Adonisove vrtove. Tako je jedan talijanski pisac iz esnaestoga stoljea
zabiljeio obiaj da se nekoliko dana uoi praznika sv. Ivana i sv. Vita
siju jeam i penica; vjerovalo se da e, proklija li zrnje kako valja,
222

osoba za koju je posijano biti sretne ruke i nai dobra mua odnosno
dobru enu, a da e biti loe sree ako slabo nikne. 3 5 U raznim krajevima Italije i irom Sicilije jo vlada obiaj da se uoi Ivanja biljke
stavljaju u vodu ili zemlju, a prema tome kako cvatu odnosno venu na
samo Ivanje pretkazuju se sudbina i srea u ljubavi. Medu biljkama
koje se koriste na taj nain nalaze se Ciuri di S. Giovanni (trava sv.
Ivana?) i kopriva. 3 6 Prije dvije stotine godina pruski su seoski gazde
obiavali slati sluge, naroito sluavke, da uoi Ivanja ili na sam taj dan
beru travu sv. Ivana. Kad bi ih donijeli, vlastelin je uzimao onoliko biljaka koliko je bilo ljudi na imanju, zabijao ih u zid ih izmeu greda te
se smatralo da e se onaj ija biljka ne procvate uskoro razboljeti ili
umrijeti. Preostale biljke povezale bi se u snop i privrstile na vrh
motke, koja se zabijala kraj glavne kapije ili ondje gdje e se unijeti
ito od idue etve. Taj se snop nazivao Kupole, a obred bijae poznat
kao Kupoleova sveanost, na kojoj se vlastelin molio za dobar urod
itd. 3 7 Ovaj pruski obiaj je osobito znaajan utohko to u znatnoj
mjeri potvruje izneseno gledite prema kojemu je Kupalo (besumnje
isto to i Kupole) izvorno bio boanstvo vegetacije. 38 Jer, Kupalo se
ovdje prikazuje pomou snopa biljaka koje se u sklopu narodnog
obiaja navlastito povezuju s poetkom ljeta, a njegov se utjecaj na
bilje jasno istie stavljanjem njegova biljnog reprezentanta iznad mjesta gdje se unosi ponjeveno klasje, kao i molitvama za dobar urod
koje se tom prigodom izgovaraju. Posrijedi je jo jedan dokaz u prilog
zakljuku da je Smrt, ija je analogija s Kupalom, Jarilom itd. ve
izloena, izvorno bila personifikacija bilja, osobito onoga to zimi
ugiba ih je mrtvo. Nadalje, moje tumaenje Adonisovih vrtova potvruje injenica da se u potonjem pruskom obiaju iste vrste biljaka
koriste za sadnju Adonisovih vrtova (kako ih moemo nazvati) i izradu
lika boanstva. Nita ne moe bolje potkrijepiti gledite prema kojemu su Adonisovi vrtovi tek jo jedno oitovanje samoga tog boga.
Navedimo i posljednji primjer Adonisovih vrtova. Kada se primakne Uskrs, ene na Siciliji posiju penicu, leu i sjeme za ptice u
phtice, koje se dre u mraku i zalijevaju svaki drugi dan. Biljke ubrzo
niknu, njihove stabljike se zajedno poveu crvenim vrpcama, a phtice
u kojima su zasaene polau se na grobnice koje se, zajedno s likovima mrtvoga Krista, u rimokatolikoj i grkoj crkvi prave na Veliki
petak, 3 9 kao to se Adonisovi vrtovi stavljahu na grob mrtvog Adonisa. 4 0 Cijeli taj obiaj - a to vrijedi za grobnice kao i za phtice s
izniklim sjemenjem - vjerojatno je samo nastavak Adonisova kulta
pod drugim imenom.
223

Biljeke
1

4
5
6

10

11

12

13

14

Baudissin, Studien zur semitischen Religionsgeschichte, i. 299; W

Mannhardt, Antike Wald- und Feldkulte, str. 274.
Plutarh, Alkibijad, 18; Zenobije, Centur. i. 49; Teokrit, xv. 132 i d.;
Eustacije uz Homera, Od. xi. 590.
Osim (dolje navedenog) Lukijana, v. i Jeronima, Comment. in Ezechiel.
viii. 14, in qua (solemnitate) plangitur quasi mortuus, et postea reviviscens,
canitur atque laudatur... interfectionem et resurrectionem Adonidis planetu
et gaudio prosequens.
Teokrit, xv.
W Mannhardt, nav. dj. str. 277.
Lukijan, De dea Syria, 6. Rijei eq tov R^spa 7IS(J7toucti ukazuju na to
da se pretpostavljeno uzaae zbivalo u prisutstvu, ako ne i pred
oima mnotva tovatelja.
Lukijan, nav. dj. 8. Maundrell je zabiljeio promjenu boje rijeke i mora
17. i 27. oujka 1696/1697. V njegovo djelo "Journey from Aleppo to
Jerusalem", u: Bohn, Early Travels in Palestine, u izdanju Thomasa
Wrighta, str. 411. Renan je obojanost rijeke uoio poetkom veljae;
Baudissin, Studien, i. 298 (u dijelu koji se odnosi na Renana, Mission de
Phenicie, str. 283). Veina itatelja tu e se prisjetiti Miltonovih stihova.
Ovidije, Metam. x. 735, usp. s Bionom, i. 66. Prema potonjemu, meutim, anemone niu iz suza a rue iz krvi Adonisove.
W Robertson Smith, "Ctesias and the Semiramis legend", u: English
Historical Revieu), travanj 1887, slijedei Lagardea.
Izgleda, meutim, da se u sklopu aleksandrijske ceremonije samo
Adonisov kip bacao u more.
Apolodor, Bibliotb. iii. 14, 4; Shol. uz Teokrita, i. 109; Antonin
Liberalis, 34; Tzetzes uz Likofrona, 829; Ovidije, Metam. x. 489 i d.;
Servije uz Virgilija, Aen. v. 72, i o Bucol. x. 18; Higin, Fab. 58, 164;
Fulgencije, iii. 8. Rije "mirha" odnosno "smirna" posuena je iz
fenikoga (Liddell i Scott, Greek Lexicon, s. v. ajaopva). Tako su i
majino i sinovo ime preuzeti izravno od Semita.
Shol. uz Teokrita, iii. 48; Higin, Astronom, ii. 7; Lukijan, Dialog. deor.
xi. 1; Kornut, De natura deorum, 28, str. 163 i d. izd. Osannus;
Apolodor, iii. 14, 4.
Tako su nakon jesenjeg ekvinocija Egipani slavili "roenje sunevih
taka", jer se, kako je Sunce na nebu svakodnevno opadalo, a njegova
se toplina i svjetlost smanjivale, smatralo da su mu potrebni tapovi
koji e mu pomagati u hodu. Plutarh, Isis et Osiris, 52.
Shol. uz Teokrita, iii. 48, o "AScoviq, r^ouv o ctitoc; o ansipopevoc;,
si; pfjvaq ev Tfj yrj noiei ano Trjt; anopaq, m i e, prjvac; E%EI auxov

224

Adonis

T| 'A(ppo8ur|, TOOTECTTIV f| EUKpCtCTIOt TOU depoe;- Kai EKTOTE

XapPdvouaiv a u t o v oi avGpcorcoi. Jeronim uz Ezek. 8, 14. Eadem
gentilitas hujuscemodi fabulas poetarum, quae habent turpitudinem, interpretator subtiliter interfectionem et resurrectionem Adonidis planetu et gaudio prosequens: quorum alterum in seminibus, quae moriuntur in tena,
alterum in segetibus, quibus mortua semina renascuntur, ostendi putat.
Amijan Marcelin, xix. 1, 11, in sollemnibus Adonidis sacris, quod simulacrum aliquod esse frugum adultarum religiones mjsticae docent. Id. xxii.
9, 15, amato Veneris, ut fabulae fingunt, apri dente ferali deleto, quod in
adulto flore sectarum est indicium frugum. Klement Aleksandr. Hom. 6,
11 (u navodu W Mannhardta, Antike Wald- und Feldkulte, str. 281),
X.d|ipavouai 8e Kai "A8coviv sic; cbpaioug Kapnococ;. Etymolog.
Magn. "AScoviq Kupiov S u v a t a i Kat o Kap7ioq i v a i aScovic; oiov
aScovsioc; Kap7ioq, apEOKcav. Euzebije, Praepar. Evang. iii. 11, 9,
"AScovk;
tov te^eicov Kaprcov SKtopf|q aopPo^ov.
15

16
17

18

19

20
21

22

23

24
25

D. Chwolsohn, Die Ssabier und der Ssabismus, ii. 27; id., Ueber Tammuz
und die Menschenverehrung bei den alten Babyloniem, str. 38.
Usporedbu dugujemo Felixu Liebrechtu (Zur Volkskunde, str. 259).
Glede izvora v. W Mannhardt, Antike Wald- und Feldkulte, str. 279, biljeka 2, i str. 280, biljeka 2; k tome i Diogenijan, i. 14; Plutarh, De
sera num. vind. 17. Zene koje sade Adonisove vrtove spominje jedino
Plutarh, nav. mj.; Julijan, Convivium, str. 329 izd. Spanheim (str. 423
izd. Hertlein); Eustacije uz Homera, Od. xi. 590. S druge strane
Diogenijan, nav. mj., kae (puTsuovtEt; f| cpuTEOooaai.
Plutarh, Alcibiades, 18, id., Nicias, 13. Datum isplovljavanja flote navodi Tukidid, vi. 30, Bcpouc; peaouvTOc; r]8r|.
U toplim junim zemljama poput Egipta ili semitskih podruja zapadne
Azije, gdje vegetacija uglavnom ili u cijelosti ovisi o navodnjavanju,
svrha ini nedvojbeno je bujanje rijeka. No budui da su krajni cilj kao
i ini koji ga imaju izazvati u oba sluaja isti, nismo smatrali nunim
svaki put isticati to razlikovanje.
V gore, str. 20.
W Mannhardt, Baumkultus, str. 214; W Schmidt, Das Jabr und seine
Tage in Meinung und Brauch der Romanen Siebenbiirgens, str. 18 i d.
G. A. Heinrich, Agrarische Sitten und Gebrauche unter den Sachsen
Siebenbiirgens (Hermanstadt, 1880), str. 24; Wsissocki, Sitten und Brauch
der Siebenburger Sachsen (Hamburg, 1888), str. 32.
Matthaus Praetorius, Deliciae Prussicae, 55; W Mannhardt, Baumkultus,
str. 214 i d., biljeka.
Praetorius, nav. dj., 60; W Mannhardt, Baumkultus, str. 215, biljeka.
A. H. Sayce, Religion ofthe ancient Babylonians (Hibbert Lectures,
1887), str. 221 i d.; W Mannhardt, Antike Wald- und Feldkulte, str. 275.
225

26

27
28
29
30

31
32
33
34

35
36

37

38
39

40

Prema Jeronimu (o Ezekijelu, 8, 14), thammuz bijae lipanj, no prema

suvremenim prouavateljima taj je mjesec prije odgovarao srpnju, ili
dijelu lipnja i dijelu srpnja. Movers, Die Phoenizier, i. 210; Mannhardt,
A. W. F. str. 275. Moj me prijatelj W Robertson Smith obavjetava da
je zbog varijacija u lokalnim sirijskim kalendarima mjesec thammuz na
razliitim mjestima padao u razliita doba, od poetka ljeta do jeseni,
ili od lipnja do rujna.
A. H. Sayce, nav. dj. str. 238.
Dalton, Ethnology of Bengal, str. 259.
V gore, str. 59.
Antonio Bresciani, Dei costumi dell' isola di Sardegna comparati cogli
antichissimipopoli orientali (Rim i Torino, 1866), str. 427 i d.; R.
Tennant, Sardinia and its Resources (Rim i London, 1885), str. 187; S.
Gabriele, "Usi dei contadini della Sardegna", Archivio per lo studio
delle tradizionipopolari, vii. (1888), str. 469 i d. Tennant kae da se
lonci uvaju na tamnom i toplom mjestu te da preko vatre skau djeca.
Vidi prvo pogl. i. str. 65 i d.
Str. 208.
L. Lloyd, Peasant Life in Siveden, str. 257.
W Mannhardt, Baumkultus, str. 464; Leoprechting, Aus dem Lechrain,
str. 183.
G. Pitre, Spettacoli e fete popolari siciliane, str. 296 i d.
G. Pitre, nav. dj. str. 302 i d.; Antonio de Nino, Usi Abruzzesi, i. 55 i d.;
Gubernatis, Usi Nuziali, str. 39 i d. Usp. Archivio per lo studio delle
tradizioni popolari, i. 135. U Smirni na Ivanje cvat agnusa castusa slui
slinoj svrsi, ali je nain na koji se iitavaju znaci sudbine poneto
drukiji, Archivio per lo studio delle tradizioni popolari, vii. (1888), str.
128 i d.
Matthaus Praetorius, Deliciae Prussicae, herausgegeben von Dr. W
Pierson (Berlin, 1871), str. 56.
V str. 209 i d.
G. Pitre, Spettacoli e fete popolari siciliane, str. 211. Slian se obiaj
tuje u Cosenzi, u Calabriji. Vincenzo Dorsa, La tradizione greco-latina,
etc., str. 50. Glede uskrnjih obreda u grkoj crkvi, v. R. A. Arnold,
From the Levant (London, 1868), i. 251 i d.
Kr|7iooq coCTioov TUioupiooc; 'A5covi8i, Eustacije uz Homera, Od. xi.
590.

226

 5. Atis
Vjerovanje u smrt i uskrsnue boga Atisa takoer je ostavilo dubokog
traga u religiji i obredima u zapadnoj Aziji. O n u Frigiji bijae isto to
i Adonis u Siriji. ini se da je, kao i Adonis, bio boanstvo bilja, i njegova se smrt oplakivala a uskrsnue proslavljalo svake godine u
sklopu proljetne svetkovine. Legende i obredi vezani uz ta dva boga
toliko nalikovahu jedni drugima te su ih drevni narodi katkad poistoveivah. 1 Atis je prema predaji bio lijep mladi kojega je ljubila
velika frigijska boica Kibela. Postoje dva razliita prikaza njegove
smrti. Prema jednome, ubio ga je vepar, kao i Adonisa. Prema drugome, osakatio je sama sebe i umro iskrvarivi pod jednim borom.
Kad je rije o potonjem prikazu, navodno je posrijedi lokalna pripovijest to je kazuju itelji Pesinusa, velikog sredita Kibelina kulta, a
legendu iji je ona dio u cjelini obiljeuju surovost i divljatvo, to
uvelike govori o njenoj drevnosti. 2 No, autentinost druge pripovijesti ini se takoer zajamena injenicom da su se njegovi tovatelji, osobito oni iz Pesinusa, odricah svinjetine. 3 Kau da se Atis
nakon smrti pretvorio u bor. 4
Obredi, odravani u sklopu svetkovine koja mu bijae posveena,
nisu u cijelosti poznati, no ini se da je njihov openiti redoshjed bio
ovakav: 5 za proljetnog ekvinocija (dne 22. oujka ) u umi bi se posjekao bor i donio u Kibelino svetite, gdje se s njim postupalo kao s
boanstvom. Ukraavahu ga vunenim trakama i vijencima ljubica, jer
se govorilo da ljubice bijahu iznikle iz Atisove krvi, poput anemona iz
Dakle, dan nakon proljetnog ekvinocija. (Prev.)
227

krvi Adonisove, a na sredinu drveta privezala bi se lutka koja je predstavljala mlado eljade. 6 Sutradan (23. oujka) glavna je sveanost,
izgleda, bila puhanje u trube. 7 Trei dan, 24. oujka, bijae poznat
kao "Krvavi dan": prvosveenik je putao krv iz svojih ruku i prinosio
je kao rtvu. 8 Vjerojatno se na taj dan ih te noi Atis oplakivao pred
jednim kipom, koji bi se poshje sveano spalio. 9 etvrti dan, 25.
oujka, bijae Praznik radosti (Hilaria), tijekom kojega se po svoj
prilici slavilo Atisovo uskrsnue, ih je barem proslava njegova uskrsnua slijedila uskoro nakon obiljeavanja njegove smrti. 1 0 Rimska se
svetkovina zavravala 27. oujka procesijom na potok Almo, u koji se
uranjala volujska zaprega s boiinim kipom i drugim svetim predmetima. ini se da je kupanje boice predstavljalo dio sveanosti i u
njenoj azijskoj postojbini. Na izlasku iz vode, zaprega i volovi bijahu
zasipani svjeim proljetnim cvijeem. 1 1
Na prvobitni znaaj Atisa kao duha drvea nedvosmisleno ukazuje uloga koju borovo stablo ima u njegovoj legendi i ritualu. Pripovijest koja kae da je on bio ljudsko bie to se preobrazilo u bor
samo je jo jedan od prozirnih pokuaja racionalnog tumaenja
drevnih vjerovanja, koje tako esto sreemo u mitologiji. Vezu njegova podrijetla s drveem dodatno potvruje pria prema kojoj ga je
rodila djevica, koja je zaela stavivi si u utrobu zreh plod badema ili
nara. 1 2 Donoenje bora okienog ljubicama i vunenim trakama iz
ume odgovara donoenju svibanjskoga ih ljetnog drveta u dananjemu narodnom obiaju, dok je lutka privezana uz bor bila tek dvojni
predstavnik duha drvea odnosno Atisa. N e kae se u kojem su se
trenutku sveanosti ljubice i lik stavljah na drvo, no pretpostavljamo
da se to inilo nakon prikazivanja Atisove smrti i pogreba. Privezivanje njegova lika uz drvo bilo bi u tom sluaju simbol njegova oivljavanja u obliju drveta, kao to stavljanje koulje na podobu Smrti
koja se nalazi na drvetu predstavlja oivljavanje duha bilja u novom
obliku. 1 3 Lutka se godinu dana ostavljala na drvetu i potom spaljivala. 1 4 Vidjeh smo da se to oito ponekad inilo sa svibanjskim
stupom, 1 5 a sada emo vidjeti da se lik duha ita, koji se pravi u vrijeme etve, nerijetko uva do idue etve, kada se nadomjeta novim
hkom. Prvobitna nakana jednogodinjeg uvanja i nadomjetanja
lutke novom nesumnjivo je bila odrati duh bilja svjeim i krepkim.
Kupanjem Kibelina kipa vjerojatno se prizivala kia, kao i bacanjem
likova Smrti i Adonisa u vodu. Kao to je i inae sluaj kad su posrijedi duhovi drvea, vjerovalo se, izgleda, da Atis utjee na rast ita, ih
ga se ak poistoveivalo sa itom. Jedan od njegovih epiteta glasio je
228

Atis

"veoma plodan"; obraahu mu se kao "ponjevenu zelenom (ili

utom) klasu ita", a legenda o njegovom stradanju, smrti i uskrsnuu tumaila se kao pripovijest o zrnu to ga je smrtno ozlijedio etelac
te je potom sahranjeno u itnici, da bi se vratilo u ivot kad ga posijae u zemlju. 1 6 Njegovi tovatelji nisu jeli sjemenje i korijenje
povra, 1 7 ba kao to su se tijekom Adonisovih ceremonija ene odricale ita samljevenog u mlinu. Nepridravanje tih zabrana vjerojatno
bi se smatralo oskvrnjivanjem ivota ih ranjenog tijela boanstva.
Iz natpisa se vidi da su i u Pesinusu i u Rimu visokoga Kibelinog
sveenika redovito nazivah Atisom. 1 8 Ta nam injenica namee
zakljuak da je visoki sveenik igrao ulogu legendarnog Atisa na njegovoj godinjoj sveanosti. 19 Vidjeh smo da je na Krvavi dan on putao krv iz ruku, to je moda bilo podraavanje samoizazvane Atisove
smrti pod borovim stablom. S tom se pretpostavkom poklapa i injenica da je Atisa na tim sveanostima predstavljala lutka, jer ve smo
nailazili na sluajeve u kojima se boansko bie najprije prikazuje kao
iva osoba a zatim kao lik koji se spali ih kako drukije uniti. 2 0 Mogli
bismo otii i korak dalje te pretpostaviti da je simbohko ubijanje
sveenika (ako je doista bilo takvo), praeno zbiljskim prohjevanjem
njegove krvi, u Frigiji kao i drugdje bilo nadomjestak ljudskim rtvama koje su se ranije prinosile. Profesor W M. Ramsay, iji autoritet
glede svih pitanja vezanih uz Frigiju nitko ne moe osporiti, dri da
su u tim frigijskim obredima "predstavnika boanstva svake godine
okrutno ubijah te je tako skonavao kao i samo boanstvo." 2 1 O d
Strabona 2 2 doznajemo da su sveenici u Pesinusu bih u isti mah
vladari i sveenici, pa su stoga mogli pripadati onoj vrsti boanskih
kraljeva odnosno sveenika ija je dunost bila umrijeti svake godine
za svoj narod i za cijeli svijet. Kao boanstvo vegetacije, rtvovano iz
godine u godinu, Atisov predstavnik odgovarao bi "divljem ovjeku",
"kralju" i ostahm likovima iz sjevernoeuropskih narodnih obiaja,
kao i italskom recu iz Nemija.

Biljeke
1

Hipolit, Refut. omn. haeres. v. 9, str. 168, izd. Duncker i Schneidewin;

Sokrat, Hist. Eccles. iii. 23, 51 i d. str. 204.
Priu o tome da je Atisa usmrtio vepar iznosi Hermesianaks, elegijski
pjesnik iz 4. st. pr. Kr. (Pausanija, vii. 17); usp. Shol. uz Nikandra,
Alex. 8. Ovu drugu pripovijeda Arnobije (Adversus nationes, v. 5 i d.)
229

3
4
5

7
8

10

pozivajui se na Timoteja, inae nepoznatog pisca, koji tvrdi da je izvodi ex reconditis antiquitatum libris et ex intimis mysteriis. Ta je pripovijest
oito istovetna prikazu to ga Pausanija (nav. dj.) spominje kao legendu
koja se kazivala u Pesinusu.
Pausanija, vii. 17; Julijan, Orat. v. 177 B.
Ovidije, Metam. x. 103 i d.
U vezi s tom sveanou v. osobito Marquardt, Romiscbe
Staatsverivaltung, iii.2 370 i d.; Daremberg et Saglio, Dictionnaire des
Antiquites grecques et romaines, i. str 1685 i d. (lanak "Cybele"); W
Mannhardt, Antike Wald- und Feldkulte, str. 291 i d.; id., Baumkultus,
str. 572 i d.
Julijan, Orat. v. 168 C; Joannes Lydus, De mensibus, iv. 41; Arnobije,
Advers. nationes, v. gl. 7, 16 i d.; Firmik Materno, De errore profan, relig.
27.
Julijan, nav. mj. i 169 gl.
Trebelije Polio, Claudius, 4; Tertulijan, Apologet. 25. Glede ostalih izvora, v. Marquardt, nav. mj.
Diodor, iii. 59; Firmik Materno, De err. profan, relig. 3; Arnobije,
Advers. nat. v. 16; Shol. o Nikandru, Alex. 8; Servije uz Virgilija, Aen.
ix. 116; Arijan, Tactica, 33. Ceremonija koju opisuje Firmik Materno,
gl. 22 (nocte quadam simulacrum in leetica supinum ponitur et per
numeros digestis fletibus plangitur. . . Idolum sepelis. Idolum plangis, etc.),
najvjerojatnije je obred oplakivanja i pogreba Atisa, o kojem krae govori u gl. 3.
U vezi s Hilaria v. Makrobije, Satum. i. 21, 10; Julijan, Orat. v. 168 D,
169 D; Damaskije, Vita Isidori, kod Focija, str. 345 A 5 i d. izd.
Bekker. Glede uskrsnua, v. Firmik Materno, 3, reginae suae amorem
[Pbryges] cum luctibus annuis consecrarunt, et ut satis iratae mulieri facerent aut ut paenitenti solacium quaererent, quem paulo ante sepelierant
revixisse jactarunt. . . Mortem ipsius [tj. Atisa] dieunt, quod semina collecta conduntur, vitam rursus quod jaeta semina annuis vicibus t reconduntur
[renaseuntur, C. Halm], Nadalje usp. isto, 22, Idolum sepelis. Idolum
plangis, idolum de sepultura proferis, et miser cum baec feceris gaudes; i
Damaskije, nav. mj., xf|v icov i^apicov KaA.oupsvr|v eoprr|v onep
e8rjA.ou if|v e, aSoo yeyovoiav ripaiv acoiripiav. S obzirom na
potonji ulomak, usporeen s formulom koju nalazimo kod Firmika
Materna, gl. 22,
Oappeue p o a r a i xoC3 Gsoo aeacopevouECTtai yap f|piv ek tcovcov acoiripia,
vjerojatno je ceremonija koju opisuje Firmik zapravo proslava Atisovog
uskrsnua.

230

11

12

13
14
15
16

17
18

19

20
21
22

Ovidije, Fast. iv. 337 i d.; Amijan Marcelin, xxiii. 3. Glede ostalih izvora
v. Marquardt i Mannhardt, nav. djela.
Pausanija, vii. 17; Arnobije, Adv. nationes, v. 6; usp. Hipolit, Refut. omn.
baeres. v. 9, str. 166, 168.
V gore, str. 203 i d.
Firmik Materno, 27.
Gore, str. 66.
Hipolit, Ref. omn. haeres. v. gl. 8, 9, str. 162, 168; Firmik Materno, De
errore prof. relig. 3.
Julijan, Orat. v. 174 A B.
Duncker, Gesehichte des Althertums,5 i. 456, biljeka 4; Roscher, Ausfuhrliches Lexikon d. griech. u. rom. Mjthologie, i. gl. 724. Usp. Polibije,
xxii. 20 (18).
Tu Henzenovu prepostavku u Annal. d. Inst. 1856, str. 110, spominje i
Roscher, nav. dj.
V str. 68, 177.
lanak "Phrygia" u Encjclopaedia Britannica, deveto izd. xviii. 853.
xii. 5, 3.

231

 6. Oziris
ini se da postoji izvjesna podloga vjerovanju da je Oziris, veliki bog
drevnog Egipta, bio jedno od olienja vegetacije ija se smrt i uskrsnue svake godine obiljeavahu u tolikim zemljama. No, kao glavni
bog on je, izgleda, poprimio osobine ostalih boanstava, pa njegov
znaaj i obredi vezani uza nj predstavljaju sloaj raznorodnih elemenata koje je gotovo nemogue razluiti s obzirom na oskudne
podatke kojima raspolaemo. Vrijedilo bi, meutim, sabrati neke injenice koje potvruju gledite da je Oziris, ih barem jedno od boanstava koja zajedno sazdavaju njegov lik, bio bog vegetacije, usporediv s Adonisom i Atisom.
Mit se u osnovi sastoji u sljedeem. 1 Oziris bijae sin boga zemlje
Qeba (ih Seba, kako se njegovo ime katkada transkribira). 2 Vladajui
kao kralj na zemlji, on izvede Egipane iz divljatva, dade im zakone
i naui ih tovati bogove. Prije njegova doba Egipani bijahu kanibah.
N o Izida, sestra i ena Ozirisova, otkri penicu i jeam gdje divlje
rastu, a Oziris uvede uzgoj tih biljaka meu narodom, koji se tada
odrekne ljudoderstva i smjerno prijee na itnu ishranu. 3 Oziris
potom krene putovati po svijetu i posvuda iriti blagoslov civilizacije.
Ah kada se vratio, brat mu Set (kojega Grci nazivahu Tifon ) s jo
sedamdeset i dvojicom urotnika skova zavjeru protiv njega, namami
ga u krasno ureen koveg, u koji zatvori brata zapeativi koveg
rastaljenim olovom i baci ga u Nil te on tako odpluta do mora. Zbilo
se to sedamnaestoga dana mjeseca atira. Doznavi za to, Izida stavi
Div u podzemlju, sin Geje, otac Kerberov. (Prev.)
233

na se alobnu odjeu i stane neutjeno lutati amo-tamo traei njegovo tijelo, dok ga najzad ne pronae kod Biblusa, na sirijskoj obali,
gdje ga bijahu izbacili valovi. Ovdje bijae izraslo stablo crnjue i
prekrilo svojim deblom koveg, a kralj Biblusa, zadivljen tako hjepo
izraslim drvetom, naloi da ga posjeku i od njega naprave stup u njegovoj palai. Izida ishodi od kralja doputenje da otvori deblo, izvue
koveg i ponese ga sa sobom. No, ostavi ga kako bi u Butu, u porjeju Nila, posjetila sina Horusa, a Tifon pronae koveg lovei
vepra, pri svjetlu punog mjeseca. 4 O n prepozna Ozirisovo tijelo i rastrga ga na etrnaest komada, koje raspe uokolo. Izida je u lai od
papirusa plovila po movarama uzdu i poprijeko traei sinovljeve
udove, a svaki koji bi nala zakopala bi u zemlju, pa su se stoga u
Egiptu mogh vidjeti brojni Ozirisovi grobovi. Drugi kau da je Izida
ostavljala kip Ozirisa u svakom gradu, hinei da je to njegovo tijelo,
kako bi Ozirisa mogli tovati na mnogim mjestima i kako bi sprijeila Tifona da otkrije njegovo pravo tijelo. Horus se iza toga skobi s Tifonom, svlada ga i okova. N o Izida, kojoj je bio predan, odrijei ga i
pusti. To razbjesni Horusa, koji smakne krunu s majine glave, ah je
Hermes nadomjesti ljemom u obliku kravlje glave. Tifon je poslije
toga bio poraen u dvama drugim okrajima. Nastavak mita govori o
Horusovu sakaenju i Izidinu pogubljenju.
Tohko glede mita o Ozirisu. O godinjim obredima u kojima su
obiljeavani njegova smrt i sahrana naalost znamo veoma malo.
Oplakivanje je trajalo pet dana, 5 od osmoga do dvanaestoga dana
mjeseca atira. 6 Ceremonije su zapoinjale "oranjem", to jest otvaranjem poljskih radova, kada se Nil povlaio. Ostah obredi sastojali su
se u potrazi za raskomadanim Ozirisovim tijelom, proslavi njegova
nalaenja i sveanom pogrebu. Pogreb se odravao jedanaestoga studenog, uz recitiranje tualjki iz liturgijskih knjiga. Te su se tualjke,
ijih je nekoliko prijepisa otkriveno u najnovije doba, stavljale u usta
Izie i Neftis, Ozirisove sestre. "Po obliku i sadraju", kae Brugsch,
"one ivo podsjeaju na alopojke koje su se pjevale mrtvom
boanstvu u Adonisovim obredima." 7 Sutradan se proslavljao veliki
praznik Sokarija, pod kojim imenom je prizivan sokologlavi Oziris iz
Memfisa. Sveana povorka sveenika koji su na taj dan kruili oko
hramova s barjacima, kipovima i svetim simbolima ubraja se m e u
najvehanstvenije priredbe drevnog Egipta. Cijeli je festival zavravao esnaestoga studenog naroitim obredom zvanim "podizanje
Tatua, Tata ih Deda".8 Bijae to stup koji je, sudei prema preivjelim
graevinama, na vrhu imao ukrtene preke nalik kriu za jedra na
234

Oziris

jarbolu ili, tonije, nalik kapitelima postavljenim jedan na drugoga. 9

Na jednoj tebanskoj grobnici prikazan je sam kralj kako, uz pomo
rodbine i jednog sveenika, povlai konopce kojima se podie stup.
Taj se stup, barem u kasnijoj egipatskoj teologiji, tumaio kao
Ozirisova kima. Podizanje stupa bilo bi, prema tome, kao to to
tumai Erman, prikaz Ozirisova uskrsnua koje se, doznajemo od
Plutarha, slavilo u njegovim misterijama. 1 0 Moda se obred za koji
Plutarh navodi da se odravao na trei dan sveanosti (19. dan mjeseca atira) takoer odnosio na Ozirisovo uskrsnue. O n kae da su
toga dana sveenici nosili svetu arku do mora. U arci se nalazio zlatni up, u koji se uhjevala pitka voda. Potom bi se malo zemlje pomijealo s vodom, i od toga se pravio kip u obliku ovjeka to se
uspravlja, na koji se stavljahu odjea i ukrasi. 1 1
Oigledna je shnost Ozirisova mita i obreda s onima Adonisa i
Atisa. U svim trima sluajevima vidimo boga iju preranu i nasilnu
smrt oplakuje boica koja ga ljubi te je svake godine obiljeavaju njegovi tovatelji. Znaaj Ozirisa kao boanstva vegetacije na vidjelo
iznosi legenda koja kae da je on prvi nauio ljude uzgajanju ita, kao
i injenica da je sveanost pod njegovim imenom svake godine
zapoinjala oranjem. Kae se da je uveo i uzgoj vinove loze. 1 2 U
velikom Izidinom hramu na otoku File, u odaji posveenoj Ozirisu
prikazano je njegovo mrtvo tijelo sa itnim klasjem koje mu nie iz
udova, i koje sveenik polijeva vodom iz vra to ga dri u ruci.
Popratni natpis kae da je to "oblije onoga kojega se ne smije imenovati, Ozirisa iz misterija, koji izvire iz voda to se vraaju." 1 3
Ozirisa kao personifikaciju ita nije se moglo zornije prikazati, a
navedeni natpis dokazuje da je ta personifikacija bila jezgro misterija
vezanih uz dotino boanstvo, najskrovitija tajna koja se otkrivala
samo posveenima. Pri sagledavanju mitskog Ozirisova znaaja na taj
spomenik valja obratiti veliku pozornost. Legenda koja kae da su
njegovi raskomadani ostaci rasuti irom zemlje moda je mitski izraz
za sijanje ih prosijavanje ita. Potonje tumaenje potkrepljuje pripovijest prema kojoj je Izida stavila odsjeene Ozirisove udove na itno
reeto. 1 4 Ta bi legenda mogla biti i podsjeanje na obiaj pogubljivanja ljudske rtve (koja se vjerojatno smatrala predstavnikom duha
ita) i raspaavanja njezina mesa ih rasipanja njezina pepela po poljima kako bi se ova uinila plodnima. Vidjeh smo da se u dananjoj
Europi figura "Smrti" ponekad trga u komade, koji se potom
zakopavaju u poljima da usjevi obilno rode. 1 5 Kasnije emo naii na
primjere ljudskih rtava s kojima se postupalo na isti nain.
235

Kad je rije o drevnim Egipanima, Maneto ' svjedoi o njihovu

obiaju da spaljuju riokosu eljad i rasiplju njihov pepeo vijaama za
ito. 1 6 Da taj obiaj nije bio tek nain iskaljivanja bijesa na strancima,
kao to bi se moglo pretpostaviti, vidi se i iz injenice da su rtvovana
goveda takoer morala biti crvena te je dostajala samo jedna crna ili
bijela dlaka da ivotinja bude oznaena neprikladnom za rtvu. 1 7
Vjerojatno je, dakle, kljuno bilo to da su ljudske rtve imale crvenu
kosu, dok injenica da su one uglavnom bile stranci bijae sporedna.
Ako se, kao to pretpostavljam, tim ljudskim rtvama htjelo pospjeiti rast usjeva - a "vijanje" njihova pepela, ini se, podupire to gledite
- ridokose rtve su moda izabirane kao najpodesniji predstavnici
duha zlatnog ita. Jer, kada boanstvo oliava iva osoba, prirodno je
da e ljudski predstavnik biti izabran na temelju njegove pretpostavljene shnosti s boanstvom. Tako su drevni itelji Meksika, smatrajui kukuruz ivom osobom koja prolazi cijeli ivotni vijek od sjetve
do etve, rtvovah novorodenad kada se kukuruz sijao, stariju djecu
kada je nicao, i tako sve dok ne bi posve sazrio, kada su rtvovali
starce. 1 8 Jedno od Ozirisovih imena bijae "Usjev" ih "etva", 1 9 a
stari su ga znah opisivati kao personifikaciju ita. 2 0
No, Oziris nije bio samo itni duh, nego i duh drvea, to je vjerojatno bio njegov izvorni znaaj; jer, kao to smo ve primijetili, ini se
da duh ita predstavlja samo proirenje starijeg duha drvea. U ulozi
duha drvea on je veoma ivo predoen u ceremoniji koju opisuje
Firmik Materno. 2 1 Posjeklo bi se borovo stablo, izdubila mu se sr i
od tog drva pravio se Ozirisov kip, koji se potom "sahranjivao" u
upljinu stabla. I tu je teko zamisliti zorniji izraz predodbe osobnog
bia nastanjenog u drvetu. Tako nainjen Ozirisov kip uvao se godinu dana i onda pokapao, ba kao i kip Atisa koji se privezivao uz
bor. ini s^ da na obred obaranja stabla, kako ga opisuje Firmik
Materno, aludira i Plutarh. 2 2 Vjerojatno je to bio ritualni pandan mitskom otkrivanju Ozirisova tijela zatvorenog u stablu crnjue. D a d e se
naslutiti da je podizanje stupa Tatu na zatvaranju godinje Ozirisove
sveanosti 23 bilo istovetno ceremoniji to je opisuje Firmik, a valja
uoiti da je u reenom mitu od tog drveta sazdan stup na kraljevom
dvoru. Poput srodnog obiaja obaranja bora i stavljanja lika na nj u
sklopu Atisovih obreda, ta ceremonija vjerojatno pripada onoj vrsti
obreda medu kojima je najpoznatiji onaj donoenja svibanjskog
Egipatski historiar iz 3. stoljea pr. Kr.; u fragmentima sauvana
Egipatska kronika. (Prev.)
236

Oziris

stupa. Kad je, pak, o samom borovu stablu rije, u Denderi je, recimo, Ozirisovo stablo neka etinjaa, a koveg u kojemu se nalazi
Ozirisovo tijelo i tamo se prikazuje zatvorenim unutar drveta. 2 4 Na
spomenicima je esto prikazano kako se Ozirisu nudi borov eer, a
u jednom rukopisu iz Louvrea stoji da je cedar niknuo iz Ozirisa. 2 5
Egipatska smokva i tamaris takoer su njegova stabla. U natpisima se
govori da on u njima obitava, 2 6 a njegova majka N u t esto se
prikazuje u smokvinom drvetu. 2 7 U grobnici u Havari (Diospolis
Parva) naslikan je tamaris koji natkriljuje Ozirisov koveg, a u nizu
skulptura koje prikazuju mistinu pripovijest o Ozirisu u velikom
Izidinu hramu na otoku Fileu, nalazimo i tamaris to ga zahjevaju dva
mukarca. Natpis na potonjem spomeniku, kae Brugsch, ne ostavlja
mjesta sumnji da se vjerovalo kako je zelenilo zemlje povezano sa
zelenilom tog stabla i da se skulptura odnosi na Ozirisovu grobnicu
na Fileu, koja je prema Plutarhu stajala u sjeni methide, stabla vieg
od najvee masline. Valja napomenuti da se ta skulptura nalazi u istoj
odaji u kojoj je Oziris prikazan kao truplo iz kojega nie itno klasje. 2 8 U natpisima se Oziris spominje kao "onaj koji je u drvetu",
"samotar u bagremu", itd. 2 9 Na spomenicima se on katkad javlja kao
mumija prekrivena stablom ih biljem. 3 0 U skladu sa znaajem Ozirisa
kao duha drvea, njegovim se tovateljima zabranjivalo da oteuju
voke, a sa znaajem boanstva bilja uope slae se injenica da nisu
smjeh zatiskivati izvore s vodom, to je iznimno vano za navodnjavanje u tophm junim zemljama. 3 1
Prvobitni znaaj boice Izie jo je tee odrediti nego onaj njezina
brata i supruga Ozirisa. Njezine osobine i epiteti bijahu tako brojni te
se u hijeroglifima ona naziva "mnogoimenom", "tisuu-imenom", a u
grkim natpisima "onom koja nosi bezbroj imena". 3 2 Tiele otvoreno
priznaje da je "danas nemogue tono utvrditi s kojom se prirodnom
pojavom Izida prvotno povezivala." 33 G. Renouf kae da je Izida u
stvari bila Zora, 3 4 ah ni na koji nain ne obrazlae tu tvrdnju. Postoje,
meutim, nekoliki razlozi da se u njoj vidi boica ita. Prema Diodoru, iji je izvor, izgleda, bio egipatski historiar Maneto, otkrie penice i jema pripisivalo se Izidi, a na njoj posveenoj sveanosti vlati
tih biljaka noene su u povorci u spomen na blagodat to ga je time
namrla ovjeanstvu. U doba etve, nadalje, egipatski su eteoci prve
ponjevene klasove polagali na do i udarah se u prsa, nariui i zazivajui Iziu. 3 5 Meu epitetima kojima je se u natpisima imenuje stoje
i takvi kao to su "stvoriteljica zelenih usjeva", "zelena, ija je zelenost
poput zemljina zelenila" i "gospodarica kruha". 3 6 Prema Brugschu,
237

Ubijanje boanskoga kralja

"ona nije samo stvoriteljica svjeega biljnog zelenila koje prekriva

zemlju nego zeleno itno polje samo, olieno u osobi boice." 3 7 To
potvruje i njezin epitet Sochit ili Sochet, koji znai "itno polje", a isto
znaenje ima ta rije u koptskom jeziku i danas. 3 8 Upravo su kao
boicu ita Iziu zamiljali Grci, koji su je otuda poistoveivali s
Demetrom. 3 9 U jednom grkom epigramu ona je opisana kao roditeljica zemaljskih plodova" i "majka itnoga klasja", 40 u himni skladanoj u njezinu ast ona govori o sebi kao o "kraljici peninih polja",
a za nju se kae i da "skrbi za plodne brazde to obiluju penicom." 4 1
Ozirisa se znalo tumaiti i kao boga Sunca, a to gledite danas
podravaju toliki istaknuti autori te izgleda da ga se malo ime moe
opovrgnuti. Ispitamo li, meutim, pokazatelje na ijem se temelju
Oziris poistoveuje sa Suncem ih bogom Sunca, ispostavit e se da su
oni oskudni i dvojbeni, ako ne i posve bezvrijedni. Revni Jablonski,
prvi suvremeni uenjak koji je skupio i istraio svjedoanstva
klasinih pisaca o egipatskoj religiji, kae da se na mnogo naina
moe pokazati da je Oziris bio Sunce te da bi u prilog tome mogao u
pomo prizvati nebrojene svjedoke, ali da je to nepotrebno, jer je
svakom uenom ovjeku ta injenica poznata. 4 2 Meu piscima koje
se udostojao navesti, jedina dvojica koji Ozirisa izriito izjednauju sa
Suncem jesu Diodor i Makrobije. Odlomak iz Diodora glasi ovako: 4 3
"Kae se da egipatski uroenici promatrajui nebo bijahu prestravljeni i zadivljeni naravlju svemira te povjeravae u postojanje dvaju
bogova, vjenih i iskonskih, sunca i mjeseca, koje nazvae suncem
Ozirisom i mjesecom Izidom." Makar Diodorov izvor za tu tvrdnju
bio Maneto, to se prema nekim naznakama dade zakljuiti, 44 ona
ima malu ili nikakvu vanost. Oito je, naime, rije o filozofskom, i
stoga kasnijem, tumaenju prvih poetaka egipatske religije, koje nas
podsjea na poznatu Kantovu izreku o zvjezdanom nebu i moralnom
zakonu prije nego na sirovu predaju primitivnih naroda. Drugi izvor
Jablonskog, Makrobije, nije nita bolji, ako nije i gori. Jer, Makrobije
je rodonaelnik brojne skupine mitologa koji su sve ih gotovo sve
bogove svodili na sunce. Prema njemu, Merkur je bio sunce, Mars je
bio sunce, Jan je bio sunce, Saturn je bio sunce, jednako kao i Jupiter,
kao i Nemezis, Pan, itd. 4 5 Stoga se po sebi razumije da je i Ozirisa
poistovetio sa suncem. 4 6 N o bez obzira na taj openiti stav to ga je
tako otvoreno izrazio profesor Maspero, prema kojemu su svi bogovi
sunce (Comme tous les dieux, Osiris est le spleti)41 Makrobije nije
imao mnogo razloga da ba Ozirisa izjednai sa suncem. O n tvrdi da
je Oziris zacijelo bio sunce, jer je oko bilo jedan od njegovih simbo238

Oziris

la. Premisa je tona, 4 8 no nije jasno kakve zapravo veze ona ima sa
zakljukom. Miljenje da je Oziris bio sunce spominje, ali ne prihvaa, i Plutarh, 4 9 a takoer ga navodi Firmik Materno. 5 0
Kad je o suvremenim egiptolozima rije, Lepsius se, izgleda, oslanja uglavnom na ve navedeni odlomak iz Diodora. N o spomenici,
dodaje on, pokazuju takoer "da se sve do kasnijih vremena Ozirisa
poimalo kao boga Ra. Tako se ak i u 'Knjizi mrtvih' on javlja pod
imenom Oziris-Ra, dok se Izida esto naziva 'kraljevskom Raovom
suprugom.'" 5 1 Nije, dakako, sporno da je Ra bio prirodno sunce kao
i bog sunca, no uza svo potovanje spram tako velikog uenjaka kakav
je Lepsius, dvojbeno je smije h se takvo izjednaavanje prihvatiti kao
dokaz o izvornu Ozirisovom znaaju. Jer, religija drevnog Egipta 5 2
moe se opisati kao savez lokalnih kultova koji su jedan spram drugoga, ljubomorno i ak neprijateljski, uvah stanovitu neovisnost, ah
ipak bijahu trajno podloni stapajuem i ujedinjavajuem djelovanju
pohtike centrahzacije i filozofijskog promiljanja. ini se da se povijest religije umnogome sastojala od borbi tih dvaju suprotstavljenih
sila ih tenji. S jedne strane postojala je konzervativna tenja da se
sauvaju lokalni kultovi sa svim njihovim obiljejima, svjei, krepki i
vitalni kakvi bijahu batinjeni od pamtivijeka. S druge je strane progresivna tenja, potpomognuta postupnim ujedinjavanjem naroda
pod monom sredinjom vlau, brisala ove provincijske razlike te ih
napokon sasvim ukinula i stopila u jedinstvenu nacionalnu religiju.
Konzervativna je strana u svojim redovima vjerojatno okupljala mnotvo ljudi, predrasude kojih i sklonosti bijahu na strani lokalnih boanstava, iji su im hramovi i obredi bih bliski od djetinjstva, a openit
otpor naroda prema promjenama uslijed omiljenosti starog saveza,
zacijelo je snano podupirala spram cijele stvari nimalo ravnoduna
oporba u vidu mjesnog sveenstva, iji bi materijalni interesi neminovno bih ugroeni nestajanjem njihovih svetita. Kraljevima je pak,
iji su mo i ugled rash usporedo s politikim i duhovnim ujedinjavanjem nacije, dakako najvema odgovaralo vjersko jedinstvo, a
njihova e nastojanja podrati kulturna i mislea manjina, koja se, po
svoj prilici, zgraavala nad barbarskim i surovim elementima lokalnih
obreda. Kao i obino u takvim sluajevima, na proces rehgijskog ujedinjavanja je, ini se, uvelike utjecalo otkrivanje zbiljskih ili izmiljenih
dodirnih toaka meu raznim lokalnim boanstvima, koja su ushjed
toga proglaavana tek razliitim imenima ih oitovanjima istoga boga.
M e d u boanstvima koja su tako dospjela u sredite pozornosti,
obuhvativi u sebi mnotvo manjih boanstava, daleko najvaniji bio
239

je bog sunca Ra. ini se da je u Egiptu bilo malo bogova koji u ovo
ili ono doba ne bijahu poistoveeni s njime. Tebanski Amon, Horus
iz Easta i Edfua, elefantinski num, Atum iz Heliopolisa, svi su oni
smatrani jednim bogom, suncem. Ni bog vode Sobk, unato svome
krokodilskom obhju, nije izbjegao istoj sudbini. Jedan je kralj, Amenhotep IV ak naumio ponititi sva stara boanstva u jedan mah i
zamijeniti ih jednim bogom, "velikim ivim sunevim diskom". 5 3 U
himnama skladanim u njegovu ast, to se boanstvo opisuje kao "ivi
sunev disk, pored kojega nema drugog." Kae se da je on stvorio
"daleka nebesa", kao i "ljude, zvijeri i ptice; on krijepi pogled svojim
sjajem, a kada se ukae svo cvijee procvate, livade se zelene kad on
prolazi i opijaju se pogledom na nj, sve blago skakue a ptice u movarama lepeu krilima od ushita." O n "donosi godine, stvara
mjesece, sazdaje dane, odbrojava sate i gospodari vremenom to ga
ljudi prema njemu raunaju." U svojoj gorljivoj tenji za jedinstvom
bojim, kralj je naredio da se sa spomenika izbriu imena svih ostahh
bogova i da se satru njihovi kipovi. Njegova srdba bijae usmjerena
naroito protiv boga Amona, ije su ime i likovi uniteni gdje god su
se nalazili. ak je oskvrnuta i svetinja grobnice kako bi se razorili
spomenici omrznutog boga. U nekim dvoranama velikih hramova u
Karnaku, Luksoru i drugim mjestima sva su imena bogova, osim
nekoliko sluajnih iznimaka, sastrugana. Ni u jednom natpisu uklesanom za vladavine toga kralja ne spominje se nijedan bog izuzev
Sunca. O n je ak promijenio i vlastito ime, Amenhotep , jer je dolazilo od "Amon", i prozvao se Ehnaton, "sjaj sunevog diska". Nakon
njegove smrti uslijedila je estoka reakcija. Starim bogovima vraeni
su njihov poloaj i povlastice, njihova su imena i kipovi obnovljeni te
su izgraeni novi hramovi. Sva su svetita i palae to ih bijae podigao bivi faraon poruene, a ak i skulpture koje prikazivahu njega i
njegovog boga u kamenim grobnicama i na obroncima planina bijahu
razorene ih ispunjene tukom; njegovo se ime ne pojavljuje na kasnijim spomenicima i p o m n o se izostavlja iz svih slubenih zapisa.
Ovaj pokuaj Amenhotepa IV samo je krajnji primjer tenje koja
je u egipatskoj religiji, ini se, bila na djelu od njenih poetaka. Stoga
se, da se vratimo naoj temi, pri pokuaju otkrivanja izvornog znaaja bilo kojega egipatskog boga, nikakva vanost ne moe pridati njegovom poistoveivanju s drugim bogovima, a ponajmanje s bogom
Drugi oblik imena Amenofis. etvrti faraon pod tim imenom vladao je
od 1363. do 1345. pr. Kr. (Prev.)
240

sunca Ra. Daleko od toga da bi pomogla pri ulaenju u njegov trag,

takva izjednaavanja samo zavode i unose zbrku. Najjasnije pokazatelje glede prvobitnog znaaja egipatskih bogova valja traiti u njihovim obredima i mitovima, onohko koliko su poznati (a poznati su,
naalost, veoma slabo) te u njihovim slikovnim prikazima na spomenicima. Pri tumaenju Ozirisa kao boanstva vegetacije ja se uglavnom oslanjam na podatke iz tih izvora.
Tiele, pripadnik najmlaega narataja znanstvenika, dri da je
Oziris bio Sunce, jer se "u himnama njegov dolazak na oevo prijestolje usporeuje s uzdizanjem sunca te ga se veha sljedeim rijeima: 'On blista na obzoru, alje zrake svjetla iz svoga dvostrukog pernatog ruha i preplavljuje njima svijet poput sunca s najviih
nebesa.'" 54 Prema istom bi kljuu Marija Antoaneta morala biti
boginja zvijezde Danice, budui da ju je Burke u Versaillesu vidio
"ponad obzora, na uzvienim nebesima to ih sobom krasi i oarava,
da bi sa njih sila nalik jutarnjoj zvijezdi, prepuna ivota, blistavila i
radosti." Takve usporedbe mogu dokazati jedino to da Oziris nije bio
sunce. Pri usporeivanju uvijek postoje dva pojma; nita se ne moe
usporeivati samo sa sobom. Tiele se, meutim, poziva na spomenike. Koji su njegovi dokazi? Oziris se ponekad prikazuje u vidu
figure iznad koje stoji "takozvani stup Tat, cijeli sazdan od kapitela
postavljenih jedan iznad drugoga, od kojih jedan na sebi ima urezano
grubo lice." Tiele je miljenja da se tim grubim licem "besumnje htjelo predoiti sunce koje sija."55 Ako bismo "urezano grubo lice" samo
po sebi uzeh kao simbol sunca koje sija, sunev bismo kult otkrili i na
nekim neoekivanim mjestima. No Tiele se u cjelini, kao i Jablonski,
mudro dri visina nejasnih openitosti, a ishod njegova povremenog
sputanja na razinu injenica ne ohrabruje ga da se na njoj i zadri.
"Spustimo h se do pojedinosti", kae on, "i usredotoimo se na neznatna odstupanja, izgubit emo se u moru simbolizma i misticizma."56
To nalikuje De Quinceyevu stavu spram ubojstva. "Natuknut u
opa naela, no, kaem to jednom za svagda, s bilo kakvim pojedinanim sluajevima neu imati nita." Ne moe se imati posla s ovjekom tako ohola stava.

Edmund Burke, engleski politiar, teoretiar engl. konzervativizma;

osuivao Francusku revoluciju. (Prev.)
Aludira se na djelo On Murder Considered as One ofthe Fine Arts (O
ubojstvu kao jednoj od lijepih umjetnosti) Thomasa De Quinceya.
(Prev.)
241

Ubijanje boanskoga kralja

G. Le Page Renouf takoer smatra da je Oziris sunce, 57 a njegova je pozicija jo neupitnija. Jer, dok Tiele iznosi loe argumente u
prilog svome gleditu, g. Renouf ih ne iznosi uope, pa ga je stoga
nemogue opovrgnuti.
ini se da je glavni razlog s kojega su neki noviji autori skloni
izjednaiti Ozirisa sa suncem taj to pripovijest o njegovoj smrti bolje
pristaje uz solarni fenomen nego uz bilo koju drugu prirodnu pojavu.
Valja odmah priznati da bi se svakodnevno pojavljivanje i nestajanje
sunca moglo sasvim prirodno izraziti pomou mita o njegovoj smrti i
uskrsnuu; a pisci koji Ozirisa smatraju suncem pomno istiu da se
prema njihovom shvaanju mit odnosi na dnevno, a ne na godinje
kretanje sunca. G. Renouf izriito napominje da se za egipatsko
sunce nipoto ne moe kazati da je zimi mrtvo. 58 No ako njegova
svakodnevna smrt bijae predmetom legende, zato se ona obiljeavala ceremonijom koja je odravana jednom godinje? Sama ta injenica izgleda pogubnom po tumaenje prema kojemu bi taj mit bio
povezan sa sunevim izlaskom i zalaskom. Osim toga, premda se
moe rei da sunce svakodnevno umire, u kojem bi se smislu moglo
rei da se ono kida u komade? 59
U naem se istraivanju, vjerujem, pokazalo da postoji i druga
prirodna pojava na koju se mogu primijeniti pojmovi smrti i
uskrsnua, a koja se doista na taj nain poima i prikazuje u narodnim
obiajima. Rije je o svakogodinjem rastu i ugibanju bilja. vrst
razlog tumaenju Ozirisove smrti kao ugibanja bilja prije nego kao
zalaenja sunca nalazimo u antici koja, iako ne jednoglasno, svrstava
zajedno kultove i mitove o Ozirisu, Adonisu, Atisu i Demetri, kao
vjere bitno istoga reda. 60 Slaganje starih u vezi s time odve je veliko
da bismo ga odbacili kao puku matariju. Obredi vezani uz Ozirisa u
Biblusu do te su mjere nalikovali Adonisovim te su neki itelji toga
grada tvrdih da ne oplakuju Ozirisovu ve Adonisovu smrt. 61 Takva
bi tvrdnja svakako bila nemogua da rituali posveeni toj dvojici
bogova ne bijahu slini gotovo do nerazluivosti. Herodot je, pak,
drao da Ozirisovi i Dionizovi obredi odvie nalikuju jedan drugome
da bi potonji mogh nastati neovisno; njih su zacijelo, mislio je on, u
novije doba i s neznatnim izmjenama Grci posudili od Egipana. 62
Plutarh, nadasve pronicljiv prouavatelj komparativne religije, do
pojedinosti ustraje na slinosti Ozirisovih i Dionizovih obreda. 63 Ne
moemo odbaciti dokaze tako otroumnih i vjerodostojnih svjedoka
kad su posrijedi gole injenice u njihovoj neposrednoj nadlenosti.
Njihova se tumaenja tih kultova, dakako, mogu odbaciti, jer smisao
242

Oziris

vjerskih kultova nerijetko ostaje upitan, ah slinost izmeu rituala je

stvar zapaanja. Stoga su oni koji Ozirisa objanjavaju kao sunce
dovedeni pred izbor ih da antika svjedoanstva o slinosti Ozirisovih, Adonisovih, Atisovih, Dionizovih i Demetrinih obreda odbace
kao pogrena, ili da sve te obrede tumae kao oboavanje sunca.
Nijedan suvremeni uenjak nije se zbiljski odluio za jednu od tih
mogunosti. Prihvatiti prvospomenuti stav znailo bi ustvrditi da mi
bolje poznajemo obrede vezane uz ta boanstva nego ljudi koji su ih
izvodili, ili barem od onih koji su im svjedoili. Prihvatiti potonji, pak,
ukljuivalo bi kljatrenje i iskrivljavanje mita i rituala, pred ime je
prezao ak i Makrobije.64 S druge strane, gledite prema kojemu bit
svih tih obreda bijae podraavanje smrti i oivljavanje bilja, razjanjava dotine obrede zasebno i skupno na lak i prirodan nain te je u
skladu sa svjedoanstvima to nam ih je namrla starina glede njihove
sutinske slinosti. Dokazi za takvo tumaenje Adonisa, Atisa i Ozirisa
upravo su izneseni pred itatelja; preostaje uiniti isto u vezi s
Dionizom i Demetrom.

Biljeke
1

3
4
5

Mit je u povezanom obliku poznat samo iz Plutarha, Isis et Osiris, gl.

13-19. Neke dodatne pojedinosti, sauvane iz egipatskih izvora, mogu
se nai u djelu Adolfa Ermana, Aegypten und aegyptisches Leben in
Altertum, str. 365 i d.
Le Page Renouf, Hibbert Lectures, 1879, str. 110; Brugsch, Religion und
Mjthologie der alten Aegypter, str. 614; Ad. Erman, nav. dj.; Ed. Meyer,
Gesehichte des Altertums, i. 56 i d.
Plutarh, Isis et Osiris, 13; Diodor, i. 14; Tibul, i. 7, 29 i d.
Plutarh, Isis et Osiris, 8.
Tako Brugsch, nav. dj. str. 617. Plutarh, nav. dj. 39, kae etiri, poevi
od sedamnaestoga dana mjeseca atira.
U aleksandrijskoj godini mjesec atir odgovarao je studenome. No
budui da je stara egipatska godina bila promjenljiva, jer joj nisu dodavani dani, astronomski datum sveanosti mijenjao se od godine do godine, dok nije proao cijeli ciklus astronomske godine. Stoga se iz injenice da je, kad je kalendar postao fiksiran, atir padao na studeni, ne
moe zakljuiti kojega se dana izvorno svetkovala Ozirisova smrt. Tako
je posve mogue da je prvobitno posrijedi bio etveni praznik, iako se u
Egiptu etva ne obavlja u studenome, nego u travnju; usp. Selden, De
diis Syris, str. 335 i d.; Parthey o Plutarhu, Isis et Osiris, gl. 39.
243

10

Brugsch, nav. dj. Primjer tih alopojki v. u Brugscha, nav. dj. str. 631 i
d.; Records ofthe Past, ii. 119 i d. Glede godinjih ceremonija nalaenja
i sahranjivanja Ozirisa, v. takoer Firmik Materno, De errore profanarum religionum, 2 3; Servije uz Virgilija, Aen. iv. 609.
Brugsch, nav. dj. str. 617 i d.; Erman, Aegypten und aegyptisches Leben
im Altertum, str. 377 i d.
Erman, nav. dj.; Wilkinson, Manners and Customs of the Ancient
Egyptians (London, 1878), iii. 68, 82; Tiele, Historj ofthe Egyptian
Religion, str. 46.
Plutarh, Isis et Osiris, 35. 6(ioA.oyei 5e Kai xa tiiaviKa. Kai vo,
z z h e i a t o u ; >.syopsvoiq 'Oa(pi8o<; Siaarcaapoic; Kai xaiq

avaPicooeai Kai naA,iyysvaiaic;, opoicoc; Se Kai xa respi xa<;

xa(paq.
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20

21
22

23
24

25

Plutarh, Isis et Osiris, 39.

Tibul, i. 7, 33 i d.
Brugsch, nav. dj. str. 621.
Servije uz Virgilija, Georg. i. 166.
V gore, str. 205.
Plutarh, Isis et Osiris, 73, usp. 33; Diodor, i. 88.
Plutarh, nav. dj. 31; Herodot, ii. 38.
Herrera, u navodu Bastiana, Culturlander des alten Amerika, ii. 639.
Lefebure, Le mythe Osirien (Pariz, 1874-75), str. 188.
Firmik Materno, De errore profanarum religionum, 2, 6, defensores
eorum volunt addere phjsicam rationem, frugum semina Osirim dicentes
esse; Isim terram, Tjfonem calorem: et quia maturatae fruges calore ad
vitam hominum colliguntur et divisae a terrae consortio separantur et rursus
adpropinquante hieme seminantur, hane volunt esse mortem Osiridis, cum
fruges recondunt, inventionem vero, cum fruges genitali terrae fomento conceptae annua rursus coeperint procreatione generari\ Euzebije, Praepar.
Evang. iii. 11, 31, o 8e "Ooipi<; 7tap' Aiyo;rrioi<; xf|v KapTupov
7tap(axr|oi 86vapiv, f)v 9pr|voi<; a7iopei?uooovxai siq yrjv a i p a v i ^opevr|v sv xa> araSpco, Kai u(p' r^pov Kaxava>.iaKopsvr|v
xaq
xpo<pa qNav. dj. 27, 1.
Isis et Osiris, 21, aivro Se xopf|v ^<ba.oo Kai a x i o i v Xivou Kai y_oaq
XopEvaq, 8ia xo noXXa xov puoTiKrov a v a p p i x 0 a i xooxoiq- I
opet, gl- 42, xo 8e ^o^ov ev xai<; /yopsvaiq 'OmptSo<; xa<paiq
xspvovxq KaxaCTKEuai^ooCTi A.appaKa pt|voi8fjV gore, str. 234 - 5.
Lefebure, Le mythe Osirien, str. 194, 198, gdje se poziva na Mariettea,
Denderah, iv. 66 i 72.
Lefebure, nav. dj. str. 195, 197.

244

Oziris

26

27

28

29
30
31

32
33
34
35

36
37
38
39

40
41
42
43
44
45
46
47
48

49
50

Birch, u: Wilkinson, Manners and Customs ofthe Ancient Egjptians

(London, 1878), iii. 84.
Wilkinson, nav. dj. iii. 63 i d.; Ed. Meyer, Geschichte des Altertums, i.
56, 60.
Wilkinson, nav. dj. iii. 349 i d.; Brugsch, Religion und Mjthologie der
alten Aegypter, str. 621; Plutarh, Isis et Osiris, 20. Kod Plutarha, nav. dj.,
Parthey predlae da se umjesto pr|0i5r|<; ita popucr^;, to usvaja, ini
se, i Wilkinson, nav. dj.
Lefebure, Le mjthe Osirien, str. 191.
Lefebure, nav. dj. str. 188.
Plutarh, Isis et Osiris, 35. Jedna od dodirnih toaka mitova o Izidi i
Demetri jest u tome da su obje boice u potrazi za svojim ljubljenim i
izgubljenim, alosne i iscrpljene sjele kraj izvora. Stoga se posveenicima u Eleuzini zabranjivalo da sjede uz izvore. Plutarh, Isis et Osiris, 15;
Homer, Himna Demetri, 98 i d.; Pausanija, i. 39, 1; Apolodor, i. 5, 1;
Nikandar, Theriaea, 486; Klement Aleks., Protrept. ii. 20.
Brugsch, Religion und Mjthologie der alten Aegypter, str. 645.
C. P Tiele, Historj ofEgjptian Religion, str. 57.
Hibbert Lectures, 1879, str. 111.
Diodor, i. 14. Euzebije (Praeparat. Evang. iii. 3) navodi dugaak odlomak iz Diodora (i. 11-13) o ranoj egipatskoj religiji, a prije navoda (gl.
2) biljei ypcccpi 8e Kai xa Ttepi toutcov Tt^aicpTEpov pev o
Mave0<o<;, e7iTTpr|pevco<; 5e o Aio8copo<;, iz ega se dade naslutiti
da je Diodor skraivao Maneta.
Brugsch, nav. dj. str. 647.
Brugsch, nav. dj. str. 649.
Brugsch, nav. mj.
Herodot, ii. 59, 156; Diodor, i. 13, 25, 96; Apolodor, ii. 1, 3; Tzetzes,
Schol. in Ljeophron, 212.
Antholog. Planud. 264, 1.
Orphica, izd. Abel, str. 295 i d.
Jablonski, Pantheon Aegyptiorum (Frankfurt, 1750), i. 125 i d.
i. 11.
V str. 237, biljeka 35.
V Saturnalia, knj. i.
Saturn. i. 21, 11.
Maspero, Histoire ancienne despeuples de l'Orient4 (Pariz, 1886), str. 35.
Wilkinson, Manners and Customs ofthe Ancient Egjptians (London,
1878), iii. 353.
Isis et Osiris, 52.
De errore profan, religionum, 8.

245

Ubijanje boga

51

52

53

54
55
56
57
58

59

Lepsius, "Uber den ersten aegyptischen Gottkreis und seine geschichtlich - mythologische Entstehung", u: Abhandlungen der koniglichen
Akademie der Wissenschaften zu Berlin, 1851, str. 194 i d.
Gledite koje je ovdje zauzeto u vezi s povijeu egipatske religije
temelji se na kratkom pregledu iste u Ermanovoj knjizi Aegjpten und
aegyptisches Leben im Altertum, str. 351 i d.
O tom pokuaju vjerskog prevrata v. Lepsius u Verhandl. d. konigl.
Akad. d. Wissensch. zu Berlin, 1851, str. 1 9 6 - 2 0 1 ; Erman, nav. dj. str.
355 i d.
Tiele, Historj ofthe Egyptian Religion, str. 44.
Tiele, nav. dj. str. 46.
Isto, str. 45.
Le Page Renouf, Hibbert Leetures, 1879, str. 111 i d.
Hibbert Leetures, 1879, str. 113. Usp. Maspero, Histoire anciennef1 str.
35; Ed. Meyer, Geschichte des Alterthums, i. 55, 57.
Postoje daleko uvjerljiviji razlozi da se Ozirisa poistoveti s mjesecom
nego sa suncem: 1) Kae se da je ivio ili vladao dvadeset i osam godina; Plutarh, Isis et Osiris, gl. 13, 42. To bi se moglo shvatiti kao mitski
izraz za lunarni mjesec. 2) Njegovo je tijelo rastrgano u etrnaest
komada (isto, gl. 18, 42), to se dade povezati s mjesecom koji opada i
gubi dio po dio tijekom etrnaest dana od mlaaka do utapa. Izriito
se spominje da je Tifon pronaao Ozirisovo tijelo za punog mjeseca
(isto, 8), pa bi tako komadanje boga zapoelo s opadanjem mjeseca. 3)
U himni za koju se vjeruje da je Izida upuuje Ozirisu, kae se da je
Tot
"Stavio duu tvoju u brod Maat,
U ime BOGA MJESECA, tvoje ime."
I potom,
"Ti to nam kao dijete svaki mjesec dolazi,
Neprestano te motrimo udivljeni,
Zraenje tvoje uzvisuje sjaj
Zvijea Oriona na svodu nebeskom," itd.
Records of the Past, i. 121 i d.; Brugsch, Religion und Mjthologie der
alten Aegypter, str. 629 i d. Ovdje je, dakle, Oziris nedvosmisleno
poistoveen s mjesecom. To to se u istoj himni kae da "nas on obasjava poput Ra" (sunca), kao to ve vidjesmo, nije razlog da ga izjednaimo sa suncem, ba naprotiv. 4) Za mlaaka u mjesecu fanemotu,
poetkom proljea, Egipani su slavili "Ozirisov ulazak u mjesec."
Plutarh, b. et Os. 43. 5) Bika Apisa, koji se smatrao slikom Ozirisove
due (Is. et Os. gl. 20, 29), rodila je krava za koju se vjerovalo da je
zaela s mjesecom (isto, 43). 6) Jednom godinje, za utapa, prasad

246

Oziris

60

61
62
63
64

bijae rtvovana u isti mah mjesecu i Ozirisu. Herodot, ii. 47; Plutarh,
Is. et Os. 8. Vezu izmeu svinje i Ozirisa istrait emo kasnije.
Ne nastojei podrobnije objasniti zato se jednog boga vegetacije, to
drim da je bio Oziris, tako usko povezivalo s mjesecom, podsjetit u
na vezu koja, prema pukom vjerovanju, postoji izmeu bilja i mjeseevih mijena. V npr. Plinije, Nat. Hist. ii. 221, xvi. 190, xvii. 108, 215,
xviii. 200, 228, 308, 314; Plutarh, Quaest. Conviv. iii. 10, 3; Aul Gelije,
xx. 8, 7; Makrobije, Saturn. vii. 16, 29 i d. Antiki pisci iznose brojne
primjere u vezi s poljodjelstvom, npr. Katon, 37, 4; Varon, i. 37;
Geoponica, i. 6.
Herodot, ii. 42, 49, 59, 144, 156; Plutarh, Isis et Osiris, 13, 35; id.,
Quaest. Conviv. iv. 5, 3; Diodor, i. 13, 25, 96, iv. 1; Orphica, himna 42;
Euzebije, Praepar. Evang. iii. 11, 31; Servije uz Virgilija, Aen. xi. 287;
id., o Georg. i. 166; Hipolit, Refut. omn. haeres. v. 9, str. 168; Sokrat,
Eccles. Hist. iii. 23, str. 204; Tzetzes, Schol. in Lyeophron, 212;
Airp/ripaTa, xxii. 2, u: Mjthographi Graeci, izd. Westermann, str. 368;
Nono, Dionys. iv. 269 i d.; Kornut, De natura deorum, gl. 28; Klement
Aleksandr. Protrept. ii. 19; Firmik Materno, De errore profan, relig. 7.
Lukijan, De dea Syria, 7.
Herodot, ii. 49.
Plutarh, Isis et Osiris, 35.
Ozirisa, Atisa, Adonisa i Dioniza on je tumaio kao sunce, ali je zastao
na Demetri (Cereri), koju je, meutim, protumaio kao mjesec. V
Saturnalia, knj. i.

247

 7. Dioniz
Grki bog Dioniz ili Bakho1 najpoznatiji je kao bog vinove loze, no
on je takoer bio bog drvea. Tako doznajemo da su gotovo svi Grci
prinosili rtve "Dionizu stabla".2 U Beotiji je jedno od njegovih
imena bilo "Dioniz u stablu".3 Njegov se kip esto sastojao samo od
uspravnog stupa, ogrnuta platem i bez ruku, na kojemu se nalazila
maska s bradom koja je predstavljala glavu, kao i lisnate grane koje
mu izlaahu iz glave ih tijela te su tako iznosile narav tog boanstva
na vidjelo.4 Na jednoj je vazi njegov grubi hk prikazan kako izviruje
iza niskog drveta ih grma.5 Bijae on zatitnikom uzgojena drvea,6
upuivane su mu molitve da bi drvee raslo,7 a osobito ga tovahu
poljodjelci, uglavnom uzgajivai voa, koji bi u svojim vonjacima postavljah njegov hk u vidu kakvog panja. 8 Govorilo se da je on otkrio
sve voke, meu kojima se navlastito spominju jabuke i smokve,9 a
njega samog opisivalo se kako obavlja poljodjelski posao.10 Nazivahu
ga "blagorodnim", "gospodarom zelenih plodova" i "onim koji ini da
voe zrije."11 Jedan od njegovih naslova bio je "bujajui" ili "cvatui"
(u smislu kao kad je rije o biljnom soku ih cvatu),12 a u Atici i u ahejskom Patrasu postojao je Cvjetni Dioniz.13 Medu drveem koje je s
obzirom na nj bilo naroito sveto, osim vinove loze, bio je i bor. 14
Delfijsko proroite nalagalo je Korinanima da tuju stanovito borovo stablo "jednako bogu", pa oni od njega nainie dva Dionizova
kipa crvenih hca i pozlaenih tijela.15 U umjetnosti se bog i njegovi
tovatelji obino prikazuju kako nose tap s nataknutim borovim
eerom.16 Nadalje, brljan i smokva bijahu posebno povezani s
njime. U atikom gradu Aharni postojao je Dioniz Brljan,17 u Lakedemonu Smokvin Dioniz, a u Naksosu, gdje su se smokve nazivale
249

Ubijanje boga

meiliha, nalazimo Dioniza Meilihiosa, iji kip ima lice nainjeno od

smokvina drveta. 18
Vjerovalo se da je Dioniz, kao i ostali bogovi vegetacije kojima
smo se bavili, umro nasilnom smru, ali da se ponovno vratio u ivot;
njegovo stradanje, smrt i uskrsnue prikazivahu se u svetim obredima. Kretski mit, kako ga pripovijeda Firmik, glasi ovako. Kae se da
Dioniz bijae nezakonito dijete Jupitera (Zeusa), kretskoga kralja.
Izlazei iz zemlje, Jupiter prepusti prijestolje i ezlo malome Dionizu,
no znajui da njegova ena Junona gaji ljubomornu nenavist spram
djeteta, povjeri Dioniza brizi uvara u iju je vjernost vjerovao da se
moe pouzdati. Junona, meutim, podmiti uvare te, zabavljajui ga
igrakama i lukavo izraenim ogledalcem, namami dijete u zasjedu,
gdje se njezini pradoci Titani obrue na nj, rastrgaju ga, skuhaju s
raznim travama i pojedu. No, njezina sestra Minerva, sudionica tog
ina, sauva njegovo srce i dade ga Jupiteru kad se vratio, iznosei
mu cijelu pripovijest o zlodjelu. U svom bijesu Jupiter baci Titane na
muke i pogubi ih te, da bi ublaio alost zbog gubitka sina, dade
napraviti kip u koji zatvori djetetovo srce, a potom i izgraditi hram u
njegovu ast. 19 U ovoj je verziji mitu dan euhemerski" ton te su Jupiter i Junona (Zeus i Hera) prikazani kao kretski kralj i kraljica.
uvari koji se spominju zapravo su mitski Kureti, koji su plesali ratni
ples oko Dioniza dok je bio dijete, kao to su prema prii plesah i oko
malog Zeusa. 20 Vjerovalo se da su iz Dionizove krvi iznikli mogranji, 21 poput anemona iz Adonisove i ljubica iz Atisove krvi. Prema
nekima, raskomadano Dionizovo tijelo je na Zeusovu zapovijed sastavio Apolon i pokopao ga na Parnasu. 22 Dionizov grob nalazio se u
delfijskom hramu pokraj zlatnog Apolonova kipa. 23 Uskrsnue ubijenog boga ovdje se ne spominje, ah je u drugim inaicama mita ono
obraeno na razhite naine. Jedna verzija, u kojoj se Dioniz prikazuje kao Demetrin sin, tvrdi da mu je majka sastavila raznesene udove
te ga iznova uinila mladim.24 U drugima se naprosto kae da je
nedugo nakon pogreba on ustao iz mrtvih i uzdigao se na nebo, 25 da
ga je, dok je leao smrtno ranjen, 26 oivio Zeus, ih pak da je Zeus
progutao Dionizovo srce te ga nanovo zaeo sa Semelom, 27 koja, u
peiiU/iot; na gr. znai "blag, prijazan, umiljat", to je takoer jedan
od Zeusovih pridjeva. Vezu sa smokvama nismo uspjeli pronai. (Prev.)
Prema Euhemeru, grkom piscu na prijelazu iz 4. u 3. st. pr. Kr.,
autoru Svetog zapisa, u kojemu racionalistiki tumai postanak religije i
mitologije. (Prev.)
250

III
Dioniz

uobiajenoj verziji legende, predstavlja Dionizovu majku. Postoji i

pripovijest koja govori da je njegovo srce stucano i stavljeno u napitak to ga je Semela popila i tako zaela Dioniza. 28
Preavi s mita na obrede, vidimo da su Kreani svake druge
godine 29 slavili svetkovinu na kojoj se do zadnje pojedinosti prikazivahu Dionizovo stradanje i smrt. 30 Ondje gdje je ulazilo u mit, njegovo je uskrsnue prikazivano i u sklopu obreda, 31 a ak se ini da su
njegovi tovatelji posveivani u neku vrst nauka o uskrsnuu, ih barem o besmrtnosti. Jer, u pismu to joj ga upuuje nakon smrti njihove keri, Plutarh tjei suprugu milju o besmrtnosti due kako je
nauava predaja i kako se otkriva u Dionizovim misterij ama.32 Drugi
oblik mita o Dionizovoj smrti i uskrsnuu kae da se on spustio u
Had da izvede svoju majku Semelu iz svijeta mrtvih. 33 Mjesna predaja u Argosu tvrdi da je onamo siao kroz jezero Alkion, a njegov
povratak iz donjeg svijeta, to jest njegovo uskrsnue, svake godine na
tome mjestu obiljeavahu itelji Argosa, koji ga dozivahu iz vode
zvucima trube, bacajui u jezero jedno jaje kao rtvu za uvara
mrtvih.34 Ne govori se je h to bila proljetna svetkovina, no poznato
je da su Lidijci Dionizov dolazak slavili u proljee; vjerovalo se da
bog sa sobom donosi to godinje doba. 35 Boanstva vegetacije, za
koja se vjeruje da dio godine provedu pod zemljom, smatrat e se
sukladno tome bogovima donjeg ih svijeta mrtvih. I Dioniza i Ozirisa
zamiljalo se na taj nain. 36
Jedno od obiljeja mitskoga Dionizovog znaaja, na prvi pogled
neuskladivo s njegovom naravi boanstva bilja, jest njegovo esto
prikazivanje u ivotinjskom obliju, osobito u onome bika, ih barem
s bikovim rogovima. Tako se za nj veh da je "od krave roen", "bik",
"bikolik", "bikova hca", "bikovih obrva", "bikovih rogova", "rogati",
"dvorogi".37 Vjerovalo se da se on, makar povremeno, pojavljuje kao
bik. 38 Cesto su njegovi kipovi, recimo u Kiziku,^ pravljeni u obliku
bika 39 ih s bikovim rogovima,40 a i slikalo ga se s rogovima.41 Simbol
rogatog Dioniza nalazi se medu preivjehm antikim spomenicima.42
Na jednom malenome kipu vidimo ga u bikovoj koi, s glavom,
rogovima i papcima iste ivotinje to mu vise odostraga. 43 Vjerovalo
se da se na njemu posveenim svetkovinama Dioniz pojavljuje u
bikovom obhju. Zene iz Ehsa pozdravljale su ga kao bika i zazivale
ga da se pojavi stupajui bikovskim korakom. Pjevale su: "Doi amo,
Dionize, u svoj sveti hram kraj mora; silovitim korakom u svoj hram
Antiki grad na Mramornom moru u Maloj Aziji. (Prev.)
251

s Gracijama doi, o krasni bie, o krasni bie!"44 Mit govori da su ga

Titani rastrgaH u bikovom obliju,45 a Kreani su, prikazujui Dionizovo stradanje i smrt, zubima komadali ivog bika. 46 ini se da je
komadanje i prodiranje ivih bikova i teladi doista bilo redovito obiljeje dionizijskih obreda. 47
Obiaj prikazivanja boanstva u bikovom obhju ih s nekim
bikovim obiljejima, vjerovanje da se ono u sklopu svetih obreda pojavljivalo pred svojim tovateljima kao bik, kao i legenda prema kojoj
bijae rastrgan u bikovom obhju - sve te injenice nedvojbeno ukazuju na to da su njegovi tovatelji, komadajui i prodirui ivog bika
na njegovoj svetkovini, vjerovah kako ubijaju boanstvo, jedu njegovo meso i piju njegovu krv.
Medu ivotinjama iji je oblik Dioniz poprimao bio je i jarac.
Jedno od njegovih imena bijae "Jare".48 Da ga spasi od Herine srdbe, njegov otac Zeus pretvorio ga je u jare, 49 a kad su bogovi pobjegh
u Egipat da umaknu Tifonovu bijesu, Dioniz se preobrazio u jarca. 50
Kad su, dakle, njegovi oboavatelji trgah ivog jarca i sirovog ga
prodirali,51 zacijelo su vjerovah da jedu boje tijelo i krv.
Obiaj ubijanja boanstva u ivotinjskom obliku, koji emo sada
poblie istraiti, pripada veoma ranom stupnju ljudske kulture te ga
se u kasnijim vremenima nerijetko krivo tumai. Napredak miljenja
tei hiti stare animalne i biljne bogove njihova ivotinjskog odnosno
vegetalnog ruha te im naposljetku ostaviti iskljuivo njihove ljudske
osobine, koje vazda ine zametak i sr poimanja tih bogova. Drugim
rijeima, animalni i biljni bogovi tee postati isto antropomorfnima.
Kada su to u cjelini ili djelomino i postah, ivotinje i biljke koje su
prvotno bile sama boanstva zadrale su nejasnu i krivo shvaenu
vezu s ovjekolikim bogovima iz kojih se bijahu razvila. Budui da je
podrijetlo odnosa izmeu boanstva i ivotinje odnosno biljke zaboravljeno, smiljene su raznorazne prie kako bi se taj odnos objasnio.
Ta objanjenja poivaju na jednoj od dviju podloga, prema tome
temelje li se na uobiajenom ih iznimnom postupanju sa svetom
ivotinjom ih biljkom. Sveta ivotinja se obino poteivala, a samo
iznimno ubijala, pa se sukladno tome iznalazi mit koji tumai zato
se poteivala, ili pak zbog ega se ubijala. Primijenjen na prvi sluaj,
mit e govoriti o nekom dobru to ga je ivotinja uinila boanstvu,
dok e primijenjen na potonji razglabati o tome na koji mu je nain
naudila. Razlog koji se iznosi u vezi sa rtvovanjem jaraca Dionizu
primjer je mita potonje vrste. Bijahu mu oni prinoeni, govorilo se, jer
su otetili vinovu lozu. 52 Jarac je pak, kao to vidjesmo, izvorno bio
252

Dioniz

utjelovljenjem samog boga. No, kad je izgubio svoj animalni znaaj i

postao u sutini antropomorfan, na ubijanje jarca vie se nije gledalo
kao na ubijanje boga, ve kao na rtvu koja mu se prinosi; a budui
da se morao iznai neki razlog s kojega se rtvuje upravo jarac,
navodilo se da je posrijedi kanjavanje jarca zbog toga to je otetio
vinovu lozu, predmet naroite skrbi boanstva. Tako pred sobom
imamo neobian prizor u kojemu se boga rtvuje radi njega samog
pod izlikom da je samom sebi neprijatelj. A s obzirom na to da se
smatra kako se bog takoer hrani rtvom to mu je prinose, ispada
da bog, budui da je rtva njegov nekadanji lik, jede svoje vlastito
meso. Otuda se bog-jarac Dioniz prikazuje kako pije svjeu jarevu
krv,53 a boga-bika Dioniza naziva se "izjeom bikova".54 Shjedom tih
primjera mogli bismo zakljuiti da, kad god se neko boanstvo opisuje kako jede stanovitu ivotinju, dotina ivotinja izvorno nije nitko
drugi do samo to boanstvo.55
Sve to, meutim, ne objanjava zato se boanstvo bilja javlja u
ivotinjskom obliju. No, bolje je da raspravu o tome odloimo za
kasnije, nakon to razmotrimo Demetrin znaaj i osobine. U meuvremenu preostaje istaknuti da se ponegdje u sklopu Dionizovih
obreda umjesto ivotinje komadalo ljudsko bie. Bijae to obiaj na
Hiju i Tenedosu,' 56 a u Potniji i Beotiji predaja kae da je neko bio
obiaj jarcoubojici Dionizu rtvovati dijete, koje je kasnije zamijenjeno jarcem.57 U Orhomenu se ljudska rtva uzimala od ena iz
izvjesne obitelji po imenu Oleje. Na godinjoj bi svetkovini Dionizov
sveenik progonio te ene, a ako bi koju sustigao, imao je pravo
umoriti je. To je pravo koriteno sve do Plutarhova doba. 58 Kao to
je zaklani bik ili jarac predstavljao ubijenog boga, tako ga je, predmnijevamo, predstavljala i ljudska rtva. Mogue je, meutim, da je
tradicija prinoenja ljudskih rtava ponegdje naprosto poivala na
pogrenom tumaenju rtvenog obreda u kojemu se sa rtvovanom
ivotinjom postupalo kao s ljudskim biem. Na Tenedosu, primjerice,
netom oteljeno tele koje se rtvovalo Dionizu obuvahu u izmice, a
kravu koja bi je otelila tetoili su kao enu u babinjama. 59

Grki (Khi'os) otok u Egejskom moru i turski (Bozca) na ulazu u

Dardanele. (Prev.)
Antiki grad u Beotiji. (Prev.)
255

Ubijanje boga

Biljeke
1

U vezi s Dionizom openito v. Preller, Griecbische Mjthologie} i. 544 i

d.; Fr. Lenormant, lanak "Bacchus", u: Daremberg et Saglio,
Dictionnaire des Antiquites greeques et romaines, i. 591 i d.; "Dionysus",
lanak Voigta i Thraemera, u: Ausfiihrliehes Lexikon der griech. und rom.
Mjthologie, i. gl. 1029 i d.
Plutarh, Quaest. Conviv. v. 3, Aiovuctco 5e 5ev5piTr| 7tdvTEq,
enoq
eineiv, "E>.Xr|Vq Guouaiv.

3
4

5
6
7
8
9
10
11
12

13
14
15

16

17
18
19
20

21
22

Hesihije, s. v. "Ev8vSpo<;Vidi slike njegovih kipova, preslikane s antikih vaza, u: Botticher,

Baumkultus der Hellenen, ilustracije 42, 43, 43 A, 43 B, 44; Daremberg
et Saglio, nav. dj. i. 361, 626.
Daremberg et Saglio, nav. dj. i. 626.
Kornut, De natura deorum, 30.
Pindar, u Plutarhovom narodu, Isis et Osiris, 35.
Maksim Tirski, Dissertat. viii. 1.
Atenej, iii. str. 78 C, 82 D.
Himerije, Orat. i. 10, Aiovoqoq ycopyEi.
Orphiea, himna 1. 4, liii. 8.
Elijan, Var. Hist. iii. 41; Hesihije, s. v. Aico[<;]. Usp. Plutarh, Quaest.
Conviv. v. 8, 3.
Pausanija, i. 31, 4; id. vii. 21, 6 (2).
Plutarh, Quaest. Conviv. v. 3.
Pausanija, ii. 2, 6 (5) i d. Pausanija ne spominje o kojem se drvetu radi,
ali prema Euripidu, Baeehae, 1064 i d., i Filostratu, Imag. i. 17 (18),
moemo zakljuiti da je to bor, premda Teokrit (xxvi. 11) govori o stablu trilje.
Muller-Wieseler, Denkmaler der alten Kunst, ii. si. xxxii. i d.; Baumeister,
Denkmaler des klassischen Altertums, i. figure 489, 491, 492, 495. Usp.
Lenormant, u: Daremberg et Saglio, i. 623; Lobeck, Aglaophamus, str.
700.
Pausanija, i. 31, 6 (3).
Atenej, iii. str. 78 C.
Firmik Materno, De errore profanarum religionum, 6.
Klement Aleksandr., Protrept. ii. 17. Usp. Lobeck, Aglaophamus, str.
1111 i d.
Klement Aleksandr., Protrept. ii. 19.
Klement Aleksandr., Protrept. ii. 18; Proklo uz Platonova Timeja, iii.
200 D, u navodu Lobecka, Aglaophamus, str. 562, i Abela, Orphiea, str.
234. Drugi kau da raereeno tijelo nije sastavio Apolon, nego Rea.
Kornut, De natura deorum, 30.

254

23

24
25

26
27

28
29

30
31
32

33
34

Lobeck, Aglaophamus, str. 572 i d. Glede pretpostavke o obnavljanju

hrama, koja se temelji na antikim izvorima i istraivanju oskudnih
ostataka, v. lanak profesora J. H. Middletona, u: ]oumal of Hellenic
Studies, sv. ix. str. 282 i d.
Diodor, iii. 62.
Makrobije, Comment. in Somn. Scip. i. 12, 12; Scriptores remm mythicarum Latini tres Romae nuper reperti (obino se navodi kao
Mjthographi Vaticani), izd. G. H. Bode (Cellis, 1834), iii. 12, 5, str.
246; Origen, gl. Cels. iv. 171, u navodu Lobecka, Aglaophamus, str. 713.
Himerije, Orat. ix. 4.
Proklo, Himna Minervi, u: Lobeck, Aglaophamus, str. 561; Orphiea, izd.
Abel, str. 235.
Higin, Fah. 167.
Dionizove svetkovine bijahu bijenalne na mnogim mjestima. V
Schomann, Griechische Alterthumer? ii. 500 i d. (Svetkovine su se
oznaavale imenima TpisTrpu;, tpiir|piK6q, pri emu oba pojma tog
slijeda bijahu ukljuena u numeraciju, u skladu s antikim nainom
raunanja.) Svetkovine su se prije vjerojatno odravale svake godine,
da bi to razdoblje kasnije bilo produeno, kao to se zbilo i s drugim
svetkovinama. V W Mannhardt, Baumkultus, str. 172, 175, 491, 533 i
d., 598. Neke su Dionizove sveanosti, meutim, bile godinje.
Firmik Materno, De err. prof. relig. 6.
Mytbogr. Vatie. izd. Bode, nav. mj.
Plutarh, Consol. ad uxor. 10. Usp id.,Isis et Osiris, 35; id., De ei
Delphico, 9; id., De esu earnium, i. 7.
Pausanija, ii. 31, 2 i 37, 5; Apolodor, iii. 5, 3.
Pausanija, ii. 37, 5 i d.; Plutarh, Isis et Osiris, 35; id., Quaest. Conviv. iv.
6, 2.

35
36

37

38
39
40
41

Himerije, Orat. iii. 6, xiv. 7.

U vezi Dioniza, v. Lenormant, u: Daremberg et Saglio, i. 632. Glede
Ozirisa, v. Wilkinson, Manners and Customs of the Ancient Egyptians
(London, 1878), iii. 65.
Plutarh, Isis et Osiris, 35; id., Quaest. Graec. 36; Atenej, xi. 476 A;
Klement Aleksandr., Protrept. ii. 16; Orphiea, himna xxx. vv. 3, 4, xlv. 1,
Iii. 2, liii. 8; Euripid, Bacchae, 99; Shol. uz Aristofana, abe, 357;
Nikandar, Alexipharmaca, 31; Lukijan, Bacchus, 2.
Euripid, Bacchae, 920 i d., 1017.
Plutarh, Isis et Osiris, 35; Atenej, nav. mj.
Diodor, iii. 64, 2, iv. 4, 2; Kornut, De natura deorum, 30.
Diodor, nav. mj.; Tzetzes, Schol. in Ljcophr. 209; Filostrat, Imagines, i.
14(15).

255

Ubijanje boga

42

43
44
45
46
47
48

49
50

51

52

53

54
55

56
57
58
59

Miiller - Wieseler, Denkmaler der alten Kunst, ii. si. xxxiii.; Daremeberg
et Saglio, i. 619 i d., 631; Roscher, Ausfhurl. Lexikon, i. gl. 1149 i d.
Welcker, Alte Denkmaler, v. taf. 2.
Plutarh, Quaest. Graec. 36; id., Isis et Osiris, 35.
Nono, Dionys. vi. 205.
Firmik Materno, De errore profan, religionum, 6.
Euripid, Bacchae, 735 i d.; Shol. uz Aristofana, abe, 357.
Hesihije, 5. v. "Epicpoq o At6vuaoq, kraj ega se na rubu nalazi glosa o
piKpoc; ai',, o ev tro s a p i tpatvopevoc;, fjyouv o 7ipa>ipoq; Stefan
Bizant, s. v. 'AKpropeia. Naslov Eipoupirorrit; vjerojatno valja tumaiti
na isti nain. [Homer], Himna xxxiv. 2; Porfirije, De abstin. iii. 17;
Dionizije, Perieg. 576; Etymolog. Magnum, str. 371, 57.
Apolodor, iii. 4, 3.
Ovidije, Metam. v. 329; Antonin Liberalis, 28; Mjthogr. Vatic. izd.
Bode, i. 86 str. 29.
Arnobije, Adv. nationes, v. 19. Usp. Suda, s.v. aiyii^iv. Budui da se u
Dionizovim obredima, ini se, komadala i lanad (Fotije, s. v.
vePpi^eiv; Harpokration, s. v. veppii^rov), vjerojatno je i lane bilo
jedno od utjelovljenja tog boanstva. No, za to nema izravnih dokaza.
Laneu kou nosili su bog kao i njegovi tovatelji (Kornut, De natura
deorum, gl. 30). Bakhantkinje su, slino tome, nosile jarje koe
(Hesihije, s. v. rpayr|(p6poi).
Varon, De re rustica i. 2, 19; Virgilije, Georg. ii. 380, i Servije, ad L, i uz
Aen. iii. 118; Ovidije, Pasti, i. 353 i d.; id., Metam. xv. 114 i d.; Kornut,
De natura deorum, 30.
Euripid, Bacchae, 138 i d. ayporov a l p a xpayoKt6vov, ropo(pdyov
%dpw.
Shol. uz Aristofana, abe, 357.
Hera aiyo<pdyoq u Sparti, Pausanija, iii. 15, 9 (usp. prikaz Here u
jarjoj koi, sa ivotinjskom glavom i rogovima na glavi, Miiller Wieseler, Denkmaler der alten Kunst, i. br. 299 B); Apolon o\)/o(pdyoq u
Elisu, Atenej, 346 B; Artemida Kartpo(pdyoq na Samosu, Hesihije, s. v.
xa.7ipo(pdyo<;; usp. id., s. v. Kpio<pdyo<;- Boanske naslove izvedene iz
ubijanja ivotinja vjerojatno valja tumaiti na slian nain, poput
Dioniza aiyoPo/.oq, Pausanija ix. 8, 2; Rea ili Hekata KUVoacpayrjq,
Tzetzes, Schol. in Lycophr. 77; Apolon A,ukoktovo<;, Sofoklo, Elektra,
6; Apolon aaupoKr6voq, Plinije, Nat. Hist. xxxiv. 70.
Porfirije, De abstin. ii. 55.
Pausanija, ix. 8, 2.
Plutarh, Quaest. Graec. 38.
Elijan, Nat. An. xii. 34. Usp. W Robertson Smith, Religion of the
Semites, i. 286 i d.

256

 8. Demetra i Perzefona
Grki mit o Demetri i Perzefoni u biti je istovetan sa sirijskim mitom o Afroditi (Astarti) i Adonisu, frigijskim mitom o Kibeli i Atisu te
s egipatskim o Izidi i Ozirisu. U grkome mitu, kao i u njegovim azijskim i egipatskim pandanima, boginja - Demetra - oplakuje gubitak
voljenog bia - Perzefone - koje oliava vegetaciju, tonije ito to
ugiba ljeti 1 da bi oivjelo na proljee. No, u grkom je mitu ljubljena
i izgubljena boginjina ki, a ne mu ili ljubavnik, dok su i majka i ki
boginje ita. 2 Tako Demetra i Perzefona, kao to su to uoili suvremeni prouavatelji, 3 predstavljaju mitsko udvostruenje iste prirodne
pojave. Perzefona je, stoji u grkom mitu, 4 brala cvijee kad se zemlja
rastvorila, da bi je Pluton, gospodar mrtvih, izronivi iz bezdana
uhvatio i odvezao na zlatnim kolima k svojoj vjerenici u mrani podzemni svijet. Njezina oaloena majka Demetra traila ju je po zemlji i moru te je, doznavi za kerin udes, sakrila svo sjeme u zemlji
i sprijeila ga da raste, i cijelo bi ovjeanstvo bilo pomrlo od gladi da
Zeus nije poslao po Perzefonu i izbavio je iz donjega svijeta. Naposljetku je utanaeno da Perzefona ima proboraviti treinu, prema
nekima polovicu 5 svake godine s Plutonom pod zemljom, ah da na
proljee izlazi kako bi s majkom i bogovima boravila u gornjem svijetu. ini se da su se njezina godinja smrt i uskrsnue, to jest silazak
u podzemni svijet i izlazak iz njega, prikazivah u obredima to joj
bijahu posveeni. 6
Glede Demetrinog imena, Mannhardt 7 je uvjerljivo dokazao da prvi
dio rijei dolazi od deai, kretske rijei za jeam, 8 tako da "Demetra"
Izvorni, grki oblik imena dotine boginje; autor je navodi pod latinskim imenom Prozerpina. (Prev.)
257

znai "majka jema" ili itna majka", jer izgleda da su rijeima istoga
korijena razni arijski narodi, pa i sami Grci, oznaavali razliite
itarice. Budui da je Kreta, ini se, jedno od najstarijih sjedita
Demetrina kulta, ne udi to je njezino ime kretskog podrijetla. Ovo
tumaenje imena Demetra podupire mnotvo usporedbi sa suvremenim folklorom to ih je marljivo skupio Mannhardt i iz kojih izdvajamo sljedee primjere. U Njemakoj se ito vrlo esto personificira pod imenom "itne majke". Tako na proljee, kada vjetar
zanjie ito poput valova, seljaci vele: "Dolazi itna majka", ih "itna
majka tri preko polja", ih "itna majka prolazi kroz ito." 9 Kada
djeca ele ii u polje da beru plavo itno cvijee ili makove, kau im
da to ne ine, jer e ih u protivnom epati itna majka koja sjedi u
itu. 1 0 Ve prema vrsti biljke, nazivlju je i Raenom odnosno Grakovom majkom, a djeca se zbog njih opominju da ne zalaze u nasade
graka ih rai. I u Norvekoj se kae da Grakova majka sjedi u
graku. 1 1 Shne izraze rabe i Slaveni. Poljaci i esi upozoravaju djecu
na itnu majku koja sjedi u itu, ih je nazivaju itnom babom i vele
da sjedi u itu te davi djecu koja ga gaze. 1 2 Litavci kau: "Raena
starica sjedi u itu." 1 3 Vjeruje se, nadalje, da itna majka potie rast
usjeva. Tako se u okolici Magdeburga kadto kae: "Bit e dobra
godina za lan; viena je Lanova majka." U bavarskom je Dinkelsbiihlu do prije petnaest ih dvadeset godina puk vjerovao da je
razlog s kojega usjevi na nekom imanju urode slabije nego na susjednim imanjima, u tome to itna majka kanjava dotinog seoskoga
gazdu zbog njegovih grijeha. 1 4 U jednome tajerskom selu vele da se
itna majka, u obhju enske lutke nainjene od posljednjega snopa
ita u bijelom ruhu, o ponoi moe vidjeti na itnim poljima to ih
oplouje prolazei kroz njih; no ako je ljuta na nekog seljaka, ona m u
sasui svo ito. 1 5
itna majka, osim toga, igra vanu u ulogu u etvenim obiajima.
Vjeruje se da je prisutna u posljednjoj rukoveti ita koja se ostavlja
neponjevena u polju, a kada se ta posljednja rukovet poanje, ona
se uhvati, istjera, odnosno ubije. U prvom sluaju, posljednji snop se
radosno nosi kui i tuje kao boansko bie. Ostavlja ga se u ambaru,
a pri vridbi se itni duh ponovno pojavljuje. 1 6 U hanoverskoj oblasti
Hadelnu eteoci stoje oko zadnjeg snopa i udaraju ga tapovima ne
bi h iz njega istjerah itnu majku. Jedan drugome dovikuju: "Evo je!
Udri je! Pazi da te ne uhvati!" Udaranje se nastavlja dok se svo
zrnevlje ne istrese, i vjeruje se da je tada itna majka istjerana. 1 7
O n a j tko u okohci Danziga poanje posljednje klasje, od njega nai258

DemefraTFef

ni lutku koja se naziva itna majka ili Baba te se donosi kui na

posljednjim kolima. 1 8 U nekim krajevima Holsteina posljednji snop
se odijeva u ensku odjeu i naziva itnom majkom. Donosi se s
polja na zadnjim kolima i potom sav polije vodom. To polijevanje
besumnje predstavlja ini za kiu. 1 9 U tajerskom okrugu Bruck od
posljednjeg snopa, takoer zvanog itna majka, najstarija udana ena
u selu, u dobi izmeu pedeset i pedeset pet godina, pravi ensku
lutku. O d najljepih klasova tog snopa isplete se vijenac i uresi cvijeem, pa ga najljepa djevojka u selu stavi na glavu i tako odnese
seoskome gazdi ih vlastelinu, a itna majka se polae na pod ambara
da otjera mieve. 2 0 U drugim selima istoga kraja, dva momka na
kraju etve nose itnu majku na vrhu motke. O n i idu za djevojkom
koja nosi vijenac posjednikovoj kui, a kad on primi vijenac i objesi
ga u predvorju, itna majka se stavi na gomilu drva, oko koje se
potom veera i plee. Poshje se ona objesi u ambaru, gdje ostaje dok
se vridba ne okona. ovjeka koji pri vridbi posljednji udari po
klasju nazivaju sinom itne majke, za koju ga priveu, izmlate ga i
onda nose kroz selo. Idue nedjelje vijenac se posveuje u crkvi, a na
Uskrs sedmogodinja djevojica iz njega istrlja zrnje i raspe ga po
mladom itu. O Boiu se slama to je preostala od vijenca stavlja u
jasle da bi stoka bolje rasla. 2 1 Oplodna mo itne majke tu je jasno
izraena rasipavanjem sjemena iz njenog tijela (jer vijenac se pravi od
itne majke) po novom itu, a stavljanje slame u jasle ukazuje na njen
utjecaj na ivotinje. U saskom Westerhiisenu od zadnjega ponjevenog ita takoer se izrauje enska lutka, koja se kiti vrpcama i tkaninom, privezuje za motku i donosi kui na posljednjim kolima. Jedan
od seljaka u kolima njie motku, pa se figura mie kao da je iva. Potom je stave na gumno, gdje ostaje dok se ito do kraja ne izmlati. 22
I kod Slavena se posljednji snop naziva Raenom majkom, Peninom majkom, Majkom zobi, jema itd., ovisno o usjevu. Na
podruju Tarnowa u Gahciji, vijenac ispleten od posljednjih klasova
nazivaju Peninom, Raenom ih Grakovom majkom. Stavljaju ga
na glavu neke djevojke, i potom uvaju do proljea, kad se nekoliko
zrna pomijea sa sjemenom. 2 3 I tu se dade naslutiti oplodna mo
itne majke. U Francuskoj, u okohci Auxerrea, posljednji snop takoer se naziva Peninom, Jemenom, Raenom ih Zobenom majkom. Ostavlja ga se da stoji u polju dok posljednja kola ne krenu
natrag u selo. Zatim se od njega naini lutka, obue u odijelo koje pripada gazdi imanja te uresi krunom i plavom ih bijelom maramom.
Grana s drveta zabode se u grudi lutke, koja se sada naziva Cererom.
259

| l (

Uveer se odrava ples, Cerera se stavi nasred poda, a etelac koji je

najbre njeo plee oko nje s najljepom djevojkom u selu. Nakon
plesa slae se lomaa. Sve djevojke, s vijencima na glavi, skidaju
lutku, trgaju je u komade i stavljaju na lomau zajedno s cvijeem
kojim bijae okiena. Potom djevojka koja je prva zavrila sa njevenjem potpali lomau, i svi se mole da im Cerera podari plodnu godinu. U ovom je sluaju, primjeuje Mannhardt, stari obiaj ostao
netaknut, tek se ime Cerera duguje uiteljskoj podui. 2 4 U Gornjoj
Bretanji posljednji snop se uvijek uobliuje u ljudsku figuru, a ako je
seoski gazda oenjen od ita se naine dvije lutke, pa se manja stavi
u veu. Seljaci je nazivaju "majka snop" i odnose je gazdinoj eni,
koja je odvee i zauzvrat im dade napojnicu. 2 5
Katkada se posljednji snop ne naziva itnom majkom, nego
etvenom ih Velikom majkom. U hanoverskom okrugu Osnabriicku
nazivaju ga etvenom majkom, prave ga u enskom obhju, a eteoci potom pleu uokolo s njime. U nekim krajevima Vestfahje zadnji
snop rai posebno oteaju tako to u njega stave kamenje. Donose ga
kui na posljednjim kolima i nazivaju Velikom majkom, iako mu ne
daju nikakav naroiti oblik. U okrugu Erfurt osobito teak (ne nuno
i posljednji) snop naziva se Velikom majkom te na zadnjim kolima
nosi do ambara, gdje ga svi zajedno sputaju na pod zbijajui ale. 2 6
Kadto se, pak, posljednji snop naziva Bakom i kiti cvijeem, gajtanima te enskom pregaom. Za etve rai ih penice u istonoj
Pruskoj, eteoci dovikuju eni koja vee posljednji snop: "Ti dobija
Staru baku." U okolici Magdeburga muka i enska posluga nadmee
se tko e dohvatiti zadnji snop, zvan Baka. Tko ga dohvati vjenat e
se dogodine, ali e njegov ih njezin brani drug biti star; dobije li ga
djevojka, udat e se za udovca, a dobije li ga mukarac, on e se
oeniti starom babom. U Sleziji se Baka - golem sveanj od tri ih etiri
snopa ita to ga vee onaj tko je ponjeo posljednji snop - ranije
uobliavala u priblino ljudski lik. 27 U okolici Belfasta zadnji snop se
ponekad naziva Bakicom. N e anje se na uobiajeni nain, ve svi
eteoci bacaju srpove na nj i tako ga obore, a poshje se isplete i uva
do (idue) jeseni. O n a j tko ga pogodi vjenat e se iste godine. 2 8
Posljednji se snop ee naziva Staricom ih Starcem. U Njemakoj mu se nerijetko dade ensko oblije i odgovarajue ruho, a za
osobu koja ga anje ih vee kae se da "dobija Staricu." 2 9 Kada se u
vapskom Altisheimu na nekom imanju poanje svo ito i preostane
samo komad njive, svi eteoci poredaju se pred njim, svatko anje
svoj dio, a onaj tko poanje posljednji "ima Staricu." 3 0 Dok se sno260

Demetra i Perzefona 1

pije slae u gomile, osobi koja se domognula Starice, to jest najveega i najgueg snopa, ostali se rugaju i pjevue: " O n je dobio Staricu
i mora je uvati." 3 1 Ponekad se sama ena koja vee zadnji snop naziva Staricom, i kau da e se ona tijekom idue godine udati. 3 2 U
Neusaassu, u zapadnoj Pruskoj, i posljednji snop - koji ima kaput,
eir i gajtane na sebi - i enu koja ga vee nazivaju Staricom.
Zajedno ih dovoze kui na zadnjim kolima i pohjevaju vodom. 3 3 Ako
neki mukarac ih ena zaostaje za drugima tijekom povezivanja ita
u Hornkampeu, kraj Tiegenhofa u zapadnoj Pruskoj, ostali eteoci
stave na posljednji snop muku ih ensku odjeu i nazovu figuru
prema dotinom oklijevalu, recimo "stari Ivo" ih "stara Bara". Ista se
donosi u selo na zadnjim kolima, i dok se pribliavaju kui, nazoni
dovikuju hjenom eteocu: "Dobio si Staricu i ima da je uva." 3 4
U ovim obiajima, kao to primjeuje Mannhardt, osoba koju
zovu istim imenom kao i posljednji snop te koja sjedi uza nj na zadnjim kohma, poistoveuje se s tim snopom; on ih ona predstavlja duh
ita koji je uhvaen u posljednjem snopu; drugim rijeima, duh ita
predstavljen je dvojako, kao ljudsko bie i kao itni snop. 3 5 Izjednaavanje te osobe i snopa jo je oitije u obiaju da se etelac koji
anje ih vee posljednji snop umota u nj. Tako su u leskom Hermsdorfu enu koja bi povezala zadnji snop neko redovito obavijah
njime. 3 6 U bavarskom Weidenu, pak, njime ne omataju eteoca,
nego onoga koji vee zadnji snop. 3 7 Ovdje osoba umotana u ito
predstavlja duh ita, upravo kao to osoba umotana u granje i he
oliava duh drvea. 3 8
Posljednji snop, nazvan Starica, esto se od ostalog snoplja izdvaja svojom veliinom i teinom. U nekim sehma u zapadnoj Pruskoj,
recimo, posljednji snop se naini dvostruko duim i debljim od
obinih snopova te se za nj privee kamen. Katkad bude tako teak
da ga jedan ovjek jedva moe podii. 3 9 Ponekad se osam ih devet
snopova poveu da bi zajedno inili Staricu, a onaj koji je tovari ali
se na njenu teinu. 4 0 Posljednji snop - zvan Starica - u Itzgrundu, u
Saxe-Coburgu pravi se velik s izriitom nakanom da se time osigura
dobra etva u iduoj godini. 4 1 Prema tome, obiaj da se posljednji
snop naini neobino krupnim ili tekim zapravo predstavlja ini
koje, pomou simpatike magije, imaju osigurati krupan i teak urod
o iduoj etvi.
U Danskoj se posljednji snop takoer pravi veim od ostalih, a
zovu ga Raena starica ih Jemena starica. Nerado ga veu, jer se vjeruje da e se onaj tko to uini vjenati sa starcem odnosno staricom.
261

Kadto se zadnji snop penice, zvan Penina starica, pravi u ljudskom obliju, s glavom, rukama i nogama, na nj se stavlja odjea i
odvozi ga se kui na posljednjim kolima, dok eteoci sjede kraj njega,
piju i podcikuju. 4 2 Za osobu koja vee zadnji snop kau: "Ona (ili
on) je Raena starica." 43
Kad bi se u kotskoj nakon Svisvetih ponjelo i zadnje ito, lutku
koja se od njega pravila nazvali bi Carlin ili Carline, to jest Starica.
Ako bi se posljednji snop ponjeo prije Svisvetih, zvali su ga Djeva,
dok se ponjeven poshje sumraka zvao Vjetica te se smatralo da
donosi nesreu. 4 4 O Djevi emo govoriti neto kasnije. D o prije
nekoliko godina, prije nego to je stroj za etenje najzad iz uporabe
istisnuo srpove, u grofoviji Antrim bi nekoliko klasova ita koji su iza
etve preostajah na polju povezah zajedno, aAfrodita zatim bi eteoci, vezanih oiju, bacah srpove na taj sveanj, a onaj tko bi ga do kraja
posjekao uzimao ga je k sebi kui i stavljao ga iznad vrata. Taj snop
ita nazivao se Carley, 45 to je vjerojatno ista rije kao i Carlin.
Sline obiaje tuju i slavenski narodi. U Poljskoj se, primjerice,
posljednji snop obino naziva Baba. "U posljednjem snopu", kau,
"sjedi Baba." Sam taj snop takoer se naziva Baba te se katkad pravi
od tuceta zajedno privezanih manjih snopova. 4 6 U nekim se ekim
krajevima Baba, nainjena od zadnjeg snopa, javlja kao enska lutka
s vehkim slamnatim eirom. Donose je sa etve na zadnjim kohma
te je, zajedno s jednim vijencem, dvije djevojice predaju seoskom
gazdi. Pri vezivanju snopova ene se trude biti to hitrije, jer e ona
koja posljednja vee snop dogodine dobiti dijete. 4 7 Zadnji snop se
povee skupa s ostalima u veliki sveanj, na iji vrh se zatakne zelena grana. 4 8 Ponekad eteoci dovikuju eni koja vee posljednji snop:
"Ona ima Babu", ih "ona je Baba." O n a tad ima od ita nainiti
lutku, katkad u enskom, katkad u mukom obhju, na koju se
povremeno stavlja odjea, a ee samo cvijee i vrpce. Onoga koji bi
ponjeo zadnje klasove, kao i onoga koji bi ih povezao, takoer nazivahu Babom, dok se lutka, zvana etelica, pravila od posljednjeg
snopa i kitila gajtanima. Najstariji etelac morao je plesati, prvo s tom
lutkom, a potom s gazdinom enom. 4 9 Kada mukarac vee zadnji
snop, u okohci Krakova kau: "Djed sjedi u njemu", a kada ga vee
ena, "Baba sjedi u njemu", dok dotinu enu uvijaju u taj snop, tako
da joj samo glava izviruje iz njega. Tako uvijenu u snop odvoze je na
posljednjim kohma gazdinoj kui, gdje je svi ukuani ispolijevaju
vodom. O n a ostaje u snopu dok ne zavri ples te je jo godinu dana
nazivaju Babom. 5 0
262

Demetra i Perzefona 1

Posljednji snop u Litvi nazivaju Boba, to odgovara poljskom imenu Baba. Kau da Boba sjedi u zadnjem itu koje se ostavi u polju. 5 1
Osoba koja povee posljednji snop ili iskopa posljednji krumpir postaje predmetom brojnih ala te joj nadjevaju ime "stara raua" ili "stara
krumpirua", koje joj jo dugo ostaje. 5 2 Posljednjem snopu - Bobi daju enski oblik, sveano ga na zadnjim kohma voze kroz selo, polijevaju vodom u gazdinoj kui, pa onda svi pleu s njime. 5 3
U Rusiji se zadnjem snopu takoer esto daju enski oblik i
odjea te ga uz ples i pjesmu nose u seosku kuu. Bugari od zadnjeg
snopa naine lutku koju zovu "itnom kraljicom" ih "itnom
majkom", odjenu je u ensku koulju, nose po selu i naposljetku
bacaju u rijeku kako bi osigurah obilnu kiu i rosu za usjeve u iduoj
godini, ih je spaljuju i rasipaju njen pepeo po poljima, besumnje zato
da ih uine plodnima. 5 4 Ime "kraljice", koje se daje posljednjem
snopu, ima svojih analogija i u sjevernoj Europi. Tako Brand iz Hutchinsonove Povijesti Northumberlanda navodi sljedee: "Na nekim
sam mjesdma vidio raskono ureen hk okrunjen cvijeem, sa snopom ita pod rukom i kosom u njoj, koji se ujutro zadnjega dana
etve, uz glazbu i bunu viku etelaca, iznosio iz sela u polje, gdje je
cijeli dan stajao privezan za motku, a kada bi etva zavrila, nosili bi
ga natrag na shan nain. Tu figuru nazivaju 'etvenom kraljicom', i
ona predstavlja rimsku Cereru." 5 5 Dr. E. D. Clarke, pak, veh da je u
Cambridgeu za Sokolova [proslave etve], kako ga nazivaju, vidio
lakrdijaa u enskoj odjei, kojemu su bojali lice i kitili glavu itnim
klasjem. Uza sebe je imao i druga Cererina obiljeja, a uz glasne su
ga povike i veliku pompu vozili ulicama na kolima koje su vukli konji
pokriveni bijelim ponjavama. Kad sam ih upitao za smisao te
sveanosti, ljudi mi rekoe da dovlae etvenu kraljicu." 5 6
Cesto se obiaji kojima se bavimo ne odravaju na etvenom
polju, ve na gumnu. D u h ita, bjeei pred eteocima dok anju,
naputa ponjeveno ito i nalazi pribjeite u ambaru, gdje se
pojavljuje u snopu koji se posljednji mlati, te ih pogiba pod udarcima
mlatila ih bjei u jo neovreno ito na susjednom imanju. 5 7 Posljednje ito koje se ima ovriti naziva se "majkom ita" ih "babom".
Kadto se osoba koja zadaje posljednji udarac mlatilom naziva "bab o m " i uvija u slamu od posljednjeg snopa, ih joj priveu sveanj
slame na lea, pa je uz sveopi smijeh vuku na kohma kroz selo. U
nekim krajevima Bavarske, Tiringije i drugdje, za eljade koje omlati
posljednji snop kae se da je dobilo "babu" ih "itnu babu"; veu ga
u slamu, nose ih vuku u kohma kroz selo te ga napokon poloe na
270

ubrite ili odnesu na gumno susjednog seljaka koji jo nije gotov s

vridbom. 5 8 U Poljskoj se ovjek koji zadaje posljednji udarac pri
vridbi naziva "babom"; uviju ga u slamu i voze kroz selo. 5 9 U Litvi
se zadnji snop katkad ne ovri, nego mu se dade enski oblik i odnese
ga se u ambar susjeda koji jo nije okonao vridbu. 6 0 Kad se u nekim
krajevima vedske nepoznata ena pojavi na gumnu, oko tijela joj
priveu cijep, oko vrata itno klasje, na glavu joj stave vijenac od klasja, a eteoci uzvikuju: "Evo itne ene!" Neznanka koja se iznenada pojavljuje ovdje se smatra duhom ita to je netom istjeran mlatilima iz itnoga klasja. 6 1 U drugim sluajevima duh ita predstavlja
domainova ena. Tako u opini Saligne, u kantonu Poiret (Vendee )
gazdinu enu zajedno s posljednjim snopom uviju u ponjavu, stave na
nosiljku, odnesu i gurnu pod vralicu. enu zatim izvuku, snop ovre
a nju njiu u ponjavi, kao da je viju. 6 2 Ovako zorna imitacija vrenja
i reetanja nedvosmisleno ukazuje na poistoveivanje ene sa itom.
U navedenim se obiajima duh dozrela ita smatra starim, ili
barem zrelim. O t u d a imena kao to su Majka, Baka, Baba itd. U
nekim drugim sluajevima, meutim, taj se duh dri mladim, kadto
djetetom koje se odvaja od majke udarcem srpa. Potonje gledite
izraeno je u poljskom obiaju da se ovjeku koji poanje posljednju
rukovet dovikne: "Presjekao si pupanu vrpcu." 6 3 U nekim krajevima zapadne Pruske figuru nainjenu od posljednjeg snopa zovu
"kopiletom" te u nju uviju nekog djeaka. eni koja vee zadnji
snop i predstavlja itnu majku, kau da ide u babinje; ona jaue kao
da se poraa, a starica u svojstvu bake igra ulogu primalje. Najzad
poviu da se dijete rodilo, na to djeak uvezan u snop stane plakati
i dreati poput novoroeneta. Baka umjesto u pelene uvije u vreu
tobonju bebu, koju radosno odnesu u ambar da ne bi nazebla na
otvorenome. 6 4 U drugim dijelovima sjeverne Njemake posljednji
se snop, ili od njega nainjena lutka, naziva Djetetom, etvenim
djetetom itd. N a sjeveru Engleske zadnju rukovet ita pokosila bi
najljepa djevojka i preruila ga u itno ih Kern dijete. O n o bi se uz
glazbu donosilo kui, za etvene veere postavljalo na istaknuto
mjesto i obino dralo u primaoj sobi do kraja godine. Djevojka
koja bi pokosila taj snop nazivala se "etvenom kraljicom". 6 5 "Brljanovom djevojkom" u Kentu nazivaju (ili su nazivah) "lutku koju
prave od najboljeg ita u polju i daju joj, najbolje to umiju, ljudski
obhk, da bi je ene potom p o m n o odjenule, okitile je ipkama,

Franc. hist. pokrajina. (Prev.)

264

Demetra i Perzefona

maramama i eirom od fino izrezana papira. Donose je s polja zajedno sa zadnjim tovarom ita na kolima, to im daje pravo na veeru
o gazdinom troku." 6 6
U okolici Balquhiddera u Pertshireu posljednji snop ita poanje
najmlaa djevojka koja radi na njivi, i od njega se napravi prosta
enska lutka, odjevena u haljinu od papira i ureena gajtanima. Zovu
je djevom i dugo dre u kui, obino iznad ognjita, kadto sve dok
se druga djeva dogodine ne donese kui. Pisac ove knjige svjedoio je
obredu sjeenja "djeve" u Balquhidderu rujna 1888. godine. 6 7 D o
prije ezdeset godina, na nekim imanjima u Garelochu, Dumbartonshire, zadnja rukovet neponjevenog ita nazivala se "djevom".
Podijelili bi je na dvoje, ispleh, i potom bi je srpom pokosila djevojka
za koju se vjerovalo da e biti sretna i uskoro se udati. Kada bi to
uinila, eteoci bi se skupih i zajedno bacili srpove u zrak. Djeva se
kitila vrpcama i vjeala o strop u kuhinji, gdje se uvala nekoliko godina, a na njoj je bio i datum kada je pokoena. Katkada se moglo
odjednom vidjeti pet ih est "djeva" kako vise na kukama. etvena
veera zvala se Kirn,68
Na drugim imanjima u Garelochu zadnja rukovet ita nazivala se
"djevina glava" ih naprosto "glava"; bijae lijepo upletena, gdjekad
ukraena vrpcama te je visjela u kuhinji godinu dana, pa se onda
zrnevlje iz nje davalo peradi. 6 9 N a sjeveru kotske Djeva se uva do
Boia ujutro, kada se daje stoci "da bi ova napredovala cijele
godine." 7 0 U Aberdeenshireu je zadnji snop (zvan clyack) neko
takoer njela najmlaa djevojka u polju, potom se na nj stavljala
enska odjea, pobjedonosno ga se odnosilo kui i uvalo do Boia
ih Nove godine ujutro, kada bi ga dali nekoj kobili ih drebetu, ili, u
nedostatku istih, najstarijoj kravi. 7 1 Napokon, neto zrelija, ali jo
uvijek mlada d o b pripisuje se duhu ita nazivima Nevjesta, Zobena
mlada i Penina nevjesta, koji se u Njemakoj i kotskoj katkada
daju posljednjem snopu, kao i etelici koja ga vee. 7 2
Gdjekad se shvaanje to ga daju naslutiti ta imena potpunije
izraava prikazivanjem produktivnih moi bilja u likovima nevjeste i
mladoenje. Tako u nekim krajevima Njemake mukarac i ena
umotani u slamu, zvani "zobena ena" i "zobeni mu", pleu na
etvenoj sveanosti, a potom im iz ruha upaju itno klasje dok ne
ostanu goh poput strnita. enu koja vee posljednji snop u leskoj
zovu Peninom mladom ih Zobenom nevjestom. Sa etvenom
krunom na glavi, mladoenjom kraj nje i u pratnji djeverua, dovode
je u seosku kuu sveano kao da je posrijedi svadbena povorka. 7 3
265

uDijanje noga

Gore opisani etveni obiaji neobino nalikuju proljetnim obiajima koje smo razmatrali u prvom poglavlju. (1) Kao to se u proljetnim obiajima duh drvea predstavlja i u liku stabla i u vidu neke
osobe, 7 4 tako se i u sklopu etvenih obiaja duh ita predoava pomou posljednjeg snopa i osobe koja ga anje, vee ih vre. Izjednaavanje te osobe sa snopom ogleda se u tome to se njemu ih njoj
daje isto ime kao i snopu, ih obratno, u tome to se nju ih njega uvija
u taj snop, kao i u pravilu koje na nekim mjestima nalae da snop
zvan "majka" poanje najstarija udata ena; no ako ga se naziva
"djevom", mora ga pokositi najmlaa djevojka. 7 5 Ovdje d o b osobnog
predstavnika duha ita odgovara pretpostavljenoj dobi tog duha, ba
kao to se starost ljudskih rtava to su ih Meksikanci prinosili da
potaknu rast kukuruza mijenjala ovisno o zrelosti kukuruza. 7 6 U
meksikome, kao i u europskom obiaju, ljudska bia vjerojatno su
prije bila predstavnici duha ita nego rtve koje bi m u bile prinoene.
(2) Isti oplodni utjecaj koji, kako se predmnijeva, duh drvea ima na
bilje, stoku, pa ak i ene, 7 7 pripisuje se i duhu ita. Vjerovanje u njegov utjecaj na bilje vidljiv je u navadi da se iz posljednjega snopa (za
koji se redovito vjeruje da je u njemu prisutan duh ita) uzme neto
zrnja i u proljee ga se razbaca m e u mladim itom. 7 8 Njegov utjecaj
na stoku izraava se davanjem slame od zadnjega snopa stoci o Boiu, s izriitim ciljem da se pospjei njen rast. 7 9 I napokon, na njegov
utjecaj na ene ukazuje obiaj predavanja "majke snopa", nainjene
tako da nalikuje trudnici, eni seoskoga gazde, 8 0 vjerovanje da e
ena koja vee zadnji snop dogodine dobiti dijete, 8 1 a moda i mnijenje da e se osoba koja ga dobije vjenati u godini to slijedi. 82
Oito je, stoga, da se ti proljetni i etveni obiaji temelje na istom
drevnom nainu miljenja te da ine dio istoga primitivnog poganstva
u kojemu su se nai preci nalazili davno prije svanua povijesti, kao
to ih do dana dananjeg tuju mnogi njihovi potomci. M e d u obiljejima primitivne religije valja uoiti sljedee:
1) N e postoji odvojen stale zaduen za izvoenje obreda; drugim
rijeima, nema sveenika. Obrede, prema potrebi, moe izvoditi
bilo tko.
2) N e postoje izdvojena mjesta za izvoenje obreda, to jest nema
hramova. Obredi se mogu izvoditi bilo gdje, ve prema tome kako
nalau okolnosti.
3) Vjeruje se u duhove, a ne u bogove, (a) Za razliku od bogova,
duhovi su u svom djelovanju ogranieni na odreena podruja

266

Demetra i Perzefona 1

prirode. Njihova su imena opa, a ne vlastita. Njihovi su atributi

prije rodni nego individualni; drugim rijeima, postoji neogranien broj duhova svake vrste, a pojedinani pripadnici jedne vrste
umnogome nalikuju jedan drugome; oni nemaju jednoznano
odredenu individualnost te ne postoje usvojene predaje o njihovu
podrijetlu, ivotu, zgodama i naravi. (b) S druge strane bogovi, za
razliku od duhova, nisu u svom djelovanju iskljuivo ogranieni na
odredena podruja prirode. Obino, dodue, postoje neka podruja njihova djelokruga u kojima pojedini bogovi vladaju, no oni
nisu strogo ogranieni na njih te mogu svoju mo da ine dobro i
zlo oitovati i u mnogim drugim oblastima prirode i ivota. Nadalje, oni nose pojedinana ih vlastita imena, kao to su Cerera, Perzefona i Bakho, a njihov individualni znaaj i sudbina utvreni su
opeprihvaenim mitovima i prikazima u umjetnosti.
4) Obredi se temelje na magiji, a ne na umilostivljavanju. Drugim
rijeima, eljeni cilj ne postie se zadobijanjem naklonosti boanskih bia rtvama, molitvama i velianjem, nego ceremonijama za
koje se, kao to je ve objanjeno, 8 3 vjeruje da izravno utjeu na
tijek prirode putem fizike simpatije odnosno shnosti izmeu
obreda i uinka to ga obred ima proizvesti.

S obzirom na ova mjerila, proljetni i etveni obiaji naega europskog seljatva moraju se smatrati primitivnima, jer ne postoji poseban sloj ljudi niti naroita mjesta namijenjena iskljuivo njihovu
izvoenju; moe ih izvoditi bilo tko, gospodar ih sluga, gazdarica ili
sluavka, djeak ili djevojka; ne izvode se u hramovima ih crkvama,
ve u umama i na livadama, kraj potoka, u ambarima, na etvenim
poljima i podu koliba. Nadnaravna bia ije se postojanje u tim
obredima pretpostavlja prije su duhovi nego boanstva; njihove su
funkcije ograniene na izvjesna jasno utvrena podruja prirode; njihova su imena opa, poput Jemene majke, Babe, Djeve, a ne vlastita kao to su Cerera, Perzefona ili Bakho. Njihove su rodne osobine
poznate, no njihovo pojedinano podrijetlo i znaaj ne postaju predm e t o m mitova. Oni, naime, postoje kao vrste a ne kao pojedinani
likovi, dok je pripadnike pojedinih vrsta nemogue razlikovati.
Svako imanje, primjerice, ima svoju itnu majku, Babu ih Djevu, ali
svaka itna majka uvelike nalikuje svima ostalima, a isti je sluaj i s
"babama" i "djevama". Napokon, ritual je u nareenim etvenim i
proljetnim obiajima magijski prije nego umilostivljavajui. To

267

pokazuje bacanje itne majke u rijeku da bi se osigurale kia i rosa

za usjeve, 8 4 pravljenje teke Babe da bi i usjevi idue godine bili
obilni i teki, 8 5 rasipanje zrnja iz posljednjeg snopa po mladim usjevima u proljee, 8 6 kao i davanje posljednjeg snopa stoci kako bi
bolje napredovala. 8 7
Nadalje, obiaj uvanja lutke predstavnika duha ita do idue
etve, predstavlja ini koje slue tome da se ivot i djelovanje duha
ita odre tijekom cijele godine. 8 8 To dokazuje i shan obiaj koji su
tovah drevni Peruanci, a koji povjesniar Acosta opisuje ovako:
"Oni uzmu stanovitu koliinu najrodnijeg kukuruza to raste na
njihovim poljima, stave ga u naroitu itnicu koju zovu Pirua te probdiju tri noi. Potom stave taj kukuruz u svoju najraskoniju odjeu, i
tako ga opremivi oboavaju reenu Piruu i odaju joj najvee potovanje, jer kau da je ona majka kukuruza to raste na poljima njihovih
predaka te da se na taj nain kukuruz mnoi i odrava. Tijekom tog
mjeseca [estoga, koji odgovara naem svibnju] oni prinose naroitu
rtvu, a vjetice pitaju Piruu ima h dovoljno snage ivjeti do idue
godine; odgovori li da nema, svi uzmu onoliko kukuruza kohko mogu
ponijeti, odnesu taj kukuruz u polje odakle su ga i donijeh te ga ondje
spale. Zatim izgrade novu Piruu uz iste obrede, govorei da je obnavljaju kako kukuruzovo sjeme ne bi uginulo. Odgovori li, pak, da ima
snage ivjeti i dalje, ostavljaju je do idue godine. Ovo ludo praznovjerje postoji i danas te je obiaj pravljenja Pirua medu Indijancima
jo uvijek veoma rasprostranjen." 8 9
ini se da se u navedenom opisu tog obiaja potkrala neka greka. Peruanci vjerojatno nisu tovah i drali "majkom kukuruza"
itnicu (Pirua), nego obueni sveanj kukuruza. Potvruju to i podaci
to ih o tom obiaju imamo iz drugog izvora. Peruanci, kae se ondje,
vjerovahu :. sve korisne biljke na ivotu dri boansko bie koje
uzrokuje i njihov rast. Prema pojedinim biljkama, ta boanska bia
nazivah su Kukuruzovom majkom (Zara-mama), Kinoovom majkom
(Quinoa-mama), Kakaovom majkom (Coca-mama) i Krumpirovom
majkom (Axo-mama). Figure tih boanskih majki pravile su se od
kukuruzova klasja, odnosno od lia kinoe i kakaa; odijevah su ih u
enske oprave i oboavah. Tako se Kukuruzova majka prikazivala u
vidu lutke u enskoj odjei, nainjene od stabljika kukuruza, a
Indijanci su vjerovah da "kao majka, ona ima mo da proizvodi i rada
mnogo kukuruza." 9 0 Vjerojatno je, dakle, Acosta pogreno razumio
Kinoa, peruansko ito (Chenopodium quinoa). (Prev.)
268

Demetra i Perzefona 1

svoga izvjestitelja te "kukuruzova majka" koju opisuje nije bila itnica (Pirua), nego sveanj kukuruza odjeven u bogato ruho. Peruanska
se Kukuruzova majka, poput etvene Djeve u Balquhidderu, uvala
godinu dana kako bi njenom pomoi ito raslo i mnoilo se. No, kako
se ne bi dogodilo da joj snaga tijekom godine opadne, povremeno su
je pitah kako se osjea, a ako bi odgovorila da se osjea slabo, spalili
bi je i nainili novu Kukuruzovu majku, "da sjeme kukuruza ne bi
uginulo." Valja zapaziti da je rije o vrstoj potvrdi ve iznijetog
objanjenja u vezi s periodinim odnosno povremenim ubijanjem
bogova. Kukuruzovu majku se u pravilu putalo da ivi godinu dana,
jer se moglo opravdano oekivati da e tijekom tog razdoblja njena
snaga ostati neoslabljena. No, im bi se pojavio neki znak njenog
opadanja, ubijah su je i na njeno mjesto postavljah novu i krepku
Kukuruzovu majku, da kukuruz, iji opstanak ovisi o njoj, ne bi uvenuo i uginuo.
Isti nain miljenja dolazi jasno do izraaja i u etvenim obiajima
to su ih neko slijedili meksiki Zapoteki. Za etve su sveenici, u
pratnji plemstva i puka, u povorci odlazili do polja kukuruza, gdje bi
pokosili najvei i najljepi snop. Uz veliku ceremoniju odnijeh bi ga u
grad ih selo i stavili na oltar hrama ukraen divljim cvijeem.
Prinijevi rtvu etvenom boanstvu, sveenici bi pomno umotah
snop u fino laneno platno i uvah ga do sjetve. Tada se sveenstvo i
plemstvo ponovno okupljalo u hramu, a jedan od njih donio bi
raskono ukraenu kou neke divlje ivotinje, u koju se umatalo
laneno platno zajedno sa snopom. Snop se potom jo jednom u povorci nosio do polja s kojega bijae uzet. O n d j e bi ve bila nainjena
mala udubina ili zemunica, u koju se odlagao dragocjeni snop,
umotan u spomenute ovoje. Nakon to bi se bogovima njiva prinijela
rtva za obilan urod, zemunica se zatvarala i pokrivala zemljom. Odmah potom zapoinjala je sjetva. Napokon, kad bi se pribliilo vrijeme etve, sveenici bi sveano iskopali snop i razdijelili zrnje iz njega svima koji su to traili. Zamotuljci sa zrnjem pomno su se, sve do
etve, uvali kao talismani. 9 1 Nesumnjivo je u tim sveanostima, koje
su se slavile jo dugo nakon panjolskog osvajanja, smisao uvanja
najkrupnijeg snopa, zakopanog na kukuruznoj njivi od sjetve do
etve, bio pospjeivanje rasta kukuruza.
Kad u Punjabu, istono od rijeke Jumne, pone bujati pamuk, obiaj je da se "odabere najvei grm u polju, poprska surutkom i riinom
vodom te skroz obavije komadima pamuka s drugih biljki u polju.
Odabrana biljka naziva se sirdar ih bhogaldai, tj. "majka pamuka", to
269

dolazi od bhogla, rijei kojom se katkad oznaava velika ahura pamuka, i dat (ih daiya), "majka"; nakon to joj se oda poast, upuuju se
molitve da joj ostale biljke nalikuju obiljem ploda." 92
Gaji h itatelj jo ikakvu sumnju glede izvornog znaenja etvenih
obiaja naega seljatva, te e sumnje zacijelo nestati pri meusobnoj
usporedbi etvenih obiaja Dajaka na Borneu. Za etve Dajaci sa
sjevernog Bornea prireuju posebnu sveanost, ija je svrha "pribaviti duu rie, jer bi se usjevi s njihovih imanja, u sluaju da to ne
uine, ubrzo sasuili i propali." Nain pribavljanja riine due razlikuje se od plemena do plemena. Gdjekad je sveenik, u vidu nekoliko zrna rie, uhvati u bijelu tkaninu. Kadto se, pak, izvan sela
podigne veliki tagalj, a do njega uzvien i prostran oltar. Sve etiri
strane oltara podupiru visoke bambusove trstike lisnatih vrhova, a s
jedne od njih visi dugaka i uska traka bijele tkanine. Ondje aroliko
odjeveni mukarci i ene pleu polaganim i sveanim korakom.
Odjednom starija eljad i reci dojure do bijele trake, zgrabe je za
kraj te stanu plesati i njihad se amo-tamo uz mahnitu glazbu i povike
promatraa. Jedan stariji ovjek skoi na oltar i silovito zanjie trstike,
na to kamenii, pramenje kose i zrnevlje rie popadaju plesaima
kraj nogu, a posluga ih pomno pokupi. Ta zrna riina su dua. Za
sjetve djeli te due posadi se zajedno s ostahm sjemenjem "te se tako
ona razmnoava i prenosi." 93
Burmanski Kareni takoer smatraju kako je prijeko potrebno doi
do riine due da bi usjevi rash kako valja. Kada ria na nekom polju
ne uspijeva, oni smatraju da se riina dua (kelah) na neki nain
odvojila od rie. Ne prizove li se ta dua natrag, usjev e propasti, pa
se kelah rie zaziva sljedeom formulom: "Doi, o duo riina, doi!
Dodi u polje. Doi u riu. Sa sjemenom svakog roda doi. Doi s
rijeke Kho, doi s rijeke Kaw; s mjesta gdje se one sreu, doi. Doi
sa zapada, doi s istoka. Iz ptije gue, iz majmunjeg drijela, iz
slonova grla. Doi s izvora rijeka i ua njihovih. Doi iz zemlje
Shana i Burmana. Iz dalekih kraljevstava doi. Iz svih ambara dodi.
O duo riina, u riu doi." 94
Nadalje, europski obiaj prikazivanja duha ita u likovima nevjeste i mladoenje, 95 usporediv je s obredom koji se na Javi izvodi u
doba riine etve. Prije nego to eteoci zaponu svoj posao, rec ih
vra odabere nekoliko klasova rie, povee ih zajedno, pomae i
ukrasi cvijeem. Tako okieni klasovi nazivaju se padi-penganten, to
jest "riina nevjesta" i "riin mladoenja", a etva rie poinje odmah
poto se odri njihova svadbena gozba. Kasnije, kad se ria sprema,
270

Demetra i Perzefona 1

u ambaru se pregradi brana odaja i opremi novim prostiraem,

svjetiljkom i svakovrsnim toaletnim priborom. Riini klasovi postave
se kao svadbeni gosti kraj riine nevjeste i riinog mladoenje. Tek
kad se to uini moe se sva etva unijeti u ambar. Prvih etrdeset
dana nakon to se ria spremi nitko ne smije ui u ambar, da ne bi
uznemirio mladence. 96
U usporedbi s njemakom itnom majkom i etvenom Djevom u
Balquhidderu, grke Demetra i Perzefona razmjerno su kasni izdanci rehgijskog razvitka. No, kao arijski narod, Grci su u ovom ili onom
razdoblju zacijelo potivah etvene obiaje nalik onima koji i danas
postoje u Kelta, Teutonaca i Slavena, i koje, daleko izvan granica arijskoga svijeta, slijede ih su slijedili peruanski Inke, Dajaci na Borneu
i javanski Malajci, to je dovoljan dokaz da shvaanja na kojima poivaju ti obiaji nisu ograniena na bilo koji narod, ve se po naravi
nameu svim neprosvijeenim narodima koji se bave zemljoradnjom.
Vjerojatno je, dakle, da su Demetra i Perzefona, ti krasni i uzvieni
likovi grke mitologije, izrasle iz istih priprostih vjerovanja i navada
koje jo uvijek vladaju medu naim dananjim seljatvom, i da bijahu
prikazivane u vidu prostih slamnatih lutki na brojnim itnim poljima
prije nego to su im majstorske ruke Fidije i Praksitela gotovo udahnule ivot isklesavi njihove kipove u bronci i mramoru. Sjeanje na
to drevno doba - miris etvenog polja, takorei - zadralo se do
danas u imenu Djeve (Kore), pod kojim Perzefona bijae openito
poznata. Ako je, dakle, Demetrin prauzor njemaka itna djeva, Perzefonin je prauzor etvena Djeva koju jo uvijek, svake jeseni, seljaci
na poljima Balquhiddera prave od posljednjeg snopa. Kad bismo
znah vie o seljacima stare Grke, vjerojatno bismo otkrili da su oni
jo u klasinim vremenima i dalje od zrelog ita na etvenim njivama
svake godine pravih "itne majke" (Demetre) i "djeve" (Perzefone).
No naalost, Demetra i Perzefona koje mi poznajemo bijahu iteljke
gradova, uzviene stanovnice velianstvenih hramova, a istanani
pisci starine imah su oi samo za takova boanstva, dok sirovi obiaji seljaka na itnim poljima ne bijahu dostojni njihove panje. ak i
ako su ih uoavah, vjerojatno nisu ni pomiljah povezati lutku od itnoga klasja na osunanom strnitu s mramornim boanstvom u sjenovitoj hladovini hrama. Ipak, ak i spisi gradskih i prosvijeenih ljudi
gdjekad nam pruaju pogled na jednu Demetru koja je jednako priprosta kao i ona to je moemo nai u kakvom zabaenu njemakom
seocetu. Pripovijest koja kae da je Jason s Demetrom dobio sina
Pluta ("bogatstvo", "obilje") na triput preoranom polju, 97 moe se
271

usporediti s obiajem tobonjeg poradanja djeteta na etvenom polju

u zapadnoj Prusiji. 98 U tom pruskom obiaju tobonja mati predstavlja itnu majku (Zytniamatka), tobonje novoroene predstavlja
itno dijete, a cijeli obred slui kao ini za dobar urod u iduoj godini. 99 Postoje i drugi narodni obiaji, koji se potuju u proljee kao i u
doba etve, a koji su s legendom o zaeu djeteta Pluta vjerojatno jo
ue povezani. Njihova je openita svrha prenijeti plodnost na polja
izvoenjem, ih barem oponaanjem ina zaea i raanja. 100 Jo jedan pogled na divljakinju koja se krije iza civilizirane Demetre nabacit emo kasnije, kad se budemo bavili drugim vidom ovih poljodjelskih boanstava.
itatelj je mogao zapaziti da se u suvremenim narodnim obiajima duh ita obino prikazuje ili u liku itne majke (Babe, itd.), ih u
onome Djeve (itnoga djeteta, itd.), a nikad u likovima obaju. Zato
su onda Grci oliavali ito ujedno kao majku i ker? U bretanjskom
obiaju "majka-snop" - velika figura nainjena od posljednjeg snopa
s malom slamnatom lutkom u sebi - bjelodano predstavlja itnu
majku kao i itnu ker, koja je jo neroena. 101 U netom opisanu
pruskom obiaju, pak, ena koja igra ulogu itne majke oliava zrelo
ito, dok dijete, ini se, predstavlja ito iz idue godine. Na nj se, po
prirodi stvari, moe gledati kao na dijete ovogodinjeg ita, budui
da iz sjemena ovogodinje etve nie usjev dogodine. Demetra bi
prema tome bila ovogodinje zrelo ito, a Perzefona iz njega ovreno
itno sjeme, koje se sije na jesen te se ponovno javlja u proljee.
Perzefonin silazak u donji svijet 102 bio bi, dakle, mitski izraz za sijanje sjemena, a njezino ponovno pojavljivanje na proljee 103 doaravalo bi nicanje mladog ita. Na taj nain Perzefona ove godine
postaje Demetra u sljedeoj, i sasvim je mogue da je takav i bio
prvotni oblik mita. No kad se s razvojem vjerske misli ito prestalo
ohavati kao bie koje prolazi cijeli krug raanja, rasta, mnoenja i
umiranja tijekom jedne godine te se kao njena personifikacija pojavila besmrtna boica, dosljednost je nalagala da se jedna od te dvije
personifikacije, majka ih ki, rtvuje. Ipak, dvostruko shvaanje ita
kao majke i keri bijae prestaro i odve duboko ukorijenjeno u svijesti naroda da bi ga iskorijenila logika, pa je u izmijenjenom mitu
trebalo nai mjesta i za majku i za ker. To je uinjeno time to je
Perzefoni dana uloga ita to se sije u jesen i nie u proljee, dok je
Demetri preputena donekle nejasna uloga majke ita, koja oplakuje njegovo godinje ieznue pod zemljom i raduje se njegovom
povratku u proljee. Tako umjesto redovitog nasljeivanja boanskih
272

Demetra i Perzefona 1

bia, koja ive po godinu dana i potom raaju svoje nasljednike,

izmijenjeni mit na vidjelo iznosi dva boanska i besmrtna bia, od
kojih jedno svake godine iezava pod zemljom i ponovno se pojavljuje, dok je drugome preputeno uglavnom tek da narie i raduje
se u odgovarajue doba.
Ovo objanjenje dvostruke personifikacije ita u grkome mitu
podrazumijeva da su obje personifikacije (Demetra i Perzefona)
izvorne. No, ako pretpostavimo da je grki mit na poetku sadravao
samo jednu, naknadnu pojavu druge personifikacije mogli bismo protumaiti na sljedei nain. Sagledavi seoske etvene obiaje kojima
smo se bavili, uoavamo u njima dva razhita shvaanja duha ita.
Dok se u nekim obiajima sa itnim duhom postupa kao da je on
sadran u itu, u drugima se dri da se on nalazi izvan njega. Kada se
neki snop naziva imenom itnog duha te se na nj stavlja odjea i iskazuje mu se poast, 104 oito se smatra da je itni duh imanentan itu.
Kad se, meutim, kae da itni duh potie rast ita prolazei kroza
nj, ih da unitava ito onih na koje je kivan, 105 bjelodano je da ga se
poima posve odvojenim od ita, iako oituje mo nad njime. Shvaen
na potonji nain, duh ita je na dobrom putu da postane boanstvo
ita, ako to ve nije i postao. Od tih dvaju shvaanja, ono o itnom
duhu koji je imanentan itu nesumnjivo je starije, budui da nazor
prema kojemu prirodu oivotvoruju duhovi to je nastanjuju, ini se,
obino prethodi gleditu koje tvrdi da ga nadziru izvanjska boanstva; ukratko, animizam prethodi deizmu. U etvenim obiajima
europskog seljatva imanentno shvaanje itnoga duha, izgleda, prevladava, dok se shvaanje da se on nalazi izvan ita javlja tek iznimno. U grkoj se mitologiji, s druge strane, Demetra u prvom redu
poima na potonji nain; ona je boanstvo ita prije nego duh to nastanjuje ito. 106
Proces miljenja koji vodi prijelazu od jednog naina shvaanja k
drugom u ovom je sluaju antropomorfizam, odnosno postupno davanje sve vie ljudskih osobina nastanjenim duhovima. Ukoliko se
vie ovjek izdie nad divljatvom, utoliko je jaa njegova sklonost da
svojim boanstvima dade ljudski oblik i svojstva, a to ovjekolikijima ona postaju, to je vei jaz koji ih razdvaja od bia u prirodi iji su
ivotvorni duhovi ih due prvotno bila. U napretku od divljatva k
viem stupnju, meutim, pripadnici istog narataja ne idu uporedo, pa
iako ovjekoliki bogovi zadovoljavaju vjerske potrebe naprednijih pojedinaca, nazadniji lanovi zajednice i dalje e se priklanjati starijim,
animistikim shvaanjima. Kada su, dakle, duhu nekog predmeta ih
273

bia u prirodi, kao to je ito, pridana ljudska svojstva, kad se ono

odvojilo od tog bia i prometnulo u boanstvo koje njime upravlja,
samo to bie uslijed povlaenja svog duha ostaje beivotno i, takorei, postaje duhovnim vakuumom. No, puka uobrazilja, nesklona
takvim prazninama, nesposobna, drugim rijeima, da bilo to pojmi
kao neivo, odmah stvara novo mitsko bie i tako ispunjava nastalu
prazninu. Na taj nain se isti prirodni predmet u mitologiji sada predstavlja dvama razliitim biima: starim duhom koji je sad odvojen od
njega i uzdignut na razinu boanstva, i novim duhom to ga je stvorila
narodna mata kako bi popunila mjesto ispranjeno uzdignuem
starog duha u viu sferu. Problem za mitologiju se sada sastoji u tome
to uiniti s dvama razdvojenim olienjima istoga predmeta. Kako
uskladiti njihov meusobni odnos i u mitolokom sustavu za oba nai
mjesta? Sve dok se stari duh, ih novo boanstvo, shvaa kao bie koje
stvara odnosno proizvodi dotini predmet, potekoa se lako rjeava.
Budui da se smatra kako stari duh stvara predmet a novi ga oivljava, potonji, kao dua predmeta, mora takoer dugovati svoje postojanje prvome, pa e stari duh s novim stajati u odnosu nalik onome
proizvoaa spram proizvoda, to jest (u mitologiji) roditelja spram
djeteta, a ako se oba duha shvaaju kao enska, posrijedi e biti odnos
majke i keri. Na taj je nain, poevi s jednom enskom personifikacijom ita, mitologija s vremenom mogla doi do dvostrukog
ohenja ita u vidu majke i keri. Bilo bi nadasve prenagljeno tvrditi
da je mit o Demetri i Perzefoni doista tako nastao, no pretpostavka da
do udvostruenja boanstava, za koje nam Demetra i Perzefona pruaju primjer, moe katkada doi na taj nain, ini se opravdanom.
Meu parovima boanstava koje smo razmatrah, pokazah smo, primjerice, kako postoje razlozi da se kako Iziu, tako i njezinog pratioca, boga Ozirisa, smatra olienjima ita.107 Sukladno navedenoj pretpostavci, Izida bi bila stari, a Oziris noviji duh ita, iji se odnos sa
starim duhom razliito tumaio kao onaj brata, supruga i sina, 108 budui da je mitologija, dakako, oduvijek bila slobodna na razne naine
objanjavati supostojanje dvaju boanstava. Ta hipoteza, nadalje, prua makar jedno od moguih tumaenja odnosa Virbija i aricijske Dijane. Potonja je, kao to vidjesmo, 109 bila boica drvea, a ako, prema
mojoj pretpostavci, flamen Virbialis nije bio nitko drugi do sam nemijski sveenik, to jest umski kralj, i Virbije zacijelo bijae duhom drvea. S obzirom na zadnju hipotezu, pak, on je bio noviji duh drvea, a
njegov odnos sa starim duhom drvea tumaio se prikazima koji ga
opisuju kao njezina ljubimca ih ljubavnika. Meutim, ne smije se
274

zaboraviti da je predloeno tumaenje u vezi s parovima boanstava

poput Demetre i Perzefone, Izie i Ozirisa, Dijane i Virbija, tek stvar
nagaanja te da je kao takvo i izloeno.

Biljeke
1

7
8
9
10
11
12
13
14
15

Valja imati na umu da se na sredozemnim obalama etva uvijek obavlja

prije jeseni.
O Demetri kao boginji ita v. Mannhardt, Mjthologische Forschungen,
str. 224 i d.; o Perzefoni u istoj ulozi v. Kornut, De nat. deor. gl. 28;
Varon uz Augustina, Civ. dei, vii. 20; Hesihije, s. v. spoe<j>av8ta;
Firmik Materno, De errore prof. relig. 17. ini se da je u svome podrobnom prikazu Demetre kao boginje ita Mannhardt previdio veoma
vanu Hipolitovu tvrdnju (Re/ut. omn. haeres. v. 8 str. 162, izd.
Duncker i Schneidewin) da je pri inicijaciji u eleuzinske misterije
(najuvenije Demetrine obrede) sredinja misterija koja se otkrivala
posveenicima bio ponjeveni klas ita.
Welcker, Griechisehe Gotterlehre, ii. 532; Preller, u: Pauly, RealEncjclopadie fur elass. Alterthumsiviss. vi. 107; Lenormant, u:
Daremberg et Saglio, Dietionnaire des Antiquites grecques et romaines, i.
dio ii. 1047 i d.
Homer, Himna Demetri-, Apolodor, i. 5; Ovidije, Fasti, iv. 425 i d.; id.,
Metam. v. 385 i d.
Treinu prema Homeru, H. Demetri, 399, i Apolodoru, i. 5, 3, a
polovicu prema Ovidiju, Fasti, iv. 614, id., Metam. v. 567 te Higinu,
Fab. 146.
Schomann, Griech. Alterthumer? ii. 393; Preller, Grieeh. Mjthologie? i.
628 i d., 644 i d., 650 i d. Dokazi antikih autora za to, iako nisu potpuni i konani, ine se dostatnima. V Diodor, v. 4; Firmik Materno, gl.
7, 27; Plutarh, Isis et Osiris, 69; Apulej, Met. vi. 2; Klement Aleks.,
Protrept. ii. 12, 17.
Mjthol. Forschungen, str. 292 i d.
Etjmol. Magnum, str. 264, 12 i d.
W Mannhardt, Mjthol. Forsch. str. 296.
Isto, str. 297.
Isto, str. 297 i d.
Isto, str. 299.
Isto, str. 300.
Isto, str. 310.
W Mannhardt, Mjthol. Forsch. str. 310 i d.

275

Ubijanje boga

16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44

45

46
47
48
49
50
51
52
53
54

Isto, str. 316.

Isto, str. 316.
Isto, str. 316 i d.
V gore, str. 20 i d., 218 i d.
W Mannhardt, nav. dj. str. 317.
Isto, str. 317 i d.
Isto, str. 318.
W Mannhardt, Mythol. Forsch. str. 318.
Isto, str. 318 i d.
Sebillot, Coutumespopulaires de la Haute-Bretagne, str. 306.
W Mannhardt, M. F. str. 319.
Isto, str. 320.
Mannhardt, Mythol. Forsch. str. 321.
Isto, str. 321, 323, 325 i d.
Isto, str. 323; Panzer, Beitrag zur deutschen Mjthologie, ii. str. 219, br.
403.
W Mannhardt, nav. dj. str. 325.
Isto, str. 323.
Isto.
Isto, str. 323 i d.
W Mannhardt, nav. dj. str. 324.
Isto, str. 320.
Isto, str. 325.
V gore, str. i d.
W Mannhardt, nav. dj. str. 324.
Isto, str. 324 i d.
Isto, str. 325.
W Mannhardt, nav. dj. str. 327.
Isto, str. 328.
Jamieson, Dictionarj of the Scottish Language, s. v. "Maiden"; W
Mannhardt, Mjthol. Forschungen, str. 326.
To mi je ispriao moj prijatelj prof. W Ridgeway, sa Queen's Collegea u
Corku.
W Mannhardt, nav. dj. str. 328.
Isto.
Isto, str. 328 i d.
Isto, str. 329.
Isto, str. 330.
W Mannhardt, nav. dj. str. 330.
Isto, str. 331.
Isto, str. 331.
Isto, str. 332.

276

Demetra i Perzefona 1

55

56
57
58
59
60
61
62
63
64
65

66
67
68

69
70
71

72
73

74
75
76
77
78
79
80
81

82
83
84
85
86

Hutchinson, Historj of Northumberland, ii. ad finem, 17, u navodu

Branda, Popular Antiquities, ii. 20, Bohnovo izd.
Citirao Brand, nav. mj. ii. 22.
W Mannhardt, Mjthol. Forsch. str. 333 i d.
Isto, str. 334.
Isto, str. 334.
W Mannhardt, nav. dj. str. 336.
Isto, str. 336.
Isto, str. 336; Baumkultus, str. 612.
W Mannhardt, Die Komdamonen, str. 28.
W Mannhardt, nav. mj.
Isto; Henderson, Folk-lore ofthe Northern Counties, str. 87; Brand,
Popular Antiquities, ii. 20, Bohnovo izd.; Chambers, Book ofDajs, ii.
377 i d. Usp. Folk-lore Journal, vii. 50.
Brand, nav. dj. ii. 21 i d.
Folk-lore Journal, vi. 268 i d.
Prema podacima dobivenim od Archiea Leitcha, vrtlara iz Rowmorea,
Garelochhead.
Prema rijeima g. Macfarlanea iz Faslanea, Gareloch.
Jamieson, Dictionarj ofthe Scottish Language, s. v. "Maiden".
W Gregor, u: Revue des Traditions populaires, iii. 533 (485 B); id.,
Folklore ofthe North-East of Scotland, str. 182. Staro kotsko ime za
"djevu" (autumnalis njmphula) bijae Rapegjme. V Fordun, Scotichron.
ii. 418, u navodu Jamiesona, Dict. ofthe Scottish Language, s. v.
"Rapegyrne".
W Mannhardt, Die Komdamonen, str. 30; Folk-lore Journal, vii. 50.
W Mannhardt, nav. mj.; Sommer, Sagen, Marchen und Gebrauche aus
Sachsen und Thuringen, str. 160 i d.
V gore, str. 67 i d.
V gore, str. 258, 264.
V gore, str. 236.
V gore, str. 58 i d.
V gore, str. 259.
V gore, str. 258, 265.
V. gore, str. 259 i d.
V gore, str. 262; usp. Kuhn, Westfalische Sagen, Gebrauche und Marchen,
ii. br. 516.
V gore, str. 260, 261, 265.
V gore, str. 16 i d.
V gore, str. 262.
V gore, str. 259.
V gore, str. 258.
277

87
88

V gore, str. 257, 258.

V gore, str. 264 i d.; W Mannhardt, Komdamonen, str. 7, 26. Vendi
vjeaju zadnji snop, od kojega prave lutku i nazivaju je Starac, u predvorje kue, gdje stoji dok se idue godine Starac ponovno ne donese.
Schulenburg, Wendisches Volksthum, str. 147. U kotskim grofovijama
Invernessu i Sutherlandu Djeva se uva do sljedee etve. Folk-lore
Journal, vii. 50, 53 i d. Usp. Kuhn, Westfalische Sagen, Gebrauche und
Marchen, ii. br. 501, 517.

89

Acosta, Hist. of the Indies, v. gl. 28, sv. ii. str. 374 (Hakluyt Society,

90

W Mannhardt, Mythol. Forsch. str. 342 i d. Mannhardtov izvor je

rasprava pod naslovom Carta pastoral de exortacion e instruccion contra
las idolatrias de los Indios dei argobispado de Lima limskog nadbiskupa
Pedra de Villagomeza, objavljena u Limi 1649. godine, iji je sadraj
Mannhardtu prenio J. J. v. Tschudi.

91

Brasseur de Bourbourg, Histoire des Nations civilisees du Mexique, iii.

40 i d.
H. M. Elliot, Supplemental Glossarj of Terms used in the North Westem
Provinces, izd. J. Beames, i. 254.
Spenser St. John, Life in the Forests ofthe Far East,2 i. 187, 192 i d.
E. B. Cross, "On the Karens", u: Journal of the American Oriental
Society, iv. 309.
V gore, str. 265.
Veth, Java, i. 524-526.
Homer, Od. v. 125 i d.; Hesiod, Theog. 969 i d.
V gore, str. 263 i d.
Mogue je da je i jedna ceremonija koja se izvodila u sklopu Arijadnina
kulta na Cipru bila sline naravi. Plutarh, Tezej, 20, ev 8f| trj Oucnatoo
Topniaioo pr)voq icrrapsvou S e m s p a KaiaK^ivopevov t i v a tov
veaviaKcov (p0eyyea9ai Kai noisiv anep ojSivouaai yovaiKS<;. Ve
smo iznijeli razloge s kojih se Arijadna moe smatrati boicom ili duhom
bilja (gore, str. 86). Ako se, meutim, podatak odnosi na siro-makedonski kalendar, u kojemu gorpiaeus odgovara rujnu (Daremberg et Saglio,

1880).

92

93
94

95
96
97
98
99

i. 831), ta ceremonija nije mogla biti etvena sveanost, ali je zato posrijedi moda bila proslava berbe groa. Princ od Neuwieda vidio je
meu Minitarima u Sjevernoj Americi visoku, snanu enu koja je hinila
da iz trbuha vadi kukuruzov klas; svrha tog obreda bijae osigurati
dobar urod kukuruza u iduoj godini. Maximilian, Prinz zu Wied, Reise
in das innere Nord-Amerika, ii. 269.
100 ^ Mannhardt, Baumkultus, str. 468 i d., 480 i d.; id., Antike Wald- und
Feldkulte, str. 288 i d.; id., Mythologische Forschungen, str. 146 i d., 340 i

278

d.; Van Hoevell, Ambon en de Indische Gids, lipanj 1884, str. 958, 963 i
d. Usp. Marco Polo, prev. Yule,2 i. 212 i d.
101
V gore, str. 259 i d.
102
Usp. Preller, Griech. Mythol.i i. 628, biljeka 3. ini se da je Perzefonin silazak u Grkoj svake godine prikazivan u sklopu Velikih eleuzinskih misterija u vrijeme tezmoforije, to jest oko jesenske sjetve. Na
Siciliji se, meutim, njezin silazak slavio kada bi ito bilo posve zrelo
(Diodor, v. 4), dakle na ljeto.
103
Homer, Himna Demetri, 401 i d.; Preller, nav. mj.
104
Na nekim mjestima bijae obiaj kleati pred posljednjim snopom, na
drugima ljubiti ga. W Mannhardt, Komdamonen, 26; id., Mytholog.
Forschungen, str. 339; Folk-lore Journal, vi. 270.
105
V gore, str. 257 i d.
106
U homerskoj Himni Demetri, ona je prikazana kao nadzirateljica rasta
ita. V gore, str. 256.
107
V gore, str. 235 i d., 237 i d.
108
Pauly, Real-Encyclopadie der class. Alterthumsiveiss. v. 1011.
109
V gore, str. 85 i d.

279

 9- Litijers
Na prethodnim smo stranicama pokuah pokazati da u likovima
itne majke i etvene Djeve u sjevernoj Europi nalazimo prauzore
Demetre i Perzefone. No, da bi shnost bila potpuna nedostaje jo
jedna bitna znaajka. Glavni dogadaj u grkome mitu jest Perzefonina smrt i uskrsnue, i upravo taj dogadaj, usporedo s naravi dotine
boice kao boanstva bilja, povezuje mit s kultovima Adonisa, Atisa,
Ozirisa i Dioniza, a u svjetlu tog dogadaja emo i razmotriti reeni mit
u poglavlju koje je pred nama. Preostaje, dakle, vidjeti ne potjee h
vjerovanje u godinju smrt i uskrsnue boanstva, koje igra tako
istaknutu ulogu u velikim grkim i istonjakim kultovima, iz seoskih
obreda to ih eteoci i vinogradari izvode medu krstinama i okotima.
Ve smo ranije priznah nae openito neznanje u vezi s pukim
sujevjerjima i obiajima drevnih naroda. No, tama to obavija prve poetke antike religije u ovom je sluaju, sreom, donekle rasprena.
Sjedita kultova Ozirisa, Adonisa i Atisa nalaahu se, kao to smo vidjeh, u Egiptu, Siriji i Frigiji, a poznato je da su se u svakoj od tih zemalja slijedili stanoviti obiaji vezani uz etvu ili berbu groa, ijoj su se
uzajamnoj slinosti, kao i slinosti s nacionalnim obredima, udili i
stari pisci te koji, usporeeni sa etvenim obiajima dananjih seljaka
i barbara, kanda bacaju svjetlo na podrijetlo obiaja o kojima je rije.
Ve je spomenuto da su, prema Diodoru, eteoci u drevnom Egiptu imah obiaj naricati nad zadnjim pokoenim snopom i prizivati
Iziu, kojoj dugovahu otkrie ita.1 alobnoj pjesmi ih leleku egipatskih etelaca Grci su dah ime Maner, to su tumaili pripovijeu
prema kojoj je Maner, sin jedinac prvoga egipatskoga kralja, otkrio
poljodjelstvo, te je narod oplakivao njegovu preranu smrt.2 Izgleda,
281

m e u t i m , da je ime M a n e r poteklo od pogreno razumljene formule

maa-ne-hra, "doi natrag", koja je otkrivena u raznim egipatskim spisima, primjerice u Izidinoj tualjki u Knjizi mrtvih. 3 Stoga m o e m o
pretpostaviti da su rijei maa-ne-hra egipatski eteoci pojali nad ponjevenim itom k a o tubalicu zbog smrti d u h a ita (Izie ih Ozirisa)
i molitvu za njegov povratak. S obzirom na to da se naricalo nad
prvim pokoenim klasjem, ini se kako su Egipani vjerovah da je
itni d u h prisutan u itu koje se prvo poanje te da umire p o d udarcima srpa. Vidjeh smo da se na Javi prvi klasovi rie izdvajaju k a k o bi
se p o m o u njih prikazali "riina nevjesta" i "riin mladoenja". 4 U
nekim krajevima Rusije s prvim snopom se postupa gotovo jednako
kao drugdje s posljednjim. Kosi ga sama gazdarica, p o t o m se donosi
kui i stavlja na poasno mjesto kraj ikona, a kasnije se zasebno vri
te se dio njegova zrnja mijea sa sjemenjem za iduu sjetvu. 3
U Feniciji i zapadnoj Aziji jedna se tubahca, nalik o n o j to je pojahu egipatski eteoci, pjevala za berbe groa, a vjerojatno (sudei
prema analogiji) i za etve. Tu su feniku pjesmu Grci nazivah Lin ili
Ailin i objanjavah je, slino M a n e r u , kao tubahcu zbog smrti mladia p o imenu Lin. 6 P r e m a jednoj pripovijesti, Lina je odgojio neki
pastir, ah su ga njegovi psi rastrgli. 7 ini se, m e u t i m , da je ime Lin
ih Ailin, k a o i Maner, poteklo iz jezinog nesporazuma, te da je zapravo rije o uzviku ai lanu, "jao nama", koji su Feniani vjerojatno izricali oplakujui Adonisa; 8 izgleda da je b a r e m Sapfo smatrala Adonisa
i Lina istovetnima. 9
Slian alobni napjev, zvan Bormus ili Borimus, u Bitiniji su pojali
marijandinskf eteoci. Pria se da je Bormus bio naoit mladi, sin
kralja Upije ih nekoga bogatog i istaknutog ovjeka. J e d n o g a ljetnog
dana gledao je eteoce k a k o rade na njegovim poljima, otiao donijeti
im vode, i otada se o n j e m u vie nita nije ulo. eteoci su ga traili
i dozivah alobnim pjesmama, koje su kasnije nastavili pjevati u
svakoj prilici. 10
U Frigiji se odgovarajua pjesma, koju su eteoci pjevah za vrijeme etve kao i za vridbe, zvala Litijers. P r e m a jednoj pripovijesti,
Litijers bijae nezakoniti sin frigijskoga kralja Mide. O n je njeo ito
i imao je golem tek. Strancu koji bi uao u itno polje ili proao
pokraj njega Litijers bi p o n u d i o obilje jela i pia, p o t o m ga odveo d o

Bitinija je ant. pokrajina u sjeverozap. Aziji, a Marijandini su narod u

njenom sjeveroist. dijelu, na obali Ponta, kmetski podanici grada
Herakleje. (Prev.)
282

Litijers

itnih polja na obalama M e a n d r a i natjerao da anje zajedno s njim.

Naposljetku bi uvio stranca u snop, odrubio m u glavu srpom i odnio
njegovo tijelo u m o t a n o u itno klasje. N o , najzad m u je glave doao
H e r a k l o i bacio ga u rijeku. 1 1 Budui da se govori k a k o je H e r a k l o
ubio Litijersa na isti nain na koji je Litijers ubijao druge (kao to je
Tezej uinio sa Sinisom i Skironom ), m o e m o zakljuiti da je Litijers
obiavao bacati tijela svojih rtava u rijeku. Prema drugoj verziji iste
pripovijesti, Litijers, sin Midin, izazivao je ljude na etelaki dvoboj
te bi namlatio o n e koji su iz n a d m e t a n j a izlazili poraeni. J e d n o g se
dana, m e u t i m , namjerio na jaega, i ovaj ga je u b i o . 1 2
Postoje odreeni razlozi za pretpostavku da navedene pripovijesti
o Litijersu sadre opis frigijskoga etvenog obiaja, u skladu s kojim
se stanovite osobe, osobito strance koji su prolazili etvenim poljem,
u pravilu smatralo utjelovljenjima duha ita te su ih kao takve eteoci
hvatah, umatah u snoplje i odrubljivali im glave, da bi poshje njihova
umotana trupla bacah u vodu kao ini za kiu. Razlozi za tu pretpostavku su, k a o prvo, shnost prie o Litijersu i etvenih obiaja europskih seljaka te, kao drugo, injenica da su primitivni narodi esto ubijali ljudska bia kako bi poveah plodnost svojih njiva. Ispitat emo
te razloge jedan za drugim, poevi od prvospomenutoga.
Pri usporedbi te pripovijesti sa etvenim obiajima u E u r o p i , 1 3 tri
toke zasluuju naroitu pozornost: 1. etelako n a d m e t a n j e i vezivanje osoba u snopove; 2. ubijanje d u h a ita ih njegovih predstavnika; 3. postupanje s posjetiteljima etvenih polja ih sa strancima koji
prolaze kraj njih.
1. G l e d e prve toke, vidjeh smo da je u dananjoj E u r o p i onaj tko
kosi, vee ih vre posljednji snop esto izloen grubim postupcima
ostalih radnika. Njega, na primjer, uvijaju u posljednji snop i tako nose ili voze na kolima, tuku, polijevaju vodom, bacaju na ubrite, itd.
Potede li ga, pak, tih surovih ala, on postaje p r e d m e t o m ismijavanja ih se vjeruje da e ga tijekom godine zacijelo zadesiti neka nesrea. Stoga je shvatljivo to svaki etelac pazi da n e b u d e posljednji u
njevenju, vrenju ih vezivanju snopova, pa pri kraju posla ta panja
preraste u natjecanje m e u radnicima, jer svi nastoje to je mogue
bre okonati svoj p o s a o k a k o bi izbjegli n e u g o d n u s u d b i n u
posljednjega. 1 4 Kada se, recimo, u okohci Danziga poanje ito i vei

Dvojica od nekolicine razbojnika i nemani na koje se Tezej namjerio

putujui k ocu u Atenu. V Plutarh, Tezej. (Prev.)
283

Ubijanje boga

dio vee u snopove, preostali dio podijeli se m e d u etelicama te

svaka dobije otkos jednake duine, koji ima povezati. Mnotvo
etelaca, djece i besposliara skupi se kako bi promatralo nadmetanje, a na rijei: "Uhvatite Starca!" ene se bacaju na posao i veu
dodijeljene im otkose najbre to mogu. Gledatelji ih p o m n o promatraju, a ena koja n e uspije pratiti ostale i stoga povee zadnji snop
mora nositi Starca (to jest, posljednji snop nainjen u obliku ovjeka)
u glavnu seosku k u u i predati ga gazdi imanja uz rijei: "Evo vam
donosim Starca." Za veerom koja slijedi, Starac se postavlja za stol
i dobiva obilnu porciju hrane koja, budui da je on n e moe pojesti,
p a d a u dio enama to su ga nosile. Poshje se Starac postavlja u
dvorite i svi pleu oko njega, ih ena koja je povezala posljednji snop
plee s njim due vrijeme, d o k ih ostah okrue, a o n d a svi, jedan za
drugim, p o j e d n o m pleu s njime. Usto, ena koja je povezala zadnji
snop d o idue etve nosi ime Starca te joj se esto izruguju uzvikom:
"Dolazi Starac!" 1 5
Kada se u bavarskom Aschbachu etva primakne kraju, eteoci
vele: "Sada e m o istjerati Starca." Svaki od njih stane eti svoj dio
najbre to moe, a onoga tko pokosi posljednju rukovet ih posljednji klas ostah pozdrave i radosno m u doviknu: "Ti ima Starca." Kadto se tom eteocu stavlja crna krabulja na lice i odijeva ga se u
ensku opravu; ako je posrijedi etehca, na nju stavljaju m u k u odjeu, i p o t o m poinje ples. Za veerom Starac dobiva dvostruko vei
obrok o d ostalih. Pri vridbi je postupak isti; kae se da Starca ima
onaj tko posljednji udari mlatilom. 1 6
Navedeni primjeri govore o nadmetanjima u etenju, vrenju i
vezivanju snopova m e d u eteocima, d o kojih dolazi otuda to svi ele
izbjei porugu i neugodnosti kojima se izlae onaj tko posljednji
zavri posao. Sjeamo se da se osoba koja b u d e posljednja u etenju,
vezivanju i vridbi dri predstavnikom itnog d u h a , 1 7 a to shvaanje
jo potpunije dolazi d o izraaja u navadi da je se uvije u itno klasje.
Potonji je obiaj ve ilustriran, n o m o e m o navesti jo nekoliko primjera. U Kloksinu, kraj Szczecina, eteoci dovikuju eni koja vee
posljednji snop: "Ima Starca, mora ga uvati." Starac se sastoji od
velikog svenja ita okienog cvijeem i vrpcama i nainjenog u priblino ljudskom obhju. Priveu ga za grablje ih privrste za konja te
uz glazbu donesu u selo. D o k Starca predaje gazdi, ena kazuje:

Grad i luka (njem. Stettin) na uu Odre u sjeverozap. Poljskoj, jedno

od najstarijih slavenskih naselja na Baltiku. (Prev.)
284

Litijers

Evo Starca, gospodine dragi.

On ne moe vie u polju biti
Nit' se u njemu dalje kriti,
On u selo smjesta mora doi.
Dame i gospodo, imajte srca
I udijelite Starcu kakav dar.
D o prije etrdeset ili pedeset godina postojao je obiaj da se ena
umota u slamu od stabljika graka i donese uz glazbu do gazdinske
kue, gdje su eteoci plesali s njom dok joj ne bi poispadala slama. 1 8
Kad se u drugim selima oko Szczecina tovare zadnja kola, medu
enama nastaje prava trka, jer se svaka trudi ne biti posljednja. O n u
koja stavi zadnji snop na kola nazovu Starcem i cijelu je omotaju
itnim klasjem, okite je cvijeem te joj na glavu stave cvijee i slamnati ljem. U sveanoj povorci ona nosi etvenu krunu vlastelinu, nad
ijom je glavom dri dok izgovara dobre elje. Na plesu koji slijedi,
Starac ima pravo izabrati partnera te se smatra au plesati s njim,
odnosno njom. 1 9 Za etve rai u Blankenfeldeu, u potsdamskom
kraju, enu koja vee posljednji snop pozdravljaju usklikom: "Ima
Starca!" Potom je uviju u taj snop tako da joj samo glava ostane slobodna, a kosu joj pokriju eirom od raenoga klasja ureenim vrpcama i cvijeem. Zovu je etvenim ovjekom, i ona mora plesati
ispred etvenih kola sve dok ih ne dovezu do vlastehnove kue, gdje
joj uruuju dar i skidaju itno ruho s nje. 2 0 eteoca koji u Gommernu, kraj Magdeburga, pokosi zadnje klasje, esto tako temeljito
umotaju u itne stabljike te se jedva vidi da se u svenju nalazi ovjek. Tako umotanog jedan krni etelac stavlja ga na leda i nosi ga
po njivi, uz radosne povike ostalih etelaca. 2 1 U Neuhausenu, u blizini Merseburga, onoga koji povee zadnji snop umotaju u zobeno
klasje, pozdrave ga kao Zobenog ovjeka i zapleu oko njega. 2 2 U
Brieu, Isle de France, samoga gazdu umotaju, i to u prvi snop. 2 3 Za
proslave etve u Udvarhelyu, u Transilvaniji, neku osobu uviju u itno
klasje te ona na glavi nosi krunu od zadnjega pokoenog ita. N a
povratku u selo neprestano je zapljuskuju vodom. 2 4 D o prije pedesetak godina u Dingelstedtu, u okolici Erfurta, postojao je obiaj da se
neko eljade umota u posljednji snop. Nazivah su ga Starcem i dovozili kui na zadnjim kolima, uz klicanje i glazbu. Kada bi stigli u dvorite imanja, valjah bi ga oko ambara i pohjevah vodom. 2 5 ovjeka
koji pri vridbi posljednji udari mlatilom u bavarskom Nordlingenu umotaju u slamu i valjaju po gumnu. 2 6 U nekim dijelovima
285

Oberpfalza, u Bavarskoj, za nj se kae da je "dobio Starca", umotaju

ga u slamu i odnesu susjedu koji jo nije ovrhao svoje ito. 27 U
Thtiringenu za posljednji izmlaeni snop zatakne se kobasica, nazvana Banenivurst ili Banzeniourst, i skupa sa snopom baci na gumno,
da bi je onda svi eteoci zajedno pojeli. Poslije uviju neko eljade u
grakovu slamu i vodaju ga po selu. 28
"Osnovna je zamisao u svim tim sluajevima ta da itni duh Starac bilja - istjeran iz ita koje je zadnje ponjeveno ih ovreno, ivi
tijekom zime u ambaru. U doba sjetve on ponovno odlazi u polje i
nastavlja djelovati kao sila koja oivljava itno sjeme." 2 9
Uglavnom isto shvaanje vezano je uz posljednje ito u Indiji.
Kau da u sredinjim indijskim pokrajinama, "kada se etva primakne kraju, posjednik ostavi jedan bisva - otprilike etvrt jutra povrine zadnjega itnog polja nepokoenim, a eteoci se nakratko
odmore. Zatim se obore na taj bisva, pokose ga i pobaaju ito u zrak,
pobjedonosno kliui Omkaru Maharaji, Jhamajiju, Ramji Dasu ih
kojem drugom posjedniku. O d tog ita naine snop, priveu ga za
bambusovu trstiku i na posljednjim etvenim kohma slavodobitno
nose kui. Potom ga stave na gumno, stablo ih u staju, gdje slui otklanjanju uroka." 3 0
2. Prelazei na drugu toku usporedbe izmeu pripovijesti o Litijersu
i europskih etvenih obiaja, vidjet emo da potonji esto ukljuuju
vjerovanje da se duh ita ubija za etve ili vridbe. Kad u Romsdalu i
drugim krajevima Norveke zavri konja, narod kae da je "ubijen
Starac-sijeno." Za onoga koji pri vrenju posljednji udari mlatilom u
nekim bavarskim krajevima vele da je ubio itnog ovjeka, Zobenog
ovjeka ih Peninog ovjeka, ve prema usjevu koji se vre. 31 U kantonu Tillotu, u Lothringenu, ljudi mlate posljednje ito po taktu to
ga mjere udarcima cijepova te uzvikuju: "Ubijamo Babu! Ubijamo
Babu!" Ako se u kui nalazi kakva starica, upozoravaju je da se uva
ih e biti premlaena. 3 2 Kraj Ragnita u Litvi zadnja rukovet ita
ostavi se da stoji, uz rijei: "Unutra sjedi Boba (Baba)." Potom jedan
mladi etelac naotri kosu i snanim zamahom posijee preostalo
klasje. Za nj se kae da je "Bobi odrubio glavu", od gazde dobiva
nagradu a od njegove ene vr vode po glavi. 33 Prema drugom
prikazu, svi litavski eteoci ure zavriti s poslom, jer Raena baba
ivi u posljednjem klasju, pa e onaj tko ga pokosi ubiti i nju te sebi
donijeti nevolju. 34 U Wilkischkenu (u tilsitskom kraju) onoga koji
kosi zadnje ito zovu "ubojicom ene rai." 35 U Litvi se, opet, vjeru286

Litijers

je da se duh ita ubija za etve kao i pri vridbi. Kad preostane da se

ovre samo jo jedna krstina ita, svi kao po zapovijedi stupe nekoliko
koraka natrag i potom stanu mlatiti cijepovima najbre i najsilovitije
to umiju, dok ne dodu do zadnjeg svenja. Na nj se bace gotovo bjesomuno, napinjui svaki mii, udarci pljute po itu, sve dok voda
otro ne uzvikne: "Stoj!" Onoga koji posljednji udari mlatilom nakon
zapovijedi da se stane svi ostah okrue i viu: "On je ubio Raenu
babu!" Dotini mora okajati svoj in astei ih rakijom, a kao i ovjek
koji pokosi zadnje ito, on je poznat kao "ubojica Raene babe". 3 6
Kadto se u Litvi ubijeni duh ita prikazivao pomou lutke. O d itnoga klasja nainila bi se enska figura, obukla u odjeu i stavila na
gumno, ispod gomile ita koju je valjalo posljednju ovrhad. O n a j tko
bi pri vridbi zadao posljednji udarac "ubijao je Babu." 3 7 Ve smo
naih na primjere spaljivanja figure koja predstavlja duh ita. 3 8
Ponekad, pak, itni duh predstavlja ovjek koji legne ispod posljednjeg snopa; to se ito vre na njegovom tijelu, a narod veli da je
"Starac nasmrt premlaen." 3 9 Ve smo vidjeli da gazdinu enu, zajedno s posljednjim snopom, znaju gurnuti pod vralicu, kao da e je
ovrhati, i potom je toboe viju. 4 0 U Voldersu, mjestu u Tirolu, onome
tko zada posljednji udarac mlatilom, gurnu pljevu za vrat i toboe ga
zadave slamnatim vijencem. Ako je ta osoba visoka, vjeruje se da e
i ito dogodine biti visoko. Zatim ga veu u snop i bace u rijeku. 4 1
Vraocu koji posljednji udari cijepom, kao i osobi koja odvee
posljednji snop na gumnu, u Korukoj veu ruke i noge slamnatom
uadi te im na glavu stave krunu od slame. Potom ih, licem uz lice,
zaveu za saonice, vuku kroz selo i bace u potok. 4 2 Obiaj bacanja
predstavnika duha ita u potok, kao i onaj da ga se polijeva vodom,
predstavljaju, kao i obino, ini za kiu. 4 3
3. Predstavnici duha ita koje smo dosad upoznali uglavnom su
mukarac ih ena koja anje, vee ih vre posljednji snop. Sada prelazimo na sluajeve u kojima se duh ita prikazuje u liku stranca koji
prolazi etvenim poljem (kao u pripovijesti o Litijersu), ih posjetitelja koji prvi put ulazi u polje. eteoci i vraoci irom Njemake obiavaju hvatati neznance u prolazu i vezivati ih uetom nainjenim od
itnoga klasja, a putaju ih tek kad ovi plate otkupninu. I sa samim
posjednikom ih njegovim gostima koji prvi put udu u polje postupa
se na isti nain. Ponekad mu samo veu konopac oko ruke, noge ih
vrata, 4 4 a ponekad ga sasvim uviju u ito. Svakoga tko ude u polje,
bio on gazda ih stranac, u norvekom Soloru umotaju u snop i on
287

mora platiti otkupninu. Kad u okolici Soesta posjednik prvi puta obilazi beraice lana, one ga uviju u lan od glave do pete. Namjernike
takoer okrue, umotaju u lan i natjeraju da ih aste rakijom. 4 5 U
Nordlingenu neznance hvataju slamnatom uadi i dre ih zamotanima u snopu dok ne plate jamevinu. Kad u Brieu, Isle de France,
eljade koje ne pripada imanju proe kraj etvenog polja, eteoci se
daju u trk za njim. Ako ga uhvate, veu ga u snop i jedan za drugim
ujedaju u elo, govorei mu: "Ti e nositi klju polja." 4 6 "Imati
klju" je izraz to ga eteoci inae rabe u smislu koenja, vezanja ili
vrenja posljednjeg snopa, 4 7 i kao takav odgovara izrazima "ima
Starca", "ti si Starac", koji se upuuju eteocu, vezau ili vraocu
posljednjeg snopa. Kada, dakle, nekog stranca, kao u Brieu, veu i
kau mu da e "nositi klju polja", to je isto kao da vele da je on
Starac, to jest utjelovljenje itnoga duha.
I tako dananji eteoci, poput Litijersa, hvataju nepoznate prolaznike i umataju ih u snoplje. N e treba oekivati da e podudarnost
biti potpuna i da e im oni odrubljivati glave, ah ako i ne idu tako
daleko, njihove rijei i postupci barem daju naslutiti takvu nakanu. U
Mecklenburgu, primjerice, ako prvoga dana etve gazda, gazdarica ili
kakav stranac ude u polje, ih samo proe kraj njega, svi kosci okrenu
se k njemu, stanu otriti kose i udarati brusovima po taktu, kao da se
spremaju eti. Potom ena koja predvodi kosce pristupi toj osobi i
vee joj vrpcu oko lijeve ruke, a ona se mora spasiti plaanjem otkupnine. 4 8 Kada vlastelin ih neka druga istaknuta osoba ue ih proe
kraj polja u okohci Ratzeburga, svi eteoci prekinu posao i skupno
krenu prema njemu, a mukarci dre kose pred sobom. Pribliivi mu
se, mukarci i ene stanu u jedan red. Mukarci zabodu drke kosa u
zemlju, kao kad ih bruse, potom skinu kape i objese ih na kose, a njihov voa istupi iz skupine i odri govor. Kad izrekne svoje, svi ponu
brusiti kose, veoma buno i po taktu, i onda stave kape na glavu.
Dvije vezaice zatim stupe naprijed; jedna od njih vee gazdu, odnosno stranca, itnim klasjem ih svilenim povezom, a druga izgovori
nekoliko stihova kojima mu se obraa. Slijede primjeri govora to ih
glavni etelac dri u takvim prigodama. U nekim krajevima Pomeranije svakog prolaznika zaustavljaju tako to mu itnim uetom zaprijee put. eteoci ga okrue otrei kose, dok njihov voda govori:

Ljudi su spremni,
Kose svijene,
288

ito je veliko, malo je Uto,

Gospodina kosimo hitno.
Otrenje kosa se zatim izvodi jo jednom. 4 9 U Raminu, mjestu kraj
Szczecina, strancu kojega okrue eteoci se obraaju ovako:

Znajte da neemo prezat

Da na vrat vam padne sablja
tono kosi livade i polja,
tono sijee gospare i kneza.
Radnike esto piti je volja;
Dade li gospodin rakije i piva
Brzo e zavrit ova ala.
Al ne svidi l' mu se naa molba mala
Na nj e pasti sablja kriva.50
injenicu da se bruenje kosa u ovim obiajima doista shvaa kao uvod
u konju dokazuje i sljedea inaica navedenih obiaja. Kad u kraju
oko Liineburga netko ude u etveno polje, pitaju ga eh li uposliti
kakva dobrog momka. Odgovori h potvrdno, eteoci uz dreku i vrisku
pokose nekoliko snopova i potom od njega zatrae napojnicu. 5 1
I na gumnu se stranci smatraju utjelovljenjima itnog duha te se s
njima i postupa sukladno tome. Kad u leskom Wiedinghardeu neznanac dode na gumno, jedan od nazonih ga pita: "Hoe li da te
nauim plesu s mlatilima?" Ako kae da hoe, stave mu krakove
mlatila oko vrata, kao da je ovaj snop ita, i stegnu ih tako snano te
ga umalo zadave. 5 2 Kad u nekim upama u Wermlandu (vedska)
stranac dode na gumno, vraoci mu kau da e ga "nauiti vralakoj
pjesmi." Tada mu oviju mlatilo oko vrata i slamnato ue oko tijela. A
ako na gumno dode strankinja vraoci joj, kao to vidjesmo, oviju
mlatilo oko tijela i vijenac od itnoga klasja oko vrata te viu: "Gle,
itna ena! Gle, tako izgleda itna djeva!" 5 3
U nareenim obiajima, koji se tuju na etvenom polju kao i na
gumnu, nepoznati namjernik smatra se ohenjem ita, drugim rijeima itnim duhom, a predstava se izvodi tako to ga kose, veu i vre
te na taj nain postupaju s njime kao sa itom. Ako itatelj jo sumnja da europski seljaci mogu stranca u prolazu doista gledati u tom
svjetlu, sljedei e obiaj otkloniti sve njegove dvojbe. Za berbe broa
u nizozemskoj pokrajini Zelandu, nepoznati prolaznik katkad e
ljudima koji iskopavaju korijenje broa doviknuti: Koortspillers (izraz
289

prijekora). Na to se dva najhitrija trkaa m e d u njima daju u potjeru

za neznancem; ako ga uhvate, dovedu ga natrag na njivu i zakopaju
u zemlju barem do pojasa sveudilj mu se rugajui, pa se potom
olakaju pred njim. 5 4 Potonji in valja objasniti na sljedei nain.
Katkada se dri da duh ita i drugih uzgojenih biljaka nije sadran u
biljci, nego u njenom vlasniku; stoga se etva ita, iskopavanje korijenja kao i branje plodova s voki smatraju pljakom koja ga hava
imovine i dovodi u siromatvo. O t u d a ga esto nazivaju "sirotanom"
i "siroticom". U okolici Eisenacha, recimo, na polju katkad ostave
nepokoen mah snop za "Staru siroticu". 55 U Marksuhlu kraj Eisenacha "Siroticom" nazivaju lutku nainjenu od posljednjeg snopa.
Onoga koji vee zadnji snop u leskom Alt Lestu zovu "prosjakom". 5 6 U jednom selu blizu Roeskildea, u Zelandu (Danska), staromodni seljaci posljednji snop katkad uoblie u prostu lutku, koju nazivaju "raeni prosjak". 5 7 Snop koji se vee zadnji, u junom
Schonenu zovu Prosjakom; naine ga veim od ostalih, a kadto stavljaju i odjeu na nj. U okolici Olmiitza posljednji snop se takoer
naziva Prosjakom. O n d j e ga daju nekoj starici, koja ga mora odnijeti
kui, epesajui na jednoj nozi. 5 8 S obzirom na to da se vjeruje kako
je duh ita bie koje eteoci osiromauju otimajui mu imovinu,
nimalo ne udi da ih njegov predstavnik - stranac u prolazu - kudi,
kao i to da ga oni nastoje onemoguiti da ih goni i povrati ukradenu
imovinu. Nadalje, staro je sujevjerje da e se razbojnici koji obave
nudu na mjestu gdje su poinili razbojstvo, na neko vrijeme osigurati da ih ne zateknu na djelu. 5 9 injenica da berai broa to ine u
nazonosti neznanca dokazuje, dakle, da oni sebe smatraju pljakaima a njega opljakanom osobom. Kao takav, on je prirodni vlasnik
korijenja broa, to jest njegov duh ih demon, a to je shvaanje vidljivo i iz toga to ga, poput broa, zakopavaju u zemlju. 6 0 N i Grcima,
usput budi reeno, nije bilo nepoznato vjerovanje da stranac u prolazu moe biti boanstvo. H o m e r kae da bogovi u liku stranaca
tumaraju gradovima. 6 1
U sklopu etvenih obiaja u dananjoj Europi s osobom koja
anje, vee ih vre posljednje ito postupa se, dakle, kao s utjelovljenjem duha ita te je se uvija u snoplje, toboe ubija poljodjelskim
oruem i baca u vodu. 6 2 Te podudarnosti s pripovijeu o Litijersu
dokazuju, ini se, da je potonja u stvari vjeran opis drevna frigijskog
etvenog obiaja. N o budui da se, dakako, u suvremenim inaicama
umorstvo hnog predstavnika duha ita izostavlja ili se samo podraava, treba pokazati da su u primitivnom drutvu ljudska bia neri290

Iffljers

jetko ubijana u poljodjelskim obredima ija svrha bijae potaknuti

plodnost njiva. Sljedei primjeri e to jasno iznijeti na vidjelo.
Indijanci u Guayaquilu (Ekvador) rtvovah su ljudsku krv i srca
kada su sijah polja. 6 3 Za meksike etvene svetkovine, kada bi se prvi
godinji plodovi prinosili Suncu, nekog zloinca stavljah su izmeu
dva golema k a m e n a , koje bi uravnoteili jedan nasuprot drugome te
bi ga oni u istovremenom p a d u smrvili. Njegove ostatke su pokapah,
a uslijedili bi gozba i ples. Taj rtveni obred bijae poznat k a o "susret
kamenova". 6 4 D r u g a vrsta ljudskih rtava koje su se u Meksiku prinosile za rast k u k u r u z a ve je opisana. 6 5
Pawnee Indijanci su svakoga proljea, u d o b a sjetve, prinosili ljudske rtve. Vjerovah su da im tu rtvu nalae zvijezda Zornica, odnosno neka ptica to im je ta zvijezda bijae poslala k a o glasnicu. Pticu
bi ispunili i uvah kao m o n u amajliju. Drali su da bi izostanak te
rtve uzrokovao posvemanju nerodicu kukuruza, graha i bundeva.
rtva bijae zarobljenik bilo kojega spola. N a n j bi stavljah najarolikiju i najskupocjeniju odjeu, gojili ga biranim jelima i briljivo m u
tajili k o n a n u sudbinu. Kada se dovoljno udebljao, u nazonosti svjetine privezali bi ga za kri, oko njega otplesah sveani ples te m u
p o t o m raskolili glavu i zasuli ga strelicama. Poshje toga, prema prianju jednog trgovca, ene bi kidale meso sa rtve i njime mazale
motike, ah drugi trgovac, koji je prisustvovao obredu, porie tu pojedinost. Sauvan je poseban izvjetaj o tome kako su u travnju 1837.
ih 1838. godine, Pawneeji rtvovah djevojku iz plemena Siouxa.
Djevojku su uvah est mjeseci i d o b r o postupah s njom. Dva dana
prije rtvovanja vodili su je od kolibe d o kohbe, u pratnji cijelog
vijea poglavica i ratnika. U svakoj nastambi davah su joj dvije male
cjepanice i malo boje, koje bi predala ratniku to je stajao d o nje.
Tako je posjetila sve kolibe i u svakoj primila iste darove. D n e 22.
travnja izveh su je na rtvovanje u pratnji ratnika, od kojih je svaki
nosio p o dva k o m a d a drva to ih je od nje dobio. N e k o su je vrijeme
pekli na tihoj vatri, i p o t o m usmrtili strijelama. Glavni rtvovatelj joj
je tada iupao srce i pojeo ga. D o k je jo bilo toplo, rasjekli su joj
tijelo na komadie d o k nisu ostale samo kosti, stavili m e s o u koarice
i odnijeh ga u oblinje polje. O n d j e je vrhovni poglavica izvadio
k o m a d mesa iz koare te iscijedio k a p krvi na n e t o m posijano zrnevlje. Njegov primjer slijedili su ostah, dok svo sjeme nije bilo poprskano krvlju, a zatim su ga zatrpali zemljom. 6 6
J e d n a zapadnoafrika kraljica rtvovala je svakog oujka p o jednog mukarca i enu. Ubijali su ih lopatama i motikama a njihova
291

tijela sahranjivali posred tek preoranog polja. 6 7 U gvinejskom Lagosu

bijae obiaj da se svake godine, ubrzo n a k o n proljetne ravnodnevice,
mlada djevojka iva n a b o d e na kolac kako bi usjevi d o b r o rodili.
Z a j e d n o s n j o m rtvovane su ovce i koze koje bi, s jamom,* Hipovima kukuruza i b a n a n a m a , vjeali o stupove s obje njene strane. Te su
djevojke samo za tu svrhu odgajane u vladarevom araju, a vraevi su
ih dovodili u takvo duevno stanje te su one radosno ile u susret svojoj sudbini. 6 8 Slina rtva prinosi se i danas svake godine u Beninu,
u Gvineji. 6 9 Beuansko pleme Marimo rtvuje ljudska bia za dobar
urod. rtva je obino nizak i d e b e o mukarac. O d n o s e ga silom ili
opijenog u polje penice i onda ga ubijaju da bi, kako kau, sluio kao
"sjeme". Kad m u se krv zgrua na suncu, spale je skupa s eonom
kosti, na kojoj je jo meso, i mozgom; p o t o m razbacaju p e p e o p o tlu
da bi o n o bilo plodno, a ostatak tijela p o j e d u . 7 0
Indijski G o n d i , dravidski narod, otimah su b r a h m a n s k e djeake i
uvali ih da ih prinesu kao rtve u raznim prigodama. O sjetvi i etvi,
n a k o n sveane procesije pogubili bi jednog djeaka otrovnom strijelom. Njegova se krv p o t o m prskala p o izoranom polju ili zrelom
itu a njegovo m e s o jelo. 7 1
N o , najpoznatiji primjer rtvovanja ljudskih bia, koja se sustavno
prinose da bi se osigurao bogat urod, nalazimo u Khonda ih Kandha,
jo jednoga dravidskog naroda iz Bengala. Podaci o t o m e potjeu iz
izvjetaja britanskih asnika koji su, prije etrdeset ih pedeset godina,
nastojali iskorijeniti taj obiaj. 7 2 rtve su prinoene boici Zemlji,
Tari Pennu ih Bera Pennu, i vjerovalo se da osiguravaju d o b r u etvu
te tite od svih bolesti i nezgoda. Prijeko potrebnima Khondi su ih
smatrali za uzgoj k u r k u m e , drei da ona ne bi mogla biti tamnocrvene boje bez prolijevanja krvi. 7 3 rtva, ih meriah, bila je prihvatljiva
boici samo ako se radilo o otkupljenoj ih roenoj rtvi, to jest o sinu
rtvovanog oca - ili ako ju je otac ih skrbnik namijenio za rtvu jo
kao dijete. Khondi su u nevolji esto prodavali svoju djecu za rtvovanje, "smatrajui da e tako njihove due biti blaene, a njihova
smrt, budui na dobrobit ovjeanstva, najasnija od sviju." J e d n o m
je neki pripadnik plemena Panua vien kako psuje jednoga K h o n d a
i pljuje m u u hce, jer je ovaj kao rtvu p r o d a o vlastito dijete kojim se
dotini Panua elio oeniti. Skupina Khonda, vidjevi to, o d m a h se
probila d o oca prodanog djeteta i stala ga tjeiti rijeima: "Tvoje
dijete je umrlo da bi cijeli svijet mogao ivjeti, i sama boica Zemlje
Tropska povijua jestiva korijena. (Prev.)
292

Litijers

obrisat e ti pljuvaku s lica." 74 rtve se esto uvalo godinama prije

no to bi bile rtvovane. Budui smatrana svetim biima, s njima se
postupalo krajnje ljubazno i popustljivo te su svugdje doekivane
dobrodolicom. Mladom meriahu, kada bi postao punoljetan, obino
su davali enu koja je i sama najee bila meriah, odnosno rtva, a uz
nju je dobivao i neto zemlje i stoke. Njihova djeca takoer bijahu
rtve. Ljudske rtve prinosila su boici Zemlji plemena, rodovi ih
sela, i to na redovitim sveanostima kao i u iznimnim prilikama. Plemena i njihovi ogranci uglavnom su redovite rtve rasporeivah tako
da glavi svake obitelji bude omogueno da, barem jednom godinje,
dobije djeh mesa za svoje njive, obino u doba kad bi posijao glavninu usjeva. 7 5
Plemenske rtve bijahu prinoene na sljedei nain. rtvu bi
deset ili dvanaest dana prije obreda posvetili reui joj kosu, koju
ona prije toga nikada nije iala. Gomile mukaraca i ena skupile bi
se da promatraju rtvovanje; nitko nije smio biti iskljuen, jer se
smatralo da se rtva prinosi "za cijelo ovjeanstvo." O b r e d u je
prethodilo nekoliko dana divljeg i raskalaenog banenja. 7 6 N a dan
uoi obreda rtvu bi obukli u novu odjeu te je u sveanoj povorci,
uz glazbu i ples, vodili iz sela u Merijin gaj, skupinu visokog drvea
to se nalazilo nedaleko od sela i nikad se nije sjeklo. U tom su gaju
rtvu vezivah za stup, koji se katkad postavljao izmeu dva grma sankissara. Potom bi je namazali uljem, maslom i kurkumom te okitili
cvijeem, a cijeloga dana "iskazivali su joj potovanje koje granii s
oboavanjem." 7 7 Tada bi nastala sveopa borba da se d o e do makar najmanje relikvije; djeh kurkumova tijesta kojim bijae namazana ili kap njezine pljuvake bili su od neprocjenjive vrijednosti,
osobito u oima ena. Gomila je uz glazbu plesala oko stupa i,
obraajui se zemlji, govorila: " O boe, ovu rtvu prinosimo tebi;
daruj nam dobru etvu, dobro vrijeme i zdravlje." 7 8
Posljednjeg su se jutra orgije, tijekom noi jedva poneto utiane,
nastavljale i trajale do podneva, kada bi prestale te bi skup iznova
pristupio obredu. rtvu su ponovno mazah uljem, a svi nazoni dotaknuli bi namazani dio njezina tijela i brisah si ulje o glavu. Na
nekim mjestima, rtva se potom vodila u povorci oko sela, od vrata
do vrata, pa bi joj jedni iupah dlaku s glave a drugi je molili za kap
pljuvake da njome istrljaju glavu. 79 Budui da rtva nije mogla biti
vezana niti se smjela opirati, slomih bi joj ruke, a ako bi bilo potrebno i noge, no ta je predostronost esto bila suvina jer su je omamljivah opijumom. 8 0 Nain na koji su je pogubljivah razlikovao se od
293

Ubijanje boga

mjesta do mjesta. ini se da je jedna od najeih metoda bila davljenje ih gnjeenje. Grana lisnatog drveta rascijepila bi se po sredini,
potom se rtvin vrat (ponegdje grudi) stavljao u taj procjep, a rec i
njegovi pomonici su ga svom snagom sabijali. 81 rec je zatim sjekirom zadavao rtvi malu ranu, a na to bi se gomila obruila na nju i
uzela joj sjei meso s kostiju, ostavljajui glavu i utrobu netaknutima.
rtvu bi ponekad ivu sasjekli. 82 U Chinna Kimedyu vukli su je po
poljima, okruenu svjetinom, koja joj je noevima kidala meso, ne dirajui pritom glavu i unutarnje organe, dok ne bi izdahnula. 8 3 Drugi,
u tom kraju veoma rasprostranjen nain rtvovanja sastojao se u tome
da se rtva privee za surlu drvenog slona, koji se okretao na irokom
stupu, i za to vrijeme je gomila otkidala meso sa rtve sve dok je u
njoj bilo ivota. U nekim selima major Campbell naao je ak etrnaest takvih drvenih slonova, koji su se koristili u rtvenim obredima. 8 4 U jednoj su oblasti rtvu spaljivah na laganoj vatri. Nainilo
bi se nisko postolje, koje se s obje strane sputalo koso poput krova,
i na nj bi se poloila rtva, udova vezanih konopcima da se ne
uzmogne odupirati. Potom se palila vatra, a ugarci iz nje bacah su se
na rtvu, kako bi se ona to due kotrljala gore-dolje po postolju, jer
se vjerovalo da e kia biti tim obilnija to vie suza ona prolije.
Sutradan se truplo rezalo na komade. 8 5
Meso odsjeeno sa rtve odmah su odnosili izaslanici iz svakog
sela. Da bi ono stiglo to prije, katkad se prenosilo u tafetama potanskom brzinom na daljinu od gotovo sto kilometara. 8 6 Svi koji su
ostajah u tim sehma strogo su postili dok meso ne bi stiglo. Nosa bi
ga odloio na javnom okupljalitu, gdje su ga preuzimah sveenik i
glave obitelji. Sveenik bi podijelio meso na dva dijela, a jedan od
njih prinosio je boici Zemlji zatrpavajui ga u jamu okrenutih leda i
ne gledajui. Potom bi svatko bacio malo zemlje na to mjesto, a
sveenik ga je polijevao vodom iz tikvice. Drugi dio mesa on je dijelio na onoliko dijelova koliko je bilo nazonih obiteljskih starjeina.
Svaki od njih umotao bi svoj komad u he i zakopao ga na svojoj
najboljoj njivi, stavljajui ga u zemlju iza leda i odvraena pogleda. 8 7
Na nekim je mjestima svatko nosio svoj dio mesa do potoka koji natapa njegova polja i ondje ga vjeao o motku. 8 8 Tri dana poshje toga
nijedna kua se nije istila, u jednom kraju tovala se stroga utnja,
nije se smjelo nikome davati vatru, sjei drva i primati strance.
Ostatke ljudske rtve - glavu, utrobu i kosti - cijelu no nakon rtvovanja uvale su jake strae, a idue su jutro, zajedno s jednom ovcom,
spaljivani na pogrebnoj lomai. Pepeo bi se rasuo po poljima, stavljao
294

Litijers

na kue i itnice u vidu tijesta, ili mijeao s novim itom kako bi se

ono sauvalo od kukaca. 8 9 Ponekad se glava i kosti nisu spaljivale,
nego zakapale. 9 0 Nakon to su ukinute, ljudske rtve ponegdje su
zamijenjene rtvama nieg reda; u prijestolnici Chinna Kimedya, primjerice, ljudsku rtvu nadomjestila je koza. 9 1
Nai izvori tvrde da u navedenim obredima Khonda merije predstavljaju rtve koje se prinose kako bi se umilostivila boica Zemlja.
No, s obzirom na postupanje sa rtvama prije i nakon njihove smrti,
ini se da se taj obiaj ne moe protumaiti tek kao umilostivljujue
rtvovanje. Dio mesa se, dodue, nudio boici Zemlji, no ostatak je
svaki kuedomain zakapao na svojim poljima, a pepeo od ostalih
dijelova rtvina tijela ratrkavao se po njivama, stavljao kao tijesto na
ambare ili mijeao s novim itom. Potonji obiaji daju naslutiti da se
tijelu meriaha pripisivala izravna ih unutarnja mo da potie rast usjeva, posve neovisno o posrednom djelovanju to ga je moglo imati kao
rtva koja se prinosi da bi se ishodila milost boanstva. Drugim rijeima, vjerovalo se da meso i pepeo rtve posjeduju magijsku ili fiziku
mo oploivanja zemlje. Ista se mo pridavala meriahovoj krvi i suzama; njegova je krv davala kurkumi crvenu boju, a njegove suze stvarale su kiu; jer, gotovo je nedvojbeno da se, barem prvobitno, smatralo kako one donose kiu, a ne samo da je pretkazuju. Slino tome,
obiaj pohjevanja vode po spaljenom mesu meriaha besumnje je
predstavljao ini za kiu. Vjerovanje u vrhunska svojstva koja posjeduje sve to dolazi od njega, poput njegove kose ih pljuvake, govore
o nadnaravnoj moi koja mu se pripisivala. To vjerovanje pokazuje da
se meriaha smatralo mnogo viim od ovjeka ija bi rtva sluila
umilostivljavanju boanstva. Iznimno potovanje koje mu se iskazivalo dovodi do istog zakljuka. Major Campbell govori o meriahu kao o
"biu koje se dralo veim od smrtnika", 9 2 dok major Macpherson
navodi kako je "potovanje koje mu se iskazivalo teko razluiti od
oboavanja." 9 3 Rijeju, ini se da se meriaha smatralo boanskim biem. Mogue je da je kao takav on prvobitno predstavljao boanstvo
Zemlje, ili moda vegetacije, iako ga se u kasnija vremena prije dralo
rtvom koja se prinosi boanstvu nego utjelovljenim boanstvom samim. Ovo kasnije shvaanje meriaha kao rtve a manje kao boga, moda su i odve naglaavah europski autori koji su opisivah khondsku
religiju. Naviknuti na pozniju predodbu rtve koja se prinosi bogu
kako bi se zadobila njegova naklonost, europski tumai tee objasniti svako vjersko umorstvo u tom smislu, i skloni su pretpostavci da je
s takvim umorstvima uvijek povezano boanstvo za koje su, prema

295

Ubijanje boga

vjerovanju prinositelja rtve, ona poeljna. Takva preduvjerenja nesvjesno daju ton njihovim opisima primitivnih obreda i iskrivljuju ih.
Obiaj ubijanja predstavnika boanstva, iji se tragovi jasno vide
u rtvenim obredima Khonda, moda se moe otkriti i kad je rije o
nekim drugim, gore opisanim ljudskim rtavama. Pepeo ubijenog
Marimoa rasipao se po poljima, krvlju brahmanskog djeaka prskahu
se usjevi i njive, a krv djevojke Siouxa putala se da curi po sjemenu. 94 Poistoveivanje rtve sa itom, drugim rijeima gledite prema kojemu je ona utjelovljenje duha ita, izraava se u nastojanju da
se postigne fizika podudarnost izmeu nje i prirodne pojave to je
ona oliava ih utjelovljuje. Tako su Meksikanci ubijah mlade rtve za
mlado ito a stare za zrelo ito; Marimoi kao "sjeme" rtvuju niskog,
debelog ovjeka, ija visina odgovara onoj mladog ita a stas krupnoi koja se oekuje od dozrehh usjeva, a i Pawneeji su svoje rtve
tovili vjerojatno s istih razloga. Izjednaavanje rtve sa itom vidi se
u afrikom obiaju ubijanja rtve lopatama i motikama, kao i u meksikome da je se, poput ita, melje izmeu dva kamena.
U vezi s tim obiajima valja uoiti jo neto. Poglavica Pawneeja
pojeo bi srce djevojke Siouxa, a Marimoi i Gondi jeli su meso rtava.
Ako se, kao to pretpostavljamo, rtva smatrala boanskom, slijedi da
su vjernici, jedui njeno meso, zapravo jeli tijelo svojeg boga. Tome
emo se kasnije vratiti.
Primitivni obredi koje smo upravo opisah nameu neke usporedbe s europskim etvenim obiajima. Vjerovanje u oplodnu mo
duha ita nadaje se kako u divljakom obiaju mijeanja krvi i pepela
rtve sa itnim sjemenom, tako i u europskom obiaju mijeanja zrna
iz zadnjeg snopa s mladim itom u proljee.95 Izjednaavanje dotine
osobe sa itom javlja se u barbarskom obiaju prilagoavanja dobi i
stasa rtve (zbiljskoj ih oekivanoj) starosti i visini ita; u kotskom i
tajerskom pravilu da posljednji snop, ako se duh ita zamilja u liku
Djeve, pokosi mlada djevojka, a ako ga se shvaa kao itnu majku,
da taj snop pokosi neka starica;96 u upozorenju koje u Loreni upuuju starim enama da se uvaju kad budu ubijah Babu, to jest kad se
bude vralo posljednje ito,97 kao i u tirolskom vjerovanju da e ito
dogodine biti visoko ako posljednji udarac pri vridbi zada visoko eljade. 98 Isto izjednaavanje podrazumijeva se kako u primitivnom
obiaju ubijanja predstavnika itnoga duha lopatama ih motikama,
odnosno drobljenjem izmeu kamenova, tako i u europskom obiaju hinjenog ubijanja dotinoga kosom ih mlatilom. Nadalje, khondski
obiaj polijevanja vode po zakopanom mesu rtve usporediv je s
296

Litijers

europskom navadom da se osobni predstavnik duha ita polije vodom ih zagnjuri u potok."
Vratimo se sada pripovijesti o Litijersu. Pokazalo se kako su u primitivnom drutvu ljudska bia rtvovana da bi se potaknuo rast usjeva. Stoga pretpostavka da su s istom svrhom ona neko ubijana u
Frigiji i Europi nije nimalo nevjerojatna, a budui da frigijska legenda i europski narodni obiaj meusobnom slinou navode na zakljuak da ljudi doista bijahu rtvovani na taj nain, prinueni smo,
barem za sada, taj zakljuak i usvojiti. Pripovijest o Litijersu i europski etveni obiaji podudaraju se, osim toga, i ukazivanjem na to da
su rtvovane osobe ubijane kao predstavnici duha ita, a to se slae s
gleditem prema kojemu su primitivni narodi prinosili rtve kako bi
im usjevi napredovah. U cjelini, dakle, moemo s pravom pretpostaviti da se u Frigiji, jednako kao i u Europi, predstavnik itnoga duha
svake godine smicao na etvenom polju. Ve smo iznijeh razloge za
vjerovanje da se, shno tome, u Europi svake godine ubijao predstavnik duha drvea. Dokazi u prilog takvom tumaenju tih dvaju znaajnih i uvelike srodnih obiaja posve su neovisni jedan o drugome. Njihova podudarnost, ini se, dodatno podupire njihovu vjerojatnou.
Na pitanje kako se birao predstavnik duha ita ve je dat jedan
odgovor. Pria o Litijersu, kao i europski narodni obiaji, pokazuje da
se strance u prolazu smatralo oitovanjima duha ita koji bjei iz
pokoenog ih ovrhanog ita, i da ih se kao takve hvatalo i ubijalo. No,
to nije jedini odgovor na koji nas navedeni podaci upuuju. Prema
jednoj verziji frigijske legende, Litijersove rtve nisu bile namjernici
u prolazu, nego osobe to ih je on pobjeivao u etvenim dvobojima;
a iako se ne kae da ih je on ubijao, ve samo da ih je vrhao, ne
moemo se oduprijeti pretpostavci da je Litijers u jednoj inaici pripovijesti poraene eteoce uvijao u itno klasje i pogubljivao ih, kao
to je to inio sa strancima u drugoj verziji. Tu pretpostavku podupiru
europski etveni obiaji. Vidjeh smo da meu eteocima u Europi
kadto nastane nadmetanje u kojemu se svatko bori da ne bude
posljednji gotov s poslom, i da s onime koji iz tog nadmetanja izae
poraen, to jest s onim koji poanje posljednji snop, esto postupaju
veoma surovo. Nemamo, dodue, dokaza da hine i kako ga ubijaju,
ali smo zato doznali da takav obiaj postoji kad je posrijedi onaj tko
za vrenja zada posljednji udarac, to jest poraeni u vrilakom nadmetanju. 100 Budui, pak, da u znaaj predstavnika itnog duha spada
i to da se onaj tko ovri zadnji snop toboe ubija, s obzirom na to,
nadalje, da se taj reprezentativni znaaj pridaje i onome tko poanje
297

ili povee posljednje ito, i budui da nijedan etelac ne eli biti

posljednji ni u jednom od tih poslova, moemo naslutiti da se neko
toboe ubijalo kako vraoca posljednjeg ita, tako i eteoca te vezaa, a da je u davno doba to ubijanje bilo i zbiljsko. Tu pretpostavku
osnauje rasprostranjeno vjerovanje prema kojem onaj tko pokosi
zadnje ito mora ubrzo umrijeti. 101 Ponegdje se misli da e osoba
koja povee posljednji snop na njivi umrijeti tijekom iste godine. 102
Razlog tom usredotoenju upravo na eteoca, vezaa ili vraoca zadnjeg ita kao na predstavnika itnoga duha mogao bi biti sljedei.
Vjeruje se da se itni duh skriva u itu dokle god moe te da se postupno povlai pred eteocima, vezaima i vraocima. No, nasilno istjeran iz svojega konanog pribjeita u posljednjem ponjevenom
itu, posljednjem povezanom snopu ili u zrnju koje se zadnje ovre,
on neizostavno poprima oblik razliit od onog itnoga klasja koje je
do tada predstavljalo njegovo ruho ili tijelo. I to bi bilo prirodnije
nego da izgnani duh ita poprimi oblik osobe to se nalazi najblie
itu iz kojega je netom istjeran? Dotina je osoba neminovno etelac,
veza ili vralac posljednjeg ita. Stoga se on ili ona hvata i s njom se
postupa kao da je posrijedi sam itni duh.
Osoba koju bi na etvenom polju ubijali kao predstavnika itnog
duha mogla je, dakle, biti namjernik u prolazu ili etelac posljednji u
etenju, vezivanju ili vrenju. No postoji i trea mogunost, na koju
ukazuju drevna legenda kao i suvremeni narodni obiaj. Litijers nije
samo pogubljivao strance, nego je i sam bio ubijen, i to vjerojatno na
isti nain na koji je on ubijao druge, naime tako to mu je, umotanom
u itno klasje, odrubljena glava te je baen u rijeku, a neizravno se
kae da mu se to dogodilo na njegovu vlastitom imanju. Slino tome,
u sklopu dananjih etvenih obiaja gospodara (seoskoga gazdu ili
vlastelina) se hinjeno ubija jednako esto kao i neznance. 103 Imamo
li na umu kako se za Litijersa govorilo da je sin frigijskoga kralja, i
poveemo to s predajom prema kojoj je, oito kao predstavnik duha
ita, pogubljen, dolazimo do zakljuka da se i tu nahodi trag obiaja
da se svake godine ubije jedan od onih boanskih kraljeva odnosno
sveenika, za koje se zna da su imali duhovnu vlast u mnogim krajevima zapadne Azije, a osobito u Frigiji. Taj je obiaj, kao to vidjesmo, 104 na nekim mjestima izmijenjen utoliko to se umjesto kralja
pogubljivao njegov sin. Pripovijest o Litijersu bila bi, prema tome,
prisjeanje na taj izmijenjeni obiaj.
Okrenemo li se sada odnosu frigijskog Litijersa i frigijskog Atisa,
prisjetit emo se da se u Pessinusu - sjeditu sveenikoga kraljevstva
298

Litijers

- visoki sveenik, prema svemu sudei, pogubljivao u svojstvu Atisa,

boga vegetacije, i da jedan antiki izvor Atisa naziva "pokoenim itnim klasom". 105 Tako bi se Atis, kao utjelovljenje itnog duha, pogubljivan svake godine u osobi svoga predstavnika, mogao smatrati istovetnim Litijersu, koji bi u tom svjetlu bio naprosto primitivan prauzor
iz kojega se razvila dravna Atisova rehgija. Moda je tako i bilo, ah
nas, s druge strane, usporedba s europskim narodnim obiajima upozorava da u istom narodu dva razhita boanstva bilja mogu imati
svoje zasebne predstavnike, od kojih se oba u svojstvu bogova ubijaju u razhito doba godine. U Europi je, kao to smo vidjeh, jedan
ovjek pogubljivan na proljee u svojstvu duha drvea, a drugi na
jesen u svojstvu duha ita. Tako je moglo biti i u Frigiji. Atis je ponajprije bio bog drvea, a njegova veza sa itom mogla je potjecati
samo iz proirenja moi duha drvea, kakvo nalazimo u obiajima
poput "etvenog svibnja". 106 ini se, pak, da je Atisov predstavnik
pogubljivan u proljee, dok su Litijersa zacijelo ubijah ljeti ih u jesen,
prema dobu etve u Frigiji.107 Sve u svemu, iako nije opravdano Litijersa smatrati Atisovim prauzorom, njih se dvojica mogu smatrati
usporednim proizvodima istoga religioznog shvaanja, koji se jedan
spram drugoga nalaze u jednakom odnosu kao u Europi etveni Starac naspram Divljeg ovjeka, Lisnatog ovjeka, itd. u proljee. Obojica bijahu duhovi ih boanstva bilja, a osobni predstavnici jednoga i
drugog pogubljivani su svake godine. No dok se Atisov kult uzdignuo
na razinu dravne religije i proirio sve do Itahje, obredi vezani uz
Litijersa nisu, ini se, nikada preh granice njegove rodne Frigije te su
trajno zadrali znaaj priprostih obreda to su ih seljaci izvodili na
etvenom polju. U najboljem se sluaju, kao kod Khonda, nekoliko
sela udruivalo da odaberu ljudsku rtvu koja se, u ime opeg dobra,
ubijala kao predstavnik duha ita. Moda su se takve rtve birale
medu obiteljima kraljeva-sveenika ili niih vladara, ime bi se objasnio legendarni znaaj Litijersa kao sina frigijskoga kralja. Kad se sela
ne bi na taj nain udruila, svako selo ih imanje po svoj je prilici dolazilo do svoga vlastitog predstavnika duha ita pogubljivanjem stranca
u prolazu, odnosno eteoca koji bi ponjeo, povezao ih ovrhao posljednji snop. Ne treba ni napominjati da je u Frigiji, kao i u Europi, od
staroga barbarskog obiaja ubijanja ovjeka na etvenom polju ih
gumnu ostala samo himba tog ina, i to davno prije klasinog doba, te
su ga sami eteoci i vraoci vjerojatno smatrah tek grubom alom koju
im je rasputenost etvene proslave doputala da izvedu s kakvim
nepoznatim prolaznikom, sudrugom, ih ak sa samim gazdom.
299

Na pjesmi o Litijersu zadrao sam se neto due, jer nam ona

prua brojne mogunosti usporedbe s europskim i obiajima primitivnih naroda. Preko ostalih etvenih pjesama zapadne Azije i Egipta,
kojima smo gore posvetili pozornost, 108 moemo prijei mnogo bre.
Slinost bitinijskog Bormusa 109 i frigijskog Litijersa samo potvruje
tumaenje to smo ga izloili u vezi s potonjim. Bormus, iju su smrt,
ili tonije nestanak, eteoci svake godine oplakivali u jednoj alobnoj
pjesmi, bijae kao i Litijers sin kralja, ili barem nekoga bogatog i
istaknutog ovjeka. eteoci koje je promatrao radili su na njegovim
poljima, a on je ieznuo otiavi im donijeti vode; prema jednoj verziji prie, odnijele su ga (vodene) nimfe. 110 U svjetlu pripovijesti o
Litijersu i europskoga narodnog obiaja, Bormusov nestanak vjerojatno je prisjeanje na vezivanje seoskoga gazde u snop i bacanja u
vodu. Zalobni napjev to su ga eteoci pjevali bijae vjerojatno jadikovka nad smru itnog duha, umorenog u pokoenom itu ili u
osobi njegova ljudskog predstavnika, a zaziv koji mu upuivahu moda je bio molitva da se duh ita dogodine vrati obnovljene snage.
Od Homera doznajemo da se fenika pjesma o Linu, barem na
zapadu Male Azije, pjevala o berbi groa, to u spoju s legendom o
Sileju ukazuje na to da su u drevno doba vinogradari i berai groa
s nepoznatim prolaznicima postupali na gotovo isti nain kao to je,
prema prii, s njima postupao etelac Litijers. Lidijski je Silej, govori
legenda, prisiljavao prolaznike da mu obrauju vinograd, dok nije
doao Heraklo, ubio ga i poupao svu njegovu lozu iz zemlje. 111
Obrisi te legende nalikuju onoj o Litijersu, no ni antiki pisci niti
suvremeni narodni obiaji ne omoguavaju nam da te obrise dopunimo pojedinostima. 112 Linovu pjesmu vjerojatno su pjevali i feniki
eteoci, jer je Herodot usporeuje s pjesmom o Maneru, u kojoj su,
kao to vidjesmo, egipatski eteoci oplakivali ponjeveno ito. Lina
su, osim toga, poistoveivali s Adonisom, koji se prema nekim naznakama moe smatrati ponajprije boanstvom ita. 113 Linova tualjka, pjevana o etvi, bila bi, dakle, istovetna tualjci Adonisovoj; obje
bi bile pjesme kojima su eteoci oplakivali mrtvi duh ita. No dok je
Adonis, poput Atisa, izrastao u uzvien mitoloki lik, oboavan i oplakivan u velianstvenim gradovima daleko izvan granica svoje fenike postojbine, pod Linovim imenom preivjela je tek priprosta
pjesmica koju su eteoci i vinogradari pjevuili na itnim poljima i
meu okotima.
Analogija pripovijesti o Litijersu i narodnog obiaja, europskog
kao i onoga primitivnih divljaka, navodi na pomisao da se ubijeni
300

Litijers

duh ita - mrtvi Adonis - u Feniciji neko prikazivao u vidu ljudske

rtve, a to moda potvruje i haranska legenda koja veli da je
Tamuza (Adonisa) ubio njegov okrutni gospodar, samljeo mu kosti u
mlinu i rasuo ih u vjetar. 114 U Meksiku je, vidjeh smo, bio obiaj da
se ljudska rtva o etvi zdrobi izmeu dva kamena, dok se u Indiji i
Africi pepeo rtava rasipao po poljima. 115 Haranska bi legenda,
meutim, mogla biti samo mitska prispodoba mljevenja ita u mlinu
i sijanja sjemena. Valja istaknuti da je tobonji kralj, koji se svake
godine na esnaesti dan mjeseca lousa pogubljivao u sklopu babilonske svetkovine Saceje, mogao predstavljati samog Tamuza. Povjesniar Beros, naime, koji biljei tu svetkovinu i dan njena
odravanja, vjerojatno se koristio starim makedonskim kalendarom,
budui da svoju historiju posveuje Antiohu Soteru," a u njegovo je
vrijeme, ini se, makedonski mjesec lous odgovarao babilonskom
mjesecu tamuzu. 116 Ako je ta pretpostavka tona, onda je dokazano
gledite prema kojemu se tobonji kralj u Saceji pogubljivao u svojstvu boanstva.
Postoji jo niz dokaza da je u Egiptu ubijenog duha ita - mrtvog
Ozirisa - predstavljala ljudska rtva, koju bi eteoci zaklali na etvenom polju i iju bi smrt oplakivah u tubalici, kojoj su pak Grci, uslijed jezinog nesporazuma, dah ime Maner. 117 ini se, naime, da
legenda o Busirisu sadri sjeanje na ljudske rtve to su ih Egipani
neko prinosili u sklopu Ozirisova kulta. Kae se da je Busiris bio egipatski kralj koji je na Zeusovom oltaru rtvovao sve strance. Podrijetlo tog obiaja dovodi se u vezu s devetogodinjom suom koja je
pogodila egipatsku zemlju. Neki vidovnjak sa Cipra kazao je Busirisu
da e sua prestati ako se Zeusu svake godine rtvuje jedan ovjek.
Busiris je tada ustanovio to rtvovanje. No Heraklo je, kad su ga poto je doao u Egipat pokuah odvui do oltara da ga rtvuju, raskinuo okove u koje ga bijahu bacili te usmrtio Busirisa i njegova sina. 118
Pred nama je, dakle, legenda prema kojoj se u Egiptu jednom
godinje prinosila ljudska rtva ne bi li se sprijeila propast usjeva, a
to vjerovanje podrazumijeva da bi izostanak te rtve donio nerodicu
koju je obred imao sprijeiti. Tako su Pawneeji, kao to vidjesmo, vjerovah da bi izostanak ljudske rtve uzrokovao potpunu propast njihovih usjeva. Busiris je u stvari bilo ime jednoga grada, pe-Asara, "Ozirisova doma", 119 koji je tako nazvan jer se u njemu nalazio Ozirisov
Antioh I Soter (324 - 261. pr. Kr.), sirijski kralj koji je u dravu
Seleukida uveo kult vladareve linosti. (Prev.)
301

Ubijanje boga

grob. Kae se da su ljudske rtve prinoene na njegovu grobu te da

su redom posrijedi bili ridokosi mukarci, iji se pepeo raznosio vijaama. 120 U svjetlu prethodne rasprave, toj je egipatskoj predaji
mogue dati dosljedno i prilino vjerojatno objanjenje. Svake godine
je Ozirisa, duha ita, predstavljao neki stranac, kojega je crvena kosa
inila prikladnim predstavnikom zreloga ita. Tog bi ovjeka, u njegovu reprezentativnom svojstvu, eteoci pogubili na etvenoj njivi i
oplakivali, molei se u isto vrijeme da duh ita dogodine oivi i vrati
se (mad-ne-rha, Maner) svje i obnovljen. Naposljetku se rtva, ili
neki njezin dio, spaljivala, a njezin se pepeo vijaama raznosio po poljima da bi ova bila plodna. Odabir predstavnika na temelju njegove
slinosti sa itom podudara se u ovom sluaju s ve opisanim meksikim i afrikim obiajima. 121 Rimljani su, slino tome, u proljee rtvovali tenad crvene dlake, vjerujui da e tako usjevi kad sazriju biti
rumene boje, 122 a i dan-danas e Bavarac koji sije penicu katkad
nositi zlatni prsten ne bi li i urod bio sline boje. 123 Nadalje, rasipanje rtvina pepela u Egipana istovetno je obiaju Marima i Khonda. 1 2 4 Izjednaavanje rtve sa itom iznova se javlja u injenici da se
njezin pepeo vijao, upravo kao to u Vendeeu hine da vre i vijaju gazdinu enu, koja se smatra utjelovljenjem duha ita, kao to se rtva u
Meksiku mljela izmeu kamenova, ili kao to se u Africi ubijala lopatama i motikama. 125 Pria da dijelovi Ozirisova tijela bijahu rasuti irom zemlje te da ih je Izida zakapala na mjestima gdje ih je nalazila, 126
predstavlja po svoj prilici sjeanje na obiaj, nalik onome to ga slijede
Khondi, da se ljudska rtva raskomada i da se njeni udovi sahrane na
njivi, esto u razmacima od po nekoliko kilometara. Mogue je, meutim, da je pripovijest o komadanju Ozirisa, kao i srodna pripovijest
o Tamuzu, naprosto mitska prispodoba za rasipanje sjemena.
Predaja koja govori da je Ozirisa zatvorenog u koveg Tifon bacio
u Nil moda ukazuje na obiaj da se truplo rtve, ili barem njegov
dio, baci u Nil kao ini za kiu, ili kako bi rijeka narasla. ini se da
su sa slinim ciljem frigijski eteoci bacali u rijeku bezglava tijela svojih rtava, umotanih u itno klasje, a Khondi zakopano meso ljudske
rtve polijevali vodom. Vjerojatno su, kada se Oziris vie nije predoavao u vidu ljudske rtve, svake godine u Nil bacali njegov kip,
ba kao to se lik njegova sirijskog pandana Adonisa u Aleksandriji
bacao u more. Moda ga se, pak, naprosto polijevalo vodom, kao na
ve spomenutom spomeniku gdje vidimo sveenika koji kropi
Ozirisovo tijelo, iz kojega niu stabljike ita. Popratni natpis, "ovo je
Oziris iz misterija, koji izvire iz voda to se vraaju", potvruje
302

Litijers

gledite da se u sklopu Ozirisovih misterija redovito izvodila neka

vrst ini za kiu ili natapanje, i to tako to se njegov lik polijevao
vodom ili ga se bacalo u Nil.
Moglo bi se prigovoriti da crvenokose rtve nisu pogubljivane kao
predstavnici Ozirisa, ve njegova neprijatelja Tifona, budui da su se
rtve nazivale "tifonskima", dok crveno bijae Tifonova a crno Ozirisova boja. 127 Odgovor na tu primjedbu odloit emo za kasnije. U
meuvremenu valja istaknuti da se Oziris na spomenicima esto
prikazuje u crnom, ali jo ee u zelenom ruhu, 128 dakle posve primjereno jednom boanstvu ita, koje se zamilja crnim dok je sjeme
pod zemljom a zelenim kad iznikne. Tako su Grci poznavali i zelenu
i crnu Demetru, 129 a zelenoj su Demetri u sveopem veselju i radosti
prinosili rtve. 130
Ako ne grijeim, dakle, klju Ozirisovih misterija nudi alobni
vapaj egipatskih etelaca, ija se jeka, koja oglaavae smrt duha ita,
sirovog Ozirisova prauzora, mogla na njivama uti sve do rimskih vremena. Slini su se vapaji, vidjeh smo, uh na svim etvenim poljima
zapadne Azije. Stari o njima govore kao o pjesmama, no sudei
prema ralambi imena Lin i Maner, oni se vjerojatno sastojahu samo
od nekoliko rijei koje su se pojale u jednoj otegnutoj noti te ih se
moglo uti s velike udaljenosti. Zacijelo su takvi zvuni, dugaki uzvici iz snanih i slonih grla imah dojmljiv uinak i privlaili pozornost
svakog putnika koji bi se naao unutar dometa njihove ujnosti. Ti su
se zvui, stalno iznova ponavljani, vjerojatno prilino lako mogli razaznati i izdaleka, no grkom putniku u Aziji i Egiptu te strane rijei
vjerojatno nisu znaile nita te ih je on, posve prirodno, mogao
shvatiti kao ime nekoga (Manera, Lina, Litijersa, Bormusa) koga
eteoci dozivaju. A ako bi ga put odveo u vie zemalja, poput Bitinije
i Frigije, ih Fenicije i Egipta, u vrijeme etve, imao je prigodu
usporediti etvene uzvike razliitih naroda. Na taj nain moemo
lako objasniti injenicu da su Grci tako esto zapaali te etvene
uzvike i usporeivah ih jedne s drugima. Da su posrijedi bile obine
pjesme, oni ih ne bi bih mogh uti na takvoj udaljenosti i stoga ne bi
privlaile panju tolikih putnika, a ako ih je i mogao uti, putnik
vjerojatno ne bi bio kadar tako lako razabrati rijei.
I dan-danas povici iste vrste mogu se uti od etelaca u Devonshireu, koji na njivi izvode obred to navlas odgovara onom iz kojega
su, ako se ne varam, potekli Ozirisovi obredi. Jedan promatra iz
prve polovice devetnaestoga stoljea ovako opisuje te povike i reeni
obred:
303

"Kada se sva penica poanje, na veini imanja sjeverno od

Devona eteoci odravaju obiaj 'izvikivanja vrata'. Vjerujem da se
na svakom veem imanju u tom dijelu zemlje ta navada rijetko kri.
Sastoji se ona u sljedeem. Jedan starac, ili netko drugi dobro upoznat s ceremonijama koje se izvode tom prilikom (kad radnici anju
zadnje polje penice), obie krstine i snopove te skupi svenji
najboljega klasja koje nae, lijepo i spretno ga povee i na istanan
nain splete klasove. Taj se sveanj naziva 'vratom' penice, odnosno
peninoga klasja. Nakon to se njiva poanje i vr jednom proe
kroz sve ruke, eteoci, vezai snopova i ene stanu u krug. Osoba s
'vratom' stane u sredite, drei isti objema rukama. Potom se sagne,
spusti 'vrat' malo iznad tla, a svi koji stoje u krugu skinu eire,
takoer se sagnu i objeruke ih dre iznad zemlje. Zatim svi veoma
otegnuto i skladno ponu izvikivati: 'vrat!', a u isti mah se polako
uspravljaju te podiu ruke i eire iznad glave; osoba s 'vratom', pak,
visoko podie spomenuti sveanj. To se ini tri puta, a onda svi
promijene uzvik u 'wee yen!' odnosno 'way yen!' to ga jednako otegnuto i sporo te nadasve skladno triput ponove. Potonji uzvik prate
iste kretnje tijela i ruku kao i pri 'izvikivanju vrata'... Kad su, dakle,
triput ponovili 'vrat', kao i 'wee yen' ili way yen', svi prasnu u glasan
i radostan smijeh, bacaju eire i kape u zrak, skakuu uokolo i eventualno ljube djevojke. Jedan od njih potom uzme 'vrat' i odjuri to ga
noge nose do glavne kue na imanju, gdje ga mljekarica ili neka od
mlaih sluavki eka na vratima s kablom vode. Uspije li se onaj tko
dri 'vrat' na bilo koji nain, kriom ili javno, uuljati u kuu kroz
neka druga vrata, on ima pravo poljubiti je; u suprotnom ga ona zalije vodom iz vjedra. Za lijepe, tihe jesenske veeri 'izvikivanje vrata'
udesno zvui s daljine, mnogo ljepe nego glas turskoga mujezina
to ga lord Byron toliko velia i za koji tvrdi da je ugodniji od svih
kranskih zvona. Jednom ili dvaput uo sam dvadeset mukaraca
dok su to inili, a znao im se pridruiti i jednak broj enskih glasova.
Prije nekih tri godine, na nekoj visoravni na kojoj je na narod njeo,
tijekom jedne noi uo sam est ili sedam 'vratova', iako su se neki
od njih izvikivali sedam kilometara daleko. Za tihe veeri oni se
katkad mogu uti na znatnoj udaljenosti." 131
Gospoda Bray pripovijeda kako je, putujui kroz Devonshire,
"ugledala skupinu etelaca koji su u krugu stajali na jednoj uzviici,
drei srpove uvis. Jedan medu njima, koji je stajao u sredini, podignuo je nekoliko klasova uz koje bijae vezano cvijee, a skupina je
triput viknula (kao to ona pie): 'Arnack, arnack, arnack, we haven,
304

Litijers

we haven, we haven.' Potom su se razili kuama, u pratnji ena i

djece koji su nosili vijence od cvijea te vriskali i pjevali. Sluga koji je
pratio gdu Bray rekao je: 'To su samo igre koje narod uvijek izvodi u
ast duha etve."'li2 Kao to primjeuje gica Burne, '"arnack, we
haven!' na devonskom narjeju oito znai 'vrat! Imamo ga!'" "Vrat"
se obine vjea u gazdinskoj kui, gdje ponekad ostaje dvije ih tri
godine. 133 Kako doznajem od svoga prijatelja, profesora J. H. Middletona, slian obiaj jo uvijek se tuje u nekim dijelovima Cornwalla. "Posljednji snop se okiti vrpcama. Odabiru se dva mukarca
snanih glasova, od kojih jedan dri snop, i razmjeste na suprotnim
stranama jedne doline. Jedan vie: 'Imam ga!', a drugi: 'Sta ima?'
Prvi odgovara: 'Imam vrat.'"
U navedenim obiajima iz Devonshirea i Cornvvalla odreeni se
sveanj klasja, obino onoga koje posljednje ostane na njivi, 134 smatra vratom itnoga duha, kojemu se sukladno tome odrubljuje glava
kada se sveanj pokosi. Slino tome, neko se u Shropshireu zadnja
rukovet klasja koje bi ostalo stajati nasred polja, kad se svo ostalo
ito poanje, nazivala "vratom", odnosno "guskinim vratom". Upleli
bi ga zajedno, a onda su eteoci, stojei deset ih dvadeset koraka od
njega, bacah srpove na nj. Za onoga tko bi ga do kraja posjekao govorilo se da je "odrezao guski vrat." "Vrat" su nosili gazdinoj eni,
koja ga je, "za sreu", uvala u kui do idue etve. 135 Kraj Trevesa,
onaj tko pokosi posljednje ito "odrezao je kozji vrat." 136 U Faslaneu, kraj Garelocha (Dumbartonshire), zadnja rukovet ita koja
bi ostala stajati na polju nazivala se katkad "glavom". 137 Za ovjeka
koji poanje posljednje ito u Aurichu, u istonoj Friziji, kae se da
je "zecu odrezao rep." 1 3 8 anjui zadnji dio njive, francuski eteoci
gdjekad uzviknu: "Uhvatili smo maku za rep!" 1 3 9 U Bresseu
(Burgundija) posljednji snop predstavljao je lisicu. Kraj njega bi se
ostavilo dvadesetak klasova tako da ine rep, a svaki bi etelac stupio nekoliko koraka natrag i na nj bacao srp. Onaj tko bi ga uspio
pokositi "odrezao bi lisici rep", a ostali su u njegovu ast vikali "ju
kuku!"140
Navedeni primjeri ne ostavljaju mjesta dvojbi glede znaenja
izraza "vrat", koji se u Devonshireu i Cornwallu odnosi na posljednji
snop. Duh ita se zamilja u ljudskom ih ivotinjskom obhju, a zadnje preostalo ito nekim dijelom njegova tijela - vratom, glavom ih
repom. Katkad se, kao to smo vidjeh, na nj gleda kao na pupanu
vrpcu. 141 Napokon, devonshireski obiaj polijevanja onoga koji donosi "vrat" predstavlja ini za kiu, za koje smo ve nali niz primjera.
305

Ubijanje boga (nastavak)

Paralela te navade u Ozirisovim misterijama bijae obiaj da se vod o m polijeva Ozirisov kip ili osoba koja ga predstavlja.
Kada anju posljednje ito, njemaki eteoci kadto uzvikuju
"Waul!", "Wol!" ili "Wold!" Ponegdje se zadnji dio ita koji preostane
na njivi naziva "Waul-ra"; u njega se zabada tap okien cvijeem, za
koji se privezuje klasje. P o t o m svi eteoci skidaju eire i triput viknu:
"Waul! Waul! Waul!" P o n e k a d taj uzvik poprate u d a r a n j e m brusova
o kose.142

Kraj prvoga sveska

Biljeke
1

2
3
4
5
6

7
8
9
10

11

12
13

Diodor, i. 14, eti yap x a i vuv Kata t o v 0pia(j.ov xouq av0po)Jiooq

KO7iTECT0ai 7tA/r|a{ov tou 5pdy|_iaTO<; k. t. A,. Umjesto 0svxa<; vjerojatno bismo trebali itati auvOsviac;, to potvruje i 5pdynaxoq iza
toga.
Herodot, ii. 79; Poluks, iv. 54; Pausanija, ix. 29; Atenej, 620 A.
Brugsch, Adonisklage und Linoslied, str. 24.
V gore, str. 270.
Ralston, Songs ofthe Russian People, str. 249 i d.
Homer, II. xviii. 570; Herodot, ii. 79; Pausanija, ix. 29; Konon, Narrat.
19. Glede oblika Ailinus v. Suda, s. v.; Euripid, Orest, 1395; Sofoklo,
Ajaks, 621. Usp. Mosho, ldyl. iii. 1; Kalimah, Himna Apolonu, 20.
Konon, nav. mj.
W Mannhardt,. A. W F str. 281.
Pausanija, nav. mj.
Poluks, iv. 54; Atenej, 619 F, 620 A; Hesihije, svv. Bop^ov i
MapiavSivoi; 0pf|vo(;.
Tu pripovijest kazuje Sositej u svojoj drami pod imenom Dafne.
Njegovi su stihovi sauvani u raspravi nekog anonimnog pisca. V
Scriptores rerum mirabilium, izd. Westermann, str. 220; takoer Atenej,
415 B; Shol. uz Teokrita, x. 41; Focije, Suda i Hesihije, s.v. Lityerses;
Apostolije, x. 74. Focije spominje srp. Litijersom se podrobno bavi
Mannhardt (Mythologische Forschungen, str. 1 i d.), kojega ovdje slijedim.
Poluks, iv. 54.
U toj usporedbi pomno slijedim Mannhardta, Myth. Forsch. str. 18 i d.

306

Litijers

14

15
16

17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44

45
46

Usp. gore, str. 262. Katkad je, meutim, posljednji snop predmet
prieljkivanja i nadmetanja. V str. 260. Tako je i u Balquhidderu, Folklore Journal, vi. 269; a neko je tako bilo i u Garelochu, u grofoviji
Dumbartonshire, gdje je postojalo natjecanje za ast njegova koenja,
pri kojemu se nekoliko rukoveti jo neponjevenog ita skrivalo pod
snopljem. (Prema rijeima Archieja Leitcha. Vidi biljeku br.68 na str.
277).
W Mannhardt, Myth. Forsch. str. 19 i d.
W Mannhardt, Myth. Forsch. str. 20; Panzer, Beitrag zur deutschen
Mythologie, ii. 217.
V gore, str. 265 i d.
W Mannhardt, Myth Forsch. str. 22.
W Mannhardt, Myth. Forsch. str. 22.
Isto, str. 22 i d.
Isto, str. 23.
Isto, str. 23 i d.
Isto, str. 24.
W Mannhardt, Myth. Forsch. str. 24.
Isto, str. 24.
Isto, str. 24 i d.
Isto, str. 25.
Witzschel, Sagen, Sitten und Gebrauche aus Thiiringen, str. 223.
W Mannhardt, nav. dj. str. 25 i d.
C. A. Elliot, Hoshangabad Settlement Report, str. 178, nav. u: Panjab
Notes and Queries, iii. br. 8, 168.
W Mannhardt, Myth. Forsch. str. 31.
Isto, str. 334.
W Mannhardt, Myth. Forsch. str. 330.
Isto.
Isto, str. 331.
Isto, str. 335.
Isto, str. 335.
V gore, str. 259, 263, 268.
W Mannhardt, Korndam., str. 26.
V gore, str. 263.
W Mannhardt, M. F. str. 50.
Isto, str. 50 i d.
V gore, str. 219 i d., 258, 260 - 2.
W Mannhardt, nav. dj. str. 32 i d. Usp. Revue des Traditions populaires,
iii. 598.
W Mannhardt, Mythol. Forsch. str. 35 i d.
Isto, str. 36.
307

Ubijanje~5oga

47

48
49
50

51
52
53

54
55

U vezi s time v. isto, str. 36, biljeka 2. Shvaanje na kojemu poiva taj
izraz, pojanjava, ini se, sljedei cejlonski obiaj. "Postoji neobian
obiaj skopan s vrenjem zvan 'Goigote' - vezivanje ratarevog vora.
Prije nego to se ovreni snop ukloni, zrnevlje se skupi na hrpu te
vraoci, obino njih estorica, sjednu oko nje, uzmu nekoliko stabljika
sa itnim klasjem, zajedno zaveu vor i zakopaju ga u gomilu. Ostave
ga ondje dok se svo snoplje ne ovri te ito opljevi i izvae. Cilj tog
obreda jest sprijeiti zloduhe da ne smanje koliinu ita u gomili." C. J.
R. Le Mesurier, "Customs and Superstitions connected with the
Cultivation of Rice in the Southern Province of Ceylon", u: Journal of
the Royal Asiatic Society, N. S., xvii. (1855) 371. "Klju" u europskom
obiaju vjerojatno ima sluiti istoj svrsi kao i "vor" u sklopu cejlonskog obiaja.
W Mannhardt, nav. dj. str. 39.
W Mannhardt, Myth. Forsch. str. 39 i d.
Isto, str. 40. Glede govora to ih dre ene koje veu neznanca ili vlastelina, v. isto, str. 41; Lemke, Volksthumliches in Ostpreussen, i. 23 i d.
W Mannhardt, Myth. Forsch. str. 41 i d.
W Mannhardt, nav. dj. str. 42.
Isto, str. 42. V gore, str. 263. U Thuringenu se neko strahovalo od
bia zvanog Siborezac. Smatralo se da na Ivanje ujutro on prolazi kroz
polja sa srpovima privezanim za stopala i tako kri staze u itu. Da ga
otkriju, eteoci bi mlatilom na gumnu potiho vrili sedam snopova iblja, a neznanac koji bi se za to vrijeme pojavio na vratima ambara bio je
Siborezac. Witzschel, Sagen, Sitten und Gebrauche aus Thuringen, str.
221. Sa Binsenschneiderom usp. Bilschnetder. Panzer, Beitrag zur
deutschen Mythologie, ii. 210 i d.
W Mannhardt, nav. dj. str. 47 i d.
Isto, str. 48. Da izbjegnemo racionalistiko tumaenje te navade, koje
bi, kao i veina racionalistikih tumaenja narodnih obiaja, bilo krivo,
valja spomenuti da se manji dio usjeva katkada ostavi na polju za duha
kojem se pridijevaju i druga imena osim "Stare sirotice". Tako se u jednom selu kraj Tilsita posljednji snop ostavlja na njivi za "Raenu babu".
M. F. str. 337. U Neftenbachu (ciriki kanton) prva tri pokoena klasa
ita bace se na njivu "da se zadovolji Majka ita i da idua etva bude
obilna." (Isto.) Kad se u Thuringenu otava (Grummet) unosi u ambar,
na polju se ostavi hrpica sijena; ona pripada "umskoj enici", kao
uzvrat za blagoslov to ga je podarila. Witzschel, Sagen, Sitten und
Gebrauche aus Thuringen, str. 224. U bavarskom se Kupferbergu na
polju ostavi neto ita nakon to se ostalo poanje. Za ito koje ostane
nepokoeno kau da "pripada Babi", kojoj ga posveuju sljedeim
rijeima:

308

Litijers

ito Babi dajemo,

Ona e ga uvati.
Nek dogodine milostiva bude
Ko to je ove godine bila.

56
57
58
59

60
61
62
63

64

65

66

67
68

69
70

71

M. F. str. 337 i d. Potonji su izrazi svakako odluujui. V takoer

Mannhardt, Komdamonen, str. 7 i d. U Rusiji se na njivi ostavi mala
povrina neponjevenog ita, a klasje se povee zajedno; taj je obiaj
poznat kao "pletenje Volosove brade". "Na nepokoenu povrinu gleda
se kao na tabu, i vjeruje se da bi se onaj tko bi stupio na nju smeurao
i savio poput isprepletenog klasja." Ralston, Songs ofthe Russian People,
str. 251. Na sjeveroistoku kotske nekoliko bi se stabljika ostavilo
nepokoenima, za "staroga" (the aul' man). W Gregor, Folk-lore ofthe
North-East of Scotland, str. 182. Ovaj "stari" vjerojatno odgovara njemakom Starcu [der Alte).
M. F. str. 48.
Isto, str. 48 i d.
Isto, str. 49.
Isto, str. 49 i d.; Wuttke, Der deutsche Volksaberglaube,2 400; Toppen,
Aberglaube aus Masuren,2 str. 57.
Rije je o Mannhardtovu tumaenju tog obiaja.
Odiseja, xvii. 485 i d. Usp. Platon, Sofist, 216 A.
Glede bacanja u vodu, v. str. 287.
Cieza de Leon, Travels, u Markhamovom prijevodu, str. 203 (Hakluyt
Society, 1864).
Brasseur de Bourbourg, Histoire des Nations civilisees du Mexique, i.
274; Bancroft, Native Races ofthe Pacific States, ii. 340.
Bastian, Die Culturlander des alten Amerika, ii. 639 (navod iz Herrare).
V gore, str. 236.
E. James, Account of an Expedition from Pittsburgh to the Rocky
Mountains, ii. 80 i d.; Schoolcraft, Indian Tribes, v. 77 i d.; De Smet,
Vojages aux Montagnes Rocheuses, nouvelle ed. 1873, str. 121 i d.
Schollcraftov i De Smetov prikaz rtvovanja djevojke Siouxa neovisni
su jedan o drugome i ne nadopunjuju se.
Labat, Relation historique de l'Ethiopie occidentale, i. 380.
John Adams, Sketches taken during Ten Vojages in Africa betiveen the
jears 1786 and 1800, str. 25.
E Bouche, La Cte des Esclaves, str. 132.
Arbousset et Daumas, Vojage d'exploration au Nord-est de la Colonie du
Cap de Bonne-Esperance, str. 117 i d.
Panjab Notes and Queries, ii. br. 721.

309

72

Major S. C. Macpherson, Memorials of Service in India, str. 113 i d.;

General-major John Campbell, Wild Tribes ofKhondistan, str. 52-58, itd.
73
J. Campbell, nav. dj. str. 56.
74
S. C. Macpherson, nav. dj. str. 115 i d.
75
Isto, str. 113.
76
S. C. Macpherson, nav. dj. str. 117 i d.; J. Campbell, str. 112.
77
S. C. Macpherson, str. 118.
78
J. Campbell, str. 54.
79
Isto, str. 55, 112.
80
S. C. Macpherson, str. 119; J. Campbell, str. 113.
81
S. C. Macpherson, str. 127. Umjesto grane lisnatog drveta, Campbell
spominje dvije debele daske ili dva bambusa (str. 57), odnosno rascijepljenu bambusovu trstiku (str. 182).
82
J. Campbell, str. 56, 58, 120.
83
Dalton, Ethnology of Bengal, str. 288, gdje se navodi izvjetaj pukovnika
Campbella.
84
J. Campbell, str. 126. Slon je predstavljao samu boicu Zemlje, koja se
ondje zamiljala u slonovom obliju; Campbell, str. 51, 126. U brdovitim predjelima Goomsura prikazivali su je kao pijetla, te je na stupu za
koji se privezivala rtva stajala pijedova figura; Campbell, str. 54.
85
S. C. Macpherson, str. 130.
86
Dalton, Ethnology of Bengal, str. 288, gdje se spominje izvjetaj
pukovnika Campbella.
87
S. C. Macpherson, str. 129. Usp. J. Campbell, str. 55, 58, 113, 121, 187.
88
J. Campbell, str. 182.
89
S. C. Macpherson, str. 128; Dalton, nav. mj.
90
J. Campbell, str. 55, 182.
91
J. Campbell, str. 187.
92
J. Campbell, str. 112.
93
S. C. Macpherson, str. 118.
94
V gore, str. 2 9 1 - 2 .
95
V gore, str. 259.
96
Gore, str. 258, 264.
97
Gore, str. 286.
98
Gore, str. 219.
99
V gore, str. 287 i d., 260 - 1, 287.
100
V gore, str. 287.
101
W Mannhardt, Komdamonen, str. 5.
102
Pfannenschmid, Germanische Erntefeste, str. 98.
103
V gore, str. 288 i d.
104
V gore, str. 179.
105
Gore, str. 229.
310

Litijers

106

Gore, str. 59.

Ne znam kada se u Frigiji anje ito, no s obzirom na povien poloaj
toga kraja, etva se ondje vjerojatno obavlja kasnije nego na obalama
Sredozemlja.
108
V gore, str. 281 i d.
109
Gore, str. 282.
110
Hesihije,.?. v. Boppov.
111
Apolodor, ii. 6, 3.
112
Bezobratine to si ih, kako u davno doba tako i danas, jedni drugima
upuuju vinogradari, berai groa i usputni prolaznici, pripadaju,
reklo bi se, drugoj kategoriji. V W Mannhardt, Myth. Forsch. str. 53 i d.
113
V gore, str. 216 i d.
114
Gore, str. 217 i d.
115
Gore, str. 290, 292, 295.
116
Podatak o vjerojatnom podudaranju tih mjeseci, koji prua dobrodolu
potvrdu pretpostavci iznesenoj u tekstu, dugujem svome prijatelju, profesoru W Robertsonu Smithu, koji mi u vezi s time alje biljeku: "U
sirijsko-makedonskom kalendaru lous odogovara abu, a ne tamuzu. Je
li u Babilonu bilo drukije? Mislim da jest, a da je razlika iznosila
mjesec dana, barem u ranom razdoblju grke vladavine u Aziji. Iz
jednog babilonskog zapisa iz Almagesta (Ideler, i. 396) znamo, naime,
da je 229. godine pr. Kr. mjesec ksantik poeo dne 26. veljae. Bio je to
dakle mjesec prije ravnodnevice, i to ne nian ve adar, pa je prema
tome lous odgovarao lunarnom mjesecu tamuzu."
107

117

V gore, str. 281.

Apolodor, ii. 5, 11; shol. uz Apolonija Roanina, iv. 1396; Plutarh,
Parali. 38. Herodot (ii. 45) opovrgava tvrdnju da su Egipani ikada prinosili ljudske rtve. No, njegova se vjerodostojnost ne moe mjeriti s
onom Maneta (Plutarh, Is. et Os. 73), koji potvruje da je bilo tako.
119
E. Meyer, Geschichte des Alterthums, i. 57.
120
Diodor, i. 88; Plutarh, Is. et Os. 73; usp. isto, 30, 33.
121
V gore, str. 236, 292, 296.
122
Fest, s. v. Catularia. Usp. isto, s. v. rutilae canes; Kolumela, x. 343;
Ovidije, Fasti, iv. 905 i d.; Plinije, N. H. xviii. 14.
123
Panzer, Beitrag zur deutschen Mjthologie, ii. 207, br. 362; Bavaria,
Landes- und Volkskunde des Konigreichs Bajem, iii. 343.
124
V gore, str. 292, 295.
125
Gore, str. 290, 292.
126
Plutarh, Is. et Os. 18.
127
Plutarh, Is. et Os. 22, 30, 31, 33.
128
Wilkinson, Manners and Customs ofthe Ancient Egjptians (izd. 1878),
iii. 81.
118

311

129

Pausanija, i. 22, 3, viii. 5, 8, viii. 42, 1.

Kornut, De nat. deor. gl. 28.
131
Hone, Every-day Book, ii. gl. 1170 i d.
132
Gica C. S. Burne i gica G. F. Jackson, Shropshire Folk-lore, str. 372 i
d., gdje navode djelo Traditions ofDevon gde Bray, i. 330.
133
Hone, nav. dj. ii. 1172.
134
Brand, Popular Antiquities, ii. 20 (Bohnovo izd.); Burne i Jackson, nav.
dj. str. 371.
135
Burne i Jackson, nav. dj.
136
W Mannhardt, Mytb. Forsch. str. 185.
137
V gore, str. 265.
138
W Mannhardt, Myth. Forsch. str. 185.
139
Isto.
140
Revue des Traditions populaires, ii. 500.
141
V gore, str. 263.
142
U. Jahn, Die deutschen Opfergebrauche bei Ackerbau und Viehzucht, str.
166 - 169; Pfannenschmid, Germanische Emtefeste, str. 104 i d.; Kuhn,
Westfalische Sagen, Gebrauche und Marchen, ii. br. 491, 492; Kuhn und
Schwartz, Norddeutsche Sagen, Marchen und Gebrauche, str. 395, br. 97;
Lynker, Deutsche Sagen und Sitten in hessischen Gauen, str. 256, br. 340.

130

312

Oziris, Jedno od glavnih boanstava

egipatske mitologije.

Dioniz, bog vinove loze i

vegetacije.

rtvovanje prvoroena mukog djeteta meu Indijancima na Floridi.

Izida, boica ita, tovana je jer je na brojne

naine uveavala plodnost zemlje.

Dionizijski obredi u kojima su se prikazivali smrt i oivljavanje vegetacije.

Junona, Jupiterova ena koja je

dokrajila Dioniza, sina

Jupiterovog s drugom enom.

Minerva, sestra Dionizova, koja je Jupiteru otkrila da je ovaj umro.

TREE poglavlje
(nastavak)

10. Duh ita kao ivotinja

U nekima od primjera to su gore navedeni kako bi se utvrdilo
znaenje izraza "vrat", koji se odnosi na posljednji snop, duh ita javlja se u ivotinjskom obliju kao gusak, koza, zec, maka i lisica. Na
taj se nain susreemo s novim vidom itnoga duha, koji nam sada
valja istraiti. Pritom emo naii ne samo na nove primjere ubijanja
boanstva, nego se moemo nadati i raiavanju nekih pojedinosti
u vezi s mitovima i kultovima Atisa, Adonisa, Ozirisa, Dioniza i
Demetre, koje su ostale nejasne.
Medu brojnim ivotinjama ije oblije, prema vjerovanju, poprima duh ita, nalaze se vuk, pas, zec, pijetao, guska, maka, koza,
krava (vol, bik), svinja i konj. Dri se da je u nekom od tih oblija
itni duh prisutan u itu i da biva uhvaen ili ubijen u posljednjem
snopu. Dok se ito kosi, ivotinja bjei pred eteocima, a ako se koji
od njih razboli na polju, smatra se da se nehotice spotaknuo o itnoga duha, koji je na taj nain kaznio drskog uljeza. Kae se da ga je
"uhvatio Raeni vuk" ili "tresnula etvena koza." Osoba koja
poanje zadnje ito ili povee zadnji snop dobiva ime odreene ivotinje, kao to su Raeni vuk, Raena krmaa, Zobena koza i dr. te ga
ponekad zadrava i po godinu dana. ivotinja se nerijetko prikazuje
i kao lutka nainjena od posljednjeg snopa ili od granja, cvijea itd.,
koja se uz vesele povike nosi kui na zadnjim kolima. ak i tamo gdje
se ne pravi u ivotinjskom obliku, posljednji snop se esto naziva
Raenim vukom, Zecom, Ovcom i tako dalje. Openito se smatra da
svaka vrsta ita ima svoju posebnu ivotinju, koja se hvata u posljednjem snopu i naziva Raenim, Jemenim, Zobenim, Grakovim ili
Krumpirovim vukom, ve prema usjevu; no kadto se lik ivotinje
315

naini jednom za svagda pri etenju odnosno branju posljednjeg usjeva cijele ljetine. Ponegdje se vjeruje da ivotinja biva usmrena zadnjim udarcem srpa ili kose. No, ee se misli da ona ivi sve dok se
ne ovri posljednje ito i da biva uhvaena u zadnjem izmlaenom
snopu. Stoga se za ovjeka koji zada posljednji udarac mlatilom kae
da je dobio itnu krmau, Vrenog psa itd. Po okonanju vridbe
pravi se lutka u obliku dotine ivotinje, koju vrilac zadnjeg snopa
nosi na susjedno imanje, gdje je vridba jo u tijeku. To opet ukazuje
na vjerovanje da duh ita ivi svugdje gdje se ito jo vre. Ponekad
onaj koji ovri zadnji snop sam predstavlja ivotinju, a ako ga ljudi sa
susjednog imanja, koji jo uvijek mlate ito, uhvate, postupat e s
njime kao sa ivotinjom koju on predstavlja i zatvarati ga u svinjac,
dozivati ga onako kako se obino vabe svinje i si.1
Ove openite tvrdnje sada emo potkrijepiti primjerima. Poet
emo sa itnim duhom koji se zamilja kao vuk ili pas. Takvo shvaanje uobiajeno je u Francuskoj, Njemakoj i slavenskim zemljama.
Kada vjetar zanjie ito poput valova, seljaci esto kau: "Vuk ide
preko", ili "kroz penicu", "Raeni vuk juri po njivi", "Vuk je u itu",
"ludi Pas je u itu", "Veliki Pas je tamo." 2 Djecu koja ele ii u itna
polja da beru klasje ili razlike opominju da to ne ine, jer "Veliki Pas
sjedi u itu", ili e ih "Vuk koji sjedi u itu rastrgati" ili "pojesti". Vuk
kojim se djeca plae nije obian vuk; esto ga nazivaju itnim vukom,
Raenim vukom, itd. i kau: "Raeni vuk e doi i pojesti vas, djeco",
"Raeni vuk e vas odnijeti" i tome slino.3 Pa ipak, on izgleda kao
svaki drugi vuk. Kada bi u okolici Feilenhofa u istonoj Pruskoj vidjeli vuka kako tri kroz polje, seljaci su gledali dri li rep u zraku ili
ga vue po zemlji. Ako ga je vukao po zemlji, ili bi za njim, zahvaljivali mu to im je donio blagoslov i ak stavljali poslastice preda nj.
Ako ga je, pak, drao visoko, proklinjali bi ga i pokuavali ga ubiti.
Vuk je u ovom sluaju duh ita, ija je oplodna mo u njegovu repu. 4
Pas se, jednako kao i vuk, pojavljuje u etvenim obiajima kao
utjelovljenje itnoga duha. Tako u nekim krajevima Sleske osobu koja
vee posljednji snop zovu Peninim psom ili Grakovim psetom. 5
Vjerovanje u itnog psa najjasnije je izraeno u etvenim obiajima
na sjeveroistoku Francuske. Kad neki etelac, zbog bolesti, umora ili
lijenosti ne moe ili ne eli u poslu ii ukorak s ostalima, ondje kau
da je "Bijeli pas proao kraj njega", da "ima Bijelu kuju" ili da ga je
"ugrizla Bijela kuja." 6 Na Vogezima etveni svibanj nazivaju "etvenim psom". 7 Oko Lons-le-Saulniera na Juri posljednji snop zovu
"kuja". Uobiajeni izraz za kraj etve u okolici Verduna glasi: "Ubit
316

Duh ita kaoivotinjim

e Psa", dok u Ipinalu kau, ovisno o usjevu, "ubit emo Peninog

psa", "Raenog" ili "Krumpirova psa". 8 Za ovjeka koji kosi zadnje
ito u Loreni vele da "ubija etvenog psa."9 Za onoga koji zada
posljednji udarac pri vridbi u tirolskom Duksu kau da je "dokrajio
Psa" 10 , a u Ahnebergenu kraj Stadea zovu ga, ve prema vrsti usjeva,
"Kukuruzovim", "Raenim" ili "Peninim psom". 11
Isto tako je i s vukom. U Njemakoj se kae da "Vuk sjedi u
posljednjem snopu." 12 Na nekim mjestima eteocu dovikuju: "uvaj
se Vuka!" ili vele da "istjeruje Vuka iz ita." 13 Posljednji nepokoeni
sveanj ita naziva se Vukom, a onaj tko ga pokosi "ima Vuka."
Zadnji snop takoer se naziva Vukom, a za enu koja ga vee kau da
je "grize Vuk", da "ima Vuka" ili da "mora izvui Vuka" (iz ita). 14 I
nju samu zovu Vukom, koje ime ona mora nositi cijele godine; ponekad je, ovisno o usjevu, nazivaju Raenim vukom ili Krumpirovim
vukom. 15 eni koja na otoku Riigenu vee posljednji snop dovikuju:
"Ti si Vuk", a kada stigne kui ona ugrize domaicu i gazdaricu te za
to dobije veliki komad mesa. Slui li se da povee zadnji snop rai,
penice ili zobi, ista ena moe biti i Raeni, Penini ili Zobeni
vuk. 16 Neko je u Buiru, u okolici Kolna, postojao obiaj da se
posljednjem snopu dade oblik vuka. uvao se on u ambaru dok se
svo ito ne bi ovrhalo. Taj su snop tada donosili gazdi, koji ga je trebao poprskati pivom ili rakijom.17 Na mnogim se mjestima snop nazvan Vukom pravi u ljudskom obliju te se na nj stavlja odjea.
Ukazuje to na brkanje teriomorfne (u obliju ivotinje) i antropomorfne (u ljudskom obliju) predodbe itnoga duha. 18 Obino se
Vuk donosi kui na zadnjim kolima, uz radosno klicanje.19
Smatra se, nadalje, da se Vuk skriva medu ponjevenim itom u
ambaru dok ga udarcima mlatila ne istjeraju iz posljednjeg svenja.
Stoga seljaci u Wanzlebenu, kraj Magdeburga, nakon vridbe idu u
povorci i na lancu vode ovjeka umotanog u izmlaenu slamu, kojega zovu Vuk.20 On predstavlja itnoga duha koji je uhvaen dok je
bjeao iz ovrhanog ita. U Trieru se vjeruje da itni duh biva ubijen
pri vrenju. Ljudi mlate posljednji snop dok od njega ne dobiju posve
usitnjenu slamu, i smatraju da je na taj nain itni vuk, koji se krio u
posljednjem snopu, sigurno ubijen. 21
U Francuskoj se itni vuk takoer pojavljuje tijekom etve. Tako
eteoci onome koji kosi zadnje ito dovikuju: "Uhvatit e Vuka."
Kraj Chamberya oni stanu u krug oko zadnjeg neponjevenog ita i
viu: "Vuk je unutra." Kad se etva priblii kraju, eteoci u Finisterreu izvikuju: "Tamo je Vuk, uhvatit emo ga." Svi uzmu eti po jedan
317

umjanje Doga (nastavak)

otkos, a onaj koji prvi bude gotov javlja: "Uhvatio sam Vuka."22 Kada
se u Guyenneu poanje posljednje ito, po njivi se vodi ukopljeni
ovan, nazvan "Vukom njive". Rogove mu okite vijencem od cvijea i
klasja, a oko ije i tijela stave mu vijence i vrpce. Svi eteoci stupaju
za njim i pjevaju, a zatim ga zakolju na njivi. U tom kraju Francuske
posljednji snop naziva se coujoulage, to na tamonjem narjeju znai
"kopac". Ubijanje toga kopca simbolizira, dakle, smrt itnoga duha
koji je prisutan u posljednjem snopu, pri emu se mijeaju dva razliita shvaanja duha ita - kao vuka i kao ukopljenog ovna. 23
Kadto se, izgleda, smatra da Vuk uhvaen u posljednjem itu ivi
tijekom zime u gazdinskoj kui, spreman da na proljee nastavi djelovati kao duh ita. Tako se za zimskoga suncostaja, kada sve dui dani
ponu navjetati proljee, Vuk pojavljuje jo jednom. U Poljskoj za
Boi uokolo vodaju eljade s vujom koom prebaenom preko
glave, ili nose napunjenog vuka i skupljaju novac.24 Postoje podaci
koji ukazuju na stari obiaj da se ovjek uvijen u lie, zvan Vuk, voda
uokolo i da se pritom skuplja novac.25
Drugo oblije to ga duh ita esto poprima jest ono pijetla. U
Austriji se djeca opominju da ne vrludaju itnim poljima, jer ondje
sjedi itni pijetao koji e im iskopati oi. 26 U sjevernoj Njemakoj
kau da "Pijetao sjedi u posljednjem snopu", a dok anju zadnje ito
eteoci uzvikuju: "Sada emo istjerati Pijetla." Kada je ito
pokoeno, kau: "Uhvatili smo Pijetla." Potom naine pijetla od cvijea, priveu ga za motku i nose kui pjevajui.27 U Bralleru, u
Transilvaniji, eteoci kada dodu do posljednje nepokoene povrine
uzviknu: "Ovdje emo uhvatiti Pijetla." 28 Prije nego to se u
Fiirstenvvaldeu povee posljednji snop, gazda izvadi pijetla to ga je
donio u koari i pusti ga da tri po polju. Svi eteoci jure za njim dok
ga ne uhvate. Drugdje eteoci nastoje dokopati se zadnjega ponjevenog ita; onaj kojemu to uspije mora kukurikati te ga zovu Pijetlom. 29 Posljednji snop naziva se "pijetao", "pijetlov snop", "etveni
pijetao", "etvena koko", "jesenja koko". Ovisno o usjevu, razlikuju se "pijetao penice", "grakov pijetao", itd. 30 U tiringijskom
Wiinschensuhlu posljednjem snopu dadu oblik pijetla i nazivaju ga
"etvenim pijetlom". 31
Figura pijetla nainjena od drva, ljepenke, itnoga klasja ili cvijea
nosi se ispred etvenih kola, osobito u Vestfaliji, gdje pijetao u kljunu
nosi raznorazne plodove zemlje. Gdjekad se pijetlov lik privrsti za
vrh svibanjskog drveta ili stavi na zadnja etvena kola. Na drugim se
mjestima ivi pijetao, ili njegova figura, privee za etvenu krunu i
318

Duh ita kaoivotinjim

nosi na motki. U Galiciji i drugdje, ivi pijetao se privee za vijenac

od itnoga klasja ili cvijea, to ga glavna etelica nosi na glavi dok
stupa na elu etvene povorke. 32 U Sleskoj se ivi pijetao donosi
gospodaru na tanjuru. etvena veera naziva se "etveni pijetao",
"pijetao strnjike" itd., a kao glavno jelo, barem na nekim mjestima,
posluuje se pijetao. 33 Izvrnu li se etvena kola, za vozara se kae da
je "prosuo etvenog pijetla" i on gubi "pijetla", to jest etvenu
veeru. 34 etvena kola, na kojima se nalazi figura pijetla, vozaju se
oko gazdinske kue prije nego to se utjeraju u itnicu. Potom se pijetao pribije iznad kunih vrata ili pokraj njih, odnosno na sljeme
krova, gdje ostaje do idue etve.35 Onoga koji pri vridbi posljednji
udari mlatilom u istonoj Friziji nazivaju "kvokom", i preda nj bacaju zrnje kao da je koko. 36
Duh ita se takoer ubija u obliju pijetla. U nekim krajevima
Njemake, Madarske, Poljske i Pikardije eteoci stavljaju ivog
pijetla na ito koje e zadnje ponjeti i natjeravaju ga po polju, ili ga
do gue zakopaju u zemlju, da bi mu poslije kosom ili srpom odrezali glavu.37 Kada eteoci donesu drvenoga pijetla seoskom gazdi, u
mnogim dijelovima Vestfalije on im dade ivog pijetla, kojeg oni ubiju
ibama ili tapovima, odrube mu glavu kakvom starom sabljom, bace
ga u ambar djevojicama, ili ga pak daju domaici da ga skuha. Ako
se etveni pijetao nije prosuo - to jest, ako nijedna kola nisu prevrnuta - eteoci imaju pravo kamenjem ili odsijecanjem glave ubiti
dvorinog pijetla. Ondje gdje je taj obiaj ieznuo, gazdina ena i
danas e eteocima spremiti pijetlovu juhu s porilukom te im pokazati glavu pijetla zaklanog za tu svrhu.38
U okolici Klausenburga, u Transilvaniji, pijetao se na etvenoj njivi
zakopa u zemlju tako da mu samo glava viri iz nje. Neki mladi tada
uzme kosu i odsijee mu glavu. Ne uspije li to uiniti jednim
udarcem, cijele godine zovu ga "Crveni pijetao", a narod strahuje da
e urod dogodine biti slab. 39 Kraj transilvanijskog Udvarhelya, ivi
pijetao umota se u posljednji snop i ubije kolcem, pa potom odere.
Meso se baci, a koa i perje uvaju se do idue godine, da bi se na
proljee zrnje iz posljednjeg snopa pomijealo s pijetlovim perjem i
razbacalo se po njivi koja e se izorati.40 Poistoveivanje pijetla s
duhom ita ne moe se zornije izraziti. Budui umotan u posljednji
snop i ubijen, pijetao se izjednaava sa itom, a njegova smrt s konjom ita. uvanjem njegova perja do proljea, mijeanjem tog perja
Hist. pokrajina u sjevernoj Francuskoj. (Prev.)
319

sa zrnjem iz istog snopa u koji je pijetao bio umotan, kao i rasipanjem

perja zajedno sa sjemenjem po polju, jo jednom se naglaava njegova istovetnost sa itom, pri emu se nepogreivo ukazuje na pijetlovu
ivotodajnu i oplodnu mo u svojstvu itnoga duha. Tako se itni duh
u obliju pijetla ubija o etvi, ali se na proljee vraa u ivot i nastavlja
djelovati. Izjednaavanje pijetla sa itom izraava se, osim toga, nita
manje zorno u obiaju zakopavanja ivotinje i odsijecanja njene glave
kosom, kao da je posrijedi itno klasje.
Jo jedno, veoma esto utjelovljenje itnoga duha, jest zec. 41 U
nekim krajevima Ayrshirea za konju posljednjeg ita postoji izraz
"sjei zeca", 42 a jedan od naziva za posljednji snop u Njemakoj je
"zec". 43 U istonoj Prusiji kau da Zec sjedi u zadnjem nepokoenom klasju i da ga posljednji etelac mora istjerati. Svaki etelac se
uri s poslom da ne bi morao "istjerivati Zeca", jer onoga koji to ini,
to jest onoga koji poanje posljednje ito, svi naveliko ismijavaju.44
Dospjevi do zadnje nepokoene povrine njive, eteoci u transilvanijskom Birku izvikuju: "Imamo Zeca!" 45 U Aurichu, kao to smo vidjeli, 46 izraz za etenje zadnjega ita glasi "odsjei zecu rep." Za onoga koji kosi zadnje ito u Njemakoj, vedskoj, Nizozemskoj,
Francuskoj i Italiji nerijetko se veli da "ubija zeca". 47 ovjek za kojega se u Norvekoj kae da "ubija zeca" mora svojim pajdaima dati
"zeje krvi" - u vidu rakije. 48
Nadalje, itni duh katkad uzima oblik make. 49 Djecu u blizini
Kiela upozoravaju da ne odlaze u itna polja, jer "tamo sjedi Maka."
U Eisenach Oberlandu im kau: "Doi e itna maka i epati vas",
"itna maka ide itom." U nekim krajevima Sleske kosci zadnjeg
ita kau: "Maka je uhvaena", a ovjek koji pri vrenju zada
posljednji udarac naziva se Maak. U okolici Lyonsa i posljednji snop
i etvenu veeru zovu "makom". Ponjevi zadnje ito, oko Vesoula
kau: "Uhvatili smo maku za rep." Na otvaranju etve u mjestu
Briangonu, u Dauphineu, neka maka okiti se vrpcama, cvijeem i
itnim klasjem. Nazivaju je "makom kone lopte" (/<? chat depeau de
balle).' Ozlijedi li se koji etelac pri poslu, maku natjeraju da mu lie
ranu. Na zavretku etve maka se iznova okiti vrpcama i itnim klasjem, a zatim poinju ples i zabava. Kada je ples gotov, djevojice
sveano skinu urese s make. eteoca koji anje posljednje ito u
leskom Griinebergu zovu "maak". Uviju ga u stabljike rai i zeleno
prue te mu stave dugaak ispleteni rep. Ponekad se u njegovoj pratNa franc. uzvik lapeau de balle = "da ne bi!", "figu!" (Prev.)
320

Duh ita kaoivotinjim

nji nalazi slino preruen mukarac, kojega zovu "maka". Njihova je

zadaa trati za ljudima koje vide i tui ih dugim tapom. Na kraju
etve kraj Amiensa se veli: "Sada e ubiti Maku", a kada se poanje
posljednje ito u dvoritu imanja zakolje se maka. Pri vridbi u
nekim francuskim krajevima, ispod zadnjega neizmlaenog snopa
stave maku i dokraje je mlatilima. Potom je u nedjelju ispeku i
pojedu za blagdanski ruak.
D u h ita se esto javlja i u obliku koze. Kada vjetar savija ito, u
pokrajini Pruskoj kau: "Koze jure jedna drugu", "vjetar tjera koze
po itu", "koze brste ito", i oekuju dobru etvu. Takoer vele:
"Zobena koza sjedi u polju zobi", "itna koza sjedi u polju rai." 5 0
Djeca se opominju da ne odlaze u itna polja brati razlike, niti m e d u
nasade graha brati mahune, jer ondje sjedi ili lei Raena koza, itna
odnosno Zobena koza, koja e ih oteti ili ubiti. 5 1 Kada se etelac
razboli ili zaostane u poslu iza ostalih, njegovi drugovi vele da ga je
"ritnula etvena koza" ili da ga je gurnula itna koza." 5 2 U okolici
Braunsberga (istona Pruska) svi eteoci se ure pri vezivanju zobi
"da ih ne bi gurnula itna koza." U norvekom O e f o t e n u svakom
eteocu dodijeli se komad njive koji ima ponjeti. N e poanje li
etelac u sredini svoj dio, a svi ostali ve zavre svoj posao, za njega
kau da je "ostao na otoku." Ako je dotina lijenina mukarac, oni
oponaaju uzvik kojim se dozivaju jarci, a ako je ena, dozivaju je kao
da je koza. 5 3 Za ovjeka koji kosi posljednje ito kraj Straubinga, u
donjoj Bavarskoj, vele da "ima itnu", "Peninu" ili "Zobenu kozu",
ovisno o usjevu. Usto na zadnju gomilu ita stave dva roga, pa je zovu
"rogatom kozom". eni koja vee posljednji snop u Kreutzburgu, u
istonoj Pruskoj, dovikuju: "Koza sjedi u snopu." 5 4 Kada se na
nekom imanju anje posljednje polje zobi, u vapskom Gablingenu
eteoci izrezbare kozu od drveta. U nozdrve i usta stave joj zobeno
klasje, okite je cvjetnim vijencima i postave na njivu te zovu Zobenom kozom. Kada se etva primakne kraju, svi eteoci poure zavriti svoj dio, a onaj tko zavri posljednji dobiva Zobenu kozu. 5 5
I sam posljednji snop kadto se naziva "kozom". Tako u bavarskoj
dolini Wiesent posljednji snop povezan na njivi zovu "kozom" i imaju
izreku: "Polje mora nositi kozu." 5 6 U hessenskom Spachbruckenu
posljednja pokoena rukovet ita naziva se "kozom", a s ovjekom
koji je pokosi naveliko se sprdaju. 5 7 Ponekad se zadnji snop napravi
u obliku koze, pa se veli da "koza u njemu sjedi." I osobu koja anje
ili vee zadnji snop znaju nazivati "kozom". U nekim dijelovima Mecklenburga, recimo, eni koja vezuje zadnji snop dovikuju: "Ti si koza
321

Ubijanje boga (nastavak)

etvena." U okolici Uelzena kraj Hannovera, etvena svetkovina zapoinje " d o v o e n j e m etvene koze": enu koja je vezala posljednji
snop u m o t a j u u slamu, okrune je etvenim vijencem i na takama
dovezu u selo, gdje otpone kolo. I kod Liineburga se ena koja vee
zadnji snop okiti itnim klasjem i naziva etvenom k o z o m . 5 8 O n o g a
koji poanje zadnju rukovet ita na njivi, ili doveze zadnja etvena
kola u ambar, u vicarskom kantonu St. Gali zovu etvenom odnosno
Raenom kozom, ili naprosto Kozom. 5 9 U kantonu Thurgau nazivaju
ga itnom kozom; poput koze, nosi on zvonce oko vrata, sveano ga
vodaju uokolo i polijevaju piem. U nekim krajevima tajerske ovjeka koji kosi zadnje ito takoer nazivaju itnom kozom, Z o b e n o m
kozom i tome slino. O n a j kojega tako okrste itnom kozom mora u
pravilu nositi to ime cijele godine, sve d o idue etve. 6 0
P r e m a j e d n o m gleditu, d u h ita, uhvaen u obliju koze ili neke
druge ivotinje, ivi preko zime u gazdinskoj kui ili itnici. Tako
svako imanje ima svoje utjelovljenje itnoga duha. Prema drugom
gleditu, m e u t i m , d u h ita nije samo d e m o n ili boanstvo jednog
imanja nego i svog ita uope. Kada se, dakle, svo ito na n e k o m
imanju poanje, on bjei na drugo imanje, gdje jo ima nepokoenog
ita. Takvo shvaanje dolazi d o izraaja u etvenom obiaju koji je
neko postojao na Skyeu. Seljak koji bi prvi zavrio sa etenjem slao
je mukarca ili enu s jednim snopom svome susjedu, na ijem je
imanju etva jo bila u tijeku; ovaj bi pak, okonavi posao, poslao
snop susjedu koji je jo eo, i tako je taj snop obilazio imanja dok svo
ito ne bi bilo ponjeveno. Zvali su ga goabbir bhacagb, to jest "kljasta koza". 6 1 D u h ita se vjerojatno prikazivao kljastim stoga jer se
mislilo da ga eteoci sakate anjui ito. Vidjeli smo da starica koja
donosi kui posljednji snop mora katkad epati na jednoj nozi. 6 2 U
planinama B o h m e r Walda, izmeu eke i Bavarske, dva seljaka koji
svoje ito zajedno nose kui utrkuju se tko e prvi t a m o stii. Seoski
djeaci uoe tko je gubitnik te p o noi d o u i podignu na krovu njegove kue Z o b e n u kozu - golemu figuru koze nainjenu od slame. 6 3
Ponegdje se, m e u t i m , vjeruje da se d u h ita, u obliku koze, ubija
srpom ili kosom na etvenom polju. Tako u okolici Bernkastela, na
rijeci Moselli, eteoci k o c k o m o d r e d e redoslijed kojim e jedan za
drugim eti. Prvi se zove "pred-etelac", a posljednji "reponosac".
P r e t e k n e li jedan od njih eteoca ispred sebe, on ga p r o e anjui
oko njega, tako da sporiji etelac ostane sam na jednom k o m a d u

Otok u sjeverozap. kotskoj. (Prev.)

322

Duh ita kaoivotinjim

njive. Taj se komad naziva "kozom", a onome za kojega se na taj

nain "kosi koza" njegovi drugovi se rugaju i smiju do kraja dana.
Kad reponosac anje zadnje itno klasje, kae se da "ree kozi
vrat." 6 4 Potkraj etve, u okolici Grenoblea cvijeem i vrpcama okite
ivu kozu te je puste da tri poljem. eteoci je natjeravaju i pokuavaju je uhvatiti. Kada je uhvate, gazdina ena je vrsto primi a gazda joj
odsijee glavu. Kozje meso posluuje se za etvenom veerom. Dio
mesa se usoli i uva do idue etve, kada se zakolje druga koza.
Potom svi eteoci pojedu po komad mesa. Istoga dana od kozje koe
napravi se ogrta, to ga gazda, koji radi zajedno sa svojim ljudima,
mora za etve uvijek nositi u sluaju kie ili loeg vremena. N o zabole
li nekog eteoca leda, gazda mu daje da nosi kozju kou. 6 5 Razlog
tome, ini se, lei u vjerovanju da bolove nanosi duh ita te da se
pomou njega oni mogu i izlijeiti. Slino tome, vidjeli smo da se na
drugim mjestima maka, kao predstavnik itnoga duha, tjera da lie
ranu eteocu koji se ozlijedio pri poslu. 6 6 Estonski eteoci na otoku
M o n u misle da e ovjek koji anje prvo itno klasje dobiti bolove u
leima, 6 7 vjerojatno uslijed vjerovanja da se duh ita osobito srdi
zbog prve rane; a da izbjegnu leobolju, saski eteoci u Transilvaniji
opau se prvom rukoveti klasja koje poanju. 6 8 I ovdje se duh ita
koristi radi lijeenja ili zatite, ali u svome izvornom biljnom obliku,
a ne u onome koze ili make.
D u h ita se kadto zamilja i u vidu koze koja se krije m e d u
ponjevenim itom u ambaru, sve dok je se mlatilom ne istjera odande. U okolici Marktla u gornjoj Bavarskoj, primjerice, snopove zovu
"slamnatim kozama" ili naprosto "kozama". Sloe se oni u veliku
gomilu na otvorenom polju te ih vre eteoci koji stoje u dva reda,
jedni nasuprot drugima, udaraju mlatilima i pjevaju pjesmu u kojoj
govore o Slamnatoj kozi to je vide medu stabljikama ita. Posljednja
"koza", to jest posljednji snop, okiti se vijencem ljubica i drugog cvijea te na konac nanizanim kolaiima, pa se stavi tono posred
gomile. Nekolicina etelaca sjuri se do njega i izvue najbolje klasje,
dok ga drugi mlate tako bezobzirno da nerijetko b u d e i razbijenih
glava. Vrei taj posljednji snop, svaki etelac sasipa u lice ovjeku
nasuprot sebe sve nepodoptine to ih je ovaj tijekom godine
poinio. 6 9 Posljednjeg vraoca u tirolskom O b e r i n n t a l u zovu
"kozom". 7 0 U Tettnangu, u pokrajini Wiirtemberg, vralac koji zadnji udari posljednji sveanj ita prije no to se ovaj okrene na drugu
stranu naziva se "jarcem", i kae se da je on "otjerao Jarca." Osobu,
pak, koja udari posljednja nakon to se sveanj okrene zovu
323

Utijanje boga (nastavak)

"kozom". 7 1 U ovom se obiaju podrazumijeva da u itu obitava par

itnih duhova, muki i enski.
Nadalje, duh ita, uhvaen pri vridbi u obliju koze, alje se susjedu koji jo nije gotov s vrenjem. im se vridba okona, mlade
u Franche Comteu postavi u dvoritu susjeda koji jo vre ito slamnatu figuru koze. O n im zauzvrat mora dati vina ili novca. U
Ellwangenu, u pokrajini Wurtemberg, kozji lik pravi se od posljednjega izmlaenog snopa ita; etiri tapa slue mu kao noge, a dva
kao rogovi. ovjek koji posljednji udari cijepom mora tu kozu odnijeti u itnicu susjeda koji jo vre ito i ondje je baciti na pod; ako ga
pritom uhvate, veu mu "kozu" na leda. 7 2 Slian obiaj tuje se u
mjestu zvanom Indersdorf, u gornjoj Bavarskoj; onaj koji baca slamnatu kozu u susjedov ambar oponaa meketanje koze, a uhvate li ga
na djelu, zagarave mu lice i veu kozu za leda. 7 3 Kad u alzakom
Zabernu seoski gazda zaostaje u vrenju tjedan ili vie dana za svojim
susjedima, oni mu pred vrata stave pravu punjenu kozu ili lisicu. 74
Ponekad se vjeruje da itni duh u obliku koze biva ubijen pri
vridbi. U pokrajini Traunstein, gornja Bavarska, smatraju da se u
zadnjem snopu zobi nalazi Zobena koza. Predstavljaju je starim
grabljama, koje usprave i na vrh im umjesto glave stave lonac. Djeci
potom kau da ubiju Zobenu kozu. 7 5 Stranac koji prolazi etvenim
poljem kadto se dri za itnoga jarca to bjei iz pokoena ili ovrenog ita u ljudskom obliju. Kada, dakle, neznanac proe njivom,
svi radnici stanu s poslom i uglas viu: "Jarac! Jarac!" Pri vridbi
repiina sjemena u Schleswigu, koja se obino izvodi na polju, iste
rijei se izvikuju ako stranac ne skine eir. 76
Za zimske sjetve pruski Slaveni zaklali bi kozu, jeli njeno meso uz
brojne praznovjerne ceremonije i objesili joj kou na visoku motku
kraj nekog hrasta ili velike stijene. O n d j e je ostajala do etve. Tada bi
se, nakon molitve to ju je izgovarao seljak u ulozi sveenika (Weidelut), mlade primila za ruke i zaplesala oko hrasta i motke. Potom
bi nastala jagma za svenjem ita, a sveenik je tedljivo dijelio klasje. N a k o n toga je stavljao kozju kou na veliki kamen, sjedao na nj
i govorio narodu o povijesti njihovih predaka te o njihovim poganskim obiajima i vjerovanjima. 7 7 Kozja koa razapeta na polju od
sjetve do etve predstavlja itnog duha koji nadgleda rast ita.
Jo jedan oblik to ga itni duh esto poprima jest onaj bika, krave
ili vola. Kada vjetar prohuji itom, u Conitzu, u zapadnoj Pruskoj,
kau: "Junac tri po itu"; 7 8 kada je ito na jednom mjestu osobito gusto i bujno, u nekim krajevima istone Pruske vele da "Bik lei u itu."
324

Duh ita kaoivotinjim

Kad se neki etelac premori i ozlijedi, u oblasti Graudenz (zapadna

Pruska) kau da ga je "gurnuo Bik", a u Lothringenu da "ima Bika."
Znaenje obaju izraza sastoji se u tome da je dotini nehotice naletio
na boanskog duha ita, koji je nesmotrenog uljeza kaznio osakativi
ga. 7 9 Kada se etelac ozlijedi vlastitim srpom, kraj Chamberya vele da
ima "volujsku ranu." 8 0 U oblasti Bunzlau posljednji snop se katkad
napravi u obliku rogatog vola, ispuni kuinama i umota u itno klasje.
Ta se figura naziva Stari {der Alte). U nekim ekim krajevima posljednjem snopu se daje ljudsko oblije i zove ga se Bivolom. 81
Navedeni sluajevi ukazuju na mijeanje antropomorfnoga i teriomorfnog shvaanja duha ita. Ta zbrka odgovara onoj kada se pod
imenom vuka ubija ovan. 8 2 Posljednji snop, ako je velik, u vicarskom kantonu Thurgau naziva se Kravom. 8 3 Sirom Svapske zadnji
sveanj ita na njivi zovu Kravom; onaj tko kosi zadnje klasje "ima
Kravu" te ga samog nazivaju Kravom, odnosno Jemenom ili Zobenom kravom, ovisno o usjevu. Na etvenoj veeri on dobiva kitu cvijea i klasja te mu daju piti vie nego ostalima, ali mu se i rugaju i
smiju, pa nitko ne eli biti "krava". 8 4 Kravu je znala predstavljati
enska figura, nainjena od itnoga klasja i cvijea, koju bi ovjek to
je pokosio zadnju rukovet ita nosio u gazdinsku kuu. Djeca su
trala za njim a susjedi izlazili da mu se smiju, sve dok posjednik ne
bi uzeo "kravu" od njega. 8 5 Ovdje je takoer oita zbrka izmeu
ljudskoga i ivotinjskog oblika itnoga duha. U raznim krajevima vicarske etelac koji kosi posljednje klasje ita zove se Penina, itna,
Zobena krava ili itni junac te je rtva brojnih ala. 86 Kad nekoliko
klasova ita uslijed nepanje ostane stajati na njivi, u nekim dijelovima istone Pruske etelac koji stoji na elu zgrabi ih i povie: "Bik!
Bik!" 8 7 Kad neki seljak u okolici Rosenheima, u gornjoj Bavarskoj,
zaostane u pribiranju etve za svojim susjedima, oni na njegovom
imanju postave "slamnatog bika". Posrijedi je divovska bikova figura
napravljena od strnjike na drvenom okviru te ureena cvijeem i
liem. Na njoj je prikaena cedulja s nezgrapnim stihovima na
porugu onome na ijoj je zemlji postavljen slamnati bik. 8 8
itni duh u obliju bika ili vola takoer se ubija na etvenom polju
pri kraju etve. Prije nego to se u Pouillyu, kraj Dijona, poanje
posljednje itno klasje, vol okien vrpcama, cvijeem i klasjem voda
se po cijelom polju, a za njim ide mnotvo etelaca koji pleu. Potom
ovjek preruen u Vraga pokosi zadnje klasje ita i odmah iza toga
zakolje vola. Dio njegova mesa pojede se za etvenom veerom, a dio
se usoli i uva do prvoga dana proljetne sjetve. U Pont a Moussonu i
325

Ubijanje boga (nastavak)

drugdje, naveer uoi posljednjeg dana etve tele okieno cvijeem i

itnim klasjem vodi se triput oko dvorita imanja, pri emu ga vabe
nekim m a m c e m , tjeraju tapovima ili ga gazdina ena vodi na uetu.
Za tu se ceremoniju bira tele koje se prvo otelilo na proljee te
godine. Svi eteoci idu za njim sa svojim alatkama. P o t o m ga puste
da slobodno tri, eteoci ga jure, a onaj tko ga uhvati stjee naslov
"kralja teleta". Tele se naposljetku sveano zakolje; u Lunevilleu
ulogu mesara igra idovski trgovac iz sela. 8 9
G d j e k a d se, pak, d u h ita skriva m e d u pokoenim itom u
ambaru, da bi se za vridbe iznova pojavio u obliju bika ili krave.
Tako u tiringijskom Wurmlingenu onoga koji zada posljednji udarac
pri vridbi zovu "kravom", odnosno, ve prema vrsti usjeva, Jemenom, Z o b e n o m , Grakovom kravom i tome slino. O d glave d o pete
on je u m o t a n u slamu, na glavi m u stoje dva tapa umjesto rogova, a
dva m o m k a vode ga za ular d o izvora da pije. N a putu o n a m o on mora
mukati poput krave, a jo dugo poslije toga ostaje m u ime Krava. 9 0
Kada se vridba primakne kraju, u vapskom Obermedlingenu svatko
pazi da posljednji n e udari mlatilom. O n a j tko to uini "dobiva
Kravu", to jest slamnatu lutku u staroj, poderanoj podsuknji, kapuljai
i arapama. Slamnatim uetom priveu m u je za leda, njega samog
istim takvim uetom zaveu za take, nagarave m u lice i tako ga voze
oko sela. 9 1 O v d j e iznova nailazimo na mijeanje antropomorfnog i
teriomorfnog shvaanja itnoga duha, na koje smo ve ukazali.
ovjeka koji vre zadnje ito u k a n t o n u S c h a f f h a u s e n u nazivaju
"kravom", u k a n t o n u T h u r g a u "itnim bikom", a u cirikom k a n t o n u
"kravom vridbe". U potonjoj oblasti u m o t a j u ga u slamu i priveu
za n e k o stablo u v o n j a k u . 9 2 O n o g a koji pri vridbi zada posljednji
udarac cijepom u m a a r s k o m Aradu uviju u slamu i kravlju kou te
m u stave rc~ove. 9 3 U mjestu Pessnitzu, u okolici D r e s d e n a , ovjek
koji za vridbe posljednji udari cijepom naziva se "kravom". O n
mora nainiti ovjeka od slame i postaviti ga ispred susjedova prozora. 9 4 Oigledno je da se u ovom, k a o i u tolikim drugim sluajevima, d u h ita alje susjedu koji jo nije gotov s vrenjem. Tako se u
tiringijskom H e r b r e c h t i n g e n u figura to prikazuje o d r p a n u staricu
baca u ambar seljaka koji jo nije ovrhao svoje ito. ovjek koji je
baca vie: "Evo Krave za vas." Ako ga uhvate, vraoci ga zadre
o n d j e p r e k o noi i kazne ga tako to m u n e daju sudjelovati na
etvenoj veeri. 9 5
Danas u Rumunjskoj. (Prev.)
326

Duh ita kaoivotinjim

U potonjim obiajima iznova nalazimo mijeanje antropomorfne i

teriomorfne predodbe itnoga duha. Nadalje, kadto se vjeruje da
itni duh u obliju bika biva ubijen pri vridbi. Mlatei zadnji sveanj
ita, u Auxerreu dvanaest puta izviknu: "Ubijamo Bika." U okolici
Bordeauxa, gdje mesar odmah po zavretku etve zakolje vola na
njivi, za onoga koji pri vridbi posljednji udari mlatilom kae se da je
"ubio Bika." 9 6 U Chamberyu se posljednji snop naziva "snopom
mladog vola" te se svi eteoci nadmeu tko e prije do njega. Zadavi
zadnji udarac, vraoci vele da je "Vol ubijen", a etelac koji je pokosio posljednje ito odmah potom zakolje pravog ovna. Vraoci jedu
meso tog vola za veerom. 9 7
Vidjeli smo da se ponekad vjeruje kako se mladi duh ita, iji je
zadatak potaknuti rast ita za iduu godinu, rada na etvenom polju
kao "dijete ita". 9 8 Slino tome, u Berryu se kadto vjeruje da se
mladi itni duh rada u polju u obliku teleta; kada veza nema
dovoljno ueta da povee svo ito u snopove, on stavlja na stranu preostalu penicu i oponaa mukanje krave. Znaenje toga je da je "snop
otelio tele." 9 9 Kada veza ili vezaica zaostane za eteocem kojega
prati, u Puy-de-Domeu kau da se "oteljuje." 1 0 0 eteoci u nekim
dijelovima Pruske u slinim okolnostima dovikuju eni: "Dolazi Bik"
i oponaaju bikovu riku. 1 0 1 U navedenim se sluajevima dotina ena
poima kao itna krava ili stari duh ita, a tobonje tele kao itno tele,
odnosno mladi duh ita. U nekim austrijskim krajevima vjeruju da se
mitsko tele (Muhkalbchen) na proljee pojavljuje m e d u mladim klasjem i da odguruje djecu; kada vjetar zanjie ito, vele da "prolazi
Tele." Oito je, kao to primjeuje i Mannhardt, ovo proljetno tele
ista ona ivotinja za koju se vjeruje da biva ubijena o etvi. 1 0 2
Katkad se duh ita javlja u obliku konja ili kobile. Kada se ito
povija na vjetru, izmeu Kalwa i Stuttgarta kau da to "tri Konj." 1 0 3
U Hertfordshireu se na kraju etve izvodila, a moda se jo izvodi,
ceremonija zvana "oplakivanje Kobile." Posljednja rukovet nepokoenog ita povee se zajedno i nazove "kobilom." eteoci stanu podalje od nje i gaaju je srpovima, a onaj koji je posijee do kraja
"dobiva nagradu uz veseli pljesak." Nakon to se ta rukovet poanje,
eteoci triput glasno uzviknu: "Imamo je!" Drugi triput pitaju: "Sto
imate?" "Kobilu! Kobilu! Kobilu!" Zatim se triput pita: "ija je ona?"
Stie odgovor: "Toga i toga", te se pritom tri puta imenuje vlasnik
njive. "Kome ete je poslati?" "Tome i tome", odgovore eteoci, imenujui nekog susjeda ije ito jo nije pokoeno. 1 0 4 itni duh se u
sklopu tog obiaja alje s imanja na kojemu je svo ito ponjeveno na
327

Ubijanje boga (nastavak)

imanje gdje ono jo stoji na polju, i gdje stoga itni duh nalazi svoje
prirodno utoite. Slian obiaj postoji i u Shropshireu. "Izvikivanje,
dozivanje ili zazivanje kobile ime je obreda to ga izvode ljudi s imanja koje prije ostalih u nekoj upi ili okrugu zavri sa etvom. Njen je
smisao u tome da eteoci pokau svoje sposobnosti i narugaju se mlitavcima, toboe im nudei svoju 'staru kobilu' da pomogne njihovoj
'momadi'. Svi se - s neizostavnom etvenom bocom od drveta okupe na najpovienijem zemljitu imanja, na kojemu se skuplja
sijeno, i ondje nakon glasnog 'Hip, hip, hip, hura!' pone sljedei
dijalog:

Imam je! Imam je! Imam je!

Sto ima? Sto ima? Sto ima?
Kobilu! Kobilu! Kobilu!
Cija je? ija je? Cija je?
Gazdina! Gazdina! Gazdina! (Imenuje se posjednik na ijem je
imanju zavrena etva.)

Kome je aljemo? Kome je aljemo? Kome je aljemo?

Gazdi, gazdi, gazdi tome-i-tome. (Imenuje se onaj ija etva nije
zavrena.)"
Za seljaka koji je posljednji gotov sa etenjem, i koji stoga nema
kome drugom poslati "kobilu", kae se da je "uva cijele zime." N a
podrugljivo nuenje kobile ponekad se, takoer u ah, odgovara prihvaanjem njene pomoi. Neki je starac priao jednom istraivau:
"Za veerom nam do'o neki svat da je odvede." U jednom mjestu
(Longnoru, kraj Leebotwooda), meutim, ona se negdje do polovice
19. stoljea doista obiavala slati. "Glavni meu ljudima seoskoga gazde koji je prvi zavrio sa etvom zajahao bi najboljeg konja u zaprezi,
tzv. vou, a njega kao i konja okitili bi vrpcama, gajtanima itd. Tako
opremljene, neki ih je momak pjeice slavodobitno vodio do susjednih imanja. ovjek koji je uzimao 'kobilu' znao je, osim obilnih koliina etvenog piva, primiti i poneku prilino grubu, iako dobronamjernu alu, vratiti se kui bez svojih uresa, i tome slino." 1 0 5
Vjerovanje vezano uz duh ita u konjskom obliju sauvalo se u
okolici Lillea sve do danas. Kada se etelac umori pri radu, ondje
kau da ga je "spopao konjski umor." Prvi snop, zvan "konjski kri",
stavlja se na kri od imirovine u ambaru, a najmlai konj na imanju
mora stati na nj. eteoci pleu oko posljednjih klasova ita i uzvikuju: "Gle ostatke konja!" Snop nainjen od tih posljednjih stabljika
328

Duh ita kaoivotinjim

daje se za hranu najmlaem konju u upi, odnosno opini. Najmlai

konj, kao to kae Mannhardt, oito predstavlja duh ita za iduu
godinu, "itno drijebe" koje, time to jede posljednje pokoeno ito,
u sebe prima duh starog "itnoga konja"; jer, kao i obino, stari duh
ita nalazi konano utoite u posljednjem snopu. Za onoga koji vre
posljednji snop kae se da "udara konja." 1 0 6 Jo jedan trag konjolikog duha ita javlja se u Berryu. eteoci ondje obiavaju oko podneva zadrijemati u polju. Taj se obiaj naziva "gledanjem konja".
Voa ili "kralj" etelaca daje znak za polazak na spavanje. Ako s time
previe odugovlai, jedan od etelaca stane rzati poput konja a drugi
ga oponaaju, i potom svi krenu "gledati konja." 1 0 7
Posljednje ivotinjsko utjelovljenje itnoga duha o kojemu emo
govoriti jest svinja (vepar ili krmaa). Kada vjetar zanjie mlado ito,
u Tiringiji znaju rei: "Vepar juri itom." 1 0 8 Estonci na otoku Oeselu
zovu posljednji snop "veprom rai", a onome koji ga dobije nazdrave
uzvikom: "Ima vepra rai na leima!" O n na to zapjeva pjesmu
kojom se moli za obilje. 1 0 9 U Kohlenvinkelu kraj Augsburga, potkraj
etve svi eteoci, jedan za drugim, anju klas po klas zadnji snop
nepokoena ita. O n a j tko pokosi zadnju stabljiku "dobiva krmau"
te m u se svi smiju. 1 1 0 ovjek koji kosi posljednje ito u drugim vapskim selima takoer "ima krmau", odnosno "raenu krmau." 1 1 1 Za
onoga tko poanje zadnju rukovet rai ili penice u okrugu Traunstein u gornjoj Bavarskoj vele da "ima krmau" i zovu ga "tjeraem
krmaa". 1 1 2 Vraoca koji posljednji udari mlatilom u vapskom Friedingenu zovu "krmaom" odnosno, ve prema usjevu, "jemenom",
"kukuruznom krmaom" itd. U Onstmettingenu, ovjek koji zada
posljednji udarac pri vridbi "ima krmau"; esto ga uveu u snop i
vuku konopcem po zemlji. 11 3 Onoga koji zadnji udara cijepom u
Svabiji openito zovu "krmaom". O n se, meutim, moe rijeiti tog
naslova ako susjedu preda slamnato ue koje slui kao obiljeje nezavidnog poloaja "krmae". U tom sluaju on odlazi do neke kue, u
nju baca slamnato ue te izvikuje: "Evo ga, donosim vam krmau." Svi
ukuani daju se tada u potjeru za njim; ako ga ulove istuku ga, zatvore
na nekoliko sati u svinjac i primoraju da ponovno uzme "krmau". 1 1 4
U raznim krajevima gornje Bavarske ovjek koji pri vridbi zadaje posljednji udarac mora "nositi svinju", to jest slamnatu figuru svinje ili naprosto sveanj slamnate uadi. Nosi je on do susjednog imanja na kojemu vridba jo nije okonana i baca u ambar. Uhvate li ga,
vraoci s njime grubo postupaju, tuku ga, zagarave mu ili zablate lice,
bacaju ga na gnojite, vezuju mu "krmau" za leda i tome slino. Ako
329

"krmau" nosi ena, reu joj kosu. Za etvenim objedom ili veerom
onaj tko je "nosio svinju" dobiva jedan ili vie valjuaka u obliku svinje; kadto dobije jedan veliki valjuak, koji se naziva krmaom, i vie
manjih, koji predstavljaju odojke. Ponekad on ima pravo prvi zagrabiti jelo i izvaditi valjuia ("odojaka") koliko god moe, dok ga
ostali vraoci lupaju licama ili tapovima po ruci. Kada slukinja
poslui valjuke, svi za stolom poviu: "Pajs, pajs, pajs!", kao to se
inae vabe svinje. Katkad onome tko je "nosio svinju" nakon veere
zacrne lice, stave ga na take i vozikaju po selu, dok svjetina ide za
njima i vie "pajs, pajs, pajs" kao da doziva prasad. Kadto ga,
provozavi ga kroz selo, bace na ubrite. 1 1 5
itni duh u obliju svinje ima svoju ulogu kako za sjetve, tako i o
etvi. Kada se u mjestu Neuautzu, u Courlandu, jeam sije prvi put
u godini, gazdina ena skuha svinjski hrbat zajedno s repom i donese
ga sijau na njivu. O n pojede sve osim repa, koji zabode u zemlju;
vjeruje se da e itno klasje izrasti dugako poput tog repa. 1 1 6 Ovdje
je prase duh ita, a gdjekad se oplodna mo to je on posjeduje pripisuje naroito njegovu repu. 1 1 7 Kao prase on se o sjetvi stavlja u
zemlju te se kao prase o etvi iznova pojavljuje m e d u zrelim itom.
Kod susjednih Estonaca, kao to vidjesmo, 1 1 8 posljednji snop naziva
se "veprom rai". Dosta slini obiaji postoje i u Njemakoj. U
okrugu Salze, kraj Meiningena, odreenu svinjsku kost zovu "idovom na reetu" (der Jud' auf der Wanne). Meso s te kosti kuha se na
Pokladni utorak, a sama kost se stavlja u pepeo to ga na Petrovdan
(22. veljae) susjedi poklanjaju jedni drugima i potom mijeaju sa
itnim sjemenom. 1 1 9 Sirom Hessena, Meiningena i drugdje, narod
na Pepelnicu ili Svijenicu jede juhu od graka sa suhim svinjskim
rebrima. Rebra se potom skupe i objese u sobi do sjetve, kada se ih
se zatie u posijano polje ili vreu sa sjemenom lana. To se smatra
pouzdanim sredstvom protiv buha i krtica, a vjeruje se i da potie
bujan rast lana. 1 2 0 U mnogim krajevima Bjelorusije za Uskrs se jede
peena janjetina ili odojak, a kosti se zatim bacaju na njive kako bi se
ito zatitilo od tue. 1 2 1
Shvaanje itnog duha utjelovljenog u obliju svinje nigdje se,
meutim, ne izraava tako jasno kao u skandinavskom obiaju vezanom uz "boinog vepra". U vedskoj i Danskoj postoji obiaj da se
o Boiu ispee kruh u obliku vepra. Takav kruh naziva se "boinim
veprom". Da bi ga se umijesilo, esto se rabi brano od ita iz posljednjeg snopa. Tijekom blagdana "boini vepar" cijelo vrijeme
stoji na stolu. Cesto se uva sve do sjetve u proljee, kada se dio
330

kruha mijea sa sjemenom, a dio daje za hranu orau i njegovim konjima ili volovima da bi etva bila obilna. 1 2 2 U ovom se obiaju d u h
ita, sadran u posljednjem snopu, pojavljuje poetkom zime u
obliku vepra nainjenog od ita iz posljednjeg snopa, a vjeru u njegov plodotvorni utjecaj na ito pokazuje navada da se dio "boinog
vepra" pomijea sa itnim sjemenom, a drugi njegov dio da se dade
za jelo orau i njegovoj stoci. Vidjeli smo da se, tome nalik, itni vuk
pojavljuje za zimskoga suncostaja, u vrijeme kada se godina ve
poinje okretati prema proljeu. 1 2 3 Moemo pretpostaviti da boina slama, koju vedski seljaci koriste u razne praznovjerne svrhe,
barem dijelom dolazi od snopa od kojega je nainjen "boini vepar". Boina slama jest ona koja ostaje od dugakog raenoga klasja te iji se dio uvijek stavlja na stranu za iduu godinu. O Boiu
ona se rasprostire po podu, a seljaci joj pridaju brojna udotvorna
svojstva. Smatraju, primjerice, da e malo te slame rasute po tlu jalovo zemljite uiniti plodnim. Seljak, zatim, o Boiu sjedne na neki
panj, a njegov najstariji sin ili ki, odnosno, ako su djeca premalena,
njihova majka, stavi mu snopi boine slame na koljeno. Iz njega on
izvlai slamke i baca ih, jednu po jednu, sve do stropa, a broj slamki koje ostanu m e d u gredama jednak je broju klasova rai koje e
ovriti za idue etve. 1 2 4 Nadalje, pri povezivanju voki smije se
koristiti samo boina slama, to predstavlja ini za njihovu plodnost. 1 2 5 Takva uporaba boine slame ukazuje na vjerovanje da ona
posjeduje oplodna svojstva analogna onima to se pripisuju "boinom vepru"; stoga je opravdana pretpostavka da se boina slama
pravi od istoga snopa kao i "boini vepar". Neko se o Boiu
rtvovao pravi vepar, 1 2 6 a oito i ovjek u ulozi boinog vepra. To
se barem dade zakljuiti s obzirom na jedan boini obiaj koji se jo
tuje u vedskoj. ovjek umotan u kou dri u ustima snopi slame,
tako da slamke koje mu iz njih vire nalikuju veprovim ekinjama.
Donese se no, a jedna starica zacrnjenadica hini da rtvuje dotino
eljade. 1 2 7
Toliko o ivotinjskim utjelovljenjima itnoga duha to ih nalazimo
u narodnim obiajima sjeverne Europe. Ti obiaji na vidjelo jasno
iznose sakramentalni znaaj etvene veere. D u h ita se smatra utjelovljenim u nekoj ivotinji; ta boanska ivotinja se zakolje a eteoci
jedu njeno meso i krv. Tako pijetla, gusku, zeca, maku, kozu i vola
eteoci jedu u vidu sakramenta, jednako kao to u proljee ora jede
prase. 1 2 8 Nadalje, kao zamjena za pravo meso boanskoga bia, na
njegovu se priliku mijese kruh ili valjuci te se jedu kao sakramenti;
331

valjuke u obliku svinje jedu eteoci, a kruh u obliku (boinog)

vepra ora i njegova stoka na proljee.
itatelj je vjerojatno uoio posvemanju podudarnost izmeu
antropomorfnog i teriomorfnog shvaanja duha ita. Ukratko emo
izloiti te podudarnosti. Kada se ito njie na vjetru, kae se da itna
majka, ili pak itni vuk odnosno slino bie prolazi itom. Djeca se
opominju da ne lutaju itnim poljima, jer se tamo krije itna majka
ili itni vuk itd. Vjeruje se da se itna majka ili itni vuk itd. nalazi
u posljednjem snopu koji se vre. Sam posljednji snop naziva se
itnom majkom ili itnim vukom itd. te mu se daje ili oblik ene ili
onaj vuka, odnosno neke druge ivotinje. Osoba koja kosi, vee ili
vre naziva se Babom ili Vukom itd., ovisno o imenu koje se nadijeva samom snopu. Kao to se snop ponegdje pravi u ljudskom obliku,
naziva se Djevom, Majkom kukuruza, itd. te ga se uva od jedne
etve do idue kako bi se osigurao neprekidan blagoslov itnoga
duha, tako se na nekim mjestima etveni pijetao a na drugima kozje
meso uva u istu svrhu od jedne etve do druge. Kao to se ponegdje
zrnevlje dobiveno iz itne majke u proljee mijea sa itnim sjem e n o m radi obilna uroda, tako se ponegdje s istim ciljem do proljea
uva i sa sjemenom mijea pijetlovo perje, a u vedskoj "boini
vepar". Kao to se dio itne majke ili Djeve daje za hranu stoci da bi
napredovala, tako se dio boinog vepra na proljee daje konjima ih
volovima za oranje. Napokon, smrt itnoga duha prispodobljuje se
(zbiljskim ili hinjenim) ubijanjem njegova ivotinjskog ili ljudskog
predstavnika, dok vjernici sakramentalno jedu ili pravo tijelo i krv
(ljudskoga ili ivotinjskog) predstavnika boanstva, ili kruh napravljen prema njegovom liku.
Ostala ivotinjska oblija to ih poprima duh ita jesu ona jelena,
srne, ovce, medvjeda, magarca, lisice, mia, rode, labuda i sokola. 1 2 9
Pita li se zato bi se mislilo da se duh ita javlja u obliju ivotinja, i
to tolikog broja razliitih ivotinja, moemo odgovoriti da je primitivnom ovjeku puko pojavljivanje kakve ivotinje ili ptice medu
itom dostatno da nasluti neku tajnovitu vezu izmeu ivotinje i ita,
a prisjetimo li se da su neko, dok se jo polja nisu ograivala, sve
ivotinje mogle slobodno lutati po njima, ne treba se uditi da je duh
ita poistoveen ak i s velikim ivotinjama poput konja ih krave,
koje se danas, osim rijetkom zgodom, ne bi mogle nai na itnoj njivi.
Ovo objanjenje osobito vrijedi za veoma rasprostranjeno vjerovanje
prema kojemu se ivotinjsko utjelovljenje duha ita krije u posljednjem nepokoenom itu. Razne divlje ivotinje, naime, kao to su
332

Duh ita kaoivotinjim

zeevi, kunii i jarebice, obino se povlae pred eteocima na

posljednji komad nepokoene njive te bjee iz njega kad ovi stanu
eti i taj komad. Dogaa se to tako esto da eteoci i ostali mnogo
puta stanu oko posljednjega dijela ita naoruani tapovima ili pukama, kojima ubijaju ivotinje to bjee iz svojega zadnjeg utoita u
itu. Primitivnom ovjeku, za kojega su magijske promjene oblika
savreno vjerojatne, ini se posve prirodnim da itni duh, istjeran iz
svoga prebivalita u itu, pod udarcima kosa bjei u obliku ivotinje
iz zadnjega neponjevenog komada njive. Na taj nain poistoveenje
duha ita sa ivotinjom odgovara njegovom poistoveivanju sa
strancem u prolazu. Jednako kao to je, u primitivnoj svijesti, iznenadna pojava neznanca u blizini etvenog polja ili gumna dovoljna da
ga poistoveti sa itnim duhom koji bjei iz ita to se anje ili vre,
tako je i iznenadna pojava ivotinje koja juri iz ponjevenog ita
dovoljna da je se poistoveti sa itnim duhom koji bjei iz svoga
razorenog obitavalita. Ta se dva poistoveenja podudaraju u tolikoj
mjeri te se pri pokuaju da ih se protumai jedva mogu razluiti. O n i
koji za objanjenje potonje identifikacije trae neko drugo naelo od
onoga koje smo ovdje izloili, morat e pokazati da njihovo objanjenje vrijedi i za prvu identifikaciju.
No, kako god je tumaili, ostaje injenica da se u seljakom folkloru duh ita veoma esto poima i prikazuje u vidu'ivotinje. N e bi li
se pomou te injenice mogao objasniti i odnos pojedinih ivotinja
spram antikih boanstava bilja, Dioniza, Demetre, Adonisa, Atisa i
Ozirisa?
Ponimo s Dionizom. Vidjeli smo da se on katkad prikazivao kao
jarac a katkad kao bik. Kao jarac, teko se moe razluiti od niih
boanstava - panova, satira i silena - koji su odreda usko povezani s
njime te su u veoj ili manjoj mjeri predstavljeni u obliku jarca. Pan
se u kiparstvu i slikarstvu redovito prikazuje s jarjim licem i nogam a . 1 3 0 Satiri su obino imali iljate ui jarca, a ponekad i roie i
kratke repove. 1 3 1 Kadto ih se jednostavno nazivalo jarcima, 1 3 2 a njihovu su ulogu u dramama igrali mukarci odjeveni u jarje koe. 1 3 3
Silen se u umjetnosti takoer prikazuje u jarjoj koi. 1 3 4 Rimski
pandani grkih panova i satira, fauni su, prema opisima, napola jarci,
s jarjim nogama i rogovima. 1 3 5 Nadalje, sva ta manja jarcolika
boanstva dijele u veoj ili manjoj mjeri znaaj umskih boanstava.
Tako su Arkaani Pana zvali "gospodarom ume". 1 3 6 Sileni bijahu
povezani sa umskim nimfama. 1 3 7 Fauni se izriito opisuju kao umska boanstva, 1 3 8 a taj se njihov znaaj dodatno naglaava vezom, pa
333

ak i poistoveivanjem, sa Silvanom i silvanima, koji su, kao to im i

ime govori, duhovi uma. 1 3 9 Napokon, veza satira sa silenima, faunima i silvanima 1 4 0 dokazuje da su satiri takoer bili umska boanstva. Ovi jarcoliki duhovi uma imaju svoje dvojnike i u sjevernoeuropskom folkloru. Rusi, recimo, vjeruju u umske duhove zvane
Ljeje (od Ijes, "uma"), koji se pojavljuju djelomino u ljudskom
obliju, ali s rogovima, uima i nogama jarca. Ljei moe po volji
mijenjati svoju veliinu; kad hoda umom on je visok poput drvea,
a dok hoda po livadama nije vii od trave. Neki su Ljeje duhovi ita
kao i ume; prije etve oni doseu visinu itnoga klasja, da bi se
nakon nje smanjili na visinu strnjike. 1 4 1 Podcrtava to jo prije uoenu
blisku vezu izmeu duhova drvea i duhova ita, i pokazuje kako se
lako prvi mogu prometnuti u potonje. U skladu s time vjerovalo se
kako fauni, iako umski duhovi, potiu rast usjeva. 1 4 2 Ve smo vidjeli
da se duh ita u sklopu narodnih obiaja esto prikazuje kao koza. 1 4 3
U cjelini, dakle, kao to dokazuje Mannhardt, 1 4 4 ini se da
panovi, satiri i fauni spadaju u iroko rasprostranjenu skupinu umskih duhova koji se predoavaju u obliku jarca, odnosno koze.
Sklonost koza da lutaju po umama i glou koru drvea - kojemu,
kao to je poznato, nanose veliku tetu - oit je, a moda i dostatan
razlog da se umskim duhovima tako esto pridaje njihovo oblije.
Nedosljednost u shvaanju da bog bilja ivi od samoga tog bilja koje
oliava, primitivnom ovjeku ne pada u oi. Takve se nedosljednosti
javljaju kada se boanstvo vie ne smatra sadranim u bilju, ve ga se
poinje poimati kao njegovog vlasnika ili gospodara; jer, zamisao posjedovanja bilja prirodno vodi onoj ivotne ovisnosti o njemu. Vidjeli
smo ve da se duh ita, koji se izvorno dri sadranim u itu, poslije
poinje smatrati njegovim vlasnikom, koji od njega ivi te lien njega
pada u siromatvo i oskudicu. 1 4 5
ini se, dakle, da je prikazivanje umskih duhova u obliku jarca
rasprostranjeno i, za primitivnu svijest, prirodno. Kada, prema tome,
otkrijemo, kao to je bio sluaj, da se Dioniz - bog drvea - katkad
prikazuje u jarjem obliku, 1 4 6 teko moemo izbjei zakljuak da je
to prikazivanje naprosto dio njegova vlastitog znaaja kao boga
drvea te da ga ne treba tumaiti stapanjem dvaju razliitih i meusobno neovisnih kultova, u jednom od kojih se on, navodno, izvorno
javljao kao boanstvo drvea a u drugome kao jarac. Ako je do takvog
stapanja dolo u Dionizovu sluaju, do njega je jednako tako moralo
doi i u sluaju grkih panova i satira, italskih fauna i ruskih Ljeje.
Da se spoj dvaju posve nepovezanih kultova dogodio jednom,
334

Duh ita kaoivotinjim

mogue je; da se on dogodio dvaput neovisno, malo je vjerojatno, a

da se dogodio triput toliko je nevjerojatno te je praktiki nemogue.
Dioniz se, k a o to v i d j e s m o , 1 4 7 prikazivao u obliju bika.
Slijedom onoga to smo p r e t h o d n o iznijeli, valja n a m oekivati da e
njegov bikovski oblik biti tek jo jedan odraz njegova znaaja kao
boanstva bilja, pogotovo stoga to je bik esto utjelovljenje itnog
d u h a u sjevernoj E u r o p i , 1 4 8 a bliski odnos Dioniza s D e m e t r o m i
Perzefonom u eleuzinskim misterijima pokazuje da je bio u n a j m a n j u
ruku usko povezan s poljodjelstvom. D r u g o mogue tumaenje bikolikog Dioniza sastojalo bi se u t o m e da je shvaanje tog boanstva u
vidu bika prvobitno bilo posve odijeljeno od poimanja Dioniza kao
boanstva bilja, i da su stapanje tih dvaju shvaanja uzrokovale okolnosti kao to su spajanje dvaju plemena, od kojih je jedno prije toga
tovalo boga-bika a drugo boga drvea. Takvo gledite zauzima g.
Andrew Lang, koji dri da se bikoliki Dioniz "ili razvio iz kulta bikova totema, ili ga je naslijedio." 1 4 9 To je, dakako, mogue. Ipak, nije
sigurno da su Arijci ikada imali veze s totemizmom. Posve je, pak,
sigurno da su mnogi arijski narodi boanstva bilja drali utjelovljenima u ivotinjskom obliju. Kada, dakle, m e d u arijskim n a r o d o m kao
to su Grci n a i d e m o na boanstvo bilja koje se prikazuje k a o ivotinja, njihovo vjerovanje valja objasniti p o m o u naela za koje se zna
da je utjecalo na taj narod, prije nego p o m o u onoga za koje to nije
izvjesno. Stoga je, s obzirom na dananju razinu naega znanja, bikovo kao i jarje oblije Dionizovo sigurnije smatrati odrazom njegova
vlastitog znaaja kao boanstva bilja.
Vjerojatnost toga gledita bit e donekle uveana b u d e li mogue
pokazati da su i u drugim obredima, a n e samo u Dionizovima, stari
ubijali ovna kao predstavnika d u h a vegetacije. Atenjani su to, izgleda, inili u sklopu obredne rtve koja se zvala "ubojstvo vola" 0bouphonia), i koja se izvodila potkraj lipnja ili p o e t k o m srpnja, to jest
negdje u vrijeme kada se etva u Atici blii kraju. P r e m a predaji, rtva
je ustanovljena da bi se prekinule sua i oskudica koje bijahu
pogodile zemlju. Ritual je bio ovakav. N a bronani oltar Zeusa Polieusa na Akropoli stavljao se jeam pomijean s penicom, ili kolai
napravljeni od njih. Volovi bijahu tjerani o k o oltara, a vol koji bi se
uspeo d o oltara i pojeo prinesene darove bio je rtvovan. Sjekira i no
kojima se ubijala ivotinja p r e t h o d n o bi se nakvasili v o d o m to su ih
donosile djevice zvane "vodonoe". To bi se o r u e p o t o m otrilo i
Razmjerno kasan epitet Zeusa kao vrhovnog boga drave. (Prev.)
335

davalo mesarima, od kojih bi jedan oborio vola sjekirom a drugi m u

noem prerezao vrat. i m je oborio vola, prvi mesar bi odbacio sjekiru i d a o se u bijeg, a onaj koji je ivotinji prerezao vrat slijedio je
njegov primjer. U m e u v r e m e n u bi se vol odrao i svi nazoni jeli bi
njegovo meso. Koa se poslije punila slamom i zaivala, a preparirana
ivotinja se zatim postavljala na noge i ujarmljivala u plug kao da ore.
N a k o n toga bi se p o d predsjedavanjem takozvanog "kralja" u jednoj
staroj sudnici odralo suenje da se odredi tko je ubio vola. Djeve
koje su nosile vodu optuile bi mukarce koji su brusili sjekiru i no;
mukarci koji su brusili sjekiru i no krivih bi o n e koji su im uruili te
alatke; oni koji su uruili alatke mesarima krivili bi mesare, a ovi su
svaljivali krivnju na sjekiru i no, koji su sukladno tome proglaavani
krivima, osuivani te ih se bacalo u m o r e . 1 5 0
Naziv toga rtvenog obreda - "ubojstvo vola" 1 5 1 - nastojanje svih
koji bijahu ukljueni u njega da okrive nekoga drugog, kao i formaln o suenje te kanjavanje sjekire, noa ili obaju njih, dokazuju da se
vol u t o m sluaju nije smatrao tek rtvom koja se prinosi bogu, nego
p o sebi svetim stvorenjem, kojega je klanje predstavljalo oskvrnue ili
ubojstvo. N a to ukazuje i Varonova tvrdnja d a je ubiti vola u Atici
neko bio teak zloin. 1 5 2 Nain odabiranja rtve navodi na pomisao
da se na vola koji bi okusio ito gledalo kao na boanstvo ita koje
uzima o n o to je njegovo. Takvo tumaenje podupire sljedei obiaj.
D n e 24. ih 25. travnja u Beauceu, na podruju Orleansa, pravi se ovjek od slame zvan "veliki mondard". Kae se da je stari mondard
mrtav i da sada valja nainiti novoga. Lutka se u sveanoj povorci
nosi gore-dolje p o selu i n a p o k o n se stavlja na najstarije jabukovo
drvo. O n d j e ostaje dok se jabuke ne poberu s njega, a tada se sputa
i baca u vodu, ili se spaljuje te se u vodu baca preostali pepeo. N a
onoga koji ubere prvi plod s tog stabla prenosi se naslov "velikog
mondarda",153
Slamnata figura koja se naziva "velikim mondardom" i
u proljee stavlja na jabukovo drvo, predstavlja d u h drvea to umire
zimi a oivljava k a d a jabuka na proljee procvjeta. Stoga injenica da
osoba koja ubere prvi plod s te jabuke dobiva ime "velikog mondarda" dokazuje da se ona smatra predstavnikom d u h a drvea.
Primitivni narodi u pravilu nerado jedu prve godinje plodove bilo
koje vrste d o k se ne izvede neka ceremonija nakon koje to vie nije
opasno i n e p o b o n o . ini se da je razlog toj nesklonosti taj to su prvi
Marko Terencije Varon (116 - 27. pr. Kr.), rimski historiar, uenjak i
knjievnik. (Prev.)
336

Duh ita kaoivotinjim

plodovi svojina nekog boanstva, odnosno taj to se ono u nalazi u

njima. Kada, prema tome, neki ovjek ili ivotinja smiono na njihove
oi prisvoji svete prve plodove, njega se ili nju, naravno, smatra
samim boanstvom u ljudskom ili ivotinjskom obliju koje uzima
ono to mu pripada. Vrijeme atenskoga rtvovanja - otprilike potkraj
vridbe - ukazuje na to da su jeam i penica na oltaru predstavljali
etvene darove, dok ga sakramentalni znaaj objeda koji bi zatim
uslijedio, na kojemu su svi jeli boansku ivotinju, stavlja u isti red sa
etvenim veerama u dananjoj Europi, na kojima, vidjeli smo, eteoci jedu meso ivotinje koja predstavlja duh ita. Nadalje, predaja
prema kojoj je ta rtva ustanovljena da bi se prekinule sua i glad ide
u prilog pretpostavci da je posrijedi bila etvena svetkovina. Uskrsnue itnoga duha, koje se prikazivalo uspravljanjem i ujarmljivanjem ispunjenog vola, moe se usporediti s uskrsnuem duha drvea
u osobi njegova predstavnika, Divljeg ovjeka. 1 5 4
Vol se kao predstavnik duha ita pojavljuje i u drugim krajevima
svijeta. U Velikom Bassamu, u Gvineji, svake godine radi dobre etve
ubiju se dva vola. Da bi rtva bila uinkovita, volovi moraju plakati,
pa sve seoske ene sjednu ispred ivotinja i pjevaju: "Vol e plakati;
da, on e plakati!" S vremena na vrijeme jedna od ena ide oko ivotinja te im u oi baca brano od manioke i palmovo vino. Kada se
volovima zakotrljaju suze iz oiju, ljudi zapleu i pjevaju: "Vol plae!
Vol plae!" Potom dvojica zgrabe ivotinje za repove i jednim
udarcem im ih odsijeku. Vjeruje se da e se tijekom godine dogoditi
velika nesrea ne budu li repovi odsjeeni odjednom. Volovi se poslije zakolju, a njihovo meso jedu poglavice. 1 5 5 Volujske suze, kao i one
ljudskih rtava kod Khonda, vjerojatno predstavljaju ini za kiu. Ve
smo vidjeli da se ponekad dri kako su odlike itnoga duha, utjelovljenog u ivotinjskom obliju, sadrane u repu ivotinje, i kako se
posljednja rukovet ita kadto smatra repom itnog d u h a . 1 5 6
Kao olienje itnog duha vol se jo oitije javlja u sklopu svetkovine doeka proljea koja se slavi u svim krajevima Kine. Na prvi
dan proljea, gradski upravitelj ili naelnik odlazi u povorci do istonih dveri grada i prinosi rtvu Boanskom rataru, koji je prikazan
kao ovjek s glavom bika. Za tu se prigodu sazda veliki kip vola,
krave ili bivola i ostavi stajati kraj istonih dveri, a kraj njega se odloi
poljodjelsko orue. Kip se pravi od raznobojnih komada papira to ih
na okvir zalijepi jedan slijepac ili se zalijepe prema uputama vraa.
Boje papira pretkazuju kakva e biti godina; prevladava li crvena, bit
e mnogo poara; prevladava li bijela, bit e poplava i kie, itd.
337

Mandarini idu polako oko vola i pri svakom koraku snano ga udaraju tapovima razliitih boja. Figura je ispunjena petorima vrstama
itarica, koje se prosipaju kada se vol razbija udarcima tapova. Papir
se zatim pali te oko zapaljenih komadia nastaje guva, jer narod
vjeruje da e svako tko ugrabi djeli papira cijele godine imati sree.
Potom se zakolje jedan bivol i njegovo meso razdijeli m e d u mandarinima. Prema jednom prikazu, kip vola se pravi od gline, i nakon
to ga gradski upravitelj izudara, narod ga raskomada kamenjem,
"vjerujui da time osigurava dobru godinu." 1 5 7 D u h ita ovdje se
zorno prikazuje u vidu vola ispunjenog itom, za ije se razbijene
dijelove sukladno tome dri da donose plodnost. S time moemo
usporediti leski proljetni obiaj spaljivanja figure Smrti, za ijim se
goruim djeliima narod otima i potom ih zakapa u poljima da bi
osigurao dobar urod, kao i firentinski obiaj "rezanja Babe" te jagma
koja nastaje za suhim voem koje ispada iz nje. 1 5 8
Sve u svemu, dakle, mogli bismo zakljuiti da je Dioniz i kao jarac
i kao bik u sutini bio bog vegetacije. Navedeni kineski i europski
obiaji moda bacaju svjetlo i na obiaj trganja ivog bika ili jarca u
Dionizovim obredima. ivotinja se kidala u komade, kao i rtva u
Khonda, da bi svaki vjernik mogao sebi osigurati dio ivotodajna i
plodotvornog utjecaja boanstva. Meso se jelo sirovo kao sakrament,
i moemo pretpostaviti kako se jedan njegov dio nosio kui da se
zakopa u poljima ili iskoristi na neki drugi nain kako bi se na plodove zemlje prenio blagotvorni utjecaj boga raslinstva. Dionizovo
uskrsnue, o kojemu se govori u mitu, moda se u njegovim obredima prikazivalo tako to se zaklani vol punio i uspravljao, kao u atenskom obredu bouphonije.
Prelazei sada na boginju ita Demetru, a imajui pritom na umu
da je svinja esto utjelovljenje itnog duha u europskom folkloru, 1 5 9
moemo se pitati ne bijae li svinja, tako blisko povezana s Demetrom, upravo sama ta boginja u ivotinjskom obliju? Svinja je bila
njena sveta ivotinja; 1 6 0 umjetnost je prikazuje sa svinjom u naruju
ili pokraj n j e ; 1 6 1 usto, svinja se redovito rtvovala u sklopu misterija
posveenih Demetri, s obrazloenjem da itu nanosi tetu te da je
stoga neprijatelj boginje. 1 6 2 N o kada se neka ivotinja pojmi kao
bog, ili bog kao ivotinja, povremeno se dogodi, kao to vidjesmo,
da bog odbaci svoj ivotinjski oblik i postane sasvim antropomorfan
te da se onda na ivotinju, koja se isprva ubijala u svojstvu boga,
poinje gledati kao na rtvu to se prinosi boanstvu zbog njenog
neprijateljstva prema njemu. Ukratko, bog se rtvuje samom sebi jer
338

fluh ilta Kao ilvoflnfa

se mni kako je sebi samom neprijatelj. Dogodilo se to s Dionizom, a

moebit i s Demetrom.
Obredi jedne od njezinih svetkovina, Tezmoforija, potvruju
gledite prema kojemu svinja izvorno bijae utjelovljenjem same boginje ita Demetre, ili pak njezine keri i dvojnice Perzefone. Tezmoforije bijahu jesenja sveanost, koju su u mjesecu listopadu slavile
iskljuivo ene, 1 6 3 i koja je uz pogrebne obrede prikazivala Perzefonin, odnosno Demetrin 1 6 4 silazak u podzemni svijet, nakon ega se
radosno proslavljao njezin povratak iz mrtvih. 1 6 5 Stoga se prvi dan
svetkovine nazivao Silazak ili Uzlazak, a trei - Kalligeneia ("koji rodi
lijepim"). Iz jedne sholije uz Lukijana, prvi puta objavljene 1870. godine, 1 6 6 doznajemo neke pojedinosti u vezi s nainom proslave Tezmoforija, koje bacaju vano svjetlo na onaj dio svetkovine zvan
Silazak ili Uzlazak. Sholijast nam kae da u Tezmoforijama bijae
obiaj bacati svinje, kolae od tijesta i borove grane u "ponore
Demetre i Perzefone", koji su, ini se, bili svete spilje ili svodovi. 1 6 7
Govorilo se da se u tim spiljama odnosno nadsvedenim prostorijama
nalaze zmije koje uvaju spilje te jedu svinjsko meso i kolae to se
unutra bacaju. Kasnije su - vjerojatno o iduoj godinjoj proslavi 1 6 8
- trule ostatke prasetine, kolaa i borovih grana skupljale ene zvane
"izvlailice" koje bi, podvrgavi se prethodno trodnevnu obrednom
ienju, pljeskanjem zastraile zmije, iznijele ostatke i stavile ih na
oltar. Vjerovalo se da e onaj tko dobije komad raspalog mesa ili
kolaa i posije ga zajedno sa sjemenom u svoju njivu, sigurno imati
dobar urod.
Da bi se protumaio taj surovi drevni obred, stvorena je sljedea
legenda. U asu kada je Pluton odnio Perzefonu, svinjar po imenu
Eubulej na tom je mjestu skupio svoje svinje te je i to krdo progutao
bezdan u kojem je Pluton ieznuo s Perzefonom. Stoga se svake godine o Tezmoforijama prasad bacala u spilje u spomen na nestale Eubulejeve svinje. Iz toga slijedi da je bacanje svinja u spilje o Tezmoforijama inilo dio dramskog prikazivanja Perzefonina silaska u donji
svijet, a budui da su se u njih bacali i Perzefonini kipovi, ispostavlja
se kako silazak svinja nije bio pratnja njezina silaska, ve zacijelo
prikaz samoga tog silaska; rijeju, svinje bijahu Perzefona. Kad je Perzefona ili Demetra (njih su dvije, naime, jednakog znaaja) kasnije
poprimila ljudsko oblije, valjalo je nai razlog s kojega se za njezine
svetkovine svinje bacaju u spilje, pa se govorilo da je nekoliko svinja
paslo u blizini kad je Perzefona odnesena te ih je bezdan progutao
zajedno s njom. Navedena pripovijest oito predstavlja usiljen i
339

nezgrapan pokuaj da se premosti jaz izmeu starog shvaanja duha

ita kao svinje i novog shvaanja istog duha u vidu ovjekolike boginje. Trag starijeg shvaanja preivio je u legendi koja govori kako je
Demetra tragala za izgubljenom Perzefonom, ije otiske stopala
bijae izbrisala svinja; 1 6 9 nema sumnje da su tragovi Perzefone i same
Demetre izvorno bih tragovi svinje. Svijest o bliskoj vezi svinje i ita
krije se u predaji prema kojoj svinjar Eubulej bijae brat Triptolema,
kome je prvom Demetra otkrila tajnu ita. Prema jednoj verziji te
pripovijesti, Eubulej je zajedno s Triptolemom dobio od Demetre
ito kao nagradu za otkrivanje Perzefonine sudbine. 1 7 0 Takoer
treba zapaziti da su o Tezmoforijama ene, izgleda, jele svinjetinu. 1 7 1
Tu su hranu, ako se ne varam, vjernici zacijelo jeli u sklopu sveanog
sakramenta ih priesti, dakle ona je predstavljala tijelo boanstva.
Protumaene na taj nain, Tezmoforije imaju analogija u ve
opisanim narodnim obiajima sjeverne Europe. Kao to se u sklopu
Tezmoforija - jesenje svetkovine u ast boginje ita - svinjsko meso
dijelom jelo, a dijelom uvalo u spiljama do idue godine, kada se
zajedno sa sjemenom sijalo po poljima ne bi li se osigurao dobar
urod, tako se u okolici Grenoblea dio koze zaklane na etvenoj njivi
jede za etvenom veerom, dok se dio usoli i uva do idue etve. 1 7 2
Isto tako u Pouillyu eteoci vola zaklanog na etvenom polju djelomino pojedu, a ostatak usole i uvaju do prvog dana sjetve u proljee 1 7 3 - vjerojatno da bi se tada pomijeao sa sjemenom, da bi ga
pojeli orai, ih oboje; isto se tako, nadalje, perje pijetla ubijenog za
etve u zadnjem snopu u Udvarhelyu uva do proljea i tada zajedno
sa sjemenom posije u polju; 1 7 4 tako se u Hessenu i Meiningenu svinjsko meso jede na Pepelnicu ih Svijenicu, dok se kosti uvaju do
sjetve, kada ih se stavlja u posijanu zemlju Ili mijea sa sjemenom u
vrei; 1 7 5 tako se, napokon, ito iz zadnjega snopa uva do Boia, od
njega se pravi "boini vepar", koji se o proljetnoj sjetvi zdrobi i
pomijea sa sjemenom. 1 7 6
Openito govorei, dakle, duh se ita na jesen ubija u ivotinjskom obliju; dio mesa jedu njegovi tovatelji kao sakrament, a dio
se uva do idue sjetve ih etve kao zalog i jamstvo za produenje ih
obnovu djelovanja itnoga duha. Smatra li ga se u razdoblju izmeu
jeseni i proljea mrtvim, ili se, kao u sluaju vola u bouphonijama,
vjeruje da se odmah nakon to je ubijen vraa u ivot, nije posve
jasno. Prema Klementu i Pausaniji, kako ih ispravlja Lobeck, 1 7 7 svinje su se o Tezmoforijama bacale ive te se dralo da e se dogodine
iznova pojaviti na svetkovini. Uvaimo li, dakle, Lobeckovo itanje,
340

Duh ita kaoivotinjim

vidimo kako se mni da je duh ita iv tijekom cijele godine, da ivi i

djeluje pod zemljom, ali svake jeseni odande izlazi obnovljen te u
svome podzemnom obitavalitu dobiva zamjenu. 1 7 8
Prigovori li tko da Grci nisu nikako mogli Demetru i Perzefonu
zamiljati u obliju svinja, valja rei da se u arkadijskoj peini Figaliji
Crna Demetra prikazivala kao ena s konjskom glavom i grivom. 1 7 9
Kad je o barbarstvu rije, izmeu prikaza jedne boginje u liku krmae
i u onome ene s konjskom glavom ne postoji prevelika razlika. Legenda o figalijskoj Demetri ukazuje na to da konj bijae jedno od
ivotinjskih oblija duha ita u drevnoj Grkoj, kao to je to sluaj i
u dananjoj Europi. 1 8 0 Govorilo se da se u potrazi za svojom keri
Demetra pretvorila u kobilu kako bi izbjegla Posejdonovo snubljenje
i da se, uvrijeena s njegove nasrtljivosti, povukla u figalijsku spilju.
O n d j e je, odjevena u crninu, ostala toliko dugo te su plodovi zemlje
stali propadati, i ovjeanstvo bi bilo pomrlo od gladi da Pan nije
umirio srditu boginju i nagovorio je da napusti spilju. U spomen na
taj dogaaj, Figalijci podigoe u toj spilji kip Crne Demetre, koji je
prikazivao enu u dugakoj haljini, konjske glave i grive. 1 8 1 Crna
Demetra, za ije odsutnosti propadaju zemaljski plodovi, oito je mitska prispodoba za zimsku ogoljelost zemlje i izostanak raslinja.
Prelazei sada na Atisa i Dioniza, skrenut emo pozornost na
nekoliko injenica koje pokazuju da su i dotina boanstva bilja,
prema svemu sudei, imala svoja ivotinjska utjelovljenja. Atisovi tovatelji odricahu se svinjetine. 1 8 2 Taj podatak svakako ide u prilog
pretpostavci da se svinja smatrala Atisovim utjelovljenjem. Legenda
prema kojoj je Atisa ubio vepar 1 8 3 navodi na isti zakljuak. Imajui u
vidu primjere jarca Dioniza i svinje Demetre, gotovo moemo proglasiti pravilom da je ivotinja za koju se navodilo da je povrijedila
neko boanstvo izvorno bila samo to boanstvo. Moda uzvik
Atisovih tovatelja "Hyes Attes! Hyes Attes!" 1 8 4 nije znaio nita
drugo do "Svinja Atis! Svinja Atis!", jer je mogue da je hyes bio frigijski oblik grke rijei hys, "svinja".
Kad je rije o Adonisu, njegova veza s veprom nije se uvijek
tumaila pripovijeu koja govori da ga je usmrtio vepar. Prema drugoj prii, vepar je kljovom rascijepio koru drveta u kojemu je roen
Adonis. 1 8 5 Jedna pripovijest kae da ga je, dok je lovio divlje veprove,
na brdu Libanonu ubio H e f e s t . 1 8 6 Razliite inaice te legende pokazuju da se, iako veza izmeu Adonisa i vepra bijae neupitna, razlog
te veze nije shvaao, te da su stoga stvorene razne pripovijesti kako
bi se ona objasnila. Svinja svakako bijae jednom od svetih ivotinja
341

Ubijanje boga (nastavak)

Sirijaca. U velikoj vjerskoj prijestolnici Hierapolisu svinje se nisu rtvovale niti jele, a ovjek koji bi dotaknuo svinju smatrao se neistim
do kraja toga dana. Neki su govorili da je tako bilo stoga to su se svinje drale neistima, a drugi da je razlog bio taj to su bile svete. 1 8 7
Razlika u tim gleditima govori o stupnju religijskog miljenja i osjeanja na kojem pojmovi svetosti i neistoe ne bijahu jo razlueni te ih
je spajao pojam tabua. S time se u cijelosti slae injenica da se svinja
smatrala utjelovljenjem boanskog Adonisa, dok nas analogije s Dionizom i Demetrom navode na pomisao da pria o neprijateljstvu ivotinje spram boanstva potjee tek iz kasnijega pogrenog razumijevanja starog nazora o bogu utjelovljenom u svinji. Pravilo da Atisovi, a
po svoj prilici i Adonisovi vjernici ne rtvuju i ne jedu svinje, ne iskljuuje mogunost da se u sklopu tih kultova svinja u sveanim prigodama ubijala i jela u vidu sakramenta. Sakramentalno jedenje i ubijanje
neke ivotinje, to jest jedenje i ubijanje te ivotinje u svojstvu boanstva, podrazumijeva to da je ona sveta i da se u pravilu ne ubija. 1 8 8
Stav Zidova prema svinji bijae isto toliko dvosmislen kao i onaj
sirijskih pogana prema istoj ivotinji. Grci nisu bih naistu oboavaju
li Zidovi svinje ih ih preziru. S jedne strane oni ih nisu smjeh jesti, s
druge ih, pak, nisu smjeli ubijati. 1 8 9 Ako prvo pravilo govori u prilog
tome da svinja u njihovim oima bijae neista, potonje jo neupitnije ukazuje na vjerovanje u njenu svetost.'Jer dok se oba pravila mogu,
a jedno i mora, objasniti pretpostavkom da je svinja bila sveta, nijedno se ne mora, a jedno i ne moe, objasniti pretpostavkom da je ona
bila neista. Priklonimo li se, dakle, prvoj pretpostavci, moramo
zakljuiti da su Izraelci, barem izvorno, svinju smatrah svetom prije
nego neistom. Potvruje to injenica da su se neki Zidovi sve do vremena Izaije tajno sastajali u vrtovima te u sklopu vjerskih obreda jeli
meso svinja i mieva. 1 9 2 Bijae to nesumnjivo veoma star obred, koji
je potjecao jo iz doba kada su se i svinja i mi oboavali kao boanska bia, i kada se njihovo meso u rijetkim i sveanim prilikama jelo
kao tijelo i krv bogova. Openito se moe kazati da su sve takozvane
neiste ivotinje izvorno bile svete; razlog s kojega ih nisu jeli bijae
taj to su ih smatrali boanskima.
U drevnom Egiptu je u povijesno doba u vezi sa svinjom vladao
jednako nejasan stav kao i u Siriji i Palestini, premda se njena neistoa na prvi pogled vie isticala od njene svetosti. Grki pisci vele da
su se Egipani openito gnuali svinje kao prljave i odvratne ivotinje. 1 8 9 Ako bi netko makar dotaknuo svinju u prolazu, odmah je, s
odjeom na sebi, ulazio u rijeku da sa sebe spere prljavtinu. 1 9 2
342

Duh ita kaoivotinjim

Vjerovalo se da pijenje svinjskoga mlijeka uzrokuje gubu. 1 9 3 Svinjarima je, makar oni bili roeni Egipani, jedinima bio zabranjen ulazak u sve hramove. Nitko nije htio dati svoju ker za svinjara, niti se
itko htio oeniti svinjarevom keri, pa su se svinjari vjenavali medu
sobom. 1 9 4 Ipak, jedanput godinje Egipani su rtvovali svinje Mjesecu i Ozirisu te su usto i jeli njihovo meso, iako ih ni na jedan drugi
dan ne bi ni rtvovali niti okusili. Oni koji bijahu odve siromani da
bi kao rtvu mogli prinijeti svinju, pekli su toga dana kolae od tijesta i prinosili ih. 1 9 5 To bi se teko moglo protumaiti ne pretpostavim o li da je svinja bila sveta ivotinja, koju su njeni tovatelji sakramentalno jeli jedanput godinje. Gledite da je svinja u Egiptu bila
sveta ivotinja potvruju upravo injenice za koje bi dananjim prouavateljima izgledalo da dokazuju suprotno.
Kao to vidjesmo, Egipani su smatrali da pijenje svinjskog mlijeka uzrokuje gubu. No, navlas su jednaka gledita divljaka u vezi sa
ivotinjama i biljkama koje za nj predstavljaju najveu svetinju. Tako
na otoku Wetaru (izmeu Nove Gvineje i Celebesa) ljudi vjeruju da
potjeu od svinja, zmija, krokodila, kornjaa, pasa odnosno jegulja.
ovjek ne smije jesti ivotinju od ije vrste potjee, a ako to uini postat e gubav i poludjeti. 1 9 6 Oni medu Indijancima iz sjevernoamerikog plemena Omaha iji je totem (sveta ivotinja ili biljka) los vjeruju da bi ih, ako bi pojeli meso mujaka te ivotinje, spopali irevi i da
bi se osuli bijelim pjegama. 1 9 7 Ljudi iz istog plemena iji je totem
crveni kukuruz misle da bi dobili gnojave rane posvuda oko usta ako
bi jeli crveni kukuruz. 1 9 8 Bumani iz Surinama, kod kojih je prisutan
totemizam, vjeruju da e ako jedu meso kapija (ivotinje nalik svinji)
dobiti gubu; 1 9 9 vjerojatno je kapi jedan od njihovih totema.
N a Samoi je svaki ovjek imao svoje vlastito boanstvo u vidu
neke ivotinje, a dralo se da bi se boanstvo nastanilo u tijelu onoga
tko bi takvu ivotinju pojeo te ondje stvorilo ivotinju iste vrste, koja
bi prouzroila njegovu smrt. Primjerice, ako bi ovjek ije je boanstvo bilo bodljikavi morski je pojeo jednu od tih ivotinja, je bi mu
narastao u utrobi i ubio ga. Ako je njegov bog bila jegulja, a on bi je
pojeo, teko bi se razbolio, a prije no to bi umro iz njegova bi se
trbuha uo glas boanstva: "Ubijam ovoga ovjeka, jer je on pojeo
moje utjelovljenje." 2 0 0 Navedeni primjeri dokazuju kako se za jedenje svete ivotinje esto vjeruje da donosi kone bolesti ili ak smrt,
pa utoliko potvruju i gledite da je svinja u Egiptu zacijelo bila sveta
ivotinja, s obzirom na to da se vjerovalo kako pijenje njenog mlijeka
uzrokuje gubu.
343

Ubijanje boga (nastavak)

Nadalje, pravilo koje je nalagalo da ovjek, nakon to bi dotaknuo

svinju, mora oprati sebe i svoju odjeu, takoer podupire gledite
vezano uz svetost svinje. Uobiajeno je, naime, vjerovanje da se uinak dodira sa svetim predmetom mora otkloniti, pranjem ili kako
drukije, prije no to se ovjeka ponovno pripusti u blizinu ostalih.
Zidovi su tako prali ruke nakon itanja svetih spisa. Prije nego to bi
izaao iz svetita nakon prinoenja iskupiteljske rtve, visoki sveenik
morao se oprati i odjeu koju je tom prigodom nosio ostaviti ondje. 2 0 1 U grkom ritualu bijae pravilo da rtvovatelj ne smije dodirivati pokajniku rtvu to je prinosi, i da nakon obreda mora oprati
tijelo i odjeu u rijeci ih potoku da bi mogao ui u grad ih u svoju
vlastitu kuu. 2 0 2 Polineani su utili snanu potrebu rijeiti se - da je
tako nazovemo - svete zaraze, koju bi navukli na sebe dodirom sa
svetim predmetima. Izvodili su se razni obredi ne bi li se ta sveta
zaraza uklonila. U Tongi, na primjer, ovjek koji bi nekim sluajem
dotaknuo svetog poglavicu, ih bilo to od njegove osobne svojine,
recimo odjeu ih prostira, bijae obvezan proi kroz ceremoniju
dodirivanja tabana tog ih nekoga drugog poglavice rukama, i to prvo
dlanom a potom nadlanicom obiju ruku. Nakon toga je morao isprati
ruke u vodi, a ako u blizini ne bi bilo vode, kao nadomjestak mogao
je posluiti sok trpuca ih bananova drveta. Vjerovalo se da bi se
naduo i umro ako bi prije tog obreda jeo rukama, ih bi barem dobio
skrofule odnosno neku drugu bolest. 2 0 3 Ve smo vidjeh za kakve se
sve kobne uinke na Novom Zelandu vjeruje da ih uzrokuje, i koje
doista uzrokuje, dodir sa svetim predmetom. 2 0 4
Ukratko, primitivan ovjek vjeruje da je ono to je sveto ujedno i
opasno, da je proeto nekom vrsti elektrike svetosti koja stvara ok,
ako i ne ubija, onoga ih ono to doe u dodir s njime. Stoga divljak
nerado dotie, pa ak niti ne gleda, ono to smatra naroitom svetinjom. Tako Beuanci iz Krokodilova klana dre "mrskim i kobnim"
naii na krokodila ih vidjeti ga; smatra se da pogled na nj uzrokuje
upalu oiju. Krokodil je, pak, njihova najvea svetinja: zovu ga ocem,
kunu se njime i slave ga na svetkovinama. 2 0 5 Koza je najsvetija ivotinja madenasanskih Bumana, pa ipak "onaj tko je ugleda postaje za
neko vrijeme neist i osjea izvjesnu nelagodu." 2 0 6 Pripadnici Losova
klana iz indijanskog plemena O m a h a vjeruju da bi samo dodir te
ivotinje na ovjeku uzrokovao provalu ireva i bijelih pjega po
tijelu. 2 0 7 8Clanovi Gmazova klana iz istog plemena misle da bi
onome m e d u njima tko bi dotaknuo ih pomirisao zmiju posijedila
kosa. 2 0 8 O n i itelji Samoe ije boanstvo bijae leptir vjerovah su da
344

Duh ita kaoivotinjim

bi smjestaumrli ako bi uhvatili leptira. 2 0 9 Na Samoi se, isto tako,

uvelo crveno lie banane obino koristilo kao tanjur za hranu, ali
ako bi neki pripadnik klana Divljeg goluba upotrijebio lie banane u
tu svrhu, vjerovalo se da bi dobio otekline ili osip nalik boginjama. 2 1 0
U svjetlu tih paralela, vjerovanja i obiaje Egipana u pogledu
svinje po svoj prilici valja tumaiti krajnjom svetou, prije nego
neistoom koja se toj ivotinji pripisivala; odnosno, da budemo
toniji, oni govore o tome da se na svinju nije gledalo naprosto kao
na prljavo i odvratno stvorenje, ve kao na bie obareno iznimnim
nadnaravnim moima, koje je kao takvo izazivalo onaj primitivni
osjeaj vjerskog strahopotovanja, u kojemu se oboavanje i gnuanje
ute u podjednakoj mjeri. ini se da i antiki pisci bijahu svjesni da
je uas kojim je svinja ispunjavala Egipane imao i svoje nalije.
Grki astronom i matematiar Eudoks, koji je boravio etrnaest
mjeseci u Egiptu i ondje razgovarao sa sveenicima, 2 1 1 bio je miljenja da Egipani nisu poteivali svinju zbog gnuanja, ve iz obzira
spram njene korisnosti u poljodjelstvu; jer, kae on, kada bi Nil opao
cijela krda svinja putali su da slobodno idu poljima kako bi utabala
sjeme u vlanu zemlju. 2 1 2
Kad je jedno bie predmet tako pomijeanih i uzajamno protuslovnih osjeanja, moe se rei da ono zauzima poloaj nestalne
ravnotee. Sva je prilika da e s vremenom jedno od tih protuslovnih
osjeanja prevladati, i ve prema tome koje osjeanje naposljetku
prevlada - potovanje ili zazor - bie koje mu je predmetom bit e
uzdignuto do boga ili srozano do vraga. Openito uzevi, potonja
bijae sudbina svinje u Egiptu. U povijesno su doba, naime, strah i
uasavanje od svinja prema svemu sudei prevladali nad tovanjem i
oboavanjem kojih je predmet ona prije toga zacijelo bila, i kojima se
ni kasnije, kada je pala u nemilost, nije posve izgubio trag. N a nju se
poelo gledati kao na utjelovljenje Seta ili Tifona, egipatskog vraga i
Ozirisova neprijatelja. U obliju divlje svinje Tifon je ozlijedio oko
boga Horusa, da bi ga ovaj spalio i ustanovio rtvovanje svinje, nakon
to je i bog Ra proglasio svinju gnjusnom. 2 1 3 Pripovijest, pak, koja
kazuje da je Tifon lovio vepra i tom prilikom pronaao i raskomadao
Ozirisovo tijelo, te da je to razlog s kojega se svinja rtvovala jednom
godinje, 2 1 4 oito je osuvremenjenje starije pripovijesti prema kojoj
je Ozirisa, kao i Adonisa i Atisa, usmrtio odnosno rastrgao vepar, ili
Tifon u obliju vepra. Godinje rtvovanje svinje Ozirisu moe se,
prema tome, prirodno protumaiti kao osveta nad neprijateljskom
ivotinjom koja je ubila i rastrgala boga. No, kao prvo, kada se jedna
345

Ubijanje boga (nastavak)

ivotinja na taj nain ubija kao sveana rtva samo jednom godinje,
to najee ili uvijek znai da je ta ivotinja boanska te je se poteuje i slavi kao boanstvo ostatak godine, pa se i ubija, kada je obiaj
takav, u svojstvu boanstva. 2 1 5 Kao drugo, iz primjera Dioniza i
Demetre, ako ne i iz onih Atisa i Adonisa, nauili smo da ivotinja
koja se rtvuje nekom bogu kao njegov neprijatelj izvorno moe biti,
a vjerojatno i jest, sam taj bog. injenica, dakle, da se svinja jednom
godinje rtvovala Ozirisu, kao i da se, izgleda, rtvovala stoga to je
bila neprijatelj tog boga, pokazuje, prvo, da je svinja izvorno bila
boanstvo, i drugo, da je ona bila Oziris. U kasnije doba, kad je
Oziris postao slian ovjeku i kad je zaboravljen njegov prvobitni
odnos spram svinje, ivotinja se poela razlikovati od njega, a jo su
mu je kasnije mitolozi suprotstavljali kao neprijatelja, jer se nisu
mogli dovinuti nikakvu drugom razlogu za ubijanje ivotinje u sklopu
jednoga kulta osim onoga da je ivotinja neprijatelj boanstva; odnosno, kao to kae Plutarh, za rtvu nije podesno ono to je bogovima
milo, ve ono to im nije po volji. 2 1 6 Na tom bi kasnijem stupnju pusto koju vepar, kao to je poznato, stvara haraei po itu pruala
sasvim uvjerljiv razlog da se tu ivotinju proglasi neprijateljem itnoga duha, premda je prvotno, ako sam u pravu, injenica da se vepra
moglo vidjeti kako po volji vrlja njivom predstavljala razlog da ga se
poistoveti sa itnim duhom, kojemu je kasnije suprotstavljen kao neprijatelj. Gleditu koje svinju izjednaava s Ozirisom nemalu potvrdu
prua i podatak da je dan na koji su mu rtvovane svinje, prema
predaji, bio upravo dan njegove pogibije, 2 1 7 pa se tako ubijanjem
svinje svake godine prikazivala Ozirisova smrt, ba kao to se bacanjem svinja u spilje o Tezmoforijama jednom godinje predstavljao
Perzefonin silazak u podzemni svijet. O b a su obiaja, nadalje, usporediva s europskom navadom da se o etvi zakolje koza, pijetao itd.,
kao predstavnik itnoga duha.
Gledite prema kojemu se svinja, izvorno sam Oziris, kasnije poela smatrati utjelovljenjem njegova neprijatelja Tifona, potvruje i
slina veza izmeu riokose eljadi te crvenih volova i Tifona. Jer, kad
je rije o riokosim ljudima koji bijahu spaljivani i iji se pepeo rasipao vijaama, iznali smo opravdane razloge da vjerujemo kako su
oni, kao i crvenodlaka tenad koja se na proljee ubijala u Rimu, izvorno bih predstavnici samoga itnog duha, to jest Ozirisa, i da su pogubljivani s izriitim ciljem da ito, kada dozrije, bude crvene odnosno
zlatne boje. Kasnije se, meutim, tumailo da ti ljudi nisu predstavnici Ozirisa, ve njegova neprijatelja Tifona, 2 1 8 a njihovo pogubljivanje
346

Duh ita kaoivotinjim

smatralo se osvetom uperenom protiv neprijatelja boanstva. Slino

tome, govorilo se da Egipani rtvuju crvene volove zbog toga to nalikuju Tifonu, 2 1 9 premda je vjerojatnije da su ih prvotno ubijali zbog
njihove slinosti s duhom ita Ozirisom. Vidjeli smo da je vol est
predstavnik duha ita i da se kao takav ubija na etvenom polju.
Oziris se redovito izjednaavao s bikom Apisom iz Memfisa i
bikom Mnevisom iz Heliopolisa. 2 2 0 No, teko je rei bijahu li ta dva
bika utjelovljenja Ozirisa kao itnog duha, kao to su to, ini se, bili
crveni volovi, ili pak posve razliita boanstva, kasnije sinkretistiki
spojena s Ozirisom. injenica da su te bikove tovali svi Egipani 2 2 1
razdvaja ih od obinih svetih ivotinja, iji kultovi bijahu samo
lokalni. Ako su se, dakle, potonji razvili iz totema, kao to vjerojatno jesu, podrijetlo kulta Apisa i Mnevisa trebat e traiti drugdje. U
sluaju da izvorno nisu bili utjelovljenja itnog duha Ozirisa, reeni
bikovi mogli bi potjecati od svete stoke koju su oboavali pastirski
narodi. 2 2 2 Ako je tome tako, u drevnom bi Egiptu na djelu bio slijed triju velikih rodova religije, koji odgovaraju trima osnovnim stupnjevima drutva. Totemizam ili, grubo reeno, oboavanje divljih
ivotinja - religija drutva na lovakom stupnju - predstavljali bi
lokalni kultovi svetih ivotinja; oboavanju stoke - religiji drutva na
pastirskom stupnju - odgovarali bi kultovi Apisa i Mnevisa, dok bi
tovanju uzgojenih biljaka - religiji drutva na poljodjelskom stupnju
- odgovaralo oboavanje Ozirisa i Izie. Potovanje to su ga Egipani gajili spram krava, koje nikada nisu ubijali, 2 2 3 moglo bi pripadati drugom ili treem od tih stupnjeva. injenica da se krave
drahu svetim ivotinjama, to jest utjelovljenjima Izie, koja se
prikazivala s kravljim rogovima, dala bi naslutiti da su one, poput
crvenih volova, bile utjelovljenja duha ita. Poistoveivanje Izie s
kravom, kao i Ozirisa s bikovima Apisom i Mnevisom, moglo bi,
meutim, biti tek posljedica sinkretizma. No, kakva god bila prvotna veza izmeu Apisa i Ozirisa, u vezi s ovim prvim postoji injenica preko koje ne treba prijei u poglavlju koje se bavi obiajem ubijanja boanstva. Iako se bik Apis oboavao uz iznimnu rasko i s
dubokim potovanjem, nije mu se doputalo ivjeti due od vremena koje bijae propisano svetim knjigama, i po istjeku kojega bi ga
udavili u svetom izvoru. 2 2 4 Ta je granica, prema Plutarhu, iznosila
dvadeset pet godina, 2 2 5 ali se ona nije uvijek potivala. U ovom su
stoljeu," naime, otkrivene Apisove grobnice iz ijih se natpisa vidi

Dakle devetnaestom. (Prev.)

347

da su za dvadeset druge dinastije dva takva bika ivjela due od

dvadeset est godina. 2 2 6
Sada moemo iznijeti pretpostavku, koja ne predstavlja vie od
toga, u vezi sa znaenjem predaje prema kojoj su Virbija, prvoga medu
boanskim "kraljevima ume" u Ariciji, ubili konji. Otkrivi, ponajprije, da se duhovi bilja nerijetko prikazuju u obliku konja, 2 2 7 i potom,
da je ivotinja za koju se u kasnijim legendama veli da je povrijedila
boanstvo, kadto izvorno i bila samo to boanstvo, moemo naslutiti da su konji koji su usmrtili Virbija zapravo bih utjelovljenja toga kralja kao boanstva bilja. Mit koji kae da su Virbija ubili konji vjerojatno je stvoren zato da bi se objasnile stanovite znaajke njegova kulta,
medu ostalim zabrana ulaska konjima u njegov sveti gaj. Jer, mit se
mijenja, a obiaj ostaje stalan; ljudi i dalje ine ono to su inili njihovi
preci, iako su razlozi s kojih su njihovi preci to inili odavno zaboravljeni. Povijest religije predstavlja trajno nastojanje da se stari obiaj pomiri s novim shvaanjem, da se iznae uvjerljiva teorija za ve besmislenu praksu. U sluaju koji je pred nama moemo biti sigurni da je
mit novijega datuma nego obiaj i da u sebi nipoto ne ukljuuje
prvotni razlog za iskljuivanje konja iz gaja. S obzirom na tu zabranu,
dalo bi se zakljuiti da konji nisu mogli biti utjelovljenjima boanstva
gaja. No, takav bi zakljuak bio ishitren. Koza je jedno vrijeme bila
sveta ivotinja odnosno utjelovljenje Atene, kao to se moe razabrati
iz navade da se boginja prikazuje u kozjoj koi (aegis). Ipak, niti je postojalo pravilo da se koza rtvuje Ateni, niti je ona smjela ui u njezino
veliko svetite na atenskoj Akropoli. Razlog koji se za to navodio
bijae taj da je koza otetila maslinu, Atenino sveto stablo. 2 2 8 Utoliko
je, dakle, odnos koze spram Atene paralelan odnosu konja spram
Virbija, budui da obje ivotinje bijahu iskljuene iz svetita zbog tete
koju su nanijele boanstvu. No, od Varona doznajemo da je postojala
iznimka od pravila iskljuivanja koze iz Akropole. Jedanput godinje,
kae on, koza se dovodila u Akropolu radi rtvovanja. 2 2 9 Kao to smo
ve zapazili, kada se neka ivotinja rtvuje samo jednom godinje, sva
je prilika da se ona ne ubija kao rtva koja se prinosi bogu, ve kao
predstavnik samoga tog boga. Prema tome, ako se koza na Akropoli
rtvovala jednom godinje, to znai da se rtvovala u svojstvu same
Atene; a moe se pretpostaviti da se koa rtvovane ivotinje stavljala
na boginjin kip te da je predstavljala aegis, koji se na taj nain obnavljao svake godine. Slino tome, u egipatskoj Tebi ovnove su drali
svetima i nisu ih rtvovali. No, na odreden dan u godini ovan se ubijao a njegova koa stavljala na statuu boga Amona. 2 3 0

348

Duh ita kaoivotinjim

Kad bismo bolje poznavali ritual aricijskog gaja, moda bismo

ustanovili da je od pravila iskljuivanja koza iz gaja, kao i u sluaju zabrane vezane uz koze na atenskoj Akropoli, postojao jedan godinji
izuzetak, te da se jedanput godinje onamo dovodio konj i rtvovao
kao utjelovljenje boga Virbija. Vremenom bi se, uslijed uobiajena pogrenog tumaenja, na konja koji se tako pogubljivao poelo gledati
kao na neprijatelja to se prinosio na rtvu bogu kojega je ranio, kao
to je to sluaj sa svinjom koja se rtvovala Demetri i Ozirisu ili s kozom rtvovanom Ateni i Dionizu. Lako se dogodi da pisac zabiljei
pravilo a da ne uoi iznimku, pa se ne treba uditi to je pravilo aricijskoga gaja zabiljeeno bez ikakva spomena iznimke za koju predmnijevam da je postojala. Kad bismo poznavali samo Atenejeve i Plinijeve spise, znali bismo jedino za pravilo koje je zabranjivalo da se
koze u Ateni rtvuju i da ulaze u Akropolu, a ne bismo bili svjesni znaajnog izuzetka to nam ga otkriva sretno sauvano Varonovo djelo.
Pretpostavku prema kojoj se jedanput godinje u aricijskom gaju
konj rtvovao kao predstavnik boanstva gaja, donekle podupire i
injenica da se jednom godinje u Rimu izvodilo slino rtvovanje
konja. D n e 15. listopada svake godine odravala se na Marsovom
polju utrka bojnih kola. Desnoga konja pobjednike zaprege proboli
bi kopljem i tako rtvovali bogu Marsu radi dobra uroda. ivotinji bi
odsjeldi glavu i okitili je niskom hljebaca. Zatim su se stanovnici
dvaju gradskih okruga - Svetog puta i Subure - nadmetali koji e od
njih dobiti glavu. Ako bi je dobili itelji Svetog puta, oni bi je objesili
na zid kraljeve kue, dok bi je stanovnici Subure u sluaju pobjede
objesili na Mamilijsku kulu. Konju su odsijecali rep i nosili ga kraljevoj kui takvom brzinom da bi krv jo kapala po kraljevu ognjitu. 2 3 1 ini se, nadalje, da se konjeva krv skupljala i uvala do 21.
travnja, kada su je vestalske djevice mijeale s krvlju neoteljene teladi koja je rtvovana est dana prije toga. Ta se mjeavina potom
dijelila pastirima, koji su je koristili za kaenje svojih stada. 2 3 2
Ukraavanje konjske glave niskom hljebaca, kao i cilj toga rtvenog obreda - obilna etva - jasno pokazuju da se konj tu ubijao kao
jedan od onih ivotinjskih predstavnika duha ita kojih smo brojne
primjere prethodno naveli. Obiaj odsjecanja konjskoga repa nalikuje afrikom obiaju odsjecanja repova volovima koji se rtvuju radi
dobra uroda. 2 3 3 U rimskom kao i u afrikom obiaju ivotinja predstavlja duh ita te se vjeruje kako se oplodna mo nalazi poglavito u
njenom repu. Potonje se shvaanje, kao to vidjesmo, javlja i u europskom folkloru. 2 3 4 Usto, obiaj proljetnoga kadenja stoke konjskom
349

krvlju moe se usporediti s obiajem davanja "djeve" stoci za krmivo

0 Boiu, a i s onim davanja "boinog vepra" zaprenim volovima i
konjima na proljee. 2 3 5 Svrha svih tih obiaja jest donijeti blagoslov
itnoga duha seoskom gospodarstvu i njegovim lanovima, za tekuu
kao i za godinu to slijedi.
Rimsko rtvovanje listopadnog konja, kako se taj obred nazivao,
vraa nas u davno doba kada je Subura, kasnije bijedna i prenapuena etvrt velike metropole, jo bila izdvojeno selo, iji su se itelji na
etvenom polju prijateljski nadmetali sa svojim susjedima iz Rima,
tada maloga seoskog naselja. Marsovo polje, na kojemu se odvijala
sveanost, lealo je kraj rijeke Tibra i inilo dio kraljeva posjeda sve
do pada monarhije. Predaja kae da je, kad je posljednji kralj izgnan
iz Rima, na njegovu imanju pokraj rijeke ito bilo spremno za etvu,
ali nitko htio jesti prokleto zrnevlje, pa je ito baeno u rijeku u
tolikim koliinama te je, budui da je voda uslijed ljetne ege opala,
od njega nastao pravi mali otok. 2 3 6 rtvovanje konja bijae, dakle,
stari jesenski obiaj koji se obavljao na kraljevim itnim poljima
potkraj etve. Konjski rep i krv, kao glavni dijelovi prestavnika itnoga duha, nosili su se u kraljevu kuu i ondje uvah, kao to se u
Njemakoj etveni pijetao pribija na zabat ili iznad vrata kue, i kao
to se u sjevernoj kotskoj posljednji snop u vidu "djeve" odnosi kui
1 dri nad ognjitem. Tako se blagoslov duha ita donosio kraljevoj
kui i ognjitu, a preko njih i zajednici kojoj on bijae na elu. Slino
tome se u sklopu proljetnih i jesenskih obiaja u sjevernoj Europi
svibanjski stup kadto postavlja pred kuu gradskoga ih seoskog
naelnika, a kao glavi sela donosi mu se nakon etve i posljednji
snop. N o dok su rep i krv padah u dio kralju, susjedno selo Subura,
koje je neko nesumnjivo odravalo vlastitu ceremoniju tome nalik,
nagraivah su tako to mu je bilo doputeno nadmetati se za konjsku
glavu. ini se da je Mamilijska kula, na koju su Suburani pribijali
konjsku glavu kada bi je uspeli dobiti, bila toranj ili malena tvrava
to je pripadala obitelji Mamilija, seoskih velikaa. 237 Iz obreda koji
se izvodio na kraljevim njivama i u njegovoj kui u ime cijeloga grada
i susjednog sela, vidi se da je postojalo vrijeme kad je svaka opina
izvodila slian obred na vlastitim poljima. Na ruralnom podruju
Lacija sela su mogla zadrati taj obiaj, svako na svojoj zemlji, jo dugo
nakon to su rimska sela spojila svoje etvene sveanosti u zajedniku
ceremoniju na kraljevom imanju. 2 3 8 Pretpostavka da je sveti gaj u
Ariciji, poput Marsova polja u Rimu, bio popritem zajednike
etvene proslave, na kojoj se konj u ime susjednih sela rtvovao uz
3 50

Duh ita kaoivotinjim

iste sirove obrede, nije nimalo nevjerojatna. Konj bi na taj nain

oliavao oplodnu mo kako drvea, tako i ita, jer se ta dva shvaanja, kao to vidimo u obiajima poput etvenog svibnja, nerijetko
stapaju.

Biljeke
1
2

4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27

W Mannhardt, Die Komdamonen, str. 1 - 6 .

W Mannhardt, Roggemvolf und Roggenhund (Danzig, 1865), str. 5; id.,
Antike Wald- und Feldkulte, str. 318 i d.; id., Mythol. Forsch. str. 103;
Witzschel, Sagen, Sitten und Gebrauche aus Tbiiringen, str. 213.
W Mannhardt, Roggenivulf u. Roggenhund, str. 7 i d.; id., A. W F. str.
319.
W Mannhardt, Roggenwolf, itd. str. 10.
W Mannhardt, M. F. str. 104.
Isto.
Isto, str. 104 i d. U vezi "etvenog svibnja" v. gore, sv. I, str. 59.
Isto, str. 105.
Isto, str. 30.
Isto, str. 30, 105.
Isto, str. 105 i d.
A. W F. str. 320; Roggenwolf, str. 24.
Roggenwolf, str. 24.
Roggemvolf, str. 24.
Isto, str. 25.
Isto, str. 28; A W F. str. 320.
Roggemvolf, str. 25.
Isto, str. 26.
Isto, str. 26: A W F. str. 320.
A W.F. str. 321.
A W.F. str. 321 i d.
A.W.F. str. 320.
A.WF. str. 320 i d.
A W F. str. 322.
Isto, str. 323.
Die Komdamonen, str. 13.
Isto; Schmitz, Sitten und Sagen des Eifler Volkes, i. str. 95; Kuhn,
Westfaliscbe Sagen, Marcben und Gebrauche, ii. str. 181; Kuhn und
Schwartz, Norddeutsche Sagen, Marcben und Gebrauche, str. 398.

351

28

G. A. Heinrich, Agrarische Siten und Gebrauche unter den Sacbsen

Siebenbiirgens, str. 21.
Die Komdamonen, str. 13. Usp. Kuhn und Schvvartz, nav. mj.
Die Komdamonen, str. 13.
Witzschel, Sagen, Sitten und Gebrauche aus Thuringen, str. 220.
Die Komdamonen, str. 13 i d.; Kuhn, Westfdlische Sagen, Marcben und
Gebrauche, ii. str. 180 i d.; Pfannenschmid, Germanische Emtefeste,
str. 110.
Die Komdamonen, str. 14; Pfannenschmid, nav. dj. str. 111, 419 i d.
Die Komdamonen, str. 15. Tako je u Shropshireu, gdje se itni duh predoava u obliju gusana (v. gore, sv. I, str. 305), izraz za prevrtanje
tereta pri etvi "izgubiti gusku", a kazna neopreznom vozaru bila je
uskraivanje guetine za etvene veere (Burne i Jackson, Shropshire
Folk-lore, str. 375); u nekim engleskim krajevima, pak, etvena veera
nazivala se "etvenom guicom" ili "krmarskom guskom" (Brand,
Popular Antiquities, ii. 23, 26, Bohnovo izd.).

29
30
31
32

33
34

35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45

46
47
48
49
50
51
52
53
54
55

56
57
58

Die Komdamonen, str. 14.

Isto, str. 15.
M. F. str. 30.
Die Komdamonen, str. 15.
Isto, str. 15 i d.
Isto, str. 15; M. F. str. 30.
Die Komdamonen, str. 1.
Folk-lore Journal, vii. 47.
Die Komdamonen, str. 3.
Lemke, Volksthiimliches in Ostpreussen, i. 24.
G. A. Heinrich, Agrarische Sitten und Gebrauche unter den Sacbsen
Siebenbiirgens, str. 21.
V gore, sv. i. str. 305.
M. F str. 29.
M. F. str. 29 i d.; Die Komdamonen, str. 5.
A. W.F. str. 172 - 174; M. F. str. 30.
W Mannhardt, A. W F. str. 155 i d.
Isto, str. 157 i d.
Isto, str. 159.
Isto, str. 161 i d.
W Mannhardt, A. W. F. str. 162.
Panzer, Beitrag zur deutschen Mytbologie, ii. str. 232 i d. br. 426; A. W. F.
str. 162.
Panzer, nav. dj. ii. str. 228 i d. br. 422; A. W F. str. 163.
A. W F. str. 163.
A. W F. str. 164.

352

Duh ita kaoivotinjim

59
60
61
62
63
64
65
66
67
68

69

70
71

72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84

85
86
87
88
89
90

91
92
93
94

Isto, str. 164 i d.

Isto, str. 165.
Brand, Popular Antiquities, ii. 24, Bohnovo izd.; A. W. F. str. 165.
V gore, sv. i. str. 290.
A. W F. str. 165.
A. W F. str. 166; M. F. str. 185.
A. W F. str. 166.
V gore, str. 320.
Holzmayer, Osiliana, str. 107.
G. A. Heinrich, Agrarische Sitten u. Gebrauche unter den Sachsen
Siebenburgens, str. 19. Usp. B. K. str. 482 i d.
Panzer, Beitrag zur deutschen Mythologie, ii. str. 225 i d. br. 421; A. W F.
str. 167 i d.
A. WF. str. 168.
E. Meier, Deutsche Sagen, Sitten und Gebrauche aus Schtvaben, str. 445,
br. 162; A W.F. str. 168.
A. WF str. 169.
Panzer, nav. dj. ii. str. 224 i d. br. 420; A. W F. str. 169.
A. W.F. str. 169.
Isto, str. 170.
Isto, str. 170.
Pretorije, Deliciae Prussicae, str. 23 i d.; B. K. str. 394 i d.
M. F. str. 58.
Isto.
M. F. str. 62.
M. F. str. 59.
V gore, str. 317.
M. F. str. 59.
E. Meier, Deutsche Sagen, Sitten und Gebrauche aus Schtvaben, str. 440 i
d. br. 151, 152, 153; Panzer, Beitrag zur deutschen Mythologie, ii. str.
234, br. 428; M. F. str. 59.
Panzer, nav. dj. ii. str. 233, br. 427; M. F. str. 59.
M. F. str. 59 i d.
M. F. str. 58.
M. F. str. 58 i d.
M. F. str. 60.
E. Meier, Deutsche Sagen, Sitten und Gebrauche aus Schtvaben, str. 444 i
d. br. 162; M. F. str. 61.
Panzer, Beitrag zur deutschen Mythologie, ii. str. 233, br. 427.
M. F. str. 61 i d.
M. F. str. 62.
M. F. str. 62.
353

95

E. Meier, nav. dj. str. 445 i d. br. 163.

M. F. str. 60.
97
M. F. str. 62.
98
V gore, sv. i. str. 263 i d.
99
Laisnel de la Salle, Croyances et Legendes du Centre de la France, ii. 135.
100
M. F. str. 62, "II fait le veau."
101
M. F. str. 62.
102
M. F. str. 63.
103
M. F. str. 167.
104
Brand, Popular Antiquities, ii. 24, Bohnovo izd.
105
Burne i Jackson, Shropsbire Folk-lore, str. 373 i d.
106
M. F. str. 167.
107
Laisnel de la Salle, Croyances et Legendes du Centre de la France, ii. 133;
M. F. str. 167 i d.
108
Witzschel, Sagen, Sitten und Gebrauche aus Thuringen, str. 213, br. 4.
109
Holzmayer, Osiliana, str. 107; M. F. str. 187.
110
Birlinger, Aus Schmaben, ii. 328.
111
Panzer, Beitragzur deutschen Mytbologie, ii. str. 223, 224, br. 417, 419.
112
M. F. str. 112.
113
E. Meier, Deutsche Sagen, Sitten und Gebrauche aus Schwaben, str. 445,
br. 162.
114
Birlinger, Volksthumliches aus Schivaben, ii. 425, br. 379.
115
Panzer, Beitragzur deutschen Mytbologie, ii. str. 221-224, br. 409, 410,
411,412,413,414,415,418.
116
M. F. str. 186 i d.
117
V gore, str. 316.
118
Gore, str. 329 i d.
119
M.F str. 187.
120
M. F. str. 187 i d.; Witzschel, Sagen, Sitten und Gebrauche aus
Thuringen, str. 189, 218; W Kolbe, Hessische Volks-Sitten und Gebrauche
(Marburg, 1888), str. 35.
121
M. F. str. 188; Ralston, Songs ofthe Russian People, str. 220.
122
A. W F. str. 197 i d.; Panzer, Beitrag zur deutschen Mythologie, ii. str.
491; Jamieson, Dictionary ofthe Scottish Language, s. v. "Maiden";
Afzelius, Volkssagen und Volkslieder aus Schivedens dlterer und neuerer
Zeit, ubersetzt von Ungewitter, i. 9.
123
V gore, str. 317 i d.
124
L. Lloyd, Peasant Life in Sweden, str. 169 i d., 182. Na boinu no
djeca spavaju na krevetu prostrtom od boine slame (isto, str. 177).
125
Jahn, Deutsche Opfergebrauche, str. 215. Usp. gore, sv. i. str. 55.
126
Afzelius, nav. dj. i. 31.
127
Afzelius, nav. dj. i. 9; Lloyd, Peasant Life in Siveden, str. 181, 185..
96

3 54

Duh ita kaoivotinjim

128

V gore, str. 318 i d., 320, 322 i d., 326, 327, 330. Kad je rije o zecu,
zamjena zeje krvi rakijom nesumnjivo je novijega podrijetla.
129
Die Komdamonen, str. 1.
130
Herodot, ii. 46.
131
Preller, Griechische Mythologie,3 i. 600; A. W F. str. 138.
132
A WF. str. 139.
133
Poluks, iv. 118.
134
A WF. str. 142 i d.
135
Ovidije, Fasti, ii. 361; iii. 312; v. 101; id., Heroides, iv. 49.
136
Makrobije, Sat. i. 22, 3.
137
Homer, Himna Afroditi, 262 i d.
138
Plinije, N. H. xii. 3; Ovidije, Metam. vi. 392; id., Fasti, iii. 303, 309;
Gloss. Isid. Mart. Cap. ii. 167, u navodu Mannhardta, A. W F. str. 113.
139
Plinije, N. H. xii. 3; Martijan Kapela, ii. 167; Augustin, Civ. Dei, xv. 23;
Aurelije Viktor, Origo gentis Romanae, iv. 6.
140
Servije uz Virgilija, Ecl. vi. 14; Ovidije, Metam. vi. 392 i d.; Martijan
Kapela, ii. 167.
141
B. K. str. 138 i d.; A W F. str. 145.
142
Servije uz Vergilija, Georg. i. 10.
143
V gore, str. 321 i d.
144
A W.F. pogl. iii.
145
V gore, sv. i. str. 290 i d.
146
Gore, sv. i. str. 252 i d.
147
Gore, sv. i. str. 251 i d.
148
Gore, str. 324 i d.
149
A. Lang, Myth, Ritual, and Religion, ii. 232.
150
Pausanija, i. 24, 4; id., i. 28, 10; Porfirije, De abstinentia, ii. 29 i d.;
Elijan, Var. hist. viii. 3; Shol. uz Aristofana, Mir, 419; Hesihije, Suida i
Etymol. Magnum,s. v. poucpovia. Datum rtvovanja (14. dan mjeseca
skiroforiona) iznosi se u Shol. uz Aristofana i u Etym. Magn.; taj
datum, prema Mannhardtu (M. F. str. 68), odgovara kraju vridbe u
Atici. Nijedan pisac ne spominje suenje sjekiri i nou u isti mah.
Pausanija govori o suenju sjekiri, Porfirije i Elijan o suenju nou.
No, iz Porfirijeva je opisa razvidno da su klanje obavljala dvojica
mukaraca, od kojih se jedan sluio sjekirom a drugi noem, i da je
prvi svaljivao krivnju na potonjega. Moda se presuda donosila samo
nad noem. Podatak da je kralj arhont (u vezi s njime v. gore, sv. i. str.
15) predsjedavao suenju svim neivim predmetima, spominje Poluks,
viii. 90; usp. isto, viii. 120.
151

Pravi smisao imena bouphonia prvi je uoio prof. W Robertson Smith.

V njegovu knjigu Religion ofthe Semites, i. 286 i d.

355

152

Varon, De re rustica, ii. 5, 4. Usp. Kolumela, vi. praef. 7. Moda je,

meutim, Varonova tvrdnja samo zakljuak izveden iz obreda bouphonije i legende kojom se taj obred tumaio.
153
B. K. str. 409.
154
V gore, sv. i. str. 189.
155
Hecquard, Reise an die Kiiste und in das Innere von West-Afrika, str. 4143.
156
V gore, str. 317, i sv. i. str. 306.
157
China Review, i. 62, 154, 162, 203 i d.; Doolittle, Social Life of the
Chinese, str. 375 i d., izd. Paxton Hood; Gray, China, ii. 115 i d.
158
V gore, sv. i. str. 201, 205.
159
V gore, str. 329 i d.
160
Shol. uz Aristofana, Acharn. 747.
161
Overbeck, Griechische Kunstmjthologie, ii. 493; Miiller-Wieseler,
Denkmaler d. alt. Kunst, ii. si. viii. 94.
162
Higin, Fab. 27; Kornut, De nat. deor. gl. 28; Makrobije, Sat. i. 12, 23;
Shol. uz Aristofana, Acharn. 747; id. uz abe, 338; id. uz Mir, 374;
Servije uz Virgilija, Georg. ii. 380; Elijan, Nat. Anim. x. 16.
163
Glede izvora u vezi s Tezmoforijama i rasprave o nekim dvojbenim
pojedinostima te svetkovine, bit u slobodan uputiti itatelja na svoj
lanak "Thesmophoria" u: Encjclopaedia Britannica, deveto izd.
164
Focije, s. v. CTtr|via, govori o uzlasku Demetre iz donjega svijeta, dok
Klement Aleksandrijski pripovijeda kako je bezdan progutao i Demetru
i Perzefonu (Protrept. ii. 17), to nepogreivo navodi na izvorno jednaku ulogu Demetre i Perzefone.
165
Plutarh, Isis et Osiris, 69; Focije, s. v. oxr|via.
166
E. Rohde, "Unedirte Luciansscholien, die attischen Thesmophorien
und Haloen betreffend," u: Rheinisches Museum, N. F. xxv. (1870) 548
i d. Dva odlomka iz klasinih pisaca (Klement Aleks., Protrept 11. 17 i
Pausanija, ix. 8, 1) odnose se na obrede to ih je opisao sholijast iz
Lukijana te ih je ispravno protumaio Lobeck (Aglaophamus, str. 827 i
d.)
167
Sholijast ih spominje kao megara i adyta. Megara (od fenike rijei koja
znai "spilja", "podzemni ponor", Movers, Die Phoenizier, i. 220)
bijahu zapravo podzemni svodovi ili ponori posveeni bogovima. Vidi
Hesihije, u navodu Moversa, nav. mj. (taj se ulomak ne pojavljuje u M.
Schmidtovu manjem izdanju Hesihija); Porfirije, De antro nymph. 6.
168
Zakljuujemo to prema Pausaniji, ix. 8,1, iako je ulomak nepotpun i
oito iskvaren. Umjesto ev AcoScovr) Lobeck predlae itati dvaSuvai
ili dva8o6rjvou. Na proljetnim i jesenjim svetkovinama Izie u Titoreji
guske i koze bacale su se u adyton i ondje ostavljale do idue
svetkovine, kada su ostaci uklanjani i zakopavani na izvjesnome mjestu
356

Duh ita kao ivotinji

nedaleko od hrama. Pausanija, x. 32, 14 (9). Ta analogija podupire

gledite prema kojemu su se svinje to su ih o Tezmoforijama bacali u
spilje ostavljale u njime do idue svetkovine.
169
Ovidije, Fasti, iv. 461-466, na to Gierig biljei: "Sues melius poeta omisisset in hac narratione." Takva je mudrost tog komentatora.
170
Pausanija, i. 14, 3.
171
Shol. uz Aristofana, abe, 338.
172 v gore, str. 323.
173

Gore, str. 325 i d.

Gore, str. 318.
175
Gore, str. 330.
176
Gore, str. 330 i d.
177
Kod Klementa Aleks., Protrept. ii. 17, umjesto nevapi^ovreg "/oipouc;
eKpd^^oooi Lobeck (Aglaophamus, str. 831) ita (reydpoi<; C,&vxaq
Xo(pouq e|a(3aX.A.ouai. Glede njegove ispravke Pausanije, v. gore, str.
339.
178 Vrijedi zapaziti da se na Kreti, starom sjeditu Demetrina kulta (v.
gore, sv. i. str. 256), svinja smatrala nadasve svetom i da se nije jela;
Atenej, 375 F - 376 A. To ne iskljuuje mogunost da se njeno meso
jelo kao sakrament, kao na Tezmoforijama.
174

179

Pausanija, viii. 42.

V gore, str. 327 i d.
181
Pausanija, viii. 25 i 42. O figalijskoj Demetri v. W Mannhardt, M. F.
str. 244 i d.
182
V gore, sv. i. str. 229 i d.
183
Gore, str. i. str. 229.
184
Demosten, De corona, str. 313.
185
V gore, sv. i. str. 215.
186
Cureton, Spicilegium Syriacum, str. 44.
187
Lukijan, De dea Syria, 54.
188
Haranski su pogani jednom godinje rtvovali svinje i jeli njihovo
meso; En.Nedim, u: Chwolsohn, Die Ssabier und der Ssabismus, ii. 42.
Moj prijatelj prof. W Robertson Smith pretpostavlja da su veprovi,
rtvovani dne 2. travnja svake godine na Cipru (Ivan Lidos, De
Mensibus, iv. 45), predstavljali samog Adonisa. V njegovu knjigu
Religion of the Semites, i. 272 i d., 392.
189
Plutarh, Quaest. Conviv. iv. 5.
190
Izaija 65, 3, 4; 66, 3, 17.
191
Herodot, ii. 47; Plutarh, Isis et Osiris, 8; Elijan, Nat. Anim. x. 16.
192
Herodot, nav. mj.
191
Plutarh i Elijan, nav. mjesta.
194
Herodot, nav. mj.
180

357

195

Herodot, ii. 47 i d.; Elijan i Plutarh, navedena mjesta. Herodot razlikuje rtvu to se prinosila Mjesecu od one upuene Ozirisu. Prema
njegovim rijeima, pri rtvovanju Mjesecu kraj svinjskog repa, zajedno
sa slezenom i trbunom opnom, oblagao se lojem i spaljivao, a ostatak
mesa bi se pojeo. Uveer (ne uoi, v. Stein u vezi s tim ulomkom) na
dan svetkovine prinosila se rtva Ozirisu. Svatko bi zaklao jednu svinju
pred svojim vratima, i potom je dao svinjaru od kojega je bijae kupio
da je odnese.
196
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 432,
452.
197
Third Annual Report of the Bureau ofEthnology (Washington), str. 225.
198
Isto, str. 231.
199
J. Crevaux, Voyages dam l'Amerique du Sud, str. 59.
200 Turner, Samoa, str. 17 i d., 50 i d.
201
Levitski zakonik 16, 23 i d.
202
Porfirije, De abstin. ii. 44. Ovaj, kao i primjere iz idovskih obreda,
dugujem svome prijatelju prof. W Robertsonu Smithu.
203
Mariner, Tonga Islands, i. 434, biljeka; ii. 82, 222 i d.
204
V gore, sv. i. str. 131 i d.
205
Casalis, The Basutos, str. 211; Livingstone, Missionarj Travels and
Researches in South Africa, str. 255; John Mackenzie, Ten Years north of
the Orange River, str. 135, biljeka.
206
J. Mackenzie, nav. mj.
207
Third Annual Report of the Bureau ofEthnology (Washington), str. 225.
208
Isto, str. 275.
209
Turner, Samoa, str. 76.
210
Isto, str. 70.
211
Diogen Laertije, Vitae Philos. viii. 8.
212
Elijan, Nat. Anim. x. 16. Istu pripovijest ponavlja Plinije, Nat. Hist.
xviii. 168.
213
Lefebure, Le mythe Osirien, i. 44.
214
Plutarh, Isis et Osiris, 8. Lefjbure (nav. dj. str. 46) ustanovljuje da je
vepar u toj pripovijesti sam Tifon.
215
Ovo vano naelo prvi je prepoznao prof. W Robertson Smith. V njegov lanak "Sacrifice" u Encjcl. Britann., deveto izd. xxi. 137 i d. Usp.
njegovu knjigu Religion of the Semites, str. 353 i d., 391 i d.
216
Plutarh, Isis et Osiris, 31.
217
Lefebure, Le mythe Osirien, str. 48 i d.
218
Plutarh, Isis et Osiris, 33, 73; Diodor, i. 88.
219
Plutarh, Isis et Osiris, 31; Diodor, i. 88. Usp. Herodot, ii. 38.
220
Plutarh, Isis et Osiris, 20, 29, 33, 43; Strabon, xvii. 1, 31; Diodor, i. 21,
85; Duncker, Geschichte des Alterthums,5 i. 55 i d. Glede Apisa i
358

Duh ita kaoivotinjim

Mnevisa, vidi takoer Herodot, ii. 153, iii. 27 i d.; Amijan Marcelin,
xxii. 14, 7; Plinije, Nat. Hist. viii. 184 i d.; Solin, xxxii. 17-21; Ciceron,
De nat. deor. i. 29; Elijan, Nat. anim., xi. 10 i d.; Plutarh, Quaest.
Conviv. viii. 1, 3; id., bis et Osiris, 5, 35, Euzebije, Praepar. Evang. iii.
13, 1 i d.; Pausanija, i. 18, 4, vii. 22, 3 i d. I Apis i Mnevis bijahu crni
bikovi, ali je Apis na sebi imao nekolike bijele pjege.
221 Diodor, i. 21.
222
O pobonom tovanju to su ga pastirski narodi gajili spram svoje
stoke, kao i o moguem podrijetlu kultova Apisa i Izide-Hator na
pastirskom stupnju drutvenog razvitka, v. W Robertson Smith,
Religion ofthe Semites, i. 277 i d.
223
Herodot, ii. 41.
224
Plinije, Nat. Hist. viii. 184; Solin, xxxii. 18; Amijan Marcelin, xxii. 14,
7. Izvor ili zdenac u kojemu su ga utapljali moda je bio onaj iz kojega
je bik pio; on nije smio piti vodu iz Nila. Plutarh, Isis et Osiris, 5.
225
Plutarh, Isis et Osiris, 56.
226
Maspero, Histoire ancienne 4 str. 31. Usp. Duncker, Geschichte des
Alterthums,5 i. 56.
227
V gore, str. 327 i d.
228
Atenej, 587 A; Plinije, Nat. Hist. viii. 204. Usp. Encycl. Britann., deveto izd., l. "Sacrifice", xxi. 135.
229
Varon, De agri cult. i. 2, 19 i d.
230
Herodot, ii. 42.
231
Fest, ur. Miiller, str. 178, 179, 220; Plutarh, Quaest. Rom. 97; Polibije,
xii. 4 B. Reeno rtvovanje spominje Julijan u Orat. 176 D.
232
Ovidije, Fasti, iv. 731 i d., usp. 629 i d.; Propercije, v. 1, 19 i d.
233
V gore, str. 336 i d.
234
Gore, sv. i. str. 306, sv. ii. str. 317.
235
Gore, str. 331.
236
Livije, ii. 5.
237
Fest, ur. Miiller, str. 130, 131.
238
Listopadni konj predmet je Mannhardtova ogleda (Mjtholog. Forsch.
str. 156-201), kojega je gornji prikaz saetak.

359

 11. Jedenje boga

Vidjeli smo da se duh ita katkad prikazuje u ljudskom, a katkad u
ivotinjskom obliju, te da se u oba sluaja ubija u osobi svoga predstavnika i jede kao sakrament. Da bismo iznali primjere zbiljskog
ubijanja ljudskih predstavnika itnoga duha, morah smo se, dakako,
okrenuti primitivnim narodima, no i etvene gozbe naih europskih
seljaka pruile su nam zorne primjere sakramentalnog jedenja ivotinja kao predstavnika itnog duha. Meutim, kao to se ve prije
moglo naslutiti, i samo novo ito jede se kao sakrament, to jest kao
tijelo itnoga duha. U vedskom Wermlandu domaica od zrnja iz
posljednjeg snopa pee kruh u obliku djevojice, koji se dijeli svim
ukuanima i oni ga jedu.1 Kruh ovdje predstavlja duh ita u liku
djeve, a slino tome se i u kotskoj duh ita zamilja i prikazuje
pomou posljednjeg snopa, kojemu se daje oblik ene i ime Djeva.
Kao i obino, vjeruje se da duh ita obitava u posljednjem snopu, a
jesti kruh napravljen od zrnja iz posljednjeg snopa znai, prema
tome, jesti sam duh ita. Tako u La Palisseu, u Francuskoj, prave ovjeuljka od tijesta i vjeaju ga o jelu koju voze na zadnjim etvenim
kolima. Drvo i lutka od tijesta nose se kui seoskog naelnika i tamo
uvaju dok etva ne zavri. Kraj etve proslavlja se gozbom na kojoj
naelnik lomi ovjeuljka od tijesta i daje komade ljudima da jedu.2
U ovim se primjerima duh ita prikazuje i jede u ljudskom obliju.
U drugim sluajevima, premda se od novog ita ne peku hljebovi u
ljudskom obliku, sveane ceremonije u sklopu kojih se oni jedu po
sebi dovoljno ukazuju na to da se to ini sakramentalno, naime da se
jede tijelo itnoga duha. Litavski su seljaci, primjerice, obiavali
izvoditi sljedee obrede kada bi jeli novo ito. Po zavretku etve i
sijanja novoga ita, svaki vlasnik imanja prireivao je svetkovinu
361

zvanu Sabarios, to jest "mijeanje ili gomilanje." Uzeo bi on pregrt

od svake vrste usjeva - penice, jema, zobi, lana, graha, lee i ostalih te podijelio svaku pregrt na tri dijela. Zatim se dvadeset sedam
dijelova svakog zrnevlja bacalo na gomilu i zajedno mijealo. Zrnevlje
koje se koristilo za to moralo je biti ono koje je prvo ovreno i ovijano
te koje se stavljalo na stranu i uvalo za tu svrhu. Od dijela tako
pomijeanog zrnevlja mijesili su se hljepii, po jedan za svako
kuanstvo, a ostatku se dodavalo jo jema ili zobi i od njega se pravilo pivo. Prvo pivo koje se izvarilo od te mjeavine pili su vlastelin,
njegova ena i djeca, a drugo varenje bijae namijenjeno posluzi.
Kada je pivo bilo gotovo, gazda bi odabrao veer kad nije oekivao
nikakve posjetitelje. Tada bi kleknuo pred bavu, napunio vr pivom
i izlio ga na ep bave, govorei: "O plodna zemljo, neka bujaju ra,
jeam i sve vrste ita." Potom je odnosio vr u sobu, gdje su ga ekali
ena i djeca. Na podu sobe bili bi crni, bijeli ili areni (ne crveni) pijetao te koko iste boje i iz istoga legla, koji su se izvalili tijekom iste
godine. Domain bi tada s vrem u ruci kleknuo, zahvalio Bogu na
etvi te se molio da urod i dogodine bude obilan. Svi su zatim dizali
ruke i govorili: "O Boe, i ti, o Zemljo, od svoje vam volje ovoga
pijetla i ovu koko prinosimo." Na te bi rijei domain ubijao perad
drvenom licom, jer joj nije smio odsjei glavu. Kada bi izrekao prvu
molitvu i ubio obje ivine, izlio bi treinu piva. Potom bi njegova ena
skuhala pijetla i koko, i to u novom loncu koji se nije ranije upotrebljavao. Tada se na pod postavljala plitica s dnom nagore, a na nju
gore spomenuti hljepii i skuhana perad. Donosilo se jo piva, kutlaa i tri vra, koji su se koristili samo u toj prilici. Poto bi domain
kutlaom usuo pivo u vreve, obitelj bi kleknula oko plitice. Otac je
potom izgovarao molitvu i ispijao tri vra piva, a ostali su slijedili njegov primjer. Onda su jeli hljepie i perad, nakon ega je iznova
kruilo pivo, dok svatko ne bi devet puta ispraznio sva tri vra. Ni
mrvica hrane nije smjela ostati, a ako bi ipak neto ostalo, pojelo bi
se to iduega jutra uz istu ceremoniju. Kosti su davali psu, a ako ih
on ne bi sve pojeo, ostatke bi zakopali pod gnojite u tali. Obred se
odravao poetkom prosinca. Na dan kada je poinjao nije se smjela
izgovoriti nijedna runa rije.3
Takav bijae obiaj prije dvjestotinjak godina. Danas, pak, kada se
u Litvi jede mladi krumpir ili kruh od novog ita, svi za trpezom vuku
jedan drugoga za kosu. 4 Smisao te navade je nejasan, ali slian obiaj
imali su litavski neznaboci prilikom sveanog prinoenja rtava.5
Mnogi Estonci na otoku Oeselu ne jedu kruh ispeen od novog ita
362

dok prvo ne zagrizu komad eljeza.6 eljezo tu oito predstavlja ini

namijenjene tome da se duh koji se nalazi u itu uini bezopasnim.7
Kada se danas u Sutherlandshireu iskopa mladi krumpir, cijela obitelj
mora ga kuati, jer bi se inae "duhovi u njima [krumpirima] uvrijedili te se krumpir ne bi ouvao."8 U jednom dijelu Yorkshirea jo
postoji obiaj da sveenik kosi prvo ito, a onaj tko mi je to priao
vjeruje da se od tako ponjevena ita pravi kruh za svetu priest.9
Ako je potonji podatak toan (a slini primjeri govore u prilog tome),
pokazuje on da je kranska priest prihvatila sakrament koji je
nesumnjivo mnogo stariji od kranstva.
Poslije etve rie na indonezijskom otoku Buruu, svaki se rod
(fenna) okuplja na zajednikom svetom objedu, za koji svaki lan
mora dati malo nove rie. Taj se objed naziva "jedenje riine due",
to bjelodano ukazuje na sakramentalni znaaj tog jela. Dio rie se
stavlja na stranu i prinosi duhovima. 10 rec Alfura na Celebesu sije
prvo riino sjeme i bere prve zrele stabljike rie na svakom polju. Tu
riu on ispri, samelje i daje po malo svakom kuanstvu. 11 Uoi etve
rie u Bolang Mongondu, takoer na Celebesu, rtvuje se prai ili
koko. rec tada ubere malo rie, prvo na svojem polju a potom na
susjednima. Svu riu koju je tako ubrao on sui zajedno sa svojom te
je poslije vraa vlasnicima ostalih polja, koji je samelju i skuhaju.
Skuhanu riu, s jednim jajem, ene odnose natrag recu, koji prinosi
jaje kao rtvu i vraa riu enama. Svaki lan obitelji, sve do najmanjeg djeteta, mora pojesti dio te rie. Nakon tog obreda svatko je slobodan brati svoju riu. 12 Kod Burghera, plemena na brdima Nilgirija
u junoj Indiji, prvu aku rie sije i prvi snop anje Kurumbar, ovjek
iz drugoga plemena ije lanove Burgheri smatraju vraima. Zrnevlje
iz tog snopa "samelje se istog dana u brano, od kojega se prave
kolai; nakon to se prinese kao prvi plod, Burgher i cijela njegova
obitelj jedu ga zajedno s ostatkom rtvovane ivotinje kao meso
savezne rtve i dara." 13
ovjeka koji e za etve posjei prvi snop rie medu Korgima u
junoj Indiji bira zvjezdoznanac. U sumrak se svi ukuani okupaju u
vruoj vodi i potom odlaze na riino polje, gdje odabrani etelac
novim srpom posijee naramak rie te svima nazonima podijeh po
dva ih vie klasova. Iza toga svi odlaze na gumno. Sveanj lia uresi
se jednom riinom stabljikom i privee za motku na sredini gumna.
Ovri se, proisti i samelje dovoljno rie za brano od kojega se prave
kolai za sve lanove kuanstva. Oni potom odlaze do kunih vrata,
gdje domaica opere noge onome koji je posjekao snop i dade njemu,
363

a onda i svim ostalima, posudu punu mlijeka, meda i eera, iz koje

svatko otpije po gutljaj. Dotini zatim umijesi kola od riina brana,
admaica, mlijeka, meda, sedam novih zrna rie, sedam komada
kokosova oraha, itd. Svatko dobiva komadi tog kolaa na listu ashvathe i jede ga. Obred je tada zavren i eljade koje je pokosilo prvi
snop vraa se u drutvo. Dok je njeo riu, naime, nitko ga nije smio
dotaknuti. 14 Hindusi u junoj Indiji jedu novu riu na obiteljskoj
svetkovini zvanoj Pongol. Nova ria kuha se u novom loncu na vatri
koja se zapali u podne onoga dana kada, prema hinduskim astrolozima, sunce ulazi u znak Jarca. Cijela obitelj pomno prati kako se
kuha mlijeko, jer o tome ovisi kakva e biti nadolazea godina. Ako
mlijeko brzo prokljua, godina e biti uspjena, a ako prokljua
sporo, bit e oskudna. Dio skuhane rie prinosi se kipu Ganee, a
potom je svi kuaju. 15 Prije nego to u Gilgitu, na Hindukuu, pone
etva penice, jedan lan svakog kuanstva za sumraka potajno skupi
rukovet klasja. Nekoliko klasova objesi se iznad kunih vrata, a
ostatak se idueg jutra pri i jede umoen u mlijeko. Dan se provodi
u zabavi i veselju, a sutradan ujutro poinje etva.16
Obred jedenja novog jama u Onitshi, na rijeci Quorra u Gvineji,
opisan je ovako: "Svaki poglavica iznese est jamova, nasijee mladih
palmovih grana i stavi ih pred svoja vrata, ispee tri jama te spremi
nekoliko kola-oraha i ribe. Kada se jam ispee, libia, seoski vidar,
uzima ga, usitnjava u neku vrst brana i dijeli napola. Potom stavlja
dio brana na usne onoga koji e jesti novi jam. Dotini otpuhuje
paru s vrueg jama, stavlja ga cijelog u usta i kae: 'Zahvaljujem Bogu
to mi je dopustio da jedem novi jam', da bi ga zatim stao zduno
vakati zajedno s ribom." 17
Kod Kafira u Natalu i Zululandu nitko ne smije jesti nove plodove
prije zavretka sveanosti kojom se obiljeava poetak kafirske
godine. Sav se narod okupi na kraljevu posjedu, gdje se gosti i plee,
a prije nego to se raziu obavlja se "posveenje naroda". Razni
plodovi zemlje, poput ita, kukuruza i bundeva, pomijeani s mesom
rtvovanih ivotinja i "medicinom", kuhaju se u velikim loncima, a
sam kralj stavlja malo te hrane svakome u usta. Kuavi tako
posveene plodove, ovjek i sam biva posveen za cijelu godinu te se
moe odmah latiti sabiranja svoje ljetine. 18
Busk, iliti svetkovina prvih plodova, bijae glavna godinja ceremonija Indijanaca iz sjevernoamerikog plemena Creek. 19 Odravala
ivin sin, indijski bog sree, uspjeha, blagostanja i znanosti. (Prev.)
3 64

Jedenje boga

se u srpnju ili kolovozu, kada bi ito dozrelo, te se njome obiljeavao

kraj stare i poetak nove godine. Prije nje nijedan Indijanac nije jeo
niti ak doticao novu ljetinu. Katkad je svako mjesto imalo svoj busk,
a ponekad bi se nekoliko naselja udruivalo da odre zajedniku
svetkovinu. Prije proslave buska narod se opskrbljivao novom
odjeom, novim kunim potreptinama i namjetajem, a staru odjeu
i otpad skupljao je zajedno s preostalim itom i starim zalihama, sve
skupa bacao na zajedniku gomilu te spaljivao.20 U sklopu priprema
za sveanost sve bi se vatre u selu pogasile, a pepeo poistio. Naroito se pomno prekopavalo ognjite ili oltar hrama, odakle se takoer
iznosio pepeo. Glavni rec je potom stavljao nekoliko korijena zmijske biljke, nekoliko zelenih listova duhana i neto novih plodova na
dno ognjita, pa bi naloio da se sve to prekrije bijelom ilovaom i
polije istom vodom. Nad oltarom se zatim pravila gusta sjenica od
zelenih grana mladoga drvea.21 U meuvremenu su ene istile
kue, obnavljale stara ognjita i ribale staro posue za kuhanje kako
bi bilo spremno za novu vatru i nove plodove. 22 S javnoga ili svetog
trga brino bi se poistila i najmanja mrvica od prijanjih gozbi, "da
se ne oskrnavi rtva prvih plodova." Usto se svo posue u kojemu se
tijekom godine kuhala ili uvala hrana prije sumraka uklanjalo iz
hrama. Zatim bi telal sazvao sve mukarce za koje se znalo da se
tijekom te godine nisu ogrijeili o zakon prinoenja prvih plodova niti
o brani zakon, da dou na sveti trg i otponu sveti post. enama,
izuzev estorim staricama, djeci i svima koji nisu dosegnuli in ratnika, bijae zabranjen pristup na taj trg. Na uglovima trga postavljali su
se straari to su prijeili ulaz svim osobama koje se smatralo neistima, kao i svim ivotinjama. Dvije noi i jedan dan trajao je strogi
post, tijekom kojega su vjernici pili gorki uvarak od korijena zmijske
biljke "kako bi se ispovraali i oistili svoja grijena tijela." Da bi se i
narod izvan trga mogao oistiti, jedan od staraca ostavljao je odreenu koliinu zelenog duhana na jednom uglu trga; duhan bi
potom odnosila jedna starica i dijelila ga ljudima koji su se nalazih
vani te su ga oni vakah i gutali "da svojim duama nanesu bol."
Tijekom tog sveopega posta, enama, djeci i mukarcima slabije
grade doputalo se da jedu nakon podneva, ali ne prije. Ujutro, kada
je post zavravao, ene su u blizinu svetog trga donosile stanovitu
koliinu hrane iz stare godine. Te bi se zalihe potom unijele na trg i
stavljale pred izgladnjelo mnotvo, no svi tragovi hrane morali su se
ukloniti prije podneva. Kada bi sunce poelo zapadati, vika je
nareivao svima da ostanu u kuama, da ne ine nevaljala djela te da
365

ne zaborave ugasiti i baciti svaku iskru stare vatre. Tada bi zavladala

sveopa tiina. Visoki sveenik je potom tarui dva komada drveta
palio novu vatru i stavljao je na oltar pod zelenom sjenicom. Vjerovalo se da ta nova vatra iskupljuje za sva prola nedjela, izuzev ubojstva. Zatim se donosila koara s novim plodovima; visoki sveenik
uzeo bi po plod od svake vrste, natrljao ga medvjedom mau i prinio
ga, zajedno s neto mesa, "dobrostivome svetom duhu vatre, kao
rtvu prvih plodova i godinje okajanje grijeha." Takoer je posveivao svete emetike (napitke za ienje od korijena zmijske biljke i
kasije ) izlijevajui manju koliinu istih u vatru. Oni koji bijahu ostali
izvan svetoga trga sada bi mu prili blie, ali ne bi ulazili na nj, a
sveenik bi odrao govor u kojemu je pozivao narod da potuje stare
obiaje i obrede i objavljivao da je nova vatra zbrisala grijehe iz minule godine, te ozbiljno opominjao ene, ako neke meu njima ne bi
bile ugasile staru vatru ili bi na sebe navukle kakvu neistou, da se
smjesta udalje, "kako od boanskog ognja ne bi nastradale i one i
narod." Dio nove vatre ostavljao se zatim izvan svetoga trga, pa su ga
ene radosno nosile kui i stavljale na svoja neokaljana ognjita. Kada
bi se vie naselja udruilo da proslave tu svetkovinu, nova vatra
mogla se tako nositi vie kilometara. Novi plodovi su se tada
pripremali na novoj vatri i jeli s medvjedom mau, koja se smatrala
neizostavnom. Tijekom svetkovine mukarci bi meu rukama istrljali
novo ito i onda ga stavljali na lice i grudi. 23 Za slavlja koje bi uslijedilo, ratnici su u svoj divljoj vojnoj opremi, s bijelim paperjem na
glavi i bijelim perima u rukama, plesali oko svete sjenice, pod kojom
je gorjela nova vatra. Obredi su trajali osam dana, i za to su se vrijeme svi pridravali najstroe apstinencije. Potkraj svetkovine ratnici
bi odigrali hinjenu bitku, a nakon toga su mukarci i ene zajedno, u
tri kola, plesali oko svete vatre. Najposlije bi se svi namazali bijelom
ilovaom i okupali u tekuoj vodi. Izlazili su iz vode "uvjereni da su
umaknuli zlu to bi ih moglo zadesiti zbog njihovih prijestupa u
prolosti", i onda se razilazili u radosti i miru.
Sveane pripreme koje su prethodile jedenju novoga ita dokazuju da se ono jelo kao sakrament. U obiajima na Buruu i kod Creek
Indijanaca, taj je sakrament spojen sa rtvovanjem, a s vremenom rtvovanje prvih plodova tei zasjeniti sakrament, ako ne i istisnuti ga.
Sam in prinoenja prvih plodova bogovima ili duhovima predaka
tada se smatra dostatnom pripremom za jedenje novoga ita; budui
Sena, tropska biljka iji listovi i plodovi slue kao purgativ. (Prev.)
366

da su boanstva dobila svoj dio, ovjek je slobodan raspolagati ostatkom. Taj nain gledanja na novi urod podrazumijeva da se on vie ne
smatra proetim boanskim ivotom, ve samo darom to ga bogovi
donose ovjeku, koji je duan izraziti zahvalnost i poast boanskim
dobroiniteljima prinosei im dio zemaljskih plodova. rtvovanjem u
razlici spram sakramenta ovdje se, meutim, ne bavimo.24
Obiaj sakramentalnog jedenja kruha kao tijela boanstva tovali
su Asteci prije panjolskog otkria i osvajanja Meksika. Dvaput godinje, u svibnju i prosincu, tovatelji velikoga meksikog boanstva
Huitzilopochtlija ili Vitziliputzlija pravili su njegov kip od tijesta, potom ga lomili u komade i sveano jeli. Povjesniar Acosta ovako opisuje tu svibanjsku ceremoniju:
"Dva dana prije gozbe, djevice o kojima sam govorio (koje izdvajahu
i zatvarahu u istome hramu te bijahu kao i redovnice) pomijeale bi
stanovitu koliinu repina sjemena s peenim kukuruzom, dodale
meda i od toga tijesta nainile kumir veliine stabla, kojemu namjesto
oiju stavljahu zelena, plava ih bijela stakalca, a namjesto zuba zrnje
kukuruza, ureeno i udeeno kao to ve rekoh. Nakon toga bi stigli
plemii te donijeli raskonu i bogatu nonju, nalik onoj na kumiru, pa
ga u nju odjenuli. Tako opremljena i okiena, postavljahu ga na
modru stolicu, a ovu na nosiljku te ga noahu na ramenima. Na dan
gozbe, jedan sat prije svanua, sve bi djevojke izale odjevene u bijelo, s novim nakitom na sebi. Toga dana nazivahu ih 'sestrama boga
Vitziliputzlija'; dolaahu one okrunjene vijencima kukuruza, to
ispeen i propren nalikuje azaharu, naraninu cvijetu, a oko vrata
nosile su dugake niske od istoga takvog kukuruza, koje im poput
opasaa za ma bijahu provuene ispod lijeve ruke. Obrazi im bijahu
obojeni cinoberom, a ruke od lakata do zglavaka prekrivene perjem
crvenih papagaja." Mladii su zatim, okrunjeni kukuruzom poput
djevica, strmim i uskim stubama, uz svirku frula, truba, rogova i
doboa, odnosili kumira u nosiljci do podnoja velikoga hrama u
obliku piramide. "Dok se oni penjahu s kumirom, sav narod stajae
na dvoru ispunjen velikim strahopotovanjem. Kada bi ga donijeli na
vrh i stavili u ranije sazdanu kolibicu od rua, dolazili su mladii sa
svakovrsnim cvijeem te kitili njime hram iznutra i izvana. Sve djevice potom izlaahu iz svoga samostana i donaahu komade tijesta od
repe i prena kukuruza, dakle istoga onog od kojega bijae nainjen
njihov kumir, a ti komadi bijahu nalik velikim kostima. Predale bi ih
mladiima, koji ih noahu gore i polagahu do nogu kumira te bi njima
367

dupkom ispunili cijeli prostor. Te komade tijesta nazivahu mesom i

kostima Vitziliputzlija." Potom su dolazili sveenici u slubenim haljama, "i poredavi se uokrug tih komada i djelia tijesta, izvodili
stanovite obrede uz ples i pjesmu. Blagoslivljahu njima i posveivahu
meso i kosti svoga kumira... Kada bi obredi, ples i rtvovanje zavrili,
odlaahu se oni presvui, a sveenici i poglavari hrama skidahu sve
urese s idola, da bi njega i komade koje bijahu posvetili posve usitnili
i dijelili ove komadie narodu kao priest, poinjui od veih,
mukarcima, enama, kao i maloj djeci, i bijae dirljivo vidjeti uz
kolike ih suze, strah i predanost oni primahu, govorei kako jedu
meso i kosti Boje te su stoga veoma oaloeni. Oni koji imahu
bolesnike kod kue iskali su komadie i za njih te ih odnosili kui s
velikim potovanjem i pobonou." 25
Prije prosinake svetkovine, koja se odravala za zimskoga suncostaja, od raznovrsna sjemenja i djeje krvi mijesilo se tijesto od kojega se
pravio kip boga Huitzilopochtlija. Komadi bagremova drveta predstavljali su kosti boanstva. Kip se postavljao na glavni oltar u hramu,
a na dan svetkovine kralj mu je prinosio tamjan. Rano sutradan skidao se odande i namjetao da stoji u jednoj velikoj dvorani. Potom bi
neki sveenik uzeo koplje s vrhom od kremena i proburazio njime kip
kroz grudi. Taj se in nazivao "ubijanjem boga Huitzilopochtlija da bi
se njegovo tijelo moglo jesti." Jedan od sveenika iupao bi kipu srce
i dao ga kralju da ga jede. Ostatak kipa dijelio se u sitne komade, od
kojih bi svaki mukarac, pa i muka djeca u kolijevci, dobila po jedan.
ene, meutim, nisu smjele okusiti ni zalogaja. Obred se nazivao teoqualo, to jest "bog je pojeden". 26
Na drugoj su svetkovini Meksikanci pravili male kipove u ljudskom obliju, koji su prikazivali planine vrhova prekrivenih oblacima.
Kipovi su se pravili od tijesta od raznoga sjemenja i odijevali u papirnate ukrase. Jedni su pravili pet, drugi deset, a neki ak petnaest
takvih kipova. Stavljali su ih u sobu za molitvu u svakoj kui i klanjali
im se. etiri puta tijekom noi prinosili su im hranu u zdjelicama te
pjevali i svirali frulu pred njima cijelu no. U svitanje bi sveenici
tkalakom alatkom proboli kipove, odsjekli im glave i iupali srca,
koja su na zelenom pladnju donosili domainu. Tijela kipova zatim je
jela cijela obitelj, naroito sluge, "kako bi se jedui ih sauvali od
stanovitih boletina, za koje se smatralo da snalaze osobe to zanemaruju tovanje tih boanstava."27
368

Jedenje boga

Sada smo u mogunosti predloiti jedno tumaenje izreke

"mnogo je manija u Ariciji."28 Rimljani su izvjesne hljebove nainjene
u ljudskom obliku nazivali maniae, a takva se vrst kruha, ini se, pravila osobito u Ariciji.29 Mania, ime jednoga takvog kruha, bijae takoer ime Majke ih Bake duhova, 30 kojoj su prilikom sveanosti
Compitalia posveivali vunene lutke u obliku mukaraca i ena. Te su
se lutke vjeale o vrata svih kua u Rimu; po jedna lutka vjeala se za
svaku slobodnu osobu u kui, a po jedna, razliita od potonje, za
svakog roba. Razlog bijae taj to se vjerovalo da na taj dan duhovi
mrtvih tumaraju unaokolo te se narod nadao da e umjesto ivih ljudi
u kui duhovi odnijeti lutke s vrata. Predaja kae da su te vunene
lutke zamijenile prijanji obiaj rtvovanja ljudskih bia. 31 S obzirom
na tako krnje i nepouzdane podatke nemogue je, dakako, izvlaiti
sigurne zakljuke, no valjalo bi pretpostaviti da su hljebovi u ljudskom obliku, koji su se izgleda pekli u Ariciji, predstavljali sakramentalni kruh, da su se u davno doba, kada se boanski kralj ume ubijao svake godine, pravih hljebovi u njegovom obliju, nalik figurama
boanstava od tijesta u Meksiku, i da su ih njegovi tovatelji jeh kao
sakrament. 32 Meksike sakramente u ast Huitzilopochtlija takoer
je pratilo prinoenje ljudskih rtava. Predaja prema kojoj je utemeljitelj svetoga gaja u Ariciji bio ovjek po imenu Manius, od kojega su
potekli brojni manii, bila bi prema tome etimoloki mit stvoren da bi
se protumaila primjena imena maniae na spomenute sakramentalne
hljebove. Mutno prisjeanje na prvotnu vezu tih hljebova s ljudskim
rtvama moglo bi se razabrati u pripovijesti koja veh da su lutke
posveene Maniji na Kompitalijama nadomjestile ljudske rtve. Sama
je pripovijest, meutim, vjerojatno hena temelja, budui da navada
postavljanja lutaka kako bi se odvratila panja demona sa ivih ljudi
nije rijetka. Kada na Borneu, primjerice, zavlada epidemija, neki
Dajaci izvjese drvene lutke na vrata, u nadi da e duhove poasti
zavarati tako to e ovi odnijeti lutke umjesto njih. 33 Minahasse na
Celebesu katkad prenesu bolesnika u drugu kuu, a na njegovom
krevetu ostave lutku nainjenu od jastuka i odjee. Zloduh bi u toj
lutki trebao zabunom vidjeti bolesnika, pa bi se ovaj zahvaljujui
tome oporavio.34 Shno tome, u Burmi se vjeruje da e bolesnik
ozdraviti ako se u malenom lijesu zakopa jedna lutka. 35
Izloili smo obiaj ubijanja boga u naroda koji su dosegli ratarski
stupanj drutvenog razvitka. Vidjeli smo da se duh ita, ili drugih uzgojenih biljaka, obino prikazuje ih u ljudskom ih u ivotinjskom obliju, i da je prevladao obiaj pogubljivanja predstavnika boanstva
369

jedne ili druge vrste. Razlog ubijanja duha ita u osobi njegova predstavnika ve je implicitno iznesen u ranijem dijelu ovoga poglavlja.
Otkrili smo, meutim, i rasprostranjeni obiaj sakramentalnog jedenja boanstva, i to u obliku ovjeka ili ivotinje koja predstavlja
boanstvo, odnosno u vidu kruha koji se pravi u ljudskom ili ivotinjskom obliku. Razlozi za takvo jedenje bojega tijela s primitivnog
su gledita posve jednostavni. Primitivan ovjek obino vjeruje da
jedenjem mesa neke ivotinje ili ovjeka ne dobiva samo fizike nego
ak i moralne i intelektualne osobine te ivotinje ili ovjeka. Navedimo primjere. Creek, Cherokee i srodna plemena sjevernoamerikih
Indijanaca "vjeruju da priroda ima to svojstvo da na ljude i ivotinje
prenosi osobine hrane koju jedu ili predmeta dostupnih njihovim
ulima. Onaj tko se hrani divljai prema njihovu je fizikalnom sustavu hitriji i pronicaviji od ovjeka koji ivi od mesa nezgrapnog
medvjeda, bespomone peradi s gnojita, sporonoge pitome stoke ili
teke svinje to se valja po blatu. To je razlog s kojega neki starci
medu njima kao pouku pripovijedaju kako su se neko njihovi glavni
poglavice u svojoj prehrani strogo pridravali pravila da samo rijetko
jedu meso zdepastih ivotinja koje se teko kreu, smatrajui da bi im
od takve hrane cijeli organizam postao trom i da bi ih to onesposobilo da s potrebnom ivou obavljaju svoje ratnike, drutvene i vjerske dunosti." 36
Junoameriki Zaparo Indijanci "ne jedu, osim u nudi, nikakvo
teko meso, kao to je ono tapira ili pekarija," ve se ograniavaju na
ptice, majmune, jelene, ribe itd., i to ponajprije stoga to ih, kako
kau, tee meso ini nespretnima poput ivotinja od kojih se to meso
dobiva, to im smanjuje okretnost i onesposobljuje ih za lov."37
Namaque se odriu zeevine, jer misle da bi od nje postali straljivi
poput zeeva, ali zato jedu lavlje meso, ili pak piju leopardovu odnosno lavlju krv, ne bi li stekli hrabrost i snagu tih zvijeri.38 Arapi u
istonoj Africi vjeruju da izvjesni pripravak od lavlje masti potie u
ovjeku smionost, pa divlje zvijeri od straha bjee pred njim. 39 Kada
naselje Zulua pogodi teka bolest, vra uzima kost psa koji je uginuo
prirodnom smru od starosti, ili kost stare krave, bika odnosno neke
druge stare ivotinje, i daje je kao lijek kako bolesnima tako i zdravima, ne bi li doivjeli starost ivotinje iju kost glou. 40 Kod Mirija
u sjevernoj Indiji tigrovo je meso na glasu kao hrana za mukarce, jer
im daje snagu i neustraivost. No, "ono je neprikladno za ene, jer bi
Vrsta amerike divlje svinje. (Prev.)
370

Jedenje boga

ih uinilo odve tvrdoglavima."41 Medu Dajacima na sjeverozapadnom Borneu mladii i ratnici ne smiju jesti srnetinu, budui bi od nje
postali plahi poput srna, dok je enama i starcima doputeno da je
jedu. 42 Mukarci na indonezijskim otocima Buro i Aru jedu psee
meso kako bi bih hrabri i okretni u ratu. 43 Kod Papuanaca u Port
Moresbyu i Motumotu, na Novoj Gvineji, mladii jedu snanu prasad, klokane i krupnu ribu da dobiju snagu tih ivotinja odnosno
riba. 44 Kao sredstvo za ulijevanje hrabrosti, tigrove kosti u Koreji
dostiu veu cijenu od leopardovih. Neki je Kinez u Seoulu kupio i
pojeo cijelog tigra kako bi postao neustraiv i divlji.45 Kinezi dijelom
tijela koji je osobito odgovoran za hrabrost dre unu kesicu, pa
stoga katkad pribavljaju une kesice tigrova i medvjedova te jedu
njihovu u u vjeri da e im ona dati hrabrost. 46
Ingiald, sin norvekoga kralja Aununda, bijae u mladosti plah, ah
je pojevi srce vuka postao veoma hrabar, dok je Hialto, jo jedna
linost iz norveke povijesti, stekao snagu i smionost jedui srce medvjeda i pijui njegovu krv.47 Bolesnicima koji pate od letargije u
Maroku daju gutati mrave, a takoer vjeruju da e od lavljega mesa
kukavica postati hrabar. 48 Kada dijete zaostaje s uenjem govora,
Turci u sredinjoj Aziji daju mu jesti jezik odreenih ptica. 49 Neki je
sjevernoameriki Indijanac mislio da se rakija pravi od srca i jezika,
"jer", rekao je, "kada je popijem ne bojim se niega i divno govorim." 50 Narod u Darfuru, u sredinjoj Africi, smatra da je jetra sjedite due i da ovjek moe poveati svoju duu ako jede jetru neke
ivotinje. "Kad god ubiju kakvu ivotinju, oni joj izvade jetru i pojedu je, ali pomno paze da je ne dotaknu rukama, jer je smatraju svetom; rasijeku je i jedu sirovu, prinosei komadie ustima na vrhu
noa ili zailjenog tapa. Onome tko sluajno dotakne jetru strogo se
zabranjuje da je jede, a ta se zabrana dri velikom nesreom za nj."
enama se ne doputa da jedu jetru, jer one nemaju duu. 51
Nadalje, meso i krv hrabrih ljudi esto se jedu i piju ne bi li se time
potaknula hrabrost. Australijski Kamilaroi jedu srce i jetru hrabra
ovjeka da steknu njegovu neustraivost.52 Uobiajena je navada u
australijskih Crnaca ubiti ovjeka, izvaditi mu mast i istrljati se njome, "jer oni vjeruju da se sva tjelesna i umna svojstva ubijenoga na taj
nain prenose na onoga koji je koristi."53 Italoni na Filipinima piju krv
ubijenih neprijatelja i jedu dio njihova zatiljka i utrobe u sirovu stanju
kako bi stekli njihovu hrabrost. S istog razloga Efugaoi, jo jedno
filipinsko pleme, siu mozak svojih dumana. 54 Kada novi kralj
Kimbunda u zapadnoj Africi stupi na prijestolje, neki smioni ratni
371

unfjanjefioga(nastavak)

zarobljenik se pogubi da bi kralj i dostojanstvenici mogli jesti njegovo meso te tako dobiti njegovu snagu i hrabrost.55 Basuti komadaju
ubijene neprijatelje i melju ih u prah, "za koji se dri da e im prenijeti hrabrost, vjetinu i sreu njihovih protivnika."56 Zului misle da
jedui sredinu ela i obrve neprijatelja dobivaju mo da neustraivo
gledaju istoga.57 Oni koji na Grofovskoj gori u Africi ubiju hrabra
ovjeka, pojedu mu srce ne bi li stekli njegovu hrabrost. 58 U istu
svrhu Kinezi jedu u pogubljenih zloglasnih razbojnika.59 Na
Novom Zelandu poglavica bijae atua [bog], no postojali su moni
bogovi i oni bez moi, a svaki se, dakako, htio ubrojiti medu one
prve. Stoga su svi nastojali spojiti duhove ostalih sa svojim duhom.
Kada bi, dakle, ubio nekog poglavicu, ratnik mu je odmah iskopao
oi i progutao ih, jer se vjerovalo da atua tonga, odnosno boanstvo,
obitava u tom organu; na taj nain on ne bi samo ubio tijelo nego i
prisvojio duu neprijatelja, pa je sukladno tome njegova boanstvenost postajala tim vea to je vie poglavica smaknuo."60
Sada je lako razumjeti zato primitivan ovjek eli jesti meso
ivotinje ili ovjeka kojega smatra boanskim. Jedenjem bojega tijela
on dobiva dio bojih svojstava i moi. Kad je posrijedi boanstvo ita,
njegovo je tijelo ito; kada je to boanstvo vinove loze, grodani sok
njegova je krv, te tako jedui kruh i pijui vino vjernik jede zbiljsko
tijelo i pije zbiljsku krv svog boga. Stoga pijenje vina u obredima
posveenim bogu vinove loze poput Dioniza nije in razuzdanosti,
nego sveani sakrament.61

Biljeke
1

M. F. str. 179.
B. K. str. 205. Nije reeno da se ovjeuljak od tijesta pravi od novog
ita, no vjerojatno jest tako, ili je barem neko bilo.
3 Pretorije, Deliciae Prussicae, str. 60-64; A. W. F. str. 249 i d.
4
Bezzenberger, Litauische Forschungen (Gottingen, 1882), str. 89.
5 Simon Grunau, Preussische Chronik, izd. Perlbach, i. 91.
Holzmayer, Osiliana, str. 108.
O eljezu kao inima protiv duhova, v. gore, sv. i. str. 133 i d.
Folk-lore Journal, vii. 54.
Prema rijeima vl. J. J. C. Yarborougha, iz Chislehursta, Kent. V Folklore Journal, vii. 50.
10 G. A. Wilken, Bijdrage tot de kennis der Alfoeren van het eiland Boeroe,
str. 26.
2

372

Jedenje boga

11

12

13

14

15

16
17

18

19

P N. Wilken, "Bijdragen tot de kennis van de zeden en gewoonten der

Alfoeren in de Minahassa", u: Mededeelingen van utege het
Nederlandsche Zendelinggenootschap,
(1863) str. 127.
N. P Wilken en J. A. Schwarz, "Allerlei over het land en volk van Bolang Mongondou", u: Mededeel. v. iv. h. Nederl. Zendelinggen. xi. 369 i d.
H. Harkness, Description of a Singular Aboriginal Race inhabiting the
Summit ofthe Neilgherry Hills, str. 56 i d.
Gover, Folk-songs of Southern India, str. 105 i d.; Folk-lore Journal, vii.
302 i d.
Gover, "The Pongol Festival in Southern India", Journ. R. Asiatic
Society, N. S. v. (1871) str. 91 i d.
Biddulph, Tribes of the Hindoo Koosh, str. 103.
Crowther i Taylor, The Gospel on the Banks ofthe Niger, str. 287 i d.
Taylorov podatak ponavlja se u West African Countries and Peoples J.
Africanusa B. Hortona (London, 1868), str. 180 i d.
Speckmann, Die Hermannsburger Mission in Afrika, str. 150 i d. O zuluanskoj gozbi prvih plodova v. takoer N. Isaacs, Travels and Adventures
in Eastem Africa, ii. 291 i d.; Arbousset et Dumas, Voyage d'exploration,
etc. str. 308 i d.; Callaway, Religious System ofthe Amazulu, str. 389, biljeka; South African Folk-lore Journal, i. 135 i d.; Fritsch, Die
Eingeborenen Siid-Afrikas, str. 143; Lewis Grout, Zululand, str. 160 i d.
Grout u svome opisu kae da se bik ubija te da kralj i narod piju njegovu u. Mukarci ga moraju ubiti golim rukama. Bikovo meso se
daje djeacima, koji pojedu ono to im se svia a ostatak spale;
mukarci ga ne smiju kuati. Na zavrnoj ceremoniji, kralj u nazonosti
naroda razbija zelenu tikvicu, "otvarajui tako novu godinu i dajui
ljudima doputenje da jedu nove plodove." ovjek koji jede nove
plodove prije svetkovine umrijet e, odnosno pogubit e ga.
Reenu ceremoniju, neovisno jedan o drugome, opisuju James Adair,
History of the American Indians (London, 1775), str. 96-111; W
Bartram, Travels through North and South Carolina, Georgia, East and
West Florida (London, 1792), str. 507 i d.; B. Hawkins, "Sketch of the
Creek country", u: Collections ofthe Georgia Historical Societj, iii.
(Savannah, 1848), str. 75-78; A. A. M'Gillivray, u Schoolcraftovim
Indian Tribes, v. 267 i d. Adairov opis je najpotpuniji te smo ga poglavito slijedili u tekstu. U djelu Observations on the Creek and Cherokee
Indians Williama Bartrama (1789), s uvodnim i popratnim biljekama
E. G. Squiera, str. 75, postoji opis - prenesen iz rukopisa J. H. Paynea
(autora knjige Dome, slatki dome) - sline ceremonije to su je izvodili
Cherokeeji. Posjedujem kopiju toga rada u obliku broure, no ini se
da je posrijedi izvadak iz izvjetaja ili zapisnika nekog drutva, vjerojatno amerikog. Predgovor g. Squiera datiran je na New York, 1851.
373

unfjanjefioga(nastavak)

20
21

22

23
24
25

26

27

28
29

30

31

32

W Bartram, Travels, str. 507.

Cherokeeji su, prema J. H. Payneu, sjenicu od zelena granja postavljali
na svetom trgu; potom bi se "prekrasno sjenovito stablo grmolikog
vrha posjeklo blizu korijena i posadilo u samom sreditu trga. Svatko je
tada za se uzimao jednu zelenu granu."
Tako Adair. Bartram, pak, kao to smo vidjeli, veli da se staro posude
spaljivalo i da se za svetkovinu pripremalo novo.
B. Hawkins, "Sketch" itd., str. 76.
Vidi Biljeku o prinoenju prvih plodova na kraju ovoga sveska.
Acosta, Natural and Moral Historj ofthe Indies, knj. v. gl. 24, sv. ii. str.
356-360 (Hakluyt Society, 1880).
Bancroft, Native Races ofthe Pacific States, iii. 297-300 (prema
Torquemadi); Clavigero, History of Mexico, prev. Cullen, i. 309 i d.;
Sahagun, Histoire generale des choses de la Nouvelle-Espagne, traduite et
annotee par Jourdanet et Simeon (Pariz, 1880), str. 203 i d.; J. G.
Miiller, Geschichte der amerikanischen Urreligionen, str. 605.
Clavigero, i. 311; Sahagun, str. 74, 156 i d.; Miiller, str. 606; Bancroft,
iii. 316. Svetkovina se odravala zadnji dan esnaestoga mjeseca (koji
je trajao od 23. prosinca do 11. sijenja). Na drugoj su svetkovini
Meksikanci od tijesta pravili figure nalik kostima i jeli ih sakramentalno
kao kosti boanstva. Sahagun, str. 33.
V gore, sv. i. str. 11 i d.
Fest, ur. Miiller, str. 128, 129, 145. itanje posljednjeg ulomka, meutim, nije sigurno ("et Ariciae genuspanni fieri; quod manici t appelletur").
Varon, De ling. lat. ix. 61; Arnobije, Adv. nationes, iii. 41; Makrobije,
Saturn. i. 7, 35; Fest, str. 128, ur. Miiller. Fest govori o majci ili baki larvae, dok drugi pisci govore o majci bia zvanih lares.
Makrobije, nav. mj.; Fest, str. 121, 239, ur. Miiller. Lutke vjeane za
robove nazivale su se pilae, a ne maniae. Likove od slame to su se u
areni bacali bikovima da ih ovi proburaze takoer nazivahu pilae.
Marcijal, Epigr. ii. 43, 5 i d.; Askonije, In Comel. str. 55, izd. Kiessling i
Schoell.
Starima je u najmanju ruku bila poznata praksa rtvovanja likova od
tijesta ili drugih tvari, koji su nadomjetali ivotinje. Postojalo je izriito
pravilo da se, u sluaju da bude teko doi do rtvene ivotinje, prinese
njen lik od kruha ili voska. Servije uz Virgilija, Aen. ii. 116. (Slino
tome, neki je sjevernoameriki Indijanac sanjao da je za oporavak
jedne bolesne djevojice potrebno rtvovati dvadeset antilopa. No,
antilope bijahu nedostupne, pa se djevojiinim roditeljima dopustilo
da umjesto njih prinesu dvadeset hljebova. Relations des Jesuites, 1636,
str. 11, izd. 1858). Siromana eljad, koja si nije mogla priutiti rtvo-

374

Jedenje boga

vanje pravih ivotinja, prinosila je njihove likove od tijesta. Suda, s. v.

Po6<; ep8o|no<;; usp. Hesihije, s. vv. Pooq, ep8o(xo<; Pooq. Pekari su
tako pravili dobar posao pravei kolae na priliku svih ivotinja koje su
se rtvovale bogovima. Prokul, naveo i ispravio Lobeck, Aglaophamus,
str. 1079. Kada je Mitridat osvojio Kizik, narod nije mogao doi do
crne krave da je rtvuje na obredima posveenim Perzefoni, pa je
nainio kravu od tijesta i stavio je na oltar. Plutarh, Lucullus, 10.
Beoani su ovna, kojega je valjalo prinijeti kao rtvu Heraklu, redovito
nadomjetali jabukom, u koju bi utaknuli etiri ivera umjesto nogu i
dva to su predstavljali ovnujske rogove. Poluks, i. 30 i d. Govori se da
su Atenjani Heraklu jednom prigodom prinijeli slinu zamjenu za vola.
Zenobije, Cent. v. 22. itelji Lokride su, pak, u nedostatku rtvenog
vola, napravili figuru od smokava i tapova te je prinijeli umjesto ivotinje. Zenobije, Cent. v. 5. Na atenskoj sveanosti Diasia rtvovali su se
kolai u obliku ivotinja. Shol. uz Tukidida, i. 126, u navodu Lobecka,
nav. mj. Vidjeli smo gore (str. 343) da su siromaniji Egipani prinosili
figure svinja od tijesta i jeli ih u vidu sakramenta.
33
34
35
36
37

38

39
40

41
42
43

44
45
46

47
48
49
50

P J. Veth, Borneo's Wester Afdeeling, ii. 309.

N. Graafland, De Minahassa, i. 326.
Shway Yoe, TheBurman, ii. 138.
James Adair, History of the American Indians, str. 133.
Alfred Simson, Travels in the Wilds ofEcuador (London, 1887), str.
168; id. u Journal of the Anthrop. Institute, vii. 503.
Theophilus Hahn, Tsuni-Goam, the Supreme Being ofthe Khoi-Khoi, str.
106. Usp. John Buchanan, The Shire Highlands, str. 138; Callaway,
Religious System of the Amazulu, str. 438 biljeka.
Jerome Becker, La Vie en Afrique (Pariz i Bruxelles, 1887), ii. 366.
Callaway, Nursery Tales, Traditions, and Histories ofthe Zulus, str. 175
biljeka.
Dalton, Ethnology of Bengal, str. 33.
St. John, Life in the Forests ofthe Far East,2 i. 186, 206.
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 10,
262.
James Chalmers, Pioneering in Neu> Guinea, str. 166.
Proceedings Royal Geogr. Society, N. S. viii. (1886) str. 307.
J. Henderson, "The Medicine and Medical Practice of the Chinese",
Joum. North China Branch R. Asiatic Society, New Series, i. (Sangaj,
1865) str. 35 i d.
Miiller uz Saksa Gramatika, sv. ii. str. 60.
Leared, Morocco and the Moors, str. 281.
Vambery, Das Turkenvolk, str. 218.
Charlevoix, Histoire de la Nouvelle France, vi. 8.
375

unfjanjefioga(nastavak)

51

52
53
54

55
56
57

58
59
60

61

Felkin, "Notes on the For tribe of Central Africa", u: Proceedings ofthe

Royal Society ofEdinburgh, xiii. (184-1886) str. 218.
W Ridley, Kamilaroi, str. 160.
Brough Smyth, Aborigines ofVictoria, ii. 313.
Blumentritt, "Der Ahnencultus und die religiosen Anschauungen der
Malaien des Philippinen-Archipels", u: Mittheilungen d. Wtener Geogr.
Gesellschaft, 1882, str. 154.
Magyar, Reisen in Sud-Afrika in den ]ahren 1849-1857, str. 211-216.
Casalis, The Basutos, str. 257 i d.
Callaway, Nursery Tales, Traditions, and Histories ofthe Zulus, str. 163
biljeka.
John Buchanan, The Shire Highlands, str. 138.
Journal ofthe North China Branch Royal Asiatic Society, nav. mj.
R. Taylor, Te Ika a Maui, or New Zealand and its Inhabitants (London,
1870), str. 352. Usp. isto, str. 173; Ellis, Polynesian Researches, i. 358; J.
Dumont D'Urville, Voyage autour du Monde sur la corvette Astrolabe, ii.
547; Journal of the Anthrop. Inst. xix. 108.
U vezi s obiajem jedenja boanstva, v. i rad Felixa Liebrechta, "Der
aufgegessene Gott", u Zur Volkskunde, str. 436-439, i osobito W B.
Smith, lanak "Sacrifice", Encycl. Britann. deveto itd. sv. xxi. str. 137 i
d. O vinu kao krvi boanstva, v. gore, sv. i. str. 140 i d.

376

 12. Ubijanje boanske ivotinje

Preostaje pokazati kako su lovaki i pastirski, jednako kao i ratarski
narodi, imali obiaj ubijati svoja boanstva. Bogovi to ih tuju i ubijaju lovci i pastiri obine su ivotinje, koje se ne smatraju utjelovljenjima
nadnaravnih bia. Prvi primjer pruaju nam kalifornijski Indijanci koji
se, premda ive u plodnoj zemlji 1 vedra i umjerenog podneblja, nalaze
gotovo na dnu civilizacijske ljestvice. Pleme Acagchemen u San Juan
Capistranu oboavalo je velikog kanjca miara. Jednom godinje, na
velikoj svetkovini zvanoj Panes, "ptija gozba", jednu takvu pticu oni
su u povorci nosili do svoga glavnog hrama, nenatkrivena mjesta
ograenog koljem. O n d j e su ubijali pticu, pazei da ne izgube ni kap
njene krvi. Cijelu kou bi joj odrali i uvali je zajedno s perjem kao
relikviju, ili bi od nje napravih sveanu nonju zvanu paelt. Kostur se
zakapao u jednoj jami u hramu, a starice bi se skupile oko tog groba
te gorko ridale i naricale, bacajui na nj raznovrsno sjemenje ili
komade hrane i kukajui: "Zato si pobjegao? Zar ti ne bi bilo bolje s
nama?" - i tome slino. Govorili su da Panes bijae ime ene koja je
pobjegla u planine, da bi je ondje bog Chinigchinich pretvorio u pticu.
Vjerovali su da se ptica koju rtvuju svake godine nanovo vraa u ivot
i odlazi natrag svojem domu u planinama. Drali su, tovie, da se
"ptica umnoava svaki put kad je ubiju, jer su svake godine razliiti
poglavice slavili istu sveanost Panes, i vrsto vjerovali da su sve rtvovane ptice jedna te ista enka." 2
Jedinstvo u mnotvu to su ga na taj nain pretpostavljali kalifornijski Indijanci nadasve je upadljivo i pomae nam objasniti njihov
motiv za ubijanje boanske ptice. ini se da pojam ivota kao vrste u
razlici spram onoga jedinke, nama tako oevidan, spada u pojmove
377

unfjanjefioga(nastavak)

koji su kalifornijskom divljaku nedostupni. ivot vrste on nije kadar

shvatiti drugaije nego kao pojedinani ivot, izloen istim pogiblima
i nedaama koje ugroavaju i naposljetku unitavaju ivot jedinke.
O n oito mni da e vrsta preputena sebi ostarjeti i umrijeti poput
jedinke, i da stoga valja poduzeti neto kako bi se odreena vrsta
koju on smatra boanskom spasila od istrebljenja. Jedini nain da izbjegne tu katastrofu on vidi u tome da ubije pripadnike reene vrste u
ijim venama ivot jo snano struji i jo nije ustajao u barutini
starosti. ivot tako skrenut iz jednog toka, zamilja on, tei e krepkije i slobodnije u novom toku; drugim rijeima, ubijena e ivotinja
oivjeti i ui u novo razdoblje ivota sa svim poletom i ustrinom mladosti. Za nas je takvo rasuivanje oito besmisleno, ali takav je i
obiaj. Iznese li tko bolje tumaenje, to jest tumaenje vema sukladno injenicama i naelima primitivnog miljenja, u vezi s tim
obiajem, ja u drage volje povui ono koje sam ovdje predloio.
Valja uoiti da su domoroci sa Samoe na slian nain brkali individualni ivot sa ivotom vrste. Svaka je obitelj imala svoje boanstvo u
vidu odreene ivotinjske vrste; ipak, smrt jedne od tih ivotinja, recimo sove, nije za njih znaila i smrt boanstva, "za koje se vjerovalo
da jo ivi utjelovljeno u svim postojeim sovama." 3
Sirovi kalifornijski obred to smo ga upravo razmotrili ima blisku
paralelu u religiji drevnog Egipta. Tebanci i svi ostali Egipani koji su
tovali tebanskog boga Amona smatrali su ovnove svetima i nisu ih
rtvovali. No, jednom godinje, na Amonovoj svetkovini, oni bi zaklali
ovna, odrali ga i pokopali u svetoj grobnici. Taj se obiaj tumaio
pripovijeu koja kae da se Zeus jednom pojavio pred Heraklom
odjeven u runo i s ovnujskom glavom. 4 Ovan je, naravno, u ovom
sluaju bio naprosto tebanski bog-ivotinja, kao to je vuk bio bog-ivotinja Likopolisa a jarac bog-ivotinja Mendesa. " Drugim rijeima,
ovan bijae sam Amon. N a spomenicima se, dodue, Amon prikazuje
u poluljudskom obliju, s ovjejim tijelom i ovnujskom glavom. 5 No,
to samo pokazuje da je on tada bio na uobiajenom stupnju ahure,
kroz koji redovito prolaze svi bogovi-ivotinje prije nego to se jave
kao posve antropomorfna boanstva. Ovan se, dakle, nije ubijao kao
rtva prinesena Amonu, ve kao sam taj bog, ija se istovetnost s
dotinom ivotinjom jasno izraava obiajem odijevanja njegova kipa
u kou zaklanog ovna. Razlog s kojega se svake godine ubijao bogovan mogao bi biti isti onaj to sam ga naveo u vezi s obiajem ubiLikopolis i Mendes su susjedni gradovi drevnog Egipta. (Prev.)
378

Ubijanje boanske ivotinje 1

janja boanstva uope te navlastito s kalifornijskim obiajem ubijanja

boanskog kanjca. Primijenjeno na Egipat, to tumaenje podupire
analogija s bogom-bikom Apisom, koji nije smio ivjeti due od utvrenog broja godina. 6 Cilj ograniavanja ivotnoga vijeka tog boanstva bijae, kao to sam ustanovio, sauvati ga od starake slabosti i
nemoi. N a jednak nain mogao bi se objasniti, vjerojatno stariji,
obiaj godinjeg pogubljivanja boga-ivotinje, kao to je bio sluaj s
tebanskim ovnom.
Jedan detalj tebanskoga rituala - stavljanje koe na kip boanstva
- zasluuje naroitu pozornost. Ako je boanstvo bilo ivi ovan, njegovo prikazivanje u vidu kipa zacijelo je kasnijeg podrijetla. N o kako
je do njega dolo? Moda se odgovor na to pitanje krije u navadi
uvanja koe ivotinje koja se ubijala kao boanska. Kalifornijski su
Indijanci, kao to vidjesmo, uvali kou kanjca; a i koa koze koja se
na etvenom polju ubija kao predstavnik duha ita uva se u razne
sujevjerne svrhe. 7 Koa se, u stvari, uvala kao simbol ih spomen na
boanstvo, Hi radije kao predmet koji sadri dio boanskog ivota, i
valjalo je samo ispuniti je ih razapeti na okvir da ona postane njegovom slikom i prilikom. Isprva se kip te vrste obnavljao svake godine, 8
pri emu je za novi kip sluila koa zaklane ivotinje; prijelaz s godinjih na stalne kipove, pak, posve je prirodan. Vidjeli smo da je stariji
obiaj godinjeg obaranja novoga svibanjskog drveta kasnije zamijenjen navadom dranja stalnoga svibanjskog stupa koji se, meutim,
svake godine kitio svjeim hem i cvijeem te mu se ak na vrh stavljalo svjee mlado stabalce. 9 Slino tome, kada je ispunjena koa koja
je prikazivala boanstvo zamijenjena njegovim trajnim kipom od drveta, kamena ih kovine, na taj se stalni kip svake godine stavljala nova
koa zaklane ivotinje. Kada je dosegnut taj stupanj, obiaj ubijanja
ovna poeo se, sasvim prirodno, tumaiti kao rtva koja se prinosi
kipu i objanjavati pripovijeu nalik onoj o Amonu i Heraklu.
Zapadna Afrika prua nam jo jedan primjer godinjeg ubijanja
svete ivotinje i uvanja njene koe. Crnci u Issapoou, na otoku
Fernandu Pou, smatraju naoarku svojim zatitnikim boanstvom
koje im moe initi dobro ili zlo, darivati im obilje ih slati bolest i
smrt. Koa jednog od tih gmazova objesi se, s repom nadolje, o granu
najvieg drveta na javnom trgu, to predstavlja redoviti godinji
obred. im se obred zavri, sva djeca roena tijekom minule godine
nose se onamo da ruicama dotaknu zmijinu kou. 1 0 Potonji je obiaj
oito nain da se djeca stave pod zatitu plemenskog boga. Slino
tome, u Senegambiji se oekuje da e udav obii svako dijete iz
379

Udavova klana u roku osam dana nakon njegova roenja; 1 1 Psylli,

zmijski klan u drevnoj Africi, izlagali su svoju novoroenad zmijama,
vjerujui da one nee nauditi pravoj djeci klana. 1 2
Ubijana ivotinja u Kaliforniji, Egiptu i na Fernandu Pou vjerojatno jest, ili je neko bila, totem. U svakom sluaju, ini se da kultovi
ivotinje u sva tri primjera nemaju nikakve veze s poljodjelstvom, i
stoga se moe zakljuiti kako datiraju od lovakog ili pastirskog stupnja drutva. Isto se moe kazati i u vezi sa sljedeim obiajem, iako
narod koji ga slijedi - Zuni Indijanci u Novom Meksiku - sada ivi u
naseljima osobita tipa te se bavi poljodjelstvom, lonarstvom i tkanjem. Obiaj Zunija, meutim, posjeduje znaajke koje ga, ini se,
smjetaju u poneto drukiju kategoriju od prethodnih sluajeva.
Valja ga stoga iscrpno opisati rijeima jednog oevica.

Poetkom ljeta vruina postade iznimno estoka. Moj brat [tj. indijanski
pobratim] i ja sjedili smo iz dana u dan u svjeim podzemnim prostorijama nae kue. On je u svojoj neobinoj kovanici primitivnim alatom od
meksikih kovanica pravio narukvice, naunice, dugmad, i kakav jo sve
ne nakit... Jednoga dana, dok sam sjedio i promatrao ga, povorka od
pedeset ljudi hitro se spustila nizbrdo i prela ravnicu u smjeru zapada.
Sveano ih je predvodio rec iaran raznim bojama i iskien koljkama, u
pratnji Shu-lu-ioit-sija, odnosno boga vatre, koji je nosio baklju. Kada su
nestali iz vidika, upitao sam starijeg brata to sve to znai.
- Oni idu - ree - u grad Ka-ka, kui naih ostalih.

etiri dana kasnije, prije suneva zalaska, odjeveni i prerueni u sveanu opremu Ka-k'ok-shija, 'Dobrog plesa', vraahu se jedan iza drugoga
istom stazom, a svatko od njih nosio je u rukama koaru punu ivih kornjaa koje su se unutra migoljile, i koje je gledao njeno poput majke to
gleda svoje dijete. Neki od tih ubogih gmazova bijahu paljivo umotani u
mekane ponjave, iz kojih su im virile glava i prednje noge, pa su, noeni
na leima perjem okienih hodoasnika, nalikovali aljivim ali sveanim
karikaturama male djece u istom poloaju. Te veeri, dok sam veerao na
katu, u kuu je stigao upraviteljev urjak. Obitelj ga je doekala kao glasnika s neba. Meu drhtavim je prstima nosio jednu od zlostavljanih i
buntovnih kornjaa. Na njegovim rukama i bosim stopalima jo je bilo
boje, pa sam zakljuio da je i on bio lan svetog izaslanstva.
- I vi ste, dakle, ili u Ka-thlu-el-lon, zar ne? - upitah ga.

- A-ha - odvrati on, glasom promuklim od dugoga pjevanja, te iscrpljen

sjedne na sveanj koa koji bijae namjeten za njega i njeno poloi kornjau na pod. Cim se nala na slobodi, ivotinja stade bjeati koliko su joj
5 80

Ubijanje boanske ivotinje 1

to iskrivljene noge doputale. Odjednom svi u obitelji ostavie sve to su

taj tren drali u ruci, zdjele, lice i ae, te zgrabivi cijele pregrti brana
iz svete posude uurbano krenue za njom po sobi, jurei je po mranim
kutevima, oko vreva s vodom, iza korita za mljevenje, pa onda ponovno
po sredini sobe, sveudilj se molei i posipajui je branom. Napokon,
zaudo, ona prie ovjeku ranjavih nogu koji ju je donio.
- H a ! - uskliknu on uzbueno - Gle, ponovno dolazi k meni. Ah,
kakve mi sve milosti oevi sviju danas ukazuju! - i prelazei rukom

preko ispruene ivotinje, pone duboko i dugo udisati iz dlana te prizivati

milost bogova u isti mah. Potom je naslonio bradu na ruku i eznutljivim
pogledom pratio kretanje svoje neugledne zatoenice, koja je mirkala
oima punim brana i grebala glatki pod, kao da se spominje svojega
prirodnog okruenja. U tom sam se trenutku odvaio upitati ga:
- Zato je ne pustite, ili joj ne date malo vode?

ovjek polako podigne oi prema meni, na licu mu se oitavao neobian spoj bola, srdbe i saaljenja, dok je pobona obitelj uasnuto zurila u mene.
- Ubogi mladi brate! - ree napokon - Zar ne zna kako je ona
dragocjena? O n a da umre? O n a nee umrijeti. Kaem ti, ne moe
umrijeti.
- Ali umrijet e ako joj ne date hrane i vode.
- Kaem ti da ona ne moe umrijeti; samo e sutra promijeniti
kuu i vratiti se domu svoje brae. Ah, da! O t k u d a bi ti to mogao

znati? - zamisli se on, i ponovno okrene zaslijepljenoj kornjai - Ah, siroto moje drago, izgubljeno dijete ili oe, sestro ih brate! Tko bi znao
tko li si? Moda moj vlastiti ukundjed ili majka! Rekavi to, pokri lice

rukama te stade gorko ridati ijecati, u emu mu se pridruie ene i djeca.

Ispunjen saaljenjem s njegove boli, koliko god bezrazlona bila, podigao
sam kornjau, prinio je usnama i poljubio njen hladni oklop, pa je zatim
poloio na pod i ubrzo prepustio oaloenu obitelj njenoj tuzi. Sutradan,
uz molitve i njena zaklinjanja, perje i prinoenje darova, uboga kornjaa
je ubijena, a njeno meso i kosti uklonjene su i baene u potok, kako bi se
ona jo jednom vratila vjenom ivotu medu druzima svojim, u tamne
vode jezera smrti.' Od oklopa, pomno ostruganog i osuenog, nainjena je
neka vrst egrtaljke koja, presvuena komadom jelenje koe, jo visi s
jedne od aavih greda kue moga brata. Ako bi tko ustvrdio da kornjaa
vie nije iva, ta bi primjedba izazvala cijeli potok suza, a neznalicu bi
podsjetili da je ona samo 'promijenila kuu i zauvijek otila ivjeti u
domu "naih izgubljenih ostalih.

381

TTBTJanJe boga (nastavak)

U ovom obiaju nalazimo sasma jasno izraeno vjerovanje u seljenje

ljudskih dua u tijela kornjaa. 1 4 Jednako vjerovanje u transmigraciju
prisutno je i kod Moqui Indijanaca, koji pripadaju istoj rasi kao i
Zuni. Moqui su podijeljeni u totemske klanove - Medvjedi klan,
Jelenji klan, Vuji klan, Zeji klan, itd. - te vjeruju da preci njihovih
klanova bijahu medvjedi, jeleni, vukovi, zeevi, itd. 1 5 Zuni su
takoer podijeljeni u klanove, iji se totemi blisko podudaraju s
onima Moquija, a jedan od njihovih totema je i kornjaa. 1 6 Prema
tome, vjerovanje u transmigraciju u kornjau vjerojatno je jedna od
uobiajenih znaajki njihove totemske vjere. Koji je onda smisao ubijanja kornjae u kojoj je, prema tom vjerovanju, prisutna dua njihova suplemenika? Oito je svrha tog obiaja odravanje veze s drugim
svijetom, u kojemu se due preminulih nalaze u obliku kornjaa.
Cesto je vjerovanje prema kojemu se duhovi mrtvih povremeno vraaju u svoja nekadanja obitavalita; sukladno tome, nevidljivi posjetitelji se srdano doekuju i ugouju te potom putaju da idu svojim
putem. 1 7 U sklopu ceremonije Zunija mrtvi se donose kui u vidu
kornjaa, a ubijanje kornjaa je nain da se due poalju natrag u
zemlju duhova. Stoga se openito tumaenje u vezi s obiajem ubijanja boanstva nadaje neprimjenjivim na obiaj Zunija, ije je pravo
znaenje poneto nejasno.
Dvojbeno je i znaenje rtvovanja medvjeda to ga izvode Ainui,
primitivan narod koji naseljava japanske otoke Hokkaido i Sahalin,
kao i june Kurilske otoke. Nije lako dokuiti stav Ainua spram medvjeda. S jedne strane oni ga nazivlju Kamui, "bog", no budui da isto
ime ujedno daju strancima, 1 8 ono vjerojatno naprosto oznaava bie
obdareno nadljudskim moima. Govori se, pak, da je "medvjed njihovo glavno boanstvo"; 1 9 "u religiji Ainua medvjed igra glavnu
ulogu"; 2 0 "predmet naroitog idolopoklonstva medu ivotinjama jest
medvjed"; 2 1 "oni ga na svoj nain oboavaju... Ta zvijer u njih besumnje u veoj mjeri izaziva osjeaj koji nagoni na oboavanje nego to
to ine neive prirodne sile, pa se Ainui mogu odrediti kao tovatelji
medvjeda." 2 2 S druge strane oni ipak ubijaju medvjede kad god
mogu; 2 3 "mukarci provode jesen, zimu i proljee lovei jelene i
medvjede. Dio danka ili poreza oni plaaju u koama, a hrane se
suenim mesom"; 2 4 medvjede meso svakako spada u glavninu njihove prehrane; jedu ga svjee i usoljeno, 2 5 dok im medvjeda koa
slui za odjeu. 2 6 U stvari, ini se da se "oboavanje" o kojemu govore autori u vezi s tim predmetom odnosi samo na mrtvu ivotinju,
pa iako ubijaju medvjede kad god im se ukae prilika, "dok sijeku nji382

Ubijanje boanske ivotinje 1

hovo meso oni raznoraznim poastima i zaklinjanjem nastoje umilostiviti boanstvo ijeg su predstavnika ubili"; 27 "kad ulove medvjeda u zamku ili ga rane strijelom, lovci izvode pokajniki obred kojim
mole za oprost." 2 8 Lubanje zaklanih medvjeda zauzimaju poasna
mjesta u njihovim kolibama, ili se postavljaju na sveta mjesta izvan
koliba te im se ukazuje veliko potovanje; prinosi im se sake, vrst opojnog pia. 29 Na svete stupove izvan koliba vjeaju se i lisije lubanje;
smatraju ih inima protiv zlih duhova te im se obraaju kao proroitima. 30 Ipak, izriito se kae: "iva lisica potuje se jednako malo
kao i medvjed; tovie, izbjegavaju je koliko god je mogue, jer je
dre podmuklom ivotinjom." 31 N e moe se, dakle, rei da je medvjed sveta ivotinja Ainua, a jo manje da je on njihov totem. Jer, niti
sebe nazivaju medvjedima, niti, ini se, imaju legendu koja bi govorila o njihovu medvjedem podrijetlu, 3 2 te usto slobodno ubijaju i jedu
reenu ivotinju.
No, ono to nas ovdje zanima jest medvjeda svetkovina Ainua.
Potkraj zime uhvati se mladi medvjed i donese u selo. Isprva ga doji
jedna domorotkinja, a poslije ga hrane ribom. Kad ojaa toliko da bi
mogao razbiti drveni kavez u koji je zatvoren, prireuje se gozba. No,
"zapanjujue je da se mladi medvjed ne uva samo radi dobra jela,
ve ga se prije smatra i potuje kao feti, ili ak kao neku vrst viega
bia." 33 Svetkovina se najee slavi u rujnu ih listopadu. Prije nje
Ainui se ispriavaju svojim bogovima, govorei kako su s medvjedom
postupali dobro koliko su mogli, ah ga sada vie ne mogu hraniti i
moraju ga ubiti. ovjek koji prireuje medvjedu gozbu poziva rodbinu i prijatelje, te cijela zajednica dolazi u neko seoce na gozbu.
Jednu takvu sveanost opisao je dr. Scheube, koji joj je prisustvovao. 3 4 Uavi u kohbu zatekao je tridesetak Ainua, mukaraca, ena
i djece, svi u sveanim nonjama. Domain je najprije nad ognjitem
prinio rtveni napitak bogu vatre, a gosti su slijedili njegov primjer.
Potom je napitak ponuen kunome boanstvu u njegovu svetom
kutku u kolibi. U meuvremenu je domaica, koja bijae othranila
medvjeda, sjedila sama, utljiva i tuna, te bi povremeno briznula u
pla. Njezina tuga oito bijae neusiljena, i tijekom proslave postajala
je sve dublja. Domain i neki od gostiju izaoe, pak, iz kolibe i prinijee rtveno pie pred medvjedovim kavezom. Nekoliko kapi doturili
su medvjedu na jednom tanjuriu, koji je on odmah prevrnuo. Potom
su ene i djevojke zaplesale oko kaveza, lica okrenutih njemu; blago
savijenih koljena, dizale su se i skakale na prstima te u isti mah pljeskale i pjevale neku jednolinu pjesmu. Domaica i nekoliko starica,
383

Ubijanje boga (nastavak)

koje su vjerojatno othranile mnoge medvjede, plesale su u suzama,

pruajui ruke k medvjedu i tepajui mu. Njihovu alost nije dijelila
mlada eljad, koja se smijala i pjevala. Uznemiren galamom, medvjed
se stao bacati po kavezu i tuno zavijati. rtveno pie potom je prineseno inaboima, svetim ibama to stoje izvan koliba Ainua. Te su
ibe visoke oko pola metra i na vrhu zarezane u obliku spirale. 35 Za
reenu je sveanost postavljeno pet novih iba s bambusovim liem.
To se ini uvijek kada se ubija medvjed; lie znai da e se ivotinja
vratiti u ivot. Medvjed je zatim puten iz kaveza, oko vrata mu
zavezae ue i stadoe ga vodati oko kolibe. Za to su vrijeme mukarci, na elu s poglavicom, gaali medvjeda strijelama na ijem vrhu
bijae drvena dugmad. I dr. Scheube morao je to initi. Potom je
medvjed izveden pred svete ibe, u usta mu stavie tap, a devetoro
ljudi kleknulo je na nj i pritisnulo mu vrat o jednu gredu. Za pet minuta medvjed je izdahnuo ne ispustivi ni glasa. ene i djevojke u
meuvremenu se skupie iza mukaraca te plesahu, naricahu i
udarahu ljude koji su ubijali medvjeda. Njegovo su truplo poslije
poloili na rogoinu kraj svetih iba, a oko vrata mu objesili ma i
tobolac nainjen od svetog prua. Budui da je posrijedi bila medvjedica, okitili su je jo i ogrlicom i naunicama. ivotinji su potom
prinijeli hranu i pie u vidu orbe i kolaa od prosa te vra sakea.
Mukarci tada posjedae na rogoinu ispred mrtve medvjedice, nazdravie joj rtvenim piem i njime se dobrano napojie. ene i djevojke, pak, nisu vie pokazivale nikakvu alost, a nitko nije bio veseliji od starica. Kada je veselje bilo na vrhuncu dva mlada Ainua, koji
bijahu pustih medvjedicu iz kaveza, popee se na vrh kolibe i stadoe
odande bacati kolae od prosa okupljenima, koji su se otimah za
njima bez obzira na d o b i spol. Medvjedicu su zatim odrali, izvadili
joj utrobu i odvojili trup od glave, s koje je visila koa. Mukarci su
poudno ispili njenu krv, skupljenu u kalee. ini se da nitko od ena
i djece nije pio krv, iako im obiaj to nije zabranjivao. Medvjediinu
su jetru razrezali u komadie i pojeli je prijesnu, sa solju, a ene i
djeca takoer su dobili svoj dio. Meso i ostale glavne dijelove odnijeli su u kuu da bi ih ondje uvali do sutradan i onda ih podijelile
onima koji bijahu nazoni na gozbi. Krv i jetru ponudili su i dr.
Scheubeu. Dok su medvjedici vadili utrobu, ene i djevojke plesale
su isti ples kao i na poetku, ali ovaj put ne oko kaveza, nego ispred
svetih iba. Za vrijeme tog plesa, maloas razdragane starice opet su
lile suze. Nakon to je iz medvjediine glave izvaen mozak i pojeden sa solju, lubanja s koje je odrana koa objeena je o stup kraj sve-

3 84

Ubijanje boanske ivotinje 1

tog prua. tap kojim medvjedica bijae uguena takoer je privezan

za stup, kao i ma te tobolac koji su visjeli o trupu. Njih su uklonili
za oko sat vremena, a ostalo ostavili. Cijelo drutvo, mukarci i ene,
uz veliku je halabuku plesalo oko stupa, da bi se jo jednim krugom
pia, kojemu se pridruie i ene, sveanost zavrila.
Takav nain ubijanja medvjeda poneto drukije opisuje gda Bird,
koja, meutim, nije svjedoila ceremoniji. O n a kae: "Kricima i
povicima medvjed se drai, a kada postane jako nemiran poglavica ga
pogodi strijelom i tako mu zada povrinsku ranu, od ega ivotinja
pomahnita, da bi se onda podignule reetke kaveza a on razbijenjen
izletio iz njega. Ainui tada navale na nj s razliitim orujem i svi ga
nastoje raniti, budui da prolijevanje njegove krvi donosi sreu. im
iscrpljeni medvjed padne oni mu odsijeku glavu, pa mu ponude
oruje kojim su ga ozlijedili i od njega zatrae da se nad njima osveti."
Dok ubijaju medvjeda, Ainui u mjestu Usuu, u Vulkanskom zaljevu,
izvikuju: "Ubijamo te, o medvjede! Brzo se vrati i ui u jednog Ainua." 3 6 Veoma ugledan autor, dr. Siebold tvrdi da se mrtvome medvjedu esto prinosi njegovo vlastito srce, kako bi ga se uvjerilo da je
jo na ivotu. 3 7 Dr. Scheube to, meutim, porie i kae da se srce
jede. 3 8 Mogue je da se taj obiaj u nekim mjestima potuje, a u
drugima ne.
Giljaci, tunguski narod u istonom Sibiru, 3 9 odravaju medvjeu
svetkovinu iste vrste. "Medvjed je predmet neobino revne skrbi
cijeloga sela i igra glavnu ulogu u njihovim vjerskim ceremonijama." 4 0 Ubije se jedna stara medvjedica, a njeno mladune se gaji u
selu, ali se ne doji. Kada medvjed dovoljno poraste, izvedu ga iz
kaveza i vode kroz selo, ali ga prvo odvedu na obalu rijeke, jer vjeruju da e tako svakoj obitelji osigurati obilje ribe. Potom ga uvedu u
svaku kuu u selu, gdje mu se nude riba, rakija itd. Neki se klanjaju
pred ivotinjom. Dri se da njen ulazak u kuu donosi blagoslov, a
onjui li hranu koju pred nju stave, to je takoer blagoslov. Pa ipak,
oni neprestano zadirkuju i drae, tipaju i golicaju zvijer, pa ona
postane razjarena i sklona grienju. 4 1 Poto su je tako odveli u svaku
kuu, zaveu je za kolac i usmrte strijelama. Odsijeku joj glavu, koju
pospu iverjem i stave na stol na kojemu se prireuje gozba. Tu je
mole za oprotaj i iskazuju joj poasti. N j e n o meso ispeku i jedu iz
naroitih zdjela od fino izrezbarena drveta. N e jedu sirovo meso niti
piju krv, poput Ainua. Mozak i iznutrice jedu se zadnje, dok se lubanja, jo pokrivena iverjem, stavlja na drvo u blizini kue. Mukarci i
ene zatim pleu u redovima, poput medvjeda. 4 2
385

Goldi, susjedi Giljaka, postupaju s medvjedom gotovo na isti

nain. O n i ga love i ubijaju, ali ponekad uhvate i ivog medvjeda i
dre ga u kavezu, dobro ga hrane te nazivaju svojim sinom i bratom.
O velikoj sveanosti puste ga iz kaveza, vodaju unaokolo ukazujui
mu veliko potovanje, da bi ga naposljetku ubili i pojeli. "Lubanja,
kosti, vilice i ui potom se objese na neko stablo, kao sredstvo protiv
zlih duhova, a meso se u slast pojede, jer Goldi vjeruju da svi koji ga
kuaju dobivaju elju za lovom i postaju hrabri." 4 3
U nainu kako navedena plemena postupaju s uhvaenim medvjedom postoje znaajke koje se jedva mogu razluiti od oboavanja.
Takav je naroito obiaj Giljaka, koji ga vode od kue kako bi svaka
obitelj mogla primiti njegov blagoslov - obiaj usporediv s onim u
Europi, gdje se svibanjsko drvce ih osobni predstavnik duha drvea
u proljee nosi od vrata do vrata, ne bi li se na svih prenijela svjea
energija oivljene prirode. N a oekivano uskrsnue medvjeda izriito ukazuju bambusovo lie i molitva koja mu se upuuje "da se brzo
vrati u nekog Ainua." Iz obiaja Giljaka da uvaju posebne zdjele u
kojima dre medvjede meso u toj sveanoj prigodi nasluuje se, pak,
da se jedenje tog mesa dri sakramentom. Kako tovanje to se na taj
nain iskazuje pojedinim medvjedima pomiriti s injenicom da ta plemena po obiaju love i ubijaju medvjede radi njihova mesa i koe? S
jedne strane, s medvjedom se postupa kao s boanstvom, a s druge
kao sa stvorenjem koje iskljuivo slui ljudskim potrebama. To prividno protuslovlje nestaje postavimo li se na motrite primitivnog ovjeka. Valja imati na umu da on vjeruje kako su ivotinje obdarene
uvstvima i razumom kao i ovjek, te da poput ljudi posjeduju duu
koja nadivljuje smrt tijela i onda luta kao bestjelesni duh ih se
ponovno rada u ivotinjskom obliju. Divljaku, dakle, koji sva iva
stvorenja smatra praktiki ravnopravnima ovjeku, 4 4 in ubijanja i jedenja neke ivotinje zacijelo predstavlja neto sasvim drugo nego
nama, koji inteligenciju ivotinja drimo daleko niom od nae i
odriemo im posjedovanje besmrtne due. U skladu s naelima svoje
sirove filozofije, primitivan ovjek koji ubija ivotinju vidi sebe izloenim osveti njena obestjelovljenog duha, ih pak drugih ivotinja iste
vrste, koje smatra uzajamno povezanima srodstvom i obvezom krvnog neprijateljstva, pa one, prema njemu, neminovno uzimaju za zlo
svaku povredu nanesenu nekom od svojih. Divljak, prema tome, u
pravilu ne ubija ivotinje ako ga nuda na to ne tjera, barem ne one
divlje i opasne koje bi mogle izvriti krvnu osvetu zbog ubojstva pripadnika svoje vrste. M e d u takve ivotinje ubrajaju se i krokodili. Oni

386

Ubijanje boanske ivotinje 1

ive iskljuivo u toplim zemljama, gdje hrane obino ima u izobilju, pa

ih primitivan ovjek nema razloga ubijati zarad njihova tvrda i neukusnog mesa. Stoga medu divljacima openito vlada pravilo da se
krokodili poteduju, odnosno da se ubijaju samo ako to zahtijeva zakon krvne odmazde, to jest ako treba osvetiti umorstvo ovjeka od
strane krokodila. Dajaci na Borneu, primjerice, ne ubijaju krokodila
ako ovaj prije toga nije ubio nekog ovjeka. "Jer zato bi, kau, inili
nasilje kad im on i njegova svojta mogu tako lako uzvratiti? N o oduzme li aligator ivot nekom ovjeku, osveta postaje sveta dunost njegovih ivuih roaka, koji hvataju ivotinju poput slubenika pravde
to gone zloinca. Ostali, ak i tada, ostaju po strani, neskloni mijeati
se u spor koji ih se ne tie. Vjeruje se da aligatora-ubojicu progoni
pravdoljubiva Nemesis, a kad uhvate jednoga od tih gmazova, Dajaci
su duboko uvjereni da im je u rukama krivac ih njegov suuesnik." 4 5
Uroenici na Madagaskaru takoer nikad ne ubijaju krokodile
"osim ako osveuju prijatelja kojega je usmrtio krokodil. O n i vjeruju
da bi samovoljno ubijanje jednoga od tih gmazova izazvalo gubitak
ljudskog ivota, u skladu s naelom lex talionis." Narod koji ivi u
blizini jezera Itasyja na Madagaskaru krokodilima svake godine
upuuje proglas u kojemu kae da e smrt svojih prijatelja osvetiti
ubijanjem jednakog broja krokodila, te upozorava sve krokodile
dobre volje da se sklanjaju s puta, jer narod nema nita protiv njih,
ve samo protiv njihovih zlih roaka koji su uzeli ljudske ivote. 4 6
Fulbe u Senegambiji potuju krokodile iz slinih razloga. 47 Seminole,
Siouxi i Iowa Indijanci poteduju egrtue, jer strahuju da bi duh
mrtve egrtue potaknuo osvetu meu ostalim zmijama iste vrste. 4 8
Nikakvi obziri ne mogu natjerati itelja Sumatre da uhvati ili rani
tigra osim u samoobrani ili i u sluaju da mu zvijer ubije prijatelja ili
roaka. Kad je neki Europljanin postavio zamke za tigrove, ljudi iz
okolice dolazili su nou na to mjesto i objanjavali tigrovima da oni
nisu postavili te zamke i da je to uinjeno bez njihova pristanka. 4 9
No, primitivan ovjek si, dakako, ne moe dopustiti da poteuje
ba sve ivotinje. N e k e od njih on mora jesti ih e umrijeti od gladi,
a kada se postavi pitanje treba li umrijeti on ili ivotinja, prisiljen je
prijei preko svojih sujevjernih obzira i ivotinji oduzeti ivot. U isti
mah on ini sve ne bi li umilostivio svoju rtvu i njenu rodbinu, pa im
i tijekom samog ina ubijanja ukazuje potovanje, trudi se opravdati
ili ak prikriti svoj udio u njihovoj smrti i obeava da e dolino
Lat. "zakon odmazde". (Prev.)
387

postupati s njihovim ostacima. Umanjujui na taj nain uase smrti,

on se nada pomiriti rtvu s njenom sudbinom te navesti i njenu brau
da dodu i budu ubijena. Kod itelja Kamatke, recimo, postojalo je
pravilo da nikad ne ubiju kopnenu ili morsku ivotinju a da joj se
prethodno ne ispriaju i ne zamole je da im to ne uzme za zlo. Nudili
su joj i cedrove orahe kako ne bi mislila da je rtva, ve gost na gozbi.
Vjerovali su da to sprijeava ostale ivotinje iste vrste da postanu
plahe. Dok su se, primjerice, ubivi medvjeda gostili njegovim
mesom, domain bi pred drutvo donio medvjedovu glavu, umotanu
u travu, i pokazao im je zbijajui raznorazne ale. Tada bi krivnju za
medvjedovu smrt svalio na Ruse, i zatraio od zvijeri da iskali bijes na
njima. Takoer bi zamolio medvjeda da kae drugim medvjedima
kako su s njime dobro postupah, tako da i oni dodu bez straha.
Spram tuljana, morskih lavova i ostalih ivotinja itelji Kamatke
odnosili su se s istim ceremonijalnim potovanjem. 5 0
Kad ulove i ubiju medvjeda, Ostjaci mu odsijeku glavu i objese
je na drvo, pa se skupe u krug i odaju mu boanske poasti. Potom
tre do trupla ivotinje, jadikuju i govore: "Tko te ubio? Bili su to
Rusi. Tko ti je odsjekao glavu? Ruska sjekira. Tko te odrao? No koji
je nainio Rus." Objanjavaju, takoer, da je perje to se stavlja na
strijelu da joj ubrza let dolo od neke udnovate ptice, i da su oni
samo pustili strijelu da leti. Sve to oni ine zato to vjeruju da bi ih
lutajui duh prvom prigodom napao ako ga ne bi na taj nain umirili. 51 Ili ispune slamom kou ubijena medvjeda, pa je, proslavivi pobjedu uz podrugljive i uvredljive pjesme, ispljuju, istuku i naposljetku
postave na stranje noge, "da bi joj onda kroz due vrijeme iskazivali
poasti dostojne boga zatitnika." 5 2 Kada skupina Korjaka
ubije
medvjeda ih vuka, oni oderu zvijer i odjenu jednoga m e d u sobom u
njenu kou. Potom pleu oko dotinoga i govore da nisu oni ubili
ivotinju ve netko drugi, obino Rus. Ubijenu lisicu, pak, oderu,
umotaju je u travu i zamole da ode rei svojoj subrai kako je gostoljubivo primljena te kako je dobila novi ogrta umjesto staroga. 5 3
Finci su obiavali uvjeravati ubijenog medvjeda da ga nisu usmrtili
oni, nego da je pao sa stabla ih tome slino. 54 Kada bi Laponci uspjeli
nekanjeno ubiti medvjeda, zahvaljivah bi mu to ih nije ozlijedio i
slomio im toljage i koplja kojima su ga smrtno ranih; molili su se,

Naziv za neke etnike skupine u sjeverozap. Sibiru. (Prev.)

Etnika skupina u sjev. dijelu poluotoka Kamatke i na susjednom
kopnu. (Prev.)
388

Ubijanje boanske ivotinje 1

osim toga, da medvjed ne osveti svoju smrt aljui im oluje ili kako
drugaije. 5 5 Njegovo se meso potom sluilo na gozbi.
Potovanje to ga lovci iskazuju spram medvjeda kojega redovito
ubijaju i jedu prisutno je irom sjevernog dijela Staroga svijeta, od
Behringova tjesnaca do Laponije. U slinim se oblicima ono javlja i u
Sjevernoj Americi. Lov na medvjeda bijae u amerikih Indijanaca
vaan dogaaj, za koji su se pripremali dugotrajnim postovima i ienjima. Prije nego to bi krenuli u lov, prinosili su pokajnike rtve
medvjedima koje su ranije ubili i molili ih da budu milostivi prema
njima. Ubivi medvjeda lovac bi zapalio lulu, stavio zvijeri kami u
ralje, puhnuo u glavu lule i tako joj napunio usta dimom. Zatim je
molio medvjeda da se ne ljuti to je ubijen i da ga ne ometa u daljnjem lovu. Cijela bi se ivotinja potom ispekla i pojela te nije smio
preostati ni zalogaj mesa. Njena se glava, obojena u crveno i plavo,
vjeala o stup, a govornici su pred njom obasipali hvalama mrtvu zvijer. 5 6 Kad ubiju medvjeda, mukarci Medvjedova klana iz plemena
Ottawa spreme mu gozbu od njegova vlastitog mesa i obrate mu se
ovako: "Ne budi kivan na nas jer smo te ubili. Razuman si i vidi da
su nam djeca gladna. O n a te vole i ele te uzeti u svoja tijela. Nije li
uzvieno da te pojedu poglaviina djeca?" 5 7 Nakon to bi ubili medvjeda, Nootka Indijanci u Britanskoj Kolumbiji donijeli bi ga pred
poglavicu i posjeli u uspravnom poloaju, s poglaviinom kapom ureenom arama na glavi i krzna posutog bijelim paperjem. Preda nj su
stavljali pladanj s hranom i pozivali ga rijeima i kretnjama da jede.
ivotinju bi potom odrali, skuhali i pojeli. 5 8
Slino potovanje lovci ukazuju i ostalim opasnim ivotinjama
koje redovito hvataju i ubijaju. D o k bacaju koplja na slona, kafirski
lovci izvikuju: "Nemoj nas ubiti, vehki voo! N e udaraj i ne gazi nas,
moni poglavico!" 59 Usmrtivi ga, oni mu se ispriavaju i grade se
kao da je njegova smrt izazvana nesretnim sluajem. U znak potovanja oni sveano sahrane njegovu surlu, jer kau da je "slon veliki gospodar, a surla je njegova ruka." 6 0 Kad ubiju lava, lanovi nekih plemena u istonoj Africi donesu njegovo truplo kralju, koji mu iskazuje
poast padajui niice pred njim i trljajui glavu o njuku zvijeri. 61
Ako u nekim krajevima zapadne Afrike ubiju leoparda, crnci ga
vrsto zaveu i izvedu pred poglavicu jer je usmrtio jednoga od njima
ravnih. Brane se izgovorom da je leopard vladar ume i stoga stranac,
pa ga potom puste na slobodu i nagrade. Mrtvi leopard, s poglaviinom kapom na glavi, postavi se nasred sela, gdje se u njegovu ast
odravaju noni plesovi. 62 "Prije nego to napuste privremeni logor u
389

unfjanje fioga (nastavak)

umi, gdje su ubili tapira i suili njegovo meso, Indijanci [iz Gvajane]
uvijek unite kameno postolje na kojem su ga suili, govorei da bi
tapir, ako pronae tragove klanja jednoga od svojih roaka, iduom
prigodom doao nou, dok bi Indijanci spavali, na isto mjesto, oteo
jednoga od njih i za odmazdu ga osuio na dimu." 6 3
Primitivan ovjek, meutim, ne eli ostati u dobrim odnosima
samo s opasnim ivotinjama. Istina je, dodue, da je potovanje to ga
on iskazuje divljim zvijerima donekle izazvano njihovom snagom i surovou. Tako divlji Stijeni u Kambodi, vjerujui da sve ivotinje
imaju due koje tumaraju uokolo nakon njihove smrti, trae oprost od
ivotinje kada je ubijaju, da njena dua ne bi dola i muila ih. Prinose
joj i rtve, koje odgovaraju veliini i snazi ivotinje. Obredi koji se
izvode poslije slonove smrti, recimo, traju sedam dana i prati ih velika
rasko. 6 4 Sline razlike prave i sjevernoameriki Indijanci. "Medvjed,
bizon i dabar su manidos [boanstva] koja daju hranu. Medvjed je
opasan i dobar za jelo. U njegovu ast oni odravaju ceremonije te ga
mole da im dopusti da ga pojedu, iako znaju da on ne mari za to. 'Ubit
emo te, ali ne i unititi.' Njegova glava i ape predmet su tovanja...
S ostalim ivotinjama postupa se slino i iz slinih razloga... S mnogim
ivotinjskim manidos - barskom kornjaom, lasicom, tvorom itd. ophode se prezrivo, budui da su bezopasni." 6 5 To je razlikovanje
pouno. Sa ivotinjama koje ulijevaju strah, koje su dobre za jelo, ili
oboje, postupa se s ceremonijalnim potovanjem, dok se one koje nisu
ni opasne niti dobre za jelo prezire. Naveli smo primjere potovanja
koje se oituje spram ivotinja od kojih se strahuje i koje se usto jedu.
Preostaje pokazati da se slino potovanje odaje ivotinjama koje se
jedu ih se cijene zbog koe, a da pritom ne izazivaju strah.
Kada sibirski lovci uhvate samura nitko ga ne smije vidjeti, a osim
toga dre d a "ie ne bi ulovili nijednog samura ako bi se o tom samuru govorilo bilo to dobro ili loe. Poznato je da je jedan lovac izjavio
kako su samuri kadri uti to se o njima govori sve do Moskve. Rekao
je da je glavni razlog s kojega je lov na samure sada tako neuspjean
taj to je nekoliko ivih samura poslano u Moskvu. O n d j e su ih
zapanjeno gledah kao udnovate ivotinje, a samuri to ne trpe. Drugi,
iako manje vaan razlog slabijeg ulova samura, naveo je, jest taj to je
svijet sada mnogo gori nego to je bio, tako da danas lovac samura
kojega je uhvatio ponekad sakrije umjesto da ga stavi meu zajedniko blago. Samuri, ree on, to takoer ne trpe. 6 6 Aljaskanski lovci
uvaju godinu dana kosti samura i dabrova daleko od dohvata pasa i
onda ih paljivo zakopaju, "da duhovi koji skrbe o dabrovima i
390

Ubijanje boanske ivotinje 1

samurima ne bi pomislili da se oni spram njih odnose prezrivo, jer ih

onda vie ne bi mogli ubijati niti hvatati u zamke." 6 7
Kanadski Indijanci jednako su tako pazili da ne dopuste psima
glodati kosti dabrova, barem ne sve. Trudili su se skupiti i sauvati
te kosti, koje bi bacili u rijeku kada bi ulovili dabra u mreu. N e k o m
Jezuitu koji se trsio dokazati da dabrovi nikako ne mogu znati to se
zbiva s njihovim kostima, Indijanci su odgovorili: "Ti nita ne zna o
hvatanju dabrova, a ipak pria o tome. Prije nego to je dabar posve
mrtav, njegova dua svrati u kolibu ovjeka koji ga ubija i p o m n o
promotri to se ini s njegovim kostima. Ako bi se kosti dale psima,
ostali dabrovi bi douli za to i ne bi se dali uhvatiti. Ako se, pak,
kosti bacaju u vatru ili rijeku, oni su posve zadovoljni, to veoma
raduje mreu u koju su se ulovili." 68 Prije lova na dabrove prinosili
su sveanu rtvu Velikom dabru i nudili ga duhanom, a kada bi lov
bio gotov govornik je drao pogrebnu besjedu mrtvim dabrovima.
Hvalio je njihovu sranost i mudrost. "Vie neete uti", kazao bi on,
"glas poglavica koji su vam zapovijedali i koje ste m e d u svim dabrovima-ratnicima izabrali da vam daju zakone. Va jezik, to ga vraevi savreno razumiju, vie se nee uti na dnu jezera. Vie se neete
boriti s vidrama, okrutnim dumanima vaim. Ne, dabrovi! Ali vae
e koe posluiti kupnji oruja, dok emo vae dimljene butove
odnijeti naoj djeci; neemo dati psima da glou vae kosti, koje su
tako tvrde." 6 9
S antilopom, jelenom i losom sjevernoameriki Indijanci postupah
su s jednako dubokim potovanjem, i to iz istog razloga. Njihove
kosti nisu se smjele davati psima ni bacati u vatru, niti je njihova mast
smjela kapnuti na vatru, jer se vjerovalo da due mrtvih ivotinja vide
to se ini s njihovim tijelima i da o tome govore drugim ivotinjama,
ivima i mrtvima. Ako bi se, dakle, s njihovim tijelima loe postupalo, ivotinje te vrste ne bi se dale uhvatiti, ni na ovome niti na onom
svijetu. 70 Bolesnog ovjeka vra bi upitao nije li bacio neki dio jelenjeg ih kornjaina mesa, a ako je bolesnik odgovarao potvrdno, vidar
bi m u rekao: "To je ono to te ubija. Dua jelena ih kornjae ula ti je
u tijelo da se osveti zbog zla koje si joj nanio." 7 1 Siouxi nee nikada
zabiti ilo ili iglu u kornjau, jer su sigurni da bi ih kornjaa kaznila
jednom u budunosti. 7 2 Kanadski Indijanci ne jedu losove zametke,
osim pri kraju lovake sezone; inae bi majke-losovi postale plahe i
ne bi se dale uhvatiti. 7 3 Neki su Indijanci vjerovali da svaka ivotinja
ima svoga zatitnika ili dobrog duha koji je pazi i uva. Kad je neka
indijanska djevojica jednom skupila mrtvog mia, njezin otac oteo
391

unfjanjefioga(nastavak)

joj je majunog stvora iz ruku te ga stao njeno gladiti i tetoiti. Upitan zato je to uinio, ree da je htio umiriti mieva dobrog duha
kako ovaj ne bi zlostavljao djevojicu zbog toga to je jela mia. Na
to preda mia djevojici, a ona ga pojede. 7 4
Iz slinih razloga, plemena iji opstanak, preteno ili dijelom, ovisi
0 ribolovu, strogo paze da se spram ribe ophode s najveim moguim
potovanjem. Peruanski Indijanci "oboavah su ribu koju su hvatali u
veoma obilnim koliinama, jer je, govorili su, prva riba stvorena u
gornjem svijetu (tako, naime, nazivahu nebesa) porodila sve ostale
ribe te vrste, i pobrinula se da poalje velik broj svoje djece kako bi
se njihovo pleme moglo prehraniti. S tog su razloga oboavah srdele
u onom kraju gdje su ih lovili vie od sve ostale ribe, u drugim krajevima oboavali su rae, u nekima morske pse, u nekima zlatne ribice
s njihove ljepote, u nekima velike rakove, a u nekima, u nedostatku
krupnijih boanstava, na mjestima gdje nije bilo druge ribe ih je nisu
znah loviti i ubijati, rakovice. Ukratko, svojim su bogovima drali ribe
koje su im u tu svrhu mogle najbolje posluiti." 75
Vjerujui da due mrtvih riba prelaze u tijela drugih riba, Indijanci
iz kanadskog plemena Ottawa nikad nisu spaljivali riblje kosti, u
strahu da se ne zamjere duama riba koje onda vie ne bi dolazile u
mree. 7 6 Huroni su takoer izbjegavali bacati riblje kosti u vatru
kako riblje due ne bi otile upozoriti ostale ribe da se ne daju uloviti, jer e im Huroni spaliti kosti. Imah su, osim toga, ljude koji su propovijedah ribama te ih nagovarah da dou i ulove se. Dobar propovjednik bijae uvelike traen, jer su smatrali da nagovori pametna
ovjeka imaju mo dovabiti ribu u mree. U ribarskom selu H u r o n a
u kojemu je boravio francuski misionar Sagard, propovjednik ribama
nadasve se ponosio svojom rjeitou, koja bijae veoma kiena.
Svake veeri nakon jela, vidjevi da su svi na svojim mjestima i da se
potuje stroga utnja, drao bi ribama propovijedi. Govorio bi im da
Huroni ne spaljuju riblje kosti, "a tada je s iznimnom gorljivou
proirivao svoju temu te nagovarao, pozivao, kumio i preklinjao ribu
da doe i ulovi se, da bude hrabra i ne boji se niega, jer je to na
korist njihovim prijateljima koji ih potuju i ne spaljuju im kosti." 7 7
Nestanak haringa iz mora oko Helgolanda 1530. godine ribari su
pripisali injenici da su dva momka izmlatila svjee ulovljenu haringu
1 potom je hitnuli natrag u more. 7 8 Uroenici na O t o k u vojvode od
Yorka svake godine ukrase jedan kanu cvijeem i paprati, natovare
ga, ih se barem predmnijeva da ga natovare, novcem od koljaka, i
puste ga da otplovi kao naknada ribama za njihove ulovljene dru392

Ubijanje boanske ivotinje 1

garice. 7 9 Naroito je vano da se s prvom ulovljenom ribom paljivo

postupa ne bi li se umirile ostale ribe, jer se dri da na njihovo ponaanje utjee nain na koji je primljena prva medu njima. Sukladno
tome, Maori prvu ribu koju ulove uvijek bace natrag u more "te se
mole da ona navede ostalu ribu da dode i bude uhvaena." 8 0
Jo su stroe mjere koje se poduzimaju u vezi s ribama koje se
prve ulove na poetku sezone. Kada na proljee lososi ponu plivati
rijekama, Indijanci na obali Tihog oceana u Sjevernoj Americi, kao i
ostala plemena koja preteno ive od ribe, doekuju ih s velikom
smjernou. Indijanci u Britanskoj Kolumbiji obiavali su doekivati
prvu ribu koja bi se pojavila u rijeci. "Laskali su im i govorili: 'O, vi
ribe, vi ribe, sve ste poglavice, doista, sve ste poglavice.'" 81 Thlinketi
na Aljasci brino postupaju s prvom velikom ploom" koju ulove,
obraaju joj se kao poglavici i prireuju sveanost u njezinu ast,
nakon koje se ribolov nastavlja. 82 Na proljee, kad zapuu blagi vjetrovi s juga i u rijeci Klamath se pojave prvi lososi, kalifornijski Karoci
pleu za lososa ne bi li osigurali dobar ulov. Jedan od Indijanaca, zvan
Kareya ili "Bog-ovjek", povlai se u planine i posti deset dana. Kada
se vrati, narod se razbjei, a on odlazi na rijeku, uzme prvog ulovljenog lososa, pojede dio a ostatkom zapali svetu vatru u kolibi za znojenje. "Nijedan Indijanac ne smije jesti lososa prije no to se odri
ples, kao niti deset dana nakon njega, ak ni ako njegova obitelj
umire od gladi." Karoci takoer vjeruju da ribar nee uloviti nijednog
lososa ako se kolje od kojega se pravi njegova privremena koliba stavi
na obalu tako da ga lososi mogu vidjeti. Kolje se mora donijeti s vrha
najvie planine. Ribar e, osim toga, uludo loviti ako drugu godinu
zaredom od istoga kolja pravi ator ih vru, "jer e o njemu mladi
lososi uti od staroga." 8 3 "Kada se u rijeci prvi put pojave lososi,
Indijanci na rijeci Columbiji nikad ih ne sijeku poprijeko niti kuhaju,
ve ih iskljuivo peku. Nije im doputeno niti da ih prodaju ako im
najprije ne izvade srce, niti da ih uvaju preko noi, ve ih moraju
pojesti istoga dana kad ih ulove. Ova se pravila potuju desetak
dana." 8 4 Smatraju da ne bi uhvatili vie nijednu ribu ako bi kakav
stranac pojeo srce neke ribe na poetku sezone. Stoga sami peku i
jedu riblje srce. 8 5 Omiljena riba Ainua pojavljuje se u njihovim
rijekama tijekom svibnja i lipnja. Oni se za ribolov pripremaju podvrgavajui se pravilima obredne istoe, a dok lov traje ene kod kue
moraju se drati stroge utnje, jer bi ih riba inae ula i pobjegla. Prvu
Halibut, vrsta ribe. (Prev.)
393

ulovljenu ribu donesu kui i ubace je kroz maleni otvor na kraju

kolibe umjesto kroz vrata, budui da bi ih, ako bi je unijeli kroz vrata,
"ostale ribe sigurno vidjele i ieznule." 8 6 Time se objanjava i obiaj
drugih divljaka da u kohbu unose lovinu ne kroz vrata, ve kroz prozor, otvor za dim, ih kroz poseban otvor na stranjoj strani kolibe. 8 7
Naroit razlog s kojega neki primitivni ljudi potuju kosti ulovljene
divljai, i openito ivotinja koje jedu, jest vjerovanje da e se sauvane kosti s vremenom ponovno obaviti mesom te da e se ivotinja
na taj nain vratiti u ivot. Jasno je, dakle, da je lovcu u interesu ostaviti kosti netaknutima, budui da bi unititi ih znailo smanjiti budui
ulov divljai. Mnogi Minnetaree Indijanci "vjeruju da na kostima
bizona koje su ubili i s kojih su skinuli meso nanovo izraste tkivo, da
oive i udebljaju se te su dogodine u lipnju ponovno spremne za klanje." 8 8 Stoga se po prerijama zapadne Amerike mogu vidjeti lubanje
bizona poredane u krugove i simetrine gomile, gdje ekaju uskrsnue. 8 9 Pogostivi se pseim mesom, Dakote paljivo skupe kosti,
sastruu ih, operu i zakopaju, "dijelom zato, govori se, da bi pseoj
vrsti dokazah kako nipoto ne omalovaavaju samu vrstu, a dijelom i
zbog vjerovanja da e kosti ivotinje narasti i stvoriti drugog psa." 9 0
Kada bi rtvovah kakvu ivotinju, Laponci su redovito na stranu
stavljah njene kosti, oi, ui, srce, plua, spolne organe (ako je posrijedi bio mujak) i djeli mesa sa svakog uda. Pojevi ostatak mesa,
slagah su kosti i ostalo po anatomskom redu u hjes te ih zakopavah
uz uobiajene obrede, vjerujui da e boanstvo kojemu su rtvovah
ivotinju ponovno oviti njene kosti mesom i oivjeti je u JabmeAimou, podzemnom svijetu mrtvih. ini se da su se katkada, nakon
to bi, recimo, pojeh medvjeda, zadovoljavah time da zakopaju njegove kosti. 9 1 Laponci su, dakle, oekivah da e ubijena ivotinja
uskrsnuti na drugom svijetu i u tom pogledu bijahu bliski Kamatkancima, koji su vjerovah da e svako stvorenje, sve do najmanje
muhe, ustati iz mrtvih da bi ivjelo u podzemlju. 9 2 Sjevernoameriki
su se Indijanci, pak, nadali uskrsnuu ivotinja na ovome svijetu.
Navada, prisutna osobito u mongolskih naroda, ispunjavanja koe
rtvovane ivotinje ih njena razapinjanja na okvir, 93 prije ukazuje na
vjerovanje u uskrsnue potonje vrsti. Uobiajena nesklonost primitivnih naroda da lome kosti ivotinja koje su pojeli i rtvovah 9 4 vjerojatno potjee ili iz vjerovanja u uskrsnue ivotinja, ili pak iz bojazni
da se ne zastrae ostale ivotinje iste vrste i ne uvrijede duhovi ubijenih ivotinja. N e doputajui psima da glou ivotinjske kosti, 9 5
sjevernoameriki Indijanci moda samo poduzimaju mjere ne bi li
394

Ubijanje boanske ivotinje 1

sprijeili da se kosti polome. U narodnim pripovijestima postoje

tragovi istoga primitivnog vjerovanja prema kojemu se ivotinje i ljudi
mogu vratiti u ivot ako se sauvaju njihove kosti; nerijetko ivotinja
ih ovjek u prii oivljava sakatoga uda, jer mu je jedna kost pojedena, slomljena ili izgubljena. 9 6 U jednoj madarskoj bajci junak biva
isjeen u komade, ah mu zmijski kralj skupi i sloi kosti pravim
redom te ih ispere vodom, da bi se junak na to vratio u ivot. Njegova
se lopatina kost meutim izgubila, pa je zmijski kralj nadomjeta
lopaticom od zlata i bjelokosti. 9 7 Takve prie, kao to je uoio
Mannhardt, objanjavaju zato je Pitagora, koji je tvrdio da je ivio
mnogo ivota, jedan za drugim, navodno pokazivao svoju zlatnu
nogu kao dokaz nadnaravnih sposobnosti. 9 8 Nedvojbeno je tumaio
kako mu za jednog od uskrsnua noga bijae slomljena ili zametnuta,
pa potom zamijenjena zlatnom. Slino tome, kada je umoreni Pelop
vraen u ivot, rame koje mu bijae odgrizla Demetra zamijenjeno je
ramenom od bjelokosti. 9 9 Mogue je da pripovijest koja kae da su
jedan od udova raskomadanog Ozirisa pojele ribe, i da je Izida,
skupivi rasute komade njegova tijela, ud koji je nedostajao nadomjestila drvenim, 1 0 0 pripada istom krugu vjerovanja.
Postoji stanovito pravilo koje potuju divlji lovci i ribari i koje se,
nejasno na prvi pogled, moe objasniti takovim primitivnim vjerovanjem u uskrsnue. Jednom je putniku u Americi poetkom devetnaestoga stoljea neki Choctaw mijeana podrijetla rekao da Indijanci "imaju mranu pripovijest, donekle nalik onoj o Jakovu koji se
hrve s anelom, i da punokrvni Indijanci uvijek odstranjuju stegnuti
mii, koje se nikad ne vidi kod divljai izloene za prodaju; nije znao
to s njime ine. Njegov stariji brat, kojega sam kasnije upoznao,
rekao mi je da ga jedu kao dragocjenost. Takoer sam, meutim, uo,
iako iz manje pouzdana izvora, da ga se klone, poput drevnih Zidova.
Neki mi je gospodin, koji je deset ili petnaest godina ivio na indijanskoj granici, kazao da je esto bio iznenaen vidjevi da Indijanci
uvijek odsjecaju taj mii, ah se nikada nije dosjetio ispitati razlog s
kojega to ine." 1 0 1 James Adair, koji je izbliza poznavao Indijance s
jugoistoka Sjedinjenih Drava, i ije teorije, izgleda, nisu iskrivljavale
njegov pogled na injenice, kae da "Indijanci u umi odsijeku
komadi donjeg dijela stegna divljai koju ubiju, po duljini i prilino
duboko. N e sjeam se da sam meu brojnim butovima divljai to ih
donose u nae trgovake kue vidio ijedan na kojem to nisu uinili...
A jedan me gospodin od znaaja, sada stanovnik June Caroline,
inae dobro upoznat s obiajima sjevernih Indijanaca, uvjeravao da
395

uinji)e miga (jiaSTaVaRj

oni odreu k o m a d stegna svake divljai koju ubiju i da ga o n d a bacaju, te da bi jedenje tog dijela ivotinje znailo veliko oneienje i
uzrokovalo bolesti i druge nevolje, a osobito bi pokvarilo njihove
puke, koje bi pucale m n o g o slabije i u krivom s m j e r u . " 1 0 2 Posljednjih je godina tvrdnje Adairova sugovornika potvrdio francuski
misionar Petitot, koji je takoer objavio "mranu pripovijest" to je
spominje H o d g s o n . Indijanskim plemenima Loucheux i Zeja koa,
koja nastanjuju puste stepe i ume to se prostiru od H u d s o n o v a
zaljeva d o Stjenjaka te na sjeveru d o smrznutog mora, obiaj
zabranjuje jesti noni mii ivotinja. Taj obiaj oni tumae sljedeom
"svetom pripovijeu". J e d n o m je neki ovjek naiao na jazbinu dikobraza te se, spustivi se u nju za dikobrazima, izgubio u mraku, dok
ga dobrostivi div zvan " O n a j koji vidi sprijeda i straga" nije spasio
rascijepivi zemlju. Tako je ovjek, ije ime bijae "Beskunik bez
vatre", ivio s dobrim divom, koji je za njega lovio antilope i dabrove
te ga je nosio uokolo u koricama svoga k r e m e n o g noa. "Ali znaj,
sinko", ree div, "da je onaj kojemu n e b o slui kao glava bijesan na
m e n e i da se zarekao da e m e unititi. Ubije li me, oblaci e se zacrveniti m o j o m krvlju." Tada je ovjeku d a o sjekiru nainjenu od
zuba divovskog dabra i otiao se sresti sa svojim neprijateljem. N o ,
ovjek zau priguen i t u p zvuk to je dopirao od ispod leda. Bijae
to kit koji se tako glasao jer je bio nag i bilo m u je hladno. ovjek ga
upozori na nj, a div krene prema kitu, koji poprimi ljudsko oblije i
obrui se na diva. Bio je to opaki div, neprijatelj dobrog diva. D u g o
su se borili, d o k dobri div nije povikao: "Hej, sine moj, presijeci mu,
presijeci mii noge!" ovjek ga presijee, a opaki div p a d e mrtav.
Zato Indijanci ne jedu noni mii. Poslije se jednoga dana n e b o
n a j e d n o m zacrvenilo, a Beskunik bez vatre je zaplakao, znajui da
je dobri div mrtav. 1 0 3 G o t o v o je suvino napominjati da se ovim
mitom uistinu ne objanjava spomenuti obiaj. Nijedan narod nije
nikada shjedio neki obiaj zato to bi n e k o mitsko bie j e d n o m neto
uinilo. Upravo obrnuto, svi narodi stvaraju mitove k a k o bi objasnili
zato p o t u j u stanovite obiaje. Odbacivi stoga pripovijest o
Beskuniku bez vatre kao mit izmiljen zato da se objasni zato se
Indijanci odriu jedenja o d r e d e n o g ivotinjskog miia, m o e m o
pretpostaviti 1 0 4 da se taj obiaj izvorno zasnivao na vjerovanju da je
reeni mii n u a n za razmnoavanje, i da se liene njega ubijene
ivotinje n e bi mogle vratiti u ivot te naseliti stepe i prerije, bilo
ovoga svijeta ili zemlje duhova. Vidjeli smo da je uskrsnue ivotinja
esta znaajka primitivne vjere, i da zakopavajui kostur mukog

396

Ubijanje boanske ivotinje 1

medvjeda Laponci paze da zajedno s njime zakopaju njegove spolne

organe. 1 0 5
Osim ivotinja kojih se primitivan ovjek boji s njihove snage i
surovosti, i onih koje potuje zbog dobrobiti koje od njih oekuje,
postoji jo jedna skupina ivotinja za koje on katkad smatra da je
potrebno umilostiviti ih oboavanjem ili rtvovanjem. U njih se ubrajaju i tetoine kojima vrve usjevi. N e bi li se otarasio tih opakih
neprijatelja, seljak pribjegava bezbrojnim sujevjernim mjerama, od
kojih su neke namijenjene njihovom unitavanju ili zaplaivanju, dok
ih se drugima eli umilostiviti i nagovoriti da potede plodove zemlje.
Tako se estonski seljaci na otoku Oeselu groze ika, kukca koji naveliko unitava ito. Zovu ga raznim eufemizmima, a kad neko dijete
hoe ubiti ika oni mu kau: "Ne ini to; to mu vie naudimo, vie
e on nauditi nama." Nadu li ika, zakopaju ga u zemlju umjesto da
ga ubiju. Neki ga ak stave pod kamen u polju i daju mu ita. Misle
da je na taj nain iak udobrovoljen i da e initi manje tete. 1 0 6
Kada Sasi u Transilvaniji ele odvratiti vrapce od ita, sija zapone
sjetvu bacajui prvu pregrt sjemena natrag preko glave i kae: "Ovo
je za vas, vrapci." Da bi zatitio ito od napada lisnih buha (Erdflohe),
on zatvori oi i razbaca tri ake zobi u razliitim smjerovima. Prinijevi
tako rtvu lisnim buhama, siguran je da e one potedjeti ito.
Transilvanijski je nain osiguravanja usjeva protiv svih ptica, ivotinja
i kukaca sljedei. Okonavi sjetvu, sija jo jednom ide s kraja na kraj
njive i pravi kretnje kao da sije, ali praznom rukom. Za to vrijeme govori: "ijem ovo za ivotinje; ijem ovo za sve to leti i gmie, hoda i
stoji, pjeva i skae, u ime Boga Oca, itd." 1 0 7 Nijemci, pak, na sljedei
nain oslobaaju vrt od gusjenica. Nakon suneva zalaska ili u pono,
domaica ih neko drugo ensko eljade u obitelji hoda cijelim vrtom
vukui metlu za sobom. O n a ne smije gledati iza sebe i mora neprestano mrmljati: "Dobra veer, Majko gusjenice, doi e sa suprugom
u crkvu." Vrtna vrata ostave se otvorenima do jutra. 1 0 8
Izlazei na kraj s nametnicima, seljak ponekad nastoji nai srednji
put izmeu prekrute strogosti i pretjerane popustljivosti; blag ali
odluan, on ublaava strogost milou. Jedna drevna grka rasprava
o poljodjelstvu savjetuje seljaka koji se hoe otarasiti mieva da postupa ovako: "Uzmi komad papira i na njemu napii sljedee: 'Zaklinjem vas, ovdje prisutne mieve, da mi ne nanosite tetu niti dopustite ostalim mievima da to ine. Dajem vam ono tamo polje' (ovdje
naznai koje); 'ali ako vas jo jednom uhvatim, tako mi Majke bogova, rastrgat u vas u sedam komada.' Napii to i zalijepi papir na
397

jedan neotesani kamen u polju, samo pazi da ispisana strana b u d e

gore." 1 0 9 Neki, pak, dre da eljeni cilj mogu postii ako s naroitim
potovanjem postupaju prema jednom ili dvama izabranim lanovima omraene vrste, dok ostale nemilosrdno gone. Mievi koji haraju
riinim poljima na indonezijskom otoku Baliju hvataju se u velikim
koliinama i spaljuju na isti nain kao i mrtvaci. Jednoga ih dva mia,
meutim, ostave na ivotu i daju im smotuljak bijelog platna. Narod
im se potom klanja kao boanstvima i puta ih da idu. 1 1 0
U nekim krajevima eke seljak, iako bespotedno tamani poljske
i sive mieve, uvijek poteuje bijele mieve. Pronae li bijelog mia,
on ga paljivo podigne i napravi mu udoban leaj na prozoru; njegovo bi uginue, naime, donijelo kui nesreu te bi se sivi mievi strahovito namnoili. 1 1 1 Kada bi gusjenice napale vinograd ih njivu u
Siriji, okupljale su se djevice, uzimale jednu gusjenicu i proglaavale
jednu medu sobom za njenu majku. Potom bi je oplakale i zakopale.
Poslije toga odvodile su "majku" na mjesto gdje su bile gusjenice i
glasno je tjeile, kako bi sve gusjenice to ule i napustile vrt. 1 1 2 D n e
prvoga rujna ruske djevojice "prave male ljesove od repe i drugog
povra, u koje zatvaraju muhe i druge kukce, da bi ih potom zakopale
hinei veliku alost." 1 1 3
Oito je kako se dri da potovanje koje se u potonjim primjerima iskazuje spram nekoliko izabranih jedinki odreene vrste ovlauje osobu da nekanjeno istrijebi sve ostale lanove vrste koji su mu
dostupni. Moda to naelo objanjava i, naoko zbunjujui i proturjean, stav Ainua prema medvjedu. Medvjee meso i koa redovito im
slue za hranu i odjeu, no budui da je medvjed pametna i snana
ivotinja, nuno je medvjeoj vrsti pruiti neku zadovoljtinu ili naknadu za gubitak tolikih njenih lanova. Ta zadovoljtina odnosno
naknada daje joj se time to se othranjuju mladi medvjedi, to se s
njima postupa s potovanjem dokle god su ivi i ubija ih se uz znake
osobite alosti i odanosti. Umilostivljeni na taj nain, ostah se medvjedi ne osveuju za pokolj svoje vrste napadanjem ubojica ih pustoenjem zemlje, ime bi Ainue liili jednog od sredstava opstanka.
Postoje, dakle, dvije vrste primitivnog oboavanja ivotinja, koje
su u stanovitom pogledu suprotne jedna drugoj. ivotinje se s jedne
strane tuju te se stoga ne ubijaju niti jedu. Totemizam je jedan od
oblika takvog kulta, ako ga se uope moe nazvati kultom; no to nije
tek kult, jer vidjeli smo da opasne i beskorisne ivotinje, poput
krokodila, esto tuju i poteuju ljudi koji dotinu ivotinju ne smatraju svojim totemom. U drugom sluaju, ivotinje se oboavaju zato
398

Ubijanje boanske ivotinje 1

to se redovito ubijaju i jedu. U oba sluaja ivotinja se tuje zbog

neke koristi, pozitivne ili negativne, kojoj se divljak od nje nada. U
prvom obliku kulta korist dolazi ili u pozitivnom vidu zatite, savjeta
i pomoi to ih ivotinja prua ovjeku, ih u negativnom kao odricanje ivotinje od tete koju je kadra nanijeti ovjeku. Potonja vrst
oboavanja nalazi materijalnu korist u vidu ivotinjskog mesa i koe.
Ta dva oblika oboavanja donekle su opreni jedan drugome; u jednome se ivotinja ne jede jer se tuje, a u drugome se tuje jer se jede.
N o oba oblika mogu postojati kod istog naroda, kao to vidimo u
sluaju sjevernoamerikih Indijanaca, koji tuju i poteduju svoje
totemske ivotinje, a ujedno tuju ivotinje i ribe od kojih ive.
Australijski uroenici njeguju totemizam u najprimitivnijem obliku
koji poznajemo no, koliko sam upuen, nema dokaza da oni, poput
Indijanaca, nastoje umilostiviti ivotinje koje ubijaju i jedu. Sredstva
to ih Australijanci koriste ne bi li osigurali obilnu koliinu divljai ne
zasnivaju se, izgleda, na umilostivljavanju, ve na simpatikoj magiji, 114 naelu kojem sjevernoameriki Indijanci takoer pribjegavaju
u istu svrhu. 1 1 5 Ako je tome tako, ini se da je totemistiko potovanje spram ivotinja starije od onoga drugog, i da lovci, prije nego to
se uteknu oboavanju divljai kao sredstvu kojim e osigurati dostatnu koliinu lovine, tee postii isti cilj pomou simpatike magije.
Time bi se, pak, pokazalo - a postoje dobri razlozi za vjerovanje u to
- da je simpatika magija jedno od najstarijih sredstava kojima je ovjek djelovanje prirode nastojao prilagoditi svojim potrebama.
U skladu s tim dvama tipovima animalnog kulta, postoje dva
razliita tipa obiaja ubijanja ivotinjskog boanstva. U sluaju kada
se oboavana ivotinja u pravilu poteuje, ona se u rijetkim i sveanim prigodama ipak ubija, a kadto i jede. Primjeri ovog obiaja ve
su izneseni, kao i mogue njegovo tumaenje. Kada se, u drugom
sluaju, oboavana ivotinja u pravilu ubija, ubojstvo bilo kojeg lana
vrste povlai za sobom ubijanje boanstva te se na licu mjesta okajava isprikama i prinoenjem rtava, osobito ako je posrijedi snana i
opasna ivotinja; a osim tih uobiajenih i svakodnevnih naknada,
postoji i posebno godinje okajanje, na kojemu se odabrana jedinka
reene vrste ubija uz znake iznimna potovanja i odanosti. Jasno je da
ta dva tipa sakramentalnog ubijanja - nazovimo ih, razlikovanja radi,
egipatskim i ainuskim - promatra moe lako pobrkati, i da je, prije
nego to ustvrdimo kojem tipu pripada pojedini primjer, prijeko
potrebno odrediti pripada h sakramentalno ubijena ivotinja vrsti
koja se inae poteuje, ili jednoj od onih koje pleme obino ubija. U
399

prvom sluaju primjer pripada egipatskom, a u potonjem ainuskom

tipu sakramenta.
Praksa pastirskih plemena prua primjere obaju tipova sakramenta. "Pastirska plemena", kae danas veina uenih etnologa,
"budui primorana prodavati svoja stada strancima koji bi kostima
ivotinja mogli rukovati bez potovanja, trude se izbjei pogibao to
bi je takvo oskvrnue moglo izazvati tako to posveuju jednu od
ivotinja iz stada kao predmet oboavanja, jedu je kao sakrament u
obiteljskom krugu iza zatvorenih vrata, te s kostima poslije postupaju sa svim ceremonijalnim potovanjem koje su, strogo govorei,
duni iskazivati svakom pojedinom grlu u stadu, ah za koje se dri
da je iskazano svima samim time to se propisno iskazuje odabranoj
ivotinji. Ovakvi obiteljski objedi prireuju se kod raznih naroda, a
naroito kod onih na Kavkazu. Kad u proljee abhaski pastiri, potpasani i sa tapovima u ruci, jedu zajedniki objed, to se moe smatrati sakramentom kao i zavjetovanjem na uzajamnu pomo i potporu. Najvri je zavjet, naime, onaj kojega prati jedenje svete tvari,
jer krivokletnik nipoto ne moe izbjei osvetu boanstva to ga je
unio u tijelo i njime se proeo." 1 1 6 Ova vrst sakramenta pripada
ainuskom ih pokajnikom tipu, jer se njime hoe pruiti naknada
odredenoj vrsti za moguu zlouporabu njenih lanova. Pokajniku
rtvu, u naelu slinu ah razliitu u pojedinostima, Kalmici prinose
ovcama, ije je meso njihova glavna hrana. Bogati Kalmici imaju
obiaj posvetiti bijelog ovna pod imenom "nebeski ovan" ih "ovan
duha". Ta se ivotinja nikad ne strie niti se prodaje, no kad ostari a
njen vlasnik poeli posvetiti drugoga ovna, stari ovan mora se zaklati
i pojesti na gozbi na koju se pozivaju susjedi. N a neki sretan dan,
obino ujesen kada se ovce udebljaju, vra ubije starog ovna,
prethodno ga poprskavi mhjekom. Njegovo se meso pojede, kostur
s dijelom loja spali se na poljskom oltaru, dok se koa, zajedno s
glavom i nogama, objesi. 1 1 7
Primjer sakramenta egipatskog tipa nalazimo u Toda, pastirskog
naroda u junoj Indiji koji uglavnom ivi na bivoljem mlijeku. Kod
njih se "bivol do odredenog stupnja smatra svetim" i "narod s njime
postupa nadasve prijazno, ak ga gotovo oboava." 1 1 8 Oni gotovo
nikada ne jedu meso bivolice, a u pravilu se odriu i mesa mujaka.
U vezi s potonjim pravilom, meutim, postoji jedna iznimka. J e d n o m
Abhazi, narod na istonoj obali Crnog mora, srodnici erkeza. (Prev.)
Narod koji se u 16.-17. st. iz sjeverozap. Kine doselio u Rusiju. (Prev.)
400

Ubijanje boanske ivotinje 1

godinje svi odrasli mukarci u selu sudjeluju u obredu ubijanja i

jedenja teleta, koje obino, ini se, ne bude staro niti mjesec dana.
ivotinju odvedu u mrani kutak seoske ume, gdje je usmrte toljagom nainjenom od svetog drveta Toda (zvanog tude ili Millingtonia).
Potpalivi vatru trenjem tapova, telee meso peku na eravi stanovite vrste drveta, a jedu ga samo mukarci, dok su ene iskljuene iz
skupa. To je jedina prigoda u kojoj Tode jedu bivolje meso. 1 1 9 Srednjoafriko pleme Madi ili Moru, ije je glavno dobro stoka, premda
se bavi i zemljoradnjom, u izvjesnim sveanim prilikama sakramentalno ubija janje. Dr. Felkin ovako opisuje taj obiaj:
"U odredeno vrijeme - jednom godinje, mislim - odrava se neobian obiaj. Nisam bio kadar utvrditi kakav mu se tono smisao
pripisuje. ini se, meutim, da se pomou njega ljudi duevno
prazne, jer prethodno pokazuju veliku tugu, dok nakon propisno
izvedene ceremonije izgledaju vrlo radosni. Zbiva se sljedee: velik
broj ljudi okupi se i sjedne oko kruga od kamenja, koji se podigne
kraj puta (obino neke uske staze). Jedan djeak potom etiri puta
oko okupljenog svijeta provoda pomno odabrano janje. Dok ono
prolazi kraj njih, oni mu upaju pramenove runa i stavljaju si ga u
kosu, ili na koji drugi dio tijela. Janje se zatim odvede do kamenja te
ga ondje ubije mukarac koji pripada nekoj vrsti sveenikog reda.
O n onda uzme malo janjee krvi i njome etiri puta poprska svu eljad, da bi poshje toga pokropio svakog pojedinano. Djeci naini
mali krug od krvi preko donjeg dijela grudne kosti, enama i djevojkama utisne znak iznad grudi, a mukarcima dodirne oba ramena.
Potom stane objanjavati ceremoniju i uvjeravati ljude da budu dobrostivi... Kada taj govor, koji se zna uvelike otegnuti, zavri, svi
poustaju, stave list na kameni krug ili do njega i potom se raziu u
velikom veselju. Lubanja janjeta objesi se na drvo kraj kamenja, a
njegovo meso jedu siromasi. U manjim se razmjerima taj obred izvodi i u druga doba. Zadesi li obitelj kakva velika nevolja u vidu bolesti
ih smrtnog sluaja, prijatelji i susjedi dou zajedno i zakolju jedno
janje; dri se da se time sprijeava daljnje zlo. Isti obiaj tuje se i na
grobu preminulih prijatelja te u veselim prilikama, kao to je povratak
sina nakon iznimno dugog izbivanja." 1 2 0
alost to je na taj nain oituju ljudi prilikom godinjeg klanja
janjeta bjelodano pokazuje da se janje ubija kao boanska ivotinja,
iju smrt oplakuju njeni tovatelji, 121 ba kao to su smrt svetog
kanjca miara oplakivali itelji Kalifornije a smrt tebanskog ovna
Egipani. Skropljenje svih tovatelja krvlju janjeta oblik je openja s
401

unfjanjefioga(nastavak)

boanstvom; 1 2 2 tvar koja sadri boanski ivot nanosi se na tijela umjesto da se stavlja u njega, kao kada se pije krv ili jede meso ivotinje.
Oblik priesti pri kojoj se sveta ivotinja vodi od kue do kue,
kako bi svi imali udjela u njenu boanskom djelovanju, ilustriran je
obiajem Giljaka koji eu medvjeda selom prije no to ga zakolju.
Slian oblik priesti sa svetom zmijom njeguje Zmijsko pleme u
Punjabu. J e d n o m godinje, u mjesecu rujnu, sve kaste i pripadnici
svih vjera devet dana slave zmiju. Potkraj kolovoza Mirazani, osobito
oni iz Zmijskog plemena, prave zmiju od tijesta, koju boje u crno i
crveno te je stave u koaru za vijanje. Koaru nose po selu i ulazei u
svaku kuu govore:
Bog budi sa svima vama!
Svako zlo nek je daleko!
Nek uspijeva rije zatitnika naeg (Gugge)!
Potom pokazuju koaru sa zmijom i kau:
Od brana kolai,
Maslaca komadi:
Poslua li zmiju,
Obogatit ete se ti i tvoji!
Propis u naelu nalae da ukuani daju kola i maslac, ali se to rijetko
ini. Svatko, meutim, dade neto, obino aku tijesta ih neke
itarice. U kuama u kojima se nalazi nova nevjesta, iz kojih je otila
netom udana djevojka, odnosno u kojima se rodio sin, obiaj je dati
rupiju i etvrt ih komad sukna. Ponekad donositelji zmije pjevaju:
Dajte zmiji komad sukna,
A ona e vam lijepu mladu poslati.
Obiavi tako svaku kuu, oni zakopaju zmiju od tijesta i podignu
mali humak nad njom. Tijekom devet dana u rujnu ene dolaze na to
mjesto i klanjaju joj se. O n a m o donose zdjelu sa skutom, dio koje prinose na zmijinom grobu, kleei na zemlji i dodirujui elom tlo.
Potom odlaze kui i ostatak skute dijele djeci. Zmija od tijesta ovdje
oito nadomjeta pravu zmiju. Dokazuje to injenica da se u krajevima koji obiluju zmijama ne ide na grob zmije od tijesta nego u
praume, gdje se zna da ima zmija. Uz ovu godinju sveanost u kojoj
402

Ubijanje boanske ivotinje

sudjeluje sav narod, lanovi Zmijskog plemena svakog jutra nakon

mladog mjeseca izvode isti obred. Zmijsko pleme u Punjabu je prilino rasprostranjeno. Njegovi lanovi nikada ne ubijaju zmije i tvrde
da im njihov ugriz ne kodi. Pronau li mrtvu zmiju, na nju stave
odjeu i propisno je sahrane. 1 2 3
Ceremonije veoma nalik ovom indijskom kultu zmije odrale su
se u Europi gotovo do dana dananjeg, i nesumnjivo potjeu od vrlo
primitivna poganstva. Najpoznatiji je primjer "lovljenja palia".
Brojni europski narodi - drevni Grci i Rimljani, dananji Talijani,
panjolci, Francuzi, Nijemci, Nizozemci, Danci, veani, Englezi i
Velani - nazivaju palia kraljem, kraljeviem, kraljem ptica, kraljem
ivice, itd. 1 2 4 i ubrajaju ga medu ptice ije ubijanje donosi izuzetnu
nesreu. U Engleskoj se dri da e onaj tko ubije palia ih uniti njegovo gnijezdo neizostavno slomiti kakvu kost ili e ga tijekom godine
snai neka strana nesrea; 1 2 5 katkad se misli da e krave davati
krvavo mlijeko. 1 2 6 U kotskoj palia nazivaju "Gospom nebeske
koke", a djeaci kau:
Nedae se svake prospu
Na Nebeske koke gospu!

127

Narod u Saint Donanu, u Bretanji, vjeruje da e djecu koja dotaknu

mlade palie u gnijezdu oprljiti oganj sv. Lovre, to jest da e se osuti
po hcu, nogama itd. 1 2 8 U drugim krajevima Francuske vjeruju da e
onome tko ubije palia ih mu uniti gnijezdo udariti grom u kuu,
da e mu se prsti kojima je to uinio sasuiti, otpasti ili se barem
osakatiti, ili pak da e mu stoka patiti od bolesti nogu. 1 2 9 Unato
takvim vjerovanjima, godinji obiaj ubijanja palia prevladao je u
Engleskoj kao i u Francuskoj. D o prolog se stoljea na Isle of Manu
taj obiaj odravao na Badnjak, odnosno na Boi ujutro. Dvadeset
etvrtoga prosinca predveer sva posluga dobila bi slobodno; cijele
noi ne bi otih u postelju nego se smucali unaokolo, dok u pono ne
bi zazvonila sva crkvena zvona. Zavrivi s molitvom, odlazili su u lov
na palia, a pticu koju bi nah privezivali su rairenih krila za vrh
visoke motke. U dugakoj povorci nosili su je od kue do kue i pjevah sljedee stihove:
Uhvatismo
Ubvatismo
Uhvatismo
Uhvatismo

palia
palia
palia
palia

za
za
za
za

Rabina Bobina,
Ivicu Lakog,
Rabina Bobina,
sve i svakog.
403

VRjmjV Mgst (naSvaET

Obiavi sve kue i skupivi novca koliko su mogli, poloili bi, "neobino sveano, palia na nosila i nad njim pjevali tualjke na
otokom narjeju, koje nazivahu njegovom p o g r e b n o m zvonjavom, a
n a k o n toga poinjao je boini praznik." N a k o n "pogreba" drutvo
izvan crkvenog dvorita skupilo bi se u kolo i plesalo uz glazbu. Sredinom devetnaestoga stoljea pogreb palia na Isle of M a n u odravao se na Stjepanje (26. prosinca). Djeaci su ga nosili objeenog za
noge u sredini dva obrua koji se presjecahu p o d pravim k u t o m , ureeni zimzelenom i vrpcama. Nosai su pjevah stihove u kojima se
spominjalo k u h a n j e i jedenje ptice. O n i m a koji bi im n a k o n pjesme
udijelili novi dah bi palievo pero, pa je prije veeri ptica esto
ostajala gotovo bez perja. Palia su p o t o m zakopavali, n e vie u
crkvenom dvoritu, ve na morskoj obali ih na n e k o m p u s t o m e mjestu. Razdijeljeno perje p o b o n o se uvalo, jer se vjerovalo da svako
pero uinkovito titi od brodoloma tijekom cijele godine, a ribara koji
ga ne bi nosio sa sobom drali bi vrlo n e s m o t r e n i m . 1 3 0
U Irskoj se "lov na palia" jo odrava u nekim dijelovima Leinstera i Connaughta. N a Boi ih Stjepanje djeaci ulove i ubiju palia, priveu ga za vrh metle o m o t a n e boikovinom i brljanom te s
njime na Stjepanje idu p o kuama, pjevajui:
Pali, pali, to pticama vlada,
Na Stjepanje u ruke nam pada;
Iako malen, svojte sva mu sila,
Poasti nas, molim, domaice mila.
Davah su im novac ih hranu (kruh, maslac, jaja itd.) k o j o m su se
naveer gostili. Kadto su u Irskoj, kao i na Isle of M a n u , pticu vjeali
za nogu posred dva obrua to se sijeku poprijeko p o d pravim kut e m . 1 3 1 U Essexu se slian obiaj neko odravao o Boiu, a stihovi
to su ih pjevah djeaci bijahu gotovo istovetni onima u Irskoj. 1 3 2 U
Pembrokeshireu su palia, zvanog Kralj, na Sveta tri kralja obiavah
nositi okolo u kutiji s drvenim prozoriima, na ijem vrhu bijae
kota s kojega su visjele raznobojne vrpce. Mukarci i djeaci to su
je nosili od kue d o kue pjevah su pjesme kojima bi ukuanima
zaeljeli "radost, zdravlje, ljubav i mir." 1 3 3
U prvoj polovici devetnaestoga stoljea slini obiaji jo su postojali u raznim krajevima june Francuske. Tako je svake godine u
Carcassoneu, prve nedjelje u prosincu, mlade iz ulice Saint J e a n odlazila izvan grada oboruana tapovima, kojima je udarala p o grmlju
404

Ubijanje boanske ivotinje 1

traei palie. Prvoga koji bi udarcem oborio jednu od tih ptica proglasili bi "kraljem". Zatim su se u povorci, predvodeni "kraljem" koji
je na motki nosio palia, vraali u grad. Naveer uoi Nove godine,
"kralj" i svi koji bijahu lovili palia stupali su uz glazbu uhcama
gradia nosei baklje. Zastali bi pred svakom kuom, a jedan od njih
na vratima bi napisao vive le roi!, zajedno sa znamenkom godine
koja je upravo zapoinjala. Ujutro na Sveta tri kralja "kralj" je ponovno sveano stupao u povorci, ogrnut modrim platem, s krunom na
glavi i ezlom u ruci. Ispred njega nosili su palia privezanog za vrh
motke, okiene vijencem od maslinovih, hrastovih i imelinih granica. Nakon sveane mise, okruen svitom i straarima on bi posjetio
biskupa, gradonaelnika, suce i ugledne graane, skupljajui novac
za trokove kraljevskog banketa to se prireivao uveer. 1 3 4 U Entraiguesu mukarci i djeaci lovili su palia na Badnjak. Uhvativi ga
ivog, donosili su ga sveeniku, koji je poslije ponone mise u crkvi
putao pticu na slobodu. U Mirabeauu je sveenik blagoslivljao pticu.
Ako mukarci ne bi uhvatili palia a enama bi to uspjelo, ene su
imale pravo rugati se i vrijeati mukarce te im, ako bi ih uhvatile,
blatiti i garaviti lica. 1 3 5 U La Ciotatu, kraj Marseillesa, velika skupina
ljudi oboruana maevima i pitoljima imala je obiaj loviti palia
potkraj prosinca svake godine. Ulovljenog palia objesili bi na sredinu motke, koju su, epirei se mjestom, nosila dva mukarca kao da
je posrijedi teak teret. Pticu bi izvagali na velikoj tezulji, a drutvo je
potom sjedalo za stol i zabavljalo se. 1 3 6
Podudarnost obiaja "lova na palia" i nekih obiaja koje smo ve
razmotrili, osobito giljake povorke s medvjedom i indijanske sa zmijom, ini se prevelikom da bismo mogli sumnjati u to da svi oni pripadaju istom krugu shvaanja. Oboavana ivotinja ubija se iznimno
sveano jednom godinje, a prije ili neposredno nakon njene smrti s
njom se ide od vrata do vrata, kako bi svaki od njenih tovatelja dobio
dio boanskih svojstava za koja se vjeruje da zrae iz mrtvoga ili
umirueg boanstva. Vjerske povorke takve vrste zacijelo su zauzimale vano mjesto u ritualu europskih naroda u pretpovijesnim vremenima, sudimo li prema brojnim njihovim tragovima to su preivjeli
u folkloru. Kao dobar primjer, do druge polovice osamnaestoga stoljea sauvao se u sjevernom dijelu kotske i u St. Kildi sljedei obiaj:
Naveer, uoi Nove godine, kravari i mlade imaju obiaj da se zajedno
sastanu, a jedan od njih pokrije se kravljom koom. Ostalo drutvo nosi
Franc. "ivio kralj!" (Prev.)
405

palice, kojima je za kraj privezan komadi sirove koe. Osoba pokrivena

koom tri tri puta oko kue deiseil, tj. u smjeru kretanja sunca, dok je
ostali prate, udaraju kou palicama te izvikuju [slijedi navod na gelskom ]. 'Budimo sve buniji, udarajmo kou!' Potom dolaze na vrata
svake kue, a jedan od njih ponavlja stihove sastavljene za tu prigodu.
Dobivi doputenje, jedan od njih prelazi preko praga i izgovara beannachaldthurlair, odnosno stihove kojima blagoslivlja cijelu obitelj [na
gelskom]: 'Neka Bog blagoslovi ovu kuu i sve to joj pripada, stoku,
kamenje i drvo! Neka vazda obiluje mesom, posteljinom, odjeom i
zdravljem!' Zatim svatko osmudi komadi koe privezan za njegovu
palicu i prinese ga nosu svakog ukuana i njuci svih domaih ivotinja
koje pripadaju domainstvu. Time e ih, smatraju oni, uvelike zatititi od
bolesti i drugih nedaa tijekom nadolazee godine. Cijela ceremonija
naziva se colluinn zbog velike larme koja se pravi udaranjem po koi.137
Iz drugoga izvora 1 3 8 doznajemo da je koa iji su se dijelovi palili u
svakoj kui i prinosili ukuanima bila koa s ovjih prsa. Moda su se
neko dijelovi kravlje koe u koju se reeni svat preruavao odvajah
posebno za tu svrhu, kao to se na Isle of Manu palievo pero davalo svakom kuanstvu. Slino tome, vidjeli smo, ljudska rtva koju su
Khondi ubijali kao boanstvo nosila se od kue do kue te je svatko
nastojao dokopati se relikvije s njezina svetog tijela. Takvi obiaji
predstavljaju samo jo jedan oblik priesti s boanstvom, koja se
najpotpunije izvodi jedenjem tijela i pijenjem krvi boga.
Nita u "lovu na palia", kao ni u povorci s ovjekom odjevenim
u kravlju kou, ne ukazuje na to da bi navedeni obiaji imah ikakve
veze s poljodjelstvom. Prema svemu sudei, potjeu oni iz predratarske ere, u kojoj ivotinje bijahu tovane kao takve, a ne kao
boanska utjelovljenja duha ita, a i analogija s giljakom povorkom
s medvjedom te indijskom povorkom sa zmijom govori u prilog takvom vremenskom smjetavanju reenih europskih obiaja. Postoje,
s druge strane, europske procesije ivotinja, ih ljudi preruenih u
ivotinje, ije bi podrijetlo moglo biti isto ratarsko; 1 3 9 drugim rijeima, ivotinje koje se u njima javljaju isprva moda nisu bile drugo do
predstavnici itnoga duha zamiljeni u ivotinjskom obliju. N o jednako je, ako ne i u veoj mjeri, mogue da te povorke potjeu iz predratarskog doba, i da su ratarske znaajke poprimile samo zahvaljujui
okruenju u kojemu su se tako dugo sauvale. Pitanje je, meutim,
nejasno i nadasve sloeno te o njemu ovdje nije mogue raspravljati.
Keltski jezik kotske, Irske i otoka Mana. (Prev.)
406

Ubijanje boanske ivotinje 1

Biljeke
1

3
4
5

6
7
8

9
10

11
12

13

14

15

16

17

To se ne odnosi i na kalifornijski poluotok, suhu, pjeskovitu i stjenovitu

pusto lienu zelenila.
Boscana, u: Alfred Robinson, Life in Califomia (New York, 1846), str.
291 i d.; Bancroft, Native Races ofthe Pacific States, iii. 168.
Turner, Samoa, str. 21, usp. str. 26, 61.
Herodot, ii. 42. Reeni je obiaj ve spomenut na str. 348.
Ed. Meyer, Geschichte des Alterthums, i. 58. Usp. Wilkinson, Manners
and Customs ofthe Ancient Egyptians, iii. 1 i d. (izd. 1878).
V gore, str. 346 i d.
Gore, str. 322 i d.
Italmeni na Kamatki obiavali su po zavretku ribolovne sezone praviti figuru vuka od trave. Tu su figuru pomno uvali cijele godine, vjerujui da se ona vjenava s njihovim djevojkama i sprjeava ih da rode
blizance; roenje blizanaca se, naime, smatralo velikom nesreom.
Steller, Beschreihung von dem Lande Kamtschatka, str. 327 i d. Prema
Hartknochu (Dissertat. histor. de variis rebus Prussicis, str. 163; Altpreussen, str. 161) kip staroga pruskog boanstva Curchoa obnavljao se
svake godine. No v. Mannhardt, Die Korndamonen, str. 27.
V gore, sv. i. str. 66.
T. J. Hutchinson, Impressions of Western Africa (London, 1858), str. 196
i d. Pisac ne tvrdi izriito da se zmija ubijala svake godine, ali njegova
tvrdnja to podrazumijeva.
Revue d'Ethnographie, iii. 397.
Varon kod Priscijana, x. 32, sv. i. str. 524, izd. Keil; Plinije, Nat. Hist.
vii. 14. Plinijevu tvrdnju valja ispraviti Varonovom.
Frank H. Cushing, "My Adventures in Zuni", u: The Centurj, svibanj
1883, str. 45 i d.
Iako prihvaa da su preci Zunija moda vjerovali u transmigraciju, g.
Cushing tvrdi da je "danas njihova vjera glede budueg ivota
spiritualistike naravi." Izrazi koji se u tekstu koriste, meutim, ne
ostavljaju mjesta sumnji da je vjera u seljenje dua u kornjae ivo
prisutna u nazoru Zunija.
Schoolcraft, Indian Tribes, iv. 86. O totemskim klanovima Moquija, v. J.
Bourke, Snake-Dance ofthe Moquis of Arizona, str. 116 i d., 334 i d.
Taj podatak dugujem ljubaznosti kap. J. G. Bourkea iz 3. konjikog
odreda vojske Sjedinjenih Drava, autora djela spomenutog u prethodnoj biljeci.
Stari pruski i japanski obiaji tipini su u tom pogledu. Glede prvih, v.
gore, sv. i. str. 135. Glede potonjih, Charlevoix, Histoire er Description

407

18

19
20
21

22
23
24
25
26

27
28
29

30
31
32

33
34
35

36

37
38
39

40

41

generale du Japon, i. 128 i d. Thunberg, Voyages au Japon, itd. iv. 18 i d.

Openit prikaz takvih obiaja mora se odloiti za drugo djelo.
B. Scheube, "Der Baerencultus und die Baerenfeste der Ainos", u:
Mittheilungen der deutschen Gesellschaft b. S. und S. Ostasiens
(Yokohama), Heft xxii. str. 45.
Transactions ofthe Ethnological Society, iv. 36.
Rein, Japan, i. 446.
H. von Siebold, Ethnologische Studien iiber die Ainos aufder Insel Yesso,
str. 26.
Gda Bird, JJnbeaten Tracks in Japan (novo izd. 1885), str. 275.
Trans. Ethnol. Soc. nav. mj.
Gda Bird, nav. dj. str. 269.
Scheube, Die Ainos, str. 4.
Scheube, "Baerencultus", itd. str. 45; Joest, u: Verhandlungen d. Berliner
Gesell. f . Anthropologie, 1882, str. 188.
Trans. Ethnol. Soc. nav. mj.
Gda Bird, nav. dj. str. 277.
Scheube, Die Ainos, str. 15; Siebold, nav. dj. str. 26; Trans. Ethnol. Soc.
nav. dj.; Rein, Japan, i. 447; Von Brandt, "The Ainos and Japanese", u:
Joum. Anthrop. Inst. iii. 134; gda Bird, nav. dj. str. 275, 276.
Scheube, Die Ainos, str. 15, 16; Joum. Anthrop. Inst. iii. 134.
Scheube, Die Ainos, str. 16.
Reclus (Nouvelle Geographie Universelle, vii. 775) spominje (japansku?)
legendu koja dlakavost Ainua pripisuje injenici da je njihova prvog
pretka othranila medvjedica. No, u nedostatku drugih podataka, ne
postoji dokaz o totemizmu.
Rein, Japan, i. 447.
"Der Baerencultus" itd. V gore.
Scheube, "Baerencultus", itd. str. 46; id., Die Ainos, str. 15; gda Bird,
nav. dj. str. 273 i d.
Gda Bird, nav. dj. str. 276 i d. Podatke gde Bird valja primiti s rezervom, jer postoje razlozi za vjerovanje da ju je njezin izvjestitelj
pogreno informirao.
Siebold, Ethnolog. Studien hber die Ainos, str. 26.
"Baerencultus" itd. str. 50 biljeka.
Nastanjuju obale donjeg Amura i sjeverni Sahalin. E. G. Ravenstein,
The Russians on the Atnur, str. 389.
"Notes on the River Amur and the adjacent districts", prijevod s ruskoga, Journal Royal Geogr. Soc. xxviii. (1858) str. 396.
Usporedi to s obiajem tipanja abe prije nego to joj se odsijee
glava, v. gore, sv. i. str. 73. Japanske vraare zakopaju psa do gue u
zemlju, drae ga, da bi mu potom odsjekle glavu i stavile je u kutiju da

408

Ubijanje boanske ivotinje 1

42

43

44

45

46
47
48
49
50
51

52

53
54

im slui u magijske svrhe. Bastian, Die Culturlander des alten Amerika, i.

475, biljeka, koji dodaje: "ivie im ostindischen Archipelago die
Scbutzseele gereizt ivird." To se vjerojatno odnosi na Panghulu - balang
kod Bataka. V Rosenberg, Der Malayische Archipel, str. 59 i d.; W
Kodding, "Die Batakschen Gotter", u: Allgemeine Missions-Zeitschrift,
xii. (1885) 478 i d.; Neumann, "Het Pane- en Bila-stroomgebied op
het eiland Sumatra", u: Tijdschrift v. h. Nederl. Aardrijks Genootsch. ii.
series, dl. iii. Afdeeling: meer uitgebreide artikelen, No. 2, str. 306.
W Joest, u: Schoebe, Die Ainos, str. 17; Revue d'Ethnographie, ii. 307 i
d. (na temelju iskaza g. Seelanda); Intemationales Archiv fiir Ethnologie,
i. 102 (prema tvrdnjama kap. Jacobsena). Sto se tono misli pod "plesanjem poput medvjedova" ("tanzen beide Geschlechter Reigentanzer, wie
Baren", Joest, nav. mj.) nije sasvim jasno.
Ravenstein, The Russians on the Amur, str. 379 i d.; T. W Atkinson,
Travels in the Regions ofthe Upper and Loiver Amoor (London, 1860),
str. 482 i d.
Jedan Buman to ga je ispitivao vl. Campbell "nije bio kadar utvrditi
nikakvu razliku izmeu ivotinje i ovjeka te nije znao ne bi li bivol
mogao gaati lukom i strijelom kao ovjek, da ih ima." John Campbell,
Travels in South Africa, being a Narrative of a Second ]ourney in the
Interior ofthat Country, ii. 34. Kada su se Rusi prvi puta iskrcali na
jedan od aljaskanskih otoka, uroenici su ih smatrali sipama, "zbog
dugmadi na njihovoj odjei." Petroff, Alaska, str. 145.
Vl. J. Perham, "Sea Dyak Religion", Joumal ofthe Straits Branch of the
Royal Asiatic Societj, br. 10, str. 221. Usp. C. Hupe, "Korte verhandeling over de godsdienst zeden, enz. der Dajakkers", u: Tijdschrift voor
Neerland's Indie, 1846, dl. iii. 160; S. Miiller, Reizen en onderzoekingen
in den Indischen Archipel, i. 238; Perelaer, Ethnographische Beschrijving
der Dayaks, str. 7.
Sibree, The Great African Island, str. 269.
Raffenel, Voyage dans l'Afrique Occidentale (Pariz, 1846), str. 84 i d.
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, v. 65.
Marsden, History of Sumatra, str. 292.
Steller, Beschreibung von dem Lande Kamtschatka, sstr. 280, 331.
Voyages au Nord (Amsterdam, 1727), viii. 41, 416; Pallas, Reise durch
verschiedene Provinzen des russischen Reichs, iii. 64; Georgi, Beschreibung
aller Nationen des russischen Reichs, str. 83.
Erman, Travels in Siberia, ii. 43. O potovanju to ga Samojedi iskazuju
polarnom medvjedu, iako ga ubijaju i jedu, v. isto, str. 54 i d.
Bastian, Der Mensch in der Geschichte, iii. 26.
Max Buch, Die Wotjdken, str. 139.

409

55

56

57

58

59
60

61
62
63
64

65
66
67
68

69

70

Scheffer, Lapponia (Frankfurt, 1673), str. 233 i d. Laponci "jo uvijek

izvode sloene obrede dok love medvjeda. Mole se i pjevaju njegovom
truplu te mu odaju poasti nekoliko dana prije no to ga pojedu." E.
Rae, The White Sea Peninsula (London, 1881), str. 276.
Charlevoix, Histoire de Nouvelle France, v. 173 i d.; Chateaubriand,
Voyage en Amerique, str. 172 - 181 (Pariz, Michel Levy, 1870).
Lettres edifiantes et curieuses, vi. 171. Morgan tvrdi da su imena totemskih klanova Ottawa Indijanaca nepoznata (Ancient Society, str. 167).
Iz Lettres edifiantes, vi. 168-171, mogao je doznati za Zeji, aranov i
Medvjedi klan, kojima se moe dodati i Galebov klan, kao to itam u
izvatku iz The Canadian Journal (Toronto) za oujak 1858, navedeno u
Academy od 27. rujna 1884, str. 203.
A Narrative of the Adventures and Sufferings of John R. Jeivitt, str. 117
(Middletown, 1820), str. 133 (Edinburgh, 1824).
Stephen Kay, Travels and Researches in Caffraria (London, 1833), str. 138.
Alberti, De Kajfers aan de Zuidkust van Afrika (Amsterdam, 1810), str.
95. Albertijev podatak ponavljaju Lichtenstein (Reisen im siidlichen
Afrika, i. 412) i Rose (Four Years in Southern Africa, str. 155).
Sahranjivanje surle spominje i Kay, nav. mj.
Jerome Becker, La Vie en Afrique (Pariz i Bruxelles, 1887), ii. 298 i d., 305.
Bastian, Die deutsche Expedition an der Loango-Kuste, ii. 243.
Im Thurn, Among the Indians ofGuiana, str. 352.
Mouhot, Travels in the Central Parts of Indo-China, i. 252; Moura, Le
Rojaume du Cambodge, i. 422.
Schoolcraft, Indian Tribes, v. 420.
J. G. Gmelin, Reise durch Sibirien, ii. 278.
W Dali, Alaska and its Resources, str. 89.
Relations des Jesuites, 1634, str. 24, izd. 1858. Indijanci mree smatraju
ivim stvorenjima koja ne samo da misle i osjeaju nego i jedu, govore i
ene se. Sagard, Le Grand Voyage du Pays des Hurons, str. 256 (str. 178 i
d. u parikom pretisku, Librairie Tross, 1865); S. Heame, Joumey to the
Northern Ocean, str. 329 i d.; Relations des Jesuites, 1636, str. 109; isto,
1639, str. 95; Charlevoix, Histoire de la Nouvelle France, v. 225;
Chateaubriand, Voyage en Amerique, str. 140 i d.
Chateaubriand, Voyage en Amerique, str. 175, 178. Oni ne putaju
dabrovu krv da se prolije po zemlji, jer bi im to donijelo nesreu u
lovu. Relations des Jesuites, 1633, str. 21. Usp. pravilo koje je zabranjivalo da kraljeva krv padne na zemlju, gore, sv. i. str. 136 i d.
Hennepin, Nouveau voyage d'un pais plus grand que l'Europe (Utrecht,
1698), str. 141 i d.; Relations des Jesuites, 1636, str. 109; Sagard, Le
Grand Voyage du Pays des Hurons, str. 255 (str. 178 parikog pretiska).
Ne sasvim dosljedno, kanadski Indijanci obiavali su ubijati svaku

4IO

Ubijanje boanske ivotinje 1

71
72
73
74
75

76
77

78

79
80

81

82
83
84

85

86

87

88
89
90
91

92

antilopu koju su mogli prestii u lovu, kako neka od njih ne bi pobjegla

da upozori ostale ivotinje na opasnost (Sagard, nav. mj.).
Lettres edifiantes et curieuses, viii. 339.
Schoolcraft, Indian Tribes, iii. 230.
Relations des Jesuites, 1634, str. 26.
Charlevoix, Histoire de la Nouvelle France, v. 443.
Garcilaso de la Vega, Royal Commentaries ofthe Yncas, Prvi dio, knj. i.
pogl. 10, sv. i. str. 49 i d., Hakluyt Society. Usp. isto, ii. str. 148.
Relations des Jesuites, 1667, str. 12.
Sagard, Le Grand Voyage du Pays des Hurons, str. 255 i d. (str. 178 i d.
parikog pretiska).
Schleiden, Das Salz, str. 47. Svome prijatelju prof. W Robertsonu
Smithu dugujem to me uputio na taj izvor.
W Powell, Wanderings in a Wild Country, str. 66 i d.
R. Taylor, Te Ika a Maui; or, New Zealand and its Inhabitants, str. 200; A.
S. Thomson, The Story ofNeiv Zealand, i. 202; E. Tregear, "The Maoris
of New Zealand", Journal Anthrop. Inst. xix. 109.
Lubbock, Origin of Civilisation,4 str. 277, gdje se navodi Metlahkatlah,
str. 96.
W Dali, Alaska and its Resources, str. 413.
Stephen Powers, Tribes of Califomia, str. 31 i d.
Alex. Ross, Adventures ofthe First Settlers on the Oregon or Columbia
River, str. 97.
Ch. Wilkes, Narrative ofthe U. S. Exploring Expedition, iv. 324, v. 119,
gdje stoji: "Psu se nikada ne smije dati srce lososa; a kako bi ga sprijeili da ga pojede, oni ribi izvade srce prije nego to je prodaju."
H. C. St. John, "The Ainos", u: Journ. Anthrop. Inst. ii. 253; id., Notes
and Sketches from the Wild Coast ofNipon, str. 27 i d.
Scheffer, Lapponia, str. 242 i d.; Journ. Anthrop. Inst. vii. 207; Revue
d'Ethnographie, ii. 308 i d.
James, Expedition from Pittsburgh to the Rocky Mountains, i. 257.
Brinton, Myths ofthe New World, str. 278.
Keating, Expedition to the Source of St. Peter's River, i. 452.
E. J. Jessen, De Finnorum Lapponumque Nonvegicorum religionepagana
tractatus singularis, str. 46 i d., 52 i d., 65. Jessenovo djelo povezano je
(razliito paginirano) s djelom C. Leema, De Lapponibus Finmarchiae
eorumque lingua, vita, et religione pristina commentatio (na latinskom i
danskom), Kopenhagen, 1767. Usp. Leemovo djelo, str. 418-420 (na
latinskom), 428 i d., kao i Acerbi, Travels through Siveden, Finnland, and
Lapland, ii. 302.
Steller, Beschreibung von dem Lande Kamtschatke, str. 269;
Kraschenikow, Kamtschatka, str. 246.
424

93

94

95

V Erman, navedeno gore, str. 111 i d.; Gmelin, Reise durch Sibirien, i.
274, ii. 182 i d., 214; Vambery, Das Tiirkenvolk, str. 118 i d. Ubivi
lisicu, svoju svetu ivotinju, Conchucoi u Peruu ispunili bi njenu kou i
prepariranu ivotinju postavili uspravno. Bastian, Die Culturlander des
alten Amerika, i. 443. Usp. bouphonia, v. gore, str. 35 i d.
Na godinjem rtvovanju Bijelog psa, Irokezi su pazili da zadave ivotinju tako da joj pritom ne proliju krv i ne polome kosti. Psa bi poslije
zakopali. L. H. Morgan, League ofthe lroquis, str. 210. Kod nekih australijskih uroenika postoji pravilo da ne lome kosti medvjedu kojega
ubijaju. Oni kau da je neki medvjed jednom uzeo svu vodu iz rijeke i
da bi, ako bi mu polomili kosti ili ga odrali prije no to ga ispeku,
ponovno to uinio. Brough Smyth, Aborigines ofVictoria, i. 447 i d.
Kada su Tatari koje je posjetio Carpini ubijali ivotinje za hranu, nisu
im smjeli lomiti kosti ve ih samo spaljivati. Carpini, Historia
Mongalorum (Pariz, 1838), cap. iii. i. 2, str. 620. Sjevernoameriki
Indijanci nisu smjeli lomiti kosti ivotinja koje su jeli na gozbama.
Charlevoix, Histoire de la Nouvelle France, vi. 72. Na ratnoj proslavi
koju bi indijanski ratnici prireivali vrativi se kui, kuhala se cijela
ivotinja i morala se sva pojesti. Nije joj se smjela slomiti nijedna kost.
Skinuvi sa njih meso, kosti su vjeali o drvo. Narrative ofthe Captivity
and Adventures of John Tanner, str. 287. Na dan sv. Olafa (29. srpnja)
Karelijci u Finskoj ubiju janje ne koristei no i cijeloga ga ispeku.
Pritom mu ne polome nijednu kost. Janje nije postrieno od proljea.
Dio njegova mesa stavlja se u kut sobe za kune duhove, a dio se
odlae na polju i pokraj breza koje e dogodine sluiti kao svibanjska
stabalca. W Mannhardt, A. W F. str. 160 i d., biljeka. Inuiti (Eskimi)
na aljaskanskom Rtu Barrowu pomno paze da ne polome kosti tuljana
koje uhvate i da ih vrate u more u komadu leda, daleko od kopna, ili
tako da ih bace kroz rupu u ledu. Dre da time osiguravaju sretan lov
na tuljane. Report of the International Expedition to Point Barroiv, Alaska
(Washington, 1885), str. 40. Shvaanje na kojemu se temelji ovaj obiaj
vjerojatno se sastoji u tome da e se kosti ponovno oviti mesom i da e
se tuljani vratiti u ivot. Mosquito Indijanci u Srednjoj Americi brino
su uvali kosti divljai i ljuske jaja kako divlja odnosno kokoi ne bi
uginule ili nestale. Bancroft, Native Races ofthe Pacific States, i. 741.
Bolivijski Yurucari "paljivo stavljaju na stranu ak i male riblje kosti,
jer kau da bi riba i divlja nestale iz zemlje ako ne bi tako postupali."
Brinton, Myths ofthe New World, str. 278.
Relations des Jesuites, 1634, str. 25, izd. 1858; A. Mackenzie, Voyages
through the Continent of America, civ; J. Dunn, History of the Oregon
Territory, str. 99; Whymper u Journ. Royal Geogr. Soc. xxxviii. (1868),
str. 228; id. u Transact. Ethnolog. Soc. vii. 174; A. P Reid, "Religious

4X2

Ubijanje boanske ivotinje 1

Belief of the Ojibois Indians", u: ]ourn. Anthrop. Inst. iii. 111.

Kostarikanski Indijanci nakon jela paljivo skupe sve kosti te ih spaljuju ili odlau izvan dohvata pasa. W M. Gabb, On the Indian Tribes and
Languages of Costa Rica (itano pred Amerikim filozofskim drutvom
dne 20. kolovoza 1875), str. 520 (Philadelphia, 1875). injenica da se
kosti esto spaljuju kako bi se sprijeilo da do njih dou psi ne proturjei gleditu iznesenom u tekstu. Moda je to bio nain prenoenja
kosti u zemlju duhova. Australijski uroenici spaljuju kosti ivotinja
koje jedu, ali iz drukijih razloga. Oni, naime, misle da e osoba koja je
pojela ivotinju umrijeti ako se neki neprijatelj dokopa tih kostiju i
spali ih uz ini. Native Tribes of South Australia, str. 24, 196.
96

Mannhardt, Germanische Mythen, str. 57-74; id., B. K. str. 116;

Cosquin, Contes populaires de Loraine, ii. 25; Hartland, "The physicians
of Myddfai", Archaeological Revieiv, i. 30 i d. Ponekad se u narodnim
bajkama, kao i u primitivnim obiajima, ne doputa da krv padne na
zemlju. V Cosquin, nav. dj.
97
W Mannhardt, Gerrn. Myth. str. 66.
98
Jamblih, Vita Pythag. 92, 135, 140; Porfirije, Vit. Pythag. 28.
99
Pindar, Olymp. i. 37 i d., sa sholijastovom biljekom.
100 pi u tarh, Isis et Osiris, 18. Rije je o jednoj od svetih pripovijesti to ih
je poboni Herodot (ii. 48) skrivao a poboni Plutarh razotkrivao.
101
Adam Hodgson, Lettersfrom North America, i. 244.
102
Adair, History of the American Indians, str. 137 i d.
103
Petitot, Monographie des Dene-Dindjie (Pariz, 1867), str. 77, 81 i d.; id.,
Traditions indiennes du Canada Nord-ouest (Pari, 1886), str. 132 i d.,
usp. str. 41, 76, 213, 264.
104 p ^ i dio te pretpostavke dolazi od mog prijatelja prof. W Robertsona
Smitha. V. njegovu knjigu Lectures ofthe Semites, prvi niz, str. 360, biljeka 2. Faleshe, idovska sljedba u Abesiniji, nakon to ubiju ivotinju
za hranu "paljivo odvoje ilu od bedara s mesom na njima." Halevy,
"Travels in Abysinia", u: Publications ofthe Society ofHebreu) Literature,
drugi niz, sv. ii. str. 220.
105

ini se da je est obiaj lovaca da odreu jezik ivotinja koje ubiju.

Lovci iz plemena Omaha odstranjuju jezik ubijenog bizona kroz otvor
koji mu naine na vratu. Jezici koji se tako odstrane sveti su i ne smiju
se doticati nikakvim oruem ili kovinom, osim kada se kuhaju u kotlovima u svetom atoru. Jedu se kao sveta hrana. Third Report ofthe
Bureau ofEthnology (Washington), str. 289 i d. Indijanski lovci na medvjede odsjecaju medvjedov "mali jezik", kako nazivaju mesnato zadebljanje ispod pravog jezika, i uvaju ga za sreu u lovu ili ga spaljuju i
odreuju prema tome kako pucketa u vatri itd. je li dua ubijenog
medvjeda ljuta na njih ili nije. Kohl, Kitschi-Gami, ii. 251 i d.;
413

TJfilpnJe Wga(natavak)

Charlevoix, Histoire de la Nouvelle France, v. 173; Chateaubriand,

Voyage en Amerique, str. 179 i d., 184. U narodnim bajkama junak nerijetko odsijeca jezik divlje zvijeri koju je ubio i uva ga kao simbol. Ovaj
sluaj pokazuje kako je reeni obiaj bio est, budui da narodne bajke
precizno odraavaju obiaje i vjerovanja primitivnog doba. Glede primjera istog sluaja, v. Blade, Contes populaires recueillis en Agenais, str. 12,
14; Dasent, Tales from the Norse, str. 133 i d. ('Shortshanks');
Schleicher, Litauische Marchen, str. 58; Sepp, Altbajerischer Sagenschatz,
str. 114; Kohler uz Gonzenbachove Sicilianische Marchen, ii. 230;
Apolodor, iii. 13, 3; Mannhardt, A. W F. str. 53; Poestion,
Lapplandische Marchen, str. 231 i d. Dade se pretpostaviti da je rezanje
jezika mjera kojom se ubijene ivotinje sprjeavaju da ivim ivotinjama ne odaju svoju sudbinu i tako ih poplae. Takvo se tumaenje
barem poklapa s primitivnim nainom miljenja kakvo se oituje u
prethodnim obiajima.
106

Holzmayer, Osiliana, str. 105 biljeka.

Heinrich, Agrarische Sitten und Gebrauche unter den Sachsen
Siebenbiirgens, str. 15 i d.
108
E. Krause, "Aberglaubische Kuren und sonstiger Aberglaube in Berlin",
Zeitschrift ftir Ethnologie, xv. (1883), str. 93.
109
Geoponica, xiii. 5. Prema rijeima komentatora, polje koje se dodjeljuje
mievima je susjedovo, ali ono moe biti i komad gologa tla na seljakovoj vlastitoj zemlji.
110
R. van Eck, "Schetsen van het eiland Bali", u: Tijdschrift voor
Nederlandsch Indie, N. S. viii. (1879), str. 125.
111
Grohmann, Aberglauben und Gebrauche aus Bdhmen und Mahren, 405.
112
Lagarde, Reliquiae juri ecclesiastici antiquissimae, str. 135. Ovaj odlomak dugujem svome prijatelju prof. W. Robertsonu Smithu, koji je bio
tako ljubazan da mi ga prevede sa sirijskoga.
113
Ralston, Songs of the Russian People, str. 255.
114
Usp. Native Tribes of South Australia, str. 280, s obiajima koji se
navode u sljedeoj biljeci.
115
Catlin, O-Kee-pa, Folium reservatum; Lewis i Clarke, Travels to the
Source ofthe Missouri River (London, 1815), i. 205 i d.
116
A. Bastian, u: Verhandlungen der Berliner Gesellschaft ftir Anthropologie,
Ethnologie, und Urgeschichte, 1870-71, str. 59. Reinegg (Beschreibung des
Kaukasus, ii. 12 i d.) opisuje abhaski obred koji, ini se, predstavlja
sakrament, i koji se izvodi sredinom jeseni. Bijelo govedo zvano
Ogginn pomalja se iz svete spilje, koja se takoer naziva Ogginn. Ono
se hvata i vodi unaokolo medu okupljenim mukarcima (ene su
iskljuene) koji radosno kliu. Potom se ubija i jede. Onaj tko ne bi
dobio makar zalogaj svetoga mesa smatrao bi se nadasve zlosretnim.
107

414

Ubijanje boanske ivotinje 1

Kosti se nakon toga paljivo skupe i spale u velikoj jami, u koju se

poslije zakopa pepeo.
117
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, vi. 632, biljeka. U vezi s
Kalmicima kao narodu pastira koji se prehranjuju ovetinom, v. Georgi,
Beschreibung aller Nationen des russischen Reichs, str. 406 i d., usp. 207;
B. Bergmann, Nomadische Streifereien unter den Kalmhcken, ii. 80 i d.,
122; Pallas, Reise durch verschiedene Provinzen des russischen Reichs, i.
319, 325. Prema Pallasovim rijeima, samo bogati Kalmici obiavaju
ubijati svoje ovce i stoku za hranu, dok ih obini Kalmici uglavnom ne
ubijaju, osim u krajnjoj nudi ili na velikim proslavama. Bogati, dakle,
poglavito imaju prinositi rtvu pokajnicu.
118

W E. Marshall, Travels amongst the Todas, str. 129 i d. O Todama v.

takoer gore, sv. i. str. 41.
119
Marshall, nav. dj. str. 80 i d., 130.
120
R. W Felkin, "Notes on the Madi or Moru tribe of Central Africa",
Proceedings ofthe Royal Society ofEdinburgh, xii. (1882-84), str. 336 i d.
121
injenica da je ovetina danas sastavni dio hrane tog plemena (Felkin,
nav. dj. str. 307) ne kosi se s prvobitnom svetou ovaca.
122
Vidi W R. Smith, Religion of the Semites, i. str. 325 i d.
123
Panjab Notes and Queries, ii. br. 555.
124
V Brand, Popular Antiquities, iii. 195 i d., Bohnovo izd.; Swainson,
Folk-lore ofBritish Birds, str. 36; E. Rolland, Faune populaire de la
France, ii. 288 i d. Nadijevali su mu imena (3aatXioKoq, regulus, rex
avium (Plinije, Nat. Hist. viii. 90; x. 203), re disiepe, reyezuelo, roitelet,
roi des oiseaux, Zaunkonig, itd.
125
Brand, Popular Antiquities, iii. 194.
126
Chambers, Popular Rhymes ofScotland, str. 188.
127
Isto, str. 186.
128
P Sebillot, Traditions et Superstitions de la Haute Bretagne, ii. 214.
129
Rolland, nav. dj. ii. 294 i d.; Sebillot, nav. dj.; Swainson, nav. dj. str. 42.
130
G. Waldron, Description ofthe Isle ofMan (pretiskano za Manx Society,
Douglas, 1865), str. 49 i d.; J. Train, Account ofthe Isle ofMan, ii. 124 i
d., 141.
131
Brand, Popular Antiquities, iii. 195; Swainson, Folk-lore ofBritish Birds,
str. 36 i d.; Rolland, Faune populaire de la France, ii. 297; prof. W
Ridgeway uAcademy od 10. svibnja 1884, str. 332; Dyer, British
Popular Customs, str. 497.
132
Henderson, Folk-lore ofthe Northern Counties, str. 125.
133
Swainson, nav. dj. str. 40 i d.
134
Rolland, nav. dj. ii. 295 i d.; J. W Wolf, Beitrage zur deutschen
Mythologie, ii. 437 i d.
135
Rolland, nav. dj. ii. 296 i d.
415

unfjaitje boga (nastavak)

136

Brand, Popular Antiquities, iii. 198. "Lovljenje palia" moe se

usporediti s jednim vedskim obiajem. Prvoga svibnja djeca iz svrajih
gnijezda kradu jaja i mlade ptie, koje onda u koari nose od kue do
kue po selu i pokazuju ih domaicama, dok jedno od njih pjeva nezgrapne stihove koji sadre prijetnju da e, ne dadu li im kakav poklon,
njihove kokoi, pilii i jaja postati svrakinim plijenom. Dobivaju unku,
jaja, mlijeko itd., ime se poslije goste. L. Lloyd, Peasant Life in Siveden,
str. 237 i d. Slinost takvih obiaja s "lastavijom pjesmom" i "vraninom pjesmom" u starih Grka (o njima v. Atenej, str. 359, 360) oita je i
ve je prije zapaena. Vjerojatno su grki "lastini pjevai" i "vranini pjevai" okolo nosili mrtve laste i vrane ili njihove figure. Kau da u
dananjoj Grkoj jo uvijek postoji obiaj da djeca prvog oujka idu
ulicama pjevajui proljetne pjesme i nosei drvenu lastavicu, koja se
okree na valjku. Grimm, Deutsche Mythologieii. 636.

137

John Ramsay, Scotland and Scotsmen in the Eighteenth Centurj, ii. 438 i
d.; usp. Chambers, Popular Rhymes of Scotland, str. 166 i d.; Samuel
Johnson, Joumey to the Western Islands of Scotland, str. 228 i d. (prvo
ameriko izdanje, 1810). O tom je obiaju oito rije i u "Penitential of
Theodore", u navodu Kemblea, Saxons in England, i. 525; Elton,
Origins ofEnglish Historj, str. 411; "Si quis in Kal. Januar, in cervulo vel
vitula vadit, id est in ferarum habitus se communicant, et vestiuntur pellibus pecudum et assumunt capita bestiarum," itd.

138

Chambers, nav. dj.

Takve su, recimo, povorke u ekoj za karnevala, kada se eljade
zvano Pokladni medvjed, omotano od glave do pete u grakovu slamu,
katkad i s medvjedom maskom na glavi, vodi od kue do kue. On
plee sa enama u kui te skuplja novac i hranu. Potom se odlazi u
krmu, gdje se okupe svi seljaci zajedno sa enama. Jer, za karnevala,
osobito na Pokladni utorak, svi moraju plesati kako bi lan, ito i povre
dobro rodili. Sto vie oni skau, to e usjevi biti bolji. Ponekad ene
istrgnu malo slame u koju je umotan Pokladni medvjed i stave je u gnijezda gusaka i peradi, vjerujui da e one na taj nain dobro nesti.
Reinsberg-Duringsfeld, Fest-Kalender aus Bohmen, str. 49-52. Glede
slinih obiaja, v. W Mannhardt, A. W F. str. 183-200.

139

4X6

 13. Prenoenje zla

Dokazano je da je obiaj ubijanja boga postojao u naroda na
lovakom, pastirskom i ratarskom stupnju drutva te su objanjeni
razliiti razlozi s kojih se taj obiaj slijedio. Valja uoiti jo jedan njegov vid. Nagomilane nedae i grijesi cijelog naroda kadto se prenose
na umirue boanstvo, za koje se predmnijeva da ih odnosi zauvijek,
pa tako narod ostaje bezgrean i sretan. Shvaanje prema kojemu
nae boli i patnje moemo prenijeti na neko drugo bie koje e ih trpjeti umjesto nas, blisko je primitivnoj svijesti. Potjee ono iz sasvim
oitog mijeanja fizike i mentalne razine. Budui da tovar drva, kamenja, ih ega sve ne, moemo prenijeti s naih na leda drugoga,
primitivan ovjek zamilja da je teret nae boli i patnje jednako tako
mogue prenijeti na drugoga, koji e ih trpjeti umjesto njega. U
skladu s tim shvaanjem on i djeluje, a ishod su bezbrojna, esto veoma nemila sredstva kojima se na nekoga drugoga prebacuju nevolje s
kojima se ovjek nerado nosi. Takvi postupci ubrajaju se m e d u najpoznatije injenice folklora, no zbog itatelja koji nisu predani prouavatelji folklora moemo iznijeti nekoliko primjera.
Nije nuno da se muka ili nevolja prenese s onoga koji je trpi na
neku osobu; ona se isto tako moe prenijeti na neku ivotinju ili
stvar, premda u potonjem sluaju stvar esto slui jedino tome da se
nevolja prenese na prvu osobu koja je dotakne. Stanovnici nekih
indonezijskih otoka vjeruju da se padavica lijei tako to se bolesnika udara liem s odredene vrste drvea po licu, koje se he poslije
baca. Vjeruje se da je padavica prela u lie i da je baena zajedno
s njim. 1 Neki australijski uroenici lijee zubobolju dodirujui
bolesnikov obraz usijanim kopljem. Koplje se potom baca, a
417

zubobolja odlazi s njim u vidu crnog kamena zvanog karriitch.

Kamenje te vrste nalazi se na starim breuljcima i pjeanim humcima. O n o se paljivo skuplja i baca u smjeru neprijatelja, ne bi li oni
tako dobili zubobolju. 2 Kad ga zaboli glava, Maur e ponekad dohvatiti kakvo janje ili kozu i izmlatiti je dok se ova ne srui, vjerujui
da e se glavobolja na taj nain prenijeti na ivotinju. 3 N a k o n jedne
bolesti, neki beuanski kralj sjeo je na vola opruenog na zemlji.
Plemenski vidar je tada stao polijevati kralja po glavi dok m u voda
nije potekla po tijelu. Volu su potom drali glavu u posudi punoj
vode dok ivotinja nije izdahnula; na to je vidar objavio narodu, koji
je u to povjerovao, da je vol uginuo od bolesti koja je s kralja prenesena na nj. 4
Sredstvo za odnoenje zala itelji Madagaskara zovu faditra.
"Faditra je bilo koji predmet to ga izabere sikidy [vijee vraeva] u
svrhu otklanjanja svakog zla ih bolesti koja bi mogla poremetiti sreu,
mir ili boljitak nekog pojedinca. Faditra moe biti pepeo, izrezan
novac, ovca, bundeva, ih bilo to drugo to sikidy odredi. Odabravi
predmet, rec na njemu izbroji sva zla to bi mogla nauditi osobi za
koju je nainjen, i onda naloi faditri da ih zauvijek odnese. Ako je
faditra pepeo, on se otpuhuje da bi ga raznio vjetar. Ako je posrijedi
rezani novac, on se baca na dno duboke vode, odnosno negdje gdje
ga se nikad nee moi pronai. Ako je posrijedi ovca, neki ovjek je
na ramenima odnese daleko, trei najbre to moe i mrmljajui kao
da je ogoren na faditru zbog zala to ih odnosi. Ako je, pak, bundeva u pitanju, ona se na ramenima nosi na malu udaljenost i ondje
tresne o zemlju, pri emu se iskazuju krajnja srdba i gaenje." 5 Neki
je itelj Madagaskara od vraa doznao da je osuen na krvavu smrt,
ah da bi mogao izbjei tu sudbinu izvede li stanoviti obred. Nosei
malu posudu punu krvi na glavi, valjalo mu je popeti se volu na lea,
izliti mu u tom poloaju krv na glavu i potom otjerati ivotinju u
divljinu, odakle se nikada nee vratiti. 6
Bataci na Sumatri imaju obred to ga zovu "prisiljavanje kletve da
odleti". Kada ena nema djece, bogovima se na rtvu prinesu tri
skakavca, koji predstavljaju govedo, bivola i konja. Zatim se jedna
lastavica pusti na slobodu, uz molitvu da kletva padne na pticu i
odleti s njom. 7 Kada iste gubavca ih kuu za koju sumnjaju da je
zaraena gubom, idovi puste neku pticu da odleti. 8 Kada kod Miaotsea u Kini najstariji sin u kui navri sedam godina, izvodi se ceremonija "istjerivanja vraga". Otac naini zmaja od slame i pusti ga da
odleti u pustinju te odnese sva zla sa sobom. 9 Veina imunih Maura
418

Prenoenje zla

u Maroku dri divljeg vepra u talama, kako din* i zli duhovi ne bi

uli u konje nego u vepra. 1 0 Dajaci vjeruju da odreeni ljudi posjeduju mo neutraliziranja zlog znamenja. Kada, dakle, zlokobni znaci
upozore seljaka da su mu usjevi ugroeni, on odnese pregrt nekog
uroda sa svog imanja jednom od tih mudraca, koji ga pojede sirovog,
malo se zadubi "i time za sebe prisvoji kobni znamen, koji u njemu
postane nekodljiv te tako odrijei drugoga od prokletstva pemalija,
odnosno tabua." 1 1 Kad u Travancoreu teka bolest ugrozi ivot nekoga rade, dovede se sveti brahman, koji vrsto zagrli kralja i kae: "O,
kralju! Preuzimam na sebe sve vae grijehe i bolesti. Neka vaa visost
ivi dugo i sretno vlada." Brahmana potom poalju iz zemlje, i on se
u nju vie nikada ne smije vratiti. 12 Kada se medu Burgherima ih
Badagama na brdima Nilgirija u junoj Indiji dogodi smrtni sluaj,
grijesi preminulog prebacuju se na mladog bivola. Utvreni oblik
priznanja grijeha, isti za svakog, izgovara se naglas, a tele se zatim
puta na slobodu te se poslije nikada ne koristi za uobiajene svrhe.
"Smisao ove ceremonije je taj da grijesi preminulog ulaze u tele,
odnosno da je ovome dana zadaa njegova odrjeenja. Kau da to
tele ubrzo iezava te se za nj vie nikada ne uje." 1 3
Slina nastojanja da se teret bolesti ih grijeha prebaci s jedne na
drugu osobu uobiajena su u Europi, danas kao to su to i neko bila.
Ozbiljni pisci starine preporuivali su ovjeku kojega bi ubo korpion
da sjedne na magarca hcem okrenutim njegovu repu, ih da magarcu
apne na uho: "Ubo me korpion"; u oba e se sluaja, drali su oni,
bol prenijeti s ovjeka na magarca. 1 4 Rimljani su lijeili groznicu tako
to bi bolesniku podrezali nokte i prije svitanja pomou voska zalijepili odsjeke noktiju na susjedova vrata; groznica bi tako prela s bolesnika na njegova susjeda. 1 5 Grci su zacijelo koristili slina sredstva;
kad odreuje zakone za svoju idealnu dravu, Platon smatra da bi
bilo previe od ljudi oekivati da se ne uzbune kad na svojim vratima,
grobnicama predaka ih na raskrima nau izvjesne votane figure. 1 6
U dananjoj Europi takvim sredstvima nema kraja. Tako stanovnici otoka Orkneya operu bolesnika i zatim bace vodu kraj ulaza u
kuu, vjerujui da e bolest napustiti bolesnika i prijei na prvu osobu
koja proe kroz vrata. 1 7 Bavarci lijee groznicu tako da na komad
papira napiu: "Ne prilazi, groznico, nisam kod kue", i stave papir u
neiji dep. Osoba kojoj je to uinjeno navui e groznicu, a bolesnik
Prema islamskom vjerovanju, nadnaravno duhovno bie stvoreno od
plamena, u ovom sluaju zlo. (Prev.)
419

ppijanje noga (nafavaR)

e je se rijeiti. 18 Drugi se nain sastoji u tome da bolesnik bez rijei
zabode bazginu granicu u zemlju. Groznica tada prianja uz granicu, pa e svatko tko je izvue dobiti bolest. 1 9 Da biste se otarasili
bradavica, uzmite konopac i nainite na njemu onoliko vorova
koliko imate bradavica. Potom stavite konopac pod kamen. O n a j tko
se spotakne o taj kamen dobit e bradavice, a vi ete ih se rijeiti. 20
Giht se na sljedei nain moe prenijeti s ovjeka na stablo. Podsijecite bolesniku nokte na prstima i odreite mu neto dlaka s nogu.
Izbuite rupu u hrastu, napunite je noktima i dlakama, zaepite rupu
i premaite je kravljom balegom. Izlijei li se nakon tri mjeseca
bolesnik od gihta, to znai da ga je umjesto njega dobio hrast. 2 1 Flamanski lijek protiv groznice sastoji se u tome da rano ujutro odete do
neke stare vrbe, zaveete tri vora na jednoj od njenih grana, kaete:
"Dobro jutro, stara, dajem ti nazeb, dobro jutro, stara", potom se
okrenete i otrite ne osvrui se. 2 2 Kaalj se u Sunderlandu lijei tako
da se bolesniku obrije glava i da mu se kosa objesi o grm. Kada ptice
odnesu kosu u gnijezda, sa sobom e odnijeti i kaalj. U Northamptonshireu i Devonshireu ta se boljka lijei tako to se bolesnikova
kosa stavi izmeu dvije krike kruha namazanog maslacem i dade
psu. Pas e dobiti kaalj, a bolesnik e ga izgubiti. 23 N a grkom otoku Karpathosu sveenik vee crveni konac bolesnoj osobi oko vrata.
Idue jutro prijatelji oboljelog skinu konac i odu u brda, gdje priveu
konac za drvo, smatrajui da na taj nain prenose bolest na nj. 2 4
Stari velki obiaj poznat kao "jedenje grijeha" jo je jedan primjer
pretpostavljenog prenoenja zla s jedne na drugu osobu. Prema
Aubreyu, "u grofoviji Hereford bijae stari obiaj da se na pogrebima
unajmljuju siromani ljudi kako bi na se preuzeli sve grijehe preminulog. Jedan od njih, sjeam se, ivio je u kolibi uz cestu Rosse
(bijae to visoka, mrava, bijedna i uboga protuha). Postupak se sastojao u tome da se truplo donese iz kue i poloi na nosila; 'jedau
grijeha', koji je stajao uz pokojnika, dah bi trucu kruha, pehar od
javorovine pun piva to ga je imao ispiti, kao i novi od est penija,
da bi on na sebe (ipso facto) preuzeo sve grijehe pokojnika i oslobodio njega ih nju hodanja poslije smrti... Vjerujem da se ovaj obiaj
prije potivao u cijelom Walesu... U sjevernom su Walesu esto pozivah 'jedae grijeha', ah ondje su oni ispijah vr mlijeka, a ne piva." 2 5
Prema jednom pismu naslovljenom na 1. veljae 1714-5., "nai oevi
u Shropshireu, u sehma na granici s Walesom, sjeaju se kako se,
kada bi netko umro, slala poruka starom gosparu (tako su ga zvali),
koji bi smjesta doao na mjesto gdje je leao pokojnik i stao pred
420

Prenoenje zla

kuna vrata, da bi n e t k o iz obitelji izaao i pruio m u banak, na koji

je on sjedao okrenut vratima. P o t o m bi m u dali srebrni novi, koji je
stavljao u dep, pa koricu kruha, koju je jeo, i n a p o k o n p u n vr piva,
koji bi popio naiskap. N a k o n toga je ustajao s banka i uz staloene
kretnje govorio o blaenstvu i miru pokojnikove due, za koju bi zaloio vlastitu duu. Ispripovijedao mi je to mudri gospodin J o h n
Aubrey." 2 6 Posljednjih su se godina javile n e k e sumnje u vezi s Aubreyevim opisom tog obiaja. 2 7 N a v o d n o je, m e u t i m , ta praksa
d o n e d a v n o postojala u jednoj dolini nedaleko od Llandebiea. Zabiljeen je primjer od prije etrdeset godina. 2 8
Aubreyevu tvrdnju podupire analogija sa slinim obiajima u
Indiji. Kada je 1801. godine u m r o rada Tanjorea, dvanaestorica
brahmana samljeli su u prah dio njegovih kostiju kao i kosti njegovih
dviju ena, koje su sahranjene d o njega, pomijeali ih sa s k u h a n o m
riom i pojeli. Vjerovalo se da su pokojnikovi grijesi preli u tijela
brahmana, kojima je plaeno za tu uslugu. 2 9 N e k i je brahman, stanovnik jednog sela u blizini Raipura, izjavio da je jeo h r a n u (riu i
mlijeko) iz ruke preminulog rade Bilaspura, i da je stoga ustolien
na prijestolje na razdoblje od jedne godine. Po istjeku te godine on je
istjeran iz tog kraja te m u je zabranjeno da se vrati. Za svoje je drugove on predstavljao izopenika, jer je jeo mrtvacu iz r u k e . 3 0 Vjeruje
se da slian obiaj postoji u planinskim dravama o k o Kangre i da je
doveo d o stvaranja kaste "izopenih" brahmana. N a pogrebu jednog
ranija u C h a m b i neki je brahman, plaen za tu svrhu, jeo riu i ghi
mrtvacu iz ruku. Poslije su n e k o m strancu, uhvaenom izvan teritorija C h a m b e , dah skupocjeni mrtvaki pokrov te m u rekli da o d e i vie
se nikada ne pojavljuje u zemlji. 3 1 Kada bi u O u d e u bilo ubijeno
n e k o dijete, sahranili bi ga u sobi u kojoj se rodilo. Trinaestoga dana
iza toga sveenik je u toj sobi morao skuhati i pojesti svoje jelo.
Dralo se da na taj nain preuzima cijeli grijeh na sebe i od njega isti
djetetovu obitelj. 3 2 U U Kurganu, u Turkistanu, g. Schuyler vidio je
starca za kojega se govorilo da je zaraivao uzimajui na sebe grijehe
mrtvih i posvetio ivot molitvi za njihove due. 3 3

Mjesto u Kamiru. (Prev.)

421

Biljeke
1

2
3
4
5

9
10
11

12
13

14

15
16
17
18

19

J. G. F. Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua,

str. 266 i d., 305, 357 i d.; usp. isto, str. 141, 340.
J. Dawson, Australian Aborigines, str. 59.
Dapper, Description de VAfrique, str. 117.
John Campbell, Travels in South Africa (drugo putovanje), ii. 207 i d.
Ellis, Historj of Madagascar, i. 422 i d.; usp. isto, str. 232, 435, 436 i d.;
Sibree, The Great African African Island, str. 303 i d.
Ellis, nav. dj. i. 374; Sibree, nav. dj. str. 304; Antananarivo Annual and
Madagascar Magazine, iii. 263.
Kodding, "Die Batakschen Gotter", Allgemeine Missions-Zeitschrift, xii.
(1885) 478.
Levitskizakonik, 14, 7, 53. Glede sline navade u Arabiji v. Wellhausen,
Reste arabischen Heidenthumes, str. 156; W Robertson Smith, Religion
ofthe Semites, i. 402.
R. Andree, Ethnographische Parallele und Vergleiche, str. 29 i d.
A. Leared, Morocco and the Moors, str. 301.
J. Perham, "Sea Dyak Religion", u: Joum. Straits Branch Royal Asiatic
Soc. br. 10, str. 232.
S. Mateer, Native Life in Travancore, str. 136.
H. Harkness, Singular Aboriginal Race ofthe Neilgherrj Hills, str. 133;
Metz, The Tribes Inhabiting the Neilgherrj Hills, str. 78; Jagor, "Ueber
die Badagas im Nilgiri - Gebirge", Verhandl. d. Berlin. Gesell. f .
Anthropol. (1876), str. 196 i d. U vezi s obiajem putanja junca nakon
neije smrti, usp. takoer Grierson, Bihar Peasant Life, str. 409;
Ibbetson, Settlement Report ofthe Panipat, Tahsil, and Kamal Parganah of
the Karnal district (Allahabad, 1883) str. 137. U potonjem sluaju kae
se kako se ivotinja puta "da bi postala boleu." Starije se shvaanje
moda sa^ojalo u tome da ivotinja odnosi smrt od preivjelih. Ideja
grijeha nije primitivne naravi.
Geoponica, xiii. 9, xv. 1; Plinije, Nat. Hist. xxviii. 155. Autori na koje
se on poziva u vezi s tim metodama lijeenja jesu Apulej odnosno
Demokrit. Potonji vjerojatno nije filozof atomizma. Vidi Archaeological
Revieiv, i. 180, biljeka.
Plinije, Nat. Hist. xxviii. 86.
Platon, Zakoni, xi. c. 12, str. 933 B.
Ch. Rogers, Social Life in Scotland, iii. 226.
G. Lammert, Volkmedizin und medizinischer Aberglaube in Bayern,
str. 264.
Isto, str. 263.

422

Prenoenje zla

20
21
22
23

24
25

26

27

28

29
30
31

32
33

Strackerjan, Aberglaube und Sagen aus dem Herzogthum Oldenburg, i. 85.

Carl Meyer, Der Aberglaube des Mittelalters, str. 104.
Grimm, Deutsche Mythologie,4 ii. 979.
Henderson, Folk-lore ofthe Northern Counties, str. 143. Zbirka naina
lijeenja pomou prenoenja nai e se u gore navedenu
Strackerjanovom djelu, i. 85 i d.; W G. Black, Folk-medicine, pogl. ii.
Usp. Grimm, Deutsche Mjthologie,4 ii. gl. 36.
Blacktvood's Magazine, veljaa 1886, str. 239.
Aubrey, Remains of Gentilisme and Judaisme (Folk-lore Society, 1881),
str. 35 i d.
Bagfordovo pismo u: Leland, Collectanea, i. 76, u Brandovu navodu,
Popular Antiquities, ii. 246 i d., Bohnovo izd.
U asopisu Academj od 13. stud. 1875, str. 505, g. D. Silvan Evans
tvrdi da nigdje u Walesu ne zna za takav obiaj, dok gda Burne ne poznaje slian primjer u Shropshireu. Burne i Jackson, Shropshire Folk-lore,
str. 307 i d.
Tvrdnja potjee od g. Moggridgea, a zabiljeena je u Archaeologia
Camhrensis, drugi niz, iii. 330. No, g. Moggridge ne govori iz osobnog
iskustva, a budui da uzima zdravo za gotovo da je navada stavljanja
kruha i soli na pokojnikove grudi ostatak obiaja "jedenja grijeha", njegove iskaze valja uzimati oprezno. Istu tvrdnju on je, neto neodredenije, ponovio 14. prosinca 1875. godine na susretu Antropolokog instituta. V Journ. Anthrop. Inst. v. 423 i d.
Dubois, Moeurs des Peuples de l'Inde, ii. 32.
R. Richardson, Panjab Notes and Queries, i. br. 674.
Panjab Notes and Queries, i. br. 674; ii. br. 559. Neki od ovih obiaja
ve su spomenuti u drukijem kontekstu. V gore, sv. i. str. 177.
Nav. dj. iii. br. 745.
E. Schuyler, Turkistan, ii. 28.

423

 14. Istjerivanje zala

Potonji primjeri ilustriraju primitivno naelo prenoenja zala na
drugu osobu, ivotinju ili stvar. U navedenim sluajevima to se naelo primjenjuje iskljuivo na dobrobit pojedinaca. Barbarski narodi,
meutim, koriste analogne postupke kako bi jednim udarcem cijelu
zajednicu rijeili nevolja. Raspoloenje koje nagoni na tako opseno
ienje od zla moe se opisati rijeima g. Im Thurna, iji se opis, iako
on pie posebno o Indijancima u Gvajani, dade primijeniti mnogo
ire. O n kae:
"Cijeli Indijanev svijet napuen je ovim [duhovnim] biima.
Kada bismo se velikim naporom svijesti uspjeli staviti u slian duevni poloaj, obreh bismo se okrueni gomilom potencijalno opasnih
bia, toliko brojnih te bi bilo malo rei da ih ima bezbroj. Ne udi
stoga da se Indijanac poslije sumraka boji udaljiti od svjetla to mu ga
prua logorska vatra, ili da, ako to mora uiniti, sa sobom nosi ugarak
ne bi li barem vidio meu kakvim se sve neprijateljima kree; ne udi
niti to da se zrak oko njegova naselja Indijancu katkad ini toliko
preplavljen tim biima te zaduujepeaimana [vraa], za kojega se dri
da je kadar privremeno ih istjerati, da ih posvema poisti, makar na
neko vrijeme." 1
Takva opa ienja od zlih sila mogu se podijeliti u dvije vrste,
ovisno o tome jesu li istjerana zla nematerijalna i nevidljiva ih su
utjelovljena u nekom materijalnom nositelju, odnosno rtvenom jarcu. Prvu bismo mogli nazvati izravnim ih neposrednim istjerivanjem
zala, a potonju neizravnim ih posrednim, odnosno istjerivanjem rtvenog jarca. Zapoet emo s primjerima prve vrste.

425

Kada se na otoku Rooku, izmeu Nove Gvineje i Nove Britanije,

dogodi neka nesrea, sav narod zajedno tri, vie, proklinje, jaue i
udara tapovima po zraku ne bi li istjerao vraga (Marsdba), koji se dri
krivcem za nevolju. S mjesta na kojemu se nesrea dogodila oni ga
korak po korak tjeraju prema moru, a stigavi do obale udvostrue
viku i udarce kako bi ga izgnali s otoka. O n se obino povlai na more
ili na otok Lottin. 2 Uroenici na Novoj Britaniji pripisuju bolest, suu,
nerodicu, ukratko sve nedae, djelovanju opakih duhova. U doba
kada se mnogo ljudi razbolijeva i umire, kao na poetku kinog razdoblja, svi itelji odreenog podruja, oboruani granama i toljagama,
po mjeseini odlaze u polja, gdje uz mahnite krike sve do jutra udaraju i lupaju nogama po tlu, vjerujui da time istjeruju vragove. 3 Kada
njihovo selo pogodi niz bolesti ili kakva teka epidemija, Minahasse na
Celebesu svaljuju krivnju na avole koji su zaposjeli selo i moraju iz
njega biti protjerani. Jednoga ranog jutra sav narod, mukarci, ene i
djeca, napuste domove, ponesu sa sobom kuanska dobra i privremeno se nasele u kolibama podignutim izvan sela. O n d j e proborave
nekoliko dana, prinosei rtve i pripremajui zavrnu ceremoniju.
Naposljetku se mukarci, neki zamaskirani a neki lica obojenih u crno
i slino, ali svi naoruani maevima, kopljima ili metlama, oprezno i
potiho prikradu naputenom selu. Potom, na znak reca, mahnito
pojure gore-dolje ulicama, u kue i ispod njih - kue su im, naime,
sojenice - viu i udaraju po zidovima, vratima i prozorima ne bi li istjerali vragove. Zreci i ostala eljad zatim dou sa svetom vatrom i devet
puta ophodaju svaku kuu a triput ljestve koje do njih vode, nosei
vatru sa sobom. O n d a unesu vatru u kuhinju, gdje mora gorjeti tri
dana bez prestanka. Vrazi su tako istjerani i nastaje veliko, sveope
veselje. 4 Alfuri na Halmaheri poasti pripisuju avolu koji dolazi iz
drugih sela da ih odnese. Da bi, dakle, oslobodio selo bolesti, vra
istjeruje avla. O d svih seljana on dobiva skupocjenu odjeu, koju
stavlja u etiri posude, nosi je u umu i ostavlja na mjestu gdje se smatra da se nalazi avo. Zatim podrugljivim rijeima moli zloduha da napusti mjesto. 5 Kad na otocima Key, juno od Nove Gvineje, zavlada
neka bolest, ljudi na obali podignu skele i nakrcaju ih mesom i piem.
Zatim rec pred narodom prokune duhove koji izazivaju bolest, a ljudi
na to potre natrag u selo najbre to mogu, kao da bjee. 6
Kada se na otoku Niasu neki ovjek ozbiljno razboli te m u vie
nijedan drugi lijek ne pomae, vra pristupa istjerivanju vraga koji
Najvei otok u skupini Moluka, Indonezija. (Prev.)
426

Istjerivanje zala

uzrokuje bolest. Pred kuom se postavi stup, a od vrha stupa do

krova kue razapne se ue od palmova lia. Vra se zatim popne na
krov s prasetom, koje zakolje i pusti ga da se s krova otkotrlja na tlo.
U elji da dode do praseta, vrag se pomou ueta od palmova lia
hitro spusti s krova, a dobri duh, kojega je vra prizvao, sprijei ga da
se ponovno popne. N e uspije li ni taj lijek, vjeruje se da se u kui zacijelo jo kriju drugi vrazi, pa nastane sveopa hajka za njima. Zatvore
se sva vrata i prozori u kui, osim jednog tavanskog prozora na krovu.
Mukarci, zatvoreni u kui, udaraju i mlate maevima lijevo i desno,
uz zvonjavu gongova i tutnjavu doboa. Prestraeni tim nasrtajem,
avoli pobjegnu kroz tavanski prozor, spuste se uetom od palmova
lia i odu. Budui da su sva vrata i prozori, osim jednoga na krovu,
zatvoreni, vragovi ne mogu ponovno ui u kuu. U sluaju epidemije postupak je slian. Zatvore se sve dveri u selu osim jednih; svi viu,
udara se u sve gongove i doboe, mae se svim maevima. Zlodusi se
na taj nain istjeraju te se zadnje dveri za njima zatvore. O s a m dana
iza toga selo je u opsadnom stanju i nitko ne smije ui u nj. 7 Kad u
nekom burmanskom selu izbije kolera, svi snaniji mukarci popnu
se na krovove i mlate oko sebe bambusovim trskama i kladama, dok
svi ostali, stari i mladi, stoje dolje te udaraju u bubnjeve, puu u trube, viu, urlaju, lupaju po podovima, zidovima, tavama, po svemu to
stvara larmu. Dri se da ta buka, koja se ponavlja tri noi uzastopce,
uspjeno istjeruje zloduhe kolere. 8
Kada su se m e u Kumijima u jugoistonoj Indiji prvi put pojavile
boginje, oni su smatrah da ih je donio zloduh iz Arakana. U selima
bijae proglaeno opsadno stanje te nitko nije smio ui niti izai iz
njih. Tada su ubili jednog majmuna tresnuvi ga o zemlju i objesili ga
o seoske dveri. Kue su pokropili njegovom krvlju, pomijeanom sa
sitnim rijenim ljunkom, prag svake kue pobrisali majmunovim
repom i naloili vragu da ode. 9 U Velikom Bassamu, u Gvineji, francuski putnik Hecquard svjedoio je istjerivanju zloduha za kojega se
vjerovalo da ini ene jalovima. Zene koje su htjele postati majke
prinijele su fetiu posude s vinom ih kipie koji su predstavljali ene
kako doje djecu. Zatim su se okupile u kolibi fetia da bi ih rec
poprskao rumom, dok su mladii pucah iz puaka i viali maevima
da istjeraju demona. 1 0 Kada bi bolest zavladala u jednom naselju
Hurona, i nakon to bi uzalud isprobah sve druge lijekove, Indijanci
su pribjegavah obredu zvanom Lonouyroya, "koji je glavni izum i
najprikladnije sredstvo, kako oni kau, da se iz grada ili sela istjeraju
vragovi i zlodusi to uzrokuju, izazivaju i donose sve bolesti i slabosti
427

od kojih oni pate u tijelu i dui." Jedne bi veeri mukarci poeli kao
mahniti juriti po selu, razbijajui i prevrui sve na to su nailazili u
vigvamima. Potom bi razbacivali vatru i ugarke po ulicama te cijele
noi bez prestanka trali, urlali i pjevali. Svi su iza toga neto sanjali,
no, psa, kou ili togod drugo, a ujutro su odlazili od vigvama do
vigvama i traili darove. Primali su ih utke, sve dok im ne bi dali
upravo ono to bijahu sanjali. Tada bi radosno uskliknuli i izjurili iz
kolibe, a svi nazoni su im estitali. Vjerovalo se da je zdravlje onih
koji su dobili to su sanjali osigurano, doim se sudbina onih koji bi
ostali kratkih rukava drala zapeaenom. 1 1
Isprva povremeno, izvoenje takvih obreda tei postati periodinim. Poeljnim se poinje smatrati posvemanje istjerivanje zlih duhova u odreeno doba, obino jednom godinje, kako bi narod, osloboen svih zlokobnih utjecaja to su se oko njega nakupili, mogao
zapoeti nov ivot. Neki su australijski uroenici svake godine istjerivali duhove mrtvih sa svojeg teritorija. Vl. W Ridley prisustvovao
je takvoj ceremoniji na obalama rijeke Barwana:
"Zbor od dvadesetak ljudi, starih i mladih, pjevao je i bumeranzima davao takt... O d j e d n o m se ispod pokrivaa od kore drveta pomolio ovjek ije tijelo bijae namazano bijelom glinom, glava i lice
iarani crvenim i utim prugama, a pola metra iznad tjemena nosio je
kitu od perja, privrenu na tapu. Stajao je dvadeset minuta posve
tiho i zurio uvis. Uroenik koji je stajao kraj mene ree mi da on trai
duhove pokojnika. Napokon se poeo micati, veoma polako, da bi
uskoro poeo p u n o m brzinom jurcati uokolo i vitlati granom kao da
istjeruje neke nama nevidljive dumane. Kad sam ve pomislio da se
ta pantomima pribliila kraju, jo desetorica njih, slino nakieni,
odjednom se pojavie iza drvea i pridruie se otroj borbi s tajanstvenim napadaima... Naposljetku, nakon nekoliko veoma brzih
okreta u koje su uloili svu snagu, odoe odmoriti se od uzbudljivih
napora koji su trajali cijelu no i jo nekoliko sati poslije svitanja.
Izgledali su zadovoljni, jer drahu da su na dvanaest mjeseci otjerali
duhove. Istu ceremoniju izveli su na svakoj postaji du rijeke, a
reeno mi je da je posrijedi godinji obiaj." 1 2
O d r e e n a godinja doba sama se po sebi nameu kao vrijeme
pogodno za sveope istjerivanje vragova. Takvo je doba kraj arktike
zime, kada se sunce nakon vie tjedana ili mjeseci iznova pomalja na
obzoru. N a Rtu Barrowu, najsjevernijoj toki Aljaske, u blizini Amerike, Eskimi su odabrali trenutak ponovna sunevog pojavljivanja da
bi iz svake kue izgnali zlog duha Tunu. Tom su obredu prije neko428

Istjerivanje zala

liko godina svjedoili lanovi Polarne ekspedicije Sjedinjenih Drava,

koji su prezirnih na Rtu Barrowu. Ispred kolibe za vijeanje naloena
je vatra, a pred ulazom u svaki iglu postavljena je po jedna starica.
Mukarci se okupie oko vatre, dok su mlade ene i djevojice tjerale
duhove iz svih iglua, nemilosrdno udarajui noevima ispod leajeva
i jelenjih koa, i pozivale Tunu da napusti iglu. Kada su zakljuile da
je istjeran iz svake rupe i kutka, bacile su ga kroz rupu u podu i izgnale ga glasnim povicima i mahnitim kretnjama napolje. U meuvremenu je starica na ulazu iglua mahala dugim noem po zraku kako
bi ga sprijeila da se vrati. Sve skupa dotjerale su duha do vatre i pozvale ga da ue u nju. D o tada su se ve svi skupih u polukrugu oko
vatre, a nekolicina istaknutijih ljudi izrekli su svoje optube na raun
duha te je svatko nakon svog govora ustro obrisao odjeu i zatraio
od duha da ga ostavi i ode u vatru. Dvojica su mukaraca tada stupila naprijed, s pukama napunjenim orcima, dok je trei donio
posudu s mokraom i izlio je na vatru. U isti je mah jedan od one
dvojice ispalio orak u vatru; kada se podigao oblak pare zapucao je
jo jednom, i smatralo se da je s Tunom za neko vrijeme gotovo. 1 3
Eskimi na Baffinovoj Zemlji vjeruju da najesen, kada bijesne estoke oluje, m e u njima prebiva enski duh po imenu Sedna te zaduuju najmonijeg vraa da je istjera. Kraj malene rupe na sredini poda
smota se uzica od tuljanove koe. Drei harpun u lijevoj ruci, vra
promatra rupu u podu, dok drugi vra sjedi u stranjem dijelu kolibe
i pjeva pjesme ne bi li privukao Sednu. Tada se zauje kako se ova
pribliava ispod poda kolibe. Kada doe o rupe, vra je pogodi
harpunom i odmota uzicu. Slijedi otra borba, ali Sedna naposljetku
odlazi u svoju domovinu, Adlivun. O b r e d se izvodi veoma lukavo;
kad ga se izvue iz rupe, harpun je poprskan krvlju, i moe se jasno
uti teko Sednino dahtanje ispod poda. 1 4
Irokezi su novu godinu doekivah u sijenju, veljai ili oujku,
kako kada, "svetkovinom snova" nalik onoj to su je Huroni prireivah u posebnim prigodama. 1 5 Obredi su sve zajedno trajali nekoliko
dana, ili ak tjedana, i predstavljali su neku vrst saturnalija. Mukarci
i ene, razliito prerueni, ili su od vigvama do vigvama treskajui i
obarajui sve pred sobom. Bijae to doba sveope razuzdanosti; podrazumijevalo se da ljudi nisu pri sebi i da stoga nisu odgovorni za
ono to ine. Tako bi mnogi iskoristili priliku da naplate stare dugove
i mlatili mrske osobe, polijevali ih ledenom vodom te ih posipali smeem ili vruim pepelom. Drugi su uzimah ive ugarke ih gorui ugljen
i bacah ih u glavu prvima koje bi sreli. Jedini nain da se izbjegnu ti
429

progonitelji bijae pogoditi to sanjaju. Mukarci odjeveni u kou

divljih zvijeri, lica pokrivenih jezivim maskama a ruku kornjainim
oklopima, odlazili su od kolibe do kolibe i podizali zastraujuu
buku; u svakoj kolibi uzimali su gorivo iz vatre te rukama rasipali
ugarke i pepeo po podu. Sveope ispovijedanje grijehova koje je
prethodilo svetkovini vjerojatno bijae priprema za javno istjerivanje
zlih sila; predstavljalo je ono nain da narod sa sebe skine moralni
teret, kako bi se on mogao skupiti i izbaciti. Poneki poganski Irokezi
jo slave tu novogodinju svetkovinu, premda je ona liena negdanje
estine. Upadljiva znaajka te ceremonije danas je rtvovanje Bijelog
psa, ali ini se da je ono razmjerno nedavno pridodano svetkovini i
ne spominje se u najstarijim opisima ceremonija. Tome emo se jo
kasnije vratiti. 1 6
Velika godinja sveanost Cherokee Indijanaca bijae rtva
pomirenja, "uvrivanje", odnosno sveanost proienja. "Slavila se
ona nedugo nakon prvoga jesenskog mladka i sastojala se od mnotva
strogih obreda, posta, ritualnog pranja i proienja. Medu najvanijim sudionicima bijahu sedmorica "istjerivaa" ili "istaa", ija
je dunost bila da u odreenoj fazi obreda istjeraju zlo i proiste
naselje. Svatko od njih drao je u ruci bijelu ibu sa stabla platane.
'Predvodnik je, u pratnji ostalih, hodao oko plemenskog sedmerokuta, a stigavi do riznice ili spremita s njene zapadne srane, svi zajedno udarali su ibama po strehi njena krova. Predvodnik bi potom
otiao do druge kue, ponovno u pratnji ostalih, pojao i ponavljao
istu ceremoniju dok svaka kua ne bi bila oiena.' Ceremonija se
ponavljala tijekom cijelog trajanja svetkovine. Za ritualnih su pranja
oni stupali u vodu i putali da im rijeka odnese staru odjeu, ime bi,
smatrali su, uklonili svoju neistou." 1 7
Peruanski su Inke u rujnu slavili sveanost zvanu Situa, ija svrha
bijae istjerati iz prijestolnice i njene okolice sve bolesti i nedae.
Sveanost se odravala u rujnu, jer otprilike u to doba poinju kie, a
s prvim kiama obino bi se javile mnoge boletine. U sklopu
priprema za sveanost, narod je postio prvoga dana u mjesecu nakon
jesenske ravnodnevice. Uveer bi, nakon to su tijekom dana
gladovali, ispekli tijesto od gruba kukuruznog brana. Bile su dvije
vrste tijesta. Jedno se mijesilo s krvlju djece stare izmeu pet i deset
godina, ija se krv dobivala tako to bi ih zasjekli izmeu obrva. Te
dvije vrste tijesta pekli su odvojeno, jer su ih razliito koristili. Svaka
obitelj okupljala se u kui najstarijeg brata na zajednikoj gozbi, a oni
koji nisu imali starijeg brata odlazili su u kuu najbliega starijeg
430

Istjerivanje zala

roaka. Svi koji su tijekom dana postili iste su se noi prali, pri emu
bi uzeli malo tijesta umijeanog s krvlju i njime namazali glavu, lice,
grudi, ramena, ruke i noge. inili su to kako bi im tijesto odnijelo sve
tjelesne slabosti. Potom bi glava obitelji pomazala kuni prag istim
tijestom i ostavila ga ondje kao znak da su ukuani u tom domu obavili ritualna pranja i oistili svoja tijela. U meuvremenu je visoki
sveenik izvodio iste ceremonije u Sunevom hramu. im bi sunce
izalo, sav mu se narod klanjao i molio ga da istjera sva zla iz grada,
pa bi onda prekinuo post jedui tijesto koje bijae umijeano bez krvi.
Poto su zavrili molitvu i u odreeni sat okonali gladovanje, kako
bi svi kao jedan mogli oboavati Sunce, jedan Inka kraljevske krvi
izaao bi iz tvrave kao glasnik Sunca, raskono odjeven, umotan u
plat i s kopljem u ruci. Koplje bijae od drke do otrice ureeno
raznobojnim perjem, koje je za nj bilo uvreno zlatnim prstenovima. Trao je nizbrdo od tvrave i vitlao kopljem, dok ne bi stigao do
sredita velikog trga, gdje je stajala zlatna urna, nalik zdencu, koja se
koristila za rtvovanje chiche. O n d j e su ga ekala etvorica drugih
Inka kraljevske krvi, svaki s kopljem u ruci i ogrtaem smotanim za
tranje. Glasnik bi svojim kopljem dodirnuo njihova etiri koplja i
kazao im da im je Sunce, kao svojim glasnicima, naloilo da istjeraju
zla iz grada. etvorica Inka potom su se razdvajali i trali niz etiri
kraljevske ceste koje su vodile iz grada na etiri strane svijeta. Dok su
oni trali, sav je narod, i staro i mlado, odlazio do vrata svojih kua,
uz razdragane povike tresao odjeu kao da otresa prainu i klicao:
"Neka odu sva zla. Koliko smo vapili za ovom svetkovinom! O
stvoritelju svih stvari, dopusti da doivimo jo jednu godinu i svjedoimo jo jednom slavlju poput ovog!" Istresavi odjeu, prelazili su
dlanovima po glavi, hcu, rukama i nogama, kao da se peru. Sve su to
inili zato da istjeraju zlo iz svojih kua, kako bi ga glasnici Sunca
mogh prognati iz grada. Obino su to izvodili ne samo na ulicama
kojima su Inke trali, nego i u svim drugim dijelovima grada. Svi su
osim toga i plesali, pa i sam Inka meu njima, i kupah se u rijekama
i izvorima, govorei da e boletine izai iz njih. Potom su uzimali
velike slamnate baklje, omotane konopcem. Ugali bi ih i predavali
jedni drugima, meusobno se njima udarali te govorili: "Neka ode
svako zlo." U meuvremenu bi trkai s kopljima otrali oko kilometar od grada, gdje su zaticali spremne etvoricu drugih Inka, koji
bi primili koplja iz njihovih ruku i potrali s njima. Tako su trkai u

V biljeku na str. 21. (Prev.)

431

tafeti prenosili koplja na daljinu od dvadeset ili trideset kilometara,

da bi na kraju oprali sebe i svoje oruje u rijeci te zaboli koplja u
zemlju, ime su oznaavali granicu preko koje se istjerana zla ne
mogu vratiti. 1 8
Crnci u Gvineji svake godine u sklopu velike sveanosti istjeruju
vraga iz svih svojih naselja. U mjestu Aximu, na Zlatnoj obali, godinjem istjerivanju prethodi osmodnevni post, tijekom kojega vladaju
radost i veselje, kao i "posvemanja sloboda ogovaranja i izrugivanja
svemu i svakome, pa svi mogu nekanjeno pjevati pjesme o grekama, opainama i podvalama svojih nadreenih i podreenih a da ih
nitko u tome ne smije niti prekinuti." Osmoga dana oni istjeruju
avola; isputajui jezive krike, tre i gaaju ga tapovima, kamenjem
i svime to im doe pod ruku. Istjeravi ga dovoljno daleko od grada,
svi se vraaju. Na taj se nain on u isto vrijeme istjeruje iz vie od
stotinu naselja. Kako bi bile sigurne da se on vie nee vratiti u njihove kue, ene peru i ribaju svo drveno i glineno posue, "da se
otarase sve neistoe i vraga." 1 9
U Onitshi, na rijeci Quorra, g. J. C. Taylor prisustvovao je
crnakoj novogodinjoj proslavi. Bilo je to 20. prosinca 1858. godine.
Svaka obitelj iznijela je po jedan ugarak, bacila ga, i vraajui se u
kuu uskliknula: "O, novogodinji bogovi! Ponovno je stigla nova
godina." G. Taylor ovome domee: "ini se da je smisao ovog obiaja u tome da vatra ima istjerati staru godinu s njenim alostima i
nevoljama te srdano doekati novu godinu." 2 0 M e u svim svetkovinama u Abesiniji, ona Mascala ili Kria slavi se najraskonije. Uoi
te svetkovine odrava se obred to nesumnjivo pripada irom svijeta
rasprostranjenoj skupini obiaja kojima se bavimo. U sumrak se iz
svih vanijih kua puca iz vatrenog oruja. "Potom se svi opskrbe
bakljama, naveer se pale krijesovi, a ljudi stupaju naseljem nosei
zapaljene baklje. Prolaze i kroz svoje kue te osvjetljuju sve mrane
kutove u predvorjima, pod leajevima, u talama, kuhinji itd., kao da
trae neto to su zagubili, i izvikuju: "Akho, akhoki! Izbacite pinat
i donesite zobenu kau, stigao je Mascal! ...Poslije se igraju, ale i
gurkaju bakljama." 2 1
Kadto se datum godinjeg itjerivanja vragova odreuje prema
poljoprivrednim sezonama. Tako najveu godinju svetkovinu Hosa u
sjeveroistonoj Indiji predstavlja etvena proslava, koja se odrava u
sijenju, kada su ambari puni ita, a ljudi, da upotrijebimo njihov
izraz, puni avolstva. "Oni imaju neobinu predodbu da su mukarci i ene u tom razdoblju toliko skloni porocima te je za sigurnost
432

Istjerivanje zala

svake osobe prijeko potrebno da na neko vrijeme dade oduka svojim strastima." Obredi se otvaraju rtvovanjem triju kokoi, od kojih
jedna mora biti crna, seoskom boanstvu. Skupa s njima prinose se i
cvijee palasova stabla, kruh od riina brana i sjeme sezama. Ti se
darovi donose seoskom sveeniku, koji se moli da tijekom godine
koja zapoinje oni i njihova djeca budu sauvani od svih nedaa i
bolesti, da imaju povoljno vrijeme i obilan urod. Na nekim se mjestima obavljaju molitve i za due mrtvih. Dri se da u to vrijeme neki zli
duh zaposjeda mjesto, pa da bi ga se otarasili, mukarci, ene i djeca
obilaze u povorci svaki kraj sela sa tapovima u rukama i, kao da tjeraju divlja, pjevaju neku divlju pjesmu i urlaju iz sveg glasa, dok ne
budu sigurni da je zli duh pobjegao. Zatim se preputaju gozbi i piju
riino pivo, dok ne dospiju u stanje podesno za divlji razvrat koji slijedi. Svetkovina se tada "pretvara u saturnalije, tijekom kojih sluge
zaboravljaju svoju dunost spram gospodara, djeca potovanje spram
roditelja, mukarci gube obzire spram ena, a ene svaki pojam
skromnosti, ugladenosti i njenosti te postaju mahnite bakantkinje."
Hosi su obino mirni i suzdrani, pristojni i ljubazni prema enama.
No, tijekom te svetkovine "njihova narav kanda se na neko vrijeme
mijenja. Sinovi i keri grubim jezikom psuju svoje roditelje, kao i
roditelji svoju djecu, a mukarci i ene postaju u zadovoljavanju svojih spolnih sklonosti gotovo nalik ivotinjama." Mundari, srodnici i
susjedi Hosa, slave tu svetkovinu na vie ili manje isti nain. "Slinost
sa Saturnahjama je posvemanja, jer gospodari tijekom gozbe slue
svoje poljske radnike i doputaju im potpunu slobodu u obraanju.
Posrijedi je etvena proslava, zavretak jednogodinjega napornog
rada i mah oduak prije no to rad iznova zapone." 2 2
Medu nekim plemenima na Hindukuu, kao i kod Hosa i Mundara, istjerivanje vragova obavlja se nakon etve. Kada se unese
posljednji jesenski usjev, smatra se nunim istjerati zle duhove iz ambara. Jede se neka vrst zobene kae zvane mul, a glava obitelji uzima
svoju fitiljau i ispaljuje je u pod. Zatim izlazi vani te puni i ispaljuje
puku dok ne isprazni rog s barutom, a na slian su nain zaposleni i
njegovi susjedi. Idui dan provodi se u veselju. U Chitralu se ta svetkovina naziva "gonjenje avola". 2 3 Indijski Khondi, pak, istjeruju
vragove u doba sijanja, a ne etve. U to vrijeme oni se klanjaju Pitteri
Pennuu, boanstvu rasta i dobitka svake vrste. Prvoga dana svetkovine prave se primitivna kola od koare postavljene na nekoliko
Gorje i mjesto u Pakistanu, na granici s Afganistanom. (Prev.)

tapova, privezanih na bambusove valjke koji slue kao kotai.

Sveenik s tim kolima najprije ide u kuu nasljednog starjeine plemena, kojemu se daje prednost u svim ceremonijama vezanim uz
poljodjelstvo. Tu on dobiva malo sjemena od svake vrste i neto perja.
Zatim kolima obie sve ostale kue u selu, od kojih mu svaka dade
isto. Kolica se naposljetku odvezu na polje izvan sela, u pratnji svih
seoskih mladia, koji dugakim tapovima udaraju jedan drugoga i
mlate po zraku. Sjeme koje se na taj nain iznosi naziva se "dijelom
zlih duhova, kvaritelja sjemena." "Vjeruje se da su oni istjerani zajedno s kolima, a kad im se ostave kola s tovarom, dri se kako im ne
preostaje nikakva izlika da diraju ostatak itnog sjemena." Sutradan
svako kuanstvo zakolje prase nad sjemenom za sjetvu i moli se
Pitteri Pennuu, a stariji se zatim goste svinjetinom. Mlade ne sudjeluje u objedu, ali ima povlasticu vrebati i gaati plodovima iz
praume starije dok se vraaju s gozbe. Treega dana nasljedni starjeina plemena odlazi posijati svoje sjeme, a nakon toga to mogu
uiniti i svi ostali. 24
itelji Balija, otoka istono od Jave, periodino i naveliko istjeruju vragove. D o b a koje se obino odabire za istjerivanje jest dan
"tamnog mjeseca" u devetom mjesecu. Kada se zlodusi dugo ne
uznemiravaju, kae se da je zemlja "topla", a sveenik izdaje naloge
da ih se silom otjera, da cijeli otok ne bi postao nenastanjiv. N a
odreeni dan ljudi iz nekog sela ili kraja okupe se u glavnom hramu.
Na oblinjem raskriju ostave se darovi za vragove. Nakon to reci
izreknu molitve, puhanjem u rog vrazi se pozovu da dou na objed
spremljen za njih. U isto vrijeme skupina mukaraca istupi naprijed i
zapali baklje na svetoj svjetiljci koja gori pred glavnim sveenikom.
O d m a h potom, u pratnji promatraa, oni se raspre u svim smjerovima i stanu stupati ulicama i puteljcima, izvikujui: "Odlazite! Gubite
se!" G d j e god prou, ljudi koji su ostali kod kue ustro im se
pridruuju u istjerivanju vragova lupanjem po vratima, gredama,
snopovima rie, itd. Tako izgnani iz kua, vrazi bjee na gozbu koja
je za njih prireena, no rec ih ondje doekuje kletvama koje ih
najzad istjeraju iz tog kraja. Kad i zadnji vrag pobjegne, halabuku
odmjenjuje grobna tiina, koja traje i cijeli idui dan. Vragovi, misli
se, eznu za povratkom u svoj stari dom, pa kako bi ih naveli da
pomisle kako Bali nije Bali ve neki pusti otok, stanovnici ne smiju
dvadeset etiri sata naputati svoja obitavalita. Prekidaju se ak i
svakodnevni kuanski poslovi, ukljuujui kuhanje. Jedino se straari
smiju pojavljivati na ulicama. Vijenci od trnja i lia vjeaju se na sva
434

Istjerivanje zala

vrata kao znak strancima da ne ulaze. Opsadno stanje traje sve do

treega dana, a ak je i tada zabranjeno raditi na riinim poljima ili
kupovati i prodavati na trnici. Veina ljudi ostaje kod kue te nastoji prekratiti vrijeme kartama i kockom. 2 5
U nekim se krajevima Fidija svake godine izvodila ceremonija
koja je uvelike nalikovala istjerivanju vragova. Vrijeme proslave
odredivalo se prema pojavljivanju stanovite vrste ribe ili morskog
pua (balolo), koji se samo jedan dan u godini, obino za posljednje
mjeseeve etvrti u studenome, u gustim jatima pomalja iz koraljnih
grebena. Pojavljivanje morskih pueva bijae na mjestima gdje su ih
hvatali znak za sveopu gozbu. Neki bi se utjecajan ovjek popeo na
stablo i molio se nebeskom duhu za dobar urod, povoljne vjetrove i
tome shno. Tada je sav narod u kuama na oko pola sata podizao
bubnjanjem i vikanjem strahovitu halabuku. Uslijedila bi grobna tiina koje je trajala etiri dana, tijekom kojih se narod gostio morskim
puevima. Svo to vrijeme nije se smio raditi nikakav posao, ni ubrati
hst niti ak iznijeti otpatke iz kue. Ako bi se iz bilo koje kue zaula kakva galama, recimo djeji pla, poglavica je smjesta traio kaznu.
Na izmaku etvrtoga dana, jo za danjeg svjetla, u itavom bi naselju
vladao mete; mukarci i djeaci jurcali su naokolo te lupah toljagama i tapovima po vratima kua, izvikujui "Sinariba". Time se ceremonija zavravala. 26
Tijekom noi uoi poetka proljea, Japanci bacaju prena zrna
graha u zidove i podove svojih kua te triput glasno izvikuju: "Odlazi
odavde, opaki due!", no onda tiho dodaju: "Ui, o boe obilja!" 2 7
Kod nekih Hindusa u Punjabu, ujutro nakon Diivalija, sveanosti
svjetiljaka (na kojoj, prema vjerovanju, due predaka posjeuju
domove), najstarija ena u obitelji iznosi svo smee i otpatke iz kue,
uz rijei: "Neka sva neist i nesrea izau odavde, i neka ue sva
srea." 2 8 U Tonkinu se theckjdaiv, odnosno sveope istjerivanje zlih
duhova, obino odrava jednom godinje, osobito ako poraste smrtnost ljudi i stoke, "to oni pripisuju zlobnim duama ljudi koji su
pogubljeni zbog izdaje, pobune ili urote protiv kralja, vojskovoe
odnosno kneeva, i koji su iz osvete za smrtnu kaznu spremni sve
unititi i poiniti strahovito nasilje. Da bi se to sprijeilo, njihovo ih je
praznovjerje navelo da ustanove reeni theckjdaiv kao najpodesnije
sredstvo za istjerivanje vraga i ienje zemlje od zlih duhova." D a n
odreen za obred obino bijae 25. veljae, mjesec dana nakon nove
godine, koja je poinjala 25. sijenja. Tijekom tih mjesec dana trajao
je post, zabavljalo se na sve naine i vladala je opa razuzdanost.
435

TJfilf^nBopTriastavak)

Cijelo to vrijeme u jednoj se kutiji drao zatvoren veliki peat, a

zakon takorei nije postojao. Svi su sudovi bili zatvoreni; dunici se
nisu smjeli hvatati, manja zlodjela, poput sitnih kraa, tunjave i prijetnje, prolazila su nekanjeno; samo su se izdaja i ubojstvo uzimali u
obzir, a zloinci su se pritvarali dok veliki peat ne bi ponovno stupio
na snagu. Na kraju tih saturnalija istjerivali su se zli duhovi. Skupili
bi se brojni strijelci i konjanici u punoj ratnoj spremi, "a vojskovoa
onda poinje nuditi meso vrazima-zloincima i zloudnim duhovima
(u njih je, naime, obiaj pogostiti osuenika prije pogubljenja), pozivati ih na jelo i pie, da bi ih potom na udnovatom jeziku, pomou
znakova i figura, optuio za brojna nedjela i zloine to su ih poinili,
poput uznemiravanja zemlje, ubijanja slonova i konja, itd., zbog ega
zasluuju biti kanjeni i protjerani iz zemlje. Zatim se ispaljuju hici iz
tri velika topa kao posljednji znak upozorenja, a na to slijedi pucnjava
iz svih topova i puaka, ne bi li ta strahovita buka otjerala vragove. Oni
su toliko zaslijepljeni te vjeruju da ih time doista tjeraju u bijeg." 29
U Kambodi se istjerivanje zlih duhova izvodilo u oujku. Dijelovi
razbijenih kipova i kamenja, koji se smatrahu obitavalitem demona,
skupljali su se i donosili u prijestolnicu. O n d j e bi se dotjeralo mnotvo slonova. Naveer za punog mjeseca ispaljivali su se plotuni, da
bi slonovi silovito pojurili i tako natjerali vragove u bijeg. 3 0 U Sijamu
je izgon demona predvien za posljednji dan u godini. Najprije se iz
palae ispali jedan signalni hitac iz topa, na koji se odgovori hicem s
drugog mjesta, i tako od jedne do druge postaje, dok pucnjava ne
dopre do gradskih dveri. Zlodusi se na taj nain istjeruju korak po
korak. N a k o n to je to uinjeno, oko gradskih se zidina objesi posveeno ue kako bi se sprijeio povratak izgnanih zloduha. Ue se pravi
od grube pirevine, obojane u crvene, ute i plave pruge. 3 1 Shani u
junoj Indiji svake godine istjeruju duha vatre. Toj je ceremoniji 13.
kolovoza 1868. godine prisustvovala Engleska misija pod vodstvom
pukovnika Sladena. Na trnici bijahu zaklani volovi i krave, njihovo
se meso rasprodalo, dio se skuhao i pojeo, dok se ostatak u sumrak
ispalio iz topova. Dralo se da su se komadi mesa koji padoe na
zemlju pretvorili u komarce, a oni koji padoe u vodu da su postali
pijavice. Predveer su poglavareve sluge udarali u gongove i puhali u
trube, a kad je pao mrak zapaljene su baklje te je skupina, predvoena sviraima, stala po sredinjem dvoru traiti duha vatre, za
kojega se dri da u to doba ondje vreba sa zlim namjerama. Potom su
pretraili sve sobe i vrtove, osvjetljavajui bakljama svaki kutak u
kojem se zli duh mogao pritajiti. 32
436

Istjerivanje zala

Godinje istjerivanje demona ili zlih sila nije nepoznato ni u

dananjoj Europi. Kod poganskih Votjaka, finskog naroda u istonoj
Rusiji, sve mlade djevojke u selu okupe se na Staru ili Novu godinu
oboruane tapovima, iji su vrhovi rascijepljeni na devet mjesta.
Njima udaraju po svakom kutu kue i dvorita, govorei: "Istjerujemo Sotonu iz sela." Poslije se tapovi bacaju u rijeku u podnoju
sela, a kako plutaju nizvodno, i Sotona ide s njima do idueg sela,
odakle ga opet valja istjerati. U nekim se selima istjerivanje izvodi
drukije. Neoenjeni mukarci dobivaju od svake kue u selu zobene
krupice, mesa i rakije. Sve to zatim odnesu u polje, zapale vatru pod
nekom jelom, skuhaju zob i nakon to izgovore rijei: "Odlazi u
divljinu, ne dolazi u kuu", pojedu hranu koju su ponijeli sa sobom.
Potom se vraaju u selo i ulaze u svaku kuu gdje ima mladih ena.
Njih hvataju, bacaju u snijeg i govore: "Neka vas duhovi bolesti
ostave." Ostaci zobi poslije se dijele po svim kuama prema koliini
koju je svaka od njih dala, pa svaka obitelj pojede svoj dio. Prema
rijeima jednog Votjaka iz okruga Malmyz, mlade baca u snijeg koga
god nade u kui, i to se naziva "istjerivanjem Sotone"; usto se dio
kuhane zobi baca u vatru, uz rijei: " O Boe, ne kinji nas boletinama i kugom, ne daj da b u d e m o plijenom umskih duhova." Najstariji
oblik tog obreda sauvao se, meutim, kod Votjaka u kazanskoj
guberniji. Najprije se u podne prinese rtva avlu. Zatim se u sreditu sela okupe svi mukarci na konjima i odlue s kojom e kuom
poeti. Kada se to pitanje, esto povod estokih prepirki, rijei, oni
zaveu konje za ogradu te se naoruaju bievima, toljagama od
lipovine i svenjevima zapaljena iblja. Vjeruje se da zapaljeno iblje
Sotoni zadaje najvei strah. Tako opremljeni, ponu uz jezive krike
udarati po svakom kutu kue i dvorita, a onda zatvore vrata i pijunu
na izbaenog zloduha. Tako idu od kue do kue, dok se avao ne
istjera iz svih njih. Potom zajau konje i izjau iz sela, mahnito urlajui i maui toljagama na sve strane. Izaavi iz sela bace toljage i jo
jednom pijunu na avla. 3 3 Ceremisi, jo jedan finski narod u istonoj
Rusiji, tjera Sotonu iz svojih nastambi udarajui toljagama od lipovine po zidovima. Kad on pobjegne u umu, gaaju drvee kolaima
od sira i jajima preostalim od gozbe. 3 4
Mlade u Albaniji na Uskrs pali baklje od smolasta drveta i njima
mae stupajui u povorci kroz selo. Naposljetku hitnu baklje u rijeku,
izvikujui: "Ha, Kore! Bacamo te u rijeku, kao i ove baklje, da se vie
nikada ne vrati." 35 U nekim kalabrijskim selima mjesec oujak zapoinje istjerivanjem vjetica. Zbiva se to po noi, uz zvonjavu crkvenih
437

Ubijanje boga (nastavak)

zvona, kada ljudi tre p o ulicama i viu: "Doao je oujak!" Kau da

vjetice u oujku tumaraju uokolo, a ceremonija se ponavlja svaki
petak tijekom tog mjeseca. 3 6 U Tirolu se istjerivanje vjetica odrava
prvoga svibnja. Jednoga etvrtka u pono naine se svenjevi od smolasta iverja, k u k u t e posute crvenim i crnim pjegama, mljeike kapara,
rumarina i granica gloginje. Tri dana u travnju sve kue se iste i
k a d e zapaljenim borovicama i rutom. N a prvi svibnja, kad odzvoni
veernje zvono i p a d n e sumrak, poinje ceremonija "spaljivanja
vjetica". Mukarci i djeaci bievima, zvonima, loncima i tavama
podiu galamu, ene nose kadila, a psi, puteni s lanca, tre uokolo,
ree i laju. i m se zauju crkvena zvona, zapale se svenjevi granja,
privezani za stupove, i tamjan. Zvoni se kunim zvoncima i zvonima
za ruak, lupa se u lonce i tave, psi laju, rijeju, svi moraju stvarati
halabuku, i usred tog metea viu iz sveg glasa:

Vjetice bjei, bjei odavde,

Inae e loe proi.
P o t o m tre sedam puta o k o kua, dvorita i oko cijelog sela. Vjetice
se na taj nain d i m o m istjeraju iz svojih skrovita. 3 7 P o noi uoi
Sveta tri kralja, djeaci u vicarskom mjestu B r u n n e n u idu uokolo u
povorci, nose baklje i fenjere te rogovima, kravljim zvonima i bievima podiu veliku galamu. Kae se da se time zastrauju dva enska
d u h a ume, Strudeli i Stratteli. 3 8

Biljeke
1
2

3
4

E. F. im Thurn, Among the Indians ofGuiana, str. 356 i d.

Paul Reina, "Ueber die Bewohner der Insel Rook", Zeitschrift fiir allgemeine Erdkunde, N. R iv. 356.
R. Parkinson, lm Bismarck-Archipel, str. 142.
[P N. Wilken], "De godsdienst en godsdienstplegtigheden der
Alfoeren in de Menahassa op het eiland Celebes", Tijdschrift voor
Nederlandsch Indie, prosinac 1849, str. 392-394; id., "Bijdragen tot de
kennis van de zeden en gewoonten der Alfoeren in de Minahassa",
Medeelingen v. w. het Nederland. Zendelinggenootsch. vii. (1863) 149 i
d.; J. G. F. Riedel, "De Minahasa in 1825", Tijdschrift voor Indische
Taal-Land en Volkenkunde, xviii. (1872), 521 i d. Wilkenov prvi, iscrpniji prikaz pretiskan je u Graaflandovoj knjizi De Minahassa, i. 117-120.

438

Istjerivanje zala

6
7

9
10
11

12

13

14

15
16

Riedel, "Galela und Tobeloresen", u: Zeitschrift f . Ethnologie, xvii.

(1885) 82; G. A. Wilken, Het Shamanisme bij de Volken van de
Indischen Archipel, str. 58.
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 239.
Nieuwenhuisen en Rosenberg, Verslag omtrent het eiland Nias, str. 116 i
d.; Rosenberg, Der Malayische Archipel, str. 174 i d. Usp. Chatelin,
"Godsdienst en Bijgeloof der Niassers", Tijdschrift voor Indische TaalLand- en Volkenkunde, xxvi. 139. Dajaci takoer iz kue u kojoj vlada
bolest tjeraju vraga na vrh maa. V Hupe, "Korte verhaneling over de
godsdienst, zeden, enz. der Dajakkers" u: Tijdschrift voor Neerland's
Indie, viii. (1846) dl. iii. str. 149.
Forbes, British Burma, str. 233; Shway Yoe, The Burman, i. 282, ii. 105 i
d.; Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, ii. 98.
Lewin, Wild Tribes of South-Eastern India, str. 226.
Hecquard, Reise an die Kiiste und in das Innere von West Afrika, str. 43.
Sagard, Le Grand Voyage du Pays des Hurons, str. 279 i d. (195 i d. u
parikom pretisku). Usp. Relations des Jesuites, 1639, str. 88-92 (kanadski pretisak), iz kojih ispada da je svatko traio predmet svoga sna u
obliku zagonetke, koju su sluai nastojali rijeiti. Postavljanje zagonetaka nerijetko se javlja u praznovjernim obiajima. Te su enigme
izvorno vjerojatno predstavljale jedan vid proricanja. Usp. Vambery,
Das Turkenvolk, str. 232 i d.; Riedel, De sluik- en kroesharige rassen, itd.
str. 267 i d. U Bolang Mangondu, na Celebesu, zagonetke se smiju
postavljati samo ako se u selu nalazi mrtvac. N. P Wilken en J. A.
Schwarz, "Allerlei over het land en volk van Bolaang Mongondou",
Mededeelingen van wege het Nederlandsch. Zendelingggenootschap, xi.
(1867) str. 357.
Vl. W Ridley, u: J. D. Lang, Queensland, str. 441; usp. Ridley,
Kamilaroi, str. 149.
Report of the International Polar Expedition to Point Barroiv, Alaska
(Washington, 1885), str. 42 i d.
Franz Boas, "The Eskimo", Proceedings and Transactions ofthe Royal
Society ofCanada for 1887, sv. v. (Montreal, 1888), odj. ii. 36 i d.
V gore, str. 428.
Charlevoix, Histoire de la Nouvelle France, vi. 82 i d.; Timothy Dwight,
Travels in New England and Neiv York, iv. 201 i d.; L. H. Morgan,
League of the Iroquis, str. 207 i d.; ga E. A. Smith, "Myths of the
Iroquis", Second Annual Report of the Bureau of Ethnology (Washington,
1883), str. 112 i d.; Horatio Hale, "Iroquis sacrifice of the White Dog",
American Antiquarian, vii. 7 i d.; W M. Beauchamp, "Iroquis White
Dog feast", isto, str. 235 i d.

439

17

18

19

20

21
22
23
24

25

26

27
28

Squierova biljeka uz Bartramovo djelo Creek and Cherokee Indians, str.

78, iz rukopisa g. Paynea. V biljeku 18 na str. 373.
Garcilaso de la Vega, Royal Commentaries ofthe Yncas, dio i. knj. vii.
pogl. 6, sv. ii. str. 228 i d., Markhamov prijevod; Molina, "Fables and
Rites of the Yncas", u: Rites and Laws ofthe Yncas (Hakluyt Society,
1873), str. 20 i d.; Acosta, Historj ofthe Indies, knj. v. pogl. 28, sv. ii.
str. 375 i d. (Hakluyt Society, 1880). Garcilasovi i Molinini prikazi ne
podudaraju se posve, to se moe objasniti Molininom tvrdnjom da su
"Inke jedne godine dodavali neke ceremonije, a druge smanjivali njihov broj, ovisno o okolnostima." On svetkovinu smjetava u kolovoz, a
Garcilaso i Acosta u rujan. Prema Garcilasovim rijeima, u Cuzcu su
bila samo etvorica trkaa, a prema Molini bilo ih je etiri stotine.
Acostin prikaz je vrlo kratak. U opisu iznesenom u tekstu posudili smo,
ondje gdje su izgledale meusobno dosljednima, pojedinosti iz sva tri
prikaza.
Bosman, "Guinea", u: Pinkerton, Voyages and Travels, xvi. 402. Usp.
Pierre Bouche, La Cote des Esclaves, str. 395.
S. Crowther i J. C. Taylor, The Gospel on the Banks ofthe Niger, str.
320.
Mansfield Parkyns, Life in Abjssinia, str. 285 i d.
Dalton, Ethnology of Bengal, str. 196 i d.
Biddulph, Tribes ofthe Hindoo Koosh, str. 103.
W Macpherson, Memorials of Service in India, str. 357 i d. Mogue je
da ovaj sluaj spada u skupinu posrednih naina istjerivanja, budui da
se vragovi iznose na kolima. Moda se, meutim, kola sa svojim teretom smatraju mamcem koji ih ima nagnati da odu, prije nego sredstvom pomou kojega se oni zaista odvoze. U svakom sluaju, ovaj
sluaj valja pribrojiti ostalim ve navedenim metodama istjerivanja zloduha koje prate poljodjelske svetkovine.
R. Van Eck, "Schetsen van het eiland Bali", Tijdschrift voor
Nederlandsch Indie, N. S. viii. (1879) 58-60. Van Eckov prikaz
pretiskan je u knjizi J. Jacobsa Eenigen tijd onder de Baliers (Batavia,
1883), str. 190 i d.
H. Hale, U. S. Exploring Expedition, Ethnographj and Philology, str. 67 i
d.; Ch. Wilkes, Narrative ofthe U. S. Exploring Expedition, iii. 90 i d.
Prema potonjem autoru, morske pueve jeli su samo mukarci, koji su
tijekom spomenuta etiri dana boravili u hramu, dok su ene i djeaci
ostajali zatvoreni u kuama.
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, v. 367.
Panjab Notes and Queries, ii. br. 792; D. C. J. Ibbetson, Outlines of
Punjab Ethnographj, str. 119.

440

Istjerivanje zala

29

30
31

32
33
34
35
36

37

38

Baron, "Description of the Kingdom of Tonqueen", u: Pinkerton,

Voyages and Travels, ix. 673, 695 i d.; usp. Richard, "History of
Tonquin", isto, str. 746. Tavernierov opis te ceremonije (to ga Baron
veoma otro kritizira) poneto je drukiji. Prema njemu se na Novu
godinu osim istjerivanja opakih dua takoer prinose rtve asnim
pokojnicima. V Harris, Voyages and Travels, i. 823.
Aymonier, Notice sur le Cambodge, str. 62.
Bastian, Die Volker des dstlichen Asien, iii. 237, 298, 314, 529 i d.;
Pallegoix, Royaume Thai ou Siam, i. 252. Bastian (str. 314), s kojim se
Pallegoix izgleda slae, izriito tvrdi da se istjerivanje obavlja zadnji dan
u godini. Ipak, obojica vele da se ono izvodi u etvrtom mjesecu u
godini. Prema Pallegoixu (i. 253), sijamsku godinu ini dvanaest
lunarnih mjeseci, a prvi mjesec obino poinje u prosincu. Prema tome
bi se istjerivanje vragova obino izvodilo u oujku, kao u Kambodi.
J. Anderson, Mandalay to Momien, str. 308.
Max Buch, Die Wotjaken, str. 153 i d.
Bastian, Der Mensch in der Geschichte, ii. 94.
J. G. von Hahn, Albanesische Studien, i. 160. Usp. gore, sv. i. str. 210.
Vincenzo Dorsa, La tradizione greco-latina negli usi e nelle credenze popolari della Calabria Citeriore, str. 42 i d.
Von Alpenburg, Mythen und Sagen Tirols, str. 260 i d. Vestfalijski oblik
istjerivanja zla predstavlja izgon Siintenvogela, Sunnenvogela, odnosno
Sommervogela, tj. leptira. Na Petrovdan, 22. veljae, djeca idu po kuama kucajui ekiima na vrata i pjevajui nezgrapne stihove kojima
trae od Sommervogela da ode. U svakoj kui dadu im neki poklon. Ili
pak sami ukuani idu po svim sobama i kucaju na sva vrata ne bi li
istjerali Sunnenvogela. Dri se da bi nepotivanje te ceremonije izazvalo
raznorazne nesree. Kua bi vrvjela takorima, mievima i ostalim tetoinama, stoka bi se razboljela, u posudama za mlijeko namnoili bi se
leptiri, itd. Woeste, Volksuberlieferungen in der Grafschaft Mark, str. 24;
J. W Wolf, Beitrage zur deutschen Mythologie, i. 87; A. Kuhn,
Westfalische Sagen, Gebrauche und Marchen, ii. 366.374; Montanus,
Die deutschen Volksfeste, Volksbrauche, itd., str. 21 i d.; Jahn, Die
deutsche Opfergebrauche bei Ackerbau und Viehzucht, str. 94-96.
Usener, "Italische Mythen", u: Rheinisches Museum, N. F. xxx. 198.

441

 1 5 . rtveni jarci
Dosad navedeni primjeri pripadaju izravnoj ili neposrednoj vrsti istjerivanja zala. Preostaje ilustrirati drugu vrst istjerivanja, u kojemu su
zle sile utjelovljene u vidljivom obliku, ili se barem dri da se hvataju
na materijalni medij, koji slui tome da se one odvuku od naroda,
sela ih grada. Svakih sedam godina, Pomoi u Kaliforniji slave istjerivanje vragova, koje predstavlja preruena eljad. "Dvadeset ili
trideset mukaraca okiti se harlekinskom odjeom i barbarskim arama te na glavu stave posude sa smolom, a potom se kriom uspnu na
oblinje planine. Oni imaju oliavati vragove. Jedan se glasnik popne
na vrh zborne kolibe i odri govor mnotvu. Uveer, na dogovoreni
znak, zakrabuljeni svatovi sidu s planina, s posudama smole koja im
plamti povrh glava, a bukom koju podiu, svojim pokretima i nonjama oni predoavaju demone u punom rasponu primitivne svijesti.
Uplaene ene i djeca bjee, a mukarci ih satjeraju u krug i, sukladno shvaanju prema kojemu se vragu valja suprotstaviti vatrom, bacaju gorue ugarke u zrak, urlaju, viu i bijesno se bacaju na gramzive i
krvoedne vragove, stvarajui tako strahovit prizor i ulijevajui strah
u srca stotina okupljenih ena, koje vrite, padaju u nesvijest i privijaju se uza svoje hrabre zatitnike. Vragovi najzad uspiju prodrijeti u
zbornu kohbu, a najsmioniji mukarci ulaze unutra i pregovaraju s
njima. Cijela se lakrdija zakljuuje time to se ljudi priberu, izgnaju
vragove iz kolibe te ih uz silnu huku i buku hinjene borbe protjeraju
u planine." 1 U proljee, im bi se zazelenilo lie vrba na rijenim
obalama, Indijanci iz plemena Mandan slavili su veliku godinju
svetkovinu, u koju je spadalo i istjerivanje vraga. ovjek namazan
crnom bojom, koji je predstavljao vraga, ulazio je iz prerije u selo,
443

jurio i plaio ene te igrao ulogu bizona u bizonskom plesu, ija svrha
bijae osigurati obilan broj bizona u nadolazeoj godini. Naposljetku
bi ga otjerali iz sela, a ene su mu zvidale i rugale mu se, udarale ga
tapovima i gaale ga blatom. 2
Zadnje noi u godini, palaa kambodanskih kraljeva isti se od
vragova. Slonovi natjeravaju mukarce obojane kao zlodusi oko
palae. Kad ih istjeraju, posveena nit od pamuka razapne se oko
palae da bi ih drala podalje od nje. 3 Khasi, pleme koje nastanjuje
brda u Asamu, svake godine istjeruje demone. O b r e d se odrava u
odredenom mjesecu u godini, a sastoji se, m e d u ostalim, u borbi
dviju skupina ljudi koji stoje na suprotnim obalama rijeke i povlae
svaki svoj kraj ueta rastegnutog iznad vode. U natjecanju koje
nalikuje naem povlaenju ueta, jedna strana vjerojatno predstavlja
demone. 4 U andaluzijskom mjestu Carmoni, djeaci se jednoga dana
u godini skinu dogola i namau ljepilom, u koje zataknu perje. Tako
prerueni, oni tre od kue do kue, a narod se pred njima sklanja i
zatvara vrata. 5 Ta je ceremonija vjerojatno ostatak godinjeg istjerivanja avola.
ee se, meutim, istjerani zlodusi uope ne predouju, ve se
podrazumijeva njihova nevidljiva prisutnost u materijalnom i vidljivom predmetu koji ih odnosi. Ovdje iznova valja povui razliku izmeu povremenog i periodinog istjerivanja. Zapoet emo s onim
prvim.
Vozila koja odnose demone mogu biti raznovrsna. Jedno od uobiajenih je brodi ili amac. Kada, recimo, cijelo jedno selo u junom
dijelu otoka Cerama pogodi neka bolest, seljani naine malu barku i
natovare je riom, duhanom, jajima, u emu svatko dade svoj obol.
N a barci se podigne malo jedro. Kada sve bude spremno, netko iz
sveg glasa uzvikne: "O sve bolesti, vi boginje, groznice, ospice, itd.,
koje ste tako dugo ostale ovdje i opustoile nas, ali koje nas sada
prestajete kinjiti, spremili smo za vas ovaj brod i opskrbili vas zalihama
dovoljnim za put. Nee vam nedostajati ni hrane, ni sirija, ni pinanga,
niti duhana. Odlazite od nas, i otplovite odmah; nikad nam se vie ne
pribliavajte, i odite u neku zemlju daleko odavde. Neka vas sve struje i vjetrovi brzo odnesu tamo, da ubudue moemo ivjeti zdravo i
sretno, i da vie nikad ne vidimo kako vas sunce grije." Potom desetak ljudi odnese brodi do mora i pusti ga da otplovi noen vjetrom s
obale. Ako ih bolest ponovno napadne, oni su sigurni da se ne radi o
istoj bolesti, ve o nekoj drugoj, koju pravovremeno otputaju na isti
nain. Kada se barka natovarena zlodusima izgubi iz vidika, nosai se
444

vraaju u selo, a jedan uzvikne: "Bolesti su sada otile, iezle, istjerane, otplovile!" Na to svi istre iz kua i radosno prenose vijest jedni
drugima, udarajui o gongove i sline instrumente. 6
Slini obredi uobiajeno se izvode i na drugim indonezijskim
otocima. Tako itelji Timorlauta, ne bi li zloduhe koji uzrokuju boletine naveli na krivi trag, stave u mali kanu figuru ovjeka i dovoljno
namirnica za dugako putovanje, pa ga puste da otplovi noen
vjetrom i strujama. Porinuvi ga, ljudi viu: "O bolesti, odlazi odavde,
ostavi nas; to e ovdje, u ovoj siromanoj zemlji?" Tri dana nakon
ceremonije zakolje se prase, a dio mesa prinese se Dudilaau, koji ivi
na Suncu. Jedan od najstarijih u selu kae: "Stari gospodine, molim
te podari zdravlje unuadi, djeci, enama i mukarcima, da moemo
jesti svinjetinu i riu i piti palmovo vino. Ja u odrati svoje obeanje.
Ti pojedi svoj dio, i daj zdravlja svima u selu." Nasuka li se kanu na
bilo kojem naseljenom mjestu, ondje e izbiti bolest. Stoga nasukani
kanu izaziva veliku uzbunu medu obalnim stanovnitvom, koje ga
odmah spaljuje, jer zlodusi bjee od vatre. 7 Na otoku Burou je kanu
koji odnosi demone bolesti dugaak oko est metara, opremljen
jedrima, veslima, sidrom itd. i dobro opskrbljen namirnicama. Cijeli
jedan dan i no ljudi udaraju o gongove i doboe te jure unaokolo da
zastrae demone. Idueg jutra deset krnih mladia udari svakog od
njih granom prethodno umoenom u glineni vr s vodom. im su to
uinili, otre na obalu, stave grane u kanu, urno porinu jo jedan
kanu i odvuku kanu natovaren bolestima daleko na more. Tamo ga
ostave, a jedan od njih vikne: "Djede boginja, idi, idi dragovoljno i
posjeti neku drugu zemlju; spremili smo ti hranu za put, i sada ti vie
nemamo to dati." Kad se iskrcaju, sav se narod zajedno okupa u
moru. 8 Oito je da ljude u sklopu ove ceremonije udaraju granama
zato da bi ih oslobodili demona bolesti, koji bi onda trebali prijei u
grane. O t u d a urba s kojom se grane odlau u kanu i odvlae na
more. Tako u unutranjosti Cerama, kad zavladaju boginje ih neka
druga bolest, rec udara sve kue posveenim granama, koje se onda
bacaju u rijeku da bi ih ona odnijela u more; 9 jednako kao to Votjaki
u Rusiji tapove koje su koristili za istjerivanje vragova iz sela bacaju
u rijeku, ne bi li struja odnijela zlokobni teret. N a Amboini se, u
shne svrhe, cijelo bolesnikovo tijelo trlja ivim bijelim pijetlom, koji
se zatim stavi u un i prepusti valovima, 10 dok se na babarskom
otoju" u amcu koji ima odnijeti bolest cijelog sela u more nalazi

Babar, indonezijski otok u Bandskom moru. (Prev.)

445

posuda s pepelom iz svake kuhinje u selu, kao i posuda u koju su

pljunuli svi zaraeni. 1 1 Nije rijedak sluaj niti da se u amac stavljaju
lutke koje predstavljaju bolesnike, kako bi se na taj nain odmamili
zlodusi. 1 2
Navada slanja bolesti u amcima poznata je i izvan granica indonezijskog otoja. Kada je tako itelje Tikopije, otoia na Tihom
oceanu, sjeverno od Novih Hebrida, napao epidemijski kaalj, oni
napravie mali kanu i okitie ga cvijeem. etvorica sinova glavnih
starjeina nosili su ga na ramenima po cijelom otoku, u pratnji svih
stanovnika, od kojih su neki udarali po grmlju a drugi isputali glasne
krike. Vrativi se na mjesto s kojega su krenuli, porinue kanu u
more. 1 3 Kada u selima na Nikobarima, otocima u Bengalskom zaljevu, zavlada kakva teka bolest ili nestaica ribe, krivnja se svaljuje na
duhove, koji se moraju umilostiviti rtvama. Pozovu se svi roaci i
prijatelji te se ispee golemo prase. Najbolji dio mesa se pojede, a
neki dijelovi se prinesu sjenama. Gomile mesa ostaju ispred kua sve
dok ih ne odnese plima. Potom reci, lica obojanih crvenom bojom i
svinjskom krvlju, hine da hvataju zloduha bolesti i, nakon borbe prsa
0 prsa, natjeraju ga da ue u minijaturni brodi, nainjen od lia i
ureen vijencima, koji se zatim odvue tako daleko na more da ga ni
vjetar niti plima vie ne mogu donijeti natrag na obalu. 1 4
esto se za odnoenje skupljenih demona ili zala cijele zajednice
koristi ivotinja ih rtveni jarac. Kad u nekom selu u sredinjim indijskim pokrajinama izbije kolera, svi se poslije suneva zalaska povlae
u kuu. Sveenici potom idu ulicama i uzimaju s krova svake kue po
jednu slamku, koja se zajedno s prinesenom riom, ghijem i kurkumom spaljuje na nekom rtveniku istono od sela. Kokoi namazane
cinoberom tjeraju se u smjeru dima, i vjeruje se da sa sobom odnose
bolest. N e uspiju li s njima, isto pokuavaju s kozama i naposljetku sa
svinjama. 1 5 Kada meu Bharima, Mallanima i Kurmijima u Indiji zavlada kolera, oni uzmu kozu ih govedo - u oba sluaja posrijedi mora
biti enka, i to to je mogue crnja - pa joj za leda zaveu neto ita,
klinia i minija umotanog u uto platno te je odvedu izvan granica
sela i ne dopuste joj da se vrati. 1 6 Kada je stanovnike grada Sagara
1 okolnih naselja pogodila teka gripa, "od stare sagarske kraljice
udove primio sam molbu da dopustim bunu vjersku povorku, kojom
bi se otjerala ta velika nedaa. Mukarci, ene i djeca u toj povorci
trebali su dati sve od sebe da 'psalmodinim podizanjem glasova',
U sjevernoj Indiji. (Prev.)
446

rtveni jarci 1

bjesomunim udaranjem po mjedenim loncima i tavama te pranjenjem vatrenog oruja, tamo gdje su do njega mogli doi, pridonesu
galami. Pred bunom je gomilom trebalo biti tjerano jedno govedo,
nabavljeno zajednikim prilozima, kako bi svaka obitelj nosila dio
zasluge. Valjalo ga je ispratiti dvanaestak kilometara daleko, gdje bi
ga se pustilo da ode bilo kome tko bi ga htio uzeti. Ako bi se ivotinja
vratila, s njom se nuno morala vratiti i bolest, pa bi se cijela ceremonija bila morala ponovno izvesti... Kasnije je, meutim, odlueno
da ta ivotinja bude koza, koja se onda u skladu s obiajem tjerala
pred mnotvom. U nekoliko sam navrata, kada bi izbile epidemije,
zamoljen da dopustim odravanje takvih bunih povorki." 17
Jednom je neki ovjek u Pithuriji, dok je tim krajem harala gripa,
prema vlastitom nacrtu napravio malena kola za dva rtvena jarca,
koje je potom upregnuo u njih i odveo ih do stanovite udaljenosti u
umu, gdje ih je odrijeio i pustio. O d tog je asa bolest u gradu posve
prestala. Jarci se nikada nisu vratili; u suprotnom bi se "bolest zacijelo bila vratila s njima." 1 8 Ideja rtvenog jarca nije rijetka ni u brdima
istonih Gata. Godine 1886., za velike epidemije boginja, itelji Jeypura napravih s u p u j u za jarca, otjerali ga u Gate i pustih da luta visoravnima. 1 9 Kada bi se u junom Konkanu pojavila kolera, seljani su
u povorci odlazili od hrama do granica sela, nosei koaru s kuhanom
riom pokrivenom crvenim prahom, drvenu lutku koja je predstavljala poast i jednog pijetla. Pijetlu bi na seoskoj mei odsjekli glavu
a tijelo bacili. Kada bi kolera tako bila prenijeta s jednog sela na
drugo, ovo je izvodilo isti obred i prenosilo poast na susjede, i tako
redom u nekoliko sela. Razboljevi se od kakve zaraze, Aimara Indijanci natovarili bi jednu ljamu odjeom zaraenih osoba i odveli ivotinju u planine, nadajui se da e ona odnijeti boletinu sa sobom. 2 0
Ponekad je rtveni jarac - ovjek. Neka plemena u Kini, radi zasite od kuge, odabiru miiavo eljade da igra ulogu rtvenog jarca.
Namazavi si lice bojom, on izvodi svakojake lakrdije ne bi li sve
kune i tetne utjecaje privukao iskljuivo na sebe. U tome mu pomae sveenik. Naposljetku se rtveni jarac, u bunoj pratnji mukaraca i ena koji udaraju u gongove i doboe, urno istjera iz grada
ih sela. 21 Hinduski lijek za stonu poast sastoji se u tome da se unajmi ovjek iz kaste chamara, okrene ga se leima prema selu, igoe
usijanim srpom te pusti da ode u praumu i odnese stonu poast sa
sobom, pri emu se ne smije osvrtati. 22

U Bengalu, kao i istoni Gati. (Prev.)

447

uvijanje uugit (nastavale)

Posredno istjerivanje zala p o m o u rtvenog jarca ili kakva drugog

materijalnog sredstva tei, kao i njihovo n e p o s r e d n o istjerivanje u
nevidljivom obliku, postati periodino, i to iz slinog razloga. Tako
svake godine, obino u oujku, itelji Letija, M o a i Lakora alju sve
svoje bolesti u more. Naine oko dva metra dugaak amac, opreme
ga jedrima, veslima, kormilom i ostalim, a svaka obitelj u njega stavi
neto rie, voa, p o jednu koko, dva jaja, kukce koji pustoe polja
itd. P o t o m ga puste u more, uz rijei: "Odnesi sve bolesti odavde, donesi ih na druge otoke, u druge zemlje, rairi ih p o mjestima na
istoku, gdje sunce izlazi." 23 Biaje na Borneu svake godine alju na
more maleno plovilo natovareno grijesima i nesreama naroda. Posadu bilo kojeg broda koji naie na zlokobno plovilo pogodit e sve
nedae kojima je ono natovareno. 2 4 Svake godine, na poetku sunog
razdoblja, nikobarski otoani nose model broda kroz svoja sela. Vrazi
se izgone iz koliba i tjeraju na palubu brodia, koji se zatim porine i
pusti da otplovi s vjetrom. 2 5 U Sukla-Tirthi, u Indiji, glineni lonac
koji sadri nakupljene grijehe ljudi puta se (svake godine?) da otpluta rijekom. Legenda kae da obiaj potjee od opakog sveenika kojega, nakon to je odricanjem i pokajnikim rtvama iskupio krivnju,
poslae da u amcu s bijelim jedrima otplovi niz rijeku. Ako bi bijela
jedra bila pocrnjela, bio bi to znak da su m u grijesi oproteni. Tako i
bi, i on je radosno pustio amac da odnese njegove grijehe d o m o r a . 2 6
M n o g a starosjedilaka plemena u Kini slave svake godine u
treem mjesecu veliku svetkovinu. Sav se narod tom prigodom veseli
p o t p u n o m ponitenju zala nakupljenih za proteklih dvanaest mjeseci. Vjeruje se da se to ponitenje postie na sljedei nain. Velika
zemljana posuda napuni se barutom, k a m e n j e m i k o m a d i m a eljeza
te zakopa u zemlju. Pruga baruta, koja dopire sve d o posude, zapali
se ibicom, pa se posuda i njena sadrina dignu u zrak. Kamenje i
djelii eljeza predstavljaju zla i nedae minule godine, a vjeruje se da
se njihovim rasipanjem u eksploziji unitavaju i sama ta zla. Svetkovinu obiljeuju velika raskalaenost i pijanke. 2 7 U Starom Calabaru,
u Gvineji, avoli se istjeruju svake dvije godine. O d tapova i bambusovih trstika prave se figure zvane nabikemi, koje se proizvoljno i
bez razlike postavljaju p o naselju. N e k e od njih predstavljaju ljudska
bia, druge ptice, krokodile itd. O e k u j e se da e se n a k o n tri ili etiri
tjedna avoli nastaniti u tim figurama. Kada nastupi n o njihova
posvemanjeg istjerivanja, ljudi prireuju gozbu i kreu u skupinama,

Indonezijski otoci, istono od Timora. (Prev.)

448

rtvenijarci1

udarajui po praznim uglovima i viui iz sveg glasa. Puca se, nabikemi se silovito razbijaju i bacaju u plamen, a potom u rijeku. Orgije
traju do svanua, a dri se da je mjesto na dvije godine osloboeno
zlih utjecaja. 2 8 G. George Bogle, engleski izaslanik kojega je Warren
Hastings poslao u Tibet, svjedoio je proslavi tibetanske Nove
godine u Teshu Lumbou, prijestolnici Teshu lame. "Figura ovjeka,
nacrtana kredom na papiru, poloena je na tlo. O k o nje su se izvodili
brojni udni obredi, koji su meni koji ih nisam razumio izgledali
proizvoljnima. U kutu dvora zapaljena je velika vatra, iznad koje su
po duini drali figuru, i ona je, budui od zapaljive tvari, uz prasak
nestala u gustom dimu. Rekoe mi da je to figura vraga." 2 9
Jedan u godini neki itelji zapadnih Himalaja epaju psa, omame
ga otrim piem i bhangom ili konopljom, nahrane ga slatkiima, da bi
ga onda vodili po selu i naposljetku pustili. Potom ga uhvate i ubiju
tapovima i kamenjem, vjerujui da e njihovo selo, nakon to su to
uinili, tijekom godine ostati poteeno svake bolesti i nesree. 3 0
U nekim krajevima Breadalbanea neko je bio obiaj da se na
Novu godinu pred kuna vrata dovede pas, kojemu bi dali komad
kruha i otjerah ga rijeima: "Odlazi, pseto! Neka se svaki smrtni
sluaj ili gubitak stoke koji zadesi ovu kuu do kraja godine, srui na
tvoju glavu!" 31 ini se da su Irokezi gledali na bijele pse to su ih
rtvovali na svakoj novogodinjoj svetkovini kao na rtvene jarce.
Prema rijeima J. V H . Clarkea, koji je u sijenju 1841. prisustvovao
toj ceremoniji, prvoga dana svetkovine pogasile bi se sve vatre u selu,
pepeo se prosipao u vjetar, a pomou kremena i elika palila se nova
vatra. Sutradan su mukarci u matovitim nonjama ili selom i skupljali grijehe ljudi. Ujutro, zadnjega dana svetkovine, izveli bi dva
bijela psa, ureena crvenom bojom, niskama koljaka, perjem i vrpcama. Ubrzo bi ih zadavili i objesih na ljestve. Slijedile su pucnjava i
vriska, a pola sata kasnije psi su se unosili u kuu, "gdje su se grijesi
ljudi prenosili na njih." Psi su poslije spaljivani na drvenoj lomai. 3 2
Prema vl. g. Kirklandu, koji je pisao u prolom stoljeu, pepeo s
lomae na kojoj je spaljivan jedan od bijelih pasa nosio se kroz selo i
njime su se posipala vrata svih kua. 3 3 Prije su, meutim, kao to vidjesmo, Irokezi vragove istjerivah neposredno, a ne pomou rtvenog
jarca. 3 4 Zidovi su svake godine polagali sve grijehe naroda na glavu
jedne koze, koju bi onda poslali u pustinju. 3 5
rtveni jarac na kojega se periodino svaljuju grijesi naroda moe
biti i ljudsko bie. U Onitshi, na rijeci Quorri, svake godine rtvuju se
dva ovjeka kako bi se sa zemlje skinuli grijesi. rtve se dobavljaju
449

TJBIJanJe boga(nastavaK)

zajednikim javnim prilozima. Svi oni koji su za minule godine zapali

u teke grijehe, kao to su pale, kraa, preljub, vraanje itd., duni
su platiti 28 nguga. Tako skupljen novac nosi se u unutranjost zemlje
te se za nj kupuju dvije boleljive osobe "da bi bile prinijete na rtvu
za sva ta gnjusna nedjela - jedna za zemlju i jedna za rijeku." ovjek
iz oblinjeg naselja unajmi se da ih pogubi. Prinoenju jedne od tih
rtava svjedoio je vl. J. C. Taylor 27. veljae 1858. godine. Radilo
se o eni staroj dvadesetak godina. Vukli su je neka tri kilometra ivu
po tlu, lica okrenutog nadolje, od kraljeve kue do rijeke. Svjetina
koja je ila za njom vikala je: "Zloa! Zloa!" Svrha toga bijae "odnijeti nepravde iz zemlje. Tijelo su nesmiljeno vukli, kao da time skidaju svo breme svojih nevaljaltina." 36
U Sijamu neko bijae obiaj da se na odreeni dan u godini izdvoji ena skrena razvratom te uz svirku bubnjeva i oboa nosi kroza
sve ulice na nosiljci. Rulja ju je vrijeala i gaala blatom, a nakon to
bi je pronijeli kroz cijeli grad, bacili bi je na gnojite ili trnovitu ivicu
izvan gradskih bedema i zabranili da se ikada vrati u mjesto. Vjerovahu da je ena na taj nain privukla na sebe sve zloudne sile iz
zraka i zlih duhova. 3 7 itelji Niasa prinose konja riana ili govedo
kao rtvu da oiste zemlju i steknu naklonost bogova. Neko bi,
kau, vezivah neko eljade za isti stup kao i govedo, i otjerali ga
nakon to bi ubili ivotinju. Nitko ga nije smio primiti k sebi, razgovarati s njim ih mu dati hrane. 3 8 Besumnje se smatralo da on sa
sobom odnosi grijehe i nedae naroda.
O b r e d prinoenja rtvenog jarca na Tibetu obiljeen je nekolikim
osebujnostima. Tibetanska Nova godina poinje za utapa, koji se
javlja oko 15. veljae. Tijekom dvadeset tri dana iza toga vlast se
oduzima uobiajenim vladarima iz prijestolnice Lhase i predaje u
ruke redovniku iz samostana Debang koji za tu povlasticu ponudi
najviu svotu. Uspjenog nuditelja nazivaju Jalno, i on osobno, sa srebrnim ezlom u ruci, na ulicama Lhase objavljuje svoj dolazak na
vlast. Redovnici iz svih oblinjih samostana i hramova okupe se da
mu odaju poast. Jalno obnaa vlast posve samovoljno, na svoju
korist, a sav novac od svih kazni koje izrekne odlazi njemu. Njegovi
ljudi idu ulicama ne bi li otkrili bilo kakav prijestup gradskih
stanovnika. Svaka kua u Lhasi se u to vrijeme oporezuje, a i najmanji prijestup kanjava se bespotednom globom. Jalnoova strogost
otjera sve radnike stalee iz grada dok ne prou ta dvadeset tri
dana. U meuvremenu, svi sveenici iz okolice nahrupe u hram Machindranath, gdje izvode vjerske obrede. Taj je hram veoma prostran
450

rtveni jarci 1

i nalazi se u sreditu grada, okruen trnicama i duanima. Idoli su u

njemu bogato optoeni zlatom i dragim kamenjem. Dvadeset etiri
dana nakon to prestane Jalnoova vlast, on je ponovno preuzima i
deset dana se vlada jednako samovoljno kao i prije. Prvoga od tih deset dana sveenici se kao i prvi put okupe ispred hrama Machindranath te se mole bogovima da sprijee bolesti i druga zla medu
narodom, "i kao rtvu zahvalnicu prinose jednog ovjeka. Oni ga ne
ubijaju namjerno, ali obred kroz koji taj ovjek prolazi za nj se esto
pokazuje kobnim. 3 9 N a glavu mu bacaju zrnje, a njegovo je lice obojano pola u bijelo, pola u crno." Desetoga dana svi itelji Lhase domariraju do hrama i stanu u jedan red ispred njega. rtva se izvodi
iz hrama i od okupljenog mnotva dobiva mah dar. Potom baca kocke
s Jalnom. Pobijedi li rtva, pretkazuju se mnoga zla, a ako pobijedi
Jalno, nastaje veliko veselje, jer se vjeruje da su bogovi prihvatili rtvu
koja e ponijeti sve grijehe naroda u Lhasi. rtvino lice tada se oboji
pola u bijelo a pola u crno, odjenu je u koni kaput i odvedu do gradskih zidina, u pratnji cijelog stanovnitva koje zvidi, vie i ispaljuje
salve za njom. Kada je istjeraju izvan grada, narod se vraa, a rtva
nosi do samostana Samea. Umre li ubrzo nakon toga, ljudi kau da
je to povoljan znamen, a ako ne, uvaju je godinu dana zatvorenu u
samostanu, i nakon toga joj dopuste da se vrati u Lhasu. 4 0
Ljudske rtvene jarce, kao to emo malo kasnije vidjeti, dobro je
poznavala i klasina starina, a ini se da ak ni u srednjovjekovnoj
Europi obiaj njihova prinoenja nije bio posve iskorijenjen. U
tiringijskom gradu Halberstadtu postojala je crkva za koju se govorilo
da ju je dao izgraditi Karlo Veliki. U toj se crkvi svake godine odabirao ovjek za kojega se vjerovalo da je okaljan opakim grijesima.
Prvoga dana Korizme doveli bi ga u crkvu, odjenuli u alobnu halju i
omotali mu glavu. Tijekom etrdeset dana Korizme on je bosonog
hodao gradom, ne ulazei u crkve i ne govorei ni sa kim. Kanonici
su ga naizmjence hranili. Nakon ponoi bijae mu doputeno spavati
na ulicama. N a Veliki etvrtak, nakon posveivanja svetog ulja, ponovno bi ga primili u crkvu i odrijeili od grijeha. Ljudi su mu davali
novac. Zvali su ga Adamom, i vjerovali da se sada nalazi u stanju nevinosti. 4 1 U vicarskom se mjestu Entlebuchu sve do kraja osamnaestoga stoljea obiaj godinjeg istjerivanja rtvenog jarca sauvao
u ceremoniji tjeranja "Posterlija" iz jednog sela u drugo. "Posterlija"
je predstavljao momak preruen u staru vjeticu, u jarca ih u magarca. Uz zaglunu buku rogova, trublji, zvona, bieva itd. istjerivah su
ga iz sela. Kadto je "Posterlija" predstavljala lutka, koju bi metnuli
451

na saonice i ostavili je u uglu susjednog sela. Ceremonija se odravala

u etvrtak naveer, predzadnji tjedan prije Boia. 4 2
rtveni je jarac katkada boanska ivotinja. itelji Malabara dijele
s Hindusima potovanje spram krava te njihovo ubijanje i jedenje
"dre zloinom ravnim umorstvu ovjeka." Unato tome, "brahmani
prenose grijehe naroda na jednu ih vie krava, koje se onda zajedno
s grijesima odvuku na mjesto to ga odredi brahman." 4 3 rtvujui
bika, drevni su Egipani prizivah sva zla koja bi inae mogla zadesiti
njih i egipatsku zemlju da padnu na njegovu glavu, a ovu bi poslije
prodah Grcima ih je bacili u rijeku. 4 4 N e moe se, pak, rei da su
Egipani u povijesno doba openito oboavah bikove, jer se ini da
su ih esto ubijah i jeli, 45 ah mnoge okolnosti navode na zakljuak da
su prvobitno svu stoku, bikove kao i krave, drali svetom. Egipani,
naime, nisu samo sve krave drali svetim ivotinjama koje nikada
nisu rtvovali, nego se ak ni bikovi nisu smjeh rtvovati ako nisu
posjedovah izvjesna prirodna obiljeja. Sveenik bi pregledao svakog
bika prije rtvovanja; ako je na sebi imao potrebna obiljeja, sveenik
je na ivotinju stavljao svoj peat kao znak da je se moe rtvovati, a
onoga tko bi rtvovao bika koji nije igosan osudili bi na smrt. Osim
toga, kult crnih bikova Apisa i Mnevisa, osobito onoga prvog, imao je
vanu ulogu u egipatskoj religiji; svi bikovi koji bi uginuli prirodnom
smru pomno su sahranjivani u predgradima, a njihove kosti kasnije
su se skupljale iz svih krajeva Egipta i zakopavale na utvrenom
mjestu. Pri rtvovanju bika, pak, u sklopu velikih obreda posveenih
Izidi, svi su se vjernici udarah u prsa i naricali. 46 Moda je, dakle, u
cjelini opravdano zakljuiti da su Egipani bikove prvotno smatrali
svetima - kao to je to vazda bio sluaj s kravama - i da zaklani bik
na iju su glavu polagali nedae naroda neko bijae boanski rtveni
jarac. ini se vjerojatnim da je boanski jarac i janje to ga Madiji u
sredinjoj Africi svake godinu ubijaju, a ista pretpostavka moe
dijelom objasniti i rtvovanje kornjae kod Zunija. 4 7
Napokon, rtveni jarac moe biti i boanski ovjek. Tako indijski
Gondi u studenome slave Ghansyama Deoa, zatitnika usjeva, a kae
se da za vrijeme svetkovine to boanstvo silazi na glavu jednog od
vjernika, kojega najednom spopadne nekakva trzavica te stane posrtati i onda odjuri u praumu, gdje bi, vjeruje se, preputen sebi pomahnitao i umro. Stoga ga dovedu natrag, ali on jo dan ili dva ne
dolazi k sebi. "Ideja se sastoji u tome da se jedan ovjek izdvaja kao
rtveni jarac koji otkupljuje grijehe ostalih seljana." 4 8 U Mjeseevu
su hramu Albanci s istonog Kavkaza drali stanovit broj svetih robo452

rtveni jarci

va, od kojih mnogi bijahu nadahnuti te su proricah. Kada bi jedan od

tih ljudi pokazao znake nadahnua izraenije nego obino i stao
usamljen lutati umom, poput Gonda u dungli, visoki sveenik bi ga
dao vezati svetim lancima i omoguio mu godinu dana raskona
ivota. Potkraj te godine primio bi pomast i bio odveden na rtvovanje. ovjek iji posao bijae pogubljivanje tih ljudskih rtava i koji
se vremenom u tome bio izvjetio, istupio bi iz gomile i svetim
kopljem probo rtvi srce. Prema tome kako je ubijeni padao oitavali
su se znaci u vezi s blagostanjem zajednice. Njegovo se tijelo potom
odnosilo na odredeno mjesto gdje bi, u sklopu obreda proienja,
svi stali na nj. 4 9 Potonji in jasno pokazuje da su se grijesi naroda
prenosili na rtvu, jednako kao to je idovski sveenik prenosio grijehe ljudi na rtvenog jarca polaganjem ruke na glavu ivotinje, a s
obzirom na to da se vjerovalo kako se u rtvovanog ovjeka useljava
boanski duh, pred sobom nesumnjivo imamo primjer ovjeka-boga
koji se ubija kako bi odnio grijehe i nesree naroda.
Gornji pregled obiaja javnog istjerivanja nakupljenih zala iz
nekog sela ili kraja navodi na nekoliko openitih zapaanja. U prvom
redu, nitko nee osporiti da su posredna i neposredna istjerivanja
zala, kako sam ih nazvao, istovetna s obzirom na svoju svrhu; da je,
drugim rijeima, u odnosu na glavni cilj ceremonije - posvemanje
oienje od svih zala koja kinje narod - posve sporedno poimaju li
se zle sile nevidljivima ih utjelovljenima u materijalnom obliku. Ako
bismo traili neku sponu koja bi povezivala te dvije vrste istjerivanja,
nali bismo je u navadi poput one odailjanja zala u amcu. Jer tu su,
s jedne strane, zla nevidljiva i neopipljiva, dok s druge strane postoji
vidljivo i opipljivo vozilo koje ih odnosi. A rtveni jarac nije nita
drugo doli takvo jedno vozilo.
Kao drugo, kada se sveopem ienju zala pribjegava periodino,
razdoblje izmeu dviju proslava te ceremonije obino je jedna godina, a doba godine u kojemu se ona izvodi obino se poklapa s nekom
uoljivom promjenom vremena, kao to su kraj zime u arktikim i
umjerenim pojasevima te poetak ili kraj kinog razdoblja u tropima.
Poveana smrtnost to je takve klimatske promjene nerijetko uzrokuju, osobito m e u pothranjenim, oskudno odjevenim i loe skuenim
divljacima, primitivan ovjek pripisuje djelovanju neistih sila, koje
sukladno tome valja istjerati. Stoga se u Novoj Britaniji i Peruu zlodusi istjeruju ih su se istjerivali poetkom kinog razdoblja. Kod plemena koja su prela na zemljoradnju, vrijeme za sveope istjerivanje
vragova podudara se po prirodi stvari s jednim od velikih meaa u
453

ratarskoj godini, kao to su sjetva ili etva. No, budui da se ti meai

esto poklapaju s promjenama godinjih doba, iz toga ne shjedi da e
prijelaz s lovakog ih pastirskog na ratarski nain ivota dovesti do
ikakve promjene u datumu proslavljanja velikoga godinjeg obreda.
Neke ratarske zajednice u Indiji i na Hindukuu, vidjeli smo, ope
ienje od demona obavljaju o etvi, a druge o sjetvi. No, koje god
doba godine bilo posrijedi, sveope istjerivanje vragova najee obiljeava poetak nove godine. Jer, prije no to ue u novu godinu,
narod se eli otarasiti nevolja koje su ga muile u prolosti, i otuda
injenica da se medu tolikim narodima - Irokezima, Tonkincima,
Sijamcima, Tibetancima itd. - nova godina otvara sveanim i javnim
izgonom zlih duhova.
Kao tree, valja primijetiti da ovom javnom i periodinom istjerivanju vragova obino prethodi razdoblje sveope razuzdanosti,
tijekom kojega se odbacuju uobiajena drutvena ogranienja, a svi
prijestupi, izuzev najteih, prolaze nekanjeno. U Gvineji i Tonkinu
period razuzdanosti prethodi javnom istjerivanju demona, dok privremeno ukidanje redovite uprave u Lhasi uoi izgona rtvenog jarca moda predstavlja ostatak shnog obiaja. Kod Hosa razdoblje razuzdanosti shjedi nakon izgona avola. Kod Irokeza je, pak, teko razluiti
je li ono prethodilo ih slijedilo istjerivanju zala. U svakom sluaju, iznimno labavljenje svih uobiajenih pravila ponaanja u takvim prigodama moe se bez ikakve dvojbe protumaiti opim ienjem zala
koje mu prethodi ih se izvodi nakon njega. S jedne strane, kada je
ljudima ope osloboenje od zla i odrjeenje od svih grijeha neposredno pred oima, oni se ohrabruju i daju oduka svojim strastima, uzdajui se da e nadolazea ceremonija izbrisati dugove to ih u to doba
tako brzo gomilaju. S druge strane, kada se obred tek zavri, svijest
ljudi se osLLaa osjeaja pritiska, pod kojim obino djeluju, u ozraju
koje vrvi vrazima, i u prvom naletu radosti prekorauju ogranienja
obiaja i udorea. Kada se ceremonija izvodi u doba etve, zanos to
ga ona izaziva pojaava i dobro tjelesno stanje uslijed obilja hrane. 5 0
Kao etvrto, naroito treba uoiti koritenje boanskog ovjeka ih
ivotinje kao rtvenog jarca. Ovdje nas zanima obiaj istjerivanja zala
samo utoliko ukohko se vjeruje da se ta zla prenose na boanstvo
koja poshje biva pogubljeno. Moe se pretpostaviti da je obiaj koritenja boanskog ovjeka ih ivotinje kao javnoga rtvenog jarca
mnogo rasprostranjeniji nego to se to ini s obzirom na navedene
primjere. Jer, kao to je ve istaknuto, obiaj ubijanja boanstva potjee iz tako ranog razdoblja ljudske povijesti da je u kasnijim vre454

rtveni jarci 1

menima, ak i kad je on jo u uporabi, podloan krivim tumaenjima.

Boanski znaaj ivotinje odnosno ovjeka se zaboravlja te ga se
poinje smatrati obinom rtvom, osobito u sluaju kada se ubija
boanski ovjek. Kada, naime, jedan narod postane civiliziranim, ako
posve ne odbaci ljudske rtve, on barem kao rtve izabire zloince
koji bi ionako bili pogubljeni. O t u d a se, kao na svetkovini Saceje u
Babilonu, ubijanje boanstva kadto brka sa smaknuem zloinca.
Upitamo li se zato se boanstvo koje umire odabiralo da na sebe
preuzme i odnese grijehe i nesree naroda, valja ukazati na to da je u
praksi koritenja boanstva kao rtvenog jarca na djelu spoj dvaju
obiaja koji neko bijahu razhiti i neovisni jedan o drugome. Vidjeli
smo da se, s jedne strane, ljudsko Hi ivotinjsko boanstvo prema
obiaju ubijalo kako bi se njegov boanski ivot spasio od slabljenja
u starosti. S druge smo, pak, strane vidjeli da je bilo uobiajeno jednom godinje istjerati sva zla i grijehe. Elem, ako bi ljudima palo na
um da spoje ta dva obiaja, ishod bi bio koritenje umirueg boanstva kao rtvenog jarca. O n o se prvobitno nije ubijalo zato da odnese
grijehe, nego zato da se boanski ivot sauva od propadanja u
visokoj dobi, no budui da je ionako moralo biti ubijeno, ljudi su
mogh doi na pomisao da na nj pritom svale teret svoje patnje i grijeha kako bi ga ono ponijelo sa sobom u neznani zagrobni svijet.
Uporaba boanstva rasvjetljava nejasnoe koje su, kao to vidjesmo, vezane uz europski narodni obiaj "iznoenja Smrti". 5 1 Izneseni
su razlozi na temelju kojih se moe vjerovati da je takozvana Smrt u
sklopu te ceremonije izvorno bila duh bilja, koji se pogubljivao u
proljee svake godine da bi iznova oivio u punoj snazi mladosti. No,
vidjeh smo da ista ceremonija posjeduje stanovite znaajke koje se ne
daju objasniti iskljuivo pomou te pretpostavke. U njih spada radost
s kojom se figura Smrti iznosi kako bi se zakopala ili spalila, kao i
strah i zazor to ih spram nje oituju oni koji je nose. Te znaajke,
meutim, odjednom postaju razumljive pretpostavimo li da Smrt nije
bila samo umirue boanstvo vegetacije nego i javni rtveni jarac, na
kojega su se svaljivala sva zla koja bijahu muila narod tijekom minule godine. Radost je u takvim prigodama prirodna i umjesna, a
injenica da je umirue boanstvo predmet straha i zazora koji se zapravo ne odnose na nj, ve na grijehe i nesree kojima je ono natovareno, proizlazi naprosto iz tekoe u razlikovanju izmeu nositelja i
njegovog bremena. Ako je to breme zlokobna karaktera, od njegova
e se nositelja eljad kloniti i strahovati kao da je on sam proet opasnim silama koje u stvari prenosi. Vidjeli smo da se u skladu s time
455

indonezijski narodi klone i plae amaca natovarenih boletinama i

grijesima. 52 Gledite, pak, prema kojemu je Smrt u tim narodnim obiajima rtveni jarac kao i predstavnik boanskog duha vegetacije, donekle podupire injenica da se njezino istjerivanje uvijek slavi u proljee, i to poglavito kod slavenskih naroda. Slavenska godina, naime,
poinje u proljee, 5 3 pa bi prema tome sveanost "iznoenja Smrti" u
jednom od svojih vidova bila primjer rasprostranjenog obiaja istjerivanja nagomilanih zala iz stare prije ulaska u novu godinu.
Sada smo spremni razmotriti uporabu rtvenog jarca u klasinoj
starini. etrnaestoga oujka svake godine ovjeka odjevenog u kou
vodali su u povorci uhcama Rima, tukli ga dugakim bijelim ibama i
istjerivah iz grada. Nazivahu ga Mamurije Veturije, 54 to jest "stari
Mars", 5 5 a budui da se ceremonija odravala dan uoi prvoga utapa stare rimske godine (koja je poinjala prvoga oujka), ovjek
odjeven u kou zacijelo je predstavljao Marsa minule godine, koji se
istjerivao na poetku nove godine. Mars, pak, izvorno nije bio bog
rata nego bilja. Jer, rimski se zemljoposjednik molio Marsu da mu
rastu loza, voke i ume; 5 6 sveeniki savez Arvalske brae, ija
zadaa bijae prinositi rtve za rast usjeva, 5 7 gotovo iskljuivo upuivao je molitve Marsu, 5 8 a upravo se tom bogu, kao to vidjesmo, 5 9 u
listopadu rtvovao konj radi obilne etve. Njemu su, osim toga, pod
naslovom "Marsa uma" (Mars Silvanus), vlasnici imanja prinosili
rtve za dobrobit svoje stoke. 6 0 Ve smo vidjeh da se esto dri kako
stoka uiva naroitu zatitu boanstava drvea. 6 1 injenica, pak, da
proljetni mjesec mart bijae posveen Marsu ukazuje, ini se, na to
da se radilo o boanstvu mladog raslinja. Rimski obiaj istjerivanja
starog Marsa na poetku nove godine istovetan je slavenskom obiaju "iznoenja Smrti", ako je nae gledite u vezi s ovom potonjim
ispravno. Uenjaci su ve uoili slinost izmeu rimskoga i slavenskog obiaja. Oni, meutim smatraju da su Mamurije Veturije i
njemu odgovarajue figure u slavenskim obredima predstavnici stare
godine prije no starog boanstva vegetacije. 62 Mogue je da su ceremonije te vrste u kasnije doba ak i oni koji su ih izvodili poeli
tumaiti na taj nain. No, personifikacija nekoga razdoblja odve je
apstraktna ideja a da bi je usvojio jedan primitivni narod. Meutim,
ini se da se u rimskoj kao i u slavenskoj ceremoniji s predstavnikom
boga postupalo ne samo kao s boanstvom ve i kao sa rtvenim
jarcem. O tome svjedoi i njegovo istjerivanje, jer nema razloga zato
bi boanstvo bilja kao takvo bilo prognano iz grada. Ah stvar stoji
drukije ako je ono ujedno i rtveni jarac; tada postaje nuno otjerati

456

ga izvan granica, kako bi ono svoje zlosretno breme moglo odnijeti u

druge zemlje. ini se, u stvari, da su Mamurija Veturija tjerali u
zemlju Oska, neprijatelja Rima.63
Drevni Grci takoer su poznavali uporabu ljudskoga rtvenog
jarca. U Plutarhovu rodnom gradu Heroneji, u Beotiji, postojala je ceremonija ove vrste koju su izvodili glavni sudac u gradskoj vijenici,
kao i svaki kuegazda u svome vlastitom domu. Nazivahu je "istjerivanjem gladi". Nekog bi roba izudarali ibama agnusa castusa i izbacili
ga kroz vrata uz rijei: "Napolje s glau, unutra s obiljem i zdravljem."
Dok je u rodnome gradu obnaao slubu glavnoga suca, Plutarh je
izvodio spomenuti obred u gradskoj vijenici te je zabiljeio raspravu
to ju je kasnije izazvao taj obiaj.64 Ta ceremonija uvelike nalikuje ve
opisanim japanskim, hindskim i sjevernokotskim obiajima.65
No, u civiliziranoj Grkoj je obiaj vezan uz rtvenog jarca poprimao mranije oblike od nedunog obreda to ga je vodio dobroduni i poboni Plutarh. Kad god bi Massaliju, jednu od najivljih i
najblistavijih grkih kolonija, pogodila kuga, neki bi se ovjek iz siromanijeg stalea ponudio da bude rtvenim jarcem. Cijele godine
uzdravahu ga o javnom troku, hranei ga biranom i istom hranom. Po isteku godine dana odjenuli bi ga u svete halje, okitili svetim granicama i vodili kroz itav grad, uz molitve da sva zla naroda
padnu na njegovu glavu. Potom bi ga izbacili iz grada. 66 Atenjani su
redovito o javnom troku uzdravali stanovit broj propalih i beskorisnih bia, a kada bi neka nedaa, kao to su kuga, sua ili glad,
zadesila grad, rtvovali bi dvoje takvih izopenika kao rtvene jarce.
Jedna od rtava prinosila se za mukarce a druga za ene. Prva je
oko vrata nosila nisku crnih, a druga bijelih smokava. Kadto je, ini
se, rtva pogubljivana radi ena i sama bila ena. rtve su vodili kroz
grad i zatim ih rtvovali, po svoj prilici kamenovanjem izvan grada. 67
No, takva rtvovanja nisu bila ograniena na izvanredne okolnosti
opih nedaa; izgleda da su u svibnju svake godine, na sveanosti
Targelija, dvije rtve, jedna za mukarce i druga za ene, izvoene iz
Atene i kamenovane. 68
Sa Skoka zaljubljenih, jednog bijeloga grebena na junom kraju
njihova otoka," Leukaani bi svake godine u more kao rtvenog jarca
bacili nekog zloinca. Da ublae njegov pad, vezivah su za nj ive ptice
*

Dananji Marseilles. (Prev.)

S kojega se, prema legendi, bacila pjesnikinja Sapfo kada je ladar Faon
prezreo njezinu ljubav. (Prev.)
457

i perje, a flotila malih amaca ekala je dolje da ga uhvati i odnese

izvan granice.69 Ove humane predostronosti besumnje predstavljaju
ublaenje ranijeg obiaja bacanja rtvenog jarca u more da se ovaj
udavi. Kod Grka u Maloj Aziji postojao je u estom stoljeu prije
Krista sljedei obiaj. Kada je nekim naseljem harala kuga, glad ih
kakva druga opa nevolja, neko runo ih sakato eljade izabiralo se da
na sebe preuzme sva zla koja su zadesila mjesto. Dovodili su ga na
prikladno mjesto i u ruke joj stavljah suhih smokava, neto jema i
sira, to bi on pojeo. Zatim bi ga morskim lukom te granama divlje
smokve i drugoga divljeg drvea sedam puta udarili po spolovilu.
Najposhje ga spaljivahu na lomai podignutoj od drveta umskih stabala, a njegov pepeo bacahu u more. 70 Shan su obiaj, ini se, svake
godine slavili azijski Grci u sklopu etvene svetkovine Targelija.71
Svrha udaranje rtve morskim lukom, smokvinim granama itd.
nije mogla biti oteavanje njezinih patnji, jer bi u tom sluaju dobro
posluio svaki tap. Pravi smisao tog dijela ceremonije protumaio je
W Mannhardt 7 2 On istie da su ljudi u antiko doba pripisivah
morskom luku maginu mo da otklanja zle utjecaje, i da su ga stoga
vjeah iznad vrata svojih kua te ga koristili u obredima ienja.73
Arkadijski obiaj udaranja Panova kipa morskim lukom prigodom
svetkovina, ih kada su se lovci vraah praznih ruku, 74 nije, prema
tome, imao za cilj kazniti boanstvo, nego ga oistiti od tetnih utjecaja to su ga sputavah u ispunjavanju njegove boanske zadae da
lovce opskrbi s divljai. Slino tome, svrha udaranja ljudskoga
rtvenog jarca morskim lukom i ostalim po genitahjama zacijelo se
sastojala u tome da se njegova rasplodna mo oslobodi svih smetnji
ih ini koje su na nj mogle baciti demonske ih kakve druge zloudne
sile; a budui da Targelije, na kojima je on svake godine rtvovan, bijahu stara etvena svetkovina,75 u njemu nam valja prepoznati predstavnika stvaralakog i oplodnog boanstva bilja. Predstavnik boanstva, kao to sam ve naznaio, ubijao se svake godine radi
odravanja boanskog ivota u stalnoj snazi, neokaljanog slabou
starosti, a prije no to bi bio ubijen, bilo je prirodno potaknuti njegovu oplodnu mo kako bi se ova mogla u naponu snage prenijeti na
njegova nasljednika, novog boga ili novog utjelovljenja starog boga,
od kojega se nedvojbeno oekivalo da preuzme mjesto ubijenoga. 76
Shno bi rasuivanje dovelo do slinog postupanja sa rtvenim jarcem u posebnim okolnostima, kao to su sua ili glad. Ako usjevi nisu
ispunjavah oekivanja zemljoposjednika, pripisalo bi se to zatajenju
oplodne moi boanstva ija zadaa bijae stvarati plodove zemlje.
458

rtveni jarci 1

Moglo se misliti da je ono zaarano ili da stari i slabi. Sukladno tome,

bio bi on ubijen u osobi svoga predstavnika, uza sve ve opisane ceremonije, kako bi preporoen mogao unijeti svoju mladalaku svjeinu
u oslabjele sile prirode. Prema istom naelu moemo razumjeti zato
su Mamurija Veturija tukli ibama, zato su roba u sklopu keronejske
ceremonije udarali agnusom castusom (drvetom kojemu su pripisivana
magina svojstva),77 zato se na figuru Smrti u sjevernoj Europi baca
drvlje i kamenje te zato su u Babilonu razbojnika koji je glumio
boanstvo ibali prije no to bi ga razapeli. Svrha ibanja nije bila
pojaati agoniju boanskog stradalnika, ve naprotiv otjerati sve zle
sile koje bi se u presudnom asu mogle okomiti na nj.
Izloeno tumaenje obiaja udaranja ljudskoga rtvenog jarca
odreenim biljkama podupiru brojne analogije. S istim se ciljem neki
brazilski Indijanci tri dana prije ih poshje mlaaka tuku jednom vodenom biljkom, bijelom aningom, po spolovilu.78 Ve smo naveli primjere udaranja bolesnika izvjesnim biljkama ih granama ne bi li se na
taj nain od njih odagnali tetni utjecaji. 79 Na jesenskoj svetkovini u
Peruu ljudi su neko udarali jedni druge bakljama govorei: "Neka
ode svo zlo."80 Prije no to krenu na dugu lovaku ekspediciju, Indijanci iz Quixosa u Junoj Americi naloe svojim enama da ih biuju
koprivama, vjerujui da ih to ini hitrijima i pomae im da svladaju
pekarije. Istom postupku pribjegavaju i kao lijeku za razne bolesti. 81
U Mowatu na Novoj Gvineji maleni djeaci se tijekom prosinca
lagano udaraju tapovima "da ojaaju i ovrsnu."82
U proljee se u sredinjoj Europi veoma esto slijedi shan obiaj.
Prvoga oujka Albanci udaraju ljude i ivotinje drijenovim granama,
vjerujui da je to veoma dobro za njihovo zdravlje.83 Na Veliki petak
i dva prethodna dana narod u Hrvatskoj i Slavoniji uzima sa sobom
ibe u crkvu te po zavretku mise njima "krepko i ilo" tuku jedni
druge. 84 U nekim krajevima Rusije ljudi na povratku iz crkve na
Cvjetnu nedjelju palmovim granama tuku djecu i sluge koji su ostali
kod kue, govorei: "Bolest u umu, zdravlje u kosti." 85 U Njemakoj je taj obiaj poznat pod imenom Schmeckostem, i odrava se uoi
Uskrsa. Ljudi udaraju jedni druge, i to ponajvie zelenim brezovim
granicama. Dri se da to donosi sreu; izudarane e osobe, vjeruje
se, po ljeti biti liene nametnika, odnosno bolova u leima ih nogama
tijekom cijele godine. 86
Gledite koje je ovdje izloeno u vezi s grkim rtvenim jarcem
otklanja, ako je ispravno, primjedbu koja bi se inae mogla iznijeti na
raun glavne teze ovoga poglavlja. Teoriji da se sveenik u Nemiju
459

pogubljivao kao predstavnik duha gaja moglo se prigovoriti da takav

obiaj nema analogija u klasinoj starini. Upravo smo, meutim,
naveh razloge za vjerovanje da se s ljudskim biima koja su azijski
Grci periodino i povremeno pogubljivah redovito postupalo kao s
utjelovljenjima boanstva. Vjerojatno su se i Atenjani spram osoba to
su ih uvah za rtvovanje ophodili kao spram boanstava. injenica
da oni bijahu izopeni iz drutva bila je sporedna. Prema primitivnom
se gleditu ovjek ne bira da b u d e glasnikom ih utjelovljenjem
boanstva na temelju njegove kreposti ih drutvenog poloaja.
Boansko nadahnue sputa se podjednako na dobre kao i na loe,
na uzviene kao i na niske. Ako su, dakle, civilizirani Grci u Aziji i
Ateni redovito rtvovah ljude koje smatrahu utjelovljenim bogovima,
pretpostavka da su u osvit povijesti polubarbarski Latini u Aricijskom
gaju tovah slian obiaj nije nimalo nevjerojatna.

Biljeke
1
2

3
4

S. Powers, Tribes of Califomia, str. 159.

G. Catlin, North American Indians, i. 166 i d.; id., O-kee-pa, a Religious
Ceremony, and other Customs of the Mandans.
Moura, Le Royaume du Cambodge, i. 172. Usp. gore, str..
A. Bastian, u: Verhandl. d. Berlin. Gesellscb. f . Anthropol. 1881, str. 151;
usp. id., Volkerstamme am Brahmaputra, str. 6 i d. Chukme u jugoistonoj Indiji prenose na kolima tijelo sveenika do mjesta spaljivanja.
Za kola se priveu konopci, pa se ljudi podijele u dvije jednake skupine
i poteu konopce u suprotnim smjerovima. "Jedna strana predstavlja
dobre duhove, a druga sile zla. Natjecanje je udeeno tako da oni prvi
uvijek pobjeuju. Mlada je eljad, meutim, katkad sklona prejako
potegnuti konopac, no jednim se tapom obino zatomljuje ta nedolina ustrina koja ide u prilog zlu." Lewin, Wild Tribes of South-Eastem
India, str. 185. Natjecanje nalikuje na anele i vragove naslikane na
freskama u Campo Santu u Pisi. U Burmi se slino natjecanje odrava
na pogrebu svetih ljudi, no ini se da je izvorno znaenje te ceremonije
zaboravljeno. V Sangermano, Description ofthe Burman Empire (izd.
1885), str. 98; Forbes, British Burma, str. 216 i d.; Shway Yoe, The
Burman, ii. 334 i d., 342. Obredi ove vrste kadto se ustanovljuju u
razliite svrhe. Kada se itelji nekih indonezijskih otoka zaele kinog
vjetra sa zapada, svi seljani, mukarci, ene i djeca, podijele se u dvije
skupine i povlae krajeve dugake bambusove trstike svaki na svoju
stranu. Skupina na istonom kraju mora, meutim, potegnuti snanije,

460

rtveni jarci 1

5
6

8
9
10
11
12

13

14

15
16
17
18
19

20
21
22
23
24
25
26

kako bi donijela eljeni vjetar sa zapada. Riedel, De sluik- en kroesharige

rassen tusschen Selebes en Papua, str. 282. Singalezi izvode obred nalik
potezanju ueta u ast boice Patine. Forbes, Eleven Years in Cejlon
(London, 1840), i. 358.
Folk-lore ]oumal, vii. 174.
Frangois Valentyn, Oud-en nieuiv Ost-Indien, iii. 14. Backer u Larchipel
Indien, str. 377 i d., prepisuje od Valentyna.
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 304 i
d.
Isto, str. 25 i d.
Isto, str. 141.
Riedel, nav. dj. str. 78.
Isto, str. 357.
Isto, str. 266, 304 i d., 327, 357. Glede ostalih primjera slanja amaca
natovarenih bolestima na tim otocima, isto, str. 181, 210; Van Eck,
"Schetsen van het eiland Bali", Tijdschrift voor Nederlandsch Indie, N.
S. viii. (1879) str. 104; Bastian, Indonesien, i. 147; Hupe, "Korte verhandeling over de godsdienst, zeden, enz. der Dajakkers", Tijdschrift
voor Neerland's Indie, 1846, dl. iii. 150; Campen, "De godsdienstbegrippen der halmaherasche Alfoeren", Tijdschrift voor Indische TaalLand- en Volkenkunde, xxvii. (1882) str. 441; Journal of the Straits
Branch ofthe Royal Asiatic Society, br. 12, str. 229-231; Van Hasselt,
Volksbeschrijving van Midden-Sumatra, str. 98.
J. Dumont D'Urville, Voyage autour du monde et a la recherche de La
Perouse, sur la corvette Astrolabe, v. 311.
Roepstorff, "Ein Geisterboot der Nicobaresen", Verhandl. der Berlin.
Gesselsch. f . Anthropologie (1881), str. 401. Glede sijamskih naina
primjene istog naela na lijeenje pojedinaca, v. Bastian, Die Volker des
ostlichen Asien, iii. 295 i d., 485 i d.
Panjab Notes and Queries, i. br. 418.
Isto, iii. br. 373.
Panjab Notes and Queries, ii. br. 1127.
Isto.ii.br. 1123.
F. Fawcett, "On the Saoras (or Savar as)," Journ. Anthrop. Soc. Bombay,
i. 213 biljeka.
R. Andree, Ethnographische Parallelen und Vergleiche (prvi niz), str. 30.
J. H. Gray, China, ii. 306.
Panjab Notes and Queries, i. 598.
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 393.
Bastian, Der Mensch in der Geschichte, ii. 93.
Isto, ii. 91.
Asiatic Researches, ix. 96 i d.
461

27
28
29
30

31

32

33
34
35

36

37
38

39

40

41
42
43

44
45

46

J. H. Gray, Cbina, ii. 306 i d.

T. J. Hutchinson, Impressions ofWestern Africa, str. 162.
Bogle i Manning, Tibet, izd. C. R. Markham, str. 106 i d.
E. T. Atkinson, "Notes on the History of Religion in the Himalaya of
the North-West Provinces", Journal of the Asiatic Society of Bengal, liii.
dio i. (1884), str. 62.
Scotland and Scotsmen in the Eighteenth Centurj, iz rukopisa Johna
Ramsaya iz Ochtertyrea, izd. Alex. Allardyce (Edinburgh, 1888), ii.
439.
W M. Beauchamp, "The Iroquis White Dog Feast", American
Antiquarian, vii. 237.
Isto, str. 236; T. Dwight, Travels in New England and New York, iv. 202.
V gore, str. 429 i d.
Levitski zakonik, 16. Zidovi danas rtvuju bijelog pijetla uoi svetkovine
pomirenja (Jom Kipur, op. prev.), devet dana prije njihove Nove
godine. Otac obitelji kucne tri puta pijetlom po vlastitoj glavi, govorei:
Neka me ovaj pijetao zamijeni, neka zauzme moje mjesto, neka se
ovom pijetlu dodijeli smrt, a meni i cijelom Izraelu sretan ivot."
Potom ivotinji preree vrat i silovito je tresne o tlo. Njena se utroba
baci na krov kue. Pijetlovo meso se prije davalo siromanima. Buxtorf,
Sy nagoga Judaica, gl. xxv.
S. Crovvther i J. C. Taylor, The Gospel on the Banks of the Niger, str.
343-345. Usp. J. F. Schon i S. Crowther, Journals, str. 48 i d. Opis tog
obiaja iz pera J. Africanusa B. Hortona (West African Countries and
Peoples, str. 185 i d.) u cijelosti je preuzet od Taylora.
Turpin, "History of Siam", u: Pinkerton, Voyages and Travels, ix. 579.
Kodding, "Die Bataksche Gotter", Allgemeine Missions-Zeitschrift, xii.
(1885), str. 476, 478.
Vjerojatno je rije o obredu koji se izvodi desetoga dana sveanosti i
koji se dalje opisuje u tekstu.
"Report of a Route Survey by Pundit - from Nepal to Lhasa", itd.,
Journal Royal Geogr. Soc. xxxviii. (1868) str. 167, 170 i d.; "FourYears'
Journeying throught Great Tibet, by one of the Trans-Himalayan
Explorers", Proceed. Royal Geogr. Soc. N. S. vii. (1885) str. 67 i d.
Eneja Silvije, Opera (Bale, 1571), str. 423 i d.
Usener, "Italische Mythen", Rheinisches Museum, N. F. xxx. 198.
J. Thomas Phillips, Account of the Religion, Manners, and Learning of the
People ofMalabar, str. 6, 12 i d.
Herodot, ii. 39.
Herodot, ii. 38-41; Wilkinson, Manners and Customs of the Ancient
Egyptians, iii. 403 i d. (izd. 1878).
Herodot, nav. mj.

462

11

rtveni jarci

47
48
49

50

51
52
53

54

V gore, str. 380 i d., 401 i d.

Punjab Notes and Queries, ii. br. 335.
Strabon, xi. 4, 7. Glede obiaja stajanja na pogubljenoj rtvi, usp.
Demosten, str. 642; Pausanija, iii. 20, 9.
ini se da nam nepalska svetkovina Dassera prua jo jedan primjer
godinjeg istjerivanja demona kojemu prethodi razdoblje razuzdanosti.
Svetkovina se odrava poetkom listopada i traje deset dana. "Za
njenog trajanja svi stalei naroda slave sveopi praznik. U to se doba
ima oistiti grad Katmandu, no to se ienje obavlja vie molitvom
nego vodom. Sve sudnice se zatvaraju, a svi zatvorenici se premjetaju
iz gradske zone... Ukidaju se sva kalendarska pravila, ili se svi
zatvorenici putaju iz zatvora." ini se da je rije o ostatku razdoblja
razuzdanosti. U to je doba "obiaj da gospodari dadu godinji dar, u
novcu, odjei, govedima, kozama itd., slugama koji su tijekom protekle
godine dobro obavljali svoj posao. U tom pogledu, kao i s obzirom na
obilno goenje i pijenje, reeno slavlje poneto nalikuje naem
Stjepanju." Sedmoga dana u sumrak odrava se parada svih vojnih eta
u prijestolnici, ukljuujui artiljeriju. Na dani znak odredi zapoinju
paljbu, pridruuje im se artiljerija, i sveopa pucnjava traje dvadesetak
minuta, da bi potom iznenada prestala. Vjerojatno to predstavlja istjerivanje demona. "Velika sjetva riinih usjeva uvijek se odgada dok ne
zavri Dassera, i poinje odmah sutradan u cijeloj dolini." Vidi opis iste
svetkovine u Oldfieldovoj knjizi Sketchesfrom Nipal, ii. 342-351. O
Dasseri u Indiji, v. Dubois, Moeurs, Institutions et Ceremonies des Peuples
de l'lnde, ii. 329 i d. Kod Wasuahilija u istonoj Africi Nova godina
neko bijae dan ope razuzdanosti; "Svatko je inio to je htio.
Rjeavale su se stare raspre, ljude bi sutradan zaticali mrtve, i nikakva
ispitivanja se nisu provodila u vezi s time." Ch. New, Life, Wanderings,
and Labours in Eastern Africa, str. 65. U plemenu Aanti je godinja
sveanost novog jama vrijeme ope rasputenosti. Vidi biljeku o prinoenju prvih plodova na kraju ovog sveska.
V gore, sv. i. str. 209 i d.
V gore, str. 445 i d., 448.
H. Usener, "Italische Mythen", Rheinisches Museum, N. F. (1875) xxx.
194.
Ivan Lidus, De mensibus, iii. 29, iv. 36. Lidus to istjerivanje smjeta na
martovsku idu, to jest na petnaesti oujka. No, ini se da u tome grijei. V Usener, "Italische Mythen", Rheinisches Museum, xxx. 209 i d.
Nadalje, Lidus ne tvrdi izriito da se Mamurije Veturije istjerivao iz
grada, no daje to naslutiti kada spominje legendu prema kojoj su njegova mitskog pretka tukli ibama i izgonili iz grada. Napokon, Lidus
jedini spominje ime Mamurije. No, puno ime Mamurija Veturija
463

55

56
57
58

59
60
61
62

63

sauvano je kod Varona, Ling. Lat. vi. 45; Fest, ur. Miiller, str. 131;
Plutarh, Numa, 13.
Usener, nav. dj. str. 212 i d.; Roscher, Apollon und Mars, str. 27; Preller,
Romische Mjthologie,3 i. 360; Vaniek, Griechisch-lateinisches etjmologisches Wdrterbuch1 str. 715. Iri kasnija uenjaka dre da je Veturius =
annuus, jer je vetus etimoloki istovetno gr. rijei sxoq. Meutim, tvrdi
Usener, ini se posve nedopustivim usvajati grko znaenje te rijei
umjesto onog latinskog,
Katon, De agri cult. 141.
Varon, De lingua latina, v. 85.
Vidi pjesmu Arvalske brae u Acta Fratrum Arvalium, izd. Henzen, str.
26 i d.; Wordsworth, Fragments and Specimens ofEarlj Latin, str. 158.
V gore, str. 349.
Katon, De agri cult. 83.
V gore, sv. i. str. 60 i d. str. 85 i d.
Preller, Romische Mjthologie} i. 360; Rosscher, Apollon und Mars, str.
49; Usener, nav. dj. Reeni obred takoer uvelike nalikuje gore
opisanoj ceremoniji proslave Nove godine u sjevernom dijelu kotske,
str. 405 i d.
Propercije, v. 2, 61 i d.; Usener, nav. dj. str. 210. Mogue je da je jedna
od slubi Salijaca, sveenika-plesaa koji su u martu ili gore-dolje
gradom te plesali, pjevali i udarali maevima o titove (Livije, i. 20;
Plutarh, Numa, 13; Dionizije iz Halikarnasa, Antiq. ii. 70) bila tjeranje
zala odnosno zloduha iz svih dijelova grada, kao priprema za njihovo
prenoenje na rtvenog jarca Mamurija Veturija. Slino tome, kao to
smo vidjeli (v. gore, str. 449 i d.) meu Irokezima su ljudi u arolikim
nonjama ili uokolo skupljajui grijehe naroda prije nego to bi se ovi
prenijeli na pse-rtvene jarce. Naveli smo brojne primjere obreda u
kojima naoruani ljudi jure po ulicama i kuama ne bi li istjerali
demone i zla svake vrste. ini se da su Mamuriju Veturiju udarce
zadavali upravo Salijci (Servije uz Virgilija, Aen. vii. 188; Minucije
Feliks, 24, 3; Preller, Rom. Myth) i. 360, biljeka 1; Rosscher, Apollon
und Mars, str. 49). Razloge s kojih se udara rtveni jarac iznijet emo
neto kasnije. Kao sveenici Marsa, boga ratarstva, Salijci su vjerojatno
imali i stanovite poljodjelske zadae. Njihovo ime vezano je uz neobino visoke skokove koje su izvodili [lat. saltus znai "skok", op.
prev.]. Plesanje i skakanje uobiajene su, pak, simpatike ini za poticanje rasta usjeva. V Peter, Volksthumliches aus Oesterreichisch Schlesien,
ii. 266; E. Meier, Deutsche Sagen, Sitten und Gebrauche aus Schivaben,
str. 499, br. 333; Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-kalender aus Bdhmen, str.
49; O. Knoop, Volkssagen, itd., aus dem ostlichen Hinterpommern, str.
176, br. 197; E. Sommer, Sagen, Marchen und Gebrauche aus Sachsen

464

rtveni jarci 1

und Thuringen, str. 148; Witzschel, Sagen, Sitten und Gebrauche aus
Thuringen, str. 190, br. 13; Woeste, Volksiiberlieferungen in der
Grafschaft Mark, str. 56; Bavaria, ii. 298; id., iv. Abth. ii. str. 379, 382;
Heinrich, Agrarische Sitten u. Gebrauche unter den Sachsen
Siebenbiirgens, str. 11 i d.; Schulenberg, Wendische Volkssagen und
Gebrauche, str. 252; Wuttke, Der deutsche Volksaberglaube,2 657;
Jahn, Die deutsche Opfergebrauche bei Ackerbau und Viehzucht, str. 194 i
d.; usp. Schott, Walachische Mahrchen, str. 301 i d.; Gerard, The Land
beyond the Forest, i. 264; Cieza de Leon, Travels (Hakluyt Soc. 1864),
str. 413. Je li jedna od zadaa Salijaca bila da pleu i skau na poljima
za vrijeme proljetne ili jesenske sjetve, ili pak za obojih? Plesne
povorke Salijaca odravale su se u listopadu kao i u oujku
(Marquardt, Sacralivesen} str. 436 i d.), a Rimljani su sijali i u proljee i
u jesen (Columella, ii. 9, 6 i d.). Salijci u svojoj pjesmi spominju
Saturna ili Saeturnusa, boga sjetve (Fest, str. 325, ur. Muller. Saetumus
je Ritschlov ispravak. Vidi Wordsworth, Fragments and Specimens of
Early Latin, str. 405). Oruje to su ga nosili Salijci, djelotvorno openito protiv svih zloduha, bijae moda naroito upravljeno protiv zloduha koji kradu itno sjeme ili zrelo zrnje. Usp. gore opisane obiaje
Khonda i one na Hindukuu, str. 433. Poljske radove oranja i sijanja u
zapadnoj Africi katkad prate plesovi naoruanih mukaraca na njivi. V
Labat, Voyage du Chevalier des Marchais en Guinee, Isles voisines, et a
Cajenne, ii. str. 99 parikog izd., str. 80 amsterdamskog izd.; Olivier de
Sanderval, De l'Atlantique au Niger par le Foulah-Djallon (Pariz, 1883),
str. 230. U Calcutti (juna Indija), "ljudi oru zemlju pomou volova
kao i mi, a kad siju riu, u polju se neprestano uju sva gradska
glazbala i vlada veselje. Ondje se nalazi i desetak mukaraca preruenih
poput vragova, koji se vesele zajedno sa sviraima kako bi ria obilno
izrasla." Varthema, Travels (Hakluyt Soc. 1863), str. 166 i d. Slinost
Salijaca i plesaa s maevima u sjevernoj Europi istaknuo je K.
Miillenhof, "Ueber den Schwerttanz", u: Festgaben fiir Gustav Homejer
(Berlin, 1871). U Engleskoj su narodni plesai koji su na Pluni ponedjeljak (prvi ponedjeljak nakon Sveta tri kralja) pratili oraku povorku
na ulicama, znali nositi maeve (Brand, Popular Antiquities, i. 505,
Bohnovo izd.), a ponekad su "nosili male svenjeve ita, iz kojih bi se
uslijed nezgrapna poskakivanja, koje nazivahu plesom, ubrzo istresla
penica... Bessy je zveckao svojom kutijom i u plesu pravio tako visoke
skokove te su mu se vidjele vunene arape i kratke hlae od kordsamta." Chambers, Book ofDajs, i. 94. Valja primijetiti da u "gospodaru
bezakonja", koji bi vladao od Boia do Sveta tri kralja (v. Brand,
Popular Antiquities, i. 497 i d.) nalazimo jasan trag jednog od onih razdoblja sveope razuzdanosti i privremene obustave uobiajene vlasti,

465

koja se tako esto javljaju potkraj stare ili na poetku nove godine u
vezi s opim istjerivanjem zala. injenica da je takvo razdoblje razuzdanosti neposredno prethodilo povorci narodnih plesaa na Pluni
ponedjeljak ukazuje, ini se, na to da uloga tih plesaa bijae nalik onoj
to sam je pripisao Salijcima. Paralela se, meutim, ovdje ne moe
povui. Usp. u meuvremenu Dyer, British Popular Customs, str. 31, 39.
Govorilo se da je salijski red utemeljio Morrius, kralj Veja [etruanskoga grada sjeverno od Rima, op. prev.] (Servije uz Virgilija, Aen. viii.
285). ini se da je Morrius etimologijski isto to i Mamurius i Mars
(Usener, Italische Mythen, str. 213). Spada li tu i engl. Morris [muki
narodni ples to ga izvode gore spomenuti plesai, op. prev.]? Analogija
ukazuje na to da su se rimske Saturnalije, koje su odravane u prosincu
onda kad je rimska godina poinjala u sijenju, moebit slavile u veljai
kada je rimska godina poinjala u oujku. Tako bi u Rimu, kao i na
tolikim drugim mjestima, novogodinjem javnom istjerivanju vragova
prethodilo razdoblje sveope razuzdanosti, kakvo bijahu Saturnalije.
Trag proslave Saturnalija u veljai odnosno na poetku oujka moda
se moe nai u Matronalijama, koje su se slavile prvog oujka i na kojima su gospodarice astile svoje robove, ba kao to su gospodari astili
svoje robove na Saturnalijama. Makrobije, Satum. i. 12, 7; Solin, i. 35,
str. 13, izd. Mommsen; Ivan Lidus, De mensibus, iii. 15.
64
65
66
67

Plutarh, Quaest. Conviv. vi. 8.

V gore, str. 435, 449.
Servije uz Virgilija, Aen. iii. 57, iz Petronija.
Heladije, u: Fotije, Bibliotheca, str. 534 A, izd. Bekker; shol. uz
Aristofana, Zabe, 734, i uz Vitezove, 1136; Hesihije, s. v. cpap^aKoi;
usp. Suda, s. vv. K(x6ap(xa, cpap^aKO; i cpapnaKouc;; Lisija, Orat. vi.
53. Njihovo je kamenovanje Harpokrationova pretpostavka. V iduu
biljeku.

68

Harpokration, 5. v. (papuctKoc;, gdje stoji 8uo a v 5 p a q 'A0r|vr|aiv

e^f\yov KaGapma CTO|aevooq xrjq noke(oq ev tou; Qapyr|>aoic;, eva
(isv U7u:p t o v yovaiK(flv. On ne tvrdi izriito da su ih pogubljivali, ali
poto kae kako je ta ceremonija podraavala pogubljenje mitskog
Farmaka, koji bijae kamenovan, moemo zakljuiti da su ih ubijali na
isti nain. U Sudi (sv. (pdpn<XKO<;) stoji isto to i kod Harpokrationa.

69

Strabon, x. 2, 9. Ne znam prema kojem izvoru Wordsworth (Greece,

Pictorial, Historical, and Descriptive, str. 354) tvrdi da su se Apolonovi
sveenici, iji se hram nalazio nedaleko od ruba litice, ponekad na isti
nain bacali s nje.
Tzetzes, Chiliades, v. 726-761. Tzetzesov izvor je satiriki pjesnik
Hiponaks.

70

466

71

72

73

74
75

76

77
78
79

80
81

82

83
84
85
86

To se moe zakljuiti iz Hiponaksova stiha to ga navodi Atenej, 370 B,

i u kojemu bismo sa Schneidewinom (Poetae lyr. Gr.3 izd. Bergk, ii.
763) umjesto <pap|ia.KOO moda trebali itati (papnaKOU.
V njegovu knjigu Mytholog. Forschungen, str. 113 i d., osobito 123 i d.,
133.
Plinije, Nat. Hist. xx. 101; Dioskorid, De mat. med. ii. 202; Lukijan,
Necyom. 7; id., Alexander, 47; Teofrast, Praznovjernih.
Teokrit, vii. 106 i d., s biljekom sholijasta.
Usp. Aug. Mommsen, Heortologie, 414 i d.; W Mannhardt, A. W F. str.
215.
U nekim rtvenim obredima na Yucatanu, iz genitalija ljudske rtve
putala se krv kojom se mazalo lice kumira. De Landa, Relation des
choses de Yucatan, izd. Brasseur de Bourbourg (Pariz, 1864), str. 167. Je
li izvorna svrha tog obreda bila osigurati boanstvu svje dotok reproduktivne energije?
Elijan, Nat. Anim. ix. 26.
De Santa-Anna Nery, Folk-lore Bresilien (Pariz, 1889), str. 253.
V gore, str. 417 i d., 446. Usp. Plutarh, Parallela, 35, gdje se prikazuje
ena koja ide od kue do kue, udara bolesnike ekiem i moli ih da
ozdrave.
Acosta, History of the Indians, ii. 375 (Hakluyt Soc.). V gore, str. 431.
Osculati, Esplorazione delle regioni equatoriali lungo il Napo ed il fiume
delle Amazzoni (Milano, 1854), str. 118.
Ed. Beardmore, Anthropological Notes collected at Motvat, Dandai, New
Guinea (1888) (u rukopisu).
Hahn, Alhanesische Studien, i. 155.
F. S. Kraus, Kroatien und Slavonien (Be, 1889), str. 108.
W Mannhardt, B. K. str. 257.
W Mannhardt, B. K. str. 258-263. Vidi cijelu njegovu raspravu o
takvim obiajima na str. 251-303, kao i Myth. Forsch. str. 113-153.

467

 16. Ubijanje boga u Meksiku

Religija drevnog Meksika, kakvom su je zatekli i opisali panjolski
osvajai u esnaestome stoljeu, prua vjerojatno najbliu paralelu
zakonu aricijskog sveenstva u njegovu, kako ga ja shvaam, izvornom vidu. Obiaj ubijanja ljudskog predstavnika boanstva zacijelo
se nigdje nije provodio tako sustavno i obuhvatno kao u Meksiku.
"Uzeli bi zatoenika", kae Acosta, "kojega drahu prikladnim, i
prije no to bi ga rtvovah svojim kumirima davah su mu ime kumira kojemu e ga rtvovati te na nj stavljali iste ukrase koji su resili
dotinog kumira, govorei da ga ovaj predstavlja. Dok ga je predstavljao, to je uoi nekih svetkovina trajalo i po godinu dana, prije
drugih est mjeseci, a prije nekih manje, oni mu se klanjahu i oboavahu ga na isti nain kao i samoga kumira; u meuvremenu je on
jeo, pio i zabavljao se. Kada bi proao uhcama svi su ljudi dolazili
pokloniti mu se, donosili mu darove te dovodili djecu i bolesnike da
ih on izhjei. Doputahu mu da radi to god hoe, ah ga je pratilo
desetak ljudi kako ne bi pobjegao. On bi, pak, kadto zasvirao u
malenu frulu da bi ljudi, kada naie, bih spremni iskazati mu tovanje. Kada bi doao dan svetkovine, a on se ve udebljao, ubili bi
ga, rasporili i pojeli, sveano ga rtvujui."1
Na godinjoj svetkovini posveenoj velikom boanstvu Tezcatlipoci, primjerice, koja je padala oko Uskrsa ih nekoliko dana kasnije,
bio bi odabran mladi koji e cijele godine predstavljati Tezcatlipocinu ivu sliku i priliku. On nije smio imati nikakve tjelesne mane, te
su ga pomno odgajali kako bi s dohnom otmjenou i dostojanstvom
nosio svoju uzvienu ulogu. Tijekom godine uivao je u obilju, a sam
kralj brinuo se da budua rtva bude odjevena u raskonu odjeu,
469

"jer ga je ve uvaavao kao boga." U pratnji osmorice paeva u kraljevskoj odori, mladi je danju i nou, kako bi mu se prohtjelo, etao
ulicama prijestolnice nosei cvijee i svirajui frulu. Svi koji bi ga
ugledali padali su na koljena pred njim i oboavali ga, a on se otmjeno zahvaljivao na poasti to su mu je iskazivali. Dvadeset dana prije
sveanosti na kojoj e ga rtvovati, davali su mu kao nevjeste etiri
brino njegovane djevojke, koje su nosile imena etiriju boginja. Posljednjih pet dana prije rtvovanja obasipali su ga boanskim poastima vie nego ikad. Kralj je ostajao u svojoj palai, dok su svi dvorjani
ili za odabranom rtvom. Posvuda se odravahu sveane gozbe i plesovi. Posljednjeg bi dana mladia, jo uvijek u pratnji paeva, u natkrivenoj barci prevezli preko jezera do omanjeg hrama na osami koji
se, kao i veina meksikih hramova, uzdizao u obliku piramide. Dok
se uspinjao hramskim stubama, na svakoj bi slomio po jednu od frula
na kojima je svirao u danima svoje slave. Kada bi stigao na vrh, zgrabili bi ga i pritisnuli uz kameni blok, a jedan od sveenika rasporio bi
mu grudi i iupao mu srce, koje je prinosio suncu. Njegovu su glavu
vjeali medu lubanjama prijanjih rtava, a ruke i noge kuhali te ih
donosili na vladarsku trpezu. Njegovo je mjesto odmah zauzimao
drugi mladi, spram kojega su se godinu dana ophodili s jednako
dubokim potovanjem i koji bi na kraju doivio istu sudbinu. 2
Shvaanje prema kojemu boanstvo pogubljeno u osobi svoga
predstavnika istog asa oivljava zorno je predoeno u meksikom
ritualu deranja ovjeka-boga i oblaenja ivog ovjeka u njegovu kou, uslijed ega potonji postaje novi predstavnik boanstva. Tako se
u sklopu jedne godinje svetkovine rtvovala ena koja je predstavljala Toi, "majku bogova". Bijae ona odjevena u kiene halje te je
nosila ime boginje ijom je, prema vjerovanju, ivom slikom i prilikom bila. Nakon to bi je nekoliko dana gostili i zabavljali glumljenim borbama, u pono su je odnosili na vrh hrama i na ramenima nekog mukarca odrubljivali joj glavu. Tijelo bi joj odmah odrali, a jedan
od sveenika stavio bi na se njenu kou i postao predstavnikom boginje Toi. Koa sa enina bedra uklonila bi se odvojeno, a mladi
koji predstavljae boga Cinteotla, sina boginje Toi, omatao ju je sebi
oko lica kao masku. Uslijedile bi razne ceremonije, u kojima su dvojica mukaraca, prerueni u eninu kou, igrali uloge dotinog boga
odnosno boginje.3 Na godinjoj svetkovini boga Toteca, pak, ubijala
se nekolicina zatoenika, a sveenik se odijevao u kou jednog od
njih i tako postajao Totecovom prilikom. Potom bi, s uresima
boanstva na sebi - pernatom krunom, zlatnim ogrlicama i naunica470

Ubijanje boga u Meksiku

ma, grimiznom obuom itd. - bio ustolien te su mu prinosili prve

plodove i prvo cvijee te godine, zajedno sa svenjevima kukuruza
koji se uvao za sjeme.4 Svake etvrte godine Quauhtitlanci su prinosili rtve u ast boanstva vatre. Uoi sveanosti rtvovali bi dva
roba, odrali ih i izvadili im bedrene kosti. Sutradan su se dvojica
sveenika odijevali u njihove koe, uzimali kosti u ruke te se, sablasno zavijajui, sveanim koracima sputali stubitem hrama. Narod,
koji se u gomilama skupljao podno hrama, izvikivao je: "Gle, dolaze
nai bogovi!"5
ini se, dakle, da je ljudske rtve one vrsti za koju pretpostavljam
da su postojale u Ariciji u stvari sustavno prinosio narod ija kulturna razina nije bila nia, ako ak nije bila izrazito via, od one italskih
naroda u rano doba u kojemu se mora traiti podrijetlo aricijskoga
sveenstva. vrsti i nesumnjivi dokazi prisustva takvih rtava u jednom dijelu svijeta potvruju vjerojatnost njihova postojanja i na mjestima na kojima se to ne moe tako iscrpno i pouzdano dokazati. U
cjelini ti dokazi navode na opravdanu pretpostavku da je obiaj ubijanja ljudi koje su njihovi tovatelji smatrali boanskima prevladao u
mnogim krajevima svijeta. Je h openito tumaenje to sam ga izloio
u vezi s tim obiajem primjereno, i je li pravilo prema kojemu je aricijski sveenik morao umrijeti nasilnom smru tek jedan od primjera
toga rairenog obiaja, kao to sam nastojao pokazati, pitanja su koja
moram prepustiti prosudbi itatelja.

Biljeke
1
2

3
4

Acosta, Historj of the Indies, ii. 323 (Hakluyt Soc. 1880).

Sahagun, Histoire des choses de la Nouvelle Espagne (Pariz, 1880), str. 61
i d., 96-99, 103; Acosta, Historj ofthe Indies, ii. 350 i d.; Clavigero,
Historj ofMexico, prev. Cullen, i. 300; Bancroft, Native Races ofthe
Pacific States, ii. 319 i d. Glede drugih primjera ljudi koji su u Meksiku
predstavljali boanstva i u tom svojstvu bili pogubljivani, v. Sahagun,
str. 75, 116 i d., 123, 158 i d., 164 i d., 585 i d., 589; Acosta, ii. 384 i
d.; Clavigero, i. 312; Bancroft, ii. 325 i d., 337 i d.
Sahagun, str. 18 i d., 68 i d., 133.139; Bancroft, iii. 353-359.
Sahagun, str. 584 i d. U vezi s tom sveanou vidi takoer isto, str. 37
i d., 58 i d., 60, 87 i d., 93; Clavigero, i. 297; Bancroft, ii. 306 i d.
Clavigero, i. 283.

471

Dva prikaza rtvovanja ljudi u Meksiku (reljefi s oltara).

Meksiki rtveni hram; pogled na ruevine i

planovi izvornoga rtvenog mjesta.

Hram u Eleuzini, gdje su se slavile eleuzinske misterije.

"Ubojstvo vola", rtvovanje to su ga Grci

izvodili kako bi stali na kraj sui i nerodici.

Posejdon i njegovi konji. Demetra se, u potrazi za Perzefonom, pretvorila u

kobilu kako bi izbjegla Posejdonovo udvaranje.

Oziris kao bik.

Demetra, majka

Obilja i Plodnosti.

Akropola, poprite grkih rtvenih obreda.

tovanje zmije.

Svela zmija.

ETVRTO poglavlje

ZLATNA GRANA

Und griin des Lebens goldner Baum.

Faust

1. Izmeu neba i zemlje

Na poetku knjige postavili smo dva pitanja na koja je valjalo odgovoriti: zato je aricijski sveenik u Nemiju morao ubiti svoga prethodnika i zato je, prije nego to bi to uinio, morao otkinuti zlatnu
granu? Dosad smo odgovorili na prvo od tih pitanja. Nemijski je
sveenik, ako ne grijeim, u sebi utjelovljivao ponajprije duha uma,
a onda i biljnog ivota u cjelini. Otuda se vjerovalo da ume, cvijee
i polja cvatu odnosno venu ovisno o tome je li njemu dobro ili loe;
pa ako bi on umro od bolesti ili starosti, dralo se, biljni svijet bi istoga asa nestao. Stoga bijae nuno da se taj sveenik ume, to umsko boanstvo utjelovljeno u ovjeku, pogubi dok je jo u punoj
boanskoj snazi, kako bi se njegov sveti ivot neoslabljen prenio na
njegova nasljednika i iznova se pomladio te na taj nain u neprestanom slijedu utjelovljenja ostao vjeno jedar i mlad, kao zalog i jamstvo da proljetni pupoljci i cvijee, zelenilo ljetnih uma i zrela ljepota
jeseni nee nikada ieznuti.
Rijei Goetheova Mefista {Faust, I, 2038-2039) u punom navodu glase:
"Grau, teurer Freund, ist alle Theorie - und griin des Lebens goldner
Baum" ("Siva je, dragi prijatelju, teorija sva, a zeleno ivota zlatno stablo"). (Prev.)
473

No, ostaje nam pitanje: to je bila zlatna grana? I zato ju je svaki

kandidat za aricijsko sveenstvo morao odlomiti prije no to je mogao
umoriti sveenika? Pokuat u odgovoriti na ta pitanja.
Valjalo bi, za poetak, prisjetiti se dvaju pravila ili tabua koji, kao
to vidjesmo, upravljaju ivotima boanskih kraljeva odnosno
sveenika. Prvo od tih pravila na koje bih elio skrenuti itateljevu
panju jest ono prema kojemu boanska linost ne smije stopalom
dodirnuti tlo. To su pravilo slijedili japanski mikado i vrhovni sveenik Zapoteca u Meksiku. Potonji bi "oskvrnuo svoju svetost ako bi
samo dotaknuo zemlju nogom."1 Za mikada je dodirivanje zemlje
nogom znailo sramno ponienje; u esnaestom je stoljeu to ak bilo
dovoljno da ga lii poloaja. Izvan dvora nosili su ga na ramenima,
dok je u njemu hodao po fino izvezenim prostiraima.2 Tahianski
kralj i kraljica smjeli su dodirivati tlo samo unutar svojih nasljednih
posjeda, jer je zemljite na koje bi stali postajalo sveto. Kada su putovali od mjesta do mjesta, sveti ljudi nosili su ih na ramenima. Uvijek
ih je pratilo nekoliko parova tih svetih ljudi, i kad god je trebalo promijeniti nosae, kralj i kraljica penjali su se na ramena novih nosaa
a da pritom nisu doticali tlo.3 Kada bi kralj Dosume dodirnuo tlo, bio
je to koban znak i on je morao izvesti pokajniki obred. 4 Perzijskoga
kralja nikada se izvan njegove palae nije moglo vidjeti da bi stajao
na nogama.5
Drugo pravilo koje ovdje valja uoiti jest da sunce ne smije sjati na
boansku osobu. Tog su se pravila pridravali mikado, kao i prvosveenik Zapoteca. Potonjega "drahu boanstvom kojega zemlja nije
dostojna nositi niti sunce ga obasjavati."6 Japanci nisu doputali da
mikado "izloi svoju svetu osobu na otvorenome, niti su sunce smatrali dostojnim da pada na njegovu glavu."7 Prestolonasljednik u kolumbijskoj Bogoti od svoje esnaeste godine morao se podvrgavati strogom odgoju; ivio je posve povueno u jednom hramu, u kojemu nije
smio vidjeti sunce, jesti sol niti razgovarati sa enama.8 Nasljednik kolumbijskoga kraljevstva Sogamosoa morao je, prije no to bi preuzeo
krunu, sedam godina postiti u hramu, zatvoren u mraku te nije smio
vidjeti ni sunca niti svjetla.9 Princ koji je imao postati vladarem peruanskih Inka morao je mjesec dana postiti u potpunom mraku. 10
Znaajno je da u mnogim krajevima svijeta jedno ili oba navedena pravila zajedno - ne dodirivati zemlju i ne gledati sunce - vrijede
za djevojke u pubertetu. Tako crnci u Loangu djevojke u pubertetu
zatvaraju u zasebne kolibe, i one ne smiju dodirnuti tlo nijednim nagim dijelom svoga tijela.11 Jave li se u djevojice iz Zulua ili kakva
474

Tzmeffu nena rzennji

srodnog junoafrikog plemena prvi znaci puberteta "dok hoda, skuplja drva ili radi u polju, ona otri do rijeke i sakrije se na jedan dan
u au kako je mukarci ne bi vidjeli. Glavu pomno pokrije ponjavom
da joj sunce ne pada na nj i da se uslijed izlaganja sunevim zrakama
ne bi pretvorila u sasueni kostur. Kada padne mrak, ona se vrati kui
te je izdvoje u jednoj kolibi" na neko vrijeme. 12
Na New Irelandu djevojice se na etiri ili pet godina zatvaraju
u malenim, mranim kavezima i nije im doputeno stupiti nogom na
zemlju. Jedan je oevidac ovako opisao taj obiaj:
"Od uitelja sam douo o nekakvu neobinom obiaju vezanom
uz neke od ovdanjih mladih djevojaka, pa sam zamolio poglavicu da
me odvede u kuu u kojoj se one nalaze. Kua bijae oko osam
metara duga, opkoljena trstikom i aem, a iznad ulaza bio je objeen
sveanj suhe trave kao znak da je kua pod strogim tabuom. Unutra
su se nalazila tri stoasta kaveza neto via od dva metra, dna opsega
oko tri metra, koji su bili uzdignuti nekih metar i pol od tla te se
suavahu prema vrhu. Kavezi bijahu nainjeni od irokog lia drveta pandanusa, isprepletenog tako gusto da kroza nj nije mogao prodrijeti ni traak svjetla te gotovo nimalo zraka. Svaki je s jedne strane
imao otvor koji se zatvarao dvostrukim vratacima ispletenim od
kokosova i pandanova lia. Na oko metar iznad zemlje visjele su
skele koje su sluile kao pod. Rekoe nam da je u svakom od tih
kaveza zatvorena jedna mlada ena, i da svaka od njih mora tamo
ostati barem etiri ili pet godina ne izlazei nijednom iz kue. uvi
tu priu, jedva sam u nju mogao povjerovati; inila se odve stranom
da bi bila istinita. Razgovarao sam s poglavicom i kazao mu da elim
pogledati u kaveze kako bih vidio djevojke i poklonio im nekoliko
bisera. On mi je rekao da za sve mukarce izuzev njihovih roaka
gledati ih predstavlja tabu; no predmnijevam da su obeani biseri na
nj poticajno djelovali, pa je poslao po neku staricu od povjerenja koja
je jedina smjela otvarati vrataca... Ona ih je morala otvoriti kad joj
je poglavica tako naloio, a djevojke su tada izvirile i stale nas motriti. Po naredbi ispruie ruke za biserima. Ja sam, meutim, namjerno
sjeo malo podalje i samo im pruao bisere, jer sam elio da posve
izau kako bih mogao razgledati unutranjost kaveza. Ta je moja elja
izazvala dodatnu potekou, budui da djevojke nisu smjele stati na
tlo dok su tamo zatvorene. No one su htjele doi do bisera, pa je starica morala izai te skupiti naramak drva i trstike, koji je rasprostrla
Vulkanski otok u Bismarkovom arhipelagu, JZ Tihi ocean. (Prev.)
475

Zlatna grana

po tlu, da bi potom prila jednoj od djevojaka, pomogla joj da side i

drala joj ruku dok je ona koraala s jednoga komada drva na drugi
te naposljetku dola dovoljno blizu da uzme bisere koje sam joj
pruao. Htio sam zatim zagledati u unutranjost kaveza iz kojega je
djevojka izala, ali jedva sam uspio zavui glavu u nj koliko je bilo
vrue i zaguljivo. Kavez je bio ist i u njemu nije bilo niega osim
nekoliko kratkih bambusovih trstika za dranje vode. Bijae samo
toliko mjesta da djevojka moe sjediti ili leati uurena na bambusovu podu, a kada bi se vrata zatvorila unutra je zacijelo bilo gotovo ili posve mrano. Djevojke smiju izlaziti samo jednom dnevno da
se okupaju u drvenom koritu koje se nalazi kraj svakog kaveza. Kau
da se obilno znoje. Dovode ih u te zaguljive kaveze dok su sasvim
mlade i tu moraju ostati dok ne postanu mlade ene, kada ih izvedu
i za svaku od njih prirede veliku svadbenu gozbu." 13
U nekim krajevima Nove Gvineje "keri poglavica, kada navre
dvanaest ili trinaest godina, zatvaraju se u kuama na dvije ili tri
godine; za to im se vrijeme ne doputa da se pod ikakvim izgovorom
sputaju iz kue, koja je tako zasjenjena da ih sunce ne moe obasjati."14 Ot Danomi na Borneu zatvaraju djevojice u dobi od osam
ili deset godina u sobike ili izbe u kui i na due vrijeme im se prekida svaka veza sa svijetom. Izba je, kao i cijela kua, podignuta na
kolju iznad zemlje i osvijetljena samo jednim prozoriem koji gleda
na osamu, tako da se djevojka nalazi u gotovo potpunom mraku. Ni
pod kakvom izlikom, ak ni u sluaju najvee nude, ona ne smije
naputati sobu. Nitko iz njezine obitelji ne smije je viati dok god je
zatvorena, i samo se jedna robinja zaduuje da je dvori. Tijekom
svoga samotnog zatoenitva, koje esto traje i po sedam godina,
djevojka se bavi tkanjem rogoina ili kakvim drugim runim radom.
Uslijed dugog nekretanja ona zakrlja, i kada je, ve kao enu, izvedu vani, njezino je lice blijedo poput voska. Pokazuju joj sunce,
zemlju, vodu, drvee i cvijee, kao da je netom roena. Potom se
prireuje velika gozba, ubije se jedan rob, a djevojka se namae njegovom krvlju.15 Na Ceramu su djevojke u pubertetu neko zatvarane
u zamraenu kolibu. 16
Kada kod Aht Indijanaca na otoku Vancouveru djevojke dospiju u
pubertet, stariji ih stave u neku vrst galerije u kui "i ondje ih potpuno ograde hasurama, tako da ne mogu vidjeti ni sunce niti ikakvu
vatru. U tom kavezu one ostaju nekoliko dana. Daju im vodu, ali ne
i hranu. to due djevojka ostane tamo, to je vea ast za njezine
roditelje; no ona biva osramoena za cijeli ivot dozna li se da je
476

Izmeu neba i zemlje

tijekom te kunje posveenja ugledala vatru ili sunce." 17 Djevojicu

koja pokae znake spolne zrelosti Thlinket ili Kolosh Indijanci na
Aljasci stave u malenu kolibu ili kavez, koju potpuno zatvore i ostave
samo uzani otvor za zrak. U toj mranoj i prljavoj nastambi ona je
neko morala boraviti godinu dana, bez vatre, kretanja i drutva.
Hranu su joj doturivali kroz prozori; morala je piti iz krilne kosti
bjeloglavog orla. Kasnije je to razdoblje smanjeno, barem na nekim
mjestima, na est mjeseci. Djevojica mora nositi neku vrst eira
irokog oboda, da ne bi pogledom zaprljala nebo, jer se smatra
nedostojnom da sunce na nju sija.18 Koniagi, eskimsko pleme na
Aljasci, djevojice u pubertetu stavljali su u malene kolibe, u kojima
su one morale ostati est mjeseci u puzeem stavu; kolibu bi potom
proirili toliko da su mogle uspraviti koljena, a u tom su poloaju
morale ostati jo est mjeseci.19
Kada bi se u djevojice prvi put pojavili znaci puberteta, Indijanci
na Rio de la Plata umotali bi je u njezinu visaljku kao da je mrtva i
ostavili joj tek malen otvor za usta da moe disati. U tom je poloaju
ona ostajala dokle god su trajali spomenuti simptomi.20 U slinim su
sluajevima Chiriguanoi u Boliviji podizali djevojicu u visaljki do
stropa, gdje bi ona ostala mjesec dana; drugi mjesec se visaljka napola
sputala sa stropa, a u treem bi mjesecu starice oboruane tapovima ule u kolibu i stale trati po njoj te udarati po svemu to bi se
pred njima nalo, govorei da love zmiju koja je ranila djevojicu.
inile su to sve dok jedna od ena ne bi objavila da je ubila zmiju. 21
Neki brazilski Indijanci su djevojci koja bi ula u pubertet spaljivali
kosu ili je brijali gotovo do koe. Potom su je posadivali na pljosnati
kamen i zubom neke ivotinje zasjecali od ramena po cijelim leima,
dok ne bi prokrvarila, da bi joj onda u rane utrljali pepeo divlje tikve.
Vezali bi joj ruke i noge te objesili u visaljci, u koju su je umatali tako
da je nitko nije mogao vidjeti. Ondje je morala ostati tri dana bez jela
i pia. Nakon ta tri dana, ona bi izala iz visaljke i stupila na pljosnati
kamen, jer nije stopalima mogla dotaknuti tlo. Ako bi je pritisnula
nuda, neka enska roakinja uprtila bi je na lea i odnijela vani,
nosei pritom komad usijanog ugljena kako bi sprijeila zle sile da
udu u djevojiino tijelo. Poto bi je ponovno polegli u visaljku,
mogla je dobiti malo brana, skuhana korijenja i vode, ali nije smjela
okusiti soli niti mesa. Tako se to nastavljalo sve do kraja prve mjesenice, po ijem istjeku bi je zasjekli duboko po grudima, trbuhu i du
lea. Tijekom drugoga mjeseca ona je i dalje ostajala u visaljci, ali su
pravila uzdravanja ovaj put bila manje stroga te se smjela okretati.
477

Treega bi je mjeseca pocrnili nekim pigmentom i ona bi poela izlaziti kao i obino. 22
Djevojku u koje se jave prvi znaci puberteta Macusiji u Britanskoj
Gvajani" objese u visaljci na najvioj toki kolibe. Prvih nekoliko
dana ona ne smije danju naputati visaljku, ali nou mora silaziti, paliti vatru i provoditi no kraj nje, jer bi joj inae izbile rane na vratu,
grlu itd. Dokle god su simptomi u jeku, ona mora strogo postiti. Kada
simptomi popuste, smije sii i smjestiti se u malenom odjeljku nainjenom za nju u najtamnijem kutu kolibe. Ujutro moe sebi kuhati
jelo, ali na odvojenoj vatri i u svojoj vlastitoj posudi. Desetak dana iza
toga dolazi vra i s nje skida ini mrmljanjem bajalica te puhanjem po
njoj i vrjednijim predmetima s kojima je dola u dodir. Lonci i posude
za pie koje je ona koristila razbiju se i zakopaju. Nakon prvoga
kupanja, djevojica mora dopustiti da je majka izudara tankim ibama i pritom ne pustiti glasa od sebe. Potkraj druge mjesenice
ponovno dobiva batine, ali poslije toga vie ne. Sada je ona "ista" i
moe ponovno medu ljude. 23 Poto su je mjesec dana drali u visaljci na vrhu kolibe, drugi Indijanci u Gvajani puste na djevojku velike
mrave, iji je ujed vrlo bolan. 24
Obiaj izlaganja djevojice mravima odnosno udarcima iba zacijelo ne predstavlja kaznu ili kunju njezine izdrljivosti, ve
proienje ija je svrha otjerati zle sile za koje se vjeruje da je u to
doba okruuju i zaposjedaju. Ve smo imali prilike upoznati se s primjerima proienja pomou udaranja, kao i putem ujeda mrava. 25
Udaranje odnosno ibanje kao vjerski ili ceremonijalni obred vjerojatno uvijek proizlazi iz sline nakane. Njime se izvorno htjelo izbrisati
ili odagnati opasnu zarazu (bilo olienu u vidu zloduha ili ne), za koju
se predmnijevalo da se fiziki, iako nevidljivo, hvata za rtvu. 26 Bol
to se nanosio osobi koja se udarala nije bio svrhom udaranja vie
nego to je to bol koju u nas izaziva kirurki zahvat; bijae ona nuno
zlo, i nita vie. U kasnijim su se vremenima takvi obiaji drukije
tumaili, pa je bol, prvotno sporedna pojava, postala glavnom svrhom
obreda, na koju se poelo gledati kao na kunju izdrljivosti nametnutu pojedincu u prijelomnu ivotnom razdoblju, ili pak kao na
bogougodno trapljenje. No asketizam, u bilo kojem vidu ili obliku,
nikad nije primitivan. Brazilski Uaupe djevojicu u pubertetu zatvaraju u kuu na mjesec dana i daju joj tek malo kruha i vode. Potom
je odvedu medu njezinu rodbinu i prijatelje te joj svaki od njih zada
Godine 1966. prestala biti britanskom kolonijom. (Prev.)
478

etiri ili pet udaraca sipoom (vrsta savitljive penjaice), dok ne padne
onesvijetena ili mrtva. Oporavi li se, isti postupak ponavlja se etiri
puta u razmacima od est sati, i smatra se uvredom za roditelje ako
je ne udaraju dovoljno snano. U meuvremenu se spreme lonci s
ribom i mesom, sipoi se umoe u njih i onda daju djevojici da ih lie,
a ona se tada smatra spremnom za udaju. 27
Djevojku koja dosegne zrelost u Indiji zatoe na etiri dana u
mranoj sobi i zabranjuju joj da vidi sunce. Smatraju je neistom, i
nitko je ne smije dodirnuti. Prehrana joj se svodi na kuhanu riu, mlijeko, eer, skutu i tamarindu, bez soli.28 U Kambodi se djevojica
u pubertetu stavi u krevet pod zavjesom za komarce te ondje ima
ostati stotinu dana. Obino se, meutim, smatra da je etiri, pet,
deset ili dvadeset dana dovoljno; a ak je i to vrijeme, u vruem podneblju i pod gusto izvezenom zavjesom, dovoljno tegobno. 29 Prema
drugom prikazu, za kambodansku djevojku u pubertetu kae se da
"ulazi u sjenu." Za svoje izdvojenosti, koja, ovisno o staleu i poloaju
njezine obitelji, moe trajati od nekoliko dana pa sve do nekoliko
godina, ona se mora pridravati niza pravila, pa je tako ne smije vidjeti strani mukarac, ne doputaju joj jesti meso ih ribu itd. Ona ne
ide nikamo, ak ni u pagodu. Ta se povuenost prekida za vrijeme
pomraenja; tada izlazi i odaje poast nemani za koju se dri da
uzrokuje pomrinu hvatajui meu zubima nebeska tijela.30 injenica da se njezino izdvojenje prekida za pomrine kanda pokazuje do
koje se mjere doslovno shvaalo pravilo da djevojka koja postaje
enom ne smije gledati sunce.
Moglo bi se oekivati da je tako rasprostranjeno praznovjerje
ostavilo traga u legendama i narodnim bajkama. I doista jest. U jednoj suvremenoj grkoj pripovijesti Parke proriu kraljevni da e u
petnaestoj godini morati paziti da je sunce ne obasja, jer da e se u
protivnom pretvoriti u gutera. 31 Tirolska pripovijest govori o tome
kako jednoj ljupkoj djevi bijae dosudeno zavriti u kitovoj utrobi
padne li ikada suneva zraka na nju. 32 U drugoj bajci iz dananje
Grke, Sunce daruje dijete nerodnoj eni pod uvjetom da ga uzme
natrag k sebi kad mu bude dvanaest godina. Kad je dijete navrilo tu
dob, majka zatvori sva vrata i prozore te zapui sve pukotine na kui
ne bi li sprijeila Sunce da ue i ugrabi joj ker, no zaboravi zatisnuti kljuanicu, pa suneva zraka prodre kroz nju i odnese dijete. 33
Sicilijanska pripovijest govori o vidovnjaku koji pretkae kralju da e
imati ker koja e u etrnaestoj godini dobiti dijete sa Suncem.
Odmah po roenju kralj je zatvori u samotnu kulu bez prozora, da je
479

suneva zraka ne bi obasjala. Kad joj je bilo blizu etrnaest godina,

roditelji joj poslae komad peene jaretine, u kojoj ona nade otru
kost. Njome izbui rupu u zidu, a suneva zraka prodre kroz rupu i
djevojka zane. 34
Stara grka pria o Danaji, koju je otac zatoio u podzemnu odaju
odnosno mjedenu kulu, ali je zaela sa Zeusom, koji je dopro do nje
u obliku zlatne kie, vjerojatno pripada istoj vrsti bajki. Njen je pandan legenda to je sibirski Kirgizi pripovijedaju o svojim precima.
Neki je kan imao lijepu ker koju je drao u mranoj eljeznoj kui,
kako je nijedan mukarac ne bi vidio. uvala ju je jedna starica, a
kada je porasla, djevojica je zapita: "Kamo odlazi tako esto?" "Dijete moje," ree stara, "postoji svijetao svijet. U tom svijetlom svijetu
ive tvoji otac i majka, i svakojaki drugi ljudi. Onamo ja odlazim."
Djeva ree: "Dobra majko, neu rei nikome, ali pokai mi taj svijetli
svijet." I tako starica izvede djevojku iz eljezne kue. No ugledavi
svijetli svijet, djevojka zatetura i onesvijesti se, a pogled Boji padne
na nju te ona zatrudni. Gnjevni otac stavi je u zlatni koveg (arobno zlato, naime, u arobnoj zemlji pluta) i pusti je da otplovi puinom. 35 Zlatna kia u grkoj prii i Boje oko u kirgiskoj legendi vjerojatno predstavljaju sunce i sunevo svjetlo. Shvaanje prema
kojemu ene mogu zatrudnjeti sa suncem u legendama nije neuobiajeno, 36 a tragovi tog shvaanja postoje i u svadbenim obiajima.37
Razlog izdvajanja djevojica u pubertetu lei u duboko usaenom
strahu primitivnog ovjeka od menstrualne krvi. Ve su navedeni dokazi za to, 38 no njima ovdje moemo dodati jo nekoliko sluajeva.
Australijski uroenici "od djetinjstva govore djeacima da e, vide li
takvu krv, prerano posijediti i da e im snaga prebrzo opasti." Stoga
ene tih dana ive odvojeno, a ako im se priblii kakav mladi ili
djeak one glasno viknu te on odmah naini krug da ih zaobie.
Mukarci skreu s puta da bi izbjegli ak i staze to ih ene u to vrijeme utabaju. One, isto tako, ne smiju hodati putevima kojima prolaze mukarci; ne smiju jesti ribu niti pribliavati se vodi, a jo manje
je prelaziti, jer ako bi to uinile ribe bi se poplaile te bi ribari imali
slab ulov; ak ne smiju niti grabiti vodu za potrebe logora; dovoljno je
da kau "thama" i njihovi e muevi sami otii po vodu. Australijanka
koja prekri ta pravila kanjava se otrim batinama, ili ak smru.39
Bumani misle da se od letimina pogleda djevojke u vrijeme kad ona
ima biti strogo povuena mukarci ukoe u poloaju u kojemu se tog
trenutka nalaze, s onim' to taj as dre u rukama, i pretvaraju se u stabla koja govore.40 Guayquiriji na rijeci Orinocu smatraju da e sve na
480

Izmeu neba i zemlje

to stane ena koja ima mjesenicu umrijeti, i da e mukarcu koji

zakorai na mjesto kojim je ona prola odmah oteknuti noge. 41 Creek
i srodna indijanska plemena u Sjedinjenim Dravama primoravala su
ene da tih dana u mjesecu borave u odvojenim kolibama podalje od
sela. ene su ondje morale ostajati pod rizikom da ih neprijatelji iznenade i sasijeku. Dralo se "nadasve stranim i pogibeljnim oneienjem" prilaziti enama u takvo doba, a pogibao se odnosila i na neprijatelje koji su se, ako bi ubili te ene," morali oistiti pomou
stanovitih svetih trava i korijenja.42 Slino tome, Chippewa i drugi
Indijanci na podruju Hudsonova zaljeva iskljuuju iz logora ene
koje imaju mjesenicu te se one nastanjuju u kolibama od granja.
Nose dugake kapuljae, koje im uspjeno skrivaju glavu i grudi. Ne
smiju dodirivati pokustvo niti ikakve predmete to ih koriste mukarci, jer se dri "da bi ih dodirom ukaljale, pa bi oni prilikom idue
uporabe izazvali neku nesreu", kao to su bolest ih smrt. One ne
smiju hodati uobiajenim putevima niti prelaziti ivotinjske staze.
"Nikad im se ne doputa hodati po zaleenim rijekama ili jezerima, u
blizini mjesta na kojem mukarci love dabrove ih tamo gdje je postavljena ribarska mrea, da ne bi pokvarile uspjeh lova. Takoer im se
zabranjuje da u to vrijeme jedu glavu bilo koje ivotinje, ak i da hodaju ih prelaze stazu po kojoj se nosila jelenova, losova ih dabrova glava,
bilo na saonicama ih na leima. Povreda tog obiaja smatra se iznimno znaajnom, jer oni vrsto vjeruju da se na taj nain lovcu osujeuje jednak uspjeh u buduim lovakim pohodima." 43 Tako su Laponci
zabranjivah enama u vrijeme menstruacije da hodaju onim dijelom
obale na kojemu su ribari obiavah izlagati ribu 4 4
Sujevjerje koje se kod civiliziranih europskih naroda odnosi na istu
stvar nije nita manje pretjerano. U najstarijoj postojeoj enciklopediji - Plinijevu djelu Naturalis historia - popis opasnosti za koje se mni
da dolaze od mjesenice dui je od ijednoga to bi ga mogao sastaviti
primitivan ovjek. Prema Pliniju, dodir ene koja ima mjesenicu
pretvara vino u ocat, unitava usjeve, ubija sadnice, pustoi vrtove,
skida plodove s drvea, potamnjuje zrcala, otupljuje britve, uzrokuje
hranje eljeza i bronce (osobito za opadajueg mjeseca), ubija pele,
ih ih barem tjera iz konica, ini kobile jalovima, i tako dalje.45 Tome
nalik, u raznim krajevima Europe jo se vjeruje da e se pivo ukiseliti
ue li ena za vrijeme mjesenice u pivovaru; dotakne li pivo, vino,
ocat ih mlijeko, da e se ono pokvariti; napravi li pekmez, da se nee
ouvati; zajae li kobilu, da e ova pobaciti; dotakne li pupoljke, da e
uvenuti; popne li se na trenju, da e se drvo osuiti.46
481

Prema tome, cilj izdvajanja ena koje imaju mjesenicu jest neutraliziranje opasnih sila za koje se mni da u to vrijeme zrae iz njih.
Vjerovanje kako je opasnost naroito velika za prve mjesenice ogleda se u neobinim mjerama predostronosti to se poduzimaju da se
djevojice izoliraju u tom kriznom razdoblju. Dvije takve mjere pravila prema kojima djevojice ne smiju dodirivati tlo niti vidjeti
sunce - ve smo opisali. Openit uinak tih pravila jest taj da se
djevojka dri, tako rei, izmeu neba i zemlje. Bilo da je umotana u
svoju visaljku i objeena na stropu, kao u Junoj Americi, ili podignuta iznad tla u tamnom i uskome kavezu, kao na New Irelandu, moe
je se smatrati onemoguenom da ini zlo, budui da, odvojena kako
od zemlje tako i od sunca, ne moe svojom smrtonosnom zarazom
zatrovati nijedan od tih velikih izvora ivota. Ukratko, uinjena je
bezopasnom time to je, kazano rjenikom elektrike, izolirana. No,
predostronosti koje se poduzimaju da se djevojica izdvoji odnosno
izolira nalae skrb za njezinu vlastitu kao i za sigurnost ostalih, jer se
vjeruje da bi i ona sama trpjela kada bi zanemarila propisana pravila.
Tako djevojice iz plemena Zulu, kao to smo vidjeli, vjeruju da bi se
pretvorile u kosture ako bi ih u pubertetu obasjalo sunce, dok u
nekim brazilskim plemenima djevojice misle da bi im krenje pravila izazvalo rane na vratu i u grlu. Rijeju, smatra se da je djevojka u
to doba obdarena silnom moi koja, ako se ne sputa, moe upropastiti nju samu kao i sve one s kojima stupi u dodir. Cilj je tabua o kojima je rije da se radi sigurnosti sviju kojih se to tie ta sila zadri
unutar nunih granica.
Isto tumaenje vrijedi i za primjenu istih pravila na boanske kraljeve i sveenike. "Neistoa" djevojaka u pubertetu i svetost svetih
ljudi ne razlikuju se jedna od druge u primitivnoj svijesti. One su tek
razliita oitovanja iste nadnaravne energije koja, kao i svaka energija, nije po sebi ni dobra niti loa, ve postaje korisnom ili tetnom
ovisno o svojoj primjeni. 47 Sukladno tome, zabrana boanskim linostima da, poput djevojica u pubertetu, dodiruju zemlju i vide sunce,
potjee s jedne strane od straha da bi se njihova boanstvenost u
dodiru sa zemljom ili nebom mogla s ruilakom snagom oboriti na
oboje, i s druge strane u shvaanju da bi boansko bie, izgubivi svoja eterina svojstva, moglo na taj nain biti onesposobljeno da ubudue ispunjava svoje nadnaravne zadae, o ijem pravilnom izvrenju, vjeruje se, ovisi sigurnost naroda, pa ak i svijeta. Navedena
pravila potpadaju, dakle, pod tabue kojima smo se bavili u drugom
poglavlju; njihova je nakana sauvati ivot boanske osobe, a s njime
482

Izmeu neba i zemlje

i ivot njegovih podanika i tovatelja. Nigdje, misli se, ne moe njegov dragocjeni ah opasni ivot biti tako siguran i ujedno nekodljiv
kao kada se ne nalazi ni na nebu niti na zemlji ve se, koliko god je
to mogue, zadrava izmeu njih dvoje.48

Biljeke
1
2

4
5
6
7

8
9

10

11

12

13

Bancroft, Native Races ofthe Pacific States, ii. 142.

Memorials of Japan (Hakluyt Society, 1850), str. 14, 141; Varenije,
Descriptio regni Japoniae, str. 111; Caron, "Account of Japan", u:
Pinkerton, Voyages and Travels, vii. 613; Kaempfer, "History of Japan",
u: isto, vii. 716.
Ellis, Polynesian Researches, iii. 102 i d. izd. 1836; James Wilson,
Missionarj Vojage to the Southern Pacific Ocean, str. 329.
Bastian, Der Mensch in der Geschichte, iii. 81.
Atenej, 514 C.
Bancroft, nav. dj.
Kaempfer, "History of Japan", u: Pinkerton, Voyages and Travels, vii.
717; Caron, "Account of Japan", isto, vii. 613; Varenije, Descriptio regni
japoniae, str. 11, "Radiis solis caput nunquam illustrabatur: in apertum
aerem non procedebat."
Waitz, Anthropologie der Naturvolker, iv. 359.
Alonzo de Zurita, "Rapport sur les differentes classes de chefs de la
Nouvelle-Espagne", str. 30, u: Ternaux-Compans, Voyages, Relations et
Memoires originaux (Pariz, 1840); Waitz, nav. dj.; Bastian, Die
Culturlander des alten Amerika, ii. 204.
Cieza de Leon, Second Part ofthe Chronicle ofPeru (Hakluyt Soc.
1883), str. 18.
Pechuel-Loesche, "Indiscretes aus Loango", Zeitschrift fur Ethnologie, x.
(1878) 23.
Vl. James Macdonald (Reay Free Manse, Caithness), Manners,
Customs, Superstitions, and Religions of South African Tribes (u
rukopisu).
Vl. G. Brown, prema navodu vl. B. Danksa, "Marriage Customs of
the New Britain Group", Journ. Anthrop. Institute, xvii. 284 i d.; usp.
vl. G. Brown, "Notes on the Duke of York Group, New Britain, and
New Ireland", Journ. Royal Geogr. Soc. xlvii. (1877) str. 142 i d.
Powellov opis obiaja na New Irelandu je slian (Wanderings in a Wild
Country, str. 249). Prema njegovim rijeima, djevojke oko struka i vrata
nose vijence od miriljavog bilja; jedna starica ili malo dijete zauzima

483

donji pod kaveza, a zatoenje traje samo jedan mjesec. Vjerojatno je

dugo razdoblje to ga spominje g. Brovvn propisano za poglaviine
keri. Siromana eljad nije si mogla priutiti da tako dugo dri svoju
djecu besposlenom. Ta je razlika ponekad izriita; kod Goajira u
Kolumbiji, primjerice, bogati dre svoje keri zatvorenima od jedne do
etiri godine u odvojenim kolibama, ali siromani to ne mogu initi
dulje od dva tjedna ili mjesec dana. F. A. Simons, "An exploration of
the Goajira Peninsula", Proceed. Royal Geogr. Soc. N. S. vii. (1885) str.
791. Na Fidiju su mladenke koje su se tetovirale uvali od sunca.
Williams, Fiji and the Fijians, i. 170. Moda je posrijedi inaica
melanezijskog obiaja izdvajanja djevojica u pubertetu. G. Williams
navodi da se to inilo zato da "im se pobolja izgled", ali teko da je to
bio prvobitni razlog takvog postupanja.
14
15

16
17
18

19

20
21

22

23

Chalmers i Gill, Work andAdventure iti New Guinea, str. 159.

Schwaner, Borneo, Beschrijving van het stroomgebied van den Barito, itd.
ii. 77 i d.; Zimmerman, Die Inseln des Indischen und Stillen Meeres, ii.
632 i d.; Otto Finsch, Neu Guinea undseine Betvohner, str. 116.
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 138.
Sproat, Scenes and Studies of Savage Life, str. 93 i d.
Erman, "Ethnographische Wahrnemungen u. Erfahrungen an den
Kiisten des Berings-Meeres", Zeitschrift f Ethnologie, ii. 318 i d-.;
Langsdorff, Reise um die Welt, ii. 114 i d.; Holmberg, "Ethnogr.
Skizzen iiber die Volker d. russischen Amerika", Ada Societatis
Scientarum Fennicae, iv. (1856) str. 320 i d.; Bancroft, Native Races of
the Pacific States, i. 110 i d., Krause, Die Tlinkit-lndianer, str. 217 i d.;
vl. Sheldon Jackson, 'Alaska and its Inhabitants," American
Antiquarian, ii. 111 i d.; W M. Grant, u: Journal of American Folk-lore,
i. 169. Glede kapa, kapuljaa i velova to ih nose djevojice u tim razdobljima, usp. G. H. Loskiel, History of the Mission ofthe United
Brethren among the Indians, i. 56; Journal Anthrop. Institute, vii. 206; G.
M. Dawson, Report ofthe Queen Charlotte Islands, 1878 (Geological
Survey of Canada), str. 130 B; Petitot, Monographie des Dene-Dindjie,
str. 72, 75; id., Traditions indiennes du Canada Nord-Ouest, str. 258.
Holmberg, nav. dj. str. 401; Bancroft, i. 82; Petroff, Report on the
Population, itd. of Alaska, str. 143.
Lafitau, Moeurs des sauvages ameriquains, i. 262 i d.
Lettres edifiantes et curieuses, viii. 333. O Chiriguanoima v. Von Martius,
Zur Ethnographie Amerika's zumal Brasiliens, str. 212 i d.
Thevet, Cosmographie Universelle (Pariz, 1575) ii. 946 B i d.; Lafitau,
nav. dj. i. 290 i d.
Schomburgk, Reisen in Britisch Guiana, ii. 315 i d.; Martius, Zur
Ethnographie Amerika s, str. 644.

484

Imeau ikiiu i

24

25
26

27

Labat, Voyage du Chevalier des Marchais en Guinee, Isles voisines, et a

Cayenne, iv. str. 365 i d. (pariko izd.), str. 17 i d. (amsterdamsko izd.)
V gore, str. 457 i d., sv. i. str. 123 i d.
Navedeno tumaenje tog obiaja podupire injenica da se neivi predmeti udaraju odnosno ibaju izriito sa svrhom naznaenom u tekstu.
Tako Indijanci u Kostarici dre da postoje dvije vrsti obredne neistoe,
nya i bu-ku-ru. Sve to je u vezi sa smru jest nya. Ona moe donijeti
bolest, ali i ubiti. "Najgori bu-ku-ru jest onaj to ga ima mlada ena za
prve trudnoe. Njime ona zarauje cijelu okolinu. Osobe koje idu iz
kue u kojoj ona ivi prenose zarazu na izvjesnu udaljenost, pa se
krivnja za svaku smrt ili kakvu drugu ozbiljnu nesreu svaljuje na nju.
U staro doba, kada primitivni zakoni i obiaji jo uvelike bijahu na
snazi, nije bilo neuobiajeno da mu takve ene plati naknadu za tete
to bi ih izazvala njegova zlosretna supruga... Bu-ku-ru se iri na razne
naine; oruje, orue, pa i cijele kue postaju nakon duga nekoritenja
zaraene njime, i prije ponovne uporabe moraju se proistiti. Obiaj je
prijenosne predmete koji se dugo nisu pomicali izudarati tapom prije
no to ih se iznova dotakne. Vidio sam enu koja je uzela dugaak tap
za hodanje i njime izudarala koaru koja je visila na uetu s krova
jedne kue. Kada sam upitao zato to ini, rekoe mi da se u koari
nalaze njezine dragocjenosti, da je sutradan vjerojatno htjela uzeti
neto iz nje te da istjeruje bu-ku-ru. Kua u kojoj se dugo nije boravilo
mora se pobrisati, a onda osoba koja je isti mora uzeti tap i izudarati
ne samo pokretne predmete ve i krevete, grede, ukratko svaki dostupan dio unutranjosti kue, koja je tako sutradan ponovno spremna za
stanovanje. Mjesto koje se dugo nije obilazilo ili se posjeuje prvi put
takoer predstavlja bu-ku-ru. Na povratku s uspona na Pico Blanco,
gotovo cijela naa druina patila je od blage tropske groznice, koja
bijae posljedica prekomjernog izlaganja vlazi, hladnoi i nestaici
hrane. Indijanci su govorili da je vrh te planine naroito bu-ku-ru,
budui da nitko prije nije bio na njemu." Jednoga dana je g. Gabb,
praen Indijancima koji su uzvikivali " bu-ku-ru\", donio nekoliko
pranjavih puaka. Par tjedan poslije umro je jedan djeak, a Indijanci
su vrsto vjerovali da ga je ubio bu-ku-ru to su ga imale puke. "Prema
svemu sudei, ini se da je bu-ku-ru neka vrst zlog duha koji zaposjeda
predmete i ne podnosi uznemiravanje, ali nikada za to nisam dobio
potvrdu od Indijanaca. Oni kanda ga smatraju svojstvom to ga predmeti poprimaju." W M. Gabb, Indian Tribes and Languages ofCosta
Rica (itano pred Amerikim filozofskim drutvom dne 20. kolovoza
1875. godine), str. 504 i d.
A. R. Wallace, Narative of Travels on the Amazon and Rio Negro, str. 496.

485

Zlatna grana

28

29
30

31
32
33
34

35

36

37

Bose, The Hindoos as they are, str. 86. Kada, slino tome, brahmanski
djeak dobije svetu nit, tri dana mu je strogo zabranjeno vidjeti sunce.
Ne smije jesti sol te je obvezan spavati na sagu ili jelenjoj koi, bez
madraca ili zavjese za komarce. Isto, str. 186. Na Baliju se djeaci kojima izrastu svi zubi, u sklopu priprema za brak, dre tri dana zatvorenima u mranoj sobi. Van Eck, "Schetsen van het eiland Bali", Tijdschrift
voor Nederlandsch lndie, N. S. ix. (1880) 428 i d.
Moura, Royaume du Cambodge, i. 377.
Aymonier, "Notes sur les coutumes et croyances superstitieuses des
Cambodgiens", Cochinchine Frangaise, Excursions et Reconnaissances, br.
16 (Saigon, 1883), str. 193 i d. Usp. id., Notice sur le Cambodge, str. 50.
B. Schmidt, Griechische Marchen, Sagen und Volkslieder, str. 98.
Schneller, Marchen und Sagen aus Walschtirol, br. 22.
J. G. von Hahn, Griechische und albanesische Marchen, br. 41.
Gonzenbach, Sicilianische Marchen, br. 28. Zgoda vezana uz kost javlja
se i u drugim narodnim pripovijestima. Kraljevi ili kraljevna zatvorena
je radi sigurnosti u zamku te bjei odande izdubivi rupu u zidu
pomou kosti koja je sluajno dospjela u zamak; kadto se izriito veli
kako se pazilo da kraljevna ne dobije meso s kostima. Hahn, nav. dj.
br. 15; Gonzenbach, br. 26, 27; Pentameron, br. 23. Iz toga bi se dalo
zakljuiti da je u primitivnih naroda pravilo da se eni ne doputa
rukovati kostima ivotinja za njezine mjesene izdvojenosti. Ve smo
vidjeli s kakvim potovanjem divljaci postupaju s kostima divljai (v.
gore, str. 391 i d.); enama koje imaju mjesenicu naroito se, pak,
zabranjuje da imaju posla s lovcima odnosno ribarima, jer bi im njezin
dodir ili blizina mogla pokvariti ulov (v. dolje, str. 480 i d.) Junak koji u
narodnim pripovijestima koristi kost ponekad je djeak, ali se ista
zgoda, kad se njeno izvorno znaenje zaboravi, moe lako prenijeti s
djevojice na djeaka. Indijanci plemena Zeja koa zabranjuju djevojici u pubertetu da lomi kosti zeeva. Petitot, Traditions indiennes du
Canada Nord-ouest, str. 258. S druge strane, ona pije iz cjevice nainjene od labudove kosti (Petitot, nav. dj. i id., Monographie des DeneDindjie, str. 76), a vidjeli smo da u istim okolnostima djevojica iz plemena Thlinkeet pije iz krilne kosti bjeloglavog orla (Langsdorff, Reise
um die Welt, ii. 114).
W Radloff, Proben der Volkslitteratur der turkischen Stamme SudSibiriens, iii. 82 i d.
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, i. 416, vi. 25; Turner, Samoa, str.
200; Panjab Notes and Queries, ii. br. 797.
Kod Chaco Indijanaca u Junoj Americi, vjenani par spava prve brane noi na koi glava okrenutih zapadu, jer "brak se ne smatra valjanim dok sutradan ujutro sunce ne obasja njihova stopala." T. J.

486

38
39

40
41
42
43

44

45

46

47
48

Hutchinson, "The Chaco Indians", Transact. Ethnolog. Soc. iii. 327.

Prva ceremonija u sklopu vjenanja u drevnoj Indiji bijae "obred
oploivanja" (Garbhadhana). "Dan uoi vjenanja mlada se postavljala
tako da gleda prema suncu ili da se na bilo koji nain izlae njegovim
zrakama." Monier Williams, Religious Life and Thought in India, str.
354. U sibirskih je Turaka neko bio obiaj da se ujutro nakon svadbe
mladi par izvodi iz kolibe kako bi pozdravio izlazee sunce. Isti obiaj
navodno jo postoji u Iranu i sredinjoj Aziji; vjeruje se da su zrake
izlazeeg sunca najsigurnije sredstvo da mlada zatrudni. Vambery, Das
Tiirkenvolk, str. 112.
V gore, sv. i. str. 133.
Native Tribes of South Australia, str. 186; E. J. Eyre, ]ournals, ii. 295,
304; W Ridley, Kamilaroi, str. 157; Journ. Anthrop. Inst. ii. 268, ix. 459 i
d.; Brough Smyth, Aborigines ofVictoria, i. 65, 236. Usp. Sir George
Grey, Journals, ii. 344; J. Dawson, Australian Aborigines, ci. i d.
Bleek, Brief Account ofBushman Folk-lore, str. 14; usp. isto, str. 10.
Gumilla, Histoire de l'Orenoque, i. 249.
James Adair, History ofthe American Indians, str. 123 i d.
S. Hearne, Joumey to the Northern Ocean, str. 314 i d.; Alex.
Mackenzie, Voyages through the Continent ofNorth America, cxxxiii.;
Petitot, Monographie des Dene-Dindjie, str. 75 i d.
C. Leemius, De Lapponibus Finmarchiae eorumque lingua vita et religione
pristina (Kopenhagen, 1767), str. 494.
Plinije, Nat. Hist. vii. 64 i d., xxviii. 77 i d. Usp. Geoponica, xii. gl.
20, 5, i gl. 25, 2; Kolumela, xi. 3, 50.
A. Schleicher, Volksthiimliches aus Sonnenberg, str. 134; B. Souche,
Croyances, Presages et Traditions diverses, str. 11; V Fossel, Volksmedicin
und medicinischer Aberglaube in Steiermark (Graz, 1886), str. 124. Grci i
Rimljani vjerovali su da e njiva biti posve zatiena od nametnika
ophoda li je ena za vrijeme menstruacije bosonoga i rasputene kose.
Plinije, Nat. Hist. xvi. 266, xxviii. 78; Kolumela, x. 358 i d., xi. 3, 64;
Paladije, De re rustica, i. 35, 3; Geoponica, xii. 8, 5 i d.; Elijan, Nat.
Anim. vi. 36. Slian lijek koriste u istu svrhu sjevernoameriki Indijanci
i europski seljaci. Schoolcraft, Indian Tribes, v. 70; Widemann, Aus dem
inrleren und aussem Leben der Ehsten, str. 484. Usp. Haltrich, Zur
Volkskunde der Siebenbiirger Sachsen, str. 280; Heinrich, Agrarische
Sitten und Gebrauche unter den Sachsen Siebenbiirgens, str. 14; Grimm,
Deutsche Mythologie,4 iii. 468.
Primjer korisne primjene menstrualne energije v. u gornjoj biljeci.
Pravila koja smo upravo razmotrili ne odnose se iskljuivo na osobe
spomenute u tekstu ve, u odreenim okolnostima, i na druge
tabuizirane osobe i predmete. U stvari, potreba odvajanja od neba i
487

Zlatna grana

zemlje moe nastati u vezi sa svime to je proeto tajnovitim svojstvom

tabua. Zalobnici predstavljaju tabu irom svijeta; stoga Ainui dok
oplakuju mrtve nose posebne kape da im sunce ne bi padalo na glavu.
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, v. 366. Tijekom sveanoga trodnevnog posta Indijanci u Kostarici ne jedu sol, govore to je manje
mogue, ne pale vatru i strogo se dre kue, ili se, ako izlaze po danu,
pomno zatiuju od suneva svjetla, vjerujui da bi od izlaganja sunevim zrakama pocrnjeli. W M. Gabb, Indian Tribes and Languages of
Costa Rica, str. 510. Od pradavnih je vremena u vedskoj bio obiaj da
se na Boi po noi odlazi na hodoae, na kojemu ljudi ue mnoge
tajne i doznaju to e se zbivati dogodine. U sklopu priprema za to
hodoae, "neki se prethodna tri dana zatvaraju u mranoj eliji, kako
bi se posve sakrili od danjega svjetla. Drugi se u rano jutro prethodnoga dana povlae na neko izdvojeno mjesto, kao to je sjenik, gdje se
zakopavaju u sijeno kako ne bi mogli uti nijednoga ivog stvora te
ondje, u tiini i postu, ostaju do poslije sumraka, dok drugi smatraju
dostatnim strogo se suzdravati od hrane dan prije no to e zapoeti s
lutanjem. Tijekom toga iskuenikog razdoblja ovjek ne smije vidjeti
vatru." L. Lloyd, Peasani Life in Siueden, str. 194. esnaest dana
tijekom kojih se podvrgava proienju zbog ubojstva Apaa, Indijanac
iz plemena Pima ne smije vidjeti vatru kako gori. Bancroft, Native
Races ofthe Pacific States, i. 553. Nadalje, ratnici na ratnoj stazi takoer
su predmet strogog tabua; oni stoga ne smiju sjediti na goloj zemlji
dokle god se nalaze u ratnom pohodu. J. Adair, Historj ofthe American
Indians, str. 382; Narrative of the Captivitj and Adventures of John
Tanner, str. 123. Sveta krinja sjevemoamerikih Indijanaca smatra se
"toliko svetom i opasnom za dodir" te je nitko, osim ratnoga poglavice
i njegova pomonika, "pod prijetnjom da na sebe navue veliko zlo,
nee dotaknuti, niti bi je, s istog razloga, ak i njihov najokorjeliji
neprijatelj dotaknuo u umi." Dok je nose prema neprijatelju nikada je
polau na zemlju, ve je stavljaju na kamenje ili panjeve. Adair, Historj
of the American Indians, tr. 162 i d. Sveta koljka Losova klana iz plemena Omaha uva se u svetoj torbi, kojom se ne smije dodirnuti do.
E. James, Expedition from Pittsburgh to the Rocky Mountains, ii. 47; J.
Owen Dorsey, "Omaha Sociology", Third Report ofthe Bureau of
Ethnology (Washington, 1884), str. 226. Novoroena djeca velik su
tabu, pa ih u Loangu ne putaju da dotaknu zemlju. Pechuel-Loesche,
"Indiscretes aus Loango", Zeitschrift ftir Ethnologie, x. (1878) str. 29 i d.
Lov na slonove u Laosu je povezan s brojnim tabuima, a jedan od njih
sastoji se u tome da glavni lovac ne smije stopalom dodirnuti tlo. Kada
sjai sa svog slona, ostali prostru sag od lia da bi on stupio na nj. E.
Aymonier, Notes sur le Laos, str. 26. U nekim krajevima Aberdeenshirea

488

posljednji dio nepokoena ita (koji je, kao to smo vidjeli, veoma svet)
ne smije dodirnuti zemlju, a kada se pokosi, stavljaju ga u krilo "gueedmana". W Gregor, "Quelques coutumes du Nord-Est du Comte
d'Aberdeen", Revue des Traditions populaires, iii. (1888) 485 B. Niti
sveta hrana ne smije, u nekim okolnostima, dotaknuti zemlju. F.
Grabowsky, "Der Distrikt Dusson Timor in Siidost - Borneo und seine
Bevvohner", Ausland (1884), br. 24, str. 474; Ch. F. Hali, Narrative of
the SecondArctic Expedition, izd. prof. J. E. Nourse (Washington,
1879), str. 110; Gerard, The Land bejond the Forest, ii. 7. Kada se u
kotskoj voda sa svetih izvora nosila bolesnicima, posuda za vodu nije
smjela dodirnuti zemlju. C. F. Gordon Cumming, In the Hebrides, str.
211. Glede veze duhova i zemlje, usp. Denzil Ibbetson u Panjab Notes
and Queries, i. br. 5.

489

 2. Baldr
Boanstvo za koje se u stanovitom smislu moe rei da nije ivjelo ni
na nebu ni na zemlji, ve izmeu njih, bijae norveki Baldr, dobri i
hjepi bog. Pria o njegovoj pogibiji glasi ovako: Baldr jednom prilikom usnu mune snove koji pretkazivahu njegovu smrt. Bogovi tada odrae savjetovanje i odluie ga osigurati od svake pogibli.
Boginja Frigg tada od vatre i vode, eljeza i svih kovina, kamenja i zemlje, od drvea, boletina i otrova, kao i od svih etverononih ivotinja, ptica i gmizavih stvorova primi zavjet da nee nauditi Baldru.
Nakon toga se Baldra smatralo neranjivim, pa se bogovi zabavljahu
tako to bi ga stavljah izmeu sebe te su ga neki gaali strijelama,
drugi ga sjekli, a neki bacali kamenje na nj. N o to god bi uinili, nisu
ga mogh ozlijediti, i svi su se tome radovah. Jedino smutljivi Loki
bijae nezadovoljan te preruen u staricu ode k Frigg, koja mu ree
da oruje bogova ne moe nauditi Baldru zato to ga je ona nagnala
da joj se na to zakune. Loki je tada upita: "Jesu li se sve stvari zarekle da nee nakoditi Baldru?" O n a mu odgovori: "Istono od Valhale raste biljka zvana imela, koja mi se inila premladom da se zakune." Loki ode tamo, otrgne imelu i donese je na skup bogova. O n d j e
zatekne shjepog boga Hodra kako stoji izvan kruga. Loki ga upita:
"Zato ne gaa Baldra?" H o d r odgovori: "Zato to ne vidim gdje
stoji, a nemam ni oruja." Tada Loki ree: "Uini kao ostali i ukai
Baldru ast kao i svi. Pokazat u ti gdje on stoji, a ti ga gaaj ovom
granicom." H o d r uze imelu i baci je na Baldra kao to mu Loki pokaza. Imela pogodi Baldra i cijeloga ga probode te se on srui mrtav.
Bijae to najvea nesrea to je ikada zadesila bogove i ljude. N e k o
vrijeme bogovi stajahu bez rijei, a zatim uzee gorko jadikovati.
491

Zlatna grana

Podigoe Baldrovo truplo i odnijee ga na morsku obalu. O n d j e se

nalazila Baldrova lada zvana Ringhorn, najvea od sviju lada. Bogovi
htjedoe porinuti ladu i u njoj spaliti Baldra, ali se lada nije dala
pomaknuti. Tada poslae po enu-diva zvanu Hyrrokkin. O n a dode
jaui na vuku i gurne ladu tako snano te plamen sukne iz kobilice
i cijela se zemlja zatrese. Potom uzee Baldra i stavie ga na pogrebnu lomau na njegovoj ladi. Ugledavi taj prizor, njegovoj eni Nanni
prepukne srce od tuge i ona umre. Tada je poloie do supruga na
lomau i potpalie oganj. Baldrova konja sa svom opremom takoer
spalie na lomai. 1
Pojedinosti ove prie ukazuju na to da ona pripada irokoj skupini mitova koji su stvoreni zato da bi se protumaio neki ritual. Mit,
naime, nikada nije tako zoran i precizan u detaljima kao kada naprosto predstavlja opis neke ceremonije kojoj je sam autor mita svjedoio. U svakom sluaju, ako postoji vjerojatnost da su Norveani i
drugi europski narodi izvodili obrede nalik onima opisanim u mitu o
Baldru, moemo opravdano zakljuiti da je mit potekao iz rituala, a
ne ritual iz mita. Jer dok se mogu nai brojni sluajevi u kojima je mit
izmiljen zato da objasni neki obred, bilo bi teko ukazati na ijedan
sluaj u kojemu je mit doveo do stvaranja obreda. Ritual moe biti
roditeljem mita, ali nikada i njegovim djetetom. 2
Dva su glavna dogaaja u mitu o Baldrovoj pogibiji; prvi je trganje imele, a drugi smrt i spaljivanje boga. ini se, pak, da oba ta
dogaaja predstavljaju dijelove godinje ceremonije to su je neko
izvodili Kelti i Norveani, a vjerojatno i Germani te Slaveni.
U veini europskih krajeva seljaci od pradavnih vremena imaju
obiaj na odreene dane u godini paliti krijesove te plesati oko njih ili
ih preskakivati. Obiaji te vrste mogu se na temelju historijskih podataka nai jo u srednjem vijeku,-3 a njihova analogija sa slinim obiajima koji su postojali u starini, zajedno s dokazima sadranim u samoj
stvari, pokazuje da se njihovo podrijetlo mora traiti u vremenu koje
uvelike prethodi irenju kranstva. Najranije dokaze njihova postojanja u sjevernoj Europi pruaju nastojanja crkvenih sabora u osmome
stoljeu da ih suzbiju kao poganske obrede. 4 Nerijetko su se u tim
vatrama spaljivali kipovi, ili se hinilo spaljivanje ivih osoba, a ima
razloga za vjerovanje da su se u starini ljudska bia doista spaljivala u
takvim prilikama. Kratak pregled obiaja o kojima je rije ukazat e na
tragove rtvovanja ljudi i ujedno baciti svjetlo na njihovo znaenje. 5
D o b a godine u kojima se ti krijesovi najee pale jesu proljee i
poetak ljeta, no na nekim mjestima se to ini uoi blagdana Svisveta
492

Baldr

(31. listopada) i na Boi. U proljee su prva nedjelja korizme (Quadragesima) i Velika subota dani kada se na razliitim mjestima odrava
ta sveanost. Tako je na Eifelovu gorju u rajnskoj Prusiji mlade prve
korizmene nedjelje neko ila po kuama te skupljala slamu i iblje,
koje je nosila na jednu uzvisinu i slagala ga oko visoke i tanke bukve,
za koju bijae privezan komad drva pod pravim kutem tako da ini
kri. Tu gomilu nazivahu "kolibom" ili "zamkom". Potpalivi je,
gologlava mlade stupala je oko gorueg "zamka", a svi su nosili
zapaljene baklje i glasno se molili. Ponekad se u "kolibi" spaljivao
ovjek od slame. Narod je promatrao u kojem smjeru se dim die iz
vatre. Ako bi puhao prema itnim poljima, bio bi to znak da e etva
biti obilna. Istoga se dana u nekim krajevima Eifela pravio veliki
kota od slame, kojega su konji vukli na vrh brda. Kada bi pao mrak
seoski su djeaci odlazili onamo, palili kota i putah ga da se otkotrlja niz padinu. Za njim su ila dvojica momaka s polugama da ga
ponovno pokrenu ako bi negdje naiao na zapreku. 6 U okolici Echternacha ista ceremonija naziva se "spaljivanjem vjetice." 7 U tirolskom Vorarlbergu prve korizmene nedjelje vitka mlada jela okrui se
gomilom slame i drva za potpalu. Na vrh stabla privee se ljudska
figura zvana "vjeticom", nainjena od stare odjee i napunjena barutom. Uveer se cijela gomila zapali te djeaci i djevojice pleu oko
nje, maui bakljama i pjevajui stihove u kojima se mogu razabrati
rijei: "ito u koari za vijanje, plug u zemlji." 8
Prve nedjelje Velikog posta u Svapskoj se od odjee naini figura
zvana "vjeticom", "starom suprugom" ili "zimskom bakom" i privrsti za stup utaknut posred gomile drva, kojoj se prinese vatra. Dok
"vjetica" gori, mlade baca zapaljene koture u zrak. Koturi se prave
od tankih, okruglih komada drva, promjera nekoliko centimetara,
izreckanih rubova to oponaaju suneve zrake ih zvijezde. U sredini
imaju rupu, u koju se uglavi vrh ibe. Prije no to se baci, kotur se
stavlja na vatru, iba se zavitla amo-namo, a zamah koji se na taj
nain prenese na kotur uvea se tako to se tapom snano udari o
nagnutu dasku. Tako izbaen, zapaljeni kotur odleti daleko uvis te
opie dugaku krivulju prije nego to padne na tlo. Jedan momak
moe hitnuti etrdeset ili pedeset takvih kotura jedan za drugim. Cilj
je baciti ih to je vie mogue. iba pomou koje se bacaju mora,
barem u nekim vapskim krajevima, biti hjeskova. Mladii usto ponekad skau preko vatre vitlajui zapaljenim bakljama od borovine.
Pougljenjeni djelii izgorjele "vjetice" i kotura nose se kui i sade iste
noi u poljima lana, jer se vjeruje da tite polja od nametnika. 9 Prve
493

Zlatna grana

korizmene nedjelje narod u planinama Rhona u Bavarskoj obiavao

je neko odlaziti na vrh brda ili na kakvu uzvisinu. Djeca i mladii
nosili su baklje, m e d e namazane katranom i motke umotane u slamu.
Kota uvijen zapaljivom tvari zapalili bi i zakotrljali nizbrdo, a mlade
bi se rastrala po poljima sa zapaljenim bakljama i metlama, koje bi
naposljetku bacili na hrpu i stojei oko nje zapjevali neku crkvenu ili
narodnu pjesmu. Svrha tranja po poljima sa zapaljenim bakljama
bijae "istjerati zlog sijaa", ili pak iskazati tovanje Bogorodici kako
bi ona cijele godine uvala plodove zemlje i blagoslivljala ih. 1 0
ini se jedva moguim razluiti krijesove to se pale prve korizmene nedjelje od vatri u kojima se, otprilike u isto doba, lutka zvana
Smrt spaljuje u sklopu sveanosti "iznoenja Smrti". Vidjeli smo da se
ujutro na Rupertov dan (Pokladni utorak?) u Spachendorfu, u austrijskoj Sleziji, slamnati ovjek odjeven u krzneni kaput i krzenu kapu
polae u jamu izvan sela i ondje spaljuje, te da, dok on gori, svatko
nastoji dokopati se jednog njegova djelia, koji privee za granu
najvieg drva u svome vrtu ili ga zakopa na svojoj njivi, vjerujui da e
mu od toga usjevi bolje rasti. Ta je ceremonija poznata kao "sahranjivanje Smrti". 1 1 ak i kada se slamnati ovjek ne naziva Smrt, smisao
te navade vjerojatno je isti; ime Smrti, naime, kao to sam pokuao
pokazati, ne izraava izvornu nakanu ceremonije. U mjestu Cobernu,
na Eifelovu gorju, mladii prave ovjeka od slame na Pokladni utorak.
Lutki se formalno sudi i optui je se da je poinila sve krade koje su
se tijekom godine dogodile u okolici. Osuen na smrt, slamnati ovjek se provede kroz selo, prostrijeli i zapali na lomai. Narod plee oko
vatre, a posljednja mlada mora je preskoiti. 12 Uveer na Pokladni
utorak itelji Oldenburga neko su pravili dugake svenjeve slame,
stavljali ih u vatru te poslije trali poljima maui njima, viui i pjevajui razuzdane pjesme. Najposlije spaljivahu slamnatog ovjeka na
njivi. 13 Slamnati ovjek to se spaljivao na Pokladni utorak pravio se
u okolici Diisseldorfa od neovrena itnog snopa. 1 4 Na prvi ponedjeljak nakon proljetne ravnodnevice ciriki derani na kolicima vuku
slamnatoga ovjeka po ulicama, dok u isto vrijeme djevojice uokolo
nose svibanjsko drvce. Kad zazvoni veernjica, slamnati ovjek se
spali. 15 U okolici Aachena su na Pepelnicu ovjeka umotana u grakovu slamu nosili na dogovoreno mjesto, gdje bi se on potajice izvukao iz svoga slamnatog ruha, koje se zatim spaljivalo, a djeca su mislila da se to spaljuje ovjek. 1 6 U Val di Ledru (Tirol) posljednjeg dana
karnevala naini se figura od slame i granja te potom spali. Figura se
naziva "Staricom" a ceremonija "spaljivanjem Starice". 17

494

Druga prigoda u kojoj se odravaju sveanosti vezane uz vatru jest

Velika subota, dan uoi Uskrsa. U katolikim zemljama bijae obiaj
da se na taj dan pogase sva svjetla u crkvama i da se potom zapali
nova vatra, ponekad pomou kremena i ocjela, a ponekad pomou
lee sabirae. Na toj se vatri pali uskrnja svijea, kojom se onda
ponovno zapale sva pogaena svjetla u crkvi. U mnogim krajevima
Njemake pali se pomou nove vatre, na nekom otvorenom mjestu u
blizini crkve, i krije koji se posveuje, pa narod donosi hrastovo, orahovo i bukvovo granje, pougljenjuje ga u vatri te nosi sa sobom kui.
Dio tog pougljenjenoga granja stavlja se kod kue na novozapaljenu
vatru, uz molitvu da Bog sauva kuu od vatre, groma i tue. Tako
svako domainstvo dobiva "novu vatru". Neto granja stavlja se u
polja, vrtove i na livade, uz molitvu da ih Bog sauva od snijeti i tue.
Dri se da ta polja i vrtovi uspijevaju bolje od ostalih; ito i biljke koje
u njima rastu ne tue grad, niti ih jedu mievi, nametnici i kukci,
vjetice ne prave tetu na njima, a itno klasje im je gusto i brojno.
Izgoreno iblje stavlja se i na plug. Pepeo preostao od uskrnjega krijesa, zajedno s pepelom posveenih palmovih granica, o sjetvi se
mijea sa sjemenom. Drvena figura zvana Juda katkad se spaljuje u
posveenom krijesu. 1 8
Katkad se umjesto posveena krijesa na Uskrs palila obina vatra.
Poslijepodne bi seoski djeaci skupih drva za potpalu i odnijeli ga do
itnog polja ili na vrh brda. O n d j e su ga stavljali na gomilu, posred
koje bi zaboli stup s komadom drva nalik kriu i umotali ga u slamu,
tako da je izgledao poput ovjeka rairenih ruku. Ta se figura nazivala
"Uskrnji ovjek" ih "Juda". Uveer bi djeaci na novome svetom
ognju u crkvi zapalili svjetiljke i p u n o m brzinom otrali do gomile.
O n a j koji bi prvi stigao do nje potpalio bi je zajedno s figurom od
drva i slame. ene i djevojke nisu smjele biti nazone, ah su mogle
izdaleka promatrati prizor. D o k je figura gorjela, vladalo je veliko
veselje. U zoru se pepeo skupljao i bacao u tekuu vodu ih se na
Uskrnji ponedjeljak rasipao po njivama. U isto su se vrijeme palmove granice koje bijahu posveene na Cvjetnu nedjelju, kao i iblje
osmudeno u vatri i posveeno na Veliki petak, zaticale u polja. Svrha
svega toga bijae sauvati polja od tue. 1 9 U Miinsterlandu se ove
uskrnje vatre uvijek pale na odreenim brdima, koja se otuda zovu
Uskrnjim brdima. Cijela se zajednica okuplja oko vatre. Glave
obitelji sjede u uem krugu, tik do nje. Vanjski krug tvore mladii i
djevojke koji pjevaju uskrnje pjesme te stupaju oko vatre u smjeru
sunca sve dok se plamen ne ugasi. Djevojke potom u redu, jedna za
495

Zlatna grana

drugom, preskau vatru, a svaku pridravaju dva mladia koji je dre

za ruke i tre uz nju. Kada vatra posve izgori, cijela druina u sveanoj
povorci odlazi do crkve i cijelim putem pjeva crkvene pjesme. Tri puta
ophodaju crkvu i potom se raziu. U suton djeaci sa zapaljenim
svenjevima slame tre preko polja da bi ih uinili plodnima. 2 0 I u
Nizozemskoj su se uskrnje vatre palile na najviim uzvisinama, a
narod je plesao oko njih i skakao kroz plamen. 2 1 Za Uskrs se na planinama oko Schaumberga mogu vidjeti krijesovi kako plamte kilometrima uokolo. Prave se oni pomou baava katrana koje se privezuju uz borove umotane u slamu. Narod plee oko njih i pjeva. 2 2
Uskrnje su vatre takoer uobiajene na planinama Harza, kao i
u Brunswicku, Hannoveru i Vestfaliji. Najee se pale na odreenim
uzvisinama i planinama koje se stoga nazivaju Uskrnjim planinama.
U Harzu se vatra obino dobiva tako to se granje nagomila oko
drveta i onda zapali, a gorue bave katrana se esto kotrljaju nizbrdo u dolinu. U Osterodeu, pak, svi pokuavaju ugrabiti ugarak iz krijesa, da bi s njime jurili uokolo; to bolje ugarak gori, to veu sreu
donosi. U G r u n d u se odravaju utrke s bakljama. 2 3 U uskrnjim krijesovima u Altmarku gore bave katrana, pelinje konice, itd. nabacane oko stupa. Mlade plee oko vatre, a kad ona utrne dolaze stariji i skupljaju pepeo, koji uvaju kao lijek za bolesti pela. Takoer
se vjeruje da e posvuda gdje se vidi plamen krijesa ito tijekom
godine dobro rasti te da nee izbijati poari. 2 4 U nekim krajevima
Bavarske krijesovi su se za Uskrs palili na strmim planinama, a zapaljene strijele ili drveni koturi odapinjali su se visoko u zrak, kao i u
ve opisanu vapskom obiaju. Katkad bi se umjesto kotura kota
starih teretnih kola umotao u slamu, zapalio i zakotrljao niz planinu.
Djeaci koji su bacali koture dobivali su od djevojica obojena uskrnja jaja. 2 5 U nekim vapskim krajevima uskrnje vatre nisu se smjele
paliti pomou eljeza, kremena ili ocjela, nego samo trenjem drva. 2 6
U mjestu Braunrodeu, u planinama Harza, postojao je obiaj da se u
uskrnjim vatrama spaljuju vjeverice. 27 U Altmarku su se u njima
spaljivale kosti. 2 8
U sredinjemu kotskom pobru krijesovi, zvani Beltaneovim
vatrama, neko su se uz velike sveanosti palili dne prvoga svibnja, a
tragovi rtvovanja ljudi mogli su se na toj ceremoniji nepogreivo vidjeti. U okolici Callandera, u Pertshireu, taj je obiaj postojao sve do
kraja osamnaestoga stoljea. Vatre su palili svi itelji zaselaka na jednom brdu ili humku oko kojega je pasla njihova stoka. O t u d a su
razne visoravni u sjevernoj kotskoj poznate kao "brda vatri", ba
496

Balr

kao to u Njemakoj neke planine dobivaju imena prema uskrnjim

vatrama koje se na njima pale. Ujutro prvoga svibnja ljudi bi otili na
jedno brdo ili breuljak, iskopali na tratini kruni jarak i u sredini
ostavili zaravanak dovoljno velik da na njega moe stati cijela
druina. Posjedali bi na tratinu i u sredinu stavili drva ili kakva drugog goriva koje su jo od starine loili tein-eiginom, to jest vatrom
dobivenom trenjem, bez izvanjskog izvora topline. Ta se vatra palila
na sljedei nain:
"No prije sve vatre u zemlji p o m n o bi se pogasile, a sutradan
ujutro pripremao se materijal za podlaganje svete vatre. Najprimitivnija se metoda, ini se, koristila na otocima Skyeu, Mullu i Tireeu.
Posred suhe hrastove daske izbuila bi se rupa. U nju se uglavljivao
vrh svrdla od istoga drva. U nekim krajevima u unutranjosti postupak je, meutim, bio drukiji. O n d j e se koristio etvrtasti okvir od
jo neosuena drva, u ijem se sreditu nalazila drvena osovina. U
nekim je mjestima bilo potrebno triput po troje ljudi, ponegdje pak
triput po devetoro, da bi na smjenu okretah tu osovinu ili svrdlo.
Ako bi netko od njih bio poinio ubojstvo, preljub, kradu ili kakav
drugi gnjusan zloin, smatralo se da se vatra nee zapaliti, ili da nee
imati uobiajena svojstva. im bi uslijed silovita trenja frcnule prve
iskre, prinosila im se neka vrst gljive vilovnjae ih pomodrue koja
raste na starim brezama i lako je zapaljiva. inilo se kao da ta vatra
dolazi izravno iz neba te su joj pripisivana brojna korisna svojstva.
Smatrah su je sredstvom koje titi od aranja i vrhunskim lijekom
protiv zloudnih bolesti ljudi i stoke, a dralo se da slabi djelovanje
ak i najjaih otrova."
Mnogo su se godina, meutim, prije kraja osamnaestoga stoljea,
Beltaneove vatre palile na uobiajeni nain. Naloivi vatru, drutvo
bi pripremilo kremu od zaslaenih jaja i mlijeka te je pojelo. Potom
su se neko vrijeme zabavljali pjevajui i pleui oko vatre. "Tada umijese kola od zobena brana i ispeku ga na eravi na jednom kamenu.
Pojevi kremu, oni razdijele kola na onoliko dijelova koliko ima
eljadi, gledajui da komadi budu to shniji po veliini i obhku.
Jedan od njih istrljaju ugljenom dok posve ne pocrni. Sve komade
kolaa stave u jednu kapu, a onda ih svi vezanih oiju vade iz nje.
Svat koji dri kapu dobiva posljednji komad, a onaj tko izvue crni
komadi posveena je osoba koja se ima rtvovati Baalu, ija se
milost trai kako bi godina bila plodna te kako bi hrane za ljude i
ivotinje bilo u izobilju." rtvu odabranu na taj nain "nazivahu cailleach bealtine, tj. Beltaneova babuskara, dakle pogrdnim imenom.
497

Zlatna grana

Kada bi doznao o kome se radi, dio drutva hvatao ga je i gradio se

da ga baca u vatru, ali bi se veina umijeala i spasila ga. Ponegdje bi
ga, pak, polegnuli na zemlju kao da e ga raetvoriti. Poslije su ga
gaali ljuskama jaja, a mrsko ime zadravao je cijele godine. Dok im
je gozba jo bila svjea u pamenju, ljudi su o cailleach bealtineu hinjeno govorili kao o pokojniku." O n je morao triput skoiti kroz plamen, i time bi se ceremonija zavrila. 29
U jo jednom prikazu sveanosti Beltanea, napisanom u drugoj
polovici osamnaestoga stoljea, stoji sljedee:

Prvoga svibnja pastiri iz svih sela odravaju svoj Beltien, seosko rtvovanje. Iskopaju etvrtast jarak, a u sredini ostave komad tratine. Na
njemu naloe vatru i naprave topli napitak od jaja, maslaca, zobenog
brana i mlijeka, a tim sastojcima dodaju i obilne koliine piva i viskija; svatko mora donijeti poneto. Obredi poinju tako to se dio napitka prolije na zemlju u Boju slavu, da bi potom svatko uzeo komad
kolaa od zobena brana, na kojemu ima devet izboina, a svaka je
posveena nekom odredenom biu, navodnom zatitniku njihovih
stada i krda, ili pak nekoj ivotinji koja ih tamani; svi se potom
okrenu licem prema vatri, odlome po jednu izboinu, bace je preko
ramena i vele: 'Ovo dajem tebi, zatiti konje moje; ovo ide tebi, zatiti ovce moje' i tome nalik. Iza toga ponove isti obred, ovaj put
posveen tetnim ivotinjama: 'Ovo dajem tebi, o lisice, potedijanjad
moju! Ovo tebi, o vrano pepeljava! Ovo tebi, orle!' Kada se obred
zavri, oni piju pripremljeni topli napitak, a ono to preostane nakon
gozbe sakriju dvije osobe zaduene za to; no idue nedjelje oni se
ponovno okupe i dovre ostatke od prve gozbe.30
Prvi svibnja je veliki narodni praznik u sredinjoj i junoj vedskoj.
Veer uoi toga dana na svim brdima i breuljcima plamte golemi krijesovi, koji se prema pravilu pale udaranjem kremena o kremen. Svako vee selo ima svoju vlastitu vatru, oko koje mlade plee u kolu.
Starija eljad gleda naginje li se plamen prema sjeveru ili prema jugu.
U prvom e sluaju proljee zakasniti i biti hladno, a u potonjem
blago i ugodno. 3 1
Doba, meutim, u kojemu se irom Europe te vatrene sveanosti
najee odravaju jest ljetni solsticij, dakle Ivanje (24. lipnja) ili dan
uoi njega. Prema rijeima jednoga srednjovjekovnog pisca, tri glavna obiljeja te sveanosti bijahu krijesovi, povorka s bakljama kroz
polja i obiaj kotrljanja kotaa. Pisac dodaje da dim tjera tetne zrna498

rarar

jeve koji uzrokuju bolesti, dok obiaj kotrljanja kotaa tumai time
to sunce u to vrijeme dosee najviu toku u ekliptici i tada se poinje sputati. 3 2 Iz njegova, jo uvijek primjenjivog, opisa vidimo da su
glavne znaajke ivanjske vatrene sveanosti istovetne onima to obiljeuju proljetne svetkovine. U Svapskoj momci i djevojke, drei se
za ruke, preskau ivanjske krijesove, mole se da konoplja naraste tri
lakta te pale kotae od slame i putaju ih da se kotrljaju nizbrdo. 3 3
N a Ivanje se u Lechrainu krijesovi pale na planinama, a uz njih se na
mnogim mjestima pali i visoki balvan, umotan u gustu slamu, kojemu
se na vrhu nalazi vodoravna letva te s njome tvori kri. O k o toga
gorueg kria momci pleu, a kada plamen utihne mladii i djevojke
u parovima skau preko vatre. Vjeruje se da e lan te godine narasti
onoliko visoko koliko oni skoe preko vatre, i da e pougljenjena
klada koja se uzme iz vatre i zabode u polje lana pospjeiti rast te
biljke. 3 4 U Deffingenu je eljad koja je preskakivala ivanjske krijesove uzvikivala: "Lan, lan! Neka lan ove godine naraste sedam lakata!" 3 5 Krijesovi se na Ivanje pale i na mnogim planinama u ekoj.
Djeaci i djevojice, drei se za ruke, skau preko njih; kolski kotai
se namau smolom, zapale i puste da se otkotrljaju nizbrdo, a metlama prekrivenim katranom mae se dok gore ih ih se baca visoko uvis.
Drke metli ih ugarci iz vatre uvaju se i zatiu u vrtove kako bi zatitili povre od gusjenica i komaraca. Ponekad djeaci u skupinama
tre niz padinu vitlajui goruim metlama i viui. Krije se katkad
pravi tako to se drvee i granje naslau oko nekog panja i onda se
cijela hrpa zapali. 3 6
N a starim imanjima u Surenthalu i Winenthalu moe se ponekad
na dovracima itnica ih tala vidjeti nekoliko rupa ili cijeli niz njih,
jedna suehce drugoj. Te su rupe katkad glatke i okrugle, a katkad
progorene i zagaravljene. Tumae se na sljedei nain. O k o poetka
ljeta, ah osobito na Ivanje, dvije takve rupe izbue se jedna nasuprot
drugoj, a u njih se zataknu krajevi vrste motke. Rupe se tada ispune
kuinama umoenim u smolu i ulje, a oko motke se omota ue.
Dvojica mladia, koji moraju biti braa ih imati isto krsno ime te biti
iste dobi, povlae krajeve ueta naprijed i natrag tako da se motka
brzo okree dok iz dviju rupa na dovracima ne izbiju dim i iskre.
Iskre se hvataju ognjilom i razgore te tako nastaje nova i ista vatra,
koja se doekuje radosnim usklicima. Gomile zapaljive tvari tada se
ugaju novom vatrom, a plamtei svenjevi stavljaju se na daske i
putaju plutati potokom. Djeaci zapale baklje na novoj vatri i otre
kaditi panjake. Vjeruje se da se time tjeraju zlodusi i vjetice koje
499

Zlatna grana

uznemiravaju stoku. Naposljetku se baklje bace na hrpu na livadi i

ostave se da izgore. Dok se vraaju, djeaci prosipaju pepeo po poljima, jer se dri da ih time ine plodnima. Ako je gazda imanja doao
u posjed kakve nove kue, ili ako su sluge promijenile gospodare,
djeaci kade novu nastambu, a gazda ih nagrauje veerom. 3 7
U mjestu Konzu, na rijeci Mosellei, ivanjska sveanost slavila se
na sljedei nain. Iz svakog domainstva donijelo bi se neto slame,
koja se skupljala na vrhu brda Stromberga. U suton bi se ondje
skupili mukarci i djeaci, dok bi se ene i djevojice smjestile kraj
izvjesnog zdenca u podnoju brda. Na vrhu se golemi kota prekrivao dijelom skupljene slame, a od ostatka su se pravile baklje.
Naelnik Sierka, koji je za svoje usluge uvijek dobivao koaru treanja, dao bi znak, kota se palio pomou baklje i uz vesele usklike putao da se otkotrlja nizbrdo. Svi mukarci i djeaci hitnuli bi baklje u
zrak, neki su ostajali na vrhu brda, dok su ostali ili za plamenim
kotaem nizbrdo prema Mosellei. D o k je kota prolazio, ene su
radosno klicale, a odgovarali su im mukarci s vrha. itelji susjednih
sela takoer su stajali na rijenim obalama i pridruivali se sveopem
klicanju. Kota se esto gasio prije no to bi dospio do vode; ako bi,
pak, u plamenu zaronio u rijeku narod je oekivao obilnu berbu, a
stanovnici Konza imali su pravo traiti jedan puni vagon bijelog vina
iz okolnih vinograda. 3 8
Ivanjski su obiaji u Francuskoj slini. U Poitouu se zapali kota
umotan u slamu, a narod tri s njime kroz polja, koja se, prema
vjerovanju, na taj nain oplouju. Usto ljudi skau triput preko vatre
i pritom u rukama dre orahove grane, koje se poslije vjeaju ponad
stajskih vrata. U Brestu se pale stotine baklji i bacaju zajedno uvis. 3 9
U Bretanji ivanjski krijesovi plamte na brdima, a narod plee oko
njih, pjeva i preskae gorue ugarke. Krije se pravi od drva nagomilanog oko stupa na ijem se vrhu nalazi kruna ih kita cvijea. 40
Ponekad se, umjesto plamenih kotaa to se kotrljaju, u ivanjskim
vatrama pale drveni koturi i bacaju u zrak na ve opisani nain. 4 1 U
Ederslebenu, kraj Sangerhausena, visoki stup se zabijao u zemlju, a
na n j bi se o lanac vjeala bava katrana koja je dopirala do tla. Bava
bi se potom zapalila i uz vesele povike vrtjela oko stupa. 4 2
U kotskoj je obiaj paljenja ivanjskih krijesova veoma rasprostranjen. N a sjeveru Engleske te su se vatre neko palile na ulicama.
Staro i mlado okupljalo se oko njih; djeca bi preskakala vatre i igrala
se, dok su ih stariji promatrali. Kadto su se vatre loile na vrhovima
visokih brda. Narod je takoer nosio ugarke po poljima. 4 3 U Here500

fordshireu i Somersetshireu ljudi su na Ivanje palili vatre "da blagoslove jabuke." 4 4 U Devonshireu je postojao i obiaj preskakanja
ivanjskih vatri. 4 5 U Cornwallu su se krijesovi palili na Ivanje, a ljudi
su stupali oko njih s upaljenim bakljama, koje su takoer nosili od
sela do sela. Uoi Ivanja se na Whiteboroughu, poveem breuljku
u bhzini Launcestona, obiavao paliti golemi krije; visoki ljetni stup
s velikim grmom na vrhu postavljao se u sredite krijesa. 4 6 U Darowenu i Walesu uoi Ivanja palili su se mali krijesovi. 47 Istoga su dana
itelji otoka Mana loili vatre na svakom polju, i to na onoj strani s
koje je puhao vjetar, tako da dim moe prei preko ita, te bi skupljah svoju stoku i nekohko je puta obilazili sa zapaljenom ukovinom ili borovicom. 4 8
U Irskoj su "uoi dana sv. Ivana Krstitelja i sv. Petra u svakome
mjestu kasno uveer vazda palili krijesove i nosili uokolo svenjeve
trstike, vrsto svezane i zapaljene; budui suhi, due su i bolje gorjeli
nego baklje te su udaljenom promatrau predstavljah lijep i ugodan
prizor, a stranac koji bi se pribliio tome mjestu zacijelo bi bio pomislio da je cijela zemlja u plamenu." 4 9 Drugi pisac veh da u junoj
Irskoj "uoi Ivanja svaka uzvisina u ijoj se bhzini nalazi kakvo naselje plamti krijesovima, oko kojih se nose brojne baklje, vie se i
plee." 5 0 Autor koji opisuje Irsku u prvoj etvrtini osamnaestoga stoljea kae: "Naveer uoi blagdana roenja sv. Ivana Krstitelja narod
pah krijesove te tri ulicama i poljima, nosei snopove zapaljene
slame na dugakim motkama ne bi li proistio zrak okuen vrazima,
duhovima, sablastima i avolcima koji, prema vjerovanju, te noi
izlaze kako bi naudili ljudima." 5 1 Drugi, pak, pisac tvrdi da je 1782.
godine svjedoio takvoj jednoj sveanosti u Irskoj: "Tono u pono
stadoe se pojavljivati vatre, a zahvaljujui tome to sam se popeo na
olovni krov kue, s kojega se pruao prostran vidik, u krugu od
pedeset kilometara, posvuda uokolo, vidio sam vatre kako gore na
svakoj uzvisini u tom kraju. Dodatno me obradovalo kad sam iz
pouzdanih izvora doznao da ljudi pleu oko vatri i na kraju hodaju
kroz njih te tjeraju svoje sinove i keri da, zajedno s njihovom stokom, takoer prou kroz vatru; cijeli prizor bijae pobono svean." 5 2 Obiaj je jo godine 1867. bio itekako iv, ini se s obzirom
na lanak u Liverpool Mercurju od 29. lipnja 1867. u kojemu stoji:
"Stari poganski kult vatre jo postoji u Irskoj, iako se nominalno
odrava u ast sv. Ivana. U nedjelju naveer zapaeni su krijesovi u
gotovo svakom okrugu pokrajine Leinster. U Kilkennyu su vatre
plamtjele na svakom brdu, meusobno udaljene oko dva kilometra.
501

Zlatna grana

Bilo ih je veoma mnogo u okrugu Queen, kao i u Kildareu i

Wexfordu. Prizor se putnicima u suton zacijelo doimao velianstvenim. Ljudi se okupljaju i pleu oko vatri, djeca skau kroz plamen, a
neko su se ivi ugarci nosili u itna polja radi zatite od snijeti." 5 3
Tragovi ivanjskih vatri u kotskoj su malobrojni. Glede opine
Mongahitter o tome se kae: "Vatre uoi Ivanja, ostatak druidizma,
palile su se u nekim dijelovima ovoga kraja. " 5 4 Moresin tvrdi da su na
Petrovdan (29. lipnja) koti trali po planinama i visoravnima sa
zapaljenim bakljama, 5 5 a ini se kako su u Loudonu i Ayrshireu sve
do kraja osamnaestoga stoljea pastiri i mlade odravali obiaj da na
Petrovdan pale vatre na uzvisinama. 5 6 U brdima Peethshirea obani
su na Ivanje obiavali triput obilaziti torove u smjeru kretanja sunca,
drei plamtee baklje u rukama. Vjerovahu da se na taj nain iste
krda i stada te sprjeavaju bolesti. 57
U slavenskim se zemljama ivanjska sveanost slavi uz sline
obrede. U Rusiji se pale vatre a mlade, s vijencima od cvijea na
glavi, skae kroz njih i tjera stoku kroz plamen. U Malorusiji se na
ivanjsku veer u zemlju zabode kolac, umota u slamu i zapali. D o k se
plamen die, seljakinje bacaju brezovo granje u nj i govore: "Neka
moj lan bude visok poput ove grane!" 5 8 U Ukrajini se krijesovi pale
pomou plamena dobivenog trenjem drva. Postupak izvode stariji
lanovi skupine, dok ih ostali utke i s potovanjem promatraju. N o
im se vatra 'uzburka', promatrai ponu pjevati vesele pjesme, a
kada se zapale krijesovi mlade se primi za ruke i u parovima skae
kroz dim, ako ne i kroz plamen, da bi se potom kroza nj provela i
stoka." 5 9 U mnogim krajevima Pruske i Litve pale se uoi Ivanja
velike vatre. Svi su visovi u plamenu, dokle god oko moe doprijeti.
Smatra se da vatre tite od gromova, tue i stonih bolesti, osobito
ako se sutradan ujutro stoka natjera da prijee preko mjesta na kojima su gorjele vatre. 6 0 U nekim krajevima Mazovije postoji obiaj da
se na Ivanje uveer pogase sve vatre u selu. Tada se u zemlju zabije
hrastov kolac, a na nj se, kao na osovinu, privrsti kota i okree
velikom brzinom, dok trenje ne izazove vatru. Svi uzmu ugarak iz
nove vatre i njime zapale vatru na kunom ognjitu. 6 1 U ekoj su se
krave tjerale preko ivanjskih vatri da bi se zatitile od aranja. 6 2 U
Srbiji obani uoi Ivanja pale baklje od brezove kore te idu oko
ovjih torova i staja za stoku, a zatim se penju na brda i putaju da im
baklje ondje izgore. 6 3

Hist. pokrajina u Poljskoj, u porjeju srednje Visle. (Prev.)

502

U Grkoj ene pale vatre uoi Ivanja i skau preko njih uzvikujui:
"Ostavljam svoje grijehe iza sebe." 64 U Italiji su zacijelo takoer postojali ivanjski krijesovi, budui da u Orvietu bijahu naroito izuzeti od
zabrane koja se odnosila na krijesove openito. 6 5 Vidjeli smo da se oni
jo uvijek pale na Sardiniji. 66 Uoi Ivanja narod na Korzici pali panj ih
cijelo jedno stablo, a mladii i djevojke pleu oko plamena, zvanog
fucaraja,67 Ivanjske se vatre pale i u panjolskoj, ih su se barem neko
palile. 68 Navodno ak i muslimani u Aliru i Maroku u to doba pale
velike krijesove od slame, u koje cijele noi bacaju tamjan i zaine te
prizivaju boanski blagoslov za svoje voke. 69
Preostaje pokazati da ni paljenje figura ljudskih bia u ivanjskim
vatrama nije bilo neuobiajeno. Sve do poetka devetnaestoga stoljea
u mjestu Rottenburgu, u pokrajini Wurtemberg, na Ivanje se izvodila
ceremonija zvana "odrubljivanje glave ovjeka-anela". U zemlju bi se
zabio stari panj umotan u slamu te mu se davalo priblino ljudsko
oblije, pa je imao ruke, glavu i lice. Bio je to ovjek-andeo, oko kojega bi se nagomilala drva. Djeaci, okupljeni u velikim druinama i
oboruani maevima, figuru su posve prekrivah cvijeem i eljno
iekivali znak. Kada bi se gomila drva zapalila i ovjek-andeo planuo,
svi bi se djeaci na datu rije maevima obruili na nj i sasjekli goruu
lutku u komade. Potom su skakali naprijed i natrag preko vatre. 7 0 U
nekim krajevima Tirola ovjek od slame se na Ivanje vozika na zaprenim kolima i zatim spaljuje. Nazivaju ga Lotter, iskvareno Luther. 7 1
U francuskoj se Flandriji sve do 1789. godine slamnata lutka koja je
predstavljala ovjeka redovito spaljivala u ivanjskom krijesu, dok se
figura ene spaljivala na Petrovdan, 29. lipnja. 72 U Gratzu je 23. lipnja puk obiavao praviti lutku zvanu Tatermann i vui je do mjesta za
izbjeljivanje, gdje su je udarali zapaljenim metlama od iblja dok ne
bi planula. 73 U nekim ruskim krajevima figura Kupala se spaljuje ih
na Ivanje po noi baca u rijeku. 74 Ruski obiaj noenja slamnatoga
Kupala preko ivanjskoga krijesa ve je opisan. 75
ini se da je najbolje openito tumaenje navedenih europskih
sveanosti vezanih uz vatru iznio Mannhardt. Njima se, prema njegovim rijeima, priziva sunce, odnosno posrijedi su magijske ceremonije kojima se eh osigurati dovoljno suneva svjeda za ljude,
ivotinje i biljke. Vidjeli smo da divljaci pribjegavaju inima ne bi li
zazvali sunce, 7 6 i ne trebamo se uditi tome to primitivni ovjek u
Europi ini isto. ak bi bilo razumljivo, imajui u vidu hladno i
oblano vrijeme to u Europi vlada tijekom znatnog dijela godine, da
zazivanje sunca ima mnogo vaniju ulogu u praznovjernim navadama
503

Zlatna grana

europskih naroda nego u onima divljaka koji ive blie ekvatoru.

Takvo gledite u vezi sa sveanostima o kojima je rije podupiru
razliita razmatranja izazvana dijelom samim obredima, a dijelom
utjecajem za koji se vjeruje da ga oni imaju na vrijeme i raslinje.
Primjerice, obiaj kotrljanja goruega kotaa nizbrdo, est u takvim
prigodama, ini se veoma prirodnom imitacijom suneva kretanja po
nebu, a ta je imitacija naroito primjerena na Ivanje, kada poinje
sunevo godinje opadanje. Nita manje zorno nije podraavanje njegova prividnog okretanja pomou vrtnje bave s katranom oko
stupa. 7 7 Obiaj bacanja drvenih kotura u obliku sunca uvis, vjerojatno
je takoer dio oponaalake magije. U tim, kao i u tolikim drugim
sluajevima, dri se da magina sila dolazi do izraaja putem mimikrije ili simpatije; podraavajui odreeni uinak, vi ga zapravo izazivate;
imitacijom suneva napredovanja kroz nebesa u stvari pomaete
suncu da tono i hitro nastavi svoje nebesko putovanje. Ime "nebeska
vatra", koje se ponegdje u narodu daje ivanjskoj vatri, 7 8 jasno ukazuje na svijest o povezanosti zemaljskoga i nebeskog plamena.
Nadalje, nain na koji se vatra, izgleda, izvorno palila u tim prilikama govori u prilog tome da je ona zapravo bila zamiljena kao
umjetno sunce. Jer, kao to su ve razni prouavatelji uoili, 79 posve
je vjerojatno da se na tim svetkovinama vatra prvobitno dobivala trenjem dvaju komada drva. Vidjeli smo da je na mnogim mjestima tome jo uvijek tako, o Uskrsu jednako kao i na Ivanje, te da se izriito tvrdi kako je to neko bio sluaj kad su posrijedi Beltaneove
vatre. 8 0 N o ono to gotovo sigurno ukazuje na to da se vatra na tim
periodinim sveanostima neko uvijek palila na isti nain, jest analogija s tzv. ivim vatrama. O n e se ne pale u odreeno doba, ve u
vrijeme velikih nevolja, osobito kad izbije stona poast, pa se ivotinje tjeraju kroz te vatre, ba kao to ih se katkada tjera kroz ivanjske
krijesove. 8 1 iva se vatra, pak, uvijek dobivala trenjem drva, a ponekad i okretanjem kotaa; u Mullu se, recimo, hrastov kota okretao
s istoka na zapad, dakle u smjeru kretanja sunca, preko devet hrastovih vretena. Opravdana je pretpostavka da kota koji se rabi za
paljenje ive vatre predstavlja sunce; 8 2 a ako su se proljetne i ivanjske vatre izvorno palile na isti nain, bila bi to potvrda gledita prema
kojemu one izvorno bijahu ini za sunce. Kao to je istaknuo Kuhn, 8 3
postoje injenice koje pokazuju da se ivanjska vatra prvobitno doista
tako palila. U vapskom Obermedlingenu se na Vidovdan (15. lipnja) pravila "nebeska vatra" tako to bi se kolski kota, namazan katranom i umotan slamom, zapalio i nataknuo na etiri metra visoku
504

motku, pri emu se vrh motke uglavljivao u glavinu kotaa. Ta se

vatra palila na vrhu planine; kada bi se podigao plamen, ljudi su izgovarah odredene rijei, oiju i ruku uzdignutih k n e b u . 8 4 S obzirom na
to da se kota naticao na motku i paho, posve je vjerojatno da se
vatra izvorno dobivala, kao i u sluaju ive vatre, obrtanjem kotaa.
D a n kada se odigrava ta ceremonija - 15. lipnja - blizu je poetka
ljeta, a vidjeli smo da se u Mazoviji vatra na Ivanje doista pali, ih se
neko palila, brzim okretanjem kotaa oko hrastove motke, premda
se ne kae koristi h se tako naloena nova vatra za potpaljivanje
krijesova.
Jo jednom, utjecaj za koji se dri da ga ti krijesovi imaju na vrijeme i bilje ukazuje na to da je rije o zazivanju sunca, budui da je
djelovanje koje im se pripisuje istovetno onome suneva svjetla. U
vedskoj se, recimo, prema smjeru u kojemu ide plamen krijesa
odreuje hoe li nastupajue godinje doba biti toplo ih hladno; ako
ide prema jugu bit e toplo, a ako lie prema sjeveru, hladno. Danas
se, nema sumnje, dri da smjer plamena samo pretkazuje vrijeme, a
ne i da utjee na nj. No, moemo biti prilino sigurni da je posrijedi
jedan od sluajeva u kojima se magija svela na pretkazivanje. N a
Eifelovu se gorju, primjerice, dim koji suklja prema itnim poljima
smatra predznakom obilne etve. Nedvojbeno je, meutim, da
prema starijem shvaanju dim i plamen nisu samo pretkazivah, ve su
doista i donosili obilnu etvu, pri emu je plamen djelovao na ito
poput suneva svjetla. Toga starijeg shvaanja zacijelo se i danas dre
itelji otoka Mana kada vatre na svojim poljima pale na onoj strani s
koje pue vjetar, kako bi dim prelazio preko polja. Nadalje, ideja da
e usjevi dobro rasti na cijelom prostoru s kojega se vidi plamen krijesova, zasigurno je ostatak vjerovanja u ivotodajnu i oplodnu mo
krijesova. Isto se vjerovanje javlja u shvaanju prema kojemu e ugarci to se izvade iz tih vatri i zataknu u njive potaknuti rast usjeva, kao
i u mijeanju pepela preostalog od krijesova sa itnim sjemenom pri
sijanju, odnosno rasipanju samog pepela po njivama. Vjerovanje da
e lan narasti onoliko visoko koliko ljudi skau preko krijesa, oito
pripada istoj vrsti shvaanja. Vidjeli smo da se u Konzu, na obalama
Moselle, zapaljeni kota koji bi se zakotrljao nizbrdo i stigao do rijeke
a da se ne ugasi, pozdravljao kao siguran znak da e berba biti obilna.
U to se vjerovalo tako vrsto te je uspjeno izvoenje te ceremonije
seljacima davalo pravo da nametnu danak vlasnicima susjednih vinograda. Neugaeni kota predstavljao je sunce nezastrto oblacima, a
ono je pak znailo obilnu berbu. Tako je vagon pun bijelog vina to
505

Zlatna grana

su ga seljani dobivali iz okolnih vinograda u stvari bio plaa za sunevo svjetlo to su ga oni ishodili za groe.
Navedeno tumaenje obiaja vezanih uz vatru kao ini kojima se
priziva sunce, potvruje i usporedan obiaj to ga Hindusi u junoj
Indiji tuju u sklopu Pongola, odnosno "praznika pobiranja". Ta se
svetkovina slavi u prvoj polovici sijenja, kada, prema hindskim astrolozima, sunce ulazi u sazvijee Jarca, a glavni dogaaj svetkovine
poklapa se sa sunevim prolaskom. Nekoliko dana prije toga djeaci
skupljaju gomile iblja, slame, uvelog lia i svega to se dade zapaliti.
Svaka, pa i najua uliica, ima svoj krije. Mlade preskae vatru ili
gomilu svjeeg goriva. Ta se vatra prinosi Suryi, bogu sunca, ili Agniju,
boanstvu vatre; ona ga "budi iz sna i poziva da iznova obraduje
zemlju svjetlom i toplinom." 8 5 Buenje boga sunca iz sna vatrama
samo je metaforian i moda osuvremenjen izraz vjerovanja prema
kojemu one uistinu iznova pale sunevo svjetlo i donose toplinu.
Smisao obiaja preskakanja vatre i tjeranja stoke kroz nju vjerojatno je, s jedne strane, u tome da se ljudima i ivotinjama osigura dio
ivotodajne suneve energije i, s druge strane, da ih se oisti od svih
zlih utjecaja; za primitivnu je svijest, naime, vatra najsnaniji initelj
proienja. Potonje shvaanje oito, prije svih drugih, navodi Grkinje da skau preko ivanjske vatre i govore: "Ostavljam svoje grijehe
iza sebe." Tako su itelji Yucatana na novogodinjoj sveanosti imali
obiaj paliti golemi krije i prolaziti kroza nj, smatrajui to sredstvom
da se oslobode nedaa. 8 6 Obiaj tjeranja stoke kroz vatru nije ogranien samo na Europu. U odreena doba Hotentoti pale vatru od
iverja, suhoga granja i zelenih granica, iz koje se die gusti dim. Kroz
tu vatru oni vode svoju stoku, a ako je potrebno vuku je na silu.
Smatra se velikom nesreom i veoma loim predznakom ako ovce
pobjegnu ne proavi kroz vatru. N o prou li spremno kroz vatru ili
prijeu preko nje, radost Hotentota je neopisiva. 87
ini se da je povorka ili utrka sa zapaljenim bakljama, koja tako
esto tvori dio tih vatrenih svetkovina, naprosto sredstvo kojim se
nadaleko iri blagotvoran utjecaj krijesa, odnosno sunca to ga on
predstavlja. Stoga se u tim prigodama zapaljene baklje veoma esto
nose po njivama, kadto s izriitom nakanom da ih se time oplodi, 8 8
a s istom se nakanom ivi ugarci iz krijesova ponekad stavljaju na
polja "da ih zatite od snijeti." Obiaj tjeranja zapaljenog kotaa poljima, to se takoer ini izriito radi njihova oploivanja, na jo zorniji
nain utjelovljuje isto shvaanje, jer se na taj nain samo umjetno
sunce, a ne tek svjetlo i toplina to ih predstavljaju baklje, tjera preko
506

Baldr

polja koje tako prima njegov ivotodajni i blagotvoran utjecaj. Obiaj

noenja zapaljenih ugaraka oko stoke, pak, oito ima jednak smisao
kao i tjeranje ivotinja kroz vatru. Posve je mogue da se ideja o oivljujuoj moi vatre spaja s poimanjem vatre kao proiujeeg initelja koji tjera ih unitava zla bia. Oni koji prakticiraju te obiaje zacijelo ih ponekad tumae na taj nain, a vidjeli smo da uporaba vatre
radi oienja igra veoma istaknutu ulogu u sveopem istjerivanju
zloduha iz gradova i sela. N o kad je rije o navedenim sluajevima,
vjerojatno je posrijedi drugotno, ako ne i pogreno, kasnije tumaenje obiaja.
Preostaje pitanje: koji je smisao spaljivanja figura u tim krijesovima? Figure koje se spaljuju na gore opisani nain jedva da se mogu
razluiti od figura Smrti koje se u proljee spaljuju ih kako drukije
unitavaju, a ve su iznijeti razlozi s kojih se takozvane figure Smrti
mogu smatrati zbiljskim predstavnicima duha drvea odnosno duha
bilja. Jesu li i druge figure, koje se spaljuju u proljetnim i ivanjskim
krijesovima, podlone istom tumaenju? ini se da jesu. Jer, upravo
kao to se komadii takozvane Smrti zatiu u polja kako bi potaknuli
rast usjeva, tako se pougljenjeni ostaci figure koja se spaljuje u proljetnim krijesovima katkada stavljaju na polja u vjeri da e se usjevi
na taj nain zatititi od nametnika. Pravilo, pak, koje nalae da
posljednja nevjesta na Pokladni utorak mora preskoiti vatru u kojoj
se spaljuje ovjek od slame, vjerojatno ima za cilj uiniti je plodnom.
No, kao to vidjesmo, mo da ene blagoslovi potomstvom pridaje se
naroito duhu drvea; 8 9 stoga je opravdano pretpostaviti da je gorua
lutka preko koje mlada mora skoiti - predstavnik oploujueg duha
drvea, odnosno duha vegetacije. Takav znaaj te lutke, kao predstavnika duha vegetacije, gotovo je neosporan kad je ona nainjena
od zadnjega neovrenog snopa ita ih kad je od glave do pete prekrivena cvijeem. 9 0 Nadalje, valja uoiti da se umjesto lutke, u proljetnim jednako kao i u ivanjskim vatrama, ponekad spaljuje ivo drvee. 9 1 S obzirom na to koliko se esto duh drvea prikazuje u ljudskom
obliku, nije nimalo ishitreno pretpostaviti da se, u sluajevima kada
se u tim vatrama jednom spaljuje drvo a drugi puta lutka, lutka i drvo
smatraju istovrijednima te da su oboje predstavnici duha drvea.
Potvruje to i injenica da se, kao prvo, figura koja se spaljuje kadto
nosi istovremeno kad i svibanjsko drvce, s time da figuru nose djeaci
a drvce djevojice, 9 2 i, kao drugo, da se figura ponekad vee za ivo
stablo i spaljuje zajedno s njime. 9 3 Gotovo je nedvojbeno da se duh
drvea u tim sluajevima predstavlja dvojako, kao to smo i prije
507

Zlatna grana

zapazili, naime pomou drveta i pomou lutke. Razumljivo je da se

pravi znaaj lutke kao predstavnika blagotovornog duha vegetacije
gdjekad zaboravlja. Obiaj spaljivanja blagotvornog boanstva odve
je stran kasnijem nainu miljenja a da bi se izbjegla pogrena
tumaenja u vezi s njime. Prirodno je da su ga ljudi koji su nastavili
spaljivati njegov lik poeli s vremenom, iz ovih ili onih razloga, smatrati nevaljalim, poput Jude Iskariota, Luthera i vjetica.
Openite razloge za ubijanje boanstva ili njegova predstavnika
propitali smo u prethodnom poglavlju. N o kada je posrijedi boanstvo bilja, postoje posebni razlozi zato ono mora umrijeti od vatre.
Jer, svjetlo i toplina nuni su za rast bilja, a izlaganjem osobnog predstavnika bilja njihovu utjecaju, prema naelu simpatike magije, osigurava se dostatna koliina tih nunih sredstava za drvee i usjeve.
Drugim rijeima, spaljivanjem duha vegetacije u vatri koja predstavlja
sunce postie se to da vegetacija, barem na neko vrijeme, dobiva
sunca u izobilju. Ako je, meutim, cilj da se bilju naprosto osigura
dovoljno suneva svjetla, moglo bi se prigovoriti da bi se, prema
naelima simpatike magije, taj cilj bolje ostvario tako da se predstavnika bilja jednostavno provede kroz vatru umjesto da ga se u njoj
spali. Katkad se, u stvari, to i ini. U Rusiji se, vidjeli smo, slamnata
figura Kupala ne spaljuje u ivanjskoj vatri, ve se naprosto povlai
naprijed i natrag preko nje. 9 4 Meutim, prijeko je potrebno da, iz ve
iznijetih razloga, boanstvo umre; stoga se s Kupala sutradan skinu
ukrasi te ga se baci u rijeku. Pronoenje figure kroz vatru u tom ruskom obiaju ne predstavlja, dakle, nita drugo doli prizivanje sunca;
ubijanje boanstva je zaseban in, dok nain na koji se to ini - utapanje - vjerojatno predstavlja ini za kiu. No, narod takvo istanano
razlikovanje ne smatra potrebnim; iz raznih ve naznaenih razloga
oni dre kc^snim izloiti boanstvo bilja velikoj toplini, a korisnim
dre i njegovo ubijanje, pa na jednostavan nain spajaju te dvije
koristi tako to ga spaljuju.
Moramo se naposljetku zapitati - jesu li se ljudska bia neko
spaljivala kao predstavnici duha drvea ili kao predstavnici boanstva
bilja? Vidjeli smo kako postoje razlozi za vjerovanje da su ive osobe
esto igrale ulogu predstavnika duha drvea te da su u tom svojstvu
i pogubljivane. Nije, dakle, bilo razloga da ih se ne spaljuje, ako su se
u takvom nainu pogubljivanja vidjele ikakve prednosti. Obziri
spram ljudskih patnji ne ulaze u raunicu primitivna ovjeka. Bilo bi
i udno da je tako, sjetimo li se samo prolosti kranske Europe.
Hinjeno spaljivanje ljudi u sklopu svetkovina s vatrom koje razma508

tramo, katkad ide tako daleko te se ini ispravnim smatrati ga

ublaenim ostatkom starijeg obiaja njihova zbiljskog spaljivanja. U
Aachenu, kao to vidjesmo, ovjek preruen u grakovu slamu tako
lukavo igra svoju ulogu da djeca doista vjeruju kako ga se spaljuje.
Prigodom paljenja Beltaneovih vatri, pak, tobonju rtvu bi zgrabili i
gradili se kao da je bacaju u vatru, a izvjesno vrijeme poslije toga
narod je govorio o njoj kao da je mrtva. Mannhardt je vjerojatno u
pravu kad u sljedeim obiajima raspoznaje tragove drevnog obiaja
spaljivanja predstavnika duha vegetacije odjevena u lie. N a Ivanje
u austrijskom mjestu Wolfecku, djeak preruen od glave do pete u
zeleno jelovo granje ide u pratnji bune gomile od kue do kue i
skuplja drva za krije. Kada dobije drva, on zapjeva:

umskog drvea meni treba,

Ne mlijeka kisela
Nego piva i vina,
Pa e umski ovjek veseo biti.95
I u nekim krajevima Bavarske, djeaci koji obilaze kue i skupljaju
gorivo za ivanjske krijesove umataju jednoga m e d u sobom od glave
do pete u jelovo granje i vode ga na uetu kroz cijelo selo. 9 6 Proslava
svetoivanjske vatre je u Moosheimu, u pokrajini Wiirtemberg, obino
trajala etrnaest dana i zavravala druge nedjelje nakon Ivanja. Toga
posljednjeg dana krijesovi se preputahu djeci, dok su se stariji
povlaili u umu. O n d j e bi uvili nekog momka u lie i granice, pa
bi ovaj, tako preruen, otiao do vatre, rasturio je i izgazio. Svi prisutni bjeali su im bi ga ugledah. 9 7
ini se moguim otii i dalje. Najjasniji tragovi ljudskih rtava
koje su se prinosile u tim prigodama, vidjeli smo, jesu oni to ih se do
prije stotinjak godina jo moglo razabrati na sveanosti Beltaneovih
vatri u sjevernoj kotskoj, to jest kod keltskog naroda koji je, naseljen u dalekom kraju Europe, uivao praktinu neovisnost i bio gotovo posve odvojen od stranog utjecaja, pa je sve do tada sauvao svoje
staro poganstvo, bolje no ijedan drugi narod u zapadnoj Europi.
Znaajno je, dakle, da se na temelju neospornih injenica zna da su
Kelti sustavno prakticirah spaljivanje ljudskih rtava. Najraniji opis
tih rtvovanja potjee od Julija Cezara. Kao osvaja medu dotad neovisnim galskim Keltima, Cezar je imao dosta prilike promatrati
nacionalnu keltsku vjeru i obiaje, dok ovi jo bijahu svjee izlazili iz
domae kovnice prije no to e se stopiti s ostalim narodima u
509

Zlatna grana

sveopoj talionici rimske civilizacije. ini se da je Cezar u svoje biljeke unio i zapaanja grkog istraivaa Posejdonija, koji je putovao
po Galiji pedesetak godina prije nego to je Cezar doveo rimske legije na Engleski kanal. Grki geograf Strabon i povjesniar Diodor
kanda takoer temelje svoje opise keltskih rtvovanja na Posejdonijevu djelu, ali neovisno jedan o drugome i o Cezaru, jer se u svakome od tih triju izvedenih opisa nalaze pojedinosti kojih nema ni u jednome drugom. Njihovim spajanjem, dakle, moemo s odredenom
sigurnou rekonstruirati izvorni Posejdonijev prikaz, i tako dobiti
sliku o rtvama to su ih potkraj drugoga stoljea prije Krista prinosili
galski Kelti. 98 Izgleda da su glavne crte tog obiaja bile sljedee. Kelti
su osuene zloince uvali da bi ih na velikoj sveanosti, koja se odigravala svakih pet godina, prinijeli bogovima. Sto je vie takvih rtava
bilo zemlja je, prema vjerovanju, bila plodnija. 9 9 Ako nije bilo dovoljno zloinaca za rtvovanje, manjak se nadoknaivao ratnim zarobljenicima. Kada bi dolo vrijeme, druidi odnosno reci prinosili su ih na
rtvu. Neke su gaali strijelama, neke nabijali na kolac, a neke ive
spaljivali, i to na sljedei nain: pravili su divovske kipove od prua ili
drva i trave, punili ih ivim ljudima, stokom i drugim ivotinjama, a
potom bi zapalili kipove zajedno sa ivim stvorovima u njima.
Takve bijahu velike sveanosti koje su se slavile jednom u pet godina. N o osim tih petogodinjih svetkovina, koje su se slavile u
tolikom obimu i s, oigledno, tolikim ljudskim gubicima, razlono je
pretpostaviti da su se svetkovine iste vrste, samo manjeg obima,
odravale svake godine, te da su od tih godinjih svetkovina potekle
barem neke od svetkovina s vatrom koje se, uz tragove rtvovanja
ljudskih bia, iz godine u godinu jo slave u mnogim krajevima
Europe. Gorostasni kipovi nainjeni od vrbova prua ili pokriveni
travom u koje su druidi zatvarah svoje rtve, podsjeaju nas na ko
od Ua u koje se ljudski predstavnik duha drvea i danas tako esto
uvlai. 1 0 0 S obzirom na to, dakle, da se oigledno predmnijevalo
kako plodnost zemlje ovisi o pravilnom izvoenju tih rtvovanja,
Mannhardt je vjerojatno u pravu kada keltske rtve, zatvorene u
vrbovom pruu i travi, smatra predstavnicima duha drvea odnosno
duha bilja. Ti pleteni divovi druida jo uvijek, ini se, imaju svoje
predstavnike na proljetnim i ivanjskim sveanostima u dananjoj
Europi. Svake godine se u Douayu, na zadnju nedjelju prije 7. srpnja,
odrava povorka ija je glavna znaajka golema figura od prua,
zvana "divom", koju ljudi zatvoreni u njoj pokreu pomou valjaka i
uadi. Kau da je divovu drvenu glavu izrezbario i obojao Rubens.
510

Figura je, poput kakva viteza, naoruana kopljem i titom te opremljena ljemom i titom. Iza njega stupaju njegova ena i troje djece,
svi nainjeni od vrbova prua i u istom obliju, samo manji. 1 0 1
U Dunkirku je div visok dvanaest do petnaest metara, nainjen je
od pletena prua te propisno obojan i odjeven. U njemu se nalazi vie
ljudi koji ga pokreu. Pleteni divovi te vrste esti su za proljetnog
karnevala u Belgiji i gradovima francuske Flandrije. Narod je, kae
se, veoma vezan uz te groteskne figure, o njima govori s rodoljubnim
zanosom te ih se nikada ne moe dovoljno nagledati. 1 0 2 ini se da su
umjetni divovi u Engleskoj bih stalno obiljeje ivanjske sveanosti.
Jedan pisac iz esnaestoga stoljea govori o "ivanjskim priredbama u
Londonu na kojima se, da bi se narod zadivio, prave veliki i runi
divovi to se kreu kao ivi i dobro su naoruani, ah su iznutra ispunjeni tamnim papirom i kuinama koje lukavi djeaci, virkajui ispod
figure, kradomice otkrivaju i izlau velikom ruglu." 1 0 3 Godine 1599.
naelnik Chestera "izmijenio je mnoge drevne obiaje, kao to su
pucanje za doruak grofovijskog suca, povorka divova na Ivanje
itd." 1 0 4 U navedenim se sluajevima divovi javljaju samo u povorkama. Kadto se, meutim, oni spaljuju u proljetnim ih ljetnim krijesovima. Tako su stanovnici parike Rue aux Ours imah obiaj svake
godine praviti veliku figuru od pletena prua, koju bi odjenuli kao
vojnika i nekoliko je dana etali ulicama, da bi je 3. srpnja gomila promatraa, pjevajui Salve Regina, sveano spalila. Zapaljeni komadi
figure bacali su se m e d u narod, koji se ustro grabio za njih. Obiaj
je ukinut 1743. godine. 1 0 5 Div od prua, visok pet metara, spaljivao
se u Brieu, Isle de France, svake godine uoi Ivanja. 1 0 6
Druidski obiaj spaljivanja ivih ivotinja, zatvorenih u pleteru od
vrbova iblja, ima svoj pandan u proljetnim i ivanjskim svetkovinama.
U mjestu Luchonu, na Pirenejima, "u sreditu glavnoga predgraa
upalj stub od jakoga pletenog prua podigne se na visinu od oko
osamnaest metara i preplete zelenim hem sve do vrha, dok se oko
podnoja na umjetniki nain poslau najljepe dostupno cvijee i
grmovi, koji tako ine neku vrst pozadine cijelog prizora. Stup se potom ispuni zapaljivim tvarima, spremnim za potpalu. U dogovoreno
vrijeme - oko osam sati uveer - velika povorka, sastavljena od
sveenika koje prate mladii i djevojke u prazninoj odjei, dolazi iz
grada pjevajui crkvene pjesme i zauzima poloaje oko stupa. U
meuvremenu se na okolnim brdima pale raskoni krijesovi. Skupi se
to je mogue vie ivih zmija i baci u stup. Ovaj se pri dnu potpali
pomou baklji to ih nosi pedesetak mukaraca i momaka koji oko
5X1

Zlatna grana

njega mahnito pleu. Da bi izbjegle plamen, zmije izmile na vrh i

stanu gmizati sa strane, dok napokon ne padnu, a njihova borba za
ivot izaziva oduevljenje promatraa oko stupa. Posrijedi je omiljena godinja ceremonija itelja Luchona i okolice, a mjesna predaja
pripisuje joj pogansko podrijedo." 1 0 7 U ivanjskim krijesovima to su
se neko palili na Place de Greve u Parizu bijae obiaj spaliti koaru,
bavu ih vreu punu ivih maaka, a katkada bi se spalila iva hsica.
Ljudi su skupljah ugarke i pepeo iz vatre, vjerujui da oni donose
sreu. 1 0 8 U Metzu su ivanjske vatre loili na glavnome gradskom
trgu, a u njima bi spalili est maaka. 1 0 9 U Rusiji se u ivanjskome krijesu katkad spaljivao bijeli pijetao, 1 1 0 a u Meissenu ih Thiiringenu se
u nj bacala konjska glava. 1 1 1 ivotinje se ponekad spaljuju i u proljetnim krijesovima. N a Vogezima su se make spaljivale na pokladni
utorak, dok su se u Elzasu bacale u uskrnju vatru. 1 1 2 Vidjeli smo da
su se u uskrnjoj vatri katkad spaljivale vjeverice.
Ako su ljudi to su ih druidi spaljivah u pletenim koevima predstavljali duh bilja, spaljivanje ivotinja zajedno s njima zacijelo je
imalo isti smisao. M e d u ivotinjama koje su spaljivali druidi, jednako
kao i u dananjim krijesovima, vidjeli smo, bijahu stoka, make, lisice
i pijetlovi, a sva ta stvorenja europski narodi smatraju utjelovljenjima
itnoga duha. 1 1 3 N e znam nijedan siguran dokaz koji bi govorio u
prilog tome da su se predstavnicima duha drvea ih duha ita u
Europi smatrale zmije; 1 1 4 kao rtve na ivanjskoj sveanosti u Luchonu one su moda zamjenjivale ivotinje koje su imale taj reprezentativni znaaj. Kada je znaenje obiaja zaboravljeno, naela korisnosti i ljudskosti moda su zajedno dovela do zamjene bezazlenih i
korisnih ivotinja opasnim gmazovima kao rtvama.
ini se, dakle, da se ostaci rtvenih obreda Kelta u drevnoj Galiji
mogu nai u narodnim svetkovinama dananje Europe. Dakako da
su u Francuskoj, ih tonije na irem podruju to ga obuhvaaju
granice negdanje Galije, ti obredi ostavili najjasnije tragove u obiajima spaljivanja divova od vrbova prua i ivotinja zatvorenih u pleter
ih pletene koare. Ti se obiaji, kao to je ve primijeeno, obino
odravaju oko poetka ljeta, odnosno Ivanja. Iz toga moemo zakljuiti da su se izvorni obredi, kojih su dananji obiaji izroeni nasljednici, slavili u to doba. Ta se pretpostavka poklapa sa zakljukom na
koji nas je naveo opi pregled europskih narodnih obiaja, naime da
svetkovina poetka ljeta bijae u cjelini najsveanija i najrasprostranjenija godinja svetkovina to su je slavili primitivni Arijci u Europi.
Primijenjen na Kelte, taj openiti zakljuak potkrepljuju vie ih manje
512

sauvani tragovi ivanjskih vatrenih svetkovina to ih nalazimo na svim

onim najzapadnijim rtovima i otocima, posljednjim uporitima keltske rase u Europi - u Britaniji, Cornwallu, Walesu, na Isle of Manu,
u kotskoj i Irskoj. U kotskoj su se, dodue, glavne svetkovine
vezane uz vatru svakako odravale o Beltaneu (prvoga svibnja), no to
je tek iznimka.
Da samemo: podaci koje nalazimo u starih pisaca i dananji narodni obiaji zajedno nas navode na zakljuak da su galski Kelti
poetkom ljeta slavili svetkovinu na kojoj su se ivi ljudi, to su predstavljali duh drvea odnosno duh bilja, zatvarah u opleteno vrbovo
prue i spaljivah. Svrha cijelog obreda bijae prizvati sunce i potaknuti rast usjeva.
Druga znaajna crta keltske ljetne svetkovine bijae branje svete
imele, koju su skupljah druidi. Plinije je u esto navoenom ulomku
taj obred opisao na sljedei nain. Nabrojavi razliite vrste imele, on
nastavlja:

Kad govorimo o tom predmetu, ne valja propustiti spomenuti

oboavanje imele, prisutno sirom Galije. Za druide, kako ondje zovu
vraeve, nema niega svetijeg od imele i drveta na kojemu ona raste,
no samo ako je to drvo hrast. Osim toga oni za svoje svete gajeve uvijek odabiru hrastove ume te ne izvode nijedan sveti obred bez hrastova lia, pa se i samo ime druida moe smatrati nazivom to su im ga
dali Grci zbog njihova tovanja hrasta.115 Oni, naime, vjeruju da je
sve to raste na tom drveu poslano s neba, kao znak da je to drvo
odabrao sam bog. Imela se veoma rijetko nalazi, ali kada je nadu, beru
je uz sveanu ceremoniju. Najee to ine u estome mjesecu (poetak njihovih mjeseci i godina odreden je mjeseevim mijenama) i kada
stablo navri trideset godina starosti, jer je u to doba u naponu snage,
iako jo nije doseglo punu veliinu. Nakon dolinih priprema za rtvovanje i gozbe ispod stabla, oni je pozdravljaju kao sveopeg iscjelitelja
i dovode na to mjesto dva bijela bika iji se rogovi nikad ranije nisu
vezali. rec u bijeloj halji penje se na drvo i zlatnim116 srpom sijee
imelu, koja se hvata u bijelu tkaninu. Potom prinose rtve i mole Boga
da njegov dar usrei one kojima ga je darovao. Vjeruju da napitak
spravljen od imele jalove ivotinje ini plodnima i da je ta biljka lijek
protiv svih otrova117
Kada kae da druidi sijeku imelu u estome mjesecu, Plinije zacijelo
ima na umu rimski kalendar, u kojemu je esti mjesec bio lipanj. Ako
513

se, dakle, imela sjekla u lipnju, moemo biti gotovo sigurni da se ta

ceremonija odigravala uoi dananjeg Ivanja. Taj dan, to odie bezbrojnim minulim utvarama iz davnine, jo je uvijek vrijeme za branje
nekih maginih biljaka, ija se nestalna svojstva mogu ouvati samo u
to tajnovito doba. Vjeruje se, primjerice, da paprat uoi Ivanja udesno procvate, poput vatre ih ulatena zlata. O n a j tko se dokopa tog
cvijeta, koji veoma brzo vene i otpada, moe sebe uiniti nevidljivim,
razumjeti jezik ivotinja i tako dalje. No, ne smije je dotaknuti
rukom, ve mora ispod paprati rasprostrti bijelo platno, na koje e
pasti magini cvijet (ih sjeme). 1 1 8 Trava svetog Ivana (Hypericum perforatum),' pak, biljka za koju se vjeruje da lijei sve rane te tjera
vjetice i zloduhe, bere se uoi Ivanja i nosi kao amajlija ih se toga
dana vjea iznad prozora i vrata. 1 1 9 Za komoniku (Artemisia vulgaris)
vjeruje se da posjeduje magina svojstva ako se bere uoi Ivanja.
Stoga je u Francuskoj zovu biljkom svetog Ivana. Ljudi od te biljke
ispletu pojas, vjerujui da ih on cijele godine titi od duhova, magije,
nesree i bolesti, ili od nje uoi Ivanja ispletu vijenac, pa kroza nj
gledaju ivanjski krije ih ga stavljaju na glavu. Onoga tko to uini
nee te godine boljeti oi ili glava. Ponekad se komonika baca u
ivanjsku vatru. 1 2 0 Praznovjerno povezivanje sjemena paprati, trave
sv. Ivana i komonike s danom uoi Ivanja veoma je rasprostranjeno u
Europi. Sljedee se povezivanje, pak, ini vema lokalnim. Puko
ime za bobovnik ili bobovnjak (Sedum telephium) u Engleskoj glasi
"ivanjski muevi", jer je obiaj brati ga uoi Ivanja kako bi se zapeatila zajednika sudbina ljubavnika, 1 2 1 a u istu se svrhu, takoer u
Engleskoj, uoi Ivanja kadto skupljaju granice rumene kadulje. 1 2 2
Zvjerokradice u ekoj smatraju da se mogu uiniti neranjivima
pomou jelovih eera to ih pobiru na Ivanje prije svitanja. 123 U istoj
zemlji se na Ivanje bere divlja majina duica, kojom se na Badnjak
kadi drvee kako bi visoko raslo. 1 2 4 U Njemakoj i ekoj se biljka
zvana cvijet ih krv sv. Ivana (Hieracium pilosellaT bere uoi Ivanja.
Valja je iupati iz korijena pomou zlatnog novia. Dri se da ta biljka donosi sreu i da je naroito dobra za bolesnu stoku. 1 2 5
Navedene bi injenice same po sebi navele na pretpostavku da je,
ako su druidi sjekli imelu u lipnju, kao to doznajemo od Plinija, dan
kada se ona sjekla mogao biti jedino Ivanje ih dan uoi njega. Ta se
pretpostavka praktino promee u izvjesnost kad vidimo da je u folkloru pravilo sjei imelu na Ivanje. 1 2 6 Toga dana ujutro seljaci u
Iliti bogorodiina trava, (uti) kantarion. (Prev.)
U nas zeja loboda. (Prev.)
514

Balr

Pijedmontu i Lombardiji jo uvijek izlaze traiti hrastovo lie za

"ulje sv. Ivana" koje, smatraju oni, lijei sve rane zadobivene oruem
za rezanje. 1 2 7 N e m a sumnje da je "ulje sv. Ivana" izvorno bila naprosto imela, ili uvarak spravljen od nje. U Holsteinu se imela, naroito
hrastova, i danas smatra udotvornim lijekom za otvorene rane; 1 2 8 a
ako je, kao to se navodi, "sve-iscjelitelj" epitet koji se u suvremenu
keltskom govoru u Britaniji, Walesu, Irskoj i kotskoj pridijeva
imeli, 1 2 9 posrijedi moe biti samo preivjelo ime kojim su, kao to
vidjesmo, druidi oslovljavah hrast, ih moda prije imelu.
Ispada, dakle, da su se dva glavna obiljeja znaajke mita o Baldru
- trganje imele i spaljivanje boanstva - ponavljala na velikoj ljetnoj
sveanosti Kelta. N o i u samoj Skandinaviji, Baldrovoj postojbini,
obje te znaajke mita koji govori o njemu mogu se jo uvijek nai u
narodnim proslavama poetka proljea. U vedskoj se, naime, uoi
Ivanja, imela "revno trai, jer se vjeruje da posjeduje mnoga mistina
svojstva i da, privrsti li se za strop kue, konjske ih kravlje staje, Trol
nee biti kadar ozlijediti ljude odnosno ivotinje." 1 3 0 U vedskoj,
Norvekoj i Danskoj se uoi Ivanja na brdima i uzvisinama pale golemi krijesovi. 131 ini se, dodue, da se u tim krijesovima nisu spaljivale nikakve figure, no spaljivanje se lako izostavlja nakon to se
znaenje obreda zaboravi. Ime Baldrove lomae (Balder's Balar), pod
kojim te ivanjske vatre neko bijahu poznate u vedskoj, 1 3 2 dovodi
ih izvan svake sumnje u vezu s Baldrom i pokazuje da se prije u njima
svake godine spaljivao Baldrov ivi predstavnik ih figura koja ga je
prikazivala. Poetak ljeta bijae doba posveeno Baldru, a injenica
da vedski pjesnik Tegner, u svojoj Frithiofssagi, smjetava spaljivanje
Baldra upravo na poetak ljeta, 1 3 3 mogla bi posluiti kao dokaz da je
rije o dijelu vedske tradicije. S obzirom na dvostruku podudarnost
mita o Baldru - s ivanjskom svetkovinom u keltskoj Galiji i s onom u
Skandinaviji - moemo sa sigurnou zakljuiti da se ne radi o obinom mitu, to jest o pukom opisu fizikih pojava pomou slika posuenih iz ljudskoga ivota, nego besumnje o ritualistikom mitu, to
jest o mitu zasnovanom na neposrednom promatranju vjerskih ceremonija, kojim se one hoe protumaiti. Ustaljeni nain na koji mit
tumai ritual sastoji se u tome da je ritual periodiko obiljeavanje
nekog zbivanja u prolosti, iji sudionici mogu biti bogovi i ljudi.
Takvo bi tumaenje prizvalo godinje svetkovine s vatrom koje su,
kao to smo vidjeli, igrale istaknutu ulogu u primitivnoj religiji arijskih naroda u Europi. Baldr je zacijelo bio norveki predstavnik bia
koje se na tim vatrenim svetkovinama spaljivalo u vidu figure ih
515

Zlatna grana

ivoga ovjeka. A ako je, kako sam pokuao pokazati, bie koje se na
taj nain spaljivalo bilo duh drvea odnosno duh bilja, onda je Baldr
takoer morao biti duh drvea odnosno bilja.
Poeljno bi, meutim, bilo odrediti, ako je mogue, koja je to
vrsta drveta ih drvea iji se osobni predstavnik spaljivao na svetkovinama vezanim uz vatru. Jer, moemo biti posve sigurni da se rtva
nije pogubljivala kao predstavnik vegetacije uope. Pojam vegetacije
kao takve odve je apstraktan a da bi bio primitivan. rtva je prvobitno najvjerojatnije predstavljala odreenu vrstu svetoga stabla. O d
svog europskog drvea, pak, nijedno se ne moe s toliko prava smatrati svetim stablom Arijaca kao hrast. Kult hrasta je provjereno postojao kod svih velikih loza arijskoga roda u Europi. Vidjeli smo da
on nije bio samo sveto stablo ve i glavni predmet tovanja u Kelta i
Slavena. 1 3 4 Prema Grimmu, hrast bijae u Germana prvo meu svetim stablima, tovie njihovo glavno boanstvo. Pouzdano se zna da
su ga tovah jo u doba poganstva, a tragovi kulta hrasta preivjeli su
u raznim krajevima Njemake gotovo do danas. 1 3 5 Za drevne je Itale, prema Prellerovim rijeima, hrast bio najsvetije od svih stabala. 1 3 6
ini se da Jupiterov kip na rimskom Kapitolu prvotno nije bio nita
drugo doh obian hrast. 1 3 7 U Dodoni, moda najstarijemu grkom
svetitu, Zeus se tovao kao boanstvo koje se nalazi u svetom hrastu, a utanje hrastova lia na vjetru bijae njegov glas. 1 3 8 Ako se,
dakle, veliki bog Grka i Rimljana u nekima od njihovih najstarijih
svetita prikazivao u obliju hrasta, i ako je hrast bio sredinjim predmetom tovanja u Kelta, Germana i Slavena, zasigurno moemo
zakljuiti da je to stablo bilo jedno od glavnih, ako ne i glavno boanstvo Arijaca prije nego to su se rasuli po svijetu, i da njihova prvotna postojbina bijae zemlja prekrivena hrastovim umama. 1 3 9
Imajui u vidu primitivni znaaj i neobinu uzajamnu shnost
svetkovina s vatrom kod svih izdanaka arijevske loze u Europi,
moemo naslutiti da te svetkovine tvore dio zajednikog skupa vjerskih obiaja to su ih razni narodi ponijeh sa sobom napustivi prvobitnu postojbinu. No, ako sam u pravu, jedno od bitnih obiljeja
primitivnih svetkovina vezanih uz vatru bilo je spaljivanje ovjeka
koji je predstavljao duh drvea. S obzirom na mjesto to ga je hrast
zauzimao u rehgiji Arijaca, valja pretpostaviti da je drvo koje se na taj
nain prikazivalo u sklopu svetkovina s vatrom izvorno bilo hrast.
Kad je rije o Keltima i Slavenima, taj se zakljuak vjerojatno nee
osporavati. Glede njih, kao i Germana, potvruje ga znaajan primjer
vjerskoga konzervativizma. Najprimitivnija metoda dobivanja vatre
516

B5iar

koju ovjek poznaje jest trenje dvaju komada drva jedan o drugi dok
se ne zapale; vidjeli smo da se ta metoda u Europi jo uvijek koristi
za paljenje svetih vatri, kao to je ivi oganj, i da joj se najvjerojatnije pribjegavalo na svim vatrenim svetkovinama o kojima raspravljamo. Kadto se propisuje da se takva sveta vatra proizvede trenjem
odredene vrste drva, a kad je ta vrsta propisana, bilo medu Keltima,
Germanima ili Slavenima, drvo o kojemu je rije redovito je hrast.
Vidjeli smo da Slaveni u Mazoviji novu vatru za selo pale na Ivanje, i
to tako da oko hrastove osovine brzo okreu kota sve dok osovinu
ne zahvati vatra. 1 4 0 Kada bi se dogodilo da vjeni oganj to su ga
odravah stari Slaveni utrne, on se iznova palio trenjem komada hrastovine, koji se prethodno zagrijavao tako to se po njemu udaralo
sivim (ne crvenim) k a m e n o m . 1 4 1 U Njemakoj se iva vatra redovito palila trenjem hrastova drva, 1 4 2 a i u sjevernoj su se kotskoj
Beltaneove i svete vatre loile slinim sredstvima. 1 4 3
Ako su se svete vatre redovito palile trenjem hrastovine, moemo
zakljuiti da se vatra kao takva izvorno loila pomou istog materijala. Doista, vjeni oganj to je gorio podno svetoga hrasta u velikom
slavenskom svetitu u Romovi podlagao se hrastovinom, 1 4 4 a da je
hrastovo drvo prije bilo gorivo za ivanjske vatre, moda se moe
zakljuiti i iz obiaja seljaka u mnogim planinskim krajevima
Njemake, koji i danas na Ivanje bacaju u vatru velike hrastove
klade. Klada se namjesti tako da polako tinja i ne pretvori se u ugljen
prije istjeka godine. O iduem se Ivanju pougljenjeni ugarci preostali
od stare cjepanice uklone kako bi se nainilo mjesta za novu, pa se
pomijeaju sa itnim sjemenom ih raspu po vrtu. Vjeruje se da to
potie rast usjeva te ih uva od snijeti i nametnika. 1 4 5 Podsjetimo se
da je znaajno obiljeje beotijske svetkovine Dedale, a ve je istaknuta analogija te i proljetnih i ivanjskih svetkovina u dananjoj Europi,
bilo obaranje i spaljivanje hrasta. 1 4 6 Opi je zakljuak da su
prigodom tih periodinih ih povremenih ceremonija, ija je svrha bila
potaknuti sunce da sija i zemaljske plodove da rastu, drevni Arijci
palili i loili vatru svetim hrastovim drvom.
N o ako se na tim sveanim obredima vatra u pravilu loila hrastovinom, onda slijedi da ljudi koji su se u njoj spaljivah kao predstavnici duha drvea nisu mogli predstavljati nijedno drugo drvo doli
hrast. Sveti hrast se tako spaljivao dvojako: u vatri je plamtjela hrastovima, a s njom i ivi ovjek kao olienje hrastova duha. Zakljuak
koji se tu izvodi u pogledu europskih Arijaca uope potvruje, u njegovoj primjeni na Kelte i Skandinavce, odnos to ga je spaljivanje
517

Zlatna grana

rtve u ivanjskoj vatri m e u tim narodima imalo spram imele. Vidjeli

smo da je u Kelta i Skandinavaca postojao obiaj branja imele
poetkom ljeta. No, na povrini tog obiaja nema niega to bi se
moglo povezati s ivanjskim vatrama u kojima su se spaljivale ljudske
rtve ili njihove figure. ak i ako se vatra izvorno uvijek palila
pomou hrastovine, to se ini vjerojatnim, zato je bilo potrebno
brati imelu? Posljednju vezu izmeu ivanjskih obiaja skupljanja
imele i paljenja krijesova prua mit o Baldru, koji se zasigurno ne
moe razdvojiti od tih obiaja. Reeni mit pokazuje da se neko zacijelo vjerovalo kako postoji vitalna veza izmeu imele i ljudskog predstavnika hrasta koji se spaljivao u vatri. Mit kae da Baldra nije moglo
ubiti nita, na nebu ni na zemlji, osim imele, i dokle god je ona bila
na hrastu, on je bio ne samo besmrtan nego i neranjiv. Elem, im
uvidimo da je Baldr zapravo bio hrast, podrijetlo mita postaje jasno.
Imela se smatrala sjeditem hrastova ivota, i dokle god je ona bila
netaknuta nita nije moglo usmrtiti niti ak ozlijediti hrast. N a shvaanje imele kao sjedita ivota hrasta primitivna je ovjeka prirodno
moglo navesti zapaanje da je, dok je hrast listopadan, imela koja na
njemu raste - zimzelena. Po zimi je pogled na njeno svjee lie medu
golim hrastovim granjem morao tovatelje tog drveta ponukati da ga
pozdrave kao znak da je boanski ivot, koji je prestao oivljavati
granje, ipak preivio u imeh, kao to srce spavaa i dalje kuca dok je
on nepomian. Kada je, dakle, boanstvo valjalo pogubiti, tj. kada je
sveto stablo trebalo biti spaljeno, bilo je nuno najprije otrgnuti
imelu. Jer, dokle god je imela ostajala netaknutom, dotle je, mislili su
ljudi, hrast bio neranjiv, i svi udarci njihovih noeva i sjekira bih bi se
odbili od njegove povrine. Iupavi, meutim, iz hrasta njegovo
sveto srce - imelu - i stablo smatrahu gotovim da padne. A kada se,
u kasnije doba, hrast poeo predstavljati pomou ivoga ovjeka,
logiki je bilo nuno pretpostaviti da ga se, poput drveta to ga je
ohavao, ne moe ni ubiti niti raniti dokle god je imela neozlijeena.
Trganje imele bilo je, dakle, ujedno znak i uzrok njegove smrti.
No, budui da je pojam bia iji se ivot, u izvjesnom smislu,
nalazi izvan njega samoga, mnogim itateljima jamano udnovat, i
budui da njegova uloga u primitivnom praznovjerju jo nije posve
prepoznata, vrijedi m u posvetiti nekoliko odjeljaka. Ishod e biti u
tome da se pokae kako taj pojam, pomou kojega tumaim Baldrov
odnos spram imele, predstavlja naelo duboko usaeno u svijest
primitivna ovjeka.

518

Biljeke
1

3
4
5

6
7
8
9

10

11

12
13

14
15
16
17

Die Edda, iibersetzt von K. Simrock,8 str. 286-288, usp. str. 8, 34, 264.
Pripovijest o Baldru na engleskome podrobno iznosi prof. Rhys, Celtic
Heathendom, str. 529 i d. [Usp. Snorri Sturluson, Edda - Gjlfaginning/Obmanjivanje Gylfija, prev. i biljeke D. Maek, Zagreb, 1997., str.
141-145; u tekstu se slijede grafije izvornih imena onako kako se
navode u tom prijevodu - op. prev.]
Neobino je vidjeti da jedan tako ueni i pronicavi istraiva obiaja i
mitova poput H. Usenera upravo preokree njihov pravi odnos.
Pokazavi da bitnim znaajkama mita o braku Marsa i Nerione odgovaraju svadbeni obiaji dananjih seljaka, on zakljuuje da su ti obiaji
odraz mita. "Italische Mythen", Rheinisches Museum, N. F. xxx. 228 i d.
Sigurno je da je mit odraz obiaja. Ljudi ne samo da zamiljaju bogove
u svom obliju (kao to je jo davno primijetio Ksenofan) nego ih predoavaju kao da oni misle i djeluju poput njih. Nebo je preslika zemlje,
a ne zemlja neba.
V Grimm, Deutsche Mythologie,4 i. 502, 510,516.
Mannhardt, Baumkultus, str. 518 i d.
U sljedeem pregledu obiaja vezanih uz vatru poglavito slijedim W
Mannhardta, Baumkultus, kap. vi. str. 497 i d. Usp. i Grimm, Deutsche
Mythologie,4 i. 500 i d.
Schmitz, Sitten und Sagen itd. des Eifler Volkes, i. str. 21-25; B. K. str. 501.
B. K. str. 501.
Vonbun, Beitrage zur deutschen Mythologie, str. 20; B. K. str. 501.
E. Meier, Deutsche Sagen, Sitten und Gebrauche aus Schivaben, str. 380 i
d.; Birlinger, Volksthiimliches aus Schivaben, ii. 59 i d., 66 i d.; Bavaria,
ii. 2, str. 838 i d.; Panzer, Beitrag zur deutschen Mythologie, i. str. 211,
br. 232, B. K. str. 501 i d.
Witzschel, Sagen, Sitten und Gebrauche aus Thuringen, str. 189; Panzer,
Beitrag zur deutschen Mjthologie, ii. 207; B. K. str. 500 i d.
Th. Vernalcken, Mythen und Brauche des Volkes in Oesterreich, str. 293 i
d.; B. K. str. 498. V gore, sv. i. str. 203.
Schmitz, Sitten, u. Sagen des Eifler Volkes, i. str. 20; B. K. str. 499.
Strackerjan, Aberglaube u. Sagen aus dem Herzogthum Oldenburg, ii. 39,
br. 306; B. K. str. 499.
B. K. str. 499.
B. K. str. 498 i d.
B. K. str. 499.
Schneller, Marchen u. Sagen aus Walschtirol, str. 234 i d.; B. K. str. 499 i d.

519

Zlatna grana

18

19

20

21
22
23

24
25
26
27

28
29

30

31
32
33

34

35
36

37
38
39

40

B. K. str. 502-505, WLittke, Der deutsche Volksaberglaube2 81;

Zingerle, Sitten, Brduche und Meinungen des Tiroler Volkes,2 str. 149,
1286-1289; Bavaria, i. 1, str. 371.
Panzer, Beitrag zur deutschen Mythologie, i. str. 212 i d., ii. str. 78 i d.; B.
K. str. 505.
Strackerjan, Aberglaube und Sagen aus dem Herzogthum Oldenburg, ii.
str. 43 i d br. 313; B. K. str. 505 i d.
Wolf, Beitrage zur deutschen Mythologie, i. 75 i d.; B. K. str. 506.
Grimm, Deutsche Mythologie,4 i. 512; B. K. str. 506 i d.
H. Prohle, Harzbilder, str. 63; Kuhn und Schwartz, Norddeutsche Sagen,
Marchen und Gebrauche, str. 373; B. K. str. 507.
Kuhn, Markische Sagen und Marchen, str. 312 i d.; B. K. str. 507.
Panzer, Beitrag zur deutschen Mythologie, i. str. 211 i d.; B. K. str. 507 i d.
Birlinger, Volksthiimliches aus Schwaben, ii. str. 82, br. 106; B. K. str. 508.
B. K. str. 508; usp. Wolf, Beitrage zur deutsch. Myth4 i. 512. Potonja
dvojica autora tvrde samo da je prije paljenja krijesova bio obiaj u
umama loviti vjeverice.
Kuhn, nav. dj.; B. K. str. 508.
Brand, Popular Antiquities, i. 224 i d., Bohnovo izd., gdje se navodi
Sinclairov Statistical Account of Scotland, 1794, xi. 620; Scotland and
Scotsmen in the Eighteenth Century, iz rukopisa Johna Ramsaya iz
Ochertyrea, u izdanju Alex. Allardycea, ii. 439-445; B. K. str. 508.
Pennant, "Tour in Scotland", u: Pinkerton, Voyages and Travels, iii. 49;
Brand, Popular Antiquities, i. 226.
L. Lloyd, Peasant Life in Sioeden, str. 233 i d.
B. K. str. 509; Brand, Pop. Antiq. i. 298 i d.; Grimm, D. M. 4 i. 516.
Birlinger, Volksthiimliches aus Schivaben, ii. str. 96 i d. br. 128, str. 103 i
d. br. 129; E. Meier, Deutsche Sagen, Sitten und Gebrauche aus
Schivaben, str. 423 i d.; B. K. str. 510.
Leoprechting, Aus dem Lechrain, str. 182 i d.; B. K. str. 510. Usp.
Panzer, Beitrag zur deutschen Mythologie, i. 210; Bavaria, iii. 956.
Panzer, nav. dj. ii. 549.
Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalender aus Bdhmen, str. 306-311; B. K.
str. 510. Glede obiaja paljenja stabala u ivanjskim krijesovima, v. sv. i.
str. 65.
Rochholz, Deutscher Glaube und Brauch, ii. 144 i d.
Grimm, D. M4 i. 515 i d.; B. K. str. 510 i d.
Wolf, Beitrage zur deutschen Mythologie, ii. 393; Grimm, D. M.4 i. 517;
B. K. str. 511.
Sebillot, Coutumes populaires de la Haute Bretagne, str. 193 i d.; Wolf,
nav. dj. ii. 392 i d.

520

41

42

43

44
45
46
47
48
49
50
51

52

53
54
55
56
57

58
59
6(>

61
62

63
64
65
66
67
68
69

70
71

72

Zingerle, Sitten, itd. des Tiroler Volkes,2 str. 159, br. 1354; Panzer,
Beitrag, i. 210; B. K. str. 511.
Kuhn u. Schwartz, Norddeutsche Sagen, Marchen und Gebrauche, str.
390; B. K. 511.
Brand, Popular Antiquities, i. 300 i d., 318, usp. str. 305, 306, 308 i d.;
B. K. str. 512.
Aubrey, Remaines of Gentilisme and Judaisme, str. 96, usp. isto, str. 26.
Brand, nav. dj. i. 311.
Isto, i. 303, 318, 319; Dyer, British Popular Customs, str. 315.
Brand, nav. dj. i. 318.
J. Train, Account of the Isle ofMan, ii. 120.
Brand, i. 303, gdje navodi Description ofWestmeath sira Henrya Piersa.
Brand, nav. dj., gdje navodi autora knjige Survej ofthe South oflreland.
Brand, i. 305, gdje navodi autora djela Comical Pilgrim's Pilgrimage into
Ireland.
Brand, i. 304, gdje navodi The Gentleman's Magazine od veljae 1795.,
str. 124.
Naveo Dyer, British Popular Customs, str. 321 i d.
Brand, i. 311, gdje se navodi Statistical Account of Scotland, xxi. 145.
B. K. str. 512.
Brand, i. 337.
J. Ramsay i A. Allardyce, Scotland and Scotsmen in the Eighteenth
Centurj, ii. 436.
Ralston, Songs ofthe Russian People, str. 240; Grimm, D. M. 4 i. 519.
Ralston, nav. dj.
Tettau und Temme, Die Volkssagen Ostpreussens, Litthauens und
Westpreussens, str. 277; Grimm, D. M. 4 i. 519.
Toppen, Aberglauben aus Masuren,2 str. 71.
Grimm, nav. dj.; Reinsberg-Diiringsfeld, Fest-Kalender aus Bohmen, str.
307, biljeka.
Grimm, nav. dj.
Grimm, nav. dj.
Grimm, D. MA i. 518.
V gore, sv. i. str. 220 - 1.
Gubernatis, Mjthologie des Plantes, i. 185.
Brand, Popular Antiquities, i. 317; Grimm, nav. dj.
G. Ferraro, Superstizioni, usi eproverbi Monferrini, str. 34 i d., gdje se navodi Alvise da Cadamosto, Relazione dei viaggi dAfrica, kod Ramusija.
Birlinger, Volksthiimliches aus Schiuaben, ii. 100 i d.; B. K. str. 513 i d.
Zingerle, Sitten, itd., des Tiroler Volkes,2 str. 159, br. 1353, usp. br.
1355; B. K. str. 513.
Wolf, Beitrage zur deutschen Mythologie, ii. 392; B. K. str. 513.
521

Zlatna grana

73
74
75
76
77
78

79

80
81

B. K. str. 513.
Ralston, Songs of the Russian People, str. 240.
V gore, sv. i. str. 207 i d.
V gore, sv. i. str. 23 i d.
V gore, str. 500.
Birlinger, Volksthiimliches aus Schivaben, ii. 57, 97; B. K. str. 510; usp.
Panzer, Beitrag, ii. 240.
Usp. Grimm, D. M. 4 i. 521; Wolf, Beitrage zur deutschen Mythologie, ii.
389; Ad. Kuhn, Herabkunft des Feuers,2 str. 41 i d., 47; W Mannhardt,
B. K. str. 521.
V gore, str. 496, 497, 499, 501.
Glede "ivih vatri" v. Grimm, D. M. i. 501 i d.; Wolf, nav. dj. i. 116 i d.,
ii. 378 i d.; Kuhn, nav. dj. str. 41 i d.; B. K. str. 518 i d.; Elton, Origins
ofEnglish Historj, str. 293 i d.; Jahn, Die deutschen Opfergebrauche bei
Ackerbau und Viehzucht, str. 26 i d.

82

Takvo je Grimmovo, Wolfovo, Kuhnovo i Mannhardtovo gledite.

83

Herabkunft des Feuers,2 str. 47.

Panzer, Beitrag, ii. 240.
Ch. E. Gover, "The Pongol festival in Southern India", Journ. Royal
Asiatic Society, N. S. v. (1870) str. 96 i d.
Diego de Landa, Relation des chosesde Yucatan (Pariz, 1864), str. 233.
Kolben, Present State ofthe Cape of Good Hope, i. 129 i d.
V str. 495. Moda se i Demetrine baklje, toliko prisutne u mitu o njoj i
na spomenicima koji je prikazuju, mogu protumaiti pomou tog
obiaja. Smatrati, kao to to ini Mannhardt (B. K. str. 536), da baklje
u dananjim europskim obiajima predstavljaju munje, ini se
nepotrebnim.

84
85

86
87
88

89
90
91
92
93
94
95
96
97

98

99

V gore, sv. i. str. 60 i d.

Str. 493,504.
Str. 492, 493, 496, 498, 503.
Str. 493 i d.
Str. 492,493.
V sv. i. str. 207.
B. K. str. 524.
Bavaria, iii. 956; B. K. str. 524.
Birlinger, Volksthiimliches aus Schivaben, ii. 121 i d., br. 146; B. K. str.
524 i d.
Cezar, Bell. Gali. vi. 15; Strabon, iv. 4, 5, str. 198 Casaubon; Diodor, v.
32. Vidi Mannhardt, B. K. str. 525 i d.
Strabon, iv. 4, 4, str. 197, tok; Se cpovtKoct; 8iKaq paA.iaxa t o u t o k ; [tj.
druida] KTxpcx7tTO 5iKd<^eiv, o t a v te (popa toutcov fj, tpopav Kal

522

Ttj<; %copaq vo|a(^oocnv U7tdpxeiv. Glede tog ulomka v. Mannhardt,

B. K. str. 529 i d.
100
V sv. i. str. 71 i d.
101
B. K. str. 523, biljeka.
102
B. K. str. 523, biljeka; John Milner, The Historj, Civil and
Ecclesiastical, and Survey ofthe Antiquities ofWinchester, i. 8 i d.; Brand,
Popular Antiquities, i. 325 i d.; James Logan, The Scottish Gael, ii. 358
(novo izd.); Reinsberg-Dtiringsfeld, Calendrier Belge, str. 123 i d.
103
Puttenham, Arte ofEnglish Poesie, 1589, str. 128; navodi Brand u
Popular Antiquities, i. 323.
104
King, Vale Royal ofEngland, str. 208, citirano u: Brand, nav. dj.
105
Liebrecht, Gervasius von Tilburj, str. 212 i d.; B. K. str. 514.
106
B. K. str. 514,523.
107
Athenaeum, 24. srpnja 1869, str. 115; B. K. str. 515 i d.
108
Wolf, Beitrage zur deutschen Mythologie, ii. 388; B. K. str. 515.
109
B. K. str. 515.
110
Grimm, Deutsche Mythologie,4 i. 519; B. K. str. 515.
111
B. K. str. 515.
112
Isto.
113
V gore, sv. i. str. 306, sv. ii. str. 315 i d.
114
Pojedine su zmije koje su tovali stari Prusi ivjele u upljim hrastovima, a budui da je hrast za Pruse bio sveto stablo, mogue je da su oni
te zmije smatrali duhovima drvea. Simon Grunau, Preussische Chronik,
izd. Perlbach, i. str. 89; Hartknoch, Alt- und Neues Preussen, str. 143,
163. Zmije su, pak, kao to vidjesmo, igrale vanu ulogu u
Demetrinom kultu. No, teko bi se moglo ustvrditi da ih se smatralo
njezinim utjelovljenjima. U Sijamu se vjeruje da se duh stabla takhiena
ponekad pojavljuje u obliju ene, a ponekad u obliju zmije. Bastian,
Die Volker des ostlichen Asien, iii. 251.
115

Plinije izvodi ime "druid" od grkoga drus, "hrast". On nije znao da je

keltska rije za hrast bila ista (daur), i da je stoga rije druid, u smislu
sveenika hrasta, bila izvorno keltska, a ne grka posuenica. V
Curtius, Griech. Etymologie,5 str. 238 i d.; Vaniek, Griechisch-lateinisches etymolog. Worterbuch, str. 368 i d.; Rhys, Celtic Heathendom, str.
221 i d. U sjevernoj kotskoj tu rije nalazimo u imenima mjesta kao
to su Bendarroch (hrastova planina), Craigandarroch itd.
116
U folkloru jo postoji pravilo da se imela ne sijee eljezom; neki kau
da je valja sjei zlatom. Grimm, Deutsche Mythologie,4 ii. 1101. O izbjegavanju uporabe eljeza u takvim sluajevima, v. Liebrecht, Gervasius
von Tilbury, str. 103; gore, sv. i. str. 135 i d.
117
Plinije, Nat. Hist. xvi. 249 i d. Glede keltskoga kulta hrasta, v. i
Maksim Tirski, Dissert. viii. 8, Ke?aoi ctsPoucti pev Aia otaxypa Se
523

Zlatna grana

K e ^ t i k o v uyqA.fi 8pu<;. S tim nainom branja imele neka se

usporedi sljedei. Kada ovjek u Kambodi opazi izvjesnu parazitsku
biljku to raste na stablu tamarinda, on se odjene u bijelo, uzme novi
zemljani lonac i u podne se popne na stablo. Biljku stavi u lonac i pusti
je da u njemu padne na zemlju. U loncu potom pripremi uvarak od
kojega se postaje neranjivim. Aymonier, "Notes sur les coutumes et
croyances superstitieuses des Cambodgiens", u: Cochinchine Frangaise,
Excursions et Reconnaissances, br. 16, tr. 136.
118
Wuttke, Der deutsche Volksaberglauben und Gebrauche aus Bohmen und
Mahren, 673-677; Gubernatis, Mjthologie des Plantes, ii. 144 i d.;
Friend, Floivers and Floiver Lore, str. 362; Brand, Popular antiquities, i.
314 i d.; Vonbun, Beitrage zur deutschen Mythologie, str. 133 i d.; Burne
i Jackson, Shropshire Folklore, str. 242. Usp. Archaeological Revieiv, i.
164 i d.
119
Brand, Popular Antiquities, i. 307, 312; Dyer, Folk-lore ofPlants, str. 62,
286; Friend, Floivers and Floiver Lore, str. 147, 149, 150, 540; Wuttke,
134.
120
Grimm, D. M4 i. 514 i d., ii. 1013 i d., iii. 356; Grohmann, nav. dj.,
635-637; Friend, nav. dj. str. 75; Gubernatis, Myth. des Plantes, i. 189 i
d., ii. 16 i d.
121
Aubrey, Remaines ofGentilisme and Judaisme, str. 25 i d.; Brand, Pop.
Ant. i. 329 i d.; Friend, str. 136.
122
Brand, i. 333.
123
Grohmann, 1426.
124
Grohmann, 648.
125
Grohmann, 681; Wuttke, 134; Rochholz, Deutscher Glaube und
Brauch, i. 9; Gubernatis, Mythologie des Plantes, i. 190.
126
Grimm, D. M.4 iii. 78, 353.
127
Gubernatis, Mythologie des Plantes, ii. 73.
128 Friencl, Floivers and Floiver Lore, str. 378. Lovci vjeruju da imela lijei
sve rane i donosi sreu u lovu. Kuhn, Herabkunft des Feuers,2 str. 206.
129
Grimm, D. M. 4 ii. 1009.
130
L. Lloyd, Peasant Life in Siveden, str. 269/
131
Lloyd, nav. dj. str. 259; Grimm, D. M.4 i. 517 i d.
132
Lloyd, nav. dj.
133
Grimm, D. M.4 iii. 78, koji dodaje: "Mahnen die Johannisfeuer an Baldrs
Leichenbrand?" Taj znakoviti mig, koja sadri klicu rjeenja cijeloga
mita, posve previaju mitolozi to su od Grimmovih vremena zavili taj
predmet u oblake uene praine.
134
V gore, str. 513, i sv. i. str. 54, 56.
135
Grimm, D. M.4 i. 55 i d., 58 i d., i. 542, iii. 187 i d.
136
Preller, Rom. Mythol,3 i. 108.
AIO<;

524

Baldr

137

Livije, i. 10. Usp. C. Botticher, Der Baumkultus der Hellenen, str. 133 i d.
Botticher, nav. dj. str. 111 i d.; Preller, Griecb. Myth.4 izd. C. Robert, i.
122 i d.
139
Ne uputajui se u rizik da iznosim svoje miljenje glede spornoga
pitanja o prvobitnoj postojbini Arijaca, primijetio bih da je u raznim
krajevima Europe hrast, ini se, bio ei nego danas. Na mjestu
sadanjih bukovih uma u Danskoj su neko bile hrastove ume, a prije
njih kotske jele. Lyell, Antiquity o/Man, str. 9; J. Geikie, Prehistoric
Europe, str. 486 i d. S obzirom na arhivske podatke, ini se da je u
nekim dijelovima sjeverne Njemake jela istisnula hrast. O. Schrader,
Sprachvergleichung und Urgeschichte2 (Jena, 1890), str. 394. U prethistorijsko je vrijeme hrast bio glavno stablo u umama koje su prekrivale
Padsku nizinu. Drveno kolje na kojemu su poivala tamonja sela
bijae nainjeno od hrastovine. W Helbig, Die Italiker in der Poebene,
str. 25 i d. Klasina predaja prema kojoj su u staro doba ljudi u velikoj
mjeri ivjeli od irova potjee iz saznanja o selima na kolju u sjevernoj
Italiji, u kojima su otkrivene velike koliine irova. V Helbig, nav. dj.
str. 16 i d., 26, 72 i d.
138

140

V gore, str.503 i d.
141 p ra etorius, Deliciae Prussicae, 19 i d. G. Ralston tvrdi (prema kojem
izvoru, ne znam) da se vatra koja se odravala u ast litavskog boga
Perkunasa, ako bi se ugasila, ponovno palila iskrama koje su se dobivale pomou kamena to ga je kip boanstva drao u ruci. Songs ofthe
Russian People, str. 88.
142
Grimm, D. M. 4 i. 502, 503; Kuhn, Herabkunft des Feuers,2 str. 43;
Prohle, Harzbilder, str. 75; Bartsch, Sagen, Marchen und Gebrauche aus
Mecklenburg, ii. 150; Rochholz, Deutscher Glaube und Brauch, ii. 148.
Pisac koji sebe naziva Montanusom veli (Die deutschen Volksfeste, itd.,
str. 127) da se signalna ili iva vatra dobivala trenjem hrasta i jelovine.
Ponekad se kae da takvu vatru valja paliti pomou devet razliitih
vrsta drva (Grimm, D. M.4 i. 503, 505; Wolf, Beitrage zur deutschen
Mythologie, ii. 380; Jahn, Die deutschen Opfergebrauche, str. 27); ne
navodi se, meutim, koje su to vrste.
143

John Ramsay, Scotland and Scotsmen in the Eighteenth Centurj, ii. 442;
Grimm, D. M4 i. 506. V gore, str. 497.
144
V gore, sv. i. str. 54.
145
Montanus, Die deutsche Volksfeste, itd., str. 127.
146
V gore, sv. i. str. 82.

525

 3. Vanjska dua u narodnim pripovijestima

U prethodnom smo poglavlju vidjeli da, prema primitivnom shvaanju, dua moe privremeno izbivati iz tijela a da time ne uzrokuje
smrt. Cesto se vjeruje da takva privremena izbivanja due ukljuuju
znatan rizik, jer je dua koja luta izloena raznim nedaama u rukama neprijatelja i tome slino. No postoji i drugi vid te moi izvanjtenja due. Ako se moe zajamiti sigurnost due tijekom njezina
izbivanja iz tijela, nema razloga zato dua ne bi bila odsutna beskonano dugo; ovjek bi, tovie, naprosto iz razloga osobne sigurnosti,
mogao poeljeti da mu se dua nikada ne vrati u tijelo. Nesposoban
da ivot shvati apstraktno kao "neprekidnu mogunost osjeanja" ih
kao "trajno prilagoavanje unutarnjeg ureenja vanjskim odnosima",
divljak o njemu misli kao o konkretnoj materijalnoj stvari odreenog
obujma, koja se moe vidjeti i opipati, drati u kutiji ih upu, udarati,
slamati ili razbijati u komade. Nije potrebno da ivot, pojmljen na taj
nain, bude u ovjeku; on moe biti odsutan iz njegova tijela a i dalje
ga oivljavati putem neke vrsti simpatije ih "djelovanja na daljinu".
Dokle god predmet to ga on naziva svojim ivotom ostaje neoteen,
ovjeku je dobro; ako se oteti, i ovjek pati, a ako se uniti, on umire.
Ih, drukije kazano, kada se ovjek razboli ih umre, to se tumai time
to je materijalni predmet koji se naziva njegovim ivotom ih duom,
bio on u njegovu tijelu ih izvan njega, ozlijeen ih uniten. No, postoje mnoge okolnosti u kojima se ivot ili dua, ako ostaje u ovjeku,
izlae veoj opasnosti od povrede nego ako je sklonjena na neko
sigurno i tajno mjesto. Sukladno tome, primitivan ovjek u takvim
okolnostima vadi svoju duu iz tijela i pohranjuje je radi sigurnosti na
skrovito mjesto, da bi je vratio u tijelo kad opasnost proe. Otkrije U,
527

Zlatna grana

pak, neko apsolutno sigurno mjesto, on je tamo moe trajno ostaviti.

Prednost toga je u tome da, dokle god je dua nepovrijedena na mjestu gdje ju je pohranio, ovjek ostaje besmrtan; nita ne moe usmrtiti njegovo tijelo, budui da njegov ivot nije u njemu.
Dokaze za to primitivno vjerovanje prua jedan skup narodnih
pripovijesti, od kojih je norveka pria "O divu koji nije imao srce u
svome tijelu" moda najpoznatji primjer. Prie takve vrsti rasprostranjene su irom svijeta, a s obzirom na njihovu brojnost i raznolikost dogadaja i pojedinosti u kojima se izraava glavna ideja,
moemo zakljuiti da je pojam izvanjske due uvelike utjecao na svijest ljudi u ranoj povijesti. Narodne su pripovijesti, naime, odraz svijeta kakav se nadavao primitivnom umu, a moemo biti sigurni da je
svako shvaanje koje se u njima uestalo javlja, koliko god nam se inilo besmislenim, neko zacijelo bilo dijelom vjerovanja. Tu tvrdnju,
utoliko ukoliko se odnosi na pretpostavljenu mo izvanjtenja due na
due ili krae vrijeme, obilno potkrepljuje usporedba reenih narodnih pripovijesti s postojeim vjerovanjima i postupcima divljaka. Tome
emo se vratiti poto izloimo nekoliko primjera tih pripovijesti.
Izabrat emo ih tako da ilustriramo kako njihova karakteristina obiljeja, tako i veliku rasprostranjenost te vrste pripovijesti.
U prvom redu, priu o vanjskoj dui kazuju, u raznim oblicima, svi
arijski narodi od Hindustana do Hebrida. Njena veoma uobiajena
inaica glasi ovako: arobnjak, div ili kakav drugi lik iz bajke neranjiv
je i besmrtan jer je sakrio svoju duu na nekom dalekom, tajnome
mjestu, ali lijepa kraljevna, koju on dri zatoenom u svome zaaranom zamku, izmami mu tajnu i otkrije je junaku, koji nalazi arobnjakovu duu, srce, ivot ili smrt (kako ga se ve naziva) te razarajui
je u isti mah ubija i arobnjaka. Tako jedna indijska pripovijest govori kako je arobnjak zvan Punchkin dvanaest godina drao kraljicu u
zatoenitvu i htio je oeniti, ali ga ona nije htjela. Najzad je doao
kraljiin sin da je spasi te se njih dvoje dogovorie kako e ubiti
Punchkina. Kraljica se tada stade umiljavati arobnjaku i graditi se
kao da je napokon odluila udati se za nj. '"Pa kai mi,' ree ona, 'jesi
li ti doista besmrtan? Zar te smrt nikako ne moe okrznuti? Jesi li ti
suvie velik arobnjak da bi ikad outio ljudsku patnju? ...' Istina je,'
ree on, 'da ja nisam kao ostali. Daleko, daleko - stotine i tisue kilometara odavde - nalazi se pusta zemlja prekrivena gustom praumom. Usred ume u krugu rastu palme, a u sreditu kruga stoji est
posuda punih vode, naslaganih jedna na drugu; ispod este posude je
mali kavez, u kojemu se nalazi mali zeleni papagaj. O ivotu tog
528

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

papagaja ovisi moj ivot, i ako on ugine i ja moram umrijeti. Nemogue je, meutim,' dodao je, 'papagaju nanijeti ikakvu ozljedu, zbog
nepristupanosti te zemlje kao i zbog tisua duhova koji, prema mom
nalogu, okruuju palmovo drvee i ubijaju svakoga tko se priblii.'"
No, kraljiin mladi sin svlada sve prepreke i uhvati papagaja. Donese
ga na vrata arobnjakova zamka i stade se igrati s njime. Ugledavi
ga, Punchkin izae i pokua ga nagovoriti da mu dade papagaja.
'"Daj mi mog papagaja!' povika Punchkin. Momak tada zgrabi papagaja i otrgne mu jedno krilo, a kako je to uinio, arobnjaku otpadne
desna ruka. Punchkin tada prui lijevu ruku, kumei ga: 'Daj mi mog
papagaja!' Kraljevi iupa papagaju i drugo krilo, a arobnjaku
otpadne i lijeva ruka. 'Daj mi mog papagaja!' povie on i padne na
koljena. Kraljevi otkine papagaju desnu nogu, arobnjakova desna
noga otpadne; kraljevi otkine papagaju lijevu nogu, otpadne i arobnjakova hjeva. I tako nita ne preostade od njega osim beivotna
tijela i glave, ah on je jo kolutao oima i vikao: 'Daj mi mog papagaja!' 'Pa evo ti ga,' povika mladi, zavrnu ptici vratom i baci je na
arobnjaka, a im je to uinio Punchkinova se glava zavrnu i on umre
uz jeziv hropac." 1 U drugoj indijskoj pripovijesti, zlog diva upita njegova ki: '"Tata, gdje ti dri svoju duu?' 'Dvadeset pet kilometara
odavde,' ree on, 'nalazi se stablo. O k o stabla su tigrovi, medvjedi,
korpioni i zmije; na vrhu stabla nalazi se veoma velika, debela zmija,
na glavi joj maleni kavez, a u kavezu ptica; moja dua je ta ptica.'"
Sudbina diva jednaka je arobnjakovoj u prethodnoj pripovijesti.
Kako se ptici otkidaju krila i noge, tako nemani otpadaju ruke i noge,
a kad se ptici zavrne vratom i ona pada mrtva. 2
Jo jedna indijska pria govori kako je kraljevna zvana Sodewa Bai
roena sa zlatnom ogrlicom oko vrata. Zvjezdoznanci rekoe njezinim roditeljima: "Ovo nije obino dijete; u zlatnoj ogrhci nalazi se
dua vae keri. Pomno, dakle, pazite na nju, jer ako je tko drugi
bude uzeo i nosio, ona e umrijeti." Stoga njezina majka naloi da se
ogrlica vrsto privee djetetu oko vrata i ree keri, im je poodrasla
dovoljno da to moe razumjeti, kakva je vrijednost te ogrhce i upozori je da je nikada ne skida. Sodewa Bai se s vremenom udala za
kraljevia koji je imao jo jednu enu na ivotu. Prva ena, ljubomorna zbog mlade suparnice, nagovori jednu crnkinju da ukrade od
Sodewe Bai ogrlicu to sadri njezinu duu. Crnkinja je to uinila, i
im si je stavila ogrlicu oko vrata, Sodewa Bai umre. Cijeli dan crnkinja bi nosila tu ogrlicu, ah kasno naveer, prije poinka, skinula bi
je i odloila do jutra, a kad god ju je skidala Sodewa Bai se vraala u
529

Zlatna grana

nju i ivjela. N o kada bi dolo jutro i crnkinja stavila ogrlicu na se,

Sodewa Bai je ponovno umirala. Napokon kraljevi otkri prevaru
svoje starije ene i vrati Sodewi Bai njezinu zlatnu ogrlicu. 3 U drugoj
indjskoj prii sveti prosjak kae kraljici da e roditi sina, ali doda:
"Budui da e neprijatelji nastojati vaem sinu oduzeti ivot, mogu
vam rei i to da e djeakov ivot biti vezan uz ivot velike ribe boal,
koja se nalazi u vaem bazenu ispred palae. U ribinu srcu nalazi se
mala drvena kutija, a u kutiji ogrlica od zlata; u toj je ogrlici ivot
vaeg sina." Djeak se rodio i dobio ime Dalim. Njegova majka bijae
Suo, odnosno mlada kraljica. Ali Duo, starija kraljica, mrzila je dijete,
i doznavi za tajnu njegova ivota naredila da se uhvati riba boal, s
kojom bijae povezan njegov ivot. Dalim se u to vrijeme igrao kraj
bazena, ali je "u trenutku kad je uhvaena riba boal djeaku poelo
biti slabo, a kad je riba iznesena na suho Dalim pade na zemlju te se
inilo kao da izdie. O d m a h ga odvedoe u majine odaje, a kralj
bijae preneraen uvi za iznenadnu bolest svojega sina i nasljednika. Odnesena po nalogu lijenika u odaje kraljice Duo, riba je ondje
leala udarajui perajama po podu, a Dalima u majinoj sobi drahu
izgubljenim. Rasporivi ribu, u njoj naoe kutijicu, a u kutijici zlatnu ogrlicu. im je kraljica stavila ogrlicu na sebe, Dalim je u majinoj sobi izdahnuo." Kraljica bi svake noi skinula ogrlicu, i svaki put
bi se djeak vraao u ivot. N o svako jutro kada ju je stavljala na se,
on je ponovno umirao. 4
U jednoj kamirskoj prii neki momak posjeuje staru orijaicu
ljudoderku, gradei se njezinim unukom, sinom njezine keri koja
se udala za kralja. Tako je zadobio povjerenje stare orijaice te mu
ona pokaza sedam pijetlova, kolovrat, jednoga goluba i vorka. "U
ovih sedam pijetlova," ree ona, "nalaze se ivoti tvojih sedam ujaka,
koji su ve nekoliko dana odsutni. Samo dotle dok su pijetlovi ivi
mogu se tvoji ujaci nadati ivotu; nita im ne moe nauditi dokle god
su oni ili i zdravi. Kolovrat sadri moj ivot; ako se on slomi, i ja u
biti slomljena i morat u umrijeti; ako ne, ivjet u zauvijek. U golubu
je ivot tvoga djeda, a u vorku ivot tvoje majke; dokle god su te
ptice ive, tvome djedu i majci nita ne moe nauditi." Momak tada
usmrti sedam pijetlova, goluba i vorka te razbije kolovrat, i im je to
uinio zli divovi i orijaice ieznue. 5 Druga pripovijest iz Kamira
govori o zlom divu koji nije mogao umrijeti ako se odredeni stup na
verandi njegove palae ne slomi. Doznavi za tu tajnu, neki princ
udarao je po stupu sve dok ga nije raskomadao. I kao da je svakim
udarcem pogaao diva, jer ovaj bi alostivo zaurlao i zatresao se
530

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

poput ibe na vodi svaki put kada bi princ udario po stupu, sve dok
napokon, kada je stup pao, nije pao i zli div te ispustio duu. 6 U jo
jednoj kamirskoj prii zli div se grohotom smije na samu pomisao da
bi mogao umrijeti, i govori da "nikada nee umrijeti, da mu se nikakva sila ne moe suprotstaviti, da ga godine nee postarati; ostat e
zauvijek snaan i mlad, jer je do onoga u emu se nalazi njegov ivot
strahovito teko doi." A ivot mu bijae u peli matici, koja se nalazila u konici na drvetu. N o pele u konici bijahu brojne i divlje, pa se
matica mogla uhvatiti samo uz najveu opasnost. Junaku je, meutim, taj pothvat uspio i on zdrobi maticu, a zli div istog asa pade
mrtav na tlo, tako te se cijela zemlja zatresla od udarca. 7 Neke bengalske pripovijesti govore o tome kako je ivot cijelog plemena zlih
divova sadran u dvjema pelama. Jedna je stara orijaica otkrila tu
tajnu zatoenoj kraljevni, koja se gradila da strahuje kako e divovi
umrijeti. "Znaj, budalasta djevojko," ree orijaica, "da mi divovi
nikada ne umiremo. Mi nismo besmrtni po naravi, ali na ivot ovisi
o tajni koju nijedno ljudsko bie ne moe otkriti. Za utjehu u ti rei
o emu se radi. Zna za onaj ondje bazen; u njegovu je sreditu kristalni stup, a na vrhu stupa, duboko u vodi, nalaze se dvije pele. Kada bi neko ljudsko bie moglo zaroniti i iznijeti te dvije pele sa stupa
na povrinu u jednom dahu, pa ih usmrtiti tako da im nijedna kap
krvi ne padne na zemlju, tada bismo mi divovi zasigurno umrli, ali
ako bi pala samo kap krvi, iz nje bi nastalo tisuu divova. Ali koje e
ljudsko bie doznati za tu tajnu i, ako je dozna, biti kadro ostvariti taj
pothvat? Stoga, draga moja, ne mora tugovati; ja sam takorei besmrtna." Kao i obino, kraljevna otkriva tajnu junaku koji ubija pele,
da bi istoga asa svi zli divovi pali mrtvi, svaki na mjestu gdje se u tom
trenutku zadesio. 8 U drugoj bengalskoj pripovijesti stoji da svi zli
divovi ive na Cejlonu, i da su svi njihovi ivoti u jednom limunu.
Neki djeak rasijee taj limun na komade i svi divovi poumiru. 9
U jednoj sijamskoj ili kambodanskoj prii, koja vjerojatno potjee iz Indije, kae se da je cejlonski kralj Thossakan, ih Ravana, bio
kadar pomou magijske vjetine izvaditi svoju duu iz tijela i ostaviti
je kod kue u kutiji kada je polazio u rat, pa je tako bio neranjiv u
boju. Kada se spremao za bitku s Ramom, ostavio je duu pustinjaku
zvanom Vatreno oko, koji ju je imao uvati na sigurnom. Rama bijae
zapanjen vidjevi kako njegove strijele pogaaju kralja a ne ranjavaju
ga. N o jedan od Raminih saveznika, koji je znao tajnu kraljeve neranjivosti, uzme na sebe kraljevo oblije, ode do pustinjaka i zatrai
kraljevu duu natrag. Dobivi je, vine se uvis i odleti k Rami, maui
531

Zlatna grana

kutijom i steui je tako vrsto te je cejlonski kralj ostao posve bez

daha i umro. 1 0 U jednoj bengalskoj prii kraljevi prije polaska u
daleku zemlju vlastitim rukama zasadi stablo u dvoritu palae svoga
oca i ree roditeljima: "Ovo stablo je moj ivot. Kada vidite da je stablo zeleno i svjee, tada znajte da sam ja dobro; kada vidite da stablo
mjestimice vene, znajte da sam u loem stanju, a kada vidite da se
cijelo stablo sasuilo, znajte da je sa m n o m gotovo." 1 1 U drugoj indijskoj pripovijesti kraljevi, prije no to e otputovati, ostavi posaenu
stabljiku jema i naloi da se o njoj pomno brinu i paze je, jer bude li
bujala, on e biti iv i zdrav, a ako klone, znait e to da m u se sprema neka nevolja. Tako i ispadne. Kraljeviu odrubie glavu, i dok mu
se glava kotrljala, stabljika se rascijepi a klas jema pade na zemlju. 1 2
U legendi o podrijetlu Gilgita javlja se vilinski kralj ija dua obitava
u snijegu i koji moe nastradati jedino od vatre. 1 3
U grkim priama, drevnim i suvremenim, nerijetko se javlja ideja
vanjske due. Sedam dana nakon Meleagarova roenja, Parke dooe k njegovoj majci i rekoe joj da e Meleagar umrijeti kada se ugarak to je plamtio na ognjitu ugasi. Njegova majka tad uzme ugarak
iz vatre i stavi ga u krinjicu. Nekoliko godina poslije, meutim, razbjesnivi se na sina jer je ubio njezinu brau, ona spali ugarak u vatri
i Meleagar u trenu izdahne. 1 4 Niz, kralj Megare, imao je grimiznu ili
zlatnu dlaku nasred glave, i bijae sueno da umre kad mu se ta dlaka
iupa. Kada su Kreani osvojili Megaru, kraljeva ki zaljubi se u njihova kralja Minoja, iupa ocu sudbonosnu dlaku s glave te on
umre. 1 5 Slino tome, Posejdon je Pterelaja uinio besmrtnim davi
da mu na glavi raste zlatna dlaka. Ali kad je Amfitrion zauzeo Tafos,
Pterelajev rodni otok, Pterelajeva ki zaljubila se u Amfitriona i ubila
oca iupavi mu zlatnu dlaku o kojoj je ovisio njegov ivot. 1 6 U jednoj suvremenoj grkoj narodnoj pripovijesti, snaga jednog ovjeka
lei u trima zlatnim dlakama na njegovoj glavi. Kada m u ih majka
iupa, on oslabi i postane plah te ga neprijatelji ubiju. 1 7 Druga takva
pripovijest govori o arobnjaku iji ivot ovisi o trima golubovima to
se nalaze u trbuhu divljeg vepra. Kada je prvi golub ubijen, arobnjak
se razboli, kada je ubijen drugi jo se tee razboli, a kada je ubijen
trei, on umre. 1 8 U jo jednoj grkoj pripovijesti iste vrste, snaga
nekog zlog diva pohranjena je u trima pticama pjevicama koje se
nalaze u divljem vepru. Junak ubija dvije ptice, a potom dolazi do
divove kue te zatie diva kako lei na tlu i svija se od boli. Pokae
mu treu pticu, a ovaj ga zamoli da je pusti odletjeti ili mu je dade da
je pojede. N o junak zavrne ptici vratom, a zli div izdahne na licu
532

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

mjesta. 1 9 Prema jednoj od inaica potonje prie, snaga udovita

krije se u dvama golubovima, a kada junak ubije jednoga od njih, udovite povie: "Ah, jao meni! O d e pola mog ivota. Sigurno se neto
dogodilo jednom od golubova." Kad junak ubije i drugoga goluba,
neman umire. 2 0 Druga grka pripovijest na umjetan nain spaja radnju vezanu uz tri zlatne dlake i onu s trima golubovima. N e k o udovite ima tri zlatne dlake na glavi, to otvaraju vrata odaje u kojoj se
nalaze tri goluba; kad je ubijen prvi golub udovite se razboli, nakon
smrti drugoga bude m u jo gore, a kad je ubijen trei, ono umire. 2 1
Snaga nekog starca, pripovijeda jo jedna grka pria, krije se u desetoglavoj zmiji. Dok zmiji sijeku glave on se osjea slabo, a kad joj
odsijeku i zadnju glavu, starac izdahne. 2 2 U drugoj grkoj pripovijesti
neki dervi kae kraljici da e imati tri sina, da pri roenju svakog od
njih mora zasaditi tikvu u vrtu, i da e se u tikvinim plodovima kriti
snaga njezine djece. Djeca se rode u pretkazano vrijeme i tikve se
zasade. Kako djeca rastu, i tikve rastu s njima. Jednoga jutra najstarijega sina spopadne munina, i otiavi u vrt on ustanovi da je najvea
tikva nestala. Sutradan po noi drugi sin dri strau u vrtnoj sjenici.
U pono se pojavi crnac i odsijee drugu tikvu. Djeaka odjednom
napusti snaga i on ne uzmogne dati se u potjeru za crncem. Najmlai
sin, meutim, uspije ubiti crnca i vratiti izgubljene tikve. 2 3
Jedna stara italska legenda neobino je nalik grkoj pripovijesti o
Meleagaru. Silvija, mlada ena Septimija Marcela, rodi dijete bogu
Marsu. Bog joj tada dade koplje uz koje e, rekao je, biti vezan ivot
djeteta. Poto je porasao, djeak se zavadio s ujacima i pogubio ih, a
njegova majka za osvetu spali koplje o kojemu je ovisio njegov ivot. 24
U jednoj od pria iz Pentamerona neka kraljica ima blizanca zmaja.
Zvjezdonanci su prigodom njezina roenja objavili da e ona ivjeti
tono koliko i zmaj te da smrt jednoga od njih dvoje ukljuuje smrt
drugoga. Bude li zmaj ubijen, kraljica se moe vratiti u ivot samo
tako da joj se zmajevom krvlju namau sljepoonice, grudi, zapea i
nosnice. 2 5 U suvremenoj rimskoj inaici prie o Aladinu i arobnoj
svjetiljci, arobnjak kae kraljevni, koju je zatoio na jednoj stijeni to
pluta po oceanu, da on nikad nee umrijeti. Kraljevna to prenese svome muu kraljeviu, koji je doe izbaviti. Kraljevi na to odgovori:
"Zacijelo postoji neka stvar koja je za nj kobna; upitaj ga koja je to
stvar." Kraljevna postavi to pitanje arobnjaku, a on joj ree da se u
umi nalazi sedmoglava adaja, u njezinoj srednjoj glavi zec, u glavi
zeca ptica a u ptijoj glavi dragi kamen, i da e on umrijeti ako mu se
taj kamen stavi pod jastuk. Kraljevi se dokopa kamena, a kraljevna
533

Zlatna grana

ga p o d m e t n e pod arobnjakov jastuk. im je poloio glavu na jastuk, arobnjak triput strahovito krikne, okrene se triput oko sebe i
umre. 2 6
Prie iste vrsti rairene su i medu slavenskim narodima. Tako u jednoj ruskoj pripovijesti vjeca zvanog Koej Besmrtni pitaju gdje se
nalazi njegova smrt. "Moja je smrt," odgovori on, "na tom i tom mjestu. O n d j e stoji hrast, pod hrastom je kutija, u kutiji zec, u zecu patak, u patku jaje, a u jajetu je moja smrt." Kraljevi se domogne jajeta
i stisne ga, a Koej besmrtni se presamiti. Kad je, meutim, kraljevi
zdrobio jaje, vjetac je umro. 2 7 "U jednom od opisa Koejeve smrti
stoji da je on umro od tajanstvenog jajeta koje ga je udarilo u elo, i
koje predstavljae posljednju kariku u maginom lancu kojim bijae
vezan njegov ivot. U drugoj verziji iste prie, ali koja govori o zmiji,
kobni udarac zadaje kameni to se nalazi u umancetu jajeta, koje
je u patki, koja patka se nalazi u jednom zecu, ovaj u kamenu, a
kamen na jednom otoku." 2 8 Prema drugoj varijanti kraljevi prebacuje kobno jaje iz jedne u drugu ruku, a dok to ini Koej posre s jedne
strane sobe na drugu. Napokon kraljevi razlupa jaje, a Koej padne
mrtav. 29 Jedna ruska pripovijest, pak, govori o arobnici ija se smrt
nalazila u plavu ruinom drvetu u plavoj umi. Kraljevi Ivan iupa
ruino drvo iz korijena, a arobnica se istog asa razboli. Donijevi
drvce u njezinu kuu, zatekne je na rubu smrti. Tada baci drvce u podrum i vikne: "Gledajte njezinu smrt!" O d j e d n o m se cijela kua zatrese i pretvori u otok, na kojemu se obree ljudi to bijahu sjedjeli u
paklu i koji upuivahu hvale kraljeviu Ivanu." 3 0 U drugoj ruskoj prii
nekog princa strano mui vjetica koja se dokopala njegova srca i
neprekidno ga kuha u arobnom kotlu. 3 1 Snaga vjeca u jednoj ekoj
pripovijesti lei u jajetu, koje se nalazi u patki, koja je u jelenu koji je
pod stablom. Neki vidovnjak pronae jaje i pojede ga. Vjetac tada
postane slabim poput djeteta, "jer je sva njegova snaga prela u vidovnjaka." 3 2 U jednoj srpskoj prii legendarni Ba-Celik izjavljuje: "Daleko odavde nalazi se visoka planina, na planini lisica, u lisice srce, u
srcu ptica, a u ptici moja snaga." Lisicu uhvate i ubiju te joj iupaju
srce. Iz lisijega srca izvade pticu, koju potom spale, a istoga trena
Ba-Celik pada mrtav. 33 U junoslavenskoj pripovijesti zmaj kae starici: "Moja je snaga daleko odavde i ti ne moe doi donde. Daleko
u drugom carstvu, ispod careva grada nalazi se jezero, u tom jezeru
zmaj, u zmaju vepar, a u vepru golub, u kojemu je snaga moja." 3 4
Ni medu narodima teutonske loze ne manjka pripovijesti o vanjskoj dui. U prii to je kazuju transilvanijski Sasi govori se kako je
534

jedan mladi nekoliko puta pucao u vjeticu, ali su meci proli kroz
nju ne ozlijedivi je, a ona se samo smijala i rugala mu se. "Budalasti
crve," kretala je, "pucaj koliko hoe, nee me ozlijediti. Jer znaj da
ivot moj ne obitava u meni, ve daleko, veoma daleko. Na jednoj je
planini jezero, na jezeru patka, u patki jaje, u jajetu svjetlost, a ta je
svjetlost moj ivot. Kada bi je uzmogao ugasiti, moj bi ivot bio zavren. Ah to nikada nee moi, nikada!" Mladi se, meutim, domogne jajeta, razbije ga i ugasi svjetlost u njemu, a s njome i vjetiin
ivot. 3 5 Kanibal iz jedne njemake prie, zvan Bezduni, uva svoju
duu u kutiji koja stoji na stijeni nasred Crvenog mora. Neki se vojnik
domogne kutije i ode s njom Bezdunom, koji ga zamoh da mu vrati
duu. N o vojnik otvori kutiju, izvadi duu i baci je natrag preko glave.
Istog asa kanibal se srui mrtav. 36 U prii iz Oldenburga neki kralj
ima tri sina i ker, a za svako dijete raste po jedan cvijet u kraljevu
vrtu, i to cvijet ivota; on raste i cvjeta dok dijete ivi, a vene kad ono
umire. 3 7 U drugoj njemakoj prii stari vjetac ivi posve sam s jednom djevojkom usred goleme i mrane ume. O n a se boji da bi starac
mogao umrijeti i ostaviti je samu u umi. No, on je razuvjerava. "Drago dijete", kae on, "ja ne mogu umrijeti, moje srce nije u grudima
mojim." O n a ga zamoli da joj kae gdje mu je srce, pa joj on kaza:
"Daleko, daleko odavde, u neznanoj i samotnoj zemlji uzdie se velika crkva. Crkva je dobro osigurana eljeznim dverima, a u iroku i
dubokom jarku oko nje tee voda. U crkvi leti ptica, a ta je ptica moje
srce. Dokle god ivi ptica, ivim i ja. O n a ne moe umrijeti sama po
sebi, i nitko je ne moe uhvatiti; stoga ja ne mogu umrijeti, pa se ne
treba bojati." N o mladi, za kojega se djevojka trebala udati prije no
to ju je oteo vjetac, uspije doi do crkve i uhvatiti pticu. Donese je
djevojci, koja ga zajedno s pticom sakrije ispod vjeeva kreveta.
Ubrzo stari vjetac stigne kui. Bijae mu slabo, i to ree djevojci.
O n a zaplae i kae: "Avaj, tatica umire; ipak ima srce u grudima."
"Jezik za zubima, dijete," odvrati joj vjetac, "ja ne mogu umrijeti.
Ovo e uskoro proi." Na to mladi ispod kreveta blago stisne pticu,
a starom vjecu pozlije i on sjedne. Mladi potom stisne pticu malo
vre, a vjetac padne onesvijeten sa stolice. "Sad je stisni nasmrt",
povika djeva. Njezin je ljubavnik poslua, i kad je ptica uginula, stari
je vjetac takoer leao mrtav na podu. 3 8
U norvekoj bajci o "divu koji nije imao srce u svom tijelu", div
kae zatoenoj kraljevni: "Daleko, daleko odavde na jednom jezeru
nalazi se otok, na otoku crkva, u toj crkvi izvor, u izvoru pliva patka,
u njoj jaje, u tom jajetu moje srce." Junak prie dolazi do jajeta i stee
535

Zlatna grana

ga, a div bolno jaue i moli ga za ivot, ali junak razbije jaje i div se
istoga asa rasprsne. 3 9 U drugoj norvekoj pripovijesti brdski div
kae zatoenoj kraljevni da se vie nikada nee vratiti kui ako ne
nade zrno pijeska koje lei ispod devetog jezika u devetoj glavi nekog
zmaja, a kad bi to zrno prelo preko stijene u kojoj ive zli divovi, oni
bi se svi raspukli, "stijena bi se pretvorila u pozlaeni dvorac, a jezero u zelene livade." Junak pronae zrno pijeska i donese ga na vrh
visoke stijene u kojoj ivljahu divovi. Svi se divovi raspuknu i sve se
dogodi kao to je jedan od njih na poetku pretkazao. 4 0 U jednoj
islandskoj prii, usporedivoj s onom o Meleagaru, proroice spae odnosno sibile dolaze kraj kolijevke novoroeneta Gestra i pretkazuju
mu uzvienu sudbinu. Dvije svijee gorjele su kraj djeteta, a najmlaa
proroica, koja se smatrala omalovaenom, povika: "Predviam da
dijete nee ivjeti due no to gore ove svijee." N a to glavna sibila
utrne svijeu i dade je Gestrovoj majci da je uva, i pritom joj naloi
da je ne pali ponovno dok njezin sin ne poeli umrijeti. Gestr poivi
tri stotine godina, a onda zapali svijeu i izdahne. 4 1
Div u jednoj keltskoj pripovijesti kae: "Ispod praga je velika
kamena ploa. Ispod ploe je ovan. U ovnovom trbuhu je patka, u
patkinom trbuhu jaje, a u jajetu moja dua." Jaje se razbije, a div pada
mrtav. 42 Druga keltska pripovijest govori o tome kako je morska
neman odnijela kraljevu ker, a stari kova obznani da se neman
moe usmrtiti samo na jedan nain. "Na otoku u sredini jezera nalazi
se Eillid Chaisthion - bjelonoga kouta vitkih nogu i udesno hitra
koraka, a bude li ona kojim sluajem uhvaena, iz nje e izletjeti
pepeljava vrana; uhvati li se i vrana, iz nje e iskoiti pastrva; u ustima pastrve nalazi se jaje, i ako se jaje razbije, neman e biti mrtva."
Kao i obino, jaje je razbijeno i neman umire. 4 3 U jednoj bretonskoj
prii javlja se div kojemu ni vatra ni voda niti elik ne mogu nita.
Kraljevni koju je upravo oenio on kae: "Ja sam besmrtan i nitko mi
ne moe nauditi, osim ako na mojim grudima ne razbije jaje koje je
sada u jednom golubu, koji se nalazi u utrobi zeca; taj je zec u utrobi jednog vuka, a vuk u utrobi moga brata, koji ivi pet tisua kilometara odavde. Posve sam, dakle, bezbrian u vezi s time." No, neki
se vojnik dokopa jajeta i razbije ga na grudima diva, koji istoga asa
izdahne. 4 4 Druga bretonska pripovijest govori o divu koji se zove
Tijelo-bez-due, jer mu ivot nije u tijelu nego u jajetu, koje jaje se
pak nalazi u golubu, golub u zecu, zec u vuku, a vuk u eljeznom
ovegu na dnu mora. Junak ubija ivotinje jednu za drugom, a sa
smru svake ivotinje div postaje slabiji, kao da je ostao bez jednog
536

~~

""

Vanjska dua u naro(tnTm pflftflTTjesnmg

uda. Doavi naposljetku u divov zamak s jajetom u ruci, junak zatie

Tijelo-bez-due na samrtnoj postelji. Hitne jaje divu u elo, jaje se
razbije, a div smjesta umre. 4 5
Pojam vanjske due uoili smo u narodnim pripovijestima arijskih
naroda od Indije do Britanije i Hebrida. Valja nam jo pokazati da se
isto shvaanje javlja u pukim priama nearijskih naroda. Nalazimo
ga tako u drevnoj egipatskoj prii pod imenom "Dva brata", zapisanoj jo za vladavine Ramzesa II, oko 1300. godine pr. Kr., dakle
starijoj od Homera u verziji koju danas poznajemo i daleko starijoj od
Bibhje. Pria u glavnim crtama, barem s obzirom na ono to nas
ovdje zanima, glasi ovako: Jednom davno ivljahu dva brata. Stariji
se zvao Anupu a mladi Bitiu. Anupu je imao kuu i enu, a mladi mu
brat stanovao s njime kao njegov sluga. Anupu je tkao odjeu, i svakoga jutra u svitanje vodio krave na pau. Dok je hodao iza njih, one
bi m u govorile: "Trava je dobra na tom i tom mjestu", a on bi to uo
i odveo ih na panjake koje su eljele. Njegove krave tako postadoe
veoma pitome i brzo su se mnoile. Dok su braa jednoga dana radila u polju, stariji brat ree mlaemu: "Otri i donesi sjeme iz sela."
Mlai brat ode i ree eni starijega: "Daj mi sjeme da odmah otrim
na polje, jer mi je brat rekao da se ne zadravam." O n a e: "Odi u
itnicu i uzmi koliko eli." O n ode i napuni krag penicom i jemom, pa se uputi nosei ga na ramenima. Ugledavi ga, eni zaigra
srce, pa ga primi za ruku i kaza: "Doi, poinimo jedan sat zajedno."
N o on ree: "Ti si mi poput majke, a moj mi je brat poput oca." N e
poslua je, dakle, ve uprti teret na lea i ode u polje. Naveer, kada
se stariji brat vraao s polja, njegova se ena ustrai zbog onoga to je
rekla. Stoga se nagaravi da izgleda kao pretuena, a kad joj je mu stigao kui ree: "Kada je doao uzeti sjeme, tvoj mlai brat mi je rekao:
Doi, poinimo sat vremena zajedno. N o ja nisam htjela, i on me
istukao." Stariji brat se tada razjari poput tigra, naotri no i stane iza
stajskih vrata. Kad je zalo sunce i mladi brat doao natrag natovaren
svim travama s polja, kao to mu bijae obiaj svakoga dana, krava
koja je hodala ispred stada mu ree: "Gle, tvoj stariji brat stoji ondje
s noem da te ubije. Bjei pred njim." uvi to mu je rekla krava, on
pogleda ispod stajskih vrata i vidi noge starijega brata koji je stajao
iza vrata s noem u ruci. Dade se u bijeg, a brat krene za njim s noem. N o mladi brat zavapi u pomo obraajui se Suncu, a Sunce ga
zau i stvori izmeu njega i njegova brata veliku vodu, punu krokodila. Dva brata stajahu svaki s jedne strane vode, a mladi brat ispripovijeda starijemu sve to se dogodilo. Stariji se tada pokaja zbog onoga

537

Zlatna grana

to je uinio i glasno zajeca. No, zbog krokodila nije mogao prijei na

drugu stranu. Mladi brat ga zazva i ree mu: "Ostani kui i sam se
brini za stoku. Ja vie neu ivjeti ondje gdje i ti. Otii u u Dolinu
akacije, a posijeku li akaciju i moje srce padne na zemlju, doi e i
potraiti ga. Kad ga nade, stavit e ga u krag sa svjeom vodom. Ja
u se tada vratiti u ivot. A kad ti se pivo to ga bude drao u ruci
zapjeni, bit e to znak da me snalo zlo." I tako ode u Dolinu akacije, a njegov se brat vrati kui glave posute prainom, ubije enu i baci
je psima.
Mnogo dana poslije mladi brat boravio je u Dolini akacije. Po
danu je lovio ivotinje na poljima, a uveer je lijegao ispod drveta, na
vrhu ijega cvijeta bijae njegovo srce. Dugo potom, on si izgradi
kuu u Dolini akacije. N o bogovi se saalie nad njim, pa Sunce ree
Khnumu: "Stvori enu za Bitiua, da ne ivi sam." Tako Khnum za nj
naini enu, koja imaae tijelo savrenije od svake ene na zemlji, jer
svi bogovi bijahu u njoj. I tako ona ivljae s njim. N o jednoga dana
pramen njezine kose padne u rijeku i otpluta do zemlje egipatske, u
kuu faraonove pralje. Miris pramena uvue se u faraonovu odjeu,
a pralje bijahu posramljene jer se govorilo: "Miris parfema u
faraonovim haljama!" Srce glavne faraonove pralje bijae umorno od
svakodnevnih pritubi te ona ode na rijeno pristanite, a ondje u
vodi ugleda pramen kose. Posla nekoga u rijeku da ga dohvati i,
budui da je pramen lijepo mirisao, odnese ga faraonu. Tada pozvae
faraonove vidovnjake, koji rekoe: "Ovaj pramen pripada keri
Sunca, u kojoj je sr svih bogova. Neka glasnici odu potraiti je po
svim stranim zemljama!" I tako dovedoe enu iz Doline akacije, u
pratnji bojnih kola, strijelaca i ostale brojne svite; cijeli se Egipat
radovao njezinu dolasku i faraon je zavoli. A kada je zapitae za
mua, ona ree: "Neka posijeku akaciju i unite ga." I poslae ljude s
oruem da posijeku akaciju. O n i prispjee do nje i posjekoe cvijet
na kojemu je stajalo Bitiuvo srce, i u taj zao as on se srui mrtav.
Sutradan, kad je stariji Bitiuov brat uao u kuu i sjeo, donijee mu
vr piva i ono se zapjeni, a zatim mu dadoe i vr vina koje se zamuti. Tada on uzme svoje stvari i sandale te pohita prema Dolini akacije, gdje zatekne mlaega brata kako mrtav lei u svojoj kui. Stade
traiti srce svoga brata pod akacijom. Tri godine traio ga je uzalud,
da bi ga etvrte godine naao u bobici akacije. Baci srce u krag
svjee vode, a kada je pala no i srce ve upilo mnogo vode, Bitiu
zatrese svim udovima i oivi. Potom ispije vodu u kojoj bijae njegovo srce, ono mu se vrati na mjesto, i on pone ivjeti kao i prije. 4 6
538

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

U pripovijesti o Seif-el-Maluku u Tisuu i jednoj noi, Div kae:

"Kada sam roen, astrolozi objavie da e moja dua stradati od ruke
jednog od sinova ljudskih kraljeva. Stoga sam uzeo svoju duu i stavio
je u guu jednog vrapca, kojega sam zatvorio u krinjicu, a ovu u
drugu krinjicu, koju sam pak stavio u sedam drugih krinjica, da bi
njih stavio u sedam sanduka, a sanduke u mramorni koveg na obali
oceana to nas okruuje; taj je kraj udaljen od nastanjenih zemalja i
nijedan ovjek ne moe do njega doprijeti." N o Seif-el-Maluk uhvati
vrapca i zadavi ga, a Div padne na tlo pretvoren u hrpu crnog
pepela. 4 7 Suvremena arapska bajka pripovijeda o kralju koji se oeni
zlom orijaicom, a ova iskopa oi etrdeset kraljevih ena. Jedna od
oslijepjelih kraljica rodi sina i dade mu ime Muhamed Mudri. Kraljica
orijaica ga je mrzila i snovala njegovu smrt, pa ga jednoga dana posla
po nekom poslu u kuu svoje rodbine, zlih divova. U kui divova on
ugleda neke stvari gdje vise sa stropa i upita jednu robinju koje su to
stvari, a ona mu ree: "Ovo je boca koja sadri ivot moje kraljevske
gospodarice, a u boci do nje nalaze se oi kraljica to ih je moja
gospodarica oslijepila." Malo potom, on spazi nekog kukca i ustane
da ga ubije. "Ne ubijaj ga," povika robinja, "u njemu je moj ivot."
N o M u h a m e d Mudri motrio je kukca dok se ovaj nije zavukao u
pukotinu u zidu, a kad je robinja zaspala on usmrti kukca u njegovoj
rupi i tako robinja umre. Muhamed skine one dvije boce i odnese ih
kui, na oev dvor. O n d j e se pojavi pred zlom kraljicom i ree joj:
"Gledaj, tvoj je ivot u mojim rukama, ali ja te neu ubiti dok etrdesetorima kraljicama ne vrati oi koje si im uzela." Ljudoderka uini
kako joj je Muhamed Mudri naloio, a on joj tada ree: "Evo, uzmi
svoj ivot." N o boca mu iskliznu iz ruku i pade, a ivot zle orijaice
utekne iz nje i ona umre. 4 8
Zli div u jednoj kabilskoj pripovijesti izjavljuje da je njegova sudbina daleko u jednom jajetu koje je u golubu, golub u devi, a deva u
moru. Junak dolazi do jajeta, razbija ga rukama i div umire. 4 9 U
maarskoj narodnoj pripovijesti stara vjetica zatvara mladoga kraljevia Ambroza u zemljinu utrobu. Naposljetku mu ona povjeri da dri
divljeg vepra na svilenoj livadi; ako bi ga ubili, nali bi u njemu zeca,
u zecu goluba, u golubu kutijicu, u kutijici jednu crnu i jednu sjajnu
bubu. U sjajnoj je bubi njezin ivot, a u crnoj njezina mo, i ako bi te
dvije bube uginule, s njezinim ivotom bilo bi svreno. Kada je vjetica izala, Ambroz ubije vepra, izvadi zeca, iz zeca izvadi goluba, iz
goluba kutijicu, a iz nje dvije bube; crnu ubije, a sjajnu ostavi na
ivotu. Vjeticu istoga asa napusti snaga, i doavi kui ona ode u
539

Zlatna grana

postelju. Doznavi od sjajne bube kako da iz svoga zatvora izae u

gornji svijet, Ambroz je usmrti, a stara vjetica smjesta ispusti duu. 5 0
Druga maarska pripovijest govori o kralju patuljaka iji se ivot krije
u zlatnom hrutu, koji se nalazi u zlatnom pijetlu, ovaj u zlatnoj ovci,
ova u zlatnom jelenu, koji pak ivi na devedeset devetom otoku.
Junak svladava sve te zlatne ivotinje i tako spaava svoju dragu, koju
je oteo kralj patuljaka. 5 1 Samojedi pripovijedaju kako su sedmorica
vjetaca umorila majku nekog eljadeta i otela mu sestru, koju drahu
kao sluavku. Svake veeri kada bi doli kui vjeci su vadili svoja
srca i stavljali ih u zdjelu, koju bi ena objesila o motke atora. No,
supruga ovjeka kojemu vjeci nanijee zlo ukrade im srca dok su
spavali i donese ih muu. U osvit dana on ode vjecima nosei njihova srca i zatekne ih na samrti. Sva sedmorica moljahu ga da im dade
njihova srca, no on baci njih est na zemlju, i estorica vjetaca umru.
Sedmi i najstariji vjetac molio ga je i kumio da mu vrati srce, a ovjek ree: "Ti si ubio moju majku. Oivi je, i ja u ti vratiti srce."
Vjetac e njegovoj supruzi: "Odi na mjesto na kojemu poiva mrtva
ena. O n d j e e nai jednu vreu. Donesi mi je. U toj je vrei enin
duh." Njegova supruga donese vreu, a vjetac ree ovjeku: "Odi k
mrtvoj majci, zatresi vreu, pusti neka duh die ponad njezinih kostiju, i ona e se vratiti u ivot." ovjek uini kako mu je vjetac rekao,
i njegova majka oivi. Potom hitne sedmo srce na zemlju, i sedmi
vjetac umre. 5 2
U jednoj tatarskoj pjesmi dva junaka, po imenu Ak Molot i Bulat,
zapodjenu boj na ivot i smrt. Ak Molot probode svoga dumanina
strijelom, uhvati se s njim u kotac i tresne ga o zemlju, ali uzalud,
Bulat nije mogao umrijeti. Borba je trajala tri godine, i napokon prijatelj Ak Molota ugleda zlatni koveg gdje o bijelom koncu visi s
neba. Pomi!i da se u njemu moda nalazi Bulatova dua, pa strijelom
presijee bijeli konac i koveg padne. Otvori ga, u njemu sjedae
deset bijelih ptica, a jedna od njih bijae Bulatova dua. Bulat zaplaka ugledavi svoju duu u kovegu. N o pticama je jednoj za drugom
odlazila glava, pa je Ak Molot lako ubio svog neprijatelja. 5 3 U drugoj
tatarskoj pjesmi govori se o dvojici brae koji odlaze u boj s dvojicom
druge brae, i prije toga vade svoje due i skrivaju ih u obliju neke
bijele biljke sa estorima stabljikama u duboku jamu. N o jedan od
njihovih dumana vidi ih kako to ine i iskopa njihove due, koje stavi
u zlatni ovnujski rog, a rog u svoj tobolac. Dvojica ratnika ije su due
na taj nain ukradene znahu da nemaju nikakvih izgleda za pobjedu,
i stoga sklopie mir s neprijateljima. 54 Poznata je i tatarska poema u
540

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

kojoj strani zloduh prkosi svim bogovima i junacima. Najzad se jedan

odvaan mladi skobi sa zloduhom, vee mu ruke i noge te ga rasijee
maem. No, zloduh jo bijae na ivotu, pa ga mladi upita: "Reci mi,
gdje je skrivena tvoja dua? Jer kada bi bila u tvojem tijelu, ti bi ve
odavno morao biti mrtav." Zloduh odgovori: "Na sedlu moga konja je
vrea. U vrei je dvanaestoglava zmija, a u zmiji moja dua. Ubije li
zmiju, ubit e i mene." Mladi, dakle, skine bisage s konja i ubije dvanaestoglavu zmiju, a zloduh izdahne 5 5 U drugoj tatarskoj pjesmi junak zvan Kok Chan ostavlja jednoj djevi zlatan prsten u kojemu se
krije pola njegove snage. Poslije se Kok Chan bori s nekim junakom i
ne moe ga dokrajiti, a neka mu ena tada baca u usta prsten u kojemu je njegova snaga. Tako osnaen, on ubija svog neprijatelja. 56
U jednoj mongolskoj pripovijesti junak Joro nadmudruje svoga
neprijatelja, lamu Tschoridonga, na sljedei nain. Lama, koji je i
vra, alje svoju duu u obliju ose da ubode Jora u oi, ali Joro hvata
osu u aku te naizmjeninim zatvaranjem i otvaranjem ake lami
oduzima i vraa svijest. 57 U jednoj tatarskoj pjesmi dva mladia raspore staru vjeticu i izvade joj utrobu, ah uzalud, jer ona ostaje na
ivotu. Kada je upitaju gdje je njezina dua, odgovara im da se ona
nalazi u sredini potplata njezine cipele, u obliku sedmoglave, pjegave
zmije. Jedan od mladia maem rasijee potplat, izvadi pjegavu zmiju
i odree joj svih sedam glava, a vjetica tada umre. 5 8 Druga tatarska
poema opisuje kako se junak Kartaga borio sa enom-labudom.
Dugo su se hrvali. Mjesec je rastao i opadao, a oni su se jo hrvali;
godine su dolazile i prolazile, a borba je i dalje trajala. N o konji, arac
i vranac, znah su da se dua ene-labuda ne nalazi u njoj. Pod crnom
zemljom tee devet mora; tamo gdje se mora sastaju i sjedinjuju,
more izbija na zemljinu povrinu. Na uu devet mora uzdie se bakrena stijena, i to sve do povrine, izmeu neba i zemlje. U podnoju
bakrene stijene nalazi se crna krinja, u crnoj krinji zlatni kovei,
a u zlatnom koveiu dua ene-labuda. Sedam ptiica ine duu
ene-labuda; ubiju li se te ptice, ena-labud e smjesta umrijeti.
Konji, dakle, odgalopirae do podnoja bakrene stijene, otvorie crnu
krinju i donijee natrag zlatni kovei. arac se potom pretvori u
elava ovjeka, otvori zlatni kovei te odsijee glave sedmorih
ptica, i tako ena-labud umre. 5 9 U jednoj tatarskoj pripovijesti
poglavicu zvanog Tash kan pitaju gdje je njegova dua. O n odgovara
da se ispod sedam jablanova nalazi zlatno vrelo; sedam marala (?)
dolaze piti iz vrela, a trbuh jednoga od njih vue se po tlu; u tom je
maralu zlatna kutija, u zlatnoj kutiji srebrna kutija, u srebrnoj kutiji
541

Zlatna grana

sedam prepelica; glava jedne od prepelica je zlatna a rep joj je srebrn;

ta je prepelica dua Tash kana. Junak pripovijesti domogne se sedam
prepelica i estorima zavrne vratom. Tash kan tada trkom dolazi i
moli junaka da oslobodi njegovu duu. N o junak zavrne vratom i
posljednjoj prepelici te Tash kan padne mrtav. 60 Junak jo jedne
tatarske pjesme, koji progoni svoju sestru jer je otjerala njegovu
stoku, dobiva opomenu da se okane potjere jer mu je sestra odnijela
duu u zlatnome mau i zlatnoj strijeli, i bude li je gonio ona e na nj
baciti zlatni ma ili ga pogoditi zlatnom strijelom. 61
Jedna malajska pjesma kae kako je u gradu Indrapoeri neko
ivio trgovac koji bijae bogat i uspjean, ali nije imao djece. Jednoga
dana, dok je sa enom etao uz rijeku, nade ensko djetece, lijepo
poput anela. Usvojie djevojicu i nadjenue joj ime Bidasari.
Trgovac dade da se izradi zlatna riba, i u tu zlatnu ribu prenese duu
usvojene keri. Potom stavi zlatnu ribu u zlatni koveg pun vode, koji
sakrije u jezeru usred svojega vrta. Djevojica s vremenom izraste u
krasnu enu. U to je doba kralj Indrapoere imao lijepu mladu kraljicu,
koja je strahovala da bi kralj mogao uzeti i drugu enu. uvi, dakle,
za Bidasarine ari, ona odlui ukloniti je s puta. Namami djevojku u
palau i stavi je na strane muke, no Bidasari nije mogla umrijeti, jer
njezina dua nije bila u njoj. Naposljetku vie nije mogla podnijeti
muenje te ree kraljici: "Ako elite da umrem, morate donijeti koveg
to se nalazi u jezeru u vrtu moga oca." Donijee koveg i otvorie ga,
a u njemu bijae zlatna riba u vodi. Djevojka ree: "Moja je dua u toj
ribi. Ujutro morate izvaditi ribu iz vode, a naveer je vratiti u vodu.
Nemojte ostaviti ribu gdje bilo, ve je veite sebi oko vrata. Uinite li
to, ja u uskoro umrijeti." Kraljica izvadi ribu iz kovega i vee si je
oko vrata, a im je to uinila, Bidasari padne u nesvijest. N o naveer,
kada je riba ponovno stavljena u vodu, Bidasari doe k sebi. Vidjevi
tako da ima djevojku u svojoj vlasti, kraljica je posla kui pooimu i
pomajci. Da bi je spasili od daljnjeg zlostavljanja, oni je odluie iseliti iz grada. Na samotnu i pustome mjestu izgradie kuu i onamo
dovedoe Bidasari. O n a je tamo ivjela sama i proivljavala istu sudbinu kao i zlatna riba u kojoj se nalazila njezina dua. Cijeli dan, dok
je riba bila izvan vode, Bidasari je leala bez svijesti, a kada bi ribu
naveer stavili u vodu, ona je oivljavala. Jednoga dana kralj je izaao
u lov, i doavi do kue u kojoj je leala onesvijetena Bidasari, osta
zapanjen njezinom ljepotom. Pokua je probuditi, ali uzalud. Sutradan predveer ponovi posjet, ali je ponovno zatekne bez svijesti. Kad
je, meutim, pao mrak, ona dode k sebi i oda kralju tajnu svog ivota.
542

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

Kralj se tada vrati u palau, o d u z m e kraljici ribu i stavi je u vodu.

Bidasari je o d m a h oivjela, a kralj je uzme za enu. 6 2
Zadnja pripovijest o vanjskoj dui koju u navesti potjee iz Niasa,
otoka z a p a d n o od Sumatre to smo ga u ovoj knjizi vie puta posjetili.
J e d n o m su nekoga poglavicu zatoili njegovi neprijatelji i pokuah ga
pogubiti, ali nisu u tome uspjeh. N e mogoe ga udaviti u vodi, spaliti u vatri niti probosti elikom. Naposljetku njegova ena otkri tajnu.
N a glavi je imao dlaku tvrdu poput bakarne ice, uz koju bijae vezan
njegov ivot. Iupae m u dlaku, a s n j o m o d e i njegova d u a . 6 3

Biljeke
1
2

3
4

5
6
7
8

9
10
11
12
13
14
15

16
17

Mary Frere, Old Deccan Days, str. 12 i d.

Maive Stokes, Indian Fairy Tales, str. 58 i d. Sline prie vidi u: isto, str.
187 i d.; Lal Behari Day, Folk-tales of Bengal, str. 121 i d.; F. A. Steel i R.
C. Temple, Wide-awake Stories, str. 58 i d.
Old Deccan Days, str. 239 i d.
Lal Behari Day, nav. dj. str. 1 i d. Glede slinih pripovijesti o ogrlicama,
v. Old Deccan Days, str. 233 i d.; Wide-awake Stories, str. 83 i d.
J. H. Knowles, Folk-tales ofKashmir (London, 1888), str. 49 i d.
J. H. Knowles, Folk-tales ofKashmir (London, 1888), str. 134.
Isto, str. 382 i d.
Lal Behari Day, nav. dj. str. 85 i d., usp. isto, str. 253 i d.; Indian
Antiquary, i. (1872) 117. Indijsku pripovijest u kojoj se divov ivot nalazi
u petorima crnim pelama vidi u: Clouston, Popular Tales and Fictions, i.
350.
Indian Antiquary, i. 171.
A. Bastian, Die Volker des dstlichen Asien, iv. 340 i d.
Lal Behari Day, nav. dj. str. 189.
Wide-awake Stories, str. 52, 64.
G. W Leitner, The Languages and Races of Dardistan, str. 9.
Apolodor, i. 8; Diodor, iv.
Apolodor, iii. 15, 8; Esh'A, Pokojnice, 612 i d.; Pausanija, i. 19, 4. Prema
Tzetzesu (Sholije uz Likofrona, 650), u zlatnoj dlaci nije bio Nizov ivot
ve njegova snaga, i kada mu je iupana on je oslabio, pa ga je Minoj
ubio. Prema Higinu (Fab. 198), Nizu je bilo sueno da vlada samo dotle
dok mu grimizni uvojak raste na glavi.
Apolodor, ii. 4, 5, 7.
Hahn, Griechische und Albanesische Marchen, i. str. 217; slina pripovijest
moe se nai u: isto, ii. str. 282.
543

Zlatna grana

18
19

20
21
22
23
24

25
26
27

28
29
30
31
32
33

34

35

36
37

38

39

40

41

42
43
44

Hahn, nav. dj. ii. str. 215 i d.

Isto, ii. str. 275 i d. Sline pripovijesti v. u: isto, ii. str. 204, 294 i d. Jedna
albanska pria govori o udovitu ija je snaga u trima golubima koji su
u zecu, a koji se nalazi u srebrnoj kljovi divljega vepra. Kad ubiju vepra,
udovite se razboli; kad raspore zeca, ono se jedva odri na nogama, a
kad ubiju tri goluba, ono izdahne. Dozon, Contes albanais, str. 132 i d.
Hahn, nav. dj. ii. str. 260 i d.
Isto, i. str. 187.
Isto, ii. str. 23 i d.
Legrand, Contes populaires grecs, str. 191 i d.
Plutarh, Usporednice, 26. U grkoj kao i u italskoj pripovijesti predmet
zavade izmeu neaka i ujaka jest veprova koa, koju neak daruje svojoj odabranici, a njegovi ujaci je uzimaju od nje.
Basile, Pentameron, ii. str. 60 i d. (Liebrechtov njemaki prijevod.)
R. H. Busk, Folk-lore o/Rome, str. 164 i d.
Ralston, Russian Folk-Tales, str. 103 i d.; tako Dietrich, Russian Popular
Tales, str. 23 i d.
Ralston, nav. dj. str. 109.
Isto.
Isto, str. 113 i d.
Isto, str. 114.
Isto, str. 110.
Mijatovi, Serbian Folk-lore, izd. vl. W Denton, str. 172; F. S. Krauss,
Sagen und Marchen der Siidsslaven, i. (br. 34) str. 168 i d.
A. H. Wratislaw, Sixty Folk-tales from exclusively Slavonic sources
(London, 1889), str. 225.
Haltrich, Deutsche Volksmarchen aus dem Sachsenlande in Siebenburgen,4
br. 34 (br. 33 u prvom izd.), str. 149 i d.
J. W Wolf, Deutsche Marchen und Sagen, br. 20, str. 87 i d.
Strackerjan, Aberglaube und Sagen aus dem Herzogthum Oldenburg, ii. str.
306 i d.
K. Miillenhof, Sagen, Marchen und Lieder der Herzogthiimer Schlestvig-Holstein und Lauenberg, str. 404 i d.
Asbjornsen og Moe, Norske Folke-Eventyr, br. 36; Dasent, Popular Tales
from the Norse, str. 55 i d.
Asbjornsen og Moe, Norske Folke-Eventyr, Ny Samling, br. 70; Dasent,
Tales from the Fjeld, str. 229 ("Boots and the Beasts").
Mannhardt, Germanische Mythen, str. 592; Jamieson, Dictionary of the
Scottish Language, s. v. "Yule".
J. R Campbell, Popular Tales of the West Highlands, i. str. 10 i d.
J. R Campbell, Popular Tales of the West Highlands, i. str. 80 i d.
Sebillot, Contes populaires de la Haute-Bretagne (Pariz, 1885), str. 63 i d.

544

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

45
46
47
48

49
50

51
52
53
54
55

56

57

58

F. M. Luzel, Contespopulaires de Basse-Bretagne (Pariz, 1887), i. 445-449.

Maspero, Contes populaires de l'Egypte ancienne (Pariz, 1882), str. 5 i d.
Arabian Nights, Laneov prijevod, iii. 316 i d.
G. Spitta-Bey, Contes arabes modemes (Leyden i Pariz, 1883), br. 2, str.
12 i d. Navedena je pripovijest u glavnim crtama istovetna kamirskoj
pod naslovom "Orijaka kraljica" (J. H. Knowles, Folk-tales ofKashmir,
str. 42 i d.) i bengalskoj prii o "djeaku kojega je dojilo sedam majki"
(Lal Behari Day, Folk-Tales of Bengal, str. 117 i d.; Indian Antiquary, i.
170 i d.) U drugoj arapskoj prii ivot neke vjetice vezan je uz staklenu
boicu; kad se ova razbije, ona umire. W A. Clouston, A Group of
Eastem Romances and Stories, str. 30. Slina se zgoda javlja i u jednoj pripovijesti iz Kamira. Knowles, nav. dj. str. 73. U arapskoj prii spomenutoj u tekstu, junaku daju da pije mlijeko iz grudi zle orijaice - to prii
daje nepatvorenu lokalnu notu - te ga ona stoga smatra svojim sinom.
Usp. W Robertson Smith, Kinship and Marriage in Early Arabia, str. 149;
a glede istog naina stvaranja srodstva medu drugim narodima, v.
D'Abbadie, Douze ans dans la Haute Ethiopie, str. 272 i d.; Tausch,
"Notices of the Circassians", Journ. Royal Asiatic Soc. i. (1834) str. 104;
Biddulph, Tribes ofthe Hindoo Koosh, str. 77, 83 (usp. Leitner, Languages
and Races ofDardistan, str. 34); Denzil Ibbetson, Settlement Report ofthe
Panipat, Tahsil, and Karnal Parganah of the Karnal District, str. 101;
Moura, Royaume du Cambodge, i. 427; F. S. Krauss, Sitte und Brauch der
Siidslaven, str. 14.
Riviere, Contes populaires de la Kabylie du Djurdjura, str. 191.
W H. Jones i L. L. Kropf, The Folk-Tales ofthe Magyar (London, 1889),
str. 205 i d.
R. H. Busk, The Folk-lore ofRome, str. 168.
Castren, Ethnologische Vorlesungen iiber die Altaischen Volker, str. 173 i d.
Schiefner, Heldensagen der Minussinschen Tataren, str. 172-176.
Schiefner, nav. dj. str. 108-112.
Schiefner, nav. dj. str. 360-364; Castren, Vorlesungen iiber die finnische
Mythologie, str. 186 i d.
Schiefner, nav. dj. str. 189-193. Druga tatarska pjesma (Schiefner, nav.
dj. str. 390 i d.) govori o djeaku kojemu neprijatelji zatvore duu u kutiju. Dok mu je dua u kutiji, djeak je mrtav, a kada se izvadi on oivljava. U istoj pjesmi (str. 384) dua nekog konja dri se zatvorenom u kutiji, jer se strahuje da e vlasnik konja postati najveim junakom na zemlji.
No, ovi su primjeri u stanovitoj mjeri opreni onima u tekstu.
Schott, "Ueber die Sage von Geser Chan," Abhandlungen d. Konigl.
Akad. d. Wissensch. zu Berlin, 1851, str. 269.
W Radloff, Proben der Volkslitteratur der tiirkischen Stimme Sud-Sibiriens,
ii. 237 i d.
545

Zlatna grana

59
60
61
62

63

W Radloff, nav. dj. ii. 531 i d.

Isto, iv. 88 i d.
Isto, i. 345 i d.
G. A. Wilken, "De Simsonsage," De Gids, 1888, br. 5, str. 6 i d. (u zasebnom pretisku). Usp. Backer, UArchipel Indien, str. 144-149.
Nieuwenhuisen en Rosenberg, "Verslag omtrent het eiland Nias,"
Verhandel. van het Batav. Genootsch. v. Kunsten en Wetenschappen, xxx. str.
111; Sundermann, "Die Insel Nias," Allgemeine Missions-Zeitschrift, xi.
(1884) str. 453.

546

 4. Vanjska dua u narodnim obiajima

Shvaanje prema kojemu se dua moe na due ili krae vrijeme
pohraniti na nekom sigurnome mjestu izvan tijela, ili barem u kosi,
javlja se, dakle, u narodnim pripovijestima mnogih naroda. Preostaje
pokazati da to shvaanje nije puka izmiljotina koja bi sluila kao ures
bajkama, ve dio primitivne vjere iz kojega je potekao niz odgovarajuih obiaja.
Vidjeli smo da u tim pripovijestima junak, pripremajui se za
bitku, ponekad premjeta svoju duu iz tijela, kako bi mu tijelo u
boju bilo neranjivo a on besmrtan. Sa slinom nakanom divljak premjeta duu iz tijela u okolnostima zbiljske ili uobraene pogibli.
Vidjeli smo tako da sveenik Minahassa na Celebesu, kada se neka
obitelj useljava u novu kuu, sabire due svih njenih lanova u vreu
i poslije ih vraa vlasnicima, jer se dri da je trenutak ulaska u novu
kuu skopan s nadnaravnom opasnou. 1 Kada je ena na junom
Celebesu pred poroajem, glasnik koji odlazi po vidara ili primalju
uvijek nosi sa sobom komad eljeza, koji predaje vidaru. Ovaj ga
mora uvati u svojoj kui dok se poroaj ne zavri, a onda ga vraa te
za to dobiva odreenu svotu novca. Reeni komad eljeza predstavlja eninu duu, za koju se vjeruje da je u tom kritinom razdoblju
sigurnija izvan njezina tijela nego u njemu. Stoga vidar mora p o m n o
paziti na to eljezo, jer se predmnijeva da bi se, izgubi li ga, i enina
dua izgubila zajedno s njim. 2
Vidjeli smo, nadalje, da se u narodnim pripovijestima ponekad
navodi kako je ovjekova dua odnosno snaga vezana uz njegovu
kosu, i kada mu se ona odree on umire ili slabi. Uroenici na Amboini tako su smatrali da im je snaga u kosi i da bi ih napustila ako bi
547

Zlatna grana

je odrezali. Pred nizozemskim sudom na tom otoku neki je zloinac

unato muenju poricao svoju krivnju sve dok ga nisu oiali, a onda
je odmah priznao. Jedan ovjek kojemu se sudilo za ubojstvo izdrao
je ne trepnuvi i najgore muke kojima su ga podvrgnuli njegovi
uitelji, dok nije ugledao vidara kako dri kare. Kad je upitao emu
one slue te mu rekoe da mu njima kane podrezati kosu, molio je da
to ne ine i sve priznao. Nizozemske su vlasti poslije toga, kad god
ne bi uspjele muenjem iznuditi priznanje od zatvorenika, pribjegavale rezanju njegove kose. 3 N a Ceramu se jo vjeruje da e mlada
eljad oslabiti i malaksati ako se oia. 4 itelji Zakinthosa dre da je
sva snaga drevnih Grka poivala u trima dlakama na njihovim prsima, i da bi nestala kad god bi se te dlake odrezale; no ako bi se one
pustile ponovno rasti, snaga im se vraala. 5
Ustanovili smo i to da se u narodnim pripovijestima ivot neke
osobe kadto vee uz odreenu biljku do te mjere da uvenue te
biljke neposredno slijedi ili prethodi smrti dotine osobe. 6 Kada se,
slino tome, meu M'Bengama u zapadnoj Africi dvoje djece rodi na
isti dan, ljudi zasade dva stabla iste vrste i pleu oko njih. Vjeruje se
da je ivot oba djeteta povezan s po jednim od tih stabala i da e, ako
se stablo sasui ili obori, dijete svakako uskoro umrijeti. 7 U Kamerunu se takoer vjeruje da je ivot osobe simpatiki spojen sa ivotom drveta. 8 Poneki Papuanci simpatiki povezuju ivot novoroenog djeteta s onim stabla tako to u koru drveta utaknu oblutak.
Dre da na taj nain stjeu potpunu vlast nad djetetovim ivotom i
da e dijete umrijeti ako se drvo posijee. 9 Nakon roenja djeteta
Maori su zakopavali pupanu vrpcu na svetome mjestu, a iznad nje
zasadili bi mladicu. Dok je stablo raslo, bijae to tohu oranga, odnosno znak ivota za dijete; kada je cvjetalo, smatralo se da e dijete
napredovati, a ako bi se osuilo i uginulo, roditelji su svome djetetu
predviali najgore. 1 0 Kada se na junom Celebesu rodi dijete, sadi se
kokosov orah i zalijeva vodom u kojoj su se prale posteljica i pupana
vrpca. Dok raste, stablo se naziva djetetovim "vrnjakom". 1 1 I na
Baliju se po roenju djeteta sadi kokosova palma. Vjeruje se da ona
raste jednako kao i dijete te je nazivaju "biljkom ivota". 12 U izvjesnim prilikama Dajaci na Borneu sade palmu za koju vjeruju da je
savren pokazatelj njihove sudbine. Cvate li, oni raunaju na sreu i
uspjeh, a ako se sui i gine, oekuju nesreu. 1 3 Navodno u Rusiji,
Njemakoj, Engleskoj, Francuskoj i Italiji jo postoje obitelji koje
prigodom roenja djeteta obiavaju posaditi stablo. O n o e, nadaju
se, rasti usporedo s djetetom te mu se posveuje naroita panja. 1 4
548

Vanjska dua u narodnim oblafli

Taj je obiaj u vicarskom kantonu Aargauu i danas prilino rasprostranjen; za djeaka se sadi jabukovo a za djevojicu krukovo drvo, i
dri se da e dijete napredovati odnosno slabiti ovisno o rastu drveta. 1 5 U Mecklenburgu se posteljica baca pod mlado drvo i vjeruje se
da e dijete rasti kako ono raste. 1 6 U Engleskoj ljude katkad provlae
kroz raskoljeno drvo kako bi im izlijeili kilu, i vjeruje se da otada
nadalje izmeu njih i drveta postoji simpatika veza. "Thomas Chillingworth, sin vlasnika susjednog imanja, kojemu su sada oko trideset
etiri godine, proturen je kao dijete u dobi od godine dana kroz slino
drvo, koje je sada savreno zdravo i on ga uva toliko pomno te ne
doputa da mu se dodirne ijedna grana, jer se vjeruje da bolesnikov
ivot ovisi o ivotu drveta, i im se ono posijee kila se vraa te nastupa obamiranje." 1 7 Posjetivi prvi put posjed svojih predaka u Newsteadu, lord Byron je, "ini se, na dijelu zemljita posadio hrastovo stabalce, i pritom je zamiljao da e ono uspijevati kako bude i o." 1 8
U praksi, meutim, kao ni u narodnim pripovijestima, pojedinac
se prema vjerovanju ne sjedinjuje vezom fizike simpatije samo s
drveem i biljem. Ista veza, predmnijeva se, moe postojati i izmeu
ovjeka i neke ivotinje ih stvari, pa za smru ih unitenjem te ivotinje ih stvari odmah shjedi smrt toga ovjeka. Cara Romana Lakapena neki je astronom jednom prilikom obavijestio da je ivot bugarskoga kraljevia Simeona vezan uz izvjesni stup u Konstantinopolu i
da e, ukloni li se kapitel tog stupa, Simeon smjesta umrijeti. Car je
prihvatio sugestiju i dao ukloniti kapitel, a u istom je satu, kako je,
raspitavi se, car poslije doznao, Simeon u Bugarskoj preminuo od
srane bolesti. 1 9 Burmanski Kareni "no kojim sijeku pupanu vrpcu
pomno uvaju zbog djeteta. Dri se da je djetetov ivot na neki nain
povezan s njime, jer se veli da dijete nee dugo ivjeti ako se on izgubi ili uniti." 2 0 Malajci vjeruju da "dua jedne osobe moe prijei u
drugu osobu ih u ivotinju, ih tonije, da izmeu to dvoje moe nastati takva tajnovita veza te sudbina jednoga potpuno ovisi o sudbini
drugoga." 2 1 Na Banksovim otocima "pojedini ljudi povezuju se s
nekim biem, obino ivotinjom poput gutera ih zmije, ili s kamenom koji je, kako zamiljaju, s njima u neobino bliskoj prirodnoj
vezi. Na Moti se ta veza naziva tamaniu - nalikovanje. Ta se rije na
Aurori rabi umjesto rijei 'atai' [tj. dua] na Moti. O izboru tamaniua
odluuje uobrazilja, ili se do njega dolazi pijenjem napitka od
odreenih biljaka i stavljanjem njegova taloga na hrpu. Prvi ivi stvor
koji se nae u hrpi ih na njoj jest tamaniu. Na nj se pazi, ali ga se ne
hrani niti oboava. Uroenici vjeruju da on dolazi na poziv. ovjekov
549

Zlatna grana

ivot povezan je sa ivotom njegovog tamaniua. Ako ovaj ugine,

razbije se ili izgubi, ovjek e umrijeti. U sluaju bolesti poalje se
netko da vidi kako je tamaniu i prema tome se ocjenjuje kako stoji s
boleu. No, rije je o uobrazilji samo nekih medu njima." 2 2
O n o to je medu iteljima Banksovih otoka i Malajcima sporadino i povremeno, medu drugim je narodima sustavno i sveobuhvatno. Zului vjeruju da svaki ovjek ima svoj ihlozi, neku vrstu tajanstvene zmije, "koja ga posebno titi i pomae mu, ivi s njime, budi
se s njime, spava i putuje s njime, ali je uvijek pod zemljom. Ako se
kojim sluajem pojavi, nastaje velika radost, i ovjek mora otkriti
smisao njezina pojavljivanja. Onaj tko nema ihlozi mora umrijeti.
Stoga, ubije li tko nehotice zmiju ihlozi, ovjek iji je ihlozi ona bila
umire, ali se zmija vraa u ivot." 23 Kod Zapoteka u sredinjoj
Americi bijae obiaj da se neposredno prije poroaja rodiljina svojta okupi u kolibi i stane na podu crtati figure raznih ivotinja, briui
svaki crte im bi bio gotov. Trajalo je to sve do samog poroaja, a
figura koja bi u tom trenutku ostala ucrtana na tlu nazivala se djetetovom tonom, odnosno njegovim drugim ja. "Kada bi dijete dovoljno
poraslo, nalazilo je ivotinju koja ga je predstavljala i brinulo se za
nju, jer se vjerovalo da njegovo zdravlje i opstanak ovise o onima
ivotinje, ak da e oboje umrijeti u isti mah," ili prije da e ovjek
umrijeti kad umre ivotinja. 24
Nagual ili naual je kod Indijanaca u Guatemali "ivi ili neivi predmet, obino ivotinja, koja stoji u paralelnom odnosu spram odreenog ovjeka, tako da dobro i zlo toga ovjeka ovise o sudbini ivotinje." Indijanci iz plemena Chontal, koji nastanjuju dio Hondurasa
to granii s Guatemalom i koji su s obzirom na stupanj drutvene
kulture veoma bliski guatemalskim Pipil Indijancima, do naguala su
dolazili na sljedei nain. Mladi Indijanac otiao bi u umu, na usamljeno mjesto kraj rijeke ili na vrh planine, i sa suzama u oima molio
se bogovima da mu dodijele ono to su njegovi preci posjedovali prije
njega. Zrtvovavi psa ili pticu, legao bi na poinak. U snu ili tijekom
buenja javio bi mu se jaguar, puma, kojot, krokodil, zmija ili ptica.
ivotinji iz vizije Indijanac je prinosio krv iz svog jezika, uiju i drugih
dijelova tijela te se molio za obilan prinos soli i kakaa. ivotinja bi mu
tada rekla: "Tog i tog dana poi e u lov. Prva ivotinja na koju
naide bit u ja, i otada u te uvijek pratiti i biti tvoj nagual." ovjek
koji ne bi imao naguala nije se nikada mogao obogatiti. Indijanci
bijahu uvjereni da smrt njihova naguala za sobom povlai njihovu
vlastitu smrt. Legenda tvrdi da su se u prvim bitkama sa panjolcima
550

na visoravni Quetzaltenangu naguali indijanskih poglavica borili u

obliku zmija. Nagual najviega poglavice bijae osobito istaknut, jer je
imao oblije velike ptice sjajna zelenog perja. panjolski vojskovoa
Pedro de Alvarado ubio je pticu kopljem, i istog je trena indijanski
poglavica pao mrtav na zemlju.25
U mnogim australijskim plemenima svaki od spolova gleda na
odreenu vrstu ivotinje na isti nain kao Indijanci u sredinjoj Americi na svog nagnala, ali s tom razlikom da, dok Indijanac oigledno
poznaje pojedinanu ivotinju s kojom je povezan njegov ivot,
Australci samo znaju da je ivot svakoga od njih vezan uz neku ivotinju iste vrste, ah ne znaju tono uz koju. Prirodna je posljedica toga
da svaki mukarac poteuje i titi sve ivotinje one vrste s kojom su
povezani ivoti mukaraca, a svaka ena poteuje i titi sve ivotinje one vrste s kojom su povezani ivoti ena, jer nitko od njih ne zna
nee li smrt bilo koje ivotinje dotine vrste donijeti smrt njoj ili
njemu samom, ba kao to je za smru zelene ptice odmah uslijedila
smrt indijanskoga poglavice, a za ubijanjem papagaja u spomenutoj
bajci Punchkinova smrt. Tako je, primjerice, pleme Wotjobaluk u
jugoistonoj Austrahji "dralo da je 'ivot Ngunungunuta (imia)
ivot mukarca a ivot Yartatgurka (legnja mranjaka) ivot ene,' i
da se svaki put kada se ubije jedna od tih ivotinja ivot nekog
mukarca ih neke ene skrati. U takvom bi sluaju svaki mukarac
odnosno svaka ena strahovali da bi ba on ili ona mogla biti rtvom,
i to je dovodilo do velikih tunjava u plemenu. Rekoe mi da u tim
tunjavama izmeu mukaraca s jedne i ena s druge strane nije bilo
nimalo sigurno koja e strana pobijediti, jer bi ene znale tapovima
dobrano izbatinati mukarce, a one same bile bi esto ranjene ili ak
ubijene kopljima." 26 ivotinjske vrste s kojima su, prema vjerovanju,
bili povezani ivoti mukaraca i ena razlikovahu se od plemena do
plemena. Dok je, recimo, kod Wotjobaluka imi bio ivotinja mukaraca, dotle je u Gunbower Creeku na donjem Murrayu imi,
ini se, bio ivotinja ena, jer ga tamonji uroenici nisu ubijali,
navodei da bi, "ako bi ubili imia, jedna od njihovih lubra [ena]
uslijed toga zasigurno umrla." 27 No, poznato je da su samo vjerovanje i borbe do kojih je ono dovodilo bih rasprostranjeni u velikom
dijelu jugoistone Australije, a vjerojatno i mnogo ire. 28 Rije je o
veoma ozbiljnom vjerovanju, pa su takve i borbe koje iz njega proistjeu. Tako mukarci imia, tamo gdje je on njihova ivotinja,
"tite od ozljeda, ak i ako radi toga moraju gotovo ubiti svoje ene,"
dok ene ljubomorno tite legnja ih vehkog kozodoja ondje gdje je ta
551

Zlatna grana

nona ptica njihova ivotinja. "Ubije li neki mukarac jednu od njih,

ene e se razbjesniti kao da je posrijedi jedno od njihove djece i izudarati ga dugakim motkama." 29
Ljubomorna zatita to je australijski mukarci i ene pruaju
imiima odnosno sovama (obino su, naime, te ivotinje podijeljene
medu spolovima) ne poiva samo na sebinim obzirima. Jer, svaki
mukarac vjeruje da je ne samo njegov nego i ivot njegova oca,
brae, sinova itd. povezan sa ivotima pojedinih imia, i da stoga,
titei dotinu vrstu, titi ivote cijele svoje muke rodbine kao i svoj
vlastiti ivot. Slino tome, svaka ena vjeruje da je ivot njezine
majke, sestara, keri itd. jednako kao i njezin povezan sa ivotima
pojedinih sova, i da titei sove kao takve osim svoga vlastitog titi
ivote svih svojih enskih roakinja. Ako se, pak, ivot ljudi smatra
na taj nain sadranim u pojedinim ivotinjama, oito je da se te
ivotinje teko mogu razlikovati od ljudi, ili ljudi od ivotinja. Ako je
ivot moga brata Ivana u nekom imiu, onda mi je, s jedne strane,
taj imi brat jednako kao i Ivan, dok je, s druge strane, Ivan u
stanovitom smislu imi, budui da se njegov ivot nalazi u imiu.
Slino tome, ako je ivot moje sestre Ane u jednoj sovi, onda je sova
moja sestra, i Ana je isto tako sova. To je posve prirodan zakljuak, i
Australci ga nisu propustili izvesti. Kada je imi ivotinja mukarca,
ona se naziva njegovim bratom, a kada je sova ivotinja ene, ona se
naziva njezinom sestrom. I obratno, mukarac se obraa eni kao
sovi, a ona se obraa njemu kao imiu.30 Tako je i s ostalim ivotinjama koje u drugim plemenima pripadaju pojedinim spolovima.
Kod Kurnaija su, na primjer, svi emui bili "braa" mukarcima, i svi
su mukarci bili emui, dok su sve ptice pjevice bile "sestre" enama,
i sve su ene bile ptice pjevice.31
Kada primitivan ovjek sebe zove imenom neke ivotinje, koju
naziva svojim bratom i odbija je ubijati, kae se da je ta ivotinja njegov totem. Sukladno tome, emu i ptice pjevice mogu se primjereno
odrediti kao totemi spolova. No, pripisivanje totema spolu razmjerno je rijetko i dosad je otkriveno jedino u Australiji. Mnogo se ee
totem vee uz neko pleme ili klan te je nasljedan po mukoj ili
enskoj liniji. Odnos pojedinca spram plemenskog totema ne razlikuje se prema vrsti od njegova odnosa spram totema spola; on ga ne
ubija, o njemu govori kao o svome bratu i sebe naziva njegovim
imenom. 32 Ako su ti odnosi slini, tumaenje koje vrijedi za jedan od
njih moralo bi jednako vrijediti i za drugi. Stoga je razlog s kojega
neko pleme tuje odredenu vrstu ivotinje ili biljke (jer plemenski
552

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

totem moe biti i biljka) i naziva se prema njoj zacijelo vjerovanje da

je ivot svakog pojedinca u plemenu vezan uz neku ivotinju ili biljku
dotine vrste, i da bi ubijanje te odredene ivotinje ili unitavanje te
biljke izazvalo smrt pojedinca koji je s njom povezan. Takvo tumaenje totemizma uvelike se podudara s definicijom totema ili kobonga u zapadnoj Australiji koju je postavio sir George Grey. On kae:
"Izmeu obitelji i njenoga kobonga postoji odreena tajnovita veza,
pa lanovi obitelji nikada ne ubijaju ivotinje vrste kojoj pripada njihov kobong dok one spavaju; openito ih nerado ubijaju, a ako to i
ine, uvijek im pruaju priliku da pobjegnu. Potjee to od obiteljskog
vjerovanja da je pripadnik te vrste njihov najblii prijatelj, i da bi ubiti
ga znailo poiniti velik zloin, koji se pomno izbjegava. Slino tome,
uroenik iji je kobong neko povre ne smije u izvjesnim okolnostima
i u odreeno doba godine brati to povre."33 Ovdje valja zapaziti da
svakom ovjeku sve ivotinje odnosno biljke odreene vrste nisu jednako vane, iako ih sve poteuje. Dapae, u cijeloj vrsti postoji samo
jedna koja mu je osobito dragocjena, no budui da ne zna o kojoj se
radi, prisiljen je poteivati ih sve iz straha da ne bi povrijedio ba
nju. Ovo tumaenje plemenskog totema u skladu je, osim toga, s
vjerovanjem u posljedice to ih izaziva ubijanje jednoga od pripadnika totemske vrste. "Jednog je dana neki crnac ubio vranu. Tri ili etiri
dana poshje toga umro je jedan Boortwa (vrana) [tj. ovjek iz klana
ili plemena vrane] po imenu Larry. Ve je bio bolovao nekoliko dana,
ali mu je pogibija njegovog ivingonga [totema] ubrzala smrt." 34 U
ovom je sluaju ubijanje vrane izazvalo smrt ovjeka iz vranina klana,
upravo kao to, u sluaju spolnih totema, ubijanje imia izaziva
smrt mukarca-imia, odnosno kao to ubijanje sove izaziva smrt
ene-sove. Slino tome, smrt Indijanca u sredinjoj Americi uzrokovana je ubijanjem njegova nagnala, ubijanje njegovog ihlozija uzrokuje smrt Zulua, ubijanje tamanim uzrokuje smrt itelja Banksovih
otoka, a ubijanje ivotinje u kojoj je pohranjen njegov ivot uzrokuje
smrt diva ili arobnjaka iz bajke.
ini se, dakle, da pripovijest o "divu koji nije imao srce u svome
tijelu" prua klju za religijski vid totemizma, to jest za odnos koji
prema vjerovanju postoji izmeu ovjeka i njegova totema. Totem je,
prema tome, naprosto spremite u kojemu ovjek uva svoj ivot, kao
to Punchkin uva svoj ivot u papagaju a Bidasari svoju duu u zlatnoj ribi. Neutemeljeno bi ovoj teoriji bilo prigovoriti da bi, u sluaju
kada divljak ima i spolni i plemenski totem, njegov ivot morao biti
vezan uz dvije razliite ivotinje te da bi smrt bilo koje od njih za
553

Zlatna grana

sobom povlaila i njegovu vlastitu smrt. Ako ovjek ima vie od

jednoga ivotnog sredita u svome tijelu, zato ih, mogao bi misliti
divljak, ne bi imao vie i izvan tijela? Zato, budui da moe izvanjtiti svoj ivot, ne bi mogao jedan njegov dio prenijeti u jednu a drugi
u drugu ivotinju? Djeljivost ivota ili, drukije kazano, mnotvenost
dua, shvaanje je na koje navode mnoge poznate injenice i koje se
nametalo filozofima poput Platona jednako kao i divljacima. Na
jedinstvu i nedjeljivosti due ustrajava se kao na njezinim bitnim svojstvima tek onda kada se pojam due od nadri-znanstvene hipoteze
pretvori u teoloku dogmu. Nesputan dogmom, divljak je ivotne
injenice slobodan tumaiti pretpostavkom da ima onoliko dua
koliko on smatra da je potrebno. Otuda su, primjerice, stanovnici
Kariba drali da u glavi postoji jedna dua, u srcu druga, a da se
ostale due nalaze na svim mjestima na kojima se osjea pulsiranje
ile kucavice. 35 Poneki Indijanci iz plemena Hidatsa tumae fenomen postupnog umiranja, kada se najprije umrtvljuju udovi, pretpostavkom da ovjek ima etiri due i da one ne naputaju tijelo istovremeno, nego jedna za drugom, tako da je smrt potpuna tek poto
sve etiri odu. 36 U Laosu tijelo smatraju sjeditem tridesetorih duhova, koji se nalaze u rukama, nogama, ustima, oima itd. 37 Stoga je, s
primitivne toke gledita, posve mogue da divljak ima jednu duu u
svome spolnom totemu a drugu u svome plemenskom totemu. Meutim, kao to smo ve uoili, spolni se totemi ne javljaju nigdje osim
u Australiji, pa divljak koji prakticira totemizam u pravilu ne mora u
isto vrijeme imati vie od jedne due izvan svog tijela.
Ako je tumaenje totema kao spremita u kojemu ovjek dri
svoju duu, ili jednu od svojih dua, ispravno, oekivali bismo nai
totemska plemena o kojima se izriito tvrdi kako se za svakoga od
njegovih pripadnika vjeruje da barem jednu od svojih dua trajno dri
izvan tijela, i da unitenje njegove vanjske due uzrokuje njegovu
smrt. Takvo su pleme Bataci na Sumatri. Bataci su podijeljeni na
egzogamne klanove (marge), kojima se pripadnost odreduje po mukoj lozi, a svim je klanovima zabranjeno jesti meso odredene ivotinje. Jedan klan ne smije jesti meso tigra, jedan majmuna, jedan krokodila, jedan psa, jedan make, jedan goluba a jedan bijelog goveda.
Kao razlog s kojega se suzdravaju od mesa odredene ivotinje,
lanovi klana navode ili da potjeu od ivotinja te vrste, ili da bi se
njihove due nakon smrti mogle preseliti u te ivotinje, ili pak da oni
odnosno njihovi preci imaju stanovite obveze spram reenih ivotinja. Ponekad, ali ne uvijek, klanovi nose ime ivotinje. 38 Bataci,
554

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

dakle, njeguju posvemanji totemizam. Uz to, svaki Batak vjeruje da

ima sedam ili, prema umjerenijoj raunici, tri due. Jedna od tih dua
uvijek se nalazi izvan tijela, no kad god ona umre, ma koliko u to vrijeme bila udaljena od njega, u istom trenutku umire i ovjek. 39 Pisac
koji to spominje ne kae nita o totemima Bataka, ali s obzirom na
shno vjerovanje prisutno u Austrahji i sredinjoj Americi namee se
zakljuak da vanjska dua, ija smrt za sobom povlai smrt ovjeka
kojemu pripada, zacijelo obitava u totemskoj ivotinji ili biljci.
Protiv takvoga gledita teko da govori injenica da Batak ne tvrdi
izriito kako se njegova vanjska dua nalazi u njegovu totemu, ve
navodi druge, i to uglavnom neprotuslovne, razloge za potovanje
svete ivotinje ih biljke svoga klana. Jer ako primitivan ovjek ozbiljno
vjeruje da je njegov ivot povezan s nekim vanjskim predmetom,
sasvim je nevjerojatno da bi on bilo kojem strancu povjerio tu tajnu.
Divljak je krajnje sumnjiav i suzdran glede svega to se tie njegova
privatnog ivota i vjerovanja; Europljani su godinama boravili medu
divljacima ne otkrivi poneke presudne postavke njihove vjere, a
poneko bi otkrie naposljetku esto bilo tek stvar sluaja. Primitivan
ovjek prije svega ivi u stalnom strahu od umorstva putem aranja;
najneznatniji njegovi otpaci ih dijelovi tijela - odsjeci kose i noktiju,
njegova pljuvaka, ostaci hrane, pa ak i samo njegovo ime - moe
vrau, zamilja on, posluiti da ga usmrti te ih on stoga pomno krije ih
unitava. No ako je do te mjere plaljiv i nepovjerljiv u stvarima poput
ovih, koje predstavljaju samo strae i vanjske utvrde njegova ivota,
koliko tek nepristupano mora biti mjesto na kojemu on uva
unutarnju tvravu svoga bia! Kada kraljevna u bajci pita diva gdje
uva svoju duu, on joj obino daje lane ih neodreene odgovore, i
tek nakon ustrajna nagovaranja i ulagivanja uspijeva ona od njega
izmamiti tajnu. U svojoj ljubomornoj suzdranosti div nalikuje plahom i tajnovitom divljaku, no dok pripovijest iziskuje da div naposljetku otkrije svoju tajnu, divljak na to nije obvezan i nikakav ga
nagovor ne moe dovesti u iskuenje da svoju duu izloi pogibli tako
to e njezino skrovite otkriti strancu. Stoga nas ne treba uditi da je
sredinji misterij primitivnog ivota toliko dugo ostao skriven i da nam
preostaje rekonstruirati je iz razbacanih nagovjetaja i fragmenata te
sjeanja na nju koja su se zadrala u bajkama.
Navedeno gledite o totemizmu baca svjetlo na jednu vrst vjerskih
obreda za koju, koliko mi je poznato, jo nije iznaeno primjereno
tumaenje. Meu mnogim je primitivnim plemenima, osobito onima
za koje se zna da prakticiraju totemizam, obiaj da se djeaci u
555

Zlatna grana

pubertetu podvrgnu stanovitim inicijacijskim obredima, od kojih je

najee hinjeno ubijanje i vraanje djeaka u ivot. Takvi obredi
postaju shvatljivima pretpostavimo li da je njihova bit u tome da se
mladiu izvlai dua iz tijela kako bi se prenijela u totem. Jer, primitivan ovjek prirodno smatra da izvlaenje due uzrokuje smrt
mladia, ili ga barem baca u zanos nalik smrti to ga divljak teko razlikuje od smrti same. Njegov se oporavak tada pripisuje ili postupnom oporavljanju njegova organizma od silovita oka koji mu je
zadan, ili, to je vjerojatnije, pritjecanju novog ivota iz totema u
njega. Sutina tih inicijacijskih obreda bila bi, dakle, utoliko ukoliko
se oni sastoje u podraavanju smrti i uskrsnua, izmjena ivota ili
dua izmeu ovjeka i njegova totema. Primitivno vjerovanje u mogunost takve izmjene dua jasno se javlja u prii baskijskog lovca
koji je tvrdio da ga je ubio medvjed, ali da je ovaj, usmrtivi ga, udahnuo njegovu duu, pa je medvjedovo tijelo ostalo mrtvo a on sam je
postao medvjed, budui da mu je medvjedova dua dala ivot.40
Oivljavanje mrtvoga lovca kao medvjeda upravo je analogno onome
to se, ako sam u pravu, zbiva u totemistikoj ceremoniji ubijanja djeaka u pubertetu i njegova ponovnog vraanja u ivot. Djeak umire
kao ovjek i vraa se u ivot kao ivotinja; ivotinjina dua je sad u
njemu, a njegova ljudska dua je u ivotinji. Stoga se on s punim
pravom naziva Medvjedom, Vukom itd., ovisno o totemu, jednako
kao to s punim pravom postupa s medvjedima odnosno vukovima
kao sa svojom braom, budui da su u tim ivotinjama pohranjene
njegova dua i due njegove svojte.
Slijede primjeri tobonjeg umiranja i uskrsnua prilikom inicijacije. Neka australijska plemena u New South Walesu vjeruju da djeake koji se posveuju bie zvano Thuremlin odnosi na udaljeno
mjesto, ubija ih i katkad sasijee, nakon ega ih vraa u ivot i izbija
im jedan zub. 41 U jednom dijelu Queenslanda kae se da je brujanje
egrtaljke, kojom se mae u inicijacijskim obredima, zvuk to ga proizvode vraevi dok prodiru djeake i povraaju ih kao odrasle mukarce. "Ualaroi s gornjeg toka rijeke Darling kau da djeak sree
duha koji ga ubija i ponovno oivljava kao mukarca." 42 To se uskrsnue u inicijacijskim obredima prikazuje pomou sljedee ceremonije. Starac preruen u vlaknastu koru drveta lei u raci, lagano
prekriven ibljem i zemljom, a tlu se, koliko god je mogue, vraa
prvotni izgled, budui je iskopana zemlja odnesena. Zakopani ovjek
dri mali grm u ruci, pa izgleda kao da ovaj raste iz zemlje, u koju se,
radi boljeg efekta, zatakne jo grmova. Novaci se tada dovode na rub
556

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

rake te se pjeva pjesma u kojoj su jedine rijei "klasno ime" zakopana

ovjeka i rije koja oznaava vlaknastu koru drveta. Postupno, dok
traje pjesma, grm to ga dri zakopani poinje se tresti i sve vie pomicati, dok napokon ovjek naglo ne ustane iz rake. 43 Djeacima na
Fidiju su, slino tome, pri posveivanju pokazivali red naoko mrtvih
ljudi, oblivenih krvlju, naizgled rasporenih i prosute utrobe. No na
uzvik reca tobonji mrtvaci skoili bi na noge i otrali do rijeke da
sa sebe speru svinjsku krv i utrobu kojima bijahu namazani. 44
U dolini Konga uobiajeni su inicijacijski obredi takve vrste. Na
nekim mjestima zovu ih Ndembo. "Vidari zadueni za posveivanje
u sklopu Ndemboa navedu nekoga da odglumi napad padavice i
srui se. Dotini se potom odnese na ograeno mjesto izvan naselja.
To se naziva 'umirui Ndembo'. I drugi shjede njegov primjer, obino
djeaci i djevojice, ali esto i mladi mukarci i ene... Za njih se dri
da su umrh, ah im svejedno roditelji i prijatelji donose hranu, a poslije razdoblja od, ovisno o obiaju, tri mjeseca do tri godine, udesi se
da ih vidar oivi... Poto se vidaru isplati njegov dio i utedi se novac,
odnosno namirnice za gozbu, Ndembo ljudi se vraaju u ivot. Oni se
isprva grade da ne prepoznaju nita i nikoga, ak da ne umiju vakati
hranu, pa drugi to ine umjesto njih. Zele sve hjepo to vide u bilo
koga od neposveenih, i udaraju ih ako to ne dobiju, ih ak dave i
ubijaju ljude. To im se ne uzima za zlo, jer se smatra da ne znaju to
ine. Ponekad govore besmislice i ponaaju se kao da su se vratili iz
svijeta duhova. Poshje toga daju im se druga imena, svojstvena onima
koji su 'umrh Ndembo'... uli smo da je taj obiaj prisutan du veeg
dijela gornjeg toka rijeke, kao i na podruju slapova."45
Sljedei prikaz obreda posveenja koji se izvode u tom dijelu
Afrike iznio je istraivau Bastianu jedan tuma: "U zemlji Ambamba
svatko mora jednom umrijeti, i kada fetiki sveenik zatrese tikvicom
u smjeru sela, svi mukarci i djeaci iji je as doao padaju u stanje
beivotne ukoenosti, iz kojega se obino bude nakon tri dana. No
ako feti voli nekog ovjeka, on ga odnese u grm i zakopa ga u kui
fetia, esto na vie godina. Vrativi se u ivot, on poinje jesti i piti
kao prije, ali, ga budui da je izgubio mo shvaanja, fetiki sveenik
mora poduavati poput malog djeteta i upuivati u svim pokretima.
Isprva se to moe initi samo tapom, ah ovjeku se postupno vraa
razum, pa se s njime moe i govoriti, a kad se njegova izobrazba zavri
sveenik ga vraa roditeljima. Oni bi rijetko kada prepoznali svoga
sina da nije izriitih uvjeravanja sveenika, koji im osim toga doziva
minule dogaaje u sjeanje. Na onoga tko ne proe ceremoniju novog
557

Zlatna grana

roenja u Ambambi se gleda s prezirom i ne doputa mu se sudjelovati u plesovima." Tijekom razdoblja inicijacije, novak se simpatiki
sjedinjuje s fetiem, koji otada odreuje njegov ivot.46 Novak, utonuo u magini san ili trans nalik smrti u svetoj kolibi, "promatra neku
pticu ili kakav drugi predmet s kojim je otada nadalje simpatiki
povezano njegovo postojanje, ba kao to je ivot mladog Indijanca
povezan sa ivotinjom koju vidi u snovima kada stupi u pubertet." 47
Obredi takve vrste neko su se izvodili u Quoji, mjestu na zapadnoafrikoj obali sjeverno od Konga. Ovako ih opisuje jedan stari
pisac: "Oni imaju i drugu ceremoniju koju nazivaju Belli-Paaro, ali
ona nije namijenjena svima. Posrijedi je ukljuivanje u savez duhova,
kojim se dobiva pravo ulaenja u njihove grobove, to jest jedenja
rtvovane hrane koju obian puk onamo donosi. Posveivanje ili primanje u Belli-Paaro slavi se svakih dvadeset ili dvadeset pet godina.
Posveeni prepriavaju udesa koja su doivjeli tijekom ceremonije i
govore da su ih isprili, da su posve promijenili navike i ivot te da su
primili duh posve razliit od onoga drugih ljudi i posve novo svjetlo.
Oznaku pripadnosti tvori nekoliko crta povuenih, ini se, pomou
igle, po vratu izmeu ramena. Oni koji imaju taj biljeg uvaavaju se
kao duhovne osobe, a kada dosegnu stanovitu dob dobivaju pravo
glasa na svim javnim skupovima; dok se neposveeni smatraju svjetovnim, neistim i neukim osobama, koje se ne usuuju izraziti svoje
mnijenje u vezi s bilo kojom vanom stvari. Kada doe vrijeme ceremonije, ona se slavi na sljedei nain: po kraljevoj naredbi odredi se
mjesto u umi, na koje se dovodi mladii koji jo nisu obiljeeni, ne
bez mnogo kuknjave i plaa, jer se mladiima obznanjuje da je nuno
da umru kako bi doivjeli tu promjenu. Preuzima se njihova svojina,
kao da je s njima gotovo. Nekolicina posveenih uvijek se nalazi kraj
novaka kako bi im davali upute. Ue ih da pleu ples zvan ubijanje i
da pjevaju stihove u slavu Bellija. Nadasve pomno paze da novaci ne
umru od gladi, jer se strahuje da im duhovno uskrsnue u tom sluaju ne bi donijelo nikakvu korist. Takav nain ivota traje pet ili est
godina i prilino je udoban, jer u umi postoji selo te se oni razonoduju lovom i ribolovom. S vremena na vrijeme onamo se dovode i drugi
djeaci, kako oni koji su posljednji doli ne bi dobili elju da ondje i
ostanu. Nijedna ena ili neposveena osoba ne smije se svetoj umi
pribliiti na manje od dvadesetak kilometara. Kada zavri njihova
obuka, mladii se odvode iz ume i zatvaraju u kolibice sazdane za tu
svrhu. Ondje poinju iznova odravati vezu s ljudima i razgovarati sa
enama koje im donose hranu. Dirljivo je vidjeti njihovu hinjenu pro558

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

stodunost. Prave se da ne poznaju nikoga i da ne znaju nita o obiajima svoga kraja, kao to su pranje, trljanje tijela uljem itd. Kad udu
u te kolibe, tijela su im posve prekrivena ptijim perjem, a na glavi
nose kape od kore drveta koje im vise pred licem. No, nakon nekog
vremena daju im odjeu i vode ih na veliko, otvoreno mjesto, na
kojem se okuplja sav narod iz tog kraja. Ondje novaci pruaju prvi
dokaz svoje sposobnosti pleui takozvani Bellijev ples. Nakon plesa,
poduavatelji odvode novake u kue njihovih roditelja." 48
Inicijacijska ceremonija zvana Huskanaw odravala se medu
Indijancima u Virginiji svakih esnaest ih dvadeset godina, ih ee,
kada bi djeaci odrasli. Mladie su nekoliko mjeseci drah zatoenima same u umi i nisu im davali hranu, nego samo opojni napitak od
nekog korijenja, od kojega bi oni posve pomahnitali i ostah u tom
stanju osamnaest ih dvadeset dana. "Tom se prigodom ova jadna
stvorenja grade da su popila toliko vode iz Lete te potpuno zaboravljaju svu svoju prolost, ak i roditelje, imovinu i jezik. Kada vidari
ustanove da su mladii popili dovoljno wysoccana, kako nazivaju taj
ludi napitak, postupno ih vraaju svijesti smanjujui im dozu opijata,
no prije no to se do kraja oporave, dok su jo divlji i mahniti uslijed
djelovanja ljekarije, vraaju ih u njihova naselja. Oni se tada veoma
boje da ne otkriju neto iz svoga prijanjeg pamenja, jer bi ih, ako bi
im se to dogodilo, smjesta morali ponovno huskanaivizirati, a taj postupak drugi puta bude toliko estok da malo tko iz njega izvue ivu
glavu. Stoga se moraju praviti kako su zaboravih ak i koristiti svoj
jezik tako te nisu kadri govoriti niti razumjeti ita od onoga to im se
govori, dok to iznova ne naue. Dogaa li im se to uistinu ih se samo
pretvaraju, ne znam, ali sigurno je da neko vrijeme ne prepoznaju
nikoga i nita to su prije poznavali te su jo pod prismotrom svojih
uvara, koji svugdje neprestano paze na njih dok ovi ponovno sve
savreno ne naue. Tako oni ponitavaju svoj prijanji ivot i postaju
mukarcima, zaboravljajui da su ikada bih djeaci."49
Kod nekih indijanskih plemena u Sjevernoj Americi postoje
stanovita vjerska udruenja u koja se primaju iskljuivo pristupnici
prethodno podvrgnuti prividnoj smrti i oivljavanju. Kapetan Carver
svjedoio je primanju jednoga pristupnika u udruenje zvano "prijateljsko drutvo Duha" u plemenu Naudowessi. Pristupnik je kleknuo pred poglavicu, koji mu je rekao da ga "sada pokree isti duh to
e mu ga on za nekoliko trenutaka predati; da e od toga umrijeti, ali
e odmah zatim biti vraen u ivot... Izgledao je veoma uznemiren
dok je to govorio, a njegovo je uzbuenje najzad toliko naraslo da mu
559

Zlatna grana

se cijelo lice iskrivilo i cijelo tijelo zgrilo. Potom je na mladia bacio

neto to je oblikom i bojom nalikovalo zrnu graha i to mu je, ini
se, ulo u usta te je on smjesta pao, ukoen kao da su ga ustrijelili."
Neko je vrijeme ovjek leao poput mrtvaca, ali je pod kiom udaraca pokazao znake svijesti te se, izbacivi iz usta grah, ili to je ve
poglavica bacio na nj, vratio u ivot.50 U drugim je plemenima orue
pomou kojega se pristupnik prividno ubija torba za ljekarije. Pravi
se ona od koe ivotinja kao to su vidra, divlja maka, zmija, medvjed, rakun, vuk, sova ili lasica, iji oblik priblino zadrava. Svaki
lan drutva ima takvu torbu, u kojoj dri razne trice to ine njegovu "medicinu" odnosno uroke. "Oni vjeruju da iz raznolikog
sadraja u utrobi kone torbe ili ivotinje izlazi izvjesni duh ili dah,
koji ima mo da ovjeka ne samo obori i usmrti nego i da ga oivi."
ovjeka se takvom torbom za ljekarije ubija tako da se ona baci na
nj, uslijed ega ovaj odmah pada mrtav, ali ga drugi udarac torbom
vraa u ivot."51
Ceremonija kojoj je prisustvovao John R. Jewitt tijekom zarobljenitva medu Indijancima oko tjesnaca Nootka, nesumnjivo pripada istoj vrsti obiaja. Indijanski kralj ili poglavica "puknuo je iz pitolja svome sinu kraj uha te je ovaj smjesta pao kao da je ubijen, na
to su sve ene u kui stale gorko ridati, upati cijele pramenove kose
i vikati da je princ mrtav, a u isto su vrijeme brojni itelji nahrupili u
kuu naoruani bodeima, pukama itd. i pitali to je uzrok vici. Za
njima su odmah dola druga dvojica, odjevena u vuje koe, s obrazinama na licu koje su predstavljale vuje glave. Uli su etveronoke,
poput ivotinja, uzeli princa i ponijeli ga na leima, izlazei na isti
nain na koji su i uli."52 Na drugom mjestu Jewitt spominje da je
mladi princ - momak od kojih jedanaest godina - nosio masku u
obliku vuje glave.53 S obzirom na to da su Indijanci u tom dijelu
Amerike podijeljeni na totemske klanove, od kojih je Vuji klan meu
glavnima, i budui da lanovi svakoga klana obiavaju uza sebe nositi neki dio totemske ivotinje,54 princ je vjerojatno pripadao Vujem
klanu, a ceremonija koju opisuje Jewitt predstavlja ubijanje djeaka
kako bi se on mogao iznova roditi kao vuk, posve nalik baskijskom
lovcu koji je vjerovao da je bio ubijen i da se vratio u ivot kao medvjed. Teksaki Toukaway Indijanci, kojima je jedan od totema vuk,
imaju ceremoniju u kojoj mukarci, odjeveni u vuje koe, tre amotamo na sve etiri, zavijaju i oponaaju vukove. Naposljetku epaju
nekog suplemenika, kojega su prethodno zakopali, i nagnaju ga da
ini to i vukovi - da krade, kolje i ubija. 55 Ta je ceremonija vjerojat560

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

no dio inicijacijskog obreda nalik uskrsnuu starca iz groba u sklopu

australijskih obreda.
Stanovnici Rooka, otoka istono od Nove Gvineje, odravaju
svetkovine na kojima jedan ili dvojica preruenih mukaraca, glava
pokrivenih drvenim maskama, idu pleui kroz selo u pratnji svih ostalih mukaraca. Oni trae da im se predaju obrezani djeaci koje jo
nije progutao Marsaba (vrag). Tada im dovedu djeake, koji drhte i
vrite, i natjeraju ih da puze preruenim mukarcima izmeu nogu.
Povorka zatim ponovno krene kroz selo i objavi da je Marsaba pojeo
djeake te da ih nee povratiti dok mu ne prinesu svinje, taro itd. Svi
seljani, ve prema mogunostima, daju svoje priloge u vidu namirnica
koje se potom jedu u ime Marsabe. 56 Svi mukarci na Novoj Britaniji
lanovi su saveza zvanog Duk-duk. Djeaci se u nj primaju dok su jo
maleni, ah nisu do kraja posveeni sve dok im u etrnaestoj godini
Tubuvan ne zada strahovit udarac tapom, za koji se mni da je smrtonosan. Tubuvan i Duk-duk su dva preruena mukarca koji predstavljaju kazuare i pleu kratkim, skakutavim koracima oponaajui te
ivotinje. Obojica nose goleme eire nalik gasilima za vatru, ispletenim od trave ili vlakana palmova lia. eiri su gotovo dva metra visoki, sputaju im se do ramena i posve im skrivaju glavu i lice. Od vrata
do koljena see im neka vrst krinoline nainjene od lia nekog stabla,
koje he je privezano uz obrue postavljene jedan povrh drugoga.
Tubuvan se smatra enkom a Duk-duk mujakom. Nijedna ena ne
smije vidjeti te preruene mukarce. Ustanova Duk-duka rairena je
po okolnim otocima New Irelandu i Duke of Yorku.57
Djeaci iz plemena Galela i Tobelorese na Halmaheri, otoku koji
se nalazi zapadno od Nove Gvineje, prolaze kroz neku vrst posveenja koje se, uz ostalo, sastoji u himbi njihova ponovnog roenja. Kad
odreen broj djeaka dosegne odgovarajuu dob, njihovi roditelji
dogovore proslavu ceremonije o zajednikom troku te pozovu i
ostale da joj prisustvuju. Podigne se koliba i u njoj se postave dva
dugaka stola s klupama, jednom za mukarce a drugom za ene.
Kad se obave sve pripreme za gozbu, u kolibu se donese mnotvo
rainih koa i nekoliko komada drva koje boji vodu u crveno.
Sveenik ili netko od starijih naloi da se pred svima postavi jedna
posuda i tada stane znaajnim kretnjama rainom koom trljati
komad drva. Prah koji time nastane stavi se u posudu, a u isti mah se
izvikne ime jednog od djeaka. Isti postupak ponavlja se sa svakim
djeakom. Posude se zatim napune vodom, i nakon toga zapoinje
gozba. Kada se pijetao trei put oglasi, sveenik namae lica i tijela
561

Zlatna grana

djeaka crvenom vodom, koja predstavlja krv to se prolijeva pri

buenju himena. Pred zoru djeaci se odvode u umu, gdje se moraju skrivati iza najveih stabala. Prate ih mukarci naoruani maevima i titovima, pleui i pjevajui. Sveenik kuca triput na stabla iza
kojih se skrivaju djeaci. Cijeli dan oni ostaju u umi i izlau se
sunevoj toplini koliko god mogu. Naveer se okupaju i vrate u
kolibu, gdje im ene donose hranu. 58
Na zapadnom Ceramu djeaci u pubertetu primaju se u Kakiansko
udruenje. 59 Suvremeni autori to udruenje obino smatraju ponajprije politikim savezom, utemeljenim radi otpora stranoj vlasti. Njeni
su ciljevi, meutim, isto religijski i socijalni, premda je mogue da
sveenici povremeno koriste svoj snaan utjecaj u politike svrhe.
Reeno je drutvo u stvari tek jedna od iroko rasprostranjenih primitivnih ustanova ija je glavna svrha posveivanje mladei. Posljednjih je godina pravu narav tog udruenja valjano prepoznao istaknuti
nizozemski etnolog J. G. F. Riedel. Kakianska je kua pravokutna
drvena koliba, smjetena podno najtamnijih stabala u dubini ume, a
izgraena je tako da prima toliko malo svjetla te je nemogue vidjeti
to se u njoj zbiva. Svako selo ima jednu takvu kolibu. Onamo se
djeaci koji imaju biti posveeni vode vezanih oiju, u pratnji roditelja
i rodbine. Svakog djeaka za ruku vode dvojica mukaraca, njegovi
staratelji odnosno zatitnici, koji paze na nj tijekom razdoblja inicijacije. Kada se svi okupe ispred kolibe, visoki sveenik glasno zazove
vragove. Smjesta se iz kolibe zauje jeziva halabuka. Podiu je
mukarci pomou trublji od bambusovih trski koje su potajno, kroz
stranja vrata, unijeli u kolibu, ali ene i djeca misle da je podiu
vragovi te su veoma ustraeni. Sveenici potom jedan za drugim ulaze
u kolibu, u pratnji djeaka. Cim svaki od djeaka nestane unutar
ograenog prostora, zauje se kratak, tup zvuk, razlegne se straan
krik, a kroz krov kolibe izleti ma ili koplje s kojega se cijedi krv. To je
znak da je djeaku odrubljena glava i da ga je vrag odnio na drugi svijet kako bi ga ondje preporodio i preobrazio. Ugledavi okrvavljeni
ma, majke stanu plakati i naricati, viui da im je vrag ubio djecu. Na
nekim se mjestima djeaci guraju kroz otvor u obliku krokodilovih
ralja ili kazuarova kljuna, i onda se kae da ih je progutao vrag.
Djeaci ostaju u kolibi pet ili devet dana. Sjedei u mraku, oni uju
zvuke bambusovih trublji, a s vremena na vrijeme pucnjavu iz pitolja
i zveket maeva. Svakoga dana se kupaju, a lice i tijelo mau im utom
bojom da bi izgledali kao da ih je progutao vrag. Tijekom boravka u
kakianskoj kui svaki djeak na grudima ili ruci ima jedan ili dva kria
562

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

istetovirana trnjem. Kad ne spavaju, djeaci moraju sjediti u zgurenom

poloaju, ne pomiui nijedan mii. Dok tako sjede poredani, prekrienih nogu i ispruenih ruku, poglavica uzima trublju, stavlja joj pisak
na ruke svakoga od njih i govori kroz nju neobinim tonovima, oponaajui glas duhova. Pod prijetnjom smrti on upozorava djeake da
se pridravaju pravila Kakianskog drutva i da nikad ne otkriju to se
zbivalo u kolibi. Takoer im govori da se dobro ponaaju prema rodbini te ih ui predaji i tajnama plemena.
U meuvremenu majke i sestre djeaka odlaze kui da ih oplakuju. No, za dan ih dva mukarci koji novacima bijahu staratelji odnosno zatitnici vraaju se u selo s radosnim vijestima da je vrag, uz
posredovanje sveenika, vratio djeake u ivot. Mukarci koji donose
te vijesti dolaze posve iscrpljeni i zablaeni, poput vjesnika koji su
upravo stigli iz donjega svijeta. Prije no to napusti kakiansku kuu,
svaki djeak dobiva od sveenika tap ureen na oba kraja pijetlovim
ili kazuarovim perjem. Dri se da je vrag dao djeacima tapove kad
ih je vratio u ivot te im oni slue kao znak da su bili u zemlji duhova. Na povratku oni posru i ulaze u kuu natrake, kao da su zaboravili hodati, ili ulaze kroz stranja vrata. Dadu h im tanjur s hranom,
dre ga naopako. Ne govore, ve svoje elje iskazuju znakovima. Sve
to slui tome da se pokae kako su jo pod utjecajem avola odnosno duhova. Njihovi ih staratelji moraju uiti svim uobiajenim ivotnim radnjama, kao novoroenu djecu. Nadalje, nakon to napuste
kakiansku kuu, djeacima se strogo zabranjuje jesti odreene plodove sve do idue proslave obreda. Dvadeset ili trideset dana njihove
im majke i sestre ne smiju eljati kosu. Po istjeku tog razdoblja visoki sveenik ih odvodi na usamljeno mjesto u umi, i svakom od njih
odree uvojak kose s tjemena. Nakon tih inicijacijskih obreda djeaci
se smatraju mukarcima i smiju se eniti; izazvali bi sablazan ako bi
se oenili prije toga.
ini se da je hinjenje smrti i uskrsnua, odnosno ponovnog roenja pri inicijaciji, preivjelo ih ostavilo traga meu narodima koji su
uvelike nadili stupanj divljatva. Tako se brahman, nakon to se sveano uvede na poloaj i dobije svetu nit - simbol svoga reda - naziva
"dvaput roenim". U Manuovim zakoniku stoji: "Prema slovu objavljenih spisa, Arijac se prvi put raa od majke, drugi put kada se opae pojasom od trave munga, a trei put pri inicijaciji u izvoenje Srauta rtve." 60 ini se da je hinjeno ubijanje kandidata tvorilo dio
inicijacije u Mitrine* misterije.61
Mitra, indoiransko boanstvo sunca i svjetlosti. (Prev.)
563

Zlatna grana

Gdje god je, dakle, prisutan totemizam i gdje god se u sklopu

obreda posveenja hini ubijanje i vraanje u ivot, mora postojati ili
je postojalo, ako su moje postavke ispravne, ne samo vjerovanje u
mogunost trajnog pohranjivanja due u neki izvanjski predmet ivotinju, biljku ili ma to drugo - ve i zbiljska namjera vezana uz
takvo pohranjivanje. Upitamo li zato ljudi ele pohraniti svoj ivot
izvan tijela, odgovor moe biti jedino taj da, poput diva iz bajke, oni
dre sigurnijim uiniti tako nego ga nositi sa sobom, ba kao to radije ostavljaju novac u banci nego da ga dre kod sebe. Vidjeli smo da
se u kritinim razdobljima ivot odnosno dua ponekad privremeno
ostavlja na sigurnome mjestu dok opasnost ne proe. No, ustanovama poput totemizma ne pribjegava se samo u posebno opasnim okolnostima; one su sustavi u koje je svatko, barem svaki mukarac,
obavezan posvetiti se u odreenom razdoblju ivota. Razdoblje o
kojem je rije redovito je doba puberteta, i ta injenica ukazuje na to
da se za naroitu opasnost koja se totemizmom i slinim sustavima
kani sprijeiti ne smatra da nastupa prije spolne zrelosti te da pretpostavljena opasnost, u svari, prijeti uzajamnom odnosu spolova.
Nizom injenica bilo bi lako dokazati da je spolni odnos u primitivnoj
svijesti povezan s mnotvom natprirodnih pogibli, no prava narav te
opasnosti jo je uvijek zatamnjena. Moemo se nadati da e dublje
poznavanje primitivnog naina miljenja s vremenom razotkriti sredinju tajnu primitivnog drutva i time pruiti klju ne samo za drutveni vid totemizma (zabrana spolnog sjedinjenja meu osobama
koje imaju isti totem) nego i za podrijetlo branog sustava.

Biljeke
1
2
3

4
5
6
7
8
9

V gore, sv. i. str. 106.

B. R Matthes, Bijdrageti tot de Ethnologie van Zuid-Celebes, str. 54.
R Valentyn, Oud en Nieuiv Oost-lndien, ii. 143 i d.; G. A. Wilken, De
Simsonage, str. 15 i d.
Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 137.
B. Schmidt, Das Volksleben der Neugriechen, str. 206.
V gore, str. 532 - 535.
Revue d'Ethnographie, ii. 223.
Bastian, Die deutsche Expedition an der Loango-Kuste, i. 165.
Bastian, Ein Besuch in San Salvador, str. 103 i d.; id., Der Mensch in der
Geschichte, iii. 193.

564

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

10

11
12

13
14
15
16

17

18
19
20

21

22

23

24

25

26

27

28
29
30

R. Taylor, Te Ika a Mani; or, New Zealand and its Inhabitants2 str. 184;
Dumont D'Urville, Voyage autour du monde et a la recherche de La
Perouse sur la corvete Astrolabe, ii. 444.
Matthes, Bijdragen tot de Ethnologie van Zuid-Celebes, str. 59.
Van Eck, "Schetsen van het eiland Bali," Tijdschrift voor Nederlandsch
Indie, N. S. ix. (1880) str. 417 i d.
G. A. Wilken, De Simsonsage, str. 26.
Gubernatis, Mjthologie des Plantes, i. xxviii. i d.
W Mannhardt, B. K. str. 50; Ploss, Das Kind,2 i. 79.
K. Bartsch, Sagen, Marchen und Gebrauche aus Mecklenburg, ii. 43, br.
63.
Gentleman's Magazine, listopad 1804, str. 909, navodi Brand u Popular
Antiquities, iii. 289; W G. Black, Folk-Medicine, str. 31 i d., 67.
Moore, Life ofLord Byron, i. 101.
Kedren, Compend. Histor. str. 625 B, sv. ii. str. 308, izd. Bekker.
R Mason, "Physical Character of the Karens," Journal ofthe Asiatic
Societj of Bengal, 1866, dio ii. str. 9.
Matthes, Makkasarsch-Hollandsch Woordenboek, s. v. soemanga, str. 569;
G. A. Wilken, "Het animisme bij de volken van den Indischen
Archipel," De Indische Gids, lipanj 1884, str. 933.
R. H. Coldrington, "Notes on the Customs of Mota, Banks Islands"
(prenio vl. Lorimer Fison), Transactions ofthe Royal Societj of Victoria,
xvi. 136.
F. Speckmann, Die Hermannsburger Mission in Afrika (Hermannsburg,
1876), str. 167.
Bancroft, Native Races ofthe Pacific Coast, i. 661. Rijei to ih navodi
Bancroft (str. 662, biljeka), "Conservase entre ellos la creencia de que su
vida estd unida a la de un animal, y que es forzoso que mueran ellos cuando este muere," njegova tvrdnja u tekstu ne prenosi sasvim tono.
Otto Stoll, Die Ethnologie der Indianerstamme von Guatemala (Leyden,
1889), str. 57 i d.; Bancroft, Native Races ofthe Pacific States, i. 740 i d.;
Bastian, Die Culturlander des alten Amerika, ii. 282.
A. W Howitt, "Further Notes on the Australian Class Systems," Journ.
Anthrop. Inst. xviii. 58.
Gerard Krefft, "Manners and Customs of the Aborigines of the Lower
Murray and Darling," Transact. Philos. Soc. Neiv South Wales, 1862-65,
str. 359 i d.
A. W Howitt, nav. dj.
Dawson, Australian Aborigines, str. 52.
Journ. Anthrop. Inst. xiv. 350, xv. 416, xviii.57 ("leganj mranjak" je tu
oito isto to i sova).

565

Zlatna grana

31

32

33

34
35

36
37
38

39

40
41

42

43

Fison i Howitt, Kamilaroi and Kumai, str. 194, 201 i d., 215; Journ.
Anthrop. Inst. xv. 416, xviii. 56 i d.
Temeljne podatke o totemizmu sabrali smo u djelcu pod naslovom
Totemism (Edinburgh, A. and C. Black, 1887).
(Sir) George Grey, Journals ofTivo Expeditions ofDiscoverj in North-West and Western Australia, ii. 228 i d.
Fison i Howitt, Kamilaroi and Kumai, str. 169.
De la Borde, "Relation de l'Origine, etc. des Caraibes," str. 15, u:
Recueil de divers Voyages faits en Afrique et en VAmerique (Pariz, 1684).
Washington Matthews, The Hidatsa Indians, str. 50.
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, iii. 248.
I. B. Neumann, "Het Pane- en Bila-stroomgebied op het eiland
Sumatra," Tijdschrift van het Nederlandsch Aardrijks. Genootsch., Tweede
Serie, dl. iii. Afdeeling: meer uitgebreide artikelen, br. 2, str. 311 i d.;
id., dl. iv. br. 1, str. 8 i d.; Van Hoevell, "Iets over 't oorlogvoeren der
Batta's," Tijdschrift voor Nederlandsch Indie, N. S. vii. (1878) str. 434;
G. A. Wilken, Over de venoantschap en het huivelijks-en erfrecht bij de
volken van het maleische ras, str. 20 i d.; 36; id., Iets over de Papoeivas
van de Geelivinksbaai, str. 27 i d. (pretisak iz Bijdragen tot de Taal-landen Volkenkunde van Ned.-Indie, 5e Volgreeks ii.); Journal Anthrop. Inst.
ix. 295; Backer, LArchipel Indien, str. 470.
B. Hagen, "Beitrage zur Kenntnis der Battareligion," Tijdschrift voor
Indische Taal-land- en Volkenkunde, xxviii. 514. J. B. Neumann (nav. dj.
dl. iii. br. 2, str. 299) govori o sedam dua.
Th. Benfey, Pantschatantra, i. 128 i d.
A. L. P Cameron, "Notes on some Tribes of New South Wales," ]oum.
Anthrop. Instit. xiv. 358.
A. W Howitt, "On Australian Medicine Men," Journ. Anthrop. Inst. xvi.
47 i d. O egrtaljki (komadu drveta koji se vee za konop ili remen i
ijim vitlanjem nastaje zvuk nalik tutnjavi), v. A. Lang, Gustom and
Myth, str. 29 i d. O vjerskoj uporabi egrtaljke najvie se zna u
Australiji, no u gorespomenutom ogledu Andrew Lang pokazuje da se
taj instrument na slian nain koristio ne samo u junoj Africi i kod
Zunija u New Mexicu, nego i kod drevnih Grka u njihovim religijskim
misterijama. Kao sveti instrument javlja se ona i u zapadnoj Africi (R.
F. Burton, Abeokuta and the Cameroons Mountains, i. 197 i d.; Bouche,
La Cote des Esclaves, str. 124) i na Novoj Gvineji (J. Chalmers,
Pioneering in New Guinea, str. 85).
A. W Howitt, "On some Australian ceremonies of initiation," Joum.
Anthrop. Inst. xiii. 453 i d. "Klasno ime" je naziv za totemsku skupinu
kojoj dotini ovjek pripada.

566

Vanjska dua u narodnim pripovijestima

44

45
46
47

48

49
50
51

52

53
54

55

56

57

L. Fison, "The Nanga, or sacred stone enclosure of Wainimala, Fiji,"

]ourn. Anthrop. Inst. xiv. 22.
W H. Bentley, Life on the Congo (London, 1887), str. 78 i d.
A. Bastian, Ein Besuch in San Salvador, str. 82 i d., 86.
Bastian, Deutsche Expedition an der Loango-Kiiste, ii. 183; usp. isto, str.
15-18, 30 i d. Glede inicijacijskih obreda na podruju Konga v. takoer
H. H. Johnston u Proced. Royal Geogr. Soc. N. S. v. (1883) str. 572 i d.,
kao i u Journ. Anthrop. Inst. xiii. 472; E. Delmar Morgan, u: Proceed.
Royal Geogr. Soc. N. S. vi. 193.
Dapper, Description de lAfrique, str. 268 i d. Dapperov prikaz je
skraen u tekstu.
Beverley, History ofVirginia (London, 1722), str. 177 i d.
J. Carver, Travels through the Interior Parts ofNorth America, str. 271-275.
Carver, nav. dj. str. 277 i d.; Schoolcraft, Indian Tribes, iii. 287, v. 430 i
d.; Kohl, Kitschi-Gami, i. 64-70.
Narrative ofthe Adventures and Sufferings of John R. Jewitt (Middletown,
1820), str. 119.
Isto, str. 44. Glede prineve dobi, v. isto, str. 35.
Holmberg, "Ueber die Volker des russischen Amerika," Acta Soc.
Scient. Fennicae, iv. (Helsingfors, 1856) str. 292 i d., 328; Petroff,
Report on the Population, etc. of Alaska, str. 165 i d.; A. Krause, Die
Tlinkit-Indianer, str. 112; R. C. Mayne, Four Years in British Columbia
and Vancouver Island, str. 257 i d., 268.
Schoolcraft, Indian Tribes, v. 683. U pismu datiranom 16. prosinca 1887.
g. A. S. Gatschet iz washingtonskog Bureau of Ethnology mi pie:
"Zapazio sam da Toukawe, koje sam 1884. zatekao u Fort Griffinu [?],
u Teksasu, nikada ne ubijaju velikoga ili sivog vuka, ije ime,
hatchukunan, ima mitoloko znaenje 'drei zemlju' (hatch). Taj je vuk
ivotinja jednog od njihovih totemskih klanova te oni u njegovu ast
prireuju ples. U njemu sudjeluju samo mukarci, koji nose tapove."
Reina, "Ueber die Bewohner der Insel Rook," Zeitschrift fur allgemeine
Erdkunde, N. F. iv. (1858) str. 356 i d.
R. Parkinson, Im Bismarck Archipel, str. 129-134; vl. G. Brown,
"Notes on the Duke of %rk Group, New Britain, and New Ireland,"
Journ. Royal Geogr. Soc. xlvii. (1878) str. 148 i d.; H. H. Romilly, "The
Islands of the New Britain Group," Proceed. Royal Geogr. Soc. N. S. ix.
(1887) str. 11 i d.; vl. G. Brown, isto, str. 17; W Powell, Wanderings in
a Wild Countrj, str. 60-66; C. Hager, Kaiser Wilhelm's Land und der
Bismarck Archipel, str. 115-128. itelji tih otoka podijeljeni su u dvije
egzogamne skupine, iji su totemi na otoku Duke of Yorku dva kukca.
Jedan od tih kukaca je mantis religiosus (bogomoljka, op. prev.) a drugi

567

Zlatna grana

58

59

60

61

mimikrijom veoma nalikuje divljem kestenu. Vl. B. Danks, "Marriage

customs of the New Britain Group," Journ. Anthrop. Inst. xviii. 281 i d.
J. G. F. Riedel, "Galela und Tobeloresen," Zeitschrift f . Ethnologie, xvii.
(1885) str. 81 i d.
Kakianski savez i njegove inicijacijske ceremonije esto su opisivane. V
Valentyn, Oud en nieuu) Oost-Indien, iii. 3 i d.; Von Schmid, "Het
Kakihansch Verbond op het eiland Ceram," Tijdschrift v. Neerlands
Indie, v. dl. ii. (1843) 25-38; Van Ekris, "Het Ceramsche
Kakianverbond," Mededeelingen van wege het Nederland.
Zendelinggenootschap, (1865) ix. 205-226 (uz manje preinake ponovno
izdano u Tijdschrift v. Indische Tall-Land- en Volkenkunde, xvi. 1866, str.
290-315); F. Fournier, "De Zuidkust van Ceram," Tijdschrift v. Indische
Tall-land- en Volkenkunde, xvi. 154 i d.; Van Rees, Die Pioniers der
Beschaving in Neerlands Indie, str. 92-106; Van Hoevell, Ambon en meer
bepaaldelijk de Oeliasers, str. 153 i d.; Schulze, "Ueber Ceram und
seine Bewohner," Verhandl. d. Berliner Gesell. f . Anthropologie, etc.
(1877) str. 117; W Joest, "Beitrage zur Kenntnis der Eingebornen der
Insel Formosa und Ceram," id. (1882), str. 64; Rosenberg, Der
Malajische Archipel, str. 318; Bastian, Indonesien, i. 145-148; Riedel,
De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua, str. 107-111.
Najbolji su prikazi oni Valentyna, Von Schmida, Van Reesa i Riedela,
koji se stoga slijede u tekstu.
Laivs of Manu, ii. 169, Biihlerov prijevod; Dubois, Moeurs, Institutions
et Ceremonies des Peuples de l'Inde, i. 125; Monier Williams, Religious
Life and Thought in India, str. 360 i d., 366 i d.
Lampridije, Commodus, ,, C. W King, The Gnostics and their Remains,2
str. 127, 129.

568

 5. Zakljuak
Gledite prema kojemu se Baldrov ivot nalazi u imeli u cijelosti se,
dakle, poklapa s primitivnim nainom miljenja. Moglo bi se, dakako,
initi protuslovnim da je on, ako mu je ivot bio u imeli, ubijen tako
to je udaren upravo njome. N o kada se ivot neke osobe zamilja
utjelovljenim u odredenom predmetu, ije je postojanje neodvojivo
povezano s njegovim, i ije unitenje za sobom povlai njegov vlastiti kraj, o reenom se predmetu moe govoriti i smatrati ga se jednako
tako ivotom te osobe kao i njezinom smru, kao to biva u bajkama.
Stoga, ako se ovjekova smrt nalazi u nekom predmetu, posve je
prirodno da e on biti ubijen udarcem tim istim predmetom. Koej
Besmrtni u bajkama pogiba pogoen jajetom ili kamenom u kojemu
je njegov ivot odnosno smrt; 1 zli divovi se rasprsnu kad im se izvjesno zrnce pijeska - koje nesumnjivo sadri njihov ivot ili smrt - pronese iznad glave; 2 arobnjak umire kada mu se kamen u kojem je
pohranjen njegov ivot odnosno smrt stavi pod jastuk, 3 a tatarskog
junaka opominju da bi mogao biti ubijen zlatnom strijelom ih maem
u kojemu je spremljena njegova dua. 4
Na shvaanje prema kojemu se ivot hrasta nalazi u imeli vjerojatno je, kao to ve rekoh, navodilo opaanje da imela koja raste na
stablu ostaje zelena, dok samome hrastu otpada lie. Moda je i poloaj te biljke, koja ne raste iz zemlje, nego iz debla ih granja stabla,
podupirao to shvaanje. Primitivan je ovjek mogao misliti da je hrastov duh, poput njega, traio sigurno mjesto na kojemu bi pohranio
svoj ivot te se odluio za imelu koja, budui u stanovitom smislu ni
na nebu niti na zemlji, bijae najsigurnije mjesto to ga je mogao nai.
Na poetku ovog poglavlja vidjeli smo da primitivan ovjek nastoji
569

sauvati ivot svojih ljudskih boanstava tako to ih na neki nain dri

izmeu neba i zemlje, gdje je najmanje vjerojatno da e ih snai opasnosti koje okruuju ovjekov ivot na zemlji. Odatle moemo razumjeti zato se u suvremenoj narodnoj medicini ne doputa da imela
dodirne zemlju; predmnijeva se da bi u tom sluaju ostala bez ljekovitih svojstava. 5 Mogue je posrijedi ostatak starog praznovjerja prema
kojemu se biljka u kojoj je sabran ivot svetog drveta ne smije izlagati
riziku to ga izaziva dodir s tlom. U jednoj indijskoj legendi, koja
prua usporedbu s mitom o Baldru, Indra obeaje demonu Namuciju
da ga nee ubiti ni po danu niti po noi, niti iime vlanim ili suhim.
Najposlije ga ubija u svitanje, prskajui ga morskom pjenom. 6
Morska je pjena upravo takva tvar kakvu divljak moe izabrati da u
nju stavi svoj ivot, jer zauzima onu vrst srednjega ili neodreenog
poloaja izmeu zemlje i neba, odnosno mora i neba, na kojemu
primitivan ovjek vidi sigurnost. Stoga ne udi da je rijena pjena
totem jednog od indijskih klanova. 7 Nadalje, gledite prema kojemu
imela svoj tajnoviti znaaj dijelom duguje injenici da ne raste na
zemlji, potvruje i usporedno praznovjerje vezano uz planinski jasen
odnosno oskoruu. N a J u t l a n d u ' se oskorua koja raste na vrhu drugoga stabla smatra "iznimno uinkovitom protiv aranja jer, budui
da ne raste na zemlji, vjetice nemaju moi nad njom. eli li se da potpuno djeluje, valja je posjei na Uzaae." 8 Stoga se ona stavlja iznad
vrata, kako bi se sprijeio pristup vjeticama. 9 Slino tome, imela se
u Njemakoj jo uvijek openito smatra zatitom protiv aranja, a u
vedskoj se, kao to vidjesmo, imela koja se skuplja uoi Ivanja pribija za strop kue, kravlje ili konjske tale, jer se vjeruje kako se Trol na
taj nain onemoguuje da naudi ljudima i ivotinjama. 1 0
Stav da imela nije bila samo orue za ubojstvo Baldra, ve je sadravala i njegov ivot, podupire i analogija s jednim kotskim praznovjerjem. Predaja kazuje da sudbina obitelji Hay bijae vezana uz
imelu na nekom hrastu.

Dok se imela po Errolovu hrastu guri

I taj se vrsti hrast ne klima,
U Hayeva e blagostanje biti, i njihov dobri jastreb suri
Uzmicat nee pred olujnim zapusima.

Jutland ili Jylland, danski poluotok u davnini nastanjen Jutima. (Prev.)

Zakljuak

No kad istrune hrasta korijen

A na uvelim mu grudma imela sklopi oi
Obrast e Earlov kamin, i vatra vie nee gorjet
A vrane e kvarne u sokolovo gnijezdo doi.
"Dugo se govorilo da je u pitanju jedan veliki hrast na kojemu je rasla
imela. Vjerovalo se da dio imele to ga posijee netko iz Hayeve
obitelji posjeduje magina svojstva. 'Hrast je nestao, a obitelj je izgubila posjed,' kae jedan mjesni kroniar." 1 1 Povezivanje sudbine
jedne obitelji, neovisno o ivotima pojedinih njenih lanova, s odreenom biljkom ili stablom, besumnje je novijeg datuma. Prema starijem gleditu, ivoti Hayevih vjerojatno bijahu pohranjeni u spomenutoj imeh, kao to se u indijskoj pripovijesti ivoti svih zlih
divova nalaze u jednom limunu; slomiti granicu te imele znailo bi,
prema tome, ubiti jednog od Hayevih. Slino tome, na otoku Rumu,
ije gole planine putnik koji ide od Obana prema Skyeu gleda s
obale, smatralo se da bi lan obitelji Lachlin koji ustrijeli jelena na
brdu Finchri iznenada umro ili na se navukao bolest koja bi se uskoro pokazala kobnom. 1 2 Vjerojatno je ivot Lachlinovih bio povezan s
divljai na Finchri, ba kao to je ivot Hayevih bio povezan s imelom
na Errolovu hrastu.
Miljenje da je "zlatna grana" bila imela nije novo. 1 3 Virgilije je,
dodue, ne poistoveuje, ve samo usporeuje s imelom. N o to bi
moglo biti samo pjesniko sredstvo da se skromnoj biljci dade mistian sjaj. Ih se pak, to je vjerojatnije, njegov opis temelji na narodnom
praznovjerju prema kojem imela u odreeno doba plane nadnaravnim
zlatnim plamenom. Pjesnik kae kako su dva goluba, koja su vodila
Eneju u mranu dolinu u ijim je dubinama rasla zlatna grana, sletjela
na stablo, "to dvojako granama bjee; / Jedna se osobita zasjaji kroz
druge grana / Kako se uz studen zimsku zeleni obino mela / U umi
novijim Uem (a iz drva svojeg ne raste) / 1 oko okruglog stabla obavija granice ute, / Takva je zlatna grana na esvini sjenastoj bila, / Te
je uz vjetri tih popucivalo kovano Ue." 14 Virgilije ovdje nedvojbeno
opisuje zlatnu granu koja raste na hrastu i usporeuje je s imelom.
Zakljuak da zlatna grana nije bila nita drugo do imela, viena kroz
izmaglicu pjesnitva i narodnog praznovjerja, gotovo je neizbjean.
Izneseni su razlozi za vjerovanje da je sveenik Aricijskog gaja umski kralj - ohavao stablo na kojemu je rasla zlatna grana. 1 5 Ako
je, dakle, to stablo bilo hrast, umski je kralj zacijelo bio personifikacijom duha hrasta. Stoga je lako razumjeti zato je, prije nego
571

Zlatna grana

to je on mogao biti ubijen, bilo nuno odlomiti zlatnu granu. Budui

duhom hrasta, njegov ivot odnosno smrt bijae u imeli na hrastu, i
dokle god je imela ostajala netaknutom on, poput Baldra, nije mogao
umrijeti. Da bi ga se pogubilo bilo je, prema tome, neophodno otrgnuti imelu, a vjerojatno, kao u Baldrovom sluaju, i baciti je na nj. Da bi
se usporedba upotpunila, valja samo pretpostaviti da se umski kralj
neko spaljivao, iv ili mrtav, na vatrenoj svetkovini koja se, vidjeli
smo, poetkom ljeta svake godine slavila u Aricijskom gaju. 1 6 Vjena
vatra koja je gorjela u gaju vjerojatno se, kao i vjena vatra pod hrastom u Romovi, loila hrastovinom, i prema tome bi umski kralj u prijanja vremena skonavao u velikoj hrastovoj vatri. Kasnije se, kao to
sam natuknuo, trajanje njegova poloaja produavalo ili skraivalo,
ovisno o sluaju, pravilom koje mu je doputalo da ivi onoliko dugo
koliko je svoje boansko pravo mogao odrati silom. No, time je tek
izmicao vatri da bi poslije poginuo od maa.
ini se, dakle, da se u davno doba u srcu Italije, kraj ljupkog
jezera Nemija odigravala ista ona estoka tragedija kojoj e poslije
italski trgovci svjedoiti medu svojim surovim srodnicima, galskim
Keltima, i koja se, ako su se rimski orlovi ikad oborili i na Norveku,
mogla uz neznatne razlike opetovano vidjeti medu barbarskim Arijcima sa sjevera. Taj je obred vjerojatno bio jednom od bitnih znaajki primitivna arijskog kulta hrasta. 1 7
Preostaje jo jedino pitanje: zato se imela nazivala zlatnom granom? Taj naziv ne bijae tek plod pjesnike mate, niti je bio posebno italski, jer je i u velkom jeziku imela takoer poznata kao "drvo
od istoga zlata". 1 8 Teko da se taj naziv moe objasniti bjelkastoutom bojom imelinih bobica. Virgilije, naime, veli da je reena grana
bila sva od zlata, jednako kao i njeno lie, 19 to je sadrano i u velkom nazivv, "drvo od istoga zlata". Klju za pravo znaenje tog
imena prua mitsko sjeme odnosno cvat paprati.
Vidjeli smo da se u narodu vjeruje kako sjeme paprati uoi Ivanja
cvate nalik zlatu ili vatri. Tako se u ekoj kae da "sjeme paprati na
Ivanje cvate zlatnim cvatom to sija poput vatre." 2 0 Mitsko sjeme
paprati ima to svojstvo da e onaj tko ga posjeduje, ili se uoi Ivanja
popne na planinu drei ga u ruci, otkriti zlatnu ilu ili vidjeti zemaljska blaga kako blistaju u plavkastom plamenu. 2 1 A ako sjeme paprati stavite meu novac, koliina novca nee se nikad smanjiti, koliko god ga troili. 22 Ponegdje se vjeruje da sjeme paprati cvate o
Boiu, i da e onaj tko do njega doe postati veoma bogat. 2 3 Tako
se, nadalje, prema naelu slinosti dri da se pomou sjemena paprati
572

Zakljuak

otkriva zlato, jer je ono samo zlatno, a iz istog se razloga onaj tko ga
posjeduje obogauje neiscrpnim obiljem zlata. Sjeme paprati se, osim
kao zlatno, opisuje i kao bljetavo i uareno. 2 4 Stoga nas injenica da
su dva glavna dana kada se skuplja to basnoslovno sjeme dan uoi
Ivanja i Boi - to jest dva suncostaja (jer Boi nije nita drugo doli
stara poganska proslava zimskog suncostaja) - navodi da uarenost
sjemena paprati smatramo primarnom, a njegovu zlaanost sekundarnom odnosno izvedenom. ini se, u stvari, da sjeme paprati predstavlja presliku suneve vatre na dvije suneve prekretnice, ljetnom i
zimskom suncostaju. To gledite potvruje njemaka pripovijest u
kojoj neki lovac dolazi do sjemena paprati pucajui na sunce u Ivanje
u podne; padaju tri kapi krvi, koje on hvata u bijelu krpu, i te su kapi
sjeme paprati. 2 5 Krv o kojoj se ovdje govori oito je krv sunca, iz
kojega se na taj nain izravno izvodi sjeme paprati. Sa sigurnou se,
dakle, moe smatrati da je sjeme paprati zlatno, jer se vjeruje kako
ono potjee iz zlatne suneve vatre.
Kao i sjeme paprati, imela se bere na Ivanje ih Boi 2 6 - to jest za
ljetnoga ih zimskog suncostaja - te se dri da, kao i sjeme paprati,
posjeduje mo otkrivanja blaga u zemlji. veani uoi Ivanja prave
vilinske ralje od imele, ili od etiri razliite vrste drva, od kojih jedno
mora biti imela. Traga za blagom stavlja nakon suneva zalaska ralje na zemlju, a kada se postave tono iznad blaga, one se pomiu
kao da su ive. 27 Elem, ako se zlato otkriva pomou imele, zacijelo je
posrijedi imela u svojstvu zlatne grane. Ako se, pak, ona bere za suncostaja, nije li zlatna grana, poput zlatnoga sjemena paprati, preslika
suneve vatre? Na to se pitanje ne moe bez ograde odgovoriti potvrdno. Vidjeli smo da su primitivni Arijci vjerojatno palili ivanjske
krijesove kao ini za sunce, to jest s nakanom da iznova ugaju sunevu vatru. N o budui da se ta vatra uvijek dobivala trenjem hrastova
drva, 2 8 primitivnom se Arijcu moralo initi da se sunce svako toliko
obnavlja vatrom koja obitava u svetom hrastu. Drugim rijeima, hrast
mu se zacijelo inio izvornim sabiralitem ili spremitem vatre iz kojega se s vremena na vrijeme hrani sunce. Zamiljalo se, meutim, da
se ivot hrasta nalazi u imeli, i stoga je imela morala sadravati sjeme
ili klicu vatre koja se dobivala trenjem hrastovine. Stoga bi, umjesto
da se kae kako je imela bila preslikom suneve vatre, bilo tonije
rei da se suneva vatra smatrala preslikom imele. N e udi, dakle, da
je imela sjala zlatnim sjajem niti da se nazivala zlatnom granom. N o
vjerojatno se mislilo da ona svoje zlatno oblije poprima samo u
odreeno doba, osobito poetom ljeta, kada se iz hrasta dobivala
573

Zlatna grana

vatra kako bi se zapalilo sunce. 2 9 O d pamtivijeka se u Pulverbatchu,

u grofoviji Shropshire, vjeruje da hrast cvate uoi Ivanja i da mu cvat
vene prije svitanja. 3 0 Kratkotrajni hrastov cvat mogao bi, ako se ne
varam, izvorno biti upravo imela u svojstvu zlatne grane. S obzirom
na to da Shropshire granii s Walesom, reeno bi praznovjerje moglo
biti neposredno velkoga podrijetla, iako vjerojatno ini dio primitivna arijskog vjerovanja. U nekim talijanskim krajevima, vidjeli smo, 3 1
seljaci jo uvijek na Ivanje ujutro odlaze traiti hrastova stabla za "ulje
sv. Ivana", koje, poput imele, lijei sve rane te je nesumnjivo posrijedi sama imela u uvelianom vidu. O t u d a je lako razumjeti zato se
ime poput "zlatne vatre" ili "drveta od istog zlata", koje tako slabo
pristaje zbiljskom izgledu te biljke, odralo kao naziv za imelu u Italiji
i Walesu, a vjerojatno i u drugim krajevima arijskoga svijeta. 32
Sada takoer moemo do kraja razumjeti zato se Virbija zamjenjivalo sa suncem. Ako je, kao to sam pokuao pokazati, bio duh
drvea, Virbije je jamano bio i duh hrasta na kojemu je rasla zlatna
grana, jer ga je predaja prikazivala kao prvoga m e u umskim kraljevima. Zacijelo se dralo da on, kao duh hrasta, u pravilnim razmacima pali sunevu vatru, i stoga bijae lako zamijeniti ga sa samim
suncem. Na slian nain moemo objasniti zato se Baldr, jo jedan
duh hrasta, opisivao kao "lik tako svijetla lica i tako blistav te je lu
sijala iz njega," 3 3 i zato ga se tako esto smatralo suncem. Openito
moemo kazati da u primitivnom drutvu, u kojemu je jedini poznati
nain paljenja vatre onaj trenjem drva o drvo, divljak mora vatru
nuno zamiljati pohranjenom, poput biljnoga soka ili smole, u
drveu, odakle mu je uz velike napore valja istisnuti. I stoga on sva
stabla, naroito one vrste ije drvo koristi za loenje vatre, mora smatrati spremitima skrivene vatre, pa je prirodno da ih opisuje epitetima kao to su zlatno, sjajno ili blistavo. N e krije li se u tome podrijetlo imena "Sjajni" odnosno "Blistavi" (Zeus, Jupiter), kojim su
drevni Grci i Rimljani oznaavali svoga vrhovnog boga? 3 4 Nije li u
najmanju ruku znakovito da i u Grka i u Rimljana hrast bijae stablo
vrhovnog boga, da se u njegovim najstarijim svetitima, u Grkoj kao
i u Rimu, taj vrhovni bog doista i piikazivao pomou hrasta, i da su i
barbarski Arijci, netom se pomolivi na svjetlu povijesti, unato svim
razlikama u jeziku, znaaju i poloaju svoje zemlje, ipak bili jedinstveni u tovanju hrasta kao glavnog predmeta svoje vjere te u dobivanju svete vatre iz njegova drva? Sudimo li o primitivnoj religiji
europskih Arijaca na temelju usporedbe religija razliitih grana te
loze, na najvie mjesto u njihovu panteonu svakako moramo postavi574

Zakljuak

ti hrast. Ishod naeg istraivanja sastoji se, dakle, u tome da smo

pokazali kako se sve do vremena Rimskog carstva i poetka nae ere,
primitivni kult Arijaca po svoj prilici odrao u gotovo izvornom
obliku u svetom gaju kraj Nemija, kao i u hrastovim umama Galije,
Prusije i Skandinavije, te da je umski kralj ivio i umirao kao utjelovljenje vrhovnoga arijskog boanstva, iji se ivot nalazio u imeli,
odnosno u zlatnoj grani.
Pogledamo li, na oprotaju od Nemija, jo jednom oko sebe, vidjet
emo da se jezero i njegova okolica nisu mnogo izmijenili od vremena kada su Dijani i Virbiju tovatelji odavali poast u svetom gaju.
Dijanin je hram dodue nestao, a umski kralj vie ne bdije nad zlatnom granom. N o ume oko Nemija jo su zelene, a uveer moete
uti crkvena zvona s Albana, a moda, kad vjetar utihne, ak i iz
Rima, kako zvone za veernju molitvu. Ljupko i sveano oglaavaju
se ona iz dalekoga grada, i polako zamiru du prostranih kampanijskih movara. Le roi est mort, vive le roi!

Biljeke
1
2
3
4

V gore, str. 534.

Gore, str. 536 i d.
Gore, str. 533 i d.
Gore, str. 541 i d. Bacanje oruja i imele na Baldra podsjeaju nas, kao
i Hodrovo sljepilo, na obiaj irskih etelaca koji ubijaju duha ita bacajui vezanih oiju srpove na nj (v. gore, sv. i. str. 262). U Mecklenburgu
katkad zakopaju pijetla u zemlju, a ovjek vezanih oiju gada ga
mlatilom. Promai li ga, drugi pokuava isto, i tako redom sve dok ne
ubiju pijetla. Bartsch, Sagen, Marchen und Gebrauche aus Mecklenburg,
ii. 280. U Engleskoj bi na Pokladni utorak nekome na leda vezali pijetla, kojega su drugi udarali granama dok ga ne bi usmrtili. Dyer, British
Popular Customs, str. 68. Prema Mannhardtu (Die Komdamonen, str. 16
i d.), takva razonoda vjerojatno izravno potjee od obiaja ubijanja
pijetla na etvenoj njivi kao predstavnika itnoga duha (v. gore, str.
319). Ti obiaji, dakle, u spoju s mitskim Hodrovim sljepilom, ukazuju
na to da je ovjek koji je ubijao ljudskog predstavnika duha hrasta
imao vezane oi i bacao na nj oruje ili imelu s male udaljenosti.
Nakon to bi ubili medvjeda - to je predstavljalo prigodu za brojne
Franc. "Kralj je mrtav, ivio kralj!" (Prev.)
575

Zlatna grana

5
6
7

9
10

11

12

13
14

15

16
17

18
19
20

praznovjerne ceremonije - Laponci su vjeali njegovu kou o stup, a

ene vezanih oiju gaale su je strijelama. Scheffer, Lapponia, str. 240.
Grimm, Deutsche Mythologie,A ii. 1001, 1010.
Folk-lore Journal, vii. 61.
Puk. E. T. Dalton, "The Kols of Chota-Nagpore," Trans. Ethnol Soc.
vi. 36.
Jens Kamp, Danske Folkeminder (Odense, 1877), str. 172, 65 i d., navedeno u: Feilberg, Bidrag til en Ordbog over Jyske Almuesmal, Fjerde
hefte (Kopenhagen, 1888), str. 320. Uvid u Feilbergovo djelo dugujem
ljubaznosti vl. Waltera Gregora, M. A., iz Pitsliga, koji mi je ukazao na
navedeni odlomak.
E. T. Kristensen, Iydske Folkeminder, vi. 3802^,2> naveo Feilberg, nav. dj.
Wuttke, Der deutsche Volksaberglaube,2 128; Lloyd, Peasant Life in
Siveden, str. 269.
Rije je o izvatku iz novina to ga je prepisao i poslao mi ga vl. Walter
Gregor, M. A., Pitsligo. G. Gregor ne spominje ime tih novina.
Martin, "Description of the Western Islands of Scotland," u:
Pinkerton, Voyages and Travels, iii. 661.
Rochholz, Deutscher Glaube und Brauch, i. 9.
Virgilije, Aen. vi. 203 i d., usp. 136 i d. [Navedeno prema: Djela P.
Vergila Marona, prev. dr T. Mareti, Papir V Gorica, Zagreb 1994., str.
238] Glede imele (viscum) v. Plinije, Nat. Hist. xvi. 245 i d.
Virgilije (Aen. vi. 201 i d.) smjetava zlatnu granu u okolicu jezera
Avernus. No vjerojatno je posrijedi pjesnika sloboda, koja je odgovarala Enejinom silasku u podzemni svijet. Italska je tradicija, kao to
doznajemo od Servija, zlatnu granu smjetavala u nemijski gaj.
V gore, sv. i. str. 11 i d.
Obiaj godinjeg spaljivanja ljudskog predstavnika itnoga duha zabiljeen je kod Egipana, Pawneeja i Khonda. V gore, sv. i. str. 292, 296,
302 i d. U semitskim zemljama postoje tragovi prakse godinjeg spaljivanja ljudskog boanstva. Heraklov, to jest Baalov kip, koji se periodino spaljivao na lomai u Tarsusu, zacijelo je zamjenjivao ljudskog
predstavnika boanstva. V Dion Krisostom, Orat. 33, sv. ii. str. 16, izd.
Dindorf; W R. Smith, The Religion ofthe Semites, i. 353 i d. ini se da
su druidi jeli komade ljudske rtve. Plinije, Nat. Hist. xxx. 13. Moda
su tovatelji umskoga kralja jeli komade njegova mesa kao sakrament.
Govorili smo o tragovima uzimanja sakramentalnog kruha u Nemiju. V
gore, str. 368 i d.
Grimm, Deutsche Mythologieii. 1009, pren puraur.
Virgilije, Aen. vi. 137 i d.
Grohmann, Aberglauben und Gebrauche aus Bobmen und Mahren,
673.

576

Zakljuak

21
22
23
24
25

26

27

28
29

30
31
32

33

34

Grohmann, nav. dj. 676; Wuttke, Der deutsche Volksaberglaube, 123.

Zingerle, Sitten, Brauche und Meinungen des Tiroler Volkes,2 882.
Zingerle, nav. dj. 1573.
Grohmann, nav. dj. 675; Ralston, Sotfgr ofthe Rusian People, str. 98.
L. Bechstein, Deutsches Sagenbuch br. 500; id., Thiiringer Sagenbuch
(Leipzig, 1885), ii. br. 161.
O branju imele poetkom ljeta v. gore, str. 514. Obiaj branja imele
postoji i danas. U "forku se "na Badnjak donosi imela na veliki oltar u
katedrali te se na gradskim dverima proglaava javna i sveopa sloboda
i oprost svima niim, ak i pokvarenim ljudima na sve etiri strane svijeta." Stukeley, Medallic Historj ofCarausius, navodi Brand u Popular
Antiquities, i. 525. Potonji je obiaj danas, dakako, zastario.
Afzelius, Volkssagen und Volkslieder aus Schivedens alterer und neuerer
Zeit, i. 41 i d.; Grimm, Deutsche Mythologie,4 iii. 289; L. Lloyd,
Peasant Life in Siveden, str. 266 i d.
Gore, str. 517
Dri se da sjeme paprati cvate za Uskrs, jednako kao i poetkom ljeta
te o Boiu (Ralston, Songs ofthe Russian People, str. 98 i d.); a Uskrs
je, vidjeli smo, jedan od datuma kada se pali suneva vatra.
Burne i Jackson, Shropshire Folk-lore, str. 242.
Str. 514.
Razog s kojega Virgilije prikazuje Eneju kako sa sobom u Had nosi
imelu moda je taj to se vjerovalo da imela tjera zle duhove (v. gore, str.
570 - 1). Kada se Haron sprema oboriti na Eneju, pogled na zlatnu granu ga umiri (Aen. vi. 406 i d.). Moda je i mo razotkrivanja tajni u dubinama zemlje, koja se pripisivala imeli, navodila na njenu uporabu kao
neke vrsti "Sezama otvori se" za podzemni svijet. Usp. Aen. vi. 140 i d. "Sed non ante datur teluris operta subire,
Auricomos quam qui decerpserit arbore fetus."
Die Edda, iibersetzt von K. Simrock,8 str. 264 [v. biljeku br. 49 u
ovom poglavlju - op. prev.].
O izvoenju imena Zeus i Jupiter iz korijena u znaenju "blistav", "sjajan", v. Curtius, Griech. Etjmologie,6 str. 236; Vaniek, Griech.-Latein.
Etjmolog. Worterbuch, str. 353 i d. Glede veze Jupitera i hrasta, usp.
Plinije, Nat. Hist. xii. 3. arborum genera numinibus suis dicata perpetuo
servantur, ut Jovi aesculus; Servije uz Virgilija, Georg. iii. 332, omnis quercus Jovi est consecrata. Zeus i Jupiter se obino smatraju nebeskim
boanstvima, jer su njihova imena etimoloki povezana sa sankrtskom
rijeju za nebo. Taj se razlog ini nedostatnim.

577

Biljeka

Prinoenje prvih plodova

Vidjeli smo (sv. ii. str. 361 i d.) da primitivni narodi esto jedu novo
ito kao sakrament, jer vjeruju da ono sadri boanski duh ili ivot.
U kasnije doba, kada se za zemaljske plodove dralo da ih boanstvo
prije stvara no to im daje ivot, novi plodovi vue se ne jedu sakramentalno kao tijelo i krv boga, ve se jedan njihov dio prinosi kao
rtva zahvalnica boanskim biima koja su ih prema vjerovanju stvorila. Katkada se prvi plodovi prinose kralju, vjerojatno u svojstvu
boanstva. Dok boanstvu ili kralju ne prinese prve plodove, narod
ne smije okusiti novu ljetinu. N o budui da nije uvijek mogue otro
razluiti sakrament i rtvovanje prvih plodova, valjalo bi ovaj dio
predmeta zaokruiti raznovrsnim primjerima vezanim uza nj.
Kad ovre i izreetaju ito, Basuti ga ostave u hrpi na gumnu. Da
bi ga se smjelo dodirnuti, mora se prethodno izvesti vjerski obred.
Oni kojima pripada ito donose na to mjesto novu posudu, u kojoj
kuhaju dio zrnevlja. Skuhavi ga, bace nekoliko aka na hrpu ita i
kau: "Hvala vam, bogovi; dajte nam i sutra kruha!" Potom se
pojede ostatak, a godinja zaliha smatra se istom i pripravnom za
jelo. 1 rtvovanje prvih plodova ovdje se temelji na znaajnom shvaanju, koje se iznova javlja u obiaju ostavljanja male udubine ispunjene zrnevljem u gumnu, kao rtve zahvalnice bogovima. 2 U Basuta je jo uvijek ivo prisutan osjeaj za svetost samoga ita; dokle
god je izloeno pogledu, ono se p o m n o uva od okaljanih osoba.
Ako je potrebno uposliti okaljanu osobu kada se ito donosi kui,
dok se vree pune ona ostaje podalje, i pribliava se samo kada se

579

Zlatna grana

ito tovari na volujsku zapregu. im se ito istovari ona se povlai te

ni pod kakvom izlikom ne smije pomoi pri istresanju ita u koare
u kojima se uva. 3
Aanti etvenu svetkovinu odravaju u rujnu, kada jam sazrije.
Tijekom svetkovine kraljevi jedu novi jam, ali nitko iz naroda ga ne
smije jesti dok se dvotjedna svetkovina ne zavri. Za njena trajanja
vlada sveopa rasputenost, kraa, spletkarenje i nasilje prolaze nekanjeno, a oba spola nesputano se preputaju strastima. 4 Prve
snopove nove ljetine Hove na Madagaskaru donose svome vladaru.
Snopovi se s vremena na vrijeme, kako ito sazrijeva, u povorci nose
do palae. 5 Kada bi u Burmi sazreli plodovi pangatija, dio se nosio
na kraljev dvor kako bi ih on mogao jesti; nitko ih nije smio kuati
prije kralja: 6
Svake godine, kada pobiru prvu ljetinu, Kochi u Assamu prinose
dio plodova precima, zazivajui ih imenom i pljeskajui. 7 U kolovozu, kada dozrije ria, Hosi prinose prve plodove etve Sing Bongi,
koji ivi na suncu. Osim nove rie rtvuje se i bijeh pijetao, a dok se
rtva ne prinese nitko ne smije jesti novu riu. 8 Kada brdska plemena u okolici Rajamahala, u Indiji, u studenome ili poetkom prosinca anju ito kosarane, prije no to se novo ito pone jesti ona
odravaju svetkovinu zahvalnicu. Na dan koji utvrdi starjeina dvojica mukaraca rtvuju kozu boanstvu zvanom Chitariah Gossaih,
nakon ega sam poglavica rtvuje jednu koko. Podanici potom
odlaze na polja, prinose rtvu zahvalnicu, daruju Kuli Gossaiha (koji
je meu tim gortacima, navodi se, neto poput boginje Ceres) i onda
se vraaju kuama da bi jeli novi kosarane. im se seljani okupe u
kui starjeine - mukarci na jednoj a ene na drugoj strani - starjeini se donesu jedna mjera kosaranea i up estokog pia, a on za
uzvrat blagoslivlja svoje podanike te ih potie na marljivost i dobro
ponaanje, "nakon ega, prolijevajui rtveni napitak u slavu svih njihovih bogova i mrtvih, pije i baca malo novoga kosaranea te pritom
ponavlja iste pobone usklike." Zatim poinju pijanka i veselje, koji
traju nekoliko dana. Ista plemena odravaju i drugu svetkovinu kad
u kolovozu ih rujnu anju indijsko ito. Svi odlaze na svoje njive i
ondje Kuli Gossaihu rtvuju prase, kozu ili koko. Prireuje se gozba,
nakon koje se oni vraaju kui, gdje se sprema jo jedan objed. Toga
je dana obiaj da svaka obitelj u selu razdijeli po svim kuama dio
onoga to je pripremila za svoju gozbu. Zatekne li se tko kako jede
novi kosarane, odnosno indijsko ito, prije svetkovine i javne rtve
zahvalnice, starjeina ga kanjava tako to mu oduzme jednog bijelog
580

Prinoenje prvih plodova

pijetla, koji se rtvuje Chitariahu. 9 U sredinjim indijskim pokrajinama prvo ito u godini uvijek se nudi bogu Bhimsenu, odnosno Bhfm
D e o u . 1 0 Kada se u Punjabu sadi eerna trska, jedna ena stavlja ogrlicu oko vrata, hoda oko polja i mota konac na vreteno, 1 1 a kada se
anje eerna trska prvi plodovi prinose se na oltaru, podignutom u
blizini pree i posveenom boanstvu eerne trske. Prvi plodovi se
poslije daju brahmanima. Kada, pak, pone berba pamuka, ene idu
oko polja i jedu riu s mlijekom, iji prvi zalogaj ispljunu na polje u
smjeru zapada, a prvi se pobrani pamuk na seoskoj trnici zamjenjuje za istu teinu soli, nad kojom se izgovaraju molitve i koja se uva
u kui dok se branje ne zavri. 12
N a indonezijskom otoku Tjumbi nakon etve prireuje se sveanost. Posude s riom prinose se bogovima kao rtva zahvalnica.
Zatim se sveti kamen podno jedne palme prska krvlju rtvovane
ivotinje, a ria se, zajedno s dijelom mesa, stavlja na kamen za bogove. S palme vise koplja i titovi. 13 Dajaci na Borneu prireuju sveanost kada dozrije ria bez ljuske. Sveenice, uz pratnju gonga i
bubnja, odlaze u povorci na imanja i pobiru nekoliko svenjeva nove
rie. Oni se nose u selo, ispiru u kokosovom mlijeku i polau oko
bambusova oltara, koji se podie u zajednikoj prostoriji najvee
kue. Oltar je okien bijelim i crvenim vrpcama, kao i mirisnim cvjetovima areke. Gozba traje dva dana, tijekom kojih je selo pod
tabuom te ga nitko ne smije naputati. Kolje se samo perad, a ples i
udaranje o gongove ne prestaju ni danju niti nou. Kada se sveanost
zavri, narodu je doputeno spremiti svoju ljetinu. 1 4
Mljevenje nove rie povod je etvene sveanosti koja se slavi
irom Celebesa. Vjerskim ceremonijama to je prate prisustvovao je
u srpnju 1857. godine dr. B. F. Matthes. Na tlu bijahu prostrte dvije
hasure, a na svakoj jastuk. Na jednom od jastuka nalazila se odjea i
ma nekog nekog mukarca, a na drugom odjea jedne ene. Te su
stvari oito predstavljale pokojne pretke. Ria i voda stavljene su
ispred dvije lutke, koje su posute novom riom. Ostatku obitelji i
robovima pokojnika takoer su posluena jela od rie. Bijae to kraj
obreda. 1 5 Minahasse na Celebesu slave svetkovinu "jedenja nove
rie". Zakolju se perad ili svinje, dio mesa, zajedno s riom i palmovim vinom, stavi se na stranu za bogove, a zatim se poinje jesti i
piti. 1 6 itelji Kobija i Sariputija, sela na sjeveroistonoj obali Cerama,
prinose prve plodove u vidu kuhane rie, duhana itd. precima u znak
zahvalnosti. Ta se ceremonija naziva "hranjenjem mrtvih". 1 7 Na
indonezijskim otocima Tenimberu i Timorlautu prva se neoljutena
581

Zlatna grana

ria, skupa sa ivom peradi i svinjama, prinosi matmateima. Matmate

su duhovi njihovih predaka, koji se tuju kao duhovi-zatitnici ili
kuna boanstva. Vjeruje se da ulaze u kuu kroz otvor na krovu i da
se privremeno nastanjuju u njihovim lubanjama, ih u kipovima od
drva odnosno bjelokosti, kako bi jeh rtvovanu hranu i pomagali
obitelji. Takoer poprimaju oblija ptica, svinja, krokodila, kornjaa,
morskih pasa itd. 1 8 Poto spreme riu ih neku drugu ljetinu, dio
novih plodova itelji Amboine prinose bogovima, a sveenici ih prije
toga ne smiju jesti. Skuha se neto nove rie, odnosno onoga to se
ve bralo, prehje kokosovim mlijekom i pomijea s indijskim afranom te se potom odnese na rtveno mjesto i ponudi boanstvu. Neki
takoer prolijevaju ulje pred boanstvom, a ako togod ulja preostane oni ga nose kui kao sveto i neprocjenjivo blago, kojim mau
elo i grudi bolesnima i zdravima u vrstom uvjerenju da to ulje
prenosi sve mogue blagoslove. 19 Iraye i Catalangane iz Luzona, plemena malajske loze, ali mijeane krvi, poglavito oboavaju due svojih predaka pod imenom anitoi, kojima prinose prve etvene plodove.
Anitoi su kuna boanstva; neka od njih obitavaju u vrevima po
uglovima kua, a osobito su im posveene minijaturne kuice oko
koliba za stanovanje. 2 0
U nekim plemenima na Fidiju "prvi plodovi etve jama prinose se
precima u Nangi [svetom zemljitu ograenom kamenjem] uz
raskonu ceremoniju prije no to se posijani jam iskopa i dade narodu, a nitko ne smije okusiti novi jam dok se ne obavi rtvovanje. Tako
prineseni jam nagomila se u velikoj Nangi i ondje pusti trunuti. Onoga
tko bi bio toliko bezboan da ga prisvoji za sebe pogodilo bi ludilo.
Prije spomenuti misionarski uitelj kazao mi je da je, kada je posjetio
Nangu, meu korovom kojim ona bijae obrasla vidio brojne izdanke
jama to su nikli iz gomila rtvovane ljetine. Prilikom prinoenja prvih
plodova prireuju se velike gozbe i javna veselja, a sama Nanga esto
se naziva Mbaki, to jest "etva". 21 ini se da su u drugim krajevima
Fidija navade vezane uz prve plodove drukije, jer jedan drugi svjedok tvrdi da "prvi plodovi jama, koji se uvijek prinose u glavnom
hramu kraja u kojemu se vade, postaju vlasnitvom sveenika i ine
njihov prihod, iako se openito hini da se plodovi prisvajaju kako bi se
dah boanstvu." 2 2 N a Tani, jednom od otoka Novih Hebrida, opi
naziv za bogove glasio je aremha, to znai "mrtvac". Medu bogovima
toga naroda bijahu i duhovi njihovih preminulih predaka. Poglavice
koje bi dosegnule poznu d o b proglaavane su bogovima nakon smrti
te im se otoani obraahu imenom i moljahu u razliitim prigodama.
582

Prinoenje prvih plodova

Dralo se da upravljaju naroito rastom jama i voki. Prinosili su im se

prvi plodovi. Manji dio novih plodova stavljao se na kamen, na
poloenu granu ili na priprosti privremeni oltar, nainjen od nekoliko
tapova povezanih korom drveta, u obliku stola s etiri noge zabodene
u zemlju. Zavladala bi potpuna tiina, a poglavica je igrao ulogu
visokog sveenika i naglas se molio: "Milostivi oe, evo hrane za tebe.
Jedi je, i budi zbog nje dobar prema nama." Sva bi eljad tada stala
vikati. Bivalo je to oko podneva, a poslijepodne se okupljeni svijet gostio i plesao do ponoi ili jutra. 23
Boanstvo koje se na nekima od Kingsmillovih otoka najee tovalo nazivalo se Tubueriki. Predstavljao ga je pljosnati koraljni kamen
nepravilna oblika, oko metra dug i pola metra irok, poloen jednim
krajem na otvorenom. O k o njega se vezivalo lie kokosove palme, i
time mu se znatno poveavahu obujam i visina. Lie se mijenjalo
svaki mjesec, kako bi uvijek bilo svjee. Poast koja se odavala boanstvu sastojala se u ponavljanju molitava ispred kamena i u prinoenju hrane to bi je ljudi sebi pripremili. inili su to prilikom svakodnevnih obroka, sveanosti i kad god su posebno htjeli stei milost
boanstva. Uvijek su mu se prinosili prvi godinji plodovi. Svaka istaknutija obitelj imala je jedan takav kamen, koji se smatrao prije nekom vrsti obiteljskog oltara nego kumirom. 2 4
Slijedi opis svetkovine prvih plodova koja se slavila na Tongi u
doba kada su se zastave europskih brodova rijetko vijorile medu
pacifikim otocima. "Inachi. Ta rije doslovno znai dio ili komad
neega to valja razdijeliti ili je razdijeljeno; no u ovdje spomenutom
smislu ona oznaava dio zemaljskih plodova i drugih jestvina to se
prinose bogovima u osobi boanskoga poglavice Tooitonge, a koje se
prinoenje obavlja jednom godinje, netom prije nego to glavnina
jama sazrije. Jam koji se koristi za tu ceremoniju sadi se prije ostalog
jama te stoga daje i prve plodove. Svrha tog rtvovanja jest osigurati
zatitu bogova i zadobiti njihovu naklonost spram cijelog naroda, a
osobito spram zemaljskih plodova, od kojih je jam najvaniji.
Vrijeme sadnje veine vrsta jama pada oko druge polovice srpnja,
no vrsta zvana caho-caho, koja se uvijek koristi u reenoj ceremoniji,
stavlja se u zemlju otprilike mjesec dana prije, kada se na svakoj plantai odabere i ogradi mali komad zemlje na kojemu e rasti par jamova za navedenu svrhu. im oni sazriju, How [kralj] alje glasnika
Tooitongi s porukom da je jam za inachi spreman za vaenje i s molbom da utvrdi dan za ceremoniju, a ovaj obino odredi da to bude
deseti dan iza toga, s time da idui rauna kao prvi. Sve do dana uoi
606

Zlatna grana

ceremonije ne obavljaju se nikakve posebne pripreme. Nou se,

meutim, na raznim djelovima otoka povremeno moe uti zvuk
puhanja u koljke, i to sve ee kako se pribliava dan sveanosti;
eljad s gotovo svih plantaa pue u nizu po tri ili etiri puta u koljku
i time stvara ugodan zvuk, osobito u Vavaoou, gdje po brojnim umama i brdima opetovano odzvanja jeka i time uvelike pojaava uinak.
Dan uoi ceremonije jam se vadi i kiti vrpcom nainjenom od
unutranje opne hsta neke vrste pandanusa i obojanom u crveno...
Jo prije suneva zalaska otokom poinju odjekivati zvui koljke
i pojaavaju se kako no odmie. U Mooi [prijestolnici] i na svim
plantaama uju se mukarci i ene kako pjevaju: No/o oa tegger
gnaoe, oooa gnaoe, "Odmaraj se i ne radi, nemoj raditi." Prema
ponoi pjevanje postaje sve glasnije, pri emu mukarci obino pjevaju prvi a ene drugi dio reenice, da bi se potom stialo na tri ili
etiri sata te se iznova pojaalo oko svitanja. Nitko se, meutim, ne
kree javnim putevima do oko osam sati, kada narod iz svih krajeva
otoka polazi prema Mooi, a iz kanua se iskrcavaju ljudi sa svih
oblinjih otoka te se svi itelji Tonge mogu vidjeti kako se kopnenim
i morskim putevima pribliavaju prijestolnici, pjevajui i puui u
koljke. U samoj Mooi vlada sveopa strka oko priprema, a s raznih
strana pristiu povorke mukaraca naoruanih kopljima i toljagama te
ena odjevenih u nove gnatooe i okienih crvenim vrpcama i cvjetnim
vijencima, ime se istie vanost predstojee ceremonije. Svaka
skupina donosi svoj jam u koari to je u rukama paljivo dri glavni
podanik poglavice kojemu pripada pojedini nasad. Koare se ostavljaju na malai 25 (u Mooi), a neki medu njima poinju vjeati jam na
sredinu dva i pol do tri metra visokih i osam centimetara irokih
motki. Cijelim postupkom upravljaju matabooli,26 Kada se sav jam
objesi, svaku motku na ramenima nose po dvojica mukaraca koji
hodaju jedan ispred drugoga, tako da izmeu njih visi jam ukraen
crvenim vrpcama. Povorka se poinje kretati prema grobu zadnjega
Tooitonge (koji se obino nalazi u okolici, ili pak dostaje i grob nekoga iz njegove obitelji), mukarci napreduju u jednom redu te po dvojica nose jedan jam sporim i odmjerenim hodom, posrui pri svakom
koraku kao da nose beskrajno teak teret. U meuvremenu poglavice i matabooli sjedaju u polukrugu oko groba, pognutih glava i ruku
sklopljenih pred sobom." Povorka je zatim dva ili tri puta u velikom
krugu obilazila grob, puhalo se u koljke a mukarci pjevahu. Potom
se jam, jo uvijek objeen o motke, polagao pred grob, a nosai sjedahu do njega. Jedan od mataboola Tooitonge najprije bi se obratio
584

svim bogovima, a zatim svakom pojedinano, spominjui zadnjeg

Tooitongu kao i imena nekolicine ostalih. Zahvaljivao im se na njihovoj boanskoj dobrostivosti s koje su zemlju obdarili tako bogatom
etvom i molio se da se njihova dareljivost nastavi i ubudue. Kada
bi zavrio s molitvom, mukarci bi iznova uprtili svoj teret, dva ih tri
puta ophodali grob i odmarirali natrag do malaija, pjevajui i puui
u koljke kao i prije. Poglavice i matabooli uskoro su polazili za njima
na isto mjesto, gdje se ponovno ostavljao jam. Drutvo bi ondje posjedalo u velikom krugu, na elu s Tooitongom. Potom su se donosile
ostale stvari koje tvore inachi - suena riba, prostirke itd. - i razdjeljivale na dijelove. Otprilike etvrtina dodijelila bi se bogovima te su
je preuzimali reci, oko polovice pripalo bi kralju, a ostatak Tooitongi. Kad bi se odnijelo sve to je ulazilo u inachi, drutvo bi stalo
piti cavu, a jedan mataboole im se obraao i govorio im da e ih
bogovi tititi i podariti im dug ivot budu li i dalje izvodili vjerske
obrede i odavali poast poglavicama.27
itelji Samoe obiavahu prinositi prve plodove duhovima (aituima) i poglavicama.28 Primjerice, obitelj ije je boanstvo imalo oblik
jegulje prinosilo je prve plodove svojih nasada tama jegulji.29 Tahiani
su "prvu ribu to bi je u sezoni izvukli na obalu, zajedno s nekoliko
drugih vrsta ivotinja koje su smatrali svetima, donosili na oltar. Prvi
plodovi njihovih vonjaka i vrtova bijahu takoer taumaha, odnosno
rtvovani, skupa s dijelom njihovih domaih ivotinja - prasadi, pasa
i peradi - jer se dralo da bi vlasnika ili draoca zemlje na kojemu boanstvu ne bi bila iskazana takva poast zadesila smrt." 30 Na
Huahineu, jednom od Societe otoka, prvi plodovi prinaahu se bogu
Taniju. Od siromaha se oekivalo da donese dva od najranije pobranih plodova bilo koje vrste; raatira ih je morao donijeti deset, a
poglavice i prinevi vie od toga, ovisno o poloaju i bogatstvu. Plodove su donosili u hram, gdje su ih bacali na tlo uz rijei: "Evo sam
ti, Tani, donio neto za jelo." 31 Glavna boanstva stanovnika
Uskrnjih otoka bijahu Make-Make i Haua. Prinosili su im prvi urod
svih usjeva.32 Prinoenje prvih plodova slatkoga krumpira Paniju,
sinu Ronga, boanstvu slatkih krumpira, predstavljalo je u Maora
sveanu vjersku ceremoniju. 33
Tvrdilo se da su stari Prusi prinosili prve plodove svojih usjeva i
ribolova bogu Curchou, ali ta je tvrdnja ipak dvojbena. 34 Prvo itno
klasje Rimljani rtvovahu Cereri, a prvo mlado vino Liberu, i dok
sveenici ne bi prinijeli te rtve, narod nije smio jesti novo ito niti
piti mlado vino. 35
585

Glavna sveanost Natcheza, indijanskog plemena na donjem

Mississippiju, bijae praznik etve odnosno "nove vatre". Kada bi se
pribliilo doba sveanosti, telal bi obiao sela pozivajui narod da
pripremi nove posude i odjeu, da poisti kue te da spali staro ito,
odjeu i stare potreptine u zajednikoj vatri. Takoer je proglaavao
oprost za zloince. Sutradan se iznova pojavljivao, nalagao ljudima da
poste tri dana, da se suzdravaju od svih uitaka i da koriste ljekariju za ienje. Na to bi svi uzeli po nekoliko kapi istisnutih iz korijena zvanog "krvavi korijen". Bijae to vrsta trpuca od koje se dobivao
crveni napitak to je djelovao kao estoki emetik. Narod je u tiini
provodio trodnevni post. Po njegovom zavretku, telal je objavljivao
da e sveanost poeti sutradan. Iduega jutra, im bi se svjetlo pojavilo na nebu, ljudi sa svih strana hrlili su prema Sunevom hramu.
Bijae to velika graevina s dvama vratima, od kojih se jedna otvarahu na istok a druga na zapad. Tog su jutra istona vrata hrama stajala
otvorena. Suelice istonim vratima nalazio se oltar, postavljen tako
da hvata prve zrake izlazeeg sunca. Na oltaru je stajao kip chouchouache (vrste malenog tobolara), zdesna mu bijae kip egrtue, a
s lijeva kip tropskoga majmuna. Pred tim je kipovima neprestano gorjela vatra od hrastove kore. Samo se jednom godinje, uoi etvenog
praznika, sveti plamen smio ugasiti. S desne strane oltara, "u tu
pobonu zoru" stajao je veliki poglavica, koji je potekao i primio svoj
naslov od Sunca. Na hjevo od oltara stajala je njegova ena. Oko njih
okupili bi se, sukladno svojim poloajima, ratni poglavice, glaveine,
glasonoe i mladi ratnici. Ispred oltara bijae u koncentrinim krugovima nagomilano suho iblje.
Visoki je sveenik, stojei na pragu hrama, nepomino zurio u istoni obzor. Prije no to bi poeo upravljati sveanou, morao je tri puta zaroniti u Mississippi. U rukama je drao dva komada suhog drva,
koje je polako trljao jedan o drugi, mrmljajui magine rijei. Dva su
pomonika do njega drala dva kalea puna neke vrsti crnoga erbeta.
Sve su ene, leda okrenutih istoku, jednom se rukom naslanjajui na
svoje priproste motike a drugom pridravajui djecu, stajale u velikom
polukrugu na vratima hrama. Grobna tiina vladala je mnotvom dok
je sveenik pozorno promatrao kako svjetlo raste na istoku. im bi
raspreno svjetlo zore presjekle prve plamene zrake, on je ubrzavao
pokrete s dvama komadima drva koje je drao u rukama, i u asu kada
bi se gornji rub suneva diska pomolio iznad obzora, oganj bi bljesnuo
iz drva i zahvatio iblje. U istom bi se trenutku ene izvan hrama
okrenule te podigle svoju djecu i motike prema uzlazeem suncu.
586

Prinoenje prvih plodova

Veliki poglavica i njegova ena sada su pili crni napitak. reci su

palili krug od osuena iblja; hrpa hrastove kore na oltaru bi se
takoer potpalila, a tim svetim plamenom loila su se sva ognjita u
selu. im bi vatra progutala krugove od iblja, poglaviina ena izlazila je iz hrama i stavljala se na elo ena koje su u povorci stupale
prema etvenim poljima, kamo ih mukarci nisu smjeli slijediti. Oni
bi otili skupiti prve snopove kukuruza i vratili se u hram nosei ih na
glavi. Nekoliko snopova donosili su visokom sveeniku, koji ih je
stavljao na oltar. Ostali su se koristili za pravljenje beskvasnoga kruha
koji e se jesti naveer. Istona vrata svetita bijahu sada zatvorena, a
zapadna otvorena.
Kada bi se poelo smrkavati, mnotvo se jo jednom okupljalo u
hramu, ovaj put na zapadnim vratima, gdje je tvorilo veliki mjeseev
srp vrhova okrenutih prema zapadu. Beskvasni kruh se podizao i prinosio zalazeem suncu, a rec bi zapjevao himnu u slavu njegova zamirueg svjetla. Kada bi pao mrak, cijela bi nizina zablistala vatrama, oko
kojih se narod gostio, a zvui glazbe i veselja parali su nonu tiinu.36

Biljeke
1
2
3
4

6
7
8
9

10
11

12

13

Casalis, The Basutos, str. 251 i d.

Isto, str. 252.
Isto, str. 252 i d.
A. B. Ellis, The Tshi-speaking Peoples of the Gold Coast, str. 229 i d.; T.
E. Bowdich, Mission to Ashantee, str. 226 i d. (izd. 1873.)
J. Cameron, "On the Early Inhabitants of Madagascar," Antananarivo
Annual and Madagascar Magazine, iii. 263.
Bastian, Die Volker des ostlichen Asien, ii. 105.
Dalton, Ethnology of Bengal, str. 91.
Dalton, nav. dj. str. 198.
Thomas Shaw, "The Inhabitants of the Hills near Rajamahall," Asiatic
Researches, iv. 56 i d.
Panjah Notes and Queries, i. br. 502.
Neobino je koliko taj obiaj odudara od onoga u drevnoj Italiji, gdje
je enama gotovo posvuda bilo zakonom zabranjeno hodati glavnim
putevima okreui vreteno, jer se vjerovalo da to teti usjevima. Plinije,
Nat. Hist. xxviii. 28.
D. C. J. Ibbetson, Outlines ofPanjab Ethnographj (Calcutta, 1883),
str. 119.
Fr. Junghuhn, Die Battalander auf Sumatra, ii. 312.
587

Zlatna grana

14

15

16
17

18
19
20
21

22

23
24

25

26

21

28
29
30
31
32
33
34

35
36

Spenser St. John, Life in the Forests ofthe Far East, i. 191. O tabuima
koji se potuju pri poljodjelskim poslovima, v. isto, i. 185; R. G.
Woodthorpe, "Wild Tribes Inhabiting the so-called Naga Hills," Journ.
Anthrop. Inst. xi. 71; Old Netv Zealand, iz pera jednog Pakeha Maora
(London, 1884), str. 103 i d.; R. Taylor, Te Ika a Maui; or, Neto Zealand
and its Inhabitants2 str. 165 i d.; E. Iregear, "The Maoris of New
Zealand "Journ. Anthrop. Inst. xix. 110.
B. F. Matthes, Beknopt Verslag mijner reizen in de Binnenlanden van
Celehes, in de jaren 1857 en 1861, str. 5.
N. Graafland, De Minahassa, i. 165.
J. G. F. Riedel, De sluik- en kroesharige rassen tusschen Selebes en Papua,
str. 107.
Riedel, nav. dj. str. 281, 296 i d.
Fr. Valentyn, Oud en nieuiv Oost-Indien, iii. 10.
C. Semper, Die Philippinen und ihre Beuiohner, str. 56.
Vl. Lorimer Fison, "The Nanga, or sacred stone enclosure, of
Wainimala, Fiji," Journ. Anthrop. Inst. xiv. 27.
J. E. Erskine, Journal of a Cruise among the Islands ofthe Western Pacific,
str. 252.
Turner, Samoa, str. 318 i d.
Horatio Hale, United States Exploring Expedition, Ethnology and
Philology, str. 97.
Malai je "komad zemljita, obino ispred neke velike kue ili poglaviina groba, na kojemu se najee odravaju javne ceremonije."
Mariner, Tonga Islands, Vocabularj.
Matahoole je "naslov po rangu odmah do poglavica odnosno plemstva."
Ib.
W Mariner, Account ofthe Natives ofthe Tonga Islands (London, 1818),
ii. 196-203.
Ch. Wilkes, Narrative ofthe United States Exploring Expedition, ii. 133.
Turner, Samoa, str. 70 i d.
Ellis, Poljnesian Researches, i. 350.
Tyerman i Bennet, Journal ofVojages and Travels, i. 284.
Geiseler, Die Oester-Insel (Berlin, 1883), str. 31.
E. Iregear, "The Maoris of New Zealand," Journ. Anthrop. Inst. xix. 110.
Hartknoch, Alt und neues Preussen, str. 161; id., Dissertationes historicae
de variis rebus Prussicis, str. 163 (dodano njegovom izdanju Dusburgove
Chronicon Prussiae). Usp. W Mannhardt, Die Korndamonen, str. 27.
Fest, s. v. sacrima, str. 319, ur. Miiller; Plinije, Nat. Hist. xviii. 8.
Chateaubriand, Voyage en Amerique, str. 130-136 (Michel Levy, Pariz,
1870). Chateaubriandov prikaz se vjerojatno temelji na ranijim prikazima, kojima nisam mogao ui u trag. Usp. meutim Le Petit, "Relation

588

Prinoenje prvih plodova

des Natchez," u: Recueil de joiages au Nord, ix. 13 i d. (amsterdamsko

izdanje); De Tonti, "Relation de la Louisiane et du Mississippi," isto, v.
122; Charlevoix, Histoire de la Nouvelle France, vi. 183; Lettres edifiantes et curieuses, vii. 18 i d.

589

Trnoviti grmovi stavljaju se na prag kravljih

staja ne bi li se vjetice uhvatile u trnje.

imi, predmet oboavanja

VVotjobaluka.

Ivanjski krijesovi.

Ples Duk-duka.

idovski rtveni ovan, poslan u pustinju.

Izraelci rtvuju janje.

Uroenik na Fidiju istjeruje zloduhe.

Pogovor
Prvotna svrha ove knjige bilo je tumaenje jednog drevnoga italskog obiaja: odbjegli rob koji bi uspio otrgnuti granu s naroita zlatnog drveta dobio
bi pravo da se s kraljem svetoga gaja u Nemiju bori na ivot i smrt te tako,
u sluaju pobjede, postane novi umski vladar - sveenik. Ta razmjerno
skromna nakana, ija bi provedba moda iziskivala prostor omanjega znanstvenog lanka, odvela je, meutim, Jamesa Georgea Frazera u smjeru, bolje
kazano smjerovima, koje vjerojatno ni sam isprva nije slutio. Otvarale su se
analogije i svjetovi, nametala usporedba, medu ostalim, sa zlatnom granom
iz Vergilijeve Eneide, granom koja Eneji omoguuje silazak u podzemni svijet i pristup njegovim tajnama. Kroz bavljenje "primitivnim", ali i Frazeru
suvremenim obiajima najrazliitijih civilizacija, poele su se otkrivati podudarnosti koje su iziskivale daljnje, obuhvatnije istraivanje i od kojih je s vremenom nastao veleban mozaik, "studija o komparativnoj religiji" (izvorni
podnaslov), klasino djelo tada jo nastajue antropologije i ujedno osebujna zbirka kurioziteta. Kao grada posluili su znani klasini mitovi, studije o
obiajima raznih naroda, putopisi ili obine dnevnike biljeke putnika i
istraivaa, razliiti dokumenti, svjedoanstva itd. Na kraju tog putovanja
kroz magiju i primitivnu religiju - koji se moe iitati i kao epilog napetog i
povremeno bizarnog romana - ispostavlja se da "zlatna grana" nije drugo do
imela, koja se ovija oko svetog stabla u Nemiju, naime hrasta.
Ovaj je prijevod nainjen prema prvom izdanju Zlatne grane, objavljenom u dva sveska 1890. godine. Deset godina poslije izalo je drugo
izdanje u tri knjige, da bi djelo do 1915. naraslo na ak 12 tomova, pa se u
nepreglednoj gomili podataka i primjera ve jedva nazirala osnovna perspektiva. Godine 1922. Frazer je sam sastavio saetu verziju, po obimu
slinu prvom izdanju, iz koje je izostavio sve biljeke i bibliografske reference.
591

Pogovor

J. G. Frazer roen je 1854. u Glasgowu, u imunoj obitelji. Godine

1873. upisao se na Trinity College u Cambridgeu, gdje je studirao klasinu
filologiju, filozofiju i pravo, kasnije postao profesorom socijalne antropologije i ondje ostao sve do smrti 1941. godine. Potaknut ponajprije Taylorovim
djelom Primitivna kultura (Primitive Culture, 1871.), dao se na prouavanje
antropologije. Iz tog je interesa nastala Zlatna grana, njegovo najznaajnije
djelo, potom Zadaa psihe (Psyche's Task, 1909.), Totemizam i egzogamija
(Totemism and Exogamy, 1910.), Vjerovanje u besmrtnost i oboavanje mrtvih
(The Belief in Immortality and the Worship of the Dead, 1913-1924.) te jo
niz studija. Velik dio rada, po mnogima ne manje znaajan, posvetio je i
klasinoj filologiji, pri emu se izdvaja Pausanias (1898.), Frazerov prijevod
Pausanijeva Opisa Grke, popraen iscrpnim komentarima. ivio je povueno, predan svojim prouavanjima. Oenio se u etrdeset estoj godini i u
skladnom braku nije imao djece. itatelje Zlatne grane moda e iznenaditi
podatak da nikad nije putovao dalje od Grke. ivot mu je bio monoton do
te mjere da je njegov biograf zapisao: "injenice njegova ivota u bitnome
se sastoje od popisa knjiga."
Poznato je da je Frazerovo djelo utjecalo na Sigmunda Freuda i T. S.
Eliota (premda je prvi Frazeru bio nezanimljiv a drugi nerazumljiv), a
naroito na poljskog etnografa Bronislava Malinovskog, koji je Zlatnu granu
nazvao "najveom znanstvenom odisejom modernog humanizma". Svi
tadanji i kasniji etnolozi i antropolozi bili su obvezani da se ovako ili onako
prema njemu odrede. Frazerova je velika zasluga odmak od ogranienosti i
kalupa vlastite kulture i nastojanje - ne uvijek uspjeno - da se prema drukijim mjerilima razumiju drukija vienja svijeta, drukije kulture i na dug
njima. Katkad ipak nije odolio da, hodei utabanim stazama onodobne verzije racionalizma, stanovite nazore, postupke i sredstva, kao i one koji su se
njima sluili, nazove "primitivnima",* zaostalima ili praznovjernima. Staza
koju, ini se, jo uvijek valja utabati zapravo je uzak srednji put izmeu
europocentrizma (ili "centrizma" bilo koje druge provenijencije) i sveopega tzv. kulturnog relativizma, no to je ve zasebno pitanje. U odgovaranju na
nj, Zlatna grana svakako je raskona postaja.

Dinko Telean

Rije kojom se Frazer u tom smislu esto slui jest "savage", koju sam
kadto prevodio s "primitivan", a ne "divljak", jer potonja rije u naem
jeziku zvui nedvosmislenije pogrdno no to je sluaj s reenim
engleskim izrazom.
592

ppp

Kazalo

svetkovina s vatrom u, 193

Aargau, stabla koja se prilikom roenja
sade u, 549
Aberdeenshire, sveanost rezanja
posljednjeg snopa u, 265
Abesinija, prizivanje kie na granicama,
45
Abesinijske svetkovine, 432
Acagchemen, pleme, oboavanje kanjca miara, 377
Adonis, mit i kult, 215-217, 223
kao svinja, 341-342
obredi nalik Ozirisovima, 242-243
tualjka, 216, 300
veza s vegetacijom, 216
vjerojatno podrijetlo kulta, 281
vrtovi, 218-223
Afganistanska pogranina misija, prijam
kod uroenika, 124
Afrika, kraljevi vremena uobiajeni u,
41
AACHEN,

jedenje ljudskog srca na Grofovskoj

gori, 372
nesklonost prihvaanju krune u
nekim krajevima na zapadu, 96
sveeniki kraljevi na zapadnoj obali,
93
Afrodita, 215
Aht Indijanci, odvajanje djevojica kod,
476
Aimara Indijanci, rtveni jarac u vrijepoasti, 447

Ain, svibanjski obiaji u departmanu A.,

70
Ainui, medvjea svetkovina, 382-387
postupanje s medvjedima, 398
priprema za ribolov, 393
Ainuski tip sakramenta, 399-400
Alban, brda, 9, 88
Albanija, obiaj uoi Uskrsa, 210, 437
udaranje, 459
rtveni jarac, 452
Aleksandrija, obiljeavanje smrti
Adonisa i Afrodite u, 215, 216
Alfuri, funkcija njihova visokog sveenika leleena, 130
istjerivanje vraga, 426
obred za vraanje due, 106
rec sije prvo riino sjeme i ubire
prvu dozrelu riu, 363
recu se ne ree kosa, 144
Aligator, koji jede ljude, 387
Alpe, obiaji prvog svibnja na, 86
Altisheim, etveni obiaj u, 260
Altmark, obiaji o Duhovima u, 76
Uskrnji krijesovi, 496
Alir, ivanjske vatre u, 503
Aljaskanski lovci na samure, 390
Amboina, izvlaenje due u, 109
amci za bolesti, 445
prinoenje prvih plodova, 582
snaga za koju se smatra da je u kosi,
547

593

Zlatna grana 1

kropljenje bolesnika zainima, 123

zakopavanje kose, 148
Amenhotep IV i boanstvo sunca, 240
Amerika, vjerovanje u uskrsnue bizona
u zapadnim prerijama, 394
Amon, gnjev boanstva sunca Ra
prema, 240
ovnovi koje njegovi tovatelji dre
svetima, 378, 379
Anamiti, praznovjerja vezana uz duu
kod, 105
Andamani, vjerovanje u odraz kao duu
na, 111
Anderida, ostaci uma u Kentu, Surreyu
i Sussexu, 53
Angouleme, obiaj spaljivanja jablana
dne Sv. Petra, 84
Angoy, gdje kralj ne smije imati tjelesnih mana, 172
Antaymourski kraljevi odgovorni za
ope blagostanje, 42
Antilopa, panja spram, 391
Antrim, etveni obiaj u, 262
Apai Indijanci, prizivanje kie kod, 20
Apalai Indijanci, ceremonija pri dolasku
stranca kod, 123
Apis, sveti egipatski bik, utapljan, 347348
Apolon Diradiot, krv rtvenog janjeta
koja se pije u njegovom hramu, 35
Arabija, vjerovanje vezano uz ovjekovu
sjenu u, 110
Arapi, prizivanje kie kod poganskih A.
22
Arapske pripovijesti, vanjska dua u,
539
Arapsko vjerovanje u svojstva lavlje
masti, 370
Ardenska uma, 53
Argos, tradicija vezana uz Dioniza u,
251
Arhont, platejski, ne smije dotaknuti
eljezo, 134
Aricia, "mnogo je Manija u", tumaenje
izreke, 11, 369
Aricijski gaj, 9-12

594

Manije, njegov tradicionalni osniva,

369
ritual, 349
sakrament, 369
etvena proslava, 350
Arijadna, njezino vjenanje, 86
Arijci, tovanje stabala kod, 53-54
hrast kao sveto stablo, 516
primitivni kult, 574
totemizam i A., 335
Ari, sveti, 56
Arkadija, ini za kiu u, 23
udaranje rtvenog jarca, 458
Aru, otoje, praznovjerje vezano uz
duu na, 101
jedenje pseeg mesa, 371
obiaj nakon smrti, 113
rezanje kose, 148
Arvalska braa, sveeniki savez i sveti
gaj, 58
sveti gaj i eljezo, 133-134
Aschbach, etveni obiaj u, 284
Asteci, dua-odraz, 111
zaziranje od vina, 140
Aanti, zabrana prolijevanja kraljevske
krvi kod, 137
etvena svetkovina, 580
Atena, godinje vjenanje kraljice i
Dioniza u, 86
Adonisovi obredi u, 218
ritual prilikom rtvovanja vola, 335336
rtveni jarci, 457
Atis i Adonis kao, 341-342
Atis, mit i svetkovina, 227-228, 341
duh drvea ili duh ita, 228-229
kao svinja, 341
veza s Litijersom, 298
vjerojatno podrijetlo njegova kulta, 281
vjerojatnost da se njegov visoki
sveenik ubijao u svojstvu boanstva,
229
Australija, prizivanje kie u, 22-23
ceremonija Australaca pri ulasku na
strani teritorij, 125
izdvajanje ena u, 132

paljenje kose nakon roenja djeteta,

150
totemizam, 399, 551-552
zabrana prolijevanja krvi na tlo u
nekim krajevima A., 138
Australijski crnci, njihove ini za zaustavljanje Sunca, 25
godinje istjerivanje duhova, 428
lijek za zubobolju, 417
nasru na stupove praine od crvenog
pijeska, 27
strah od enske krvi, 140, 480
Austrija, ini za utiavanje vjetra u, 26
staro vjerovanje seljaka u due stabala, 55
Auxerre, etelaki obiaj u, 259, 327
Axim, godinje istjerivanje vragova u,
432
BABA, ime za posljednji snop, 262
Babarsko otoje, vraanje izgubljene
due na, 107-108
vjerovanje da se dua nalazi u sjeni,
110
Babilon, sacejska svetkovina u, 301,
455
Babilonska legenda o boici Itar, 219
Baffinova Zemlja, istjerivanje zloduha
kod Eskima na, 429
Baklje, povorke s b., 405, 432, 437,
438, 498, 506
Baldr ubijen imelom, 491-492
hrastom, 518
ivot B. u imeli, 569-571
Baldrovi krijesovi, 515-516
Bali, otok, mievi i riina polja na, 398
obiaj pri roenju, 548
periodino istjerivanje vragova, 434
Balquhidder, etveni obiaj u, 265
Banks, itelji otoka i njihov tamaniu,
549, 553
Banjarski kraljevi odgovorni za vrijeme,
42
Baranton, izvor, 19, 20
Barcelona, obiaj na Sredoposnicu u, 202
Bari, pleme, njegovi kraljevi kie, 45-46

Barotse, poglavica kao polubog u, 42

Bassam, Veliki, rtvovanje volova u,
337-338
ceremonija istjerivanja zloduha, 427428
Basuti, dua-odraz, 112
ljudoderstvo kod, 372
prinoenje prvih plodova, 579-580
Bataci, borba s vjetrom, 27
ceremonija pomou kojega se tjera
prokletstvo, 418
lutanje due, 127
ne obaraju stabla, 57
praznovjerje glede due, 101
totemizam kod, 554-555
vjerovanje u mnotvo dua, 555
Battambang, ini za kiu u, 22
Bavarija, svibanjski obiaj u, 68
ivanjski krijesovi, 509
lijek za groznicu, 419
predstavnik duha drvea o Duhovima
u, 188
uskrnji krijesovi, 494, 496
etveni obiaj, 261, 286, 321
Beauce, slamnati ovjek u, 336
Beuanci, ini za kiu kod, 21
ienje nakon puta, 125
praznovjerje glede krokodila, 344
praznovjerje glede sunca, 24
prenoenje zala, 418
stablo koprivia dri se svetim, 60
Beduini, u potjeri za vjetrom, 27
Belfast, etveni obiaj u, 260
Belgija, povorka s divom od vrbova
prua u, 511
Belli-Paaro, ceremonija, u Quoji, 558559
Beltaneove vatre, 496
Bengal, Adonisovi vrtovi u, 220
Beoani iz Plateje, svetkovina kod, 8485
Berba, feniki obiaj prilikom b., 282
Bernkastel, etelaki obiaj u, 322-323
Berry, vjerovanje glede roenja itnoga
duha u, 327
etveni obiaj, 329
595

Zlatna grana 1

Bhagati, tobonje ljudske rtve kod, 194

Bhotan, oboavanje ovjeka u, 40
Biaje na Borneu, tjeranje bolesti na
more kod, 448
Biblus, oplakivanje Adonisove smrti u,
216

Bidasari, 542-543
Bijeli mievi, poteduju se, 398
Bijeli pas, njegovo rtvovanje, 430
Bik, Dioniz kao, 251-252, 253, 335-338
duh ita kao, 315, 324-327
kao rtveni jarac, 452
Oziris, 346-347
sveti, 347
Bilaspur, obiaj u, prilikom smrti rade,
177-178
Bilje, duh b. u ljudskom obliju, 21, 6971,74-75
njegovo ubijanje poetkom ljeta, 455,
512-513
Bitinija, tualjka etelaca u, 282
Bivol, vjerovanje u njegovo uskrsnue,
394
smatran svetim kod Toda, - bik, 400401
Bizon, uskrsnue b., 394
Bjelorusija, uskrnji obiaj, 330
Blankenfelde, etveni obiaj u, 285
Blekinge, ivanjske ceremonije u, 222
Boba, naziv za posljednji snop, 263
Bog (boanstvo), ubijanje, 167, 369370,417, 469-471
motivi za ubijanje boanstva, 168-169
ubijanje boanstva u ivotinjskom
obliju, 252-253
Boginje, bolest, tjeranje, 427
rtveni jarac koji se u tu svrhu koristi,
447-448
Bogota, ogranienja nasljednika prijestolja u, 474
Bogovi, umiru i sahranjuju se, 167-169
- utjelovljeni, koje se ubija, 469-471
Bohmer Wald, planine, obiaj etelaca
na, 322
Bolang Mangondo, hvatanje due u,
104
596

ceremonija prilikom berbe rie u, 363

uvanje odrezane kose, 149
Bolesti, koje se otputaju u amcima,
444-446, 448
Bombay, praznovjerje vezano uz duu
u, 102
Boni, kralj B. i njegovi dvorjani, 172
Booandik, pleme, praznovjerje vezano
uz ensku krv, 140
Bor, drvo posveeno Dionizu, 249
Bormus, naziv tualjke bitinijskih
etelaca, 282, 300
Borneo, obiaj na B. vezan uz zaraene
osobe, 123-124
Bouphonia, 335-336, 340
Boanske ivotinje, 43
- kraljevi, 43-44
- kralj, ovisnost prirode o njemu, 91
- kraljevi i sveenici, tegobna pravila
koja im se nameu, 92-94, 95
ovjek kao rtveni jarac, 452-453
duh, njegovo seljenje, 39-41
osobe, njihovo izdvajanje, 474
prestanak njihove vlasti, 96-97
skrb za njih, 94
uinci toga tereta, 96-97
Boanstva, njihovo podvostruenje,
272-275
Boini obiaji, 55, 259, 318, 330-331,
403-404, 405
Boini vepar, 330-331
- slama, 331
Boja usta, ime za vrhovnog vladara u
starih Prusa, 172-173
Brabant, Sjeverni, tamonji obiaj o
Duhovima, 70
Bradavice, lijek za, 420
Brahmani, hram, 176
prenoenje grijeha, 452
Brahmanska pripovijest o dui, 103
jedai grijeha, 421
Brazilski Indijanci, udaraju sebe same,
459
postupanje s djevojicama u pubertetu, 477
Bresse, svibanjski obiaji u, 76

Kazalo

ceremonija vezana uz posljednji snop,

305
Brest, vatrena svetkovina u, 500
Bretanja, etelaki obiaj u, 260
ivanjski krijesovi, 500
Bretonski seljak i vjetar, 28
Breza u enskoj odjei u Rusiji o
Duhovima, 70
Briangon, prvi svibanj u okolici B., 74-75
etvena ceremonija u, 320
Brie, prvosvibanjski obiaj u, 68
spaljivanje diva od prua, 511
etveni obiaj, 285, 288
Britanska Kolumbija, ceremonija s
ribom kod tamonjih Indijanaca, 393
Brljanova djevojka, 264
Bruck, etveni obiaj u, 259
Brudova postelja u sjevernoj kotskoj,
75
Brunnen, obiaj na no uoi Sveta tri
kralja, 438
Brunswick, duhovski obiaj u, 496
Budistiki animizam, 54
tatarski kult, 40
Bugarske ini za kiu, 21
obiaj pri polaganju kamena temeljca,
111

etveni obiaj, 263

Burgheri, sijanje prvog sjemena, 363
prenoenje grijeha, 419
etenje medu, 363
Burgundijski kraljevi svrgavani u doba
oskudice, 42
Burma, nain smaknua prineva po
krvi u, 137
ceremonija istjerivanja kolere, 427
pranje glave u, 141
prinoenje prvih plodova, 580
tobonja sahrana u vrijeme bolesti, 369
Burmanci i dua, 105
Buro otoci, jedenje pseeg mesa, 371
amci za bolesti, 445
Buru, sveanost riine berbe na, 363
Busiris, legenda o, 301

CALCUTTA, ini sa eljezom u, 135

Calicut, kraljevi ubijani po isteku
dvanaest godina u, 173
Callander, Beltaneove vatre u, 496-497
Cambridgeshire, etveni obiaj u, 263
Canelo Indijanci, njihovo vjerovanje da
im se slikanjem odnosi dua, 113
Carcassone, lov na palia u, 404
Carmona, obiaj u, 444
Cedar, sveti, u Gilgitu, 60
Celebes, dua, 100-101
obiaj pri porodu, 138, 548
obiaj vezan uz zaraene osobe, 123124
praznovjerje glede noa, 136
zabrana prolijevanja krvi na tlo, 138
etvena svetkovina, 581
Ceram, prizivanje kie u, 19
ceremonija posveivanja, 562
ceremonija u sluaju epidemije, 444
amci za bolesti, 444
izdvajanje djevojica, 476
praznovjerje glede enske krvi, 141
praznovjerje vezano uz rezanje kose,
144, 548
Chambery, ceremonija vridbe u, 317
Chedooba, otok, obred obaranja stabla
na, 57
Cherokee Indijanci, svetkovina oienja kod, 430
Chester, povorka s divom u, 511
Chippewayi, izdvajanje ena medu, 481
Chiriguanoi, izdvajanje djevojica, 477
Chitome, 93-94
ne smije umrijeti prirodnom smru
93, 170
Chontal Indijanci, nagual kod, 550
Christian, kapetan, njegovo strijeljanje,
138
Cobern, vatrena svetkovina u, 494
Columbia, rijeka, Indijanci koji ive na
njoj, losos, 393
Cornwall, prvosvibanjski obiaji u, 63, 66
ivanjski krijesovi u,. 84, 501
povici etelaca, 305

597

Zlatna grana

Creek Indijanci, svetkovina prvih

plodova medu, 364-366
izdvajanje ena, 481
vjerovanja glede svojstava razliitih
namirnica, 373
Crnako shvaanje due, 101
Crno jezero, 112
Crveni pijetao, 319
Cvjetnica, obiaj na, 459, 495
zatita od, 570
egrtua, ne ubija se, 387
eremisi, istjerivanje Sotone kod, 437
erkezi, krukovo drvo kao zatitnik
stoke kod, 62
eki ivanjski obiaj, 65, 221, 499, 502
bijeli mievi se ne ubijaju, 398
ceremonija iznoenja Smrti, 67, 198,
200
ceremonija vraanja ljeta, 202
na Duhovski ponedjeljak, 72, 74,
190-191
obiaj na Sredoposnicu, 201, 202
praznovjerje glede smrti, 201
praznovjerje zvjerokradica u ekoj,
514
etveni obiaj, 262, 325
ibe, kraljevi vremena kod, 41
ile, uvanje odrezane kose u, 149
ovjeuljak od lia, 71
ovjek u kravljoj koi, 406
ovjek-andeo, odrubljivanje glave, 503
ovjek-bog, dva tipa, 18
ARANJE,

na otocima Junog mora, 38

uvai, proba za prikladnu rtvu, 36
praznovjerje glede ubijanja
d., 391
Dahomey, kralj D., smrtni prekraj vidjeti ga kako jede, 128
Dajaci, vjerovanje u due stabala kod,
54-55
Dajaci i palmovo stablo, 548
Dajaci i zlo znamenje, 419
ne smiju jesti divlja, 371
obiaj pri epidemijama, 369
DABROVI,

598

otimanje due, 105

poteduju krokodile, 387
svetkovina prvih plodova, 581
vraanje due, 108
etveni obiaj, 270
Dakote i uskrsnue psa, 394
Damare, njihov obiaj nakon putovanja,
126
zabrana prolijevanja stone krvi, 138
Danaja, 480
Danger otoci, zamka za duu koju
koriste njihovi itelji, 108
Danski boini obiaji, 330
ivanjski krijesovi, 515
Danzig, spaljivanje odrezane kose u,
148
etelaki obiaj, 258
etvena ceremonija, 283
Dardi, ini za kiu, 22
Darfur, zavijanje sultanova lica u, 128
sultani i njihovi dvorjani, 172
vjerovanje da je jetra sjedite due,
371
Darowen, ivanjski krijesovi u, 501
Debden, prvosvibanjski obiaj u, 63
Dedala, svetkovina, 84, 85, 517
Demetra, majka ita, 258
kao svinja, 338-341
legenda o figalijskoj, 341
njene svetkovine, 339
Perzefona, mit o, 257
prikazivanje crne D., 341
prototipovi, 271
vjerojatno podrijetlo, 257
Demoni, koji odnose duu, 105-106
Dendera, Ozirisovo stablo u, 237
Devonshire, povici etelaca, 303-305
ini za kiu, 305
lijek za kaalj, 420
Dieyerie, pleme u junoj Australiji,
prizivanje kie kod, 22-23
praznovjerje vezano uz drvee, 56
Dijana, pravilo za njeno sveenitvo,
10, 12

Kazalo

Aricijski gaj to ga je prema predaji

Manije Egerije prvi posvetio Dijani, 11
boica drvea, 86
ceremonije na njenoj svetkovini, 11
Dijanino zrcalo, 7
Dingelstedt, etveni obiaj u, 285-286
Dioniz, njegovo vjenanje, 86
dionizijski obredi, slini Ozirisovima,
242-243
kao ivotinja,, 251-253, 333-335
mit o, 250-251
njegovi naslovi, 249
njegovi obredi, 251
povezanost s Demetrom i
Perzefonom, 335
Div, umjetni, povorka i spaljivanje, 510511
Divljaci i dua, 99-100
Divlji ovjek, 153-154
Divlji otok, ubijanje kraljeva na, 43
slom monarhije na, 96
ubijanje stranaca na, 126
Djeca rtvovana od svojih roditelja,
179-180
Djeva, ime koje se daje posljednjoj
rukoveti ita, 262, 265, 271, 361
Djevojice izdvojene u pubertetu, 474483
ne smiju dodirnuti tlo ili vidjeti
sunce, 474-479
razlog tome, 480-483
tragovi pravila koje djevojicama
zabranjuje da vide sunce u narodnim
priama, 479-480
Doktor eljeznobradi, 189, 192
Domalde, vedski kralj, rtvovan, 42
Douai, godinja povorka u, 510-511
Druidi, oboavanje hrasta medu, 54
Drvee, koje krvari, 55-56
- i stoka, 61
d. koje se sadi prilikom roenja
djeteta, 548
due d., 55-57
smatrano spremitem suneve vatre,
574

vjerovanje da ga oivljavaju due

mrtvih, 56
Dublin, prvosvibanjski obiaj u, 85
Duh bilja, u ljudskom obliju, 69-70
- kraa duha, 290
Duh drvea, prikazan samo u vidu
osoba preruenih u lie, 70-72
- duhovi drvea donose kiu i sunce,
58
izazivaju rast usjeva, 88
jarac (koza) kao njegovo utjelovljenje, 333-334
njegovo ubijanje, 187-194
njihov utjecaj na ene i stoku, 60-62,
266

razlog za njegovo godinje ubijanje,

191-192
spaljivan kao figura, 507-508
spaljivanje ljudskih bia kao njegovih
predstavnika, 508-513
Duh vatre, istjerivanje, 366
Duhovi, koji odnose duu, 103-106
godinje istjerivanje duhova mrtvih,
428
vjerovanje da ih otro orue ozljeuje, 135-136
Duhovska koara, 71
cvijet, 70
kralj, 72
kraljica, 73-74
nevjesta, 76
obiaji, 70, 72-73, 74, 76, 188-189,
190-191
Duk-duk, 561
Dulyn, 20
Dunkirk, godinja povorka u, 511
Dua, pogibli due, 91-98
kradu je demoni, 105-107
minijatura tijela, 108
njezin let, 108
njezin odlazak nije uvijek svojevoljan,
102-103
odnose je duhovi, 104-105
odsutna u snu, 101-102
predostronosti da se sprijei njezin
bijeg, 108
599

Zlatna grana 1

prenoenje, 109
raevi je izvlae ili zarobljavaju, 108109
seljenje ljudske due u kornjainu,
382
u krvi, 136-137
u narodnom obiaju, 547-564
u odrazu, 111-113
u sjeni, 110-114
vanjska dua u narodnim bajkama,
527-543
vjerovanje da se dua nalazi u portretu, 113-114
vraanje izgubljene d., 103-109
vraena u vidljivom obliju, 107-108
zamiljena kao ptica, 108
Due, drvea, 54-56
boanskih osoba prenesene u njihove
nasljednike, 180-181
mnotvo d., 554
Dvorske ceremonije, 371-372
ivanjska vatrena
svetkovina u, 500
Efugaoi, ljudoderstvo kod, 371
Egerija, 11
Egipat, ivotinje odgovorne za tok
prirode u gornjem E., 43
drevni egipatski kraljevi nisu pili
vino, 139
egipatski tip sakramenta, 399-400
egipatski rtveni jarac, 452
Egipani i svinja, 342-344, 345
obiaj drevnih Egipana da spaljuju
ridokose ljude, 236
oboavanje bikova Apisa i Mnevisa,
347
EDERSLEBEN,

oboavanje egipatskih kraljeva, 44

okrivljavanje egipatskih kraljeva za
propast usjeva, 44
privremeni vladari u gornjem Egiptu,
177
religija drevnog Egipta, 239
sveta stoka u Egiptu, 347
vanjska dua u egipatskim pripovijestima, 537-538

600

rtvovanje ovna u, 378

Egira, pijenje krvi prije proricanja u, 35
Eifelovo gorje, vatrena svetkovina na,
493
predznaci etve, 505
Eisenach, obred vraanja ljeta u, 203
obred iznoenja smrti, 203
Eleuzinske misterije, 335
Ellwangen, etvena ceremonija u, 324
Emin Paa, kako su ga primili u jednom
selu u sredinjoj Africi, 124
Emu, 552
Encounter zaljev, pleme koje ga nastanjuje i njegov strah od enske krvi, 140
Entlebuch, ljudski rtveni jarac u, 451452
Entraigues, lov na palia u, 405
Epidemija, ceremonija u vrijeme e., 3637, 369, 445-446
Erfurt, etveni obiaj u, 260, 285
Ertingen, ivanjski obiaj u, 71
Erzgebirge, pokladni obiaj u, 189
Eskimi i dua, 100
eskimske ene, 132
primanje stranaca, 124
Essex, lov na palia u, 404
Estonsko praznovjerje vezano uz
zdravlje stoke, 62
ceremonija pri jedenju novog ita,
362-363
uvanje odsjeaka noktiju, 149
iznoenje figure Smrti, 206
strah od ika u estonskih seljaka,
397
vjerovanje glede enske krvi, 141
zabrana kuanja krvi u Estonaca, 136
Etiopijski kraljevi zatvoreni u svojim
palaama, 172
i njihovi dvorjani, 175
Etruanski vraevi, 23
Europske ini za kiu, 20, 22
ume, 266
vatrene svetkovine, 221
njihovo prikazivanje, 333, 334
kao umski i itni duhovi, 333-334

FAUNI,

Kazalo
Feilenhof, vuk kao duh ita u, 316
Felupi u Senegambiji, ini za izazivanje
kie, 21
Feniki obiaj prilikom berbe, 282
Linova pjesma, 300
Fernando Po, ogranienje prehrane
vladara otoka, 151
Fida, nitko ne smije piti iz kraljeve ae
' u, 130
Fidi, ini za zaustavljanje sunca na, 2425
boanstva, 38
inicijacijski obredi, 557
istjerivanje vragova, 435
izbjegavanje jela u prisustvu sumnjivih osoba, 127
izvlaenje due, 108
prinoenje prvih plodova, 582
samortvovanje u starosti, 169
vjerovanje u dvije due, 111
Filipini, vjerovanje u due drvea, 56
ljudoderstvo na, 371
Filozofija, primitivna, njen manjak, 153
ivotna pravila svetih ljudi proizlaze
iz, ib 152-154
Finska, prodavanje vjetra u, 26
ceremonija prilikom ubijanja medvjeda, 388
stoka zatiena umskim
boanstvom, 86-87
Firenza, "piljenje babe" u, 202
Fladdina kapelica i prizivanje vjetra, 26
Flamen Dialis, ivotna pravila, 96
-Virbialis, 12
ne smije hodati ispod ovjeene loze,
139, 144
ograniena prehrana, 151
zakopavanje odsjeene kose i noktiju,
148
Flaminica, njezina ivotna pravila, 96
Flandrija, ivanjski krijesovi u, 503
flamanski lijek za groznicu, 420
Florida, rtvovanje prvoroenadi u
tamonjih Indijanaca, 180
Fori u sredinjoj Africi, uvanje odsjeaka noktiju kod, 149-150

Franaki kraljevi, nisu smjeli rezati

kosu, 144
Franche Comte, etveni obiaji u, 324
Francuska, etveni obiaji na sjeveroistoku F., 316
Friedingen, etveni obiaj u, 329
Frigija, tobonje ljudske rtve u, 229,
299
etelaka pjesma u, 282-283
Frizija, etveni obiaji u istonoj F.,
305,319
Fulbe u Senegambiji potuju krokodile,
387
Furstemvalde, etveni obredi u, 318
etveni obiaji u, 321
Galele, ceremonija posveivanja djeaka medu, 561
Galicija, etveni obiaji u, 259, 319
Gareloch, Dumbartonshire, etveni
obiaji na nekim imanjima u, 265
Garoi, ini za kiu kod, 21
Gervasius, kini izvor to ga spominje,
22
Gilgit, ceremonija prilikom obaranja
stabla u, 57-58
sveti cedar, 60
etveni obiaj u, 60-61
Giljaci i rtvovanje medvjeda, 385, 386,
402
Glad, istjerivanje g., 457
Glava, njena svetost, 141-145
obred pranja g., 141
Glavobolja, njeno prenoenje, 418
Goldi, rtvovanje medvjeda kod, 386
Gommern, etvena svetkovina u, 285
Gondi, ljudske rtve kod, 292, 296
tobonje ljudske rtve, 194
rtveni jarci, 452
Gratz, ivanjski obiaj u, 503
Grka, prizivanje kie u, 21
ceremonija prilikom polaganja kamena temeljca, 111
ivanjski krijesovi, 503
kult drvea, 54, 83
ljudski rtveni jarci, 457-459
GABLINGEN,

601

Zlatna grana

svetkovine Grka, 83-84, 85

vanjska dua u grkim pripovijestima,
532-533
rtveni ritual, 344
Grenoble, Prvi svibanj u, 74
etveni obiaj u, 323, 340
Grihya-sutre i pravilo spaljivanja
odrezane kose, 148-149
Gripa, 446-447
Grossvargula, duhovski obiaj u, 72
Groznica, lijek za, 419-420
Griineberg, etvena ceremonija u, 320
Gruzija, ini za kiu u, 21
Guanchi, ini za kiu kod, 22
Guatemala, nagual tamonjih
Indijanaca, 550-551
Guaycurui i oluje, 27
Gubavac, obiaj prilikom ienja, 27
Gusjenice, metoda kako ih potamaniti
iz vrta, 397
Guyenne, etvena ceremonija u, 318
Gvineja, skrivanje odrezane kose i noktiju u, 149
godinje istjerivanje vraga od strane
crnaca u, 432
HADELN, etelaki obiaj u okrugu
H., 258
Haida Indijanci i ini za vjetar, 25-26
Halberstadt, ljudski rtveni jarci u, 451
Halibut, svetkovina u njegovu ast, 393
Halmahera, prizivanje kie u, 19, 23
Hampstead, uma, 53
Haran, ritual to ga odravaju poganski
Sirijci u, 217
Haringa, njen nestanak iz Heligolanda,
392
Harz, gorje, uskrnje vatre na, 496
Havaji, zatoenje due na, 109
smrtne uvrede, 142-143
Havara, Ozirisov koveg u, 237
Hay, obitelj, imela, 570-571
Headington, prvosvibanjski obiaj u, 74
Hebridi, prikazivanje proljea na, 75-76
Heligoland, nestanak haringe iz, 392
Herbrechtingen, vrilaki obiaj u, 326
602

Hercinska uma, 53
Hereford, jedai grijeha u, 420
Herefordshire, ivanjske vatre u, 500
Hermsdorf, etveni obiaj u, 261
Herodot, njegova pria o borcima s
vjetrom u zemlji Psilija, 27
Heroneja, ljudski rtveni jarac u, 457
Hertfordshire, etveni obiaj u, 327
Hessen, obiaj na Pepelnicu u, 330, 340
obiaji u vrijeme sijanja, 340
Hida, sveti ljudi nadahnuti Apolonovim
kipom u, 37
Hidatsa Indijanci, vjerovanje u mnotvo
dua medu, 554
Hierapolis, svinje svete u, 342
Himalaja, rtveni jarci na zapadnoj H.,
449
Hinduku, dim iz svetog drveta to ga
udie proroica, 36
istjerivanje vragova, 433
sisanje krvi kao proba za vraa, 36
Hindusi, ispitivanje prikladne rtve, 36
Hindusi i zijevanje, 100
obiaj rezanja noktiju, 145
svetkovina jedenja nove rie, 364
Hinduski lijek za stonu poast, 447
djevojice i pubertet, 479
svetkovina berbe, 506
vanjska dua u hinduskim priama,
528-530
Hipolit, 12
Holstein, etelaki obiaj u, 259
blagotvorni uinci imele, 515
Hornkampe, etveni obiaj u, 261
Hosi, etvena svetkovina kod, 432-433
doba razuzdanosti, 432-433, 454
prinoenje prvih plodova, 580
Hotentotski sveenici ne koriste eljezo, 134
ini za vjetar, 26
tjeranje ovaca kroz vatru, 506
Hove na Madagaskaru, prinoenje
prvih plodova, 580
Hrana, nepojedena, zakopana, 130
jaka hrana, 370
zabranjena hrana, 151-152

Kazalo

Hrast, kult h., 516

Baldrje h.,518
glavno sveto stablo europskih Arijaca,
516-518
njime se loe svete vatre, 516-517
paljenje hrastovine na Ivanje, 517
praznovjerje vezano uz hrast, 571-572
spremite suneve vatre, 572
ubijanje ljudskog predstavnika h.,
517-518
ivot h. u imeli, 570-571
Hrvatska, udaranje ibama u, 459
piljenje babe, 202
Huahine, prinoenje prvih plodova na,
585
Huitzilopochtli, meksiko boanstvo,
pravljenje i jedenje njegova kipa od
tijesta, 367
Huroni, riblje kosti, 392
istjerivanje bolesti medu, 427-428
njihov pojam due, 100
Huskanaw, naziv jedne inicijacijske ceremonije medu Indijancima u Virginiji,
559
IBO, narod iji kralj ne prekorauje
granice svoga posjeda, 129
Iddah, kralj I. tvrdi da je bog, 39
Ihlozi, kod Zulua, 550
Imela, kult i. u Kelta i skupljanje u
druida, 513-514, 515, 518
branje na Ivanje i Boi, 573
branje uoi Ivanja, 513
kao "zlatna grana", 571, 573
kao sjedite ivota, 518
ne smije dotaknuti zemlju, 570
pravljenje vilinskih ralji od, u vedskoj, 573
svojstva, 515
zatita od aranja, 570
zato se nazivala zlatnom granom,
572
ivot hrasta u, 569
Indersdorf, etveni obiaj u, 324
Indija, avolji plesa pije rtvenu krv u
junoj I., 35

jedenje grijeha, 421

ljudska boanstva u, 39
obiaj za izbijanja kolere u sredinjim
pokrajinama, 446
prinoenje prvih plodova, 580-581
vjenanje grmova i stabala, 55
eljezo koje se koristi kao ini, 134
etveni obiaj u sredinjim pokrajinama, 286
Indijanci na Aljaski, uvanje odrezane
kose kod, 148
u Arizoni, prinose ljudske rtve, 193
u Guayaquilu, rtvuju ljudska bia u
doba sjetve, 291
u Gvajani, postupanje s djevojicama
u pubertetu kod, 478
u Peruu, njihova riblja boanstva, 392
u Virginiji, inicijacijske ceremonije
medu, 559
Indonezija, navodni lijek za padavicu u,
417
Inicijacijski obredi, simuliranje smrti i
uskrsnua prilikom, 556-562
Inke u Peruu, tovani kao bogovi, 43
ceremonija za istjerivanje bolesti, itd.,
430-432
uvanje odrezane kose i noktiju kod,
149
ogranienja koja se nameu princu
koji ima postati peruanski Inka, 474
Innuiti na Aljaski, obiaj nakon smrti
kod, 135-136
Iraye u Luzonu, prinoenje prvih plodova kod, 582
Irokezi, ceremonija na svetkovini snova
kod, 429-430
doba razuzdanosti, 429, 454
rtveni jarac, 449
Irska, Prvi svibanj na jugoistoku I., 73-74
ivanjske vatre, 501-502
lov na palia o Boiu u, 404
Isle of Man, prodavanje vjetra na, 26
ivanjski krijesovi, 513
lov na palia o Boiu, 403-404
Issapoo, tamonji crnci koji naoarku
dre svojim zatitnikim boanstvom,
379

603

Zlatna grana 1

Itar, legenda o boici, 219

*
Italija, kult drvea u drevnoj, 54
Adonisovi vrtovi, 223
hrast kao sveto stablo, 516
ivanjske vatre, 503
obiaj "piljenja babe" u, 201-202
vanjska dua u talijanskim priama,
533-534
Italoni, Ijudoderstvo kod, 371
Itoname, dua, 100
Itzgrund, etveni obiaj u, 261
Ivanje, ivanjski obiaji, 62, 84-85, 221223, 570, 572-574
europske vatrene svetkovine dne,
498-503,511-512
praznovjerja uoi Ivanja, 514
skupljanje maginih biljaka uoi
Ivanja, 514

Jarilo, njegova sahrana, 208

Jarkino, vjerovanje u drvee s duom u,
55
Javanci i riin cvat, 55
ceremonija prilikom etve rie, 270271
Javanci i dua, 101
Jedenje grijeha, 420-421
Jedenje ivotinja da bi se dobila njihova
svojstva, 370-372
boanstva, 361-372
i pijenje, predostronosti pri, 127-128
Jeronim Praki, 25
Jetra, kao sjedite due, 371
Jeypur, rtveni jarac koji se ondje koristi
pri izbijanju boginja, 447
Jezici ptica koji se daju za jelo zaostaloj
djeci, 371

spaljivanje lutaka u ivanjskim vatrama, 503

znamenje, 517
Izgubljena djeca, uz njih vezano
praznovjerje, 56
Izida, boica ita, 237-238
kao krava, 347
zvana Mjesec medu egipatskim
uroenicima, 238
Izvikivanje vrata, 304-305

Jupiter prikazan u vidu hrasta na rimskom Kapitolu, 516

Juno more, otoci na, tamonji ljudibogovi, 38
Junoameriki Indijanci, hrana koju
jedu i izbjegavaju, 370
batinanje, 459

spaljivanje j. na Petrovdan,
84
Jabuka, drvo, praznovjerje jalovih ena
vezano uz, 62
Jakuti, njihove ini za izazivanje vjetra,
25
rtve, 36
Jalove ene i njihovo praznovjerje
vezano uz jabukovo stablo, 62
Jambi, privremeni kraljevi u, 177
Janje, sakramentalno ubijanje u plemenu Madi u sredinjoj Africi, 401-402
Japanci, istjerivanje zlih duhova kod,
435
Jarac (koza), sveti, 344, 348
Dioniz kao, 252-253, 333
duh ita kao, 321-324
JABLAN,

604

tovanje ljudskog boanstva u,

39-40
Kafirski djeaci i obrezivanje, 132
lovci na slonove, 389
novogodinja svetkovina, 364
zakopavanje odrezane kose i noktiju,
149
KAFFA,

Kakiansko udruenje, 562-563

Kakongo, kralj K. ne smije dotaknuti
odredene predmete Europljana, 127
ne smije ga se vidjeti kako jede, 128
Kalabrija, istjerivanje vjetica u, 437438
Kalamba, ceremonije prilikom posjeta
istog od strane podredenih poglavica,
126

Kalifornijski Indijanci, njihovo

tumaenje stupova praine, 27
rtvovanje kanjca, 377-378, 379
Kaligula, 11

Kazalo

Kalmici, posveivanje bijelog ovna, 400

Kamant, pleme, ne doputa prirodnu
smrt, 169
Kamboda, potraga za nadahnutim ovjekom u doba epidemije u, 36-37
ceremonija pri rezanju kraljeve kose,
146
dodirivanje kraljeva tijela, 133
istjerivanje zlih duhova, itd. u, 436,
444
izdvajanje djevojica, 479
kambodanski Stieni i ubijanje ivotinja, 390
kraljevi K , 88
kraljevi vatre i vode, 46-47, 96
privremeni kraljevi, 175-176, 179
sveto stablo, 58
zabrana dodirivanja ovjekove glave,
142
Kamatkanci, ispriavaju se prije ubijanja kopnenih ili morskih ivotinja,
388
potuju tuljana i morskog lava, 388
Kamerunci, vjerovanje da je ivot neke
osobe vezan uz onaj nekog stabla kod,
548
Kamilaroi, ljudoderstvo kod, 371
Kanadski Indijanci, zadravanje due
kod, 109
lov na dabrove, 391
Kanagra, proljetni obiaj u, 210-211
Kangra, obiaj u, prilikom smrti rade,
177-178
jedai grijeha u, 421
Kareni, pogrebni obiaj kod, 103-104
obiaj prilikom sjetve rie, 270
prenoenje due u Karena, 109
vjerovanje vezano uz glavu, 141
Karibi, vjerovanje u mnotvo dua, 554
Karma, stablo, 220
Karneval, ceremonija spaljivanja, 189190, 194, 197-200, 206-208
Karnevalska luda, 198-199
Karoci u Kaliforniji i hvatanje lososa,
393

Karpathos, itelji otoka koji odbijaju

biti naslikani, 114
prenoenje bolesti, 420
Kaalj, lijek za, 420
Kamirske pripovijesti, vanjska dua u,
530-531
Katodi, ceremonija prije obaranja stabla
kod, 56
Keltske ljudske rtve, 509-512
vanjska dua u keltskim pripovijestima, 537
Kent, "Brljanova djevojka" u, 264-265
Keramin, pleme u Novom Junom
Walesu, prizivanje kie, 19
Key, praznovjerje vezano uz duu itelja
otoja, 104
istjerivanje bolesti, 426
Khasi, istjerivanje vragova kod, 444
Khfos, dionizijski obredi na, 253
Khondi, ljudske rtve kod, 292-296
ini za kiu, 337
istjerivanje vragova, 433-434
Kibanga, ubijanje kraljeva u, 170
Kila, lijek za, 549
Kilema, tamonja ceremonija prije no
to se strancu dopusti vidjeti kralja, 126
Kilimanjaro, planina, vjerovanje da je
nastanjena demonima, 122
Kimbunde, ljudoderstvo medu, 371372
Kina, prinoenje javnih rtvi od strane
careva, 15-16
car odgovoran za suu, itd., 43-44
ceremonija doeka povratka proljea,
337-338
ini za kiu u, 21
kanibalizam, 372
ljudski rtveni jarac, 447
nekoritenje noeva nakon smrtnog
sluaja, 135
posebno sjedite hrabrosti medu
Kinezima, 371
svetkovina uroenikih plemena u
K , 448
Kingsmill otoci, prinoenje prvih plodova na, 583

605

Zlatna grana 1

Kirn, naziv za etvenu veeru, 265

Kia, ini za, 73, 147, 219, 220, 228,
259, 287, 294, 301, 337
- kraljevi kie, 45-46
- prizivanje, 19-23
Kizik, izgradnja vijenice na, 134
Klausenburg, etveni obiaj u, 319
Kloksin, etvena ceremonija u, 284
Knjiga mrtvih, 282
Kobi, prinoenje prvih plodova kod,
581
Kobila, duh ita kao, 327-328
Kochi u Assamu, prinoenje prvih
plodova kod, 580
Kohlervvinkel, etvena ceremonija u,
329
Kolera, istjerivanje, 427, 446, 447
Kolosh Indijanci, izdvajanje djevojica
kod, 477
Komani, ini za kiu koje koriste K.,
22
Kompitalije, sveanost, 369
Kongo, vjerovanje u due stabala, 55
Chitome u kraljevstvu K., 93, 170
crnci i slanje dua, 108
inicijacijski obredi u dolini K , 126,
557
Koniagi, izdvajanje djevojica kod, 477
Konigshain, istjerivanje Smrti u, 210
Konkan, rtveni jarac u junom K, u
sluaju kolere, 447
Konz, sveanost ivanjske vatre u, 500
Konj, duh ita kao, 327-329
rtvovanje konja, 349
Konji, zabranjen pristup u Aricijski gaj,
349
i Virbije, 349
Koprivi, sveti, 60
Koreja, kraljevi, zatvoreni u svojim
palaama, 129
tigrove kosti na cijeni u, 371
zabrana njihova dodirivanja, 133
Korgi i ceremonije etve rie, 363
Korizmeni obiaji, 451, 493-494
Kornjaa, ne jede se, 128

606

vjerovanje u seljenje ljudskih dua u,

382
rtvovanje svete k., 452
Koruka, ceremonije na urdevdan, 68
ceremonija pri ustolienju princa, 178
Korzika, ivanjski krijesovi u, 503
Kosa, spaljivanje otpale k., 150
magijska uporaba odrezane kose, 145
najsveaniji dan u godini odreden za
rezanje kose, 146
nerezanje kose, 144
odrezana kosa spremljena na sigurno
mjesto, 147-150
praznovjerje glede rezanja kose i noktiju, 144-151
praznovjerje vezano uz njeno rezanje,
145-146
rezanje kose kao raskuno sredstvo,
151
ree se samo za oluje, 147
spaljivanje nakon roenja djeteta,
150
vjerovanje da je u njoj snaga, 144
Kosti, ivotinjske, primitivni ljudi ih ne
lome, 412
Kostobolja, prenoenje s ovjeka na stablo, 101
Kostroma, sahrana, 207-208
Kostrubonko, 207
Krakov, etveni obiaji u, 262
Kralj Cupkalo, naslov privremenog kralja, 176
- svetih obreda, 15
- teleta, 326
Kralj trave, 72, 87
Kraljevi - kao boanstva, 16
abdiciraju, 97
boanski, 43
boanski, prestaje im vlast, 96
kanjavani za propast usjeva, 42-43
kie, 45
njihovi sinovi rtvovani u vrijeme
velike pogibli, 180
pri objedu, 127
prirode, 152
privremeni, 176

ubijaju se kad pokau znakove

oronulosti, 170-172
ubijaju se po isteku odreenog razdoblja, 170-172
ubijani svake godine, 174
ubijani, 42-43
ublaavanje gornjeg pravila, kraljevima doputeno da se brane, 173
vatre, 47
vjerovanje da nadziru vrijeme, 41
vode, 46-47
zastrta lica, 128
zatieni od stranaca, 126
zatoeni u svojim palaama, 129
Kraljevski i sveeniki tabui, 91-98,
121-122, 152
Kraljica svetih obreda, 15
Kranon, ini za kiu u, 23
Krava, duh ita kao, 324
ovjek u kravljem ruhu, 405-406
krava kao rtveni jarac, 347
sveta, 347
Kreta, rtveni obredi na, 134
Dionizova sveanost na, 86
kult Demetre, 258
Krokodili koji se poteuju zbog straha
od osvete drugih krokodila, 387
Krudim, ceremonija iznoenja smrti u,
201
Krumpir, obiaj prilikom berbe novog
k. u Sutherlandshireu, 363
Krumpir-pas, 317
-vuk, 315
Krukovo drvo, zatitnik stoke, 62
Krv, vjerovanje da se dua nalazi u krvi,
137
kraljevska krv ne prolijeva se po tlu,
137-138
ne pije se, 137
primitivan strah od menstrualne krvi,
480-481
strah od dodira, 140-141
teta od gledanja, 140-141
Kukulu, sveeniki kralj, 93-98
Kukuruz, majka k., 268-269
Kult drvea, 62-77

u starini, 83-88
Kult ivotinja, 398-399
Kumiji, 427
Kupalo, sahrana, 207-208
prikazivanje, 222, 223
Kupoleova sveanost, 223
Kurkkakole u Indiji, njihovo vjerovanje
da su kronje nastanjene, 57
Kvoka, 319
LA CIOTAT, lov na palia, 405
La Palisse, etveni obiaj, 361
Lachlin, obitelj, jelen, 571
Lagos, ljudske rtve, 292
Lame, veliki, 40
njihov poglavar, 40-41
Lan, obiaj beraa 1., 288
Laos, predostronosti prema strancima
u, 122-123
vjerovanje u mnotvo dua, 554
Lapis manalts, 23
Laponija, prodavanje vjetra u, 26
ceremonija prilikom rtvovanja ivotinje, 394
izdvajanje ena, 481
Lav, ceremonija prilikom njegovog ubijanja, 389
arapsko vjerovanje u svojstva lavlje
masti, 370
Lechrain, ivanjske vatre u, 499
Leganj ili veliki kozodoj, 551
Leipzig, iznoenje lutke Smrti u, 205
Leopard, ceremonija prilikom ubijanja
1., 389
Leptir, Samoanci i, 344
Lerwick, tamonji prodavai vjetra, 26
Leti, tjeranje bolesti na more od strane
njegovih itelja, 448
Leukadani i njihov rtveni jarac, 457458
Lewis, prodavanje vjetra na otoku, 26
Lhoosai, etvena svetkovina u, 59-60
Libkovic, obiaj na Sredoposnicu u
okolici L., 73
Lille, etvene ceremonije u, 328-329

607

Zlatna grana 1

Lin, ime fenike tualjke u doba berbe,

282
pjesma, 300
poistoveen s Adonisom, 300
Listopadni konj, 349-351
Litijers, usporeen sa etvenim obiajima, 283
- ime to ga frigijski eteoci daju jednoj pjesmi, 282
pripovijest o, 282-283
veza s Atisom, 298
Litva, tovatelji Sunca u, 25
ceremonija u doba vridbe, 263
obiaj nakon pogreba, 136
obredi seljaka prilikom jedenja novog
ita, 361-362
praznovjerje vezano uz sjeu svetih
gajeva, 58
svibanjski obiaji, 68
tovatelji drvea, 54
Livonija, sveti gaj u, 57
Llandebie, jedenje grijeha u, 421
Loango, kralj L. svrgavan kad propadne
etva, 42
hrana koju ostavi kralj zakopava se,
130
izdvajanje djevojica u pubertetu,
474
kralj zatoen u svojoj palai nakon
krunidbe, 129
natprirodno obdareni kraljevi, 95
ogranienja prehrane u, 151
smrtni prekraj vidjeti kralja kako
jede, 127
London, ivanjske sveanosti u, 511
Longnor, etveni obiaj u, 328
Los, obzir spram, 391
Losos, lov na, 393-394
Loucheux Indijanci, suzdravanje od
jedenja nonog miia ivotinja, 396
Luchon, ceremonija ivanjskih vatri u,
511-512
Lumley, sir J., iskapanja nalazita Dijane
Nemorensis, biljeka 12
Luneburg, etveni obiaj u, 289

608

Luica, ceremonija iznoenja Smrti u,

201

LJENJIVAC, 71
Ljetno drvo, 206
Ljeto, vraanje lj., 202-203, 206
Ljudi, jedenje lj. da bi se dobila njihova
svojstva, 371-372
Ljudoderstvo, 371-372
Ljudske rtve, 179-180, 193-194, 291
nadomjetene hinjenim rtvama, 193194
rtva predstavlja duh ita, 294-297
MACUSIJI u Britanskoj Gvajani, postupanje s djevojicama u pubertetu
kod, 478
Maak, 320
Maka, duh ita kao, 320-321
spaljivanje, 512
Madagaskar, mo koja se pripisuje
duama mrtvih na, 105
krokodili se ne ubijaju, 387
sredstvo za prenoenje zala, 418
zabrana prolijevanja krvi plemstva,
138
Madenassana bumani, koza sveta
ivotinja kod, 344
Madi, pleme, zakopavanje odsjeaka
noktiju, 149
sakramentalno ubijanje janjeta, 401
Magija, simpatika, 16-18, 19
- magika uporaba odrezane kose,
146-148
Maarska, obiaj o Duhovima u, 73
vanjska dua u maarskim priama,
539-540
Majka-pamuk, 269-270
- kukuruza, 268-269
Makololoi, spaljivanje ili zakopavanje
odrezane kose kod, 150
Mala Azija, veliki sveenici u, 15
Malabar, potovanje spram krave na,
452
Malajci i dua, 101, 549
ne dodiruju ovjekovu glavu, 142

Kazalo

Malajska pjesma, vanjska dua u, 542

Maledivi, uroenici zakopavaju
odrezanu kosu i nokte, 147-148
Malorusija, uskrnji obiaji, 207
Mamilijska kula, 349
Mamurije Veturije iliti stari Mars, 456457
Mandan Indijanci, njihovi portreti, 113
istjerivanje vragova kod, 443-444
Maner, naziv tualjke egipatskih eteiaca prilikom rezanja posljednjeg snopa,
281-282

Mangaja, reci zvani bogovima u, 35

duhovna i svjetovna vlast, 97
pripovijest o ratnikovoj sjeni, 110
Mania, 11
Manius, prema tradiciji osniva
Aricijskog gaja, 11, 369
Maori, ceremonije pri ulasku na strani
teritorij, 125
ceremonija rezanja kose, 146
Maori i mrtva tijela, 132
obiaj prilikom roenja, 548
prinoenje prvih plodova, 585
ribarski obiaj, 393
strah od enske krvi, 140
svetost glave kod, 143-144
Marimo, pleme, ljudske rtve, 292
Marktl, etvene ceremonije u okolici,
323
Maroko, eljezo kao zatita od demona
u, 135
jedenje mrava, 371
odvraanje zlih duhova, 419
Marquises, otoje, obogotvorenje ljudi
za ivota na, 37
brijanje glave, 145
Markeani i dua, 100
Mars, utrka bojnim kolima na
Marsovom polju, 349-350
- stari M., 456
Marseilles, ljudski rtveni jarac u, 457
Marsovo polje, utrka bojnih kola, 349350
Mayenne, prvosvibanjski obiaj u, 64

Mazovija, ivanjska vatrena svetkovina

u, 502
M'Benge, vjerovanje da je ivot djeteta
povezan s onim nekog stabla kod, 548
Mecklenburg, etelaki obiaj u, 288
Medvjed, uoi pokladnog utorka, 198
ceremonija prije lova na m., 389
rtvovanje m., 382-387
Medvjedi, mrtvi, potovanje spram,
388-389
Meiningen, obiaj na Pepelnicu u, 330
sjetveni obiaj, 340
Meksiki sakramenti, jedenje kipova
boanstava od tijesta, 367-369
svetkovine, 368
Meksiko, zakletva kraljeva pri stupanju
na prijestolje u, 43
ljudske rtve na etvenim sveanostima u, 291,296, 301
ubijanje utjelovljenih boanstava,
469-471
rtvovanje novoroenadi, 236
Melanezija, prizivanje sunca u, 24
melanezijsko kamenje i ovjeja
sjena, 110
vraanje due, 107
Meleagar, 532
Menstrualna krv, primitivan strah od,
480-481
Mentawai otoci, predostronosti prema
strancima na, 123
Meroe, etiopski kraljevi, ubijanje, 170
Metz, ivanjske vatre u, 512
Miao-tse, ceremonija istjerivanja vraga
kod, 418
Mikado, opis ivota, 92-93
ne smije dodirivati zemlju, 474
posljedice noenja njegove odjee bez
doputenja, 130
pripremanje njegove hrane, 130
rezanje njegove kose i noktiju, 146
Miklucho-Maclay, baron, ceremonija
prilikom njegova ulaska u selo na
Maclayevoj obali, 125
Minahasse, ini za kiu to ih koriste,
21

609

Zlatna grana 1

istjerivanje vragova, 426

obiaj za vrijeme bolesti, 369
pijenje krvi na njihovim sveanostima, 36
Mingrelija, izazivanje kie u, 20
Minnetaree Indijanci i uskrsnue
bizona, 394
Miri, praznovjerje glede drvea kod, 56
jedenje tigrova mesa, 370-371
Mievi, ini za tamanjenje m., 397-398
Mii, "stegnuti", suzdravanje od, 396
Mitrine misterije, 563
Mjesenica, izdvajanje ena za vrijeme,
132, 480-482

Mrtva nedjelja, 198, 201

Muato Jamwo, smrtni prekraj vidjeti
ga kako jede, 128
Mundari, njihovi sveti gajevi, 56
praznovjerje vezano uz sjeu svetih
gajeva, 58
etvena svetkovina, 433
Munde, ceremonija pri sadnji rie, 220
Munster, kini izvor u, 22
Munsterland, uskrnje vatre u, 495-496
Murrami u Manipuru, ogranienja
prehrane kod, 151
Muysce, kraljevi vremena kod, 41

Mljekari, tovanje m. kod Toda, 39

"Mnogo je Manija u Ariciji", tumaenje
izreke, 11
Moa, tjeranje bolesti na more od strane
itelja M., 448
Mole, Le, 11
Moluko otoje, svetkovine na, 39
izvlaenje due, 105
obred nakon puta, 126
postupanje sa stablima karanfilia,
55
Mondard, veliki, 336
Mongoli i dua, 102-103
prepariranje koe rtvovane ivotinje,
394
Monomotapa, predostronosti koje se
poduzimaju zbog kralja M., 126-127
Montalto, sredoposniki obiaj na, 202
Moosheim, svetkovina s vatrom u, 509
Moqui Indijanci, vjerovanje u seljenje
ljudskih dua u kornjae, 382
totemski klanovi, 382
Moresby, kapetan, na Pastirskom
otoku, 123
Morski lav, potovanje spram, 388
Motumotu, teorija glede oluja, 26
vjerovanje da se dua nalazi u
odrazu, 111
Mowat, vjerovanje da poglavica M. ima
mo da utjee na usjeve, itd., 42
batinanje djeaka da bi bolje rasli,
459
Mozce, kraljevi vremena kod, 41

NADAHNUE, 35
izazvano uporabom svetog drveta, 36
uslijed pijenja krvi, 35-36
Nadahnuti ljudi, 35-36
- rtve, 36
Nagual Indijanaca u Guatemali, 550551
Namaque, hrana koju jedu odnosno
odbijaju, 370
Nametnici (tetoine), potovanje koje
im ukazuju primitivni narodi, 397-399
Nanumea, otok, predostronosti prema
strancima na, 122
Naoarka, rtvovanje, 379
Naputeni spava, 75
Narodne prie, uskrsnue u, 395
Narrinyeri i njihovi totemi, 130
Nass, rijeka, tamonji Indijanci i
vraanje due, 109
Natchez, indijansko pleme, njihova
etvena svetkovina, 586-587
Nauders, sveti ari u, 56
Naudowessi, pleme, inicijacijska ceremonija u, 559-560
Navara, prizivanje kie u, 20
Ndembo, 557
Nebo, Zlatna grana izmeu neba i
zemlje, 473-483
Nemi, jezero, 9
neizmijenjen, 575
stablo unutar svetita, 11
sveenik, , 192, 197, 229, 274, 473

610

Kazalo

Nerehtinska oblast, duhovski obiaj u, 75

Neuautz, obiaj pri sijanju jema u, 330
Neuhausen, etveni obiaj u, 285
Neusaass, etveni obiaj u, 261
Nevjesta, ime koje se daje onome koji
vee posljednji snop, 265
New Ireland, izdvajanje djevojica na,
475-476
Nias, itelji N. i dua, 100, 108
istjerivanje vraga, 426-427
nasljeivanje, 181
predostronosti prema strancima na,
124
rtveni jarci, 450
rtvovanje robova na sahrani poglavice, 194
Nikobarski otoci, ceremonija u sluaju
epidemije na, 446
istjerivanje vragova, 448
Niz, kralj Megare, 532
Nizozemska, duhovski obiaj u, 70
uskrnje vatre, 496
Nizozemski zloinci, kojima se ree
kosa da bi se od njih iznudilo priznanje,
548
Nokti, rezanje, 145, 147
uvanje odsjeaka, 148-150
zakopavanje prvih odsjeaka djetetovih n., 148
Nootka Indijanci, ceremonija prilikom
ubijanja medvjeda, 389
inicijacijska ceremonija, 560
Nordlingen, obiaj pri vridbi u, 285
Northamptonshire, svibanjski obiaj u, 63
lijek za kaalj, 420
Norveka, zakopavanje ili spaljivanje
odrezane kose i noktiju u, 150
ivanjski krijesovi, 515
Norveke prie, vanjska dua u, 528
Nosai grijeha, 419
Nova Britanija, prizivanje kie na, 19
ini za vjetar, 26
inicijacijska ceremonija, 561
istjerivanje vragova, 426
istjerivanje zla, 453-454

Nova Gvineja, izdvajanje djevojica na,

476
Nova Kaledonija, prizivanje kie u, 20
ini za sunano vrijeme, 24
Novi Juni Wales, ceremonija inicijacije
u, 128
jedenje prvoroenadi, 180
Novi plodovi itd., sakramentalno jedenje, 336-337
Novi Zeland, svetost krvi na, 139
bogovi, 372
rezanje kose, 146, 147
uinci svete zaraze, 344
vjerovanje vezano uz glavu, 143
zakopavanje odrezane kose, 147
Novogodinji obiaji, 432, 437, 449,
506
Noevi, ne rabe se nakon smrtnog
sluaja, 135-136
Nurnberg, ceremonija iznoenja Smrti
u, 200-201
- njemaki seljaci i vihor,
28
ceremonija obaranja drveta, 66
ini za kiu, 73
hrast kao sveto stablo, 516
hrastova klada spaljivana na Ivanje, 517
nain da se vrt oslobodi od gusjenica,
397
obiaj nakon smrti, 113
povici etelaca, 306
praznovjerje glede noa, 136
praznovjerje glede rezanja kose, 145,
147
sveti gajevi uobiajeni meu drevnim
Germanima, 57
udaranje kao ini, 459
vanjska dua u njemakim priama,
535
etveni obiaj, 260, 265, 287, 319
NJEMAKA

O B E R M E D L I N G E N , obiaj pri
vridbi u, 326
ivanjske vatre, 504-505
Oberpfalz, vrilaki obiaj u, 286

611

Zlatna grana 1

Obljetnica, 174
Obrezivanje, 132, 134
Odraz, dua u, 111-113
Ojebwayi, ini za sunce kod, 23
rijetko obaraju iva stabla, 55
Olaf, vedski kralj, rtvovan, 43
Oldenburg, praznovjerje vezano uz
odraz, 113
obiaj vezan uz odrezanu kosu,
vatrena svetkovina, 148
vatrena svetkovina, 494
Oluje, vjerovanje Motumotua glede, 26
Omaha Indijanci, prizivanje kie kod, 19
klan vjetra kod Omaha, 25
njihovi totemi, 343
Onitsha, ceremonija jedenja novog
jama u, 364
ljudski rtveni jarci, 449-450
novogodinja sveanost, 432
Oraoni, ceremonija sadnje rie kod,
220

Ottawa Indijanci, ceremonija prilikom

ubijanja medvjeda kod, 389
ne spaljuju riblje kosti, 392
Otok vojvode od Yorka, ribarska ceremonija uroenika na, 392-393
Oude, jedenje grijeha u, 421
Ovan, sveti, 348
egipatsko rtvovanje ovna, 378-379
posveenje bijelog ovna kod Kalmika,
400
Ozieri, Adonisovi vrtovi u, 221
Oziris, mit o, d. 233-243
dokazi za i protiv O. kao boga sunca,
238-239, 241-242
godinje rtvovanje svinje Ozirisu,
343, 345-346
kao bik, 347
kao bog vegetacije, 235, 241
kao duh drvea, 236-237
kao duh ita, 235-236, 274
kao svinja, 346

Oraonska svetkovina, 69
Oregon, vjerovanje u vraanje
izgubljene due kod Salish Indijanaca
u, 107
Orest, zaetnik Dijanina kulta, 10
Orhomen, ljudske rtve na dionizijskim
obredima u, 253
Orinoco, tamonje ini za kiu, 23, 73
ini za sunce, 23-24
Orissa, oboavatelji engleske kraljice u,
39
ria koja raste u, 55
Orkney otoci, prenoenje bolesti na,
419
Oskorua, uinkovita protiv aranja,
570
Osnabriick, etveni obiaj u, 260
Osterode, uskrnje vatre u, 496
Ostjaci, njihova ceremonija prilikom
ubijanja medvjeda, 388
Otro orue, vjerovanje da ozljeuje
duhove, 135-136
Ot Danomi, obiaj glede stranaca kod,
122
izdvajanje djevojica medu, 476

klju za Ozirisove misterije, 303

na spomenicima, 302-303
neko prikazivan pomou ljudske
rtve, 301-303
njegov grob na otoku File, 237
njegova smrt, 242
Ozirisovi obredi, slini onima
Dioniza i Adonisa, 242-243
prikazivanje njegovog mrtvog tijela u
Izidinu hramu, 235
ritual, 234-235
vjerojatno podrijetlo kulta, 281

612

PADAMI u Assamu, vjerovanje vezano

uz izgubljenu djecu kod, 56
Padavica, navodni lijek za, 417
Padska nizina, iskapanja, 53
Pali, lov na, 403-404
engleska tradicija vezana uz lov na,
403-404
Palermo, "piljenje babe" u, 201
Palmovo drvo, Dajaci i, 561
Pan, prikazivanje, 334
"gospodar ume", 333
Panes, "ptija gozba", 377

Kazalo

Papuanci, hrana koju jedu, 371

vjerovanje da je ivot djeteta povezan
s onim nekog drveta, 548
Pariz, povorka s umjetnim divom u, 511
Partski vladari tovani kao boanstva, 44
Pas, duh ita kao, 316-317
jedenje pseeg mesa, 371
kao rtveni jarac, 449
njegovo uskrsnue, 394
Pastirski otok, predostronosti prema
strancima na, 123
Patagonci, spaljivanje otpale kose kod,
150
Pawnee Indijanci, ljudske rtve prilikom sjetve, 291
Payague, metoda tjeranja vjetra kod, 27
Peleng, otoje, boanstvo itelja, 38
ceremonija prilikom ubijanja ovjeka,
136
obiaj prilikom obaranja stabla, 56
Pembrokeshire, obiaj dne Sveta tri
kralja, 404
Pepelnica, obiaji na, 198-199, 330,
340, 494
Peru, ini za kiu u, 21
ini za zadravanje sunca, 24
uvanje predstavnika itnog duha u
drevnih Peruanaca, 268-269
istjerivanje vragova, 453
samoudaranje, V i pod Inke 459
Perzefona i svinja, 339-340
Perzijski kraljevi, ne vidi ih se dok jedu,
128
Pijdemont, ivanjski seljaki obiaj u,
515
Pijenje krvi, nadahnue izazvano njime,
35-36
Pijetao, duh ita kao, 318-320
Pilzen, obiaj o Duhovima u okolici, 73
Piljenje babe, 201-202
Pinsk, obiaji ruskih djevojaka na
Duhovski ponedjeljak u, 70
Pireneji, obiaji na, 84
Plas, duhovski obiaj u okolici, 73
Pljuvanje kao ini za zatitu, 150
Pogrebni obiaj, 103-104

Poitou, ivanjska vatrena svetkovina u,

500
Pokladni medvjed, 198, 199
-obiaji, 75, 189-190, 197-198, 199,
330, 494, 507, 512
Polinezijci, njihovo praznovjerje glede
glave, 142, 144
P i sveta zaraza, 344
Poljska, ceremonija iznoenja Smrti u,
201
boini obiaj u, 318
etveni obiaj u, 262, 264, 319
Pomeranija, paljenje odrezane kose u,
150
etelaki obiaj, 288
Pomoi u Kaliforniji, istjerivanje vragova
kod, 443
Pongol, "praznik pobiranja", 506
Pont a Mousson, etvena ceremonija u,
325-326
Portret, dua u, 113
Portreti, ivot u, 113
Potnija, dionizijski obredi u, 253
Pouilly, etvena ceremonija u, 325
Primitivan ovjek i natprirodno, 15-28
Primitivna filozofija, ivotna pravila
proizlaze iz, 152
Priroda, kraljevi p., 45
ovisnost p. o boanskom kralju, 91
Privremeni kraljevi, 175-179
ponekad nasljedni, 175-176, 177
Proienje nakon puta, 125-126
Proljee, europske sveanosti s vatrom
u, 492-496
Proljetna ceremonija u Kini, 337-338
Proljetni i etveni obiaji u usporedbi,
266
Proricanje, pijenje krvi prije p., 35-36
Pruska, potovanje spram hrasta u, 54
Adonisovi vrtovi, 223
samortvovanje vrhovnog vladara
starih Prusa, 172-173
ceremonija prilikom proljetnog oranja
u, 178
ceremonija prilikom sjetve zimskog
ita u pruskih Slavena, 324
613

Zlatna grana 1

ivanjska vatrena svetkovina, 502

namakanje ita u, 219
obiaj nakon pogreba kod starih
Prusa, 136
oboavanje visokog drvea u starih
Prusa, 57
etveni obiaj, 260, 264, 272, 320
Prvi plodovi, svetkovina, 364-366
prinoenje, 579-587
Prvoroena djeca, njihovo rtvovanje,
180
Prvosvibanjske pjesme, 63
- obiaji, 61-67, 70, 71, 73-74, 8385, 438, 496-497, 498
Penina nevjesta, ime koje se pridijeva
vezau posljednjeg snopa, 265
- pas, ime koje se pridijeva vezau
posljednjeg snopa, 316
Ptice pjevice, 552
Pubertet, djevojice u, ne smiju dodirnuti tlo ili vidjeti sunce, 474-480
izdvajanje djevojica u p., 132, 482
razlozi za izdvajanje, 480-481
Pulverbatch, praznovjerje vezano uz
hrast u, 574
Punjab, gen. Nicholson oboavan od
jedne sekte u, 39
obiaj kad pone bujati pamuk, 269270
obiaj na sveanosti svjetiljaka, 435
Putovanje, proienje nakon, 125-126
QUAUHTITLANCI, ljudske rtve
kod, 471
Queensland, inicijacijski obredi u, 556557
Quilacare, samortvovanje kralja Q.,
173
Quoja, inicijacijski obredi u, 558
RA, bog sunca, 239-240
Rada Vijyanagram, njegov zazor od
eljeza, 134
Rada, obiaj prilikom radine smrti,
177-178
Rajamahall, prinoenje prvih plodova u,
580
614

Rakija, teorija sjevernoamerikih

Indijanaca o, 371
Ralijev sajam, 210-211
Ramin, etveni obiaj u, 289
Raskoljnici, zrcala, 113
Ratzeburg, etveni obiaj u, 288
Razuzdanost, razdoblja, 429-430, 435436, 454
Raeni vepar, 329
koza, 322
vuk, 315, 316, 317
Religija, obiljeja primitivne r., 266-267
i magija, odnos, 33-34
Religijsko obiljeje peruanskih, partskih
i egipatskih vladara, 43-44
Retra, sveenik kua rtvenu krv u, 36
Rhon, planine, vatrene sveanosti na,
494
Riba, potovanje divljaka spram, 392394
propovjednici za ribe, 392
Riokose rtve, 236
Rim, ceremonija istjerivanja starog
Marsa iz, 456
Rimljani, kult drvea kod, 83
Rimski lijek za groznicu, 419
- obiaj rezanja kose, 147
Rio de la Plata, izdvajanje djevojica
kod Indijanaca na, 477
Riina nevjesta, 270
Riina etva, ceremonije vezane uz,
363-364
Robovi, njihovo rtvovanje, 194
Roenje, stablo koje se sadi pri, 548549
Romova, sveti hrast u, 54, 57
Rook, otok, istjerivanje zla na, 426
inicijacijska svetkovina, 561
Rosenheim, etveni obiaj u, 325
Rod, otok, obred rezanja kose na, 148,
150
Rottenburg, ivanjska ceremonija u, 503
Rt Barrow, lov na zlog duha u Eskima
na, 428-429
Rt morskog psa, dom sveenikog kralja kukulua, 93

Ruhla, obiaj na proljee u, 70

Rumunji, prizivanje kie kod, 21
namakanje ita, 219
obiaj nakon neije smrti, 135
Rusija, duhovski obiaji u, 64
batinanje kao ini, 459
ceremonija prilikom rezanja prvog
snopa, 282
ivanjski obiaji, 502, 503, 508, 512
ruski duhovi ita, 334
ruski umski duhovi, 334
etveni obiaj, 263
rtvovanje prvoroenadi kod
pogana, 180
SABA, kraljevi S. ne smiju izlaziti iz
svojih palaa, 129
Sabarios, svetkovina, 361-362
Sacejska svetkovina u Babilonu, 301,
455
Saddle, otoci, odraz i dua na, 112
Saffron Walden, svibanjski obiaj u, 63
Sagar, gripa u, 446-447
Sahranjivanje ivih ljudi, 169
Sakramentalni kruh, tragovi uporabe u
Ariciji, 369
ubijanje ivotinje, dva tipa, 399-406
znaaj etvene veere, duh ita jede
se u ivotinjskom obliku, 331, 337
Sakramentalno ubijanje svete ivotinje
kod pastirskih naroda, 399-400
Sakramenti u drevnom Meksiku, 367368
Saligne, etveni obiaj u, 264
Salijci, biljeka 464
Salza, okrug, pokladni obiaj u, 330
Salzwedel, duhovski obilaj u, 72
Samoanci, drvee koje krvari, 55-56
ne jedu kornjau, 128
prinoenje prvih plodova, 585
Samoanci i leptir, 344
vraanje izgubljene due kod, 106-107
Samoanska boanstva, 38, 343
Samojedi, vanjska dua u njihovoj prii,
540

Samoubojstvo itelja Fidija u starosti,

169
Samortvovanje, 169, 173
Samuri, praznovjerje vezano uz ubijanje
s 390-391
Santali, njihova pria o dui, 102
Sardinija, Adonisovi vrtovi na, 220-221
Sasi u Transilvaniji, ini za odvraanje
vrabaca od ita kod, 397
Saska sela, duhovski obiaj u, 74
Saska, duhovske ceremonije u, 189
Satiri, njihovo prikazivanje, 333-334
Schaumberg, uskrnje vatre u, 496
Schlucken, pokladni obiaj u, 189
Semiti, rtvovanje djece kod, 179
Adonisov kult, 215
rtvovanje kraljeva sina, 179
Senegambija, udavov klan u, 379-380
zarobljavanje due kod Serera u, 108
Senjero, narod, rtvovanje
prvorodenadi, 180
Seven Oaks, svibanjski obiaj u, 64
Shani, istjerivanje vatrenog duha kod,
436
Shetlandski mornari i kupovanje vjetra,
26
Shropshire, "Vrat" kao ime koje se daje
zadnjoj rukoveti ita u, 305
jedenje grijeha u, 420-421
etveni obiaj, 328
Sibirski lovci na samure, 390
Sicilija, Adonisovi vrtovi u, 223
Signalne vatre, 134
Sijam, praznovjerje glede due na, 54
istjerivanje demona, 436, 454
ljudski rtveni jarci, 450
nain kraljevog smaknua, 137
praznovjerje vezano uz glavu, 141
privremeni kralj, 176, 178, 179
vanjska dua u sijamskoj prii, 531532
Silej, legenda o, 300
Silen, umski i itni duh, 334
/ njegovo prikazivanje, ib. 333-334
Silvan, duh ume i ita, 334

Samorin, kralj, 173-174

615

Zlatna grana 1

Simpatika magija, 16-18, 19

Simpatiko jedenje, primitivno
vjerovanje da ovjek poprima znaaj
ivotinje ili ovjeka ije meso jede, 370372
Sirija, gusjenice u, 398
Sjeme paprati, ivanjsko, 514
Sjena, dua u, 110-114
Sjetva, obiaj u doba s., 330-331, 332,
340
Sjevernoameriki Indijanci, njihove predodbe glede stranaca, 123
ceremonija prilikom ubijanja medvjeda, 390
ienje nakon ubojstva neprijatelja,
132
odricanje od krvi, 136-137
ogranienja koja se u izvjesno doba
nameu enama, 132
poteduju egrtuu, 387
potovanje spram antilopa, jelena i
losova, 391
rezanje noktiju, 145
skrb za ivotinjske kosti, 394
vjerovanje vezano uz razna svojstva
hrane, 370
Skandinavski boini obiaj, 330
Skitski kraljevi, bacaju se u okove u
doba oskudice, 42
Skye, etvena sveanost u, 322
Beltaneove vatre u, 497
Slamnate koze, 323
Slaveni, obiaj "piljenja babe" medu S.,
202
ivanjske vatre, 502
vanjska dua u slavenskim pripovijestima, 534
vjeni oganj u Slavena, 517
etelaki obiaj medu S., 259
Slavonija, "iznoenje Smrti" u, 201
udaranje, 459
Slon, ceremonija njegovog ubijanja, 389
Slovenci iz Kranjske Gore, pokladni
obiaj medu, 75
Smrt, preferiranje nasilne s., 169
"iznoenje", 199-201, 202-207, 455

616

ceremonije spaljivanja, 494

istjerivanje, 197, 199-200, 202, 206
njena figura, 497-519
praznovjerje vezano uz, 201
u obiaju "iznoenja" Smrti ona je
vjerojatno boanski rtveni jarac,
455-456
Smrtni prekraji, 131
Snop, posljednji, razna imena koja mu
se daju i ceremonije s njim u vezi, 258260, 262-264, 305, 317, 318, 361
Snovi, sveanost s., 429-430
Soest, obiaj beraa lana u, 288
Sofala, ubijanje kraljeva S., 171
Sogamoso, ogranienja koja se nameu
nasljedniku prijestolja u, 474
Solor, etveni obiaj u, 287
Somersetshire, ivanjske vatre u, 501
Sova, 552
Spachendorf, vatrene svetkovine u, 205
Sparta, dravne rtve koje prinose spartanski kraljevi, 15
Srbija, prizivanje kie u, povorka s bakljama, 20, 502
Sredoposnica, obiaji na, 201-202, 205
Stabla koja krvare, 55
Starac, ime za posljednji snop, 260-261
Stari Calabar, slavlje prilikom istjerivanja vragova u, 448-449
Starica, ime za posljednji snop, 260-262
Stona poast, lijek za, 504
Stoka, drvee i, 61
tjeranje kroz vatru, 504
Stranci, predostronosti protiv njihova
magijskog umijea, 122-127
umotani u snoplje od strane etelaca
kao predstavnici duha ita, 288
Stupovi praine, 27
Sukla-Tirtha, tjeranje grijeha na more u,
448
Sumatra, ini za kiu na, 21
izbjegavanje ozljeivanja tigra, 387
praznovjerje vezano uz drvee, 57
Sunce, njegovo zadravanje, 25
ne smiju ga vidjeti djevojice u
pubertetu, 474-480

Kazalo

sveta osoba ne smije ga vidjeti, biljeka 474, 486

tabuizirane osobe ne smiju ga vidjeti,
biljeka 488
tragovi pravila koje djevojicama u
pubertetu zabranjuje da vide sunce u
narodnim bajkama, 479-480
vatre kao ini za sunce, 503-507
vjerovanje da ene mogu zatrudnjeti
sa suncem, 480
Suneva svjetlost, prizivanje, 23-25
Suni u Bombaju, pokrivaju zrcala, 113
Surenthal, ivanjska vatrena ceremonija
u, 499
Surinam, bumani u S. i njihovi totemi,
343
Sutherland, lijek za kaalj u, 420
Sutherlandshire, obiaj prilikom iskopavanja novog krumpira u, 363
Sveenici, rimski i sabinjanski, ne briju
se eljeznim britvama, 133
Sveeniki kraljevi, 15-16
Sveta stoka u Egiptu, 347
Sveta tri kralja, obiaji dne, 404, 405,
438

sveta, 341-343
Svinjari, zabrane koje su im se nametale
u Egiptu, 343
Svinje, Demetra i Perzefona kao, 338341, 346
Svjetiljke, sveanost s. (Diwali), 435

Svete osobe, njihovo posude ne smiju

koristiti drugi, 489
ne miju dodirivati tlo, biljeka 474,
489
ne smiju vidjeti sunce, biljeka 474,
488
opasne su, 488
Svetost i neistoa, primitivan ovjek ih
ne razlikuje, 342
Svibanjska nevjesta, 76, 211
drvee, 62-67, 72, 189, 191, 205-206,
318-319, 494
kralj, 74
stupovi, 61, 62, 64-65, 66, 67, 206,
221-222, 236-237, 350
svibanjski mladoenja 211
uspavani mladoenja, 75
Svijenica, obiaji vezani uz, 75-76,
330, 340
Svinja, duh ita kao, 329-331
Oziris kao, 342-346

ivanjske vatre u, 503

ume, Europa pokrivena umama u
pretpovijesna vremena, 53
umski kralj, 45
nikad privremeni vladar, 45
olienje hrasta, 516
slinost sa sjevernoeuropskim linostima, 87-88
utjelovljenje duha drvea, 187
vjerojatno spaljivan u vatri od hrastovine, 516
vjerojatnost da ga se nekad ubijalo
svake godine, 187-188
zato se tako zove, 45
vapska, zakopavanje odrezane kose u,
148
ivanjske vatre, 499
sahranjivanje karnevala, 198
uskrnje vatre, 496
vatrena svetkovina, 504
etveni obiaj, 325, 329

SAMANI, rtvuju glavnog medu

sobom u doba poasti, 43
imi, 551-552
kanjac, rtvovanje svetog ., 377-378,
401
kotska, prikazivanje proljea u sjevernoj ., 75
ivanjske vatre, 500, 502
pastir odjeven u kravlju kou u sjev.
S., 326, 406
eljezo kao ini, 135
etveni obiaj u, 219, 262, 296, 350
lezija, istjerivanje Smrti u, 205
"iznoenje Smrti", 205, 494
vraanje ljeta, 206
etveni obiaj, 260
panjolska, obiaj "piljenja babe" u,
201

617

Zlatna grana 1

vedska, praznovjerje vezano uz etvu

u, 59
boini obiaji, 330-331
ivanjski krijesovi, 515
ivanjski obredi, 221
kralj Domalde rtvovan zbog oskudice, 42
obiaji uoi prvoga svibnja, 64-65,
498
praznovjerje glede imele, ib. 515, 570
praznovjerna uporaba boine slame,
331
svibanjske vatre, 498
vilinske ralje koje se prave od imele,
573
TABOR, u ekoj, ceremonija iznoenja Smrti u, 200
Tabu, 91, 136
izdvajanje tabuiziranih osoba, 95
kobne posljedice t., 131-132
kraljevski i sveeniki tabui, 91-98,
121, 152
svrha mu je ouvanje ivota, 99, 122
Tahiti, abdikacija kraljeva na, 38
praznovjerje vezano uz glavu, 143
tijela kralja i kraljice ne smiju se
dodirivati, 143
zakopavanje odrezane kose, 144
Taif, rezanje kose na povratku s putovanja u, 145
Tajkuni, 97
Tamaniu itelja Banksovih otoka, 549,
550, 553
Tamuz kao duh ita, 217
Tana, otok, bacanje ostataka hrane na,
585
prinoenje prvih plodova, 585
Tarnow, etelaki obiaj u, 259
Tatarski kan, ceremonija prigodom posjete jednog stranca jednom kanu, 126
pjesme, vanjska dua u, 540
Ta-ta-thi, pleme u Novom Junom
Walesu, prizivanje kie u, 19
Ta-uz, svetkovina u ast, 217
Tebanski ritual, 378
618

ovnovi sveti u Tebi, 378-379

Teksas, inicijacijska ceremonija medu
Toukaway Indijancima u, 560-561
Tele, duh ita kao, 327
Tenedos, Dionizovi obredi u, 253
Teninmber otoci, prinoenje prvih
plodova na, 581
Teutonski kraljevi raspolagali su ovlastima visokih sveenika, 193
Tezmoforije, 339-340
Thann, prvosvibanjski obiaji u, 67
Thlinket Indijanci na Aljaski, sveanost
posveena velikoj ploi (ribi) kod, 393
Thiirfingen, duhovski obiaji u, 71
obiaj vezan uz vridbu, 286
obiaji na Sredoposnicu, 199
Tibetanski novogodinji obiaj, 449,
450-451
rtveni jarac, 449
Tifon, 345-347
Tigar, jedenje tigrova mesa, 370-371
nerado se ranjava, 387
Tihi ocean, ljudska boanstva na, 122
Tikopia, otok, ceremonija njegovih
itelja u sluaju epidemije, 446
Tillot, vrilaki obiaj u kantonu T., 286
Timor, zapadni, obiaj govornika u, 128
ini za kiu, 21
Timorlaut, oenjeni mukarci ne smiju
rezati kosu na, 144
amci za bolesti, 445
Tirol, istjerivanje vjetica u, 438
ivanjski obiaji, 503
vjetice za koje se tvrdi da koriste
odrezanu kosu, 147
Tjumba, etvena svetkovina u, 581
Tlo, svete osobe ga ne smiju dodirivati,
biljeka 474, 488
djevojice u pubertetu ga ne smiju
dodirivati, 474-482
sveti predmeti ne smiju doi u dodir
s, biljeka 488
Tobonja pogubljenja, 175, 180, 194,
202
ljudske rtve, 291
Tode, mljekara kao svetite kod, 39

Kazalo

bivol smatran svetim kod, 400

Tona, kod Zapoteka, 550
Tonga, kralj T. ne vidi se dok jede, 128
ceremonija vezana uza svetu zarazu
u, 344
sveanost prvih plodova, 583
Tonkin, odabiranje prikladne rtve u, 36
doba razuzdanosti, 454
istjerivanje zlih duhova, 435-436
kraljevi ne smiju biti vieni u javnosti, 129
monarhija, 97
nain kraljeva smaknua, 137
odabiranje zatitnikih duhova, 39
Totem, predmet (ivotinja, biljka itd.) u
koji ovjek sprema svoju duu radi sigurnosti, 552-555
Totemi spola u Australiji, 399
Totemi spola, 552
Totemizam, 347, 398, 555-556, 564
Trajno utjelovljenje, 34, 38
Transilvanija, ini za kiu u, 21
"iznoenje Smrti" u, 204
namakanje ita, 219, 285
obiaj u svrhu uvanja usjeva od
nametnika, itd., 219
sahranjivanje karnevala meu Sasima
u, 198
. Transilvanijska pripovijest o dui, 102
Transmigracija (seljenje) boanskog
duha, 382
Traunstein, pokrajina, etveni obiaj u,
324, 329
Travancore, prenoenje bolesti u, 419
Trier, etveni obiaj u, 317
Trudnoa, 181
Tuarezi u Sahari, obiaj zastiranja lica
kod, 128
Tukaitawa i njegova sjena, 110
Tuljan, potovanje prema, 388
Turci, uvanje odrezanih noktiju kod,
149
Turci u sredinjoj Aziji daju zaostaloj
djeci jesti ptije jezike, 371
Turnerova slika Zlatne grane, 9

UALAROI, ceremonija na inicijacijskim obredima kod, 556

Uaupe u Brazilu, postupanje s djevojicama u pubertetu kod, 478-479
U Kurgan, jedenje grijeha u, 421
Udaranje kao obredno ienje, 458459
Udvarhely, etvena veera u, 340
ceremonija vezana uz posljednji snop,
319
Uelzen, etvena ceremonija u, 322
Uganda, obiaj spaljivanja kraljeve
brae u, 138
kralj U. i njegovi dvorjani, 172
Ugi, strah od enske krvi na, 140
zakopavanje odrezane kose, 148
Ukrajina, vatrena sveanost u, 502
Uliase, posipanje bolesnika zainima
na, 123
Ulje sv. Ivana, 515, 574
Unyoro, ubijanje kraljeva u, 170
Upsala, sveti gaj u, 54
Uroci, ceremonija pomou koje oni
odlijeu, 286
Usjevi, kraljevi i sveenici kanjavani
zbog propasti u., 42
ceremonija jedenja nove ljetine, 579
ljudske rtve za, 44
sakramentalno jedenje nove lj., 364366, 580
Uskrsnue, ivotinja, 386, 394
simulacija smrti i uskrsnua u inicijacijskim obredima, 556
tragovi vjerovanja u u. u narodnim
bajkama, 394, 396
Uskrnji obiaji, 207-208, 210, 223,
259, 330, 437-438, 495-496
vatre, 496, 512
Uskrnji otoci, zabrana prolijevanja krvi
ivotinja medu njihovim iteljima, 138
prinoenje prvih plodova, 585
Utjelovljena boanstva, 33-47, 168
Utjelovljenje, privremeno i trajno, 34
Uvea, mo koja se pripisuje duama
mrtvih na, 105
Uzaae, obiaj na dan, 204, 570

619

VAL Dl LEDRO, vatrena sveanost u,

494
Vate, spaljivanje ivih u, 169
Vatra, svetkovine vezane uz, prinoenje
ljudskih rtava, 193
bile su ini za prizivanje sunanog
vremena, 503, 506
kraljevi vatre, 46-47
od hrastovine, 504, 517
sveta, dobiva se pomou trenja drveta, 504, 517
svetkovine u Europi, 492-512
Veliki lama, njegova smrt i ponovno
pojavljivanje, 40
i Sankarina sjena, 110
Veliki petak, obiaj na, 223, 459, 495
Velki obiaj jedenja grijeha, 420
Vendi, pleu oko hrasta, 61
Vestalska vatra, 11
Vestalske djevice, njihova kosa, 148
Vestfalija, duhovski obiaji u, 76
etveni obiaj, 260, 318, 319
Viktorija, kraljica, oboavana od sekte u
Orissi, 39
Vilinske ralje koje se prave od imele,
573
Vino, krv loze, 139
suzdravanje od, ib. 139-140
Virbije, legenda o, 12
i konj, 348, 349
mogue tumaenje njegova odnosa s
aricijskom Dijanom, 274
razlog zato ga se brkalo sa suncem,
574
Vjetice, njihovo istjerivanje, 437
Vjetar, kupovanje i prodavanje, 26
borba s, 27-28
izazivanje vjetra, 25-26
Vlaka, namakanje ita u, 219
Voda, kraljevi v., 46
Vodena vila, englesko praznovjerje
vezano uz, 112
Vogezi, gorje, svibanjski obiaj na, 64
Vol, ritual prilikom rtvovanja v. u
Ateni, 335-336, 337
kao utjelovljenje duha ita, 337-338
620

Oziris i vol, 347

Volders, vrilaki obiaj u, 287
Vorarlberg, vatrena svetkovina u, 493
Votjaki, njihovi sveti gajevi, 57
istjerivanje Sotone kod, 437
Vraevi, izvlaenje ili zarobljavanje due
od strane, 108
Vragovi, ceremonija istjerivanja, 419,
426-429, 432-437, 443-444, 448, 453454
prikazani u ljudskom obliju i tjerani,
443-444
Vrapci, ito, 397
Vrijeme, kraljevi v., 41-42
- predznaci, 505
Vuk, duh ita kao, 316-318
WADAI, sultan W pokriva lice, 128
ne smije imati tjelesne mane, 172
Waganda, kult u, 41
Walber, 68, 69
Wanika, njihovo vjerovanje u due
drvea, 54
ne prolijevaju krv ivotinja, 138
Wanyoro, skrivanje odrezane kose i
noktiju, 149
Wanzleben, etveni obiaj u, 317
Warue, ne vidi ih se dok jedu, 127
Wa-teita, pleme, odbijaju se fotografirati, 113
Weiden, etveni obiaj u, 261
Wermland, obiaj medu vriocima u,
289
ceremonija glede posljednjeg snopa,
361
Westerhusen, etelaki obiaj u, 259
Wetar, ljudi se ozljeduju tako to se
napadaju njihove sjene na, 110
praznovjerje vezano uz ensku krv,
141
vjerovanje stanovnika glede njihova
podrijetla, 343
Wiedingharde, obiaj pri vridbi u, 289
Winenthal, ivanjska vatrena ceremonija
u, 499-500
Wolfeck, ivanjski krijesovi u, 509

Wotjobaluci, imi, 551

Wotjobaluci, prizivanje kie kod, 19
Wurmlingen, obiaj na Duhovski
ponedjeljak u, 188-189, 192
obiaj pri vridbi, 326
YORKSHIRE, obiaj da sveenik sjee
prvi snop ita, 363
Yoruba, predostronosti prema strancima u, 122
Yucatan, ini za zadravanje sunca, 25
novogodinja sveanost, 506
ZABERN, svibanjski obiaj u, 64
etveni obiaj, 324
Zaini, posipanje bolesnika, 123
Zafimaneloi, ne vidi ih se dok jedu, 127
Zakinthos, vjerovanje da se snaga ljudi
nalazi u kosi na, 548
Zapadna Afrika, prizivatelji kie u, 19
Zaparo Indijanci u Junoj Americi,
hrana koju jedu i izbjegavaju, 370
Zapoteci, njihov visoki sveenik, 93-94,
474
tona, 550
etveni obiaj, 269
Zastiranje lica, 128
Zec, duh ita kao, 315, 320
Zeland, obiaj prilikom branja broa u,
289
Zeleni Ivica, 71
Zeleni Juraj, 68
Zend Avesta, pravila glede odrezane
kose i noktiju u, 148
Zeus, ovjek gubi sjenu pri ulasku u
njegovo svetite, 110-111
- i Hera, prikaz njihova vjenanja,
85-86
prikazan u vidu hrasta u Dodoni, 516
Zijevanje, hinduski obiaj prilikom z.,
100
Zla, njihovo istjerivanje, d. 425-438
dvije vrste istjerivanja zala, izravno
odnosno neposredno te neizravno
odnosno posredno, 425
njihovo prenoenje, 417-421

openita pravila vezana uz, 453-455

periodino, 428-438
povremeno, 426-428
Zlatna grana, Turnerova slika, 9
izmeu neba i zemlje, 473-483
legenda o, 10-11
predstavnik duha drvea, 87-88
to je bila, 474
zato se imela nazivala Zlatnom granom, 572
Zlatna grana je imela, 571, 573-574
Zlatna grana kao emanacija suneve
vatre, 573
Zlatna obala, rtveni obredi crnaca na,
59
njihovo praznovjerje glede eljeza,
134
Zmija, odnos sa, 402
Zmijsko pleme, 380
ceremonija sa zmijom od tijesta u, 402
Znamenje (predznaci), neutraliziranje
zlog z., 419
Zobena koza, 315, 321, 324
Zrcala, njihovo pokrivanje, 113
Zubobolja, lijek za, 417-418
Zulu, njihove ini za kiu, 22
izdvajanje djevojica u pubertetu,
474-475
ljudoderstvo, 372
njihov ihlozi, 550
obiaj u vrijeme bolesti, 370
osobine koje se zahtijevaju od njihovih kraljeva, 170
pogubljivanje kraljeva, 170-171
vjerovanje u odraz kao duu, 112
Zuni, rtvovanje kornjae kod, 380383, 452
totemski klanovi, 382
Ziirich, vatrena sveanost u, 494
Zvijeri, boanske, smatrane odgovornima za tijek prirode, 43
Zvjerokradice i eeri, 514

621

ABODER, 73
eljezo, praznovjerna odbojnost spram,
133-135
kao ini, 135
ene, praznovjerje vezano uz njihovu
krv, 140-141
njihovo izdvajanje, 480-482
. i duhovi drvea, 60-61
etveno dijete, ime koje se daje
posljednjem snopu, 264
djeva, prototip Perzefone, 271
koza, 321
kraljica, 264
obiaji, 258-266, 269, 270, 283-291,
305, 316-330, 332, 340, 361-364,
458
pijetao, ime koje se daje posljednjem
snopu, 318
pjesme i uzvici, 281-282, 303-306
povici, 303-306
svetkovina, 432-433, 580-581, 586587
svibanj, 59-60, 66-67, 316
znamenje, 207
itna kraljica, 263
itna obala, visoki sveenik dri se
odgovornim za ope blagostanje na, 42
itni duh, kao baka, itd., 260-264
hinjeno ubijanje njega ili njegovih
predstavnika, 286-290
kako se odabire njegov predstavnik,
297
kao bik, 324-327
kao kobila, 327-328
kao konj, 327, 328-329
kao koza, 321-324
kao krava, 324
kao maka, 320-321
kao mladi, 264-265
kao neka ivotinja, 315-351'
kao pijetao, 318-320
kao svinja, 329-331
kao tele, ib 324-327
kao zec, 320
njegova smrt, 281-282
njegova smrt, 332
622

olien u ljudskoj rtvi, 294-297

olien u strancu, 287-290
paralelizam izmeu antropomorfnog i
teriomorfnog poimanja . d., 332
predloeno tumaenje njegovog
utjelovljenja u ivotinjskom obliju,
333
vezanje ljudi u snopove kao njegovih
predstavnika, 284-286
vol kao njegovo utjelovljenje, 337338
vuk, 316-318, 331
ena, 263-264
ito, namoeno, kao ini za kiu, 219
dijete, 327
dvostruko olienje ., 273
koza, 321-322
majka, 258-259
prototip Demetre, 271
etelac, veza ili vrilac umotan u
ito, 285-286
ivot neke osobe povezan s onim neke
biljke, 548-549
ivotinje, dva tipa kulta, 398-399
jedenje . da bi se dobila njihova
svojstva, 370-371
kao rtveni jarci, 446-447, 449
poteivanje . od strane primitivnih
lj. zbog straha od osvete drugih . iste
vrste, 387-398
potovanje koje primitivac iskazuje
ivotinji koju ubija, 386-387
primitivno vjerovanje u uskrsnue .,
394-395
spaljivanje . kao predstavnika duha
bilja, 511-512
svete . noene u povorci, 402-406
rtve paljenice u Kelta, 509-510
rtve, ljudske, 179-180, 193-194
rtveni jarac, 443-460
boanski, 452-453, 454-455
koritenje ivotinje kao, 446, 449
krava i bik kao, 452
ljudski, i d. 447, 449-452, 452-453
njihova uporaba u klasinoj starini,
456-460

pas kao, 449

razlog za njegovo udaranje, 458-459
tibetanska ceremonija, 450-451
rtveni kralj, 15
una kesica, prema Kinezima posebno
sjedite hrabrosti, 371

JAMES G. FRAZER

ZLATNA
F.RANA
Sir James George Frazer (1854-1941) bio je kotski antropolog
koji se napose bavio prouavanjem mita i religije. Njegovo
rano istraivanje razvoja religije, u napredovanju ovjeanstva
od primitivnoga do civiliziranog drutvenoga ustroja, urodilo
je nizom teorija o povijesnoj evoluciji drevnih kultova, obreda,
rituala i religijskih vjerovanja.
Zlatna grana Frazerovo je najvee i najpoznatije djelo, sabirno
mjesto njegovih zrelih teorija. Frazer u njemu polazi od istraivanja nasljednih rituala kraljeva-sveenika u Dijaninu gaju,
svetoj umi u drevnoj Italiji. Obred je ukljuivao drevni obiaj
doputanja odbjeglom robu da se bori s kraljem - i eventualno preuzme njegov naslov - ako prije toga uspije odlomiti
granu s naroita zlatnog drveta. Frazer je vidio vezu izmeu te
prie i Vergilijeve epske poeme Eneide, u kojoj posjedovanje
zlatne grane omoguuje junaku Eneji silazak u podzemni
svijet. Velik dio Frazerove knjige crpi iz t o g istraivanja
drevnoga kulta stabla, nastojanja ranih naroda da nadziru
prirodu i ritualnog ubijanja boanskih kraljeva.
U Zlatnoj grani Frazer propituje mnotvo mitova i narodnih
pria iz najrazliitijih kultura i vremena te ukazuje na zapanjujue slinosti meu njima. Meu njegovim su temama magija
i aranje, tabui i spolni obredi, narav due i religije, rtveni jarci
i ljudske rtve, velika knjievnost i legende.
Ovaj prijevod Zlatne grane nainjen je prema prvome
dvosveanom i ilustriranom izdanju iz 1890. godine, s
izvornim Frazerovim biljekama i ilustracijama koje mahom
potjeu iz njegova vremena.

isbn:

1 5 3 - 522 - D71 - A

tlfr 9
,,
www.superknjizara.hr