ESEJ I (sa stanovišta ruskog formalizma – teorija oneobičavanja, deautomatizacija percepcije,

postupak-forma, kompozicija, odnos fabula-seže itd. – napisati esej o priči Kako počinje, kako
završava)

Kako počinje, kako završava

U mom životu postoji jedna drama. Studirao sam jedno vrijeme na koledžu Univerziteta
u Torinu, gdje sam dobio stipendiju... Bili smo tada gladni i bioskopa i muzike i
pozorišta. Za teatar Karinjano pronašli smo sjajno rješenje. Stizali smo deset minuta
prije početka predstave i prilazili gospodinu, stezali mu ruku tako da mu na dlan sklizne
100 lira i on bi nas puštao da uđemo...

Slučaj je htio da su koledž neumoljivo zatvarali u ponoć. Poslije tog vremena, ko bi se

zatekao napolju tamo bi i ostajao... To je značilo da je deset minuta prije ponoći valjalo
napustiti pozorište i trkom se uputiti nazad. Ali u deset minuta prije ponoći predstava
još nije bila završena. I tako se dogodilo da sam za četiri godine vidio sva pozorišna
remek-djela iz svih epoha ali bez posljednjih deset minuta.

Proveo sam čitavu vječnost ne znajući kako je postupio Edip pošto se našao pred
stravičnim otkrićem, šta je na kraju bilo sa šest lica koja su tražila pisca, da li je Osvald
Alving ozdravio zahvaljajući penicilinu, da li je Hamlet na kraju saznao ima li ikakva
smisla biti. Ne znam ko je gospođa Ponca, da li je Rudžero-Rudžeri-Sokrat popio kukutu
ni da li je Otelo išamarao Jaga prije nego je krenuo na drugi medeni mjesec... Vjerovao
sam da sam jedini smrtnik pogođen tolikim neznanjem dok nisam slučajno, ćaskajući o
uspomenama sa mojim prijateljem Paolom Fabrijem, otkrio da on godinama pati od
suprotne more. U vrijeme studentskih dana cijepao je karte u nekom od gradskih
univerzitetskih pozorišta. Zbog onih koji su kasnili obično je ulazio u salu tek poslije
drugog čina. Viđao je Lira slijepog i pomahnitalog nad mrtvim Kordelijom na rukama i
nije znao ko je mogao da ih dovede u tako jadno stanje. Slušao je Milu kako urla da je
vatra lijepa i upinjao se da shvati zašto su pekli na roštilju jednu djevojku tako uzvišenih
osjećaja. Nikada nije razumio šta to ima Hamlet protiv strica kad je ovaj baš tako dobar
čovjek. Gledao je Otela kako radi to što radi, pitajući se stalno zašto bi neko onaku ženu
stvaljao na pod umjesto na jastuk... Sjedićemo na stepenicama (nas dvojica) ispred
vikendice ili na ogradi javnog parka i godinama jedan drugom pričati početke i finala,
dočekujući uzvikom svaki antefaktum ili katarzu.

- Stvarno? Kako je rekao?

- Rekao je: Mama, želim sunce!
- Pa dobro, to znači da je bio gotov.
- Da, ali šta mu je bilo? – Šapuće mu nešto na uho.
- Bože moj, kakva porodica, sad razumijem...
- Ali, kaži mi o Edipu!
- Nema mnogo da se kaže. Mama se objesila, on se oslijepio.
- Jadan momak. A i on brate; pokušavali su da mu kažu na sve moguće načine.
- Ma ni meni to nije jasno. Kako nije shvatio?
- Stavi se na njegovo mjesto: kad je počela kuga, on je već bio kralj i srećno oženjen...
- To znači da kada se oženio mamom, on nije...
- E pa nije, u tome je stvar.
 - To je za Frojda. Da ti je neko ispričao, ne bi vjerovao.

Da li ćemo tada biti sretniji? Ili ćemo samo izgubiti privilegiju da umjetnost živimo kao
život u koji ulazimo u trenutku kada je igra već počela, a iz njega izlazimo ne znajući šta
će biti sa ostalima?

ESEJ II – struktura

(Sa stanovišta strukturalističke teorije napisati esej na osnovu pripovijetke Zije Dizdarević „Otmica“.)

ESEJ III

Sa stanovišta psihoanalize napisati jedan esej o filmu Paklena pomorandža ili Prosutvom romanu Put
k Swanu)

ESEJ IV

Sa stanovišta feminizma napisati esej ili o priči Supruga Hasana Avdića Lane Bastašić.

ESEJ V

Sa stanovišta postkolonijalne kritike napisati esej o priči Mustafa Madžar, Ive Andrića

ESEJ VI

Napisati esej Moć ili nemoć savremen književnosti

Prof.dr. Edin Pobrić