RASPRAVE INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE 33 (2007)

UDK 811.163.42'625.43"14/15"
Izvorni znanstveni lanak
Rukopis primljen 6. VI. 2007.
Prihvaen za tisak 17. X. 2007.

Kristina trkalj Despot

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Ulica Republike Austrije 16, HR-10000 Zagreb
kdespot@ihjj.hr

SINTAKTIKA FUNKCIJA PARTICIPA

U HRVATSKOM JEZIKU 15./16. STOLJEA
U radu se analizira sintaktika funkcija participa u hrvatskome jeziku 15./16.
st. jer su se otprilike u to vrijeme u sintaktikom ustrojstvu (staro)hrvatskoga
jezika dogaale vrlo krupne jezine promjene, koje su posljedica departicipijalizacije participa, tj. preobrazbe naslijeenih participnih oblika u glagolske priloge.

1. Uvod
1.1. Predmet je naega zanimanja u ovome radu sintaktika uloga participa
u starohrvatskoj reenici. Mnogo je injenica koje upuuju na vanost te teme,
no s obzirom na stupanj neistraenosti sintakse starohrvatskoga jezika, ne treba
se uditi to ona dosad nije bila predmet jezikoslovne analize. Kao izravan poticaj utvrivanju statusa participa u starohrvatskoj reenici treba istaknuti dva
razloga: proces departicipijalizacije participa, koji se u to vrijeme dogaa, i injenicu da se i u gramatikama (suvremenoga) hrvatskoga jezika u opisu te sintaktike injenice mogu nai poneto nejasna odreenja i tragovi meusobno
razliitih pristupa.
1.2. U naim se sintaktikim i gramatikim prirunicima sintaktika funkcija participa i sintaktiki status struktura s participima odreuje redovito kao
glagolski predikatni proirak (usp. npr. Katii 1986: 464, Bari i dr. 1995: 574,
Sili Pranjkovi 2005: 292). Unato duboko ukorijenjenu stavu o tome da
broj klauza sloene reenice odreujemo po broju linih glagola te da se infinitivima, glagolskim pridjevima, kada nisu dio vremena ili naina, i glagolskim prilozima obino ne tvore reenice (Brabec Hraste ivkovi 91970:
413

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

199), u naim se gramatikama moe nai traga drukijem promiljanju. O moguem drukijem tumaenju sintaktike uloge participa razmiljao je ve Mareti (1963: 220)1, kad je u svojoj Gramatici smjelo konstatirao kako se glagolski prilog moe razvezati u reenicu, kojoj po smislu odgovara2 ako se
upotrijebi uz rije koja je razliita od subjekta u glavnoj reenici. Svoju tezu
potkrepljuje primjerom: Doavi ja k svojemu starom prijatelju on zaplaka od
radosti. Mareti dakle smatra da u odreenim sintaktikim uvjetima glagolski
prilog moe dati obiljeje predikativnosti reeninom ustrojstvu i da struktura
s glagolskim prilogom moe biti reenica s vremenskim, uzronim, pogodbenim, dopusnim, sastavnim ili suprotnim znaenjem. Tragove takvu promiljanju nalazimo i u Katii (1986: 464), gdje se razlikuje proirak samo uvrten
uz predikat i proirak koordiniran u reeninom nizu, meu kojima postoji
jasna razlika u nijansi sintaktikoga znaenja. U Bari i dr. (1995: 574) navodi
se kako se glagolski predikatni proirci esto javljaju kao posebni lanovi reeninoga niza, koordinirani sa svojim predikatima i odvojeni od njih zarezom
te da tada predstavljaju potpuna reenina ustrojstva u kojima se kao zalihosno izostavlja ono to se u reeninom nizu ponavlja (kurziv K..D.).
1.3. U razmatranju sintaktike problematike participa u starohrvatskome
korpusu nikako ne smijemo smetnuti s uma injenicu da se upravo poetkom
16. stoljea u sintaktikom ustrojstvu (staro)hrvatskoga jezika dogaaju vrlo
krupne promjene koje su posljedica svojevrsne departicipijalizacije participa,
tj. preobrazbe naslijeenih participnih oblika u glagolske priloge.3 To je rezultiralo naglim i izrazitim poveanjem frekvencije relativnih reenica.4
1.4. Ovdje emo se detaljnije baviti sintaktiko-semantikom stranom problematike starohrvatskoga participa, tj. znaenjem i uporabom participnih oblika u reenici.5 Predmet su naega zanimanja upravo departicipijalizirani participi, tj. aktivni particip prezenta (odn. glagolski prilog sadanji) i aktivni particip preterita I. (odn. glagolski prilog proli). Promjena sintaktike funkcije
1
Treba napomenuti da citiramo prema treem izdanju Maretieve Gramatike, koje je objavljeno bez stilistike. Prvo je izdanje, u koje je bila ukljuena i stilistika, objavljeno 1899.
2
Kad kae kojoj po smislu odgovara, Mareti upuuje na prethodnu stranicu, gdje govori o vremenskom, uzronom, pogodbenom, dopusnom, sastavnom i suprotnom znaenju glagolskih priloga.
3
V. o tome u Gabri-Bagari 1995b: 136.
4
Dmitriev (1966: 65) brojnost relativnih reenica u naem jeziku ilustrira brojkama: tekst
napisan na ruskom jeziku, koji sadrava 133 relativne reenice, u prijevodu na hrvatski jezik sadrava ih 409. O tome koliko su relativne reenice este u starohrvatskim tekstovima v. u trkalj
Despot 2007: 204231.
5
O morfolokoj strani problema iscrpno obavjetava D. Gabri-Bagari u dvama vrlo vrijednim prilozima (1995a i 1995b).

414

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

uzajamno je uvjetovana adverbijalizacijom navedenih participa. Naime, dok je

particip unutar reenice funkcionirao kao segment koji ima vezu i sa subjektom i s predikatom, on je uvao sve svoje morfoloke pridjevske odlike: promjenljivost, slaganje sa subjektom (rod, broj, pade) i vezu s predikatom (Gabri-Bagari 1995a: 52). Njegova departicipijalizacija, tj. adverbijalizacija zapoela je prekidom veze sa subjektom, ili s imenicom uope, ostvarivanjem
veze jedino s predikatom, a to je dovelo do toga da particip gubi svoju deklinaciju, odlike gramatikoga roda i broja i brie svoju pridjevsku funkciju. Ostaje jedino veza s predikatom, koja na sintaktikoj razini znai da particip vie ne
kvalificira subjekt, nego govori o nekoj okolnosti ili nainu na koji se obavlja
radnja oznaena predikatom (Isto). Svojevrstan gubitak6 ak dviju jezinih
jedinica koje su kvalificirale subjekt nadoknaen je iznimno frekventnom uporabom relativnih, ali i kompletivnih zavisnosloenih reenica.
1.5. Jednom kad se provede iscrpna sintaktika analiza na relevantnu jezinopovijesnom korpusu, ne bi se smjelo nikako zanemariti pitanje ishodita
transformacije participa u prilog. Postoji (logina) pretpostavka o tome kako je
ishodite transformacije participa u prilog morao biti sluaj u kojem se particip nalazio u funkciji predikatnoga proirka (Gabri-Bagari 1995a: 56). Ishodite navedenoj transformaciji mogli bi moda biti i sluajevi kojima emo se
mi detaljnije pozabaviti, u kojima se razlikuju subjekt glavne klauze i subjekt
participa (v. dalje u tekstu).
1.6. Korpus na kojem smo detaljno prouili sintaktike uloge participa
(uzevi u obzir sve potvrene primjere) ine tri starohrvatska (akavska) teksta
o vitezu Tundalu.7 Dvije su verzije tih tekstova: jedna nastala prema latinskom
predloku i jedna nastala prema talijanskom predloku, koju nalazimo u dvjema
varijantama. Najstariji je tekst pisan glagoljicom (Govorenje pravo i isto od
dobroga viteza Dundula), nalazi se u Petrisovu zborniku (1468.), glagoljikom
zborniku neliturgijskih tekstova. Tekst (dalje u tekstu Petris) ima latinski predloak, a njegova provenijencija nije precizno utvrena, uglavnom se kao mje6
Moe se postaviti pitanje odnosi li se taj gubitak na jezik (langue) ili govor (parole).
Ako slijedimo postavku da se promjena dogodila u govoru, onda u sustavu zacijelo jo uvijek postoji mogunost tvorbe (deklinabilnih) participa, ali se ona iznimno rijetko realizira, npr. u knjievnoumjetnikom funkcionalnom stilu, kao stilem. Ako pak slijedimo postavku da se promjena
dogodila u sustavu, onda realizacija takvih oblika u suvremenome hrvatskome jeziku nije iskoritavanje potencijala jezika kao sustava, nego arhaizam to je onda jezina jedinica iz sustava
starohrvatskoga (staroakavskoga) jezika, koja se (iskljuivo u stilske svrhe) unosi u drugi jezini sustav (suvremeni hrvatski jezik).
7
Transkripcije tekstova i vie informacija o knjievnopovijesnim, grafijskim i jezinim crtama te o specifinostima sintaktikoga istraivanja na rukopisnoj starohrvatskoj grai v. u trkalj Despot 2007.

415

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

sto postanka navodi sjevernoistarsko ili primorsko podruje Hrvatske (vjerojatno otok Krk, gdje je zbornik pronaen) (Jagi 1914: 506), to potvruje i jezik toga djela. Dva latinika teksta varijante su prijevoda s talijanskoga jezika:
tekst s naslovom Vidinja Tondalova nalazi se u Vartlu Petra Lucia (konac 16.
st.), a drugi tekst (u rukopisu nije naslovljen, a u literaturi je ta varijanta poznata
kao Tundalovo vienje8) nalazi se u Lulievu zborniku (oko 1600.). Oba latinika teksta (dalje u tekstu Vartal i Luli) potjeu iz trogirsko-splitskoga podruja.
Legenda o Tundalu (ili Tundalovo vienje) pripada srednjovjekovnoj proznoj
knjievnoj vrsti apokalipse ili vienja (opis muka u paklu i istilitu te radosti u
raju), vrlo je matovito i knjievno vrijedno djelo, koje je, izmeu ostaloga, posluilo kao inspiracija Danteovoj Boanstvenoj komediji. Tri poznata hrvatska
prijevoda/prijepisa toga vienja nisu dakle iz istoga vremenskoga razdoblja, ni
iz istoga kraja, niti su pisani istim pismima, to nam je omoguilo i neke pretpostavke i zakljuke o promjenama u sintaktikoj slubi participa u dijakronijskoj
perspektivi, iako nam je primarna sinkronijska perspektiva prouavanja.

2. Kolebljivost starohrvatskoga participa

2.1. Sintaktike uloge aktivnoga participa prezenta i aktivnoga participa preterita I. u naim tekstovima u znatnoj se mjeri razlikuju od uloge tih participa u suvremenome jeziku. Rezultat je to upravo procesa departicipijalizacije participa,
koji je u vrijeme iz kojega potjeu nai tekstovi jo bio u tijeku, sudei prema jeziku fiksiranome u trima tekstovima koji ine na korpus. Aktivni participi prezenta
i preterita stoga se jo kolebaju izmeu svoje pridjevske i glagolske prirode.
2.2. U tekstovima naime nalazimo primjere u kojima participi imaju atributnu funkciju poblie odreujui subjekt ili objekt, tj. zadravajui vezu s imenicom, a istodobno nalazimo mnogo primjera u kojima se veza ostvaruje jedino
s predikatom, a particip je u funkciji predikatnoga proirka koji govori o nekoj
okolnosti ili nainu na koji se obavlja radnja oznaena predikatom. Nerijetko
participi u reenici funkcioniraju i kao pravi predikati.
2.3. Iako je kraj 15. stoljea ve zavrna faza razvoja hrvatskoga glagolskoga
sustava nakon koje imamo gramatiki ustroj vrlo blizak dananjemu (Gabri-Bagari 1995b: 136), ne trebamo se uditi to u naem najstarijem tekstu, koji potjee iz druge polovice 15. st., nalazimo primjere za atributnu funkciju aktivnih participa prezenta i preterita, to nije sluaj u suvremenome jeziku. Danas su, naime,
ti participi priloni i kao takvi ne mogu dolaziti u atributnoj slubi, osim nekih
primjera koji su iz davnine sauvali svoju pridjevnu prirodu, npr. mogui, tekui,
8

416

Tako ga je nazvao Ivi (1948: 119157), koji ga je i objelodanio.

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

nosea (ena), budui, bivi itd. (Musi 1935: 142). Kolebanje izmeu kategorija
pridjeva i priloga aktivnih participa prezenta i preterita mogue je vjerojatno sve
do sredine 17. stoljea, vremena koje se smatra prijelomnim trenutkom od kojega poinje funkcionirati novi gramatiki sustav (Gabri-Bagari 1995b: 136).

3. Particip u slubi atributa

3.1. Primjeri u kojima participna struktura ima funkciju atributa, oekivano
su najbrojniji u glagoljikome, a ujedno i najstarijem tekstu iz naega korpusa,
onom iz Petrisova zbornika.
3.2. U Petris atributne participne strukture daleko ee poblie odreuju objekt nego subjekt. Samo su dvije potvrde za atributne participne strukture koje poblie odreuju subjekt, a prevedene na suvremeni jezik bile bi tipine
relativne reenice s relativizatorom koji i sa subjektom kao antecedentom:
I to udo vidve vsi okolu stojei, udie se kadi tako naglo b mrtav tako krpak vitez... (Petris 301r)

3.3. Participima se poblie odreuju i imenice u sklopu imenskoga predikata, a i takva je struktura atributna struktura, koja bi u suvremenome jeziku bila
tipina relativna reenica, u kojoj imenice (u dolje navedenim primjerima Lucifer i due) funkcioniraju kao pravi antecedenti.
O, due, ovo je Lucifer, prvo bivi najlpi anjel Boji... (Petris 312v)
Na onom pou bie du ke se ne mogahu zbrojiti, veselei se i Bogu hvalu uzdajui. (Vartal 52v)

Treba istaknuti injenicu da je broj atributnih participnih struktura zamjenjivih relativnim strukturama vrlo malen, a istodobno je broj relativnih struktura
iznimno velik9. To znai da se u vrijeme iz kojega tekst potjee (druga polovica 15. st.) upotreba relativne reenice ve znatno proirila na raun suparnike, konkurentske10 kategorije participa.
3.4. Za razliku od atributnih participa uz subjekt, koji su rijetki, potvrda
za participne strukture koje poblie odreuju objekt daleko je vie. Sve takve
strukture prevedene na suvremeni jezik bile bi kompletivne (a ne relativne!) reenice, i to izrine reenice s tipinim izrinim veznicima da i kako. Svi su potvreni predikati u glavnim klauzama takvih struktura verba sentiendi (ba kao
predikati glavnih klauza izrinih sindetskih subordiniranih struktura)11, a u naim primjerima gotovo redovito dolazi glagol vidjeti, rjee sliati:
9
10
11

Usp. tabl. u pogl. 5.4. u trkalj Despot 2007.

Kordi 1995: 277.
Usp. poglavlje 5.3.3.1. u trkalj Despot 2007.

417

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

I kako sliae udi te zvone zvonei kako na mrtvoga, tu se sa vsega toga msta
stekoe prprosti, popi i fratri... (Petris 301r)
...vid mnoastvo djavlov kako nonu maglu k sebi gredui sa vsh stran. (Petris 302r)
I vid dua Dundulova mnogo du idui po toj brvi prk te glubokosti, ke due
se vse obaahu s te brvi... (Petris 304v)
Kako si vidl lete doli s te brvi vsakoga arta udi... (Petris 305r)
I tu na tom mostu vid dua Dundulova jednu duu pregorko plaui i tuei se
pregorku tugu za mnogo grhov svojih. (Petris 306v)
...i tu vidsta mnoastvo du [lova]skih idui va ta grad... (Petris 314v)
I ondi vid mnoastvo redovnikov i aknov i vsakoga reda drubu vid prihodei pred toga kraa... (Petris 314v)
I zato v dan sudi usliet glas Boji govore: Pridite... (Petris 316v)
I vidi gredui jedno veliko mnotvo neistih duhov... (Luli 331v)
Na kraj mosta vidih lovika vele grozno plaui i sebe samoga osujujui od
mnozih grihov... (Luli 336v)
...i vidi nadalee zvizdu gredui k sebi... (Vartal 46r)
I vidie na onom mostu lovika vele grozno plaui i samoga sebe od vele stvari osvajujui... (Vartal 49r)
...vidie mnotvo veliko mui i en, da i vitar tarpei... (Vartal 52r)
I vidi Tondal u onoj katidri sidei kraa Goromarija... (Vartal 53r)
...tondal vidi kraa do pasa u oga stei... (Vartal 53v)
Vidio sam ga u veliku veselju meu svetimi pribivajui. (Vartal 56v)

Particip dolazi uz verba sentiendi i u zavisnoj relativnoj klauzi:

O, due, on pop koga vid po nom vuskom mostu idui... (Petris 309r)

3.5. Budui da su subjekt glavne klauze i subjekt participa razliiti, moda je

(u starohrvatskome jeziku) mogue takvu participnu strukturu smatrati zavisnom
klauzom kojoj obiljeje predikativnosti daje particip. Kako smo ve istaknuli, i
u suvremenome se jeziku u odreenim prirunicima takve participne strukture u
kojima su subjekt participa i subjekt glavnoga predikata razliiti smatraju zasebnim i potpunim reeninim ustrojstvima (v. l. 1.2.). Primjeri za takvu pojavu u suvremenome jeziku bitno su razliiti od primjera iz naega korpusa jer se u
suvremenome jeziku glagolski prilozi ne mogu nai u atributivnoj funkciji, nego
su takve participne strukture zamijenjene relativnim ili izrinim sindetskim zavisnim reenicama, ija se frekventnost uslijed toga iznimno poveala. Npr. prvu od
navedenih participnih struktura u suvremeni bismo jezik preveli kao relativnu
418

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

reenicu (sindetsku subordiniranu) (I to udo vidjevi svi koji su stajali okolo...),

a drugu kao izrinu (I kada zaue ljudi da zvona zvone kao za mrtvoga...).
3.6. Particip u funkciji atributa i relativna reenica (koja takoer ima sintaktiku funkciju atributa) nalaze se stoga u odnosu suparnikih, konkurentskih
kategorija, i upravo je takav njihov odnos doveo do irenja upotrebe jedne kategorije (relativne reenice) na raun druge (strukture s participima) (usp. Kordi 1995: 277). Kordi (1995: 278) istie kako particip i relativna reenica,
iako su sintaktiki sinonimi, nisu sintaktiki i semantiki istovjetni te da ako
se npr. relativna reenica zamijeni odgovarajuim participom, ostaje sauvana
njezina osnovna funkcija, a to je funkcija atributa uz imeniki antecedent. No,
takvom je zamjenom relativna reenica liena gramatike predikacije i stoga
gubi status reenice. U starohrvatskome jeziku, meutim, particip ne liava reenicu gramatike predikacije, to e se jasno vidjeti na primjerima gdje se particip nalazi u funkciji predikata, ak i predikata relativne strukture s relativizatorom ka (koja) (v. l. 3.).
3.7. U korpusu je potvrena i prava pridjevska upotreba aktivnih participa prezenta i preterita I., koji se tada sklanjaju kao pravi pridjevi, to se u starohrvatskim tekstovima tumai knjikim utjecajem latinskoga, talijanskoga ili
crkvenoslavenskoga jezika (usp. kari 1902: 2012 i Mali 1997: 564). Nerijetko se u literaturi u sinonimnom smislu govori o atributnoj slubi participa (npr.
u kari 1902: 20). Rezultat je to brkanja kategorija (imenice, glagoli, pridjevi,
prilozi itd.) i funkcija (predikata, subjekta, atributa, objekta itd.). Na primjerima
iz naega korpusa jasno je kako atributna funkcija participa i njegova pridjevska upotreba nikako nisu sinonimni. Istina je da participi koji se upotrebljavaju
kao pridjevi (po svojim morfolokim osobinama pripadaju kategoriji pridjeva)
najee (poput pravih pridjeva) u reenici imaju funkciju atributa. No na prije
navedenim primjerima vidjeli smo da atributnu funkciju u starohrvatskoj reenici mogu imati i prilozi, to u suvremenome jeziku nije mogue. Jednako tako,
dalje emo u tekstu vidjeti da participi u starohrvatskoj reenici mogu imati i
druge funkcije, osim atributne. Treba stoga naglasiti da o funkcijama govorimo
na sintaktikoj razini, a o kategorijama na morfolokoj (usp. Hagge 1995: 41),
i da se trudimo ne brkati te dvije razine prouavanja.
3.8. U naem su korpusu potvreni ovi participi koji u morfolokome smislu pripadaju kategoriji pridjeva:
...iz ove glubine paklene gorueje... (Petris 301v); ...pln gorua oga... (Petris 303v); ...va on pretuni oga i gorui... (Petris 304r); ...glas rke tekueje...
12
Za ove i sline akav. participe moe se rei, da ih je jezik doista sklanjao, ali je mnogo
prilinije istini rei za nekoje od njih, da su se stali sklanjati pod utjecajem latinskoga i italijanskoga jezika, a kod nekih se pisaca moe misliti i na utjecaj crkvenoslavenskoga jezika.

419

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

(Petris 304v); ...i smolu goruu... (Petris 304v); ...od minuvih dl zalih svojih...
(Petris 306r); i tako ima iduima... (Petris 306r); i tako ima greduima i govoreima... (Petris 314r); ...ne znah jih pred im slueih... (Petris 314v); ...ond
vidi mnoastvo svetih veseleih se... (Petris 316r); ...uzr anjela...pred sobu stojea... (Petris 306r); Koliku slavu ugotova Bog ubeim ega... (Petris 318v);
...vrgoe ju v kovanicu goreuju... (Petris 311r); ...stlp smrdeago dima... (Petris 311r); ...plamen mrzak i grozan i smrde... (Petris 312v);
...bie dubok i ugevja gorua pun... (Vartal 47r); ...vargoe ju u pe goruu... (Vartal 50v); ...a oni egui tri ure vazimahu ga kimi goruimi... (Vartal 50v)
...svemoguemu Bogu... (Luli 331r, 332r); ...Bog svemogui... (Luli 332r);
...pun eravke gorue... (Luli 333r); ...kuku gvozdenu, otru i goruu... (Luli 333v); ...oi e bihu kako oga gorui... (Luli 335r); ...a s jedne strane bie
oga od sumpora, smarde i tminan... (Luli 333v);

3.9. Neke od gore navedenih participa vjerojatno je ve staroakavski jezik

osjeao kao prave pridjeve, iako ne moemo sa sigurnou tvrditi koje. kari
(1902: 21) dri da su npr. participi mogui, gorui, svemogui, smrdei itd. i kod
akavaca bili pravi adjektivi. Za participe gorui, svemogui, smrdei i tekui
iz naega korpusa drimo da su ve u ono vrijeme bili pravi pridjevi jer u naem
korpusu nije potvrena njihova prilona, nego samo pridjevna upotreba. Tomu u
prilog govori i injenica da u mlaim tekstovima (Luli, Vartal) i nema potvrda
za pridjevnu upotrebu ostalih participa. Primjeri iz Petris poput: ubei, gredui,
govorei, sluei, veselei se itd. potvreni su i u pridjevnoj i u prilonoj ulozi (i u
sklonjivu i u nesklonjivu obliku), te moemo smatrati da oni ni u to doba nisu bili
pravi pridjevi, nego je njihova pridjevna upotreba utjecaj crkvenoslavenskoga jezika. Takvi participi prevedeni na suvremeni jezik bili bi prave relativne reenice
s imenicom koju poblie odreuju kao antecedentom ili pak kompletivne izrine
reenice, jednako kao i ostale participne strukture u funkciji atributa, kojima su
zapravo i sintaktiki i semantiki sinonimne, a razlikuju se od njih jedino u morfolokome smislu jer se participi u pravoj pridjevnoj upotrebi sklanjaju kao i pravi pridjevi, za razliku od onih u prilonoj upotrebi koji su nesklonjivi, kao pravi
prilozi. Npr. relativnim bismo reenicama preveli ove primjere iz Petris:
...ne znah jih pred im slueih... (Ne poznah one koji su mu sluili);
Koliku slavu ugotova Bog ubeim ega... (Koliku slavu osigura Bog onima
koji ga ljube).

Primjeri koji bi u suvremenome jeziku bili izrine reenice sintaktiki su sinonimni s participnim strukturama koje poblie odreuju objekt, o kojima je
bilo rijei prije. I u primjerima s pridjevskom uporabom participa predikati su
verba sentiendi:
420

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

...ond vidi mnoastvo svetih veseleih se... (Ondje ugleda mnotvo svetih
kako se vesele);
...uzr anjela pred sobu stojea... (Ugleda anela kako stoji pred njim).

4. Particip u slubi predikata

4.1. U Petris je potvrena upotreba participa prezenta u funkciji predikata
glavne klauze sindetske subordinirane namjerne strukture, to je trag dativa apsolutnog:
I tu oj mislei v toj tm e da bi se spoznala kuda je vnutr vlzla... (Petris
311r)

4.2. I particip preterita moe u starohrvatskome jeziku imati funkciju predikata, i to predikata zavisne (prvi primjer) i glavne (drugi primjer) klauze sindetske subordinirane relativne strukture:
I stahota kako 2 stlpa va usth te zmije, ka sklopiva usta e kako troja vrata... (Petris 305r)
I grnici ki se prestave o sego svta ne svrive svojih pokor. (Petris 308v)

4.3. U Luli je potvrena upotreba participa prolog kao predikata glavne

klauze strukture s participom sadanjim, tj. u reenici i nema drugih kategorija
koje bi bile nositelj predikativnosti reenice osim participa.
I tako se svadive meu sobom bijui jedan drugoga. (Luli 332v)
I izmuivi na smart poteui da ju vargu u usta one zviri. (Luli 335v)

4.4. Kada su struktura s participom i, uvjetno reeno, glavna klauza povezane koordiniranim veznikom, formalistiki gledano, particip ima slubu pravoga predikata (a takva je struktura sindetska koordinirana struktura). Za tu
sintaktiku pojavu, neovjerenu u suvremenome hrvatskome jeziku, imamo u
korpusu dosta potvrda. Npr.
A imjui me vazda pred soboju i nisi mi nigdare takove ri rekal. (Petris
302v)
...svoje jeziki naostrie kako zmije, a svojih zalih dl ne hotee ostaviti. (Petris 310r)
...tada se dua najde v magnovenji oka v grnom tl, a govorei s anjelom
na nebesih. (Petris 317v)
...ovo govorenje ko ste sliali da je imjte vazda na vaoj pameti i druzih obraaju k dobromu spasenju gusto proitajue ove kige... (Petris 319r)
I uhitivi moju nevonu duicu i rekoe... (Luli 331v)
I vele grozno plaui i ree anjelu: Gospodine... (Luli 335r)

421

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

Anjel taknuvi noge egove tere ree emu: Hodi za mnom! (Vartal 50r)

4.5. Dvojbeni su primjeri apsolutne porabe participa, u kojima su subjekt participa i subjekt glavne klauze razliiti. U l. 4.1.4.4. vidjeli smo da u starohrvatskome jeziku particip moe funkcionirati kao reenini predikat, stoga bi se moda moglo smatrati da particip i u takvim sluajevima ima slubu predikata. Npr.
I tako vapijui (Tundal), oni hip dili se dua is tila... (Luli 331r)
Videi tada dua moja toliko prilipa mladia, lipega zajisto neg sam nigdar
vidio nijedno stvorenje i da me pozdravi zovui imenom mojim, i za velik strah i
za veliko veselje ko imah vidivi anjela i plaui rekoh (ja)... (Luli 332r)
Obrativ se Tondal za anjelom i ne odaadi vele daleko, ne bi jim tmina vee
ni smrad... (Vartal 52r)

5. Particip u slubi predikatnoga proirka

5.1. Kada su u slubi predikatnoga proirka, aktivni participi prezenta i preterita
(kao uostalom i u suvremenome jeziku) pravi su prilozi te govore (sami ili s dopunom) o nekoj okolnosti ili nainu na koji se obavlja radnja oznaena predikatom.
5.2. esto znae nain na koji se obavlja radnja izreena predikatom. Npr.
I prebi tu tri dni u ega veselei se i pirujui. (Petris 300v)
I vsi se aloahu okolu ega plaui i ne vidui a uiniti. (Petris 301r)
Za tu jure oima tvojima ne more simo i tamo i tu sada ne postupi gizdavo
i ne govori prstom kaui? (Petris 302v)
I kada tako dlgo idosta kupno ne imjui nijedne svtlosti... (Petris 303v)
I pojde anjel naprid po toj brvi jam za ruku duu Dundulovu... (Petris 305r)
I va ta as pridoe ti zali zmije i zvri k tomu zalomu i pogibnomu mostu, velikim rutjem kriei i ekajue jesti du s toga mosta. (Petris 307r)
I emu bi tada bilo ispovdavi se pokoru initi... (Petris 308v)
...ki se va zla Bogu potaju vee nere mu asti uine, v svojih zalih i oholih puth gizdavo prehodee, Boije zapovdi ne dree... (Petris 310r)
A tada dua Dundulova kako spametivi se ree... (Petris 313r)
...poae vapiti suprotiva Bogu po ovi nain govorei... (Luli 332v)
A moja nevona dua osta sama vele plaui. (Luli 335v)
I tako gredui, muei se pridoe nasrid mosta. (Luli 342r)
A ona vele alosna gredie za im plaui. (Luli 343r)
A kra izide vanka plaui... (Luli 346r)
...i stae udnovato zamiajui se od tolika veselja. (Luli 347r)
I tako se vodei pridoe nasrid mosta. (Vartal 49v)

422

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

...a on za im gredie plaui. (Vartal 50v)

I udei se od veselja ree anjelu... (Vartal 52r)
Prihojahu u polau onu mnozi nosei dare... (Vartal 53r)
A kra izide vanka plaui. (Vartal 53v)

5.3. Iznimno je esta upotreba aktivnoga participa prezenta u strukturama s

upravnim govorom. U takvim strukturama participi imaju slubu predikatnoga
proirka, i to onoga koji znai nain na koji se obavlja radnja izreena predikatom glavne klauze. Npr.
I zato mu naporui svoje oruje i vsu svoju r govorei: Hrani prijateski te
moje ri... (Petris 301r)
I poe hvaliti Gospodina Isuhrsta tako govorei: Gospodi Isuhrste... (Petris 301r)
Zato nam Evanjelje kae itoriju svdoastva govorei: Mnogi sut zvani, a
malo ih izabranih. (Petris 304v)
I povida mu anjel ki ga vojae egov govore: O due, Dundulova... (Petris
306v) Itd.
Onde nastojahu mnozi sveti imenom pravim zovui i pozdravajui i govorei:
Slava tebi... (Luli 346r)
Prihodijahu tada mnozi Tondalu od onih blaenih slavei Boga i govorei:
Slava tebi... (Luli 346v)
Tada upita Tondal anjela govorei: Gospodine... (Luli 347r) Itd.
A djavli kripahu na u zubi govorei: Zloasta due... (Vartal 48v)
...ugleda ga na oni kraj prid sobom tere zavapi govorei: Gospodine... (Vartal 50r)
...ter mu se klaahu govorei: Plod od ruk tvojih... (Vartal 53r)

5.4. U korpusu su potvreni i primjeri u kojima participi u slubi predikatnoga proirka znae uzrok, te bi se participna struktura u tom sluaju mogla zamijeniti sindetskom subordiniranom uzronom strukturom:
A ta ega prijate poe ga umieno prositi da bi mu od obda nikamore ne al,
hotei mu dobru vou najti kako mudar lovk. (Petris 300v)
...i straie se spominajui se na svoja pogrenja (Petris 301v)
Vele se straae ne vidui se a domisliti... (Petris 302r)
I kada dua Dundulova dlgo gleda te strane i nepodobne zmije, va veliku strahu budui ree k anjelu... (Petris 305v)
...da veku muku i alost primu grnici videi svtlost i vspominajui se na
onu vnu radost... (Petris 309r)
A anjel mu razumj ree: Due, to su mui i ene... (Petris 316v)

423

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

I tu dua to videi b vee vesela nere a bie prvo vidla. (Petris 315r)
...i poe vele vzdihati poziraje na udi, a rei ne mogui izgovoriti... (Petris
317v)
Jedan graanin od reenoga grada Koreta, mnogo bogat, budui se oenio,
hoti voditi enu svoju. (Luli 331r)
A djavli videi da ne mogu izvariti protiva oj poae vapiti suprotiva Bogu...
(Luli 332v)
Videi dua moja te muke pristrai se vele... (Luli 333r)
Tada nevona dua moja znajui da je i ona puna zloestih grihov pristrai
se... (Luli 333v)
Tada nevona dua moja videi ta put toliko tiskan, a da se ne more nikudare
inuda projti, od straha poe plakati... (Luli 334r)
A ona, znajui da bie istina ono a govorahu oni, i ci toga mnei da e biti
osujena, od alosti velike derie obraz svoj... (Luli 336r)
I tako stei i ne ktei se jedna drugoj ustupiti ni se mogui razminiti, nego da
jin je pasti doli gdi djavli ekahu s otvorenimi eusti popasti jih ako se upadu,
plakae vele gorko i jedna i druga. (Luli 342r) itd.
Videi on lipoga anjela, vele uzorita i da ga zazva egovim imenom, od straha
i tolikoj od veselja ree... (Vartal 46r)
A vrazi, videi da mu ne mogu a ni vee zla uiniti, poae psovati Boga...
(Vartal 46v)

5.5. Vrlo se esto participnom strukturom govori o vremenu vrenja radnje izreene predikatom glavne klauze, te bi se takva struktura mogla zamijeniti sindetskom subordiniranom vremenskom strukturom (najee s veznicima kad, nakon, dok i sl.):
...i videi tlo mrtvo, poe trepetati velikim strahom... (Petris 301v)
I tu pozrivi, vid mnoastvo djavlov... (Petris 302r)
Sliavi i vidvi djavli ovo, kako se ovo veselje davae onoj dui ot anjela, vsi
djavli ti nitar ne mogoe uiniti protiv toj dui... (Petris 303r)
I to rek, anjel pojde naprd... (Petris 303v)
I potom minuvi te muke, pridosta k jednomu silnomu dolu, gluboku i tamnu i
neistu... (Petris 304r)
I ostaviva ovo strano mesto, idhota vele tamnim putem i zavojistim i tekim. (Petris 305r)
I leei daleko ot te zmije va velik mlednosti otvrze oi svoji... (Petris 306r)
I paki pojdosta dae ostaviva pretamnoje i pogibenoje msto. (Petris 306r)
I to rek, anjel poda mu kravu... (Petris 307r)

424

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

I tako stojea udni pla iahota meju sobu... (Petris 307v)

I tu ada, uzrista jedno veliko poe... (Petris 313v)
I potom vzdvig se, vid svetoga Patricija biskupa... (Petris 318v) itd.
I umivi ruke sedoe za sto. (Luli 331r)
I obraajui se na u kripahu zubi s velikom sarbom i meui oge na u
grebihu ju nokti svojimi... (Luli 331v)
I te takove stvari govorei, nevona dua moja sta pristraena... (Luli 331r)
I videi ga ja nadaleko (...) poeh vapiti... (Luli 332r)
I prostari ruku na jednoga od onih zalih duhov ree mi... (Luli 332v)
I pustivi velik smrad pojdoe tja alosni. (Luli 332v)
Ne mogu dae jere sam se vele izubija hodei po ovoj tmini. (Luli 334v) itd.
I prostarvi ruku anjel na jednoga od onih zalih duhov ree... (Vartal 46r)
A anjel poadi k dui ree... (Vartal 46v)
I vazami ga za ruku, povede ga priko mosta... (Vartal 47v)
Poadi odonuda bi viditi dui da gredu putem vele tisknim... (Vartal 47v)
Toj reki anjel pristupi blizu ega... (Vartal 48v)
Tada vrazi, opteki u kakono bisni psi, potezahu za sobom u usta onoga drakuna. (Vartal 48v)
Ter joj pravahu sve a godi je inio budui na svit. (Vartal 48v)
On tada, vazami od otca dio, pojde k jednomu opatu ter se uini koludar.
(Vartal 57r) Itd.

5.6. Participne strukture mogu takoer znaiti sastavljanje13, te bi se mogle

preoblikovati u sindetske koordinirane sastavne strukture.14
Za sada ne gre na preubodjstvo i ne ubodje hodei v tvojej velikoj gizd? (Petris 302r)
I zato imaju nikoliko lt stati na vtri i na daji i na slnc i na sngu, i glad i
eju trpee... (Petris 313v)
...i bhu prez vsake skrbi va veliki radosti hvalee nreprestanno Svetu Trojicu... (Petris 316r)
I tu proti ima s veliku radostju idhu mnozi sveti pravadnici poklaajue glave svoje s veseljem i pravim imenem Boga hvalee... (Petris 316v)
....javi jej se sveti Rodanus biskup s velikim veseljem daju jej pozdravenje i
obemui ju. (Petris 318v)
13

Kao, uostalom, i u suvremenome jeziku. Usp. Mareti 1963: 219.

Najee participne strukture u slubi predikatnoga proirka znae vrijeme ili nain, pa
se nerijetko to znaenje moe iitati i u drugim znaenjima. U dolje navedenim primjerima npr.
uz znaenje sastavljanja, participi znae i nain.
14

425

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

I iae svu svoju vou zalu i pohotinje nimajui straha od svemogoga Boga...
(Luli 330v)
I uae pse za imi govorei jim (...) i pritei jim... (Luli 330v)
Po taj put zloesta dua moja stae plaui, nimajui pomoi od nikogar razmi u milosarju Bojemu. (Luli 331v)
...ne zna po ki put se najde vanka iz drakuna daleko, leei svarhu jednoga
poa kakono nemoan. (Vartal 49r)
I svi ki su tarpili strahe i nevoe ivotujui umieno i pravdeno prid Bogom.
(Vartal 54v)
A Tondal vele veim veseljem gledajui razmiae ona pribivanja svetih. (Vartal 56r)

U naem korpusu takvo je znaenje participnih struktura katkada i konkretizirano koordiniranim veznikom i, ali u tome sluaju drimo da particip ima predikatnu slubu, o emu smo naprijed govorili.
5.7. Potvreno je i dopusno znaenje participa, a takva participna struktura
mogla bi se preoblikovati u sindetsku subordiniranu dopusnu reenicu:
...na tom msti stojei kako prija, nikamore sobu obraajue, vidhota naprid
i nazad i na vse strane. (Petris 318v) (... ne okreui se / iako se nikamo nisu
okretali, vidjeli su naprijed i nazad i na sve strane)

6. Zakljuak
6.1. Predmet je analize u ovome radu sintaktika sluba aktivnoga participa
prezenta (odn. glagolskoga priloga sadanjega) i aktivnoga participa preterita I.
(odn. glagolskoga priloga prologa) u starohrvatskome jeziku. Svakako je sintaktika sluba tih participa u uskoj vezi s procesom departicipijalizacije, tj. adverbijalizacije navedenih participa. Naime, dok je particip na sintaktikoj razini
imao vezu i sa subjektom i s predikatom, on je uvao i svoje morfoloke pridjevske znaajke. Njegova departicipijalizacija, tj. adverbijalizacija zapoela je prekidom veze sa subjektom (ili objektom) i ostvarivanjem veze jedino s predikatom
(ime je particip izgubio i morfoloke pridjevske znaajke). Gubitak ak dviju jezinih jedinica koje su kvalificirale subjekt nadoknaen je iznimno frekventnom uporabom osobito relativnih, ali i kompletivnih zavisnosloenih reenica.
6.2. Oito su dakle sintaktika sluba participa u starohrvatskome jeziku i kolebanje u pripadnosti odreenoj morfolokoj kategoriji uzrono-posljedino meuovisni. Morfoloko kolebanje participa izmeu njegove pridjevske i glagolske prirode, a koje je rezultat vane povijesne jezine promjene procesa departicipijalizacije participa, prati i kolebanje u sintaktikoj slubi te kategorije rijei.
426

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

6.3. U starohrvatskome korpusu stoga particip jo uvijek moe imati i slubu atributa, to je razumljivo s obzirom na to da particip u to vrijeme jo uvijek
moe pripadati i kategoriji pridjeva, pa slijedom toga njegova veza sa subjektom odn. objektom u to vrijeme jo nije prekinuta.
6.4. Konaan rezultat procesa departicipijalizacije, tj. potpuni prekid veze
sa subjektom odn. objektom i uspostavljanje veze jedino s predikatom logino
dodjeljuje participu slubu predikatnoga proirka (koju jedino i moe imati u
suvremenome hrvatskome jeziku), koji govori o okolnostima ili nainu vrenja
glagolske radnje. Ta je sintaktika sluba ve i u naem korpusu najea.
6.5. I sintaktika funkcija atributa i funkcija predikatnoga proirka unaprijed
su se mogle oekivati s obzirom na jezinu promjenu o kojoj smo govorili. No,
u naem korpusu u nekoliko reenica particip funkcionira kao predikat u reenici (apsolutna poraba participa), to znai da je particip u starohrvatskome jeziku mogao dati reenici obiljeje predikativnosti. Predmet naega zanimanja
ovom prilikom nije bila sintaktika funkcija participa u suvremenome hrvatskom jeziku, ali trebalo bi moda, s obzirom na starohrvatske potvrde, nanovo
razmotriti sintaktiki status participa u suvremenom jeziku u sluajevima kada
se subjekt participa i subjekt glavne klauze razlikuju (a na koje je upozoravao
ve Mareti) i utvrditi postoji li mogunost da particip u tim sluajevima funkcionira kao predikat zavisne klauze, kao to je to u starohrvatskome jeziku.
6.6. Treba osobito istaknuti injenicu da se u vrijeme iz kojega tekst potjee (druga polovica 15. st.) upotreba relativne reenice ve znatno proirila na
raun konkurentske kategorije participa jer je u korpusu broj atributnih participnih struktura koje su zamjenjive relativnim strukturama vrlo malen, a istodobno je broj relativnih struktura ve iznimno velik.

6. Izvori
Govorenje pravo i isto od dobroga viteza Dundula. Petrisov zbornik, Arhiv
NSK, sign. r 4001, tekst na str. 300r319r.
Vidinja Tondalova. Vartal, Arhiv HAZU, sign. IV a 31, tekst na str. 46r57r.
Tundalovo vienje. Luliev zbornik, Arhiv HAZU, sign. I b 83, tekst na str.
330r348v.

7. Literatura:
BARI, EUGENIJA i dr. 1995. Hrvatska gramatika. Zagreb: kolska knjiga.
BRABEC, IVAN; MATE HRASTE; SRETEN IVKOVI 91970. Gramatika hrvatskosrpskog jezika. Zagreb: kolska knjiga.
427

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

BROWNE, WAYLES 1986. Relative clauses in Serbo-Croatian in comparison with

English. The Yugoslav Serbo-Croatian English contrastive project. New
sudies, 4. Ur. Rudolf Filipovi. Zagreb: Faculty of Philosophy, Institute of
Linguistics.
DENISON, DAVID 2004. English Historical Syntax: Verbal Constructions. London New York: Longman.
DMITRIEV, PETR ANDREEVI 1966. Oerki po sintaksisu serbochorvatskogo
jazyka. Leningrad.
GABRI-BAGARI, DARIJA 1995a. O problemima razvoja glagolskoga priloga sadanjega i prologa. Rasprave zavoda za hrvatski jezik, 21, Zagreb, 5165.
GABRI-BAGARI, DARIJA 1995b. O nekim problemima razvoja glagolskoga priloga prolog na primjerima Marulieva jezika i jezika njegovih suvremenika. Filologija, 2425, Zagreb, 135140.
HAGGE, CLAUDE 1995. Struktura jezik. Zagreb: kolska knjiga.
IVI, STJEPAN 1948. Tundalovo vienje iz Lulieva zbornika. Starine, 41, Zagreb, 119157.
IVI, STJEPAN 1970. Slavenska poredbena gramatika. Zagreb: kolska knjiga.
JAGI, VATROSLAV 1914. O Vienju Tundalovom. Archiv fr slavische Filologie, 35, 507513.
KATII, RADOSLAV 1986. Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika. Nacrt za gramatiku. Zagreb: HAZU Globus.
KATII, RADOSLAV 1994. Neto napomena o vezi izmeu atributnih korelativa
i restriktivnosti odnosnih reenica u hrvatskome knjievnom jeziku. Jezik,
god. 41., br. 3, Zagreb, 6577.
KOLUMBI, NIKICA 1990. Petar Luci: Vartal. Split: Knjievni krug.
KORDI, SNJEANA 1995. Relativna reenica. Zagreb: Matica hrvatska.
KURZOV, HELENA 1981. Der Relativsatz in den indoeuropischen Sprachen.
Hamburg.
MALI, DRAGICA 1997. ia svetih otaca Hrvatska srednjovjekovna proza. Zagreb: Matica Hrvatska.
MARETI, TOMO 1963. Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika. Zagreb: JND Obnova.
MRAZOVI, PAVICA; ZORA VUKADINOVI 1990. Gramatika srpskohrvatskoga jezika za strance. Novi Sad: Dobra vest.
MUSI, AUGUST 1935. Znaenje i upotreba participa u srpsko-hrvatskom jeziku.
Rad JAZU, 250, Zagreb, 127157.
PANZER, BALDUR 1995. Die slavischen sprachen in Gegenwart und Geschichte,
Sprachstrukturen und Verwandschaft. Frankfurt am Main: P. Lang.
428

Kristina trkalj Despot: Sintaktika funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljea
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 33 (2007), str. 413429

RAGU, DRAGUTIN 1997. Praktina hrvatska gramatika. Zagreb: Medicinska naklada.

SILI, JOSIP; IVO PRANJKOVI 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka uilita. Zagreb: kolska knjiga.
KARI, URO 1902. Tvorba i poraba participa (gerundija) prezenta aktiva i preterita aktiva I. u akavskoj knjievnosti 15. i 16. stoljea. Nastavni vjesnik,
10, Zagreb, 132.
TEFANI, VJEKOSLAV 1960. Glagoljski rukopisi otoka Krka. Djela JAZU, 51,
Zagreb: JAZU.
TEFANI, VJEKOSLAV 1969. Hrvatska knjievnost srednjega vijeka. Pet stoljea
hrvatske knjievnosti, 1, Zagreb.
TRKALJ DESPOT, KRISTINA 2007. Sintaksa sloene reenice u srednjovjekovnim
hrvatskim verzijama legende o vitezu Tundalu. Doktorska disertacija u rukopisu. Zagreb.

Syntactic function of the participle in the croatian language of

15th / 16th century
Summary
This article gives a detailed analysis of the syntactic function of the participle in
the old Croatian language. Much attention has been given to the important linguistic change in the Croatian language of that time: transformation of inherited adjectiveparticiple forms into verb-participle forms. The corpus is made up of three medieval
Croatian texts about the knight Tundal: one Glagolitic from Petrises codex (1468.), and
two Latin texts: one from the Vartal of Petar Luci (end of the 16th century), and the
other from Lulis codex (aprox. 1600).
Kljune rijei: starohrvatski jezik, particip, sintaktika funkcija participa, Tundalovo vienje
Key words: Old Croatian Language, participle, syntactic function of participle, Vision of Tundal.

429