Sveučilište u Zadru

Učiteljski studij
Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja

Grčki bogovi
Seminarski rad

Kolegij: Pregled svjetske povijesti

Profesor: dr. sc. Ante Delić

Prva godina studija

Studentice: Iva Roguljić i Monika Radović
U Zadru 17. Listopada, 2019.
SADRŽAJ:

1. UVOD...................................................................................................................3.
2. Grčka mitologija – općenito..................................................................................4.
2.1 Gdje se prvi puta pojavljuju?...................................................................4.
3. Teogonija..............................................................................................................5.
3.1. Primordijali...............................................................................................5.
3.2. Titani........................................................................................................6.
4. Olimpijski bogovi...................................................................................................6.
4.1. Zeus i Hera..............................................................................................6.
4.2. Ares i Afrodita..........................................................................................7.
4.3. Posejdon i Demetra.................................................................................8.
4.4. Apolon i Artemida....................................................................................9.
4.5. Hermes i Atena....................................................................................... 9.
4.6. Hefest i Hestija.......................................................................................10.
5. Ostala božanstva.................................................................................................11.
5.1. Mitološka stvorenja..................................................................................12.
5.2. Junaci......................................................................................................15.
6. Titanomahija........................................................................................................15.
7. Grčka mitologija kao začetak Rimskog vjerovanja..............................................16.
8. Zanimljivosti.........................................................................................................17.
9. Zaključak..............................................................................................................19.
10. Literatura..............................................................................................................20.
1. UVOD

U ovom radu nalazi se objašnjenje grčke mitologije, postanak grčkih bogova te ostalih
božanstava. Također navedene su definicije teogonije , titanomahije te začetak rimskog
vjerovanja na grčkoj mitologiji.
Navedeni su olimpijski bogovi, kao i mitološka stvorenja i junaci koji upotpunjuju ovo
izlaganje o grčkoj mitologiji.
Ukratko su navedeni i objašnjeni dvanaest glavnih olimpijskih bogova, poveznica
između svakoga te čime vladaju odnosno kakve moći imaju.
Stoga, uz objašnjenje dvanaest glavnih olimpijskih bogova , cilj ovoga rada jest upoznati
se sa svijetom grčkih bogova kroz prikaz najvažnijih grčkih božanstava i uvidjeti kako su
stari Grci mitovima o bogovima nastojali racionalno objasniti svijet u kojem se nalaze.

3.
2. Grčka mitologija – općenito

Mitovi o bogovima stare Grčke ostvarili su značajan utjecaj na kulturu Zapada. Služili su
kao inspiracija brojnim kiparima, slikarima, glazbenicima i književnicima. Zeusov grom,
Posejdonov trozubac, Hermesov štap su samo neki od poznatih predmeta koji potječu iz
grčkih mitova. Jednostavno rečeno, ljudi stvaraju mitove kako bi objasnili zašto je nešto
onako kako uistinu jest. Ono što je utjecalo na razvoj grčkih mitova jest položaj Grčke
koja je smještena u istočnom Sredozemlju. Ona stoga povezuje istok i zapad, odnosno
Europu i zapadnu Aziju. Stari Grci su voljeli mitove i obavljali kultove. Nisu imale vjerske
ideologe, nego su im filozofi bili glavni tumači vjerskih pitanja. Njihovi mitovi, kultovi i
vjera su utjecali na njihovu književnost, umjetnost, kulturu te na društveni život. Grčka
religija se razvila od animizma, vjerovanja da sve ima dušu, i demonizma, zamišljanje
prirodnih sila i pojava u obliku demona. Postupno se grčka religija razvila u
antropomorfizam, odnosno njihova božanstva dobivaju ljudski oblik. No, totemizam se
zadržao u ograničenom obliku. O tome svjedoči i Homer,o čemu ćemo vise spomenuti u
narednoj cjelini .

2.1. Gdje se prvi puta pojavljuju?

Pisci koji u svojim djelima spominju Grčke bogove su već spomenuti Homer kojemu se
pripisuje autorstvo Ilijade i Odiseje u kojem Homer donosi tematiku Trojanskog rata ,
brojnih grčkih junaka, ali i Olimpijskih bogova. Osim Homera, važan izvor jest i Hezoid,
autor djela Poslovi i dani, te se također njemu pripisuje i djelo Teogonija (Postanak
bogova). Treba spomenuti i Atenske tragičare, Eshila, Sofokla, Euripida, Aristofana i
rimskog pisca Ovidija. Osim književnih tekstova, važan izvor su i epigrafski spomenici.
Natpisi koji govore o vjerskim svetkovinama, zavjetnim darovima, proročanstvima,
čudotvornim iscjeljenjima, svetim zakonima, kalendari urezani u kamenu, glini ili kovini
mogu biti koristan izvor podataka.

3.
3. Teogonija

Teogonija, u prijevodu postanak bogova, uz Homerovu Ilijadu i Odiseju , najstariji je

izvor Grčke mitologije. Ona je prva grčka mitološka sinteza koja raspravlja o postanku
svijeta i rodoslovlju bogova. Pokušava afirmirati Zeusa koji pobjedom nad Titanima
postaje svemogući čuvar pravde. Hezoid nalazi svoje mjestu unutar mitološkog I
kozmološkog pjesništva. Tako, Hezoidova Teogonija navodi da je u početku postojao
Kaos, to jest otvoreni bezdan, izvor svega u životu na ovom svijetu.

3.1 . Primordijali

Grčki primordijalni bogovi su prva božanstva koja predstavljaju prirodne sile nastale prije
vremena. Pandani tih bogova se mogu naći u drugim religijama, na primjer u egipatskoj.
Primordijali iz grčke mitologije su prvobitne sile. Položaj im se mijenjao tokom vremena.
Svi su personifikacije prirode - zemlje, neba, noći, tame... Potomci su im Titani, a njihova
su djeca Olimpljani, stanovnici Olimpa. Primordijali su nastali iz Kaosa, prvobitnog
ništavila. Oni su djeca Kaosa koji je u sebi sadržavao sve elemente potrebne za
nastanak budućeg svemira. Jedan od primordijala, Eros - bog ljubavi, kasnije postaje sin
Afrodite i Aresa, a ljubavnu moć je naslijedio od svoje majke. Primordijali su nastali iz
Kaosa. Orfej tvrdi da je Nikta prvo božanstvo. Geja je rodila Urana, zvjezdano nebo, koji
je bio jednak njoj da prekriva nju, brda i neplodnu dubinu mora, Ponta. Geja se udala za
Urana i rodila mu Titane, Kiklope i Hekatonhire, najmlađi Titan Kron je svrgnuo svog oca
i oženio se Rejom, te je tako nastupio kraj vladavine primordijalnih bogova. Ipak, Geja je
mogla proricati, pa je prorekla Zeusu da će ga svrgnuti Metidin sin. Uran je bio ubijen, ali
je bio Afroditin otac. Nakon njegovog kastriranja, Geja se udala za Ponta i rodila mu
biljke, životinje i ljude. Prema drugom mitu, smrtna bića su stvorili Prometej i Epimetej,
Titani druge generacije. Primordijali su bili:

 Ereb koji je predstavljao vječnu tamu;

 Nikta, personifikacija tamne noći koja je bila kćerka Kaosa ili je čak sama nastala;

 Eter, primordijalni bog vječne svjetlosti i čistog zraka;

 Hemera, odnosno svijetao dan slično Eteru;

 Kronos je predstavljao vrijeme, a kasnije će postati Titan;

3.
  Eros je bio primordijal spajanja, ljubavi, požude i prvi je rođen od svih
primordijala;

 Geja je bila Majka Zemlja, majka bogova i ljudi ili Velika Majka;

 Tartar je u isto vrijeme predstavljao i boga i samo podzemlje odnosno utrobu

Gejinu;

 Uran je bio primordijal neba, sunca i zvijezda. Također je bio i Gejin sin i prvi
muž;

 Pont je predstavljao dubine mora i planinske vrhunce, kao i Uran bio je Gejino
dijete

3.2. Titani

Titani u Grčkoj mitologiji mitološka su bića koja su vladala tijekom legendarnog zlatnog
doba, prema Heziodu; Uranovi i Gejini sinovi. Bilo ih je dvanaest - šest Titana i šest
Titanida, a prvu je generaciju vodio Kron. Ime Titana dolazi od grčke riječi τιτανος,
titanos = "bijela zemlja"/"glina"/"gips". Dakle, Titani su bili bijeli ljudi - to se moglo
povezati sa starim ritualima u kojima se koža prekrivala prašinom ili glinom.

4. Olimpijski bogovi

Bogova nikad nije bilo više od dvanaest, ali su se izmjenjivali sljedeći: Heba, Helije,
Hestije, Demetra, Dioniz, Had i Perzefona. Olimpljani prema grčkoj mitologiji, žive u
lijepim palačama na najvišoj grčkoj planini, Olimpu. Ponekad se Olimpljanima uključuje
još jedan bog, primjerice Had, Dioniz, Heba itd.

4.1. Zeus i Hera

Zeus je prema mitologiji vrhovni starogrčki bog, vladar Olimpa. Bog groma, munje,
snage i svjetla, veličanstven poput neba i promjenjiv poput vremena. Kao što primjećuje
Teokrit u 3. stoljeću pr. Kr. Zeus katkad sja punim sjajem, a katkad kiši. Kao vrhovni
vođa, povezuje se s vojničkom pobjedom i društvenim poretkom. Njegova je zadaća bila
posredovati među zavađenima, a njegove su presude predstavljale neupitan zakon.

3.
Njegova je žena ujedno i njegova sestra Hera, ali imao je vrlo mnogo potomaka s
ostalim božicama i smrtnicama.
Zeus ima osobine indoeuropskog božanstva svjetlosti i neba koje se “vedri i oblači”, ljuti
je gromovnik koji gađa munjama: dobri bog koji daje kišu. Njegova je sveta ptica bila
zlatni orao kojeg je uvijek držao pored sebe, a često je i sam preuzimao orlovo obličje.
Poput Zeusa, orao je bio simbol snage, hrabrosti i pravde. Zeusov kip u Olimpiji, jedno
je od sedam svjetskih čuda načinjen od slonove kosti i ebanovine, bogato ukrašen
zlatom i dragim kamenjem. Zeusa su štovali u Dodoni. Tu mu bijaše posvećen hrast, za
koji se vjerovalo da Zeus na njemu prebiva i da šuštanjem lišća i posvećenih mu
golubova ljudima očituje svoju volju. No, Zeusovo glavno svetište je bilo u Olimpiji u
pokrajini Elidi na poluotoku Peleponezu. Njemu u čast igrale su se znamenite Olimpijske
igre svake četvrte godine. Ovdje je pristizao sav grčki svijet te se tako proširilo štovanje
Zeusa po cijeloj Grčkoj. U Olimpiji se nalazi i Zeusov hram, s njegovim veličanstvenim
kipom, djelo majstora Fidije, koje je jedno od 7 čuda starog svijeta. Od toga doba Grci
smatraju Zeusa sveprisutnim.
Hera u grčkoj mitologiji vrhovna je starogrčka boginja, Zeusova žena i sestra, boginja
braka. Prikazivana je veličanstveno, često na prijestolju okrunjena polosom, visokom
cilindričnom krunom koju su nosile neke velike božice, a na licu je nosila veo. U ruci je
često nosila šipak, simbol plodne krvi i smrti. Uz Zeusa ima i ona vlast nad gromom,
munjom, olujama i maglom. Homer kao da počašćuje Zeusa kada mu daje nadimak
“gromoglasni muže Here“. U čitavom njezinom biću vlada ponosna strogost. Kao
zaštitnica braka pomaže ženama u trenutku poroda, a nevjeru i preljub kažnjava. Heru
su štovali osobito u Argosu i Mikeni, a i u Sparti, Korintu i na otoku Eubeji. Posvećen joj
je šipak kao znak ljubavi i plodnosti, zatim kukavica kao znak proljeća, kada se Hera
udala za Zeusa i paun, čiji rep pokazuje nebo sa zvijezdama, gdje stanuje Hera.

4.2. Ares i Afrodita

Ares je u grčkoj mitologiji bog rata, najstariji sin Zeusa i Here opisan kao snažan, silnik I
svađalica. Prikazivan u četveropregu s četiri pastuha osedlana zlatnim seldom koja
rigaju vatru. Borio se sa zanosom, ali bez hrabrosti ili suzdržanosti. Temperamentan i
nasilan, nedostajala mu je strategija, što ga je činilo bogom rata, ali ne i bogom pobjede.
Nosio je bakreni oklop, kacigu i koplje ili eventualno štit. Njegove su svete ptice orao,
djetlić i strvinar. Najdraža mu je životinja bio pas te su crni psići često bili žrtvovani
njemu u čast u Sparti. U Rimu je bilo drukčije jer se Ares stopio sa starim bogom
poljoprivrede Marsom pa je po položaju bio prvi do Jupitera. Što je rimsko društvo

3.
postajalo militantnije, to se i njegov značaj povećavao. Smatran je ocem Romula i
Rema, utemeljitelja Rima, posvećeni su mu mnogi hramovi. Svakog proljeća i jeseni
održavane su svetkovine njemu u čast, s mnoštvom ratničkih plesova koje su izvodili
deseci svećenika popraćenih svetim trubljama i svakojakim žrtvama
Afrodita u grčkoj mitologiji božica je ljubavi, ljepote, požude i spolnosti. Njeno podrijetlo
je nejasno, prema Homeru, ona je kći vrhovnog boga Zeusa i božice kiše, Dione.
Međutim, prema Heziodu u Teogoniji rodila se iz morske pjene, koju je oplodio bog neba
Uran. Potom je izišla iz mora na otok Cipar. Ona je čista ženska ljepota i sama ljupkost,
optočena vlažnim sjajem slasti, vječno nova, neopterećena i blažena, tako kako ju je
rodilo beskrajno more. Likovna umjetnost je nastojala u slici prikazati tu ljubav koja je
postala tjelesna. Pjesnici je, počevši od Homera, nazivaju „zlatnom“ i govore o njoj kao
„nasmiješenoj“ božici. Naravno, najpoznatija ljubavna priča, o princu Parisu i prelijepoj
Heleni. Zbog Afroditinog obećanja da će Parisu dati ljubav najljepše žene svijeta,
Helene, Paris odabire Afroditu za najljepšu božicu na žalost Atene i Here. Posljedica
toga je desetogodišnji rat Trojanaca i Ahejaca koji rezultira razaranjem Troje.

4.3. Posejdon i Demetra

Posejdon u Grčkoj mitologiji bog je mora i zemljotresa, Kronov i Rejin sin, Zeusov brat.
Prikazivan je u svojoj kočiji koju su vukli nilski ili obični konji koji su mogli jahati po moru.
Bio je prikazivan i s dupinima te s ribama trozupkama. Njegova je palača bila na
oceanskom dnu, sazdana od koralja i dragulja, također je bio poznat po svojem
trozubcu.
Demetra u grčkoj mitologiji boginja je zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu žita;
Rejina je i Kronova kći, Zeusova sestra i Perzefonina majka. Demetrin je pandan u
rimskoj mitologiji Cerera. Antički su narodi smatrali da je identična Izidi u egipatskoj
mitologiji.
U starijem obliku morske božice, Demetra je bila predmet Posejdonove požude. Ona mu
je odolijevala i sakrila se u krdo konja. Posejdon se pretvorio u pastuha i navalio na nju.
Demetra je zbog toga bila bijesna i otišla je oprati svoj gnjev u rijeku Ladon. Posejdonu
je rodila jednu kći Despenu i konja Ariona s crnom grivom. Zato je u Arkadiji Demetra
često bila štovana kao božica s konjskom glavom.

3.
4.4. Apolon i Artemida

Apolon u grčkoj mitologiji bog je muške ljepote, medicine, proroštva, streličarstva,

glazbe, sunca i kolonizacije. Zeusov je i Letin sin te Artemidin brat blizanac. Epitet mu je
Feb. Zaštitnik je brojnih proročišta i hramova, a posebno se ističu Delfi i Del. Ljudi su ga
poštovali jer je bio bog svjetlosti i Sunca bez čega život ne bi bio moguć, a također i zato
što je bio bog sklada i ljepote, koji čine život smislenim. Među muškim božanstvima
Apolon je uz Zeusa najplemenitiji i najčistiji lik, ozbiljan i strog, strašan kao osvetnik zla,
a ipak pruža mnogostruki blagoslov i djelotvornu zaštitu. Mnogobrojne su i često
oprečne njegova bića. On je najprije bog smrti koji ubija mladiće i muževe. Kao takav
nosi neizbježne strijele i srebrn luk, stoga se često naziva Dalekometnik ili Sigurni
gađač. Blagim strijelama šalje ljudima laku, naglu smrt. Strašan konac sprema onima na
koje se ljuti. Ali, on je bog svjetla, liječenja i proricanja, kao “usta Zeusova“ govori
ljudima ono što mu Zeus nalaže, kao bog proročanstva udjeljuje ljudima dar proricanja.
Apolon je izumitelj i učitelj pjevanja, sviranja na liru i pjesništva, kao takav on je vođa
Muza.
Artemida je boginja Mjeseca, zvjeri i lova, zaštitnica djevojaka, božica svadbe i poroda.
Apolonova sestra blizanka, Zeusova i Letina kći. Budući da Artemida nosi luk i strijele, s
vremenom je postala i božica zvijeri i lova. Zaštitnica je djevojaka, kojima šalje brzu
smrt, ali spašava ih također kada zatreba. Mladićima donosi slavu i čast. Štuju ju kao
djevičansku božicu okruženu nimfama te kao božicu svadbe i porođaja, što je razlog
zbog kojeg nevjeste Artemidi posvećuju svoj pojas. Najčešće je prikazivana s
mjesečevom krunom u kosi te s jelenjom kožom oko ramena. Lik Artemide kao lovca
očuvala je likovna umjetnost, a tako ju označuju i mnogi pridjevi. Kod Homera se zvala
„nositeljicom luka“, mnogo češće „streljačicom“. Više puta se naziva „bučnom“, što
potječe od buke pri njezinom lovu

4.5. Hermes i Atena

Hermes ili Hermo u grčkoj je mitologiji glasnik bogova, zaštitnik putnika i lopova,
pastira, pjesnika, atletičara i trgovaca, Zeusov i Majin sin. Njegovi simboli bili su pijevac i
kornjača, a može ga se prepoznati po putničkoj kapi, torbi, krilatim sandalama i
glasničkom štapu s astrološkim simbolom bika ili pak kaducej (prikazan kao kratki
glasnički štap isprepleten dvjema zmijama u obliku dvostruke uzvojnice, a ponekad

3.
nadšiven krilima). Nosio je odjeću putnika, radnika ili pastira. Njegova čudesna spretnost
ga je učinila i uzorom i pokroviteljem sluga. Gospodar je razbojnika i lopova te svih koji
znaju potajno za sebe ostvariti korist. Od njega dolazi dobitak, kako onaj koji je pametno
proračunat tako i onaj potpuno neočekivan. Tko na putu nađe nešto dragocjeno, koga
iznenada zadesi neka sreća, taj se zahvaljuje Hermesu. Tako se sve što se označuje
kao nađeno naziva Hermesovim darom
Atena boginja je civilizacije, mudrosti, snage, pravednog rata, tkanja, metalurgije i obrta.
Posebice je važna kao boginja mudrosti i inteligencije te lukavosti. Atena je žene naučila
presti i tkati, a muškarce lončarstvu te izgradnji brodova i bojnih kola. Bila je prikazivana
s egidom, štitom od kozje kože koji joj je poklonio otac Zeus. Tako ju je prikazivao i
Fidija u poznatome kipu od zlata i bjelokosti. U njezinu su društvu Nika, božica pobjede i
sova, često na ramenu, kao simbol mudrosti. Prikazivana je s kacigom te štitom na
kojem je glava gorgonske Meduze koju joj je poklonio Perzej kao zavjetni dar.

4.6. Hefest i Hestija

U grčkoj mitologiji Hefest je bog kovač, zaštitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre.
Njegovi simboli bili su kovački čekić i par kliješta, a ponekad drži i sjekiru. Boga vatre
Hefesta, najčudnijeg, ali možda i najljudskijeg među bogovima, majka je odbacila,
bogovi su mu se smijali, a čak ga ni vlastita žena nije dovoljno voljela zbog temeljnog i
užasnog razloga – bio je tjelesno unakažen. No, Homer u Ilijadi iznosi drugu priču. Po
njemu je Hefest rođen bez tjelesnih nedostataka. Majku je volio više od svega i uvijek ju
je bio spreman braniti, čak i ako je to značilo navući se na Zeusov bijes. Kada se Hera,
zajedno s Posejdonom i Apolonom urotila protiv Zeusa, on joj je zlatnim okovima svezao
ruke, a na noge objesio teško nakovnje i ostavio da tako visi iznad neba. Drugi su mu
bogovi prigovarali, ali je Zeus nije htio osloboditi, a nitko mu se nije usudio suprotstaviti.
Samo se Hefest hrabro suprotstavio kralju bogova i pokušao osloboditi majku. Neposluh
je skupo platio. Zeus ga je zgrabio za stopalo i preko olimpskih bedema bacio na
Zemlju. Pad je bio dug. Cijeli je dan padao kroz atmosferu i naposljetku udario na otok
Lemn. Od pada je bio gadno ozlijeđen i premda su ga otočani dobro njegovali, nikad se
nije posve oporavio. Kada je Hefest radio, oblaci dima i pepela dizali bi se u nebo iz
njegove podzemne kovačnice skrivene u vulkanu Etna. Uz pomoć jednookih pomagača
Kiklopa mogao je napraviti bilo što pa je grčka mitologija prepuna predmeta koje je
izumio. Od njegovih djela ističe se Ahilejev štit, kojeg opisuje Homer na četiri stranice,
napravljen po Tetidinoj zamolbi. Na štitu je prikazan svakodnevni život Grka, božanstva i
cijeli poznati svemir

3.
Hestija je božica ognjišta i u svakoj kući i gradskoj vijećnici štiti one koji zatraže njezinu
pomoć. Opće poštovanje iskazuje se Hestiji ne samo kao najblažoj, najpravednijoj i
najmilostivijoj od svih olimpskih bogova, već zato jer je izumila vještinu gradnju kuće.18
Kao što je bila božica obitelji i kuće, tako bijaše predstojnica svakog većeg društva,
osobito države. Pritanej, vladina zgrada koje se nalazi u središtu grada je smatrana
hramom Hestije. Tamo se nalazio žrtvenik, na kojoj su vječnu vatru božici palile neudate
žene i gdje su joj žrtvu prinosili pritani. Tu su se primala strana poslanstva. Ognjište s
vječnim plamenom je bilo duša države te je simboliziralo zajedništvo građana. Inače, mit
o Hestiji priča je puna paradoksa. Bila je najmlađa i najstarija, prva i posljednja. Kao
prvo dijete Krona i Reje bila je prva koju je Krona progutao i posljednja koju je povratio.
Stoga je bila najstarija, jer je rođena prva, i najmlađa, jer se posljednja pojavila u svijetu.
Ostala je pošteđena ljubavi. Iako su Apolon i Posejdon žudjeli za njom, odbila se udati i
ostala je dosljedna u odluci da ostane djevica. Za razliku od ostalih djevičanskih božica,
Hestija nije sudjelovala ni u ratu ni u lovu, kao ni u nemirima i skandalima života na
Olimpu. Homer je uopće ne spominje. Znakovita je njezina odsutnost iz književnih i
likovnih umjetnosti. Osim na nekoliko vaza i novčića na kojima se pojavljuje zakrivena
velom, nema njezinih antropomorfnih prikaza.

5. Ostala božanstva

 Kron - otac olimpskih bogova, bog žetve.

 Adonis - bog žita, smrti i ponovnog rođenja.
 Asklepije - bog liječništva.
 Eol - bog vjetra.
 Eros - bog ljubavi.
 Erinije - boginje osvete i prokletstva.
 Heraklo - sin Zeusa i kraljice Alkmene, polubog i junak.
 Hestija - božica je srca, ognjišta i doma.
 Leta - božica ratara i stočara.
 Mojre - božice životne sudbine.
 Morfej - bog sna.

 Muze - Zeusove i Mnemozinine kćeri, pokroviteljice znanosti i umjetnosti:

o Euterpa - zaštitnica glazbe i lirske poezije
o Erato - zaštitnica ljubavnog i himničkog pjesništva
o Kaliopa - zaštitnica epske poezije i govorništva
o Klio - zaštitnica povijesti i junačkog pjesništva

3.
 o Melpomena - zaštitnica tragedije
o Polihimnija - zaštitnica svete pjesme i himni, a također i agrikulture i
pantomime
o Talija - zaštitnica komedije i bukolike
o Terpsihora - zaštitnica korske lirike i plesa
o Uranija - zaštitnica astronomije.

 Nimfe - snage prirode utjelovljene u polubožanskim mladim ženama.

 Pan - bog šuma, njiva, zaštitnik stada i pastira.
 Tanatos - bog smrti.
 Zefir - bog zapadnog vjetra.

5.1 . Mitološka stvorenja

Kentauri su bili mitski narod polu ljudi polu konja koji je živio u Tesaliji. Sa malim
izuzecima bila su to stvorenja surova, divlja i neprijateljski raspoložena prema ljudima.
Većinom se javljaju u grupi, a po imenu ih znamo jedva dvadeset. Najstariji mitovi ništa
ne govore o njihovom porijeklu. Pjesnik Pindar pripisao im je za oca čovjeka po imenu
Kentaur, koji je navodno bio sin Lapitskog kralja Iksiona i Nefele, utjelovljenja oblaka.
Mlada generacija kentaura izgubila je svoju surovost i divljinu i pridružila se Satirima u
pratnji boga Dionisa. Iz mase divljih kentaura izdvajala su se samo dvojica: Hiron, sin
titana Hronosa i Okeanide Filire, i Fol navodno sin Silena i ninfe Melie.

Satiri u grčkoj mitologiji poluljudi su i poluživotinje koji opsjedaju šume i prate Pana ili
Dioniza. Prikazivani su na različite načine, ali najčešći je prikaz satira kao mitološkog
bića koje je napola jarac, a napola čovjek. Satiri, za razliku od ostalih bogova, nisu
besmrtni nego su polubogovi. Satiri su prikazivani s malim jarećim rogovima, ušima,
repom, a ponekad i kopitima. Poslije su prikazivani u kozjem obličju zahvaljujući
povezivanju s Panom i rimskim Faunom - imali su dug kozji ili konjski rep. Odrasli su
satiri prikazivani s jarećim rogovima, a mlađi s manjim koštanim kvrgama ili rožićima na
glavi. Kosa im je često bila kovrčava, uši šiljate, nosovi ravni, a brade velike, a često s
vinovom lozom ili bršljanom koji im je kružio oko glave. Često su nosili tris - štap ukrašen
listovima i bršljanom koji je na vrhu imao češer.

3.
 Minotaur je čudovište iz Knososkog labirinta s ljudskim tijelom i glavom bika.
Minotaurova majka bila je Pasifaja, žena kritskog kralja Minosa. Otac mu je bio sveti
bijeli bik u kojeg se Pasifaja zaljubila. Svetog bijelog bika stvorio je Posejdon, a nakon
što mu ga Minos nije prinjeo za žrtvu pretvorio ga je u zloglasnog Kritskoga bika.
Minotaur je boravio u labirintu na Kreti koji je napravio Dedal. Minos je u lavirint bacao
mladiće i djevojke iz Atene, koje je svakih devet godina na Kritu slao atenski kralj Egej u
ime zadovoljštine zato jer je na Atenskim igrama ubio Minosova sina. Od toga danka u
krvi Atenu je oslobodio Egejev sin Tezej koji je ubio Minotaura i vratio se kući.

Hidra je imala ogromno pseće tijelo i osam zmijskih glava na dugačkom vratu. Živjela je
u močvarama Lerne. Herakle je imao zadatak da je ubije, ali to je bilo teško izvesti, jer
kako god je on odsijecao glave Hidri, na njihovim mjestima su nicale nove. Pozvao je u
pomoć Jolaja koji je nakon što bi Herakle odrubio svaku glavu, spaljivao bakljom vrat da
ne iznikne nova glava. Tako su uspjeli da je ubiju.

Kerber je bio troglavi pas koji je čuvao ulaz u podzemni svijet. Oko vrata su mu vijugale
zmije, a rep mu je završavao zmajskom glavom. Njegov zastrašujući izgled odlično je
pristajao njegovoj dužnosti. Bio je strog stražar na ulazu u podzemni svijet, a još stroži
na izlazu. Po svojoj stražarskoj dužnosti i budnosti postao je poslovičan. Braća su mu
bili Nemejski lav i dvoglavi pas Ort, a sestre Lernejska hidra, Tebanska sfinga i Himera.
Kerber se nalazi na svakoj slici Hadova podzemnog carstva.

Gorgone u grčkoj mitologiji ženska su stvorenja s oštrim očnjacima i zmijskom kosom,

kćeri morskog boga Forka i Keto. Najpoznatija je Meduza Gorgone su katkad
prikazivane sa zlatnim krilima, bakrenim pandžama i veprovim kljovama, s posebno
izraženim pogledom koji je okamenjivao. Nekim pravom Gorgonom smatraju samo
Meduzu, dok ostali gledaju na njih kao trojstvo.
Meduza je bila lijepa žena koju je Atena pretvorila u Gorgona, zato što ju je uhvatila
kako ljubi Posejdona u njenom hramu. Tko god bi je pogledao pretvorio bi se u kamen.
Meduzu je uspio ubiti Perzej koristeći se uglačanim štitom koji mu je dala Atena, kao
ogledalom, dok joj je odsjecao glavu.
Kasnije je Meduzinu glavu Atena pričvrstila na svoj oklop. Meduzinu glavu nosio je na
svom neprobojnom štitu i najviši bog Zeus. Ugledajući se na njega, slikom Meduzine
glave ukrašavali su svoje štitove i oklope mnogi mitski i historijski junaci stare Grčke i
Rima.

3.
Pegaz je bio divlji krilati konj koji je prema mitu iskočio iz Meduzinog vrata kada joj je
Perzej odsjekao glavu, zajedno sa junakom Hrisaorom. Živio je na brdu Helikon, a Muze
su ga hranile zimi kad bi snijeg prekrio travu. Belerofont je uspio da ga ukroti uz pomoć
zlatnih uzdi koje mu je dala Atena, ali pošto ga nije vratio kad je ubio Himeru, već je čak
ponosan pokušao da posjeti Olimpljane u njihovoj palači, Zeus ga je prokleo, a Pegaza
je uhvatio i koristio kao teretnog konja da mu nosi munje.
Kiklopi su bili divovi s jednim okom. O tome kako su kiklopi izgledali svjedoče mnogi
mitovi, ali ne i o tome koliko ih je bilo i kojeg su porijekla. Prema Homeru bili su narod.
Živjeli su u zemlji Hisperiji i na obližnjim otocima, boravili su u pećinama i bili su surovi i
necivilizirani. Nisu znali ni za pismo ni za državu, nisu obrađivali zemlju, nisu poštovali
bogove, a nisu bili ni gostoljubivi. Najpoznatiji je bio Polifem sin boga Posejdona. Prema
Heziodu, bila su trojica, a zvali su se Sterop, Bront i Arg, otac im je bio Uran, i majka
božica zemlje Geja. Pridružili su se Zeusu kad je podigao ustanak protiv Kronosa, i
iskovali mu gromove i munje uz pomoć kojih je pobijedio. Neki su autori Kiklope smatrali
sinovima divova Hekatonhira, a domovina im je bila Mala Azija. Oni su bili pomoćnici
boga Hefesta i živjeli su na Siciliji. Radionica im je bila ispod Etne vulkana koji se nalazi
na jednom od Liparskih otoka sjeverne Sicilije.

Sirene - Iako je najrasprostranjenije shvaćanje da su sirene mitska bića, stanovnice

morskih dubina, do struka vilinski lijepe djevojke koje umjesto nogu imaju riblji rep,
izvorno, prema Grčkoj mitologiji, one su čudovišta sa ženskom glavom i ptičjim tijelom -
to vjerovatno niste znali. Sirene su bile kćeri riječnog boga Aheloja, a isticale su se
divnim glasovima po kojima su dobile i imena: Aglajofona - Jasnoglasna, Telksepeja -
Očaravajuća, Pesinoja - Umiljata i Molpa - Raspjevana. Toliko su se ponosile svojim
glasovnim mogućnostima, da su se usudile izazvati na takmičenje i same zaštitnice
umjetnosti - Muze. Naravno, izgubile su, a kažnjene su tako što su napola pretvorene u
ptice.
Prema drugoj, kasnijoj verziji, ove po rođenju lijepe djevojke postale su krilate nakaze,
ali su zadržale lijepo lice i divne glasove, jer su uvrijedile boginju ljubavi i ljepote
Afroditu. Naime, ona ih je pretvorila u krilata čudovišta pošto se nisu lako predavale
ljubavnom zanosu. Kako god da su zadobile svoj izgled, one su ga se jako stidjele, pa
su utočište potražile daleko od svijeta i pronašle ga na stjenovitom otoku nedaleko od
Sicile i Haribde. Tamo su svojim zanosnim pjevanjem mamile mornare na obalu, gdje bi
ih davile i iz njihovog tijela isisavale krv.

3.
5.2. Junaci
 Ahilej

 Eneja

 Hektor

 Heraklo

 Jazon

 Odisej

 Perzej

 Tezej

6. Titanomahija

Titanomahija je naziv jedanaestogodišnjeg rata mlađeg naraštaja Titana predvođenih

Zeusom protiv starijeg naraštaja. Na Kronovoj su strani bili Kej, Kir, Hiperion, Japet,
Atlant i Menotije, a na Zeusovoj Hestija, Demetra, Hera, Had i Posejdon, a također i
Hekatonhiri, Giganti i Kiklopi. Hekatonhiri su pomogli bacajući stotine gromada kamenja
istodobno, a Kiklopi su iskovali Zeusove munje, Hadovu kacigu nevidljivosti i
Posejdonov trozub.
Olimpijski su bogovi zatvorili poražene Titane u Tartar. Budući da su za vrijeme rata
Titanide i Okean ostali neutralni, Zeus ih nije kaznio. Također u Tartar nisu poslani
Atlant, Kron, Epimetej, Menetije i Prometej.

3.
Atlantu je dao drugu kaznu, a Prometej, Epimetej i Menetije poslije su promijenili stranu
te su pomogli Zeusu u ratu. Kron je nakon rata uspio pobjeći te je tako izbjegao
odsluženje kazne u Tartaru zajedno s ostalim Titanima koje su čuvali Hekatonhiri.
Nakon deset godina rata Olimp pobjeđuje i razdjeljuje svijet među sobom:
 Zeus - zrak i nebo
 Posejdon – sva mora i sve vode
 Had – podzemni svijet
 Zemlja je ostavljena svim ostalim božanstvima.

7. Grčka mitologija kao začetak Rimskog vjerovanja

Rimska mitologija je uglavnom preuzela mitove i legende od starih Grka i Etruščana,

uz promjenu imena bogova. Glavni bogovi su Jupiter, Neptun i Pluton. Po rimskim
bogovima su nazvani planeti. Međutim, stari Rimljani su nekim od svojih božanstava
pridavali mnogo više pažnje od starih Grka, kao što su to Mars, Vesta i Vulkan

Rimsko božanstvo Grčki pandan Uloga

Saturn Kron Otac bogova i bog vremena
Jupiter Zeus Kralj bogova, bog neba i gromovnik
Neptun Posejdon Bog mora i zemljotresa
Pluton Had Bog smrti i Podzemnog svijeta i tame
Venera Afrodita Božica ljubavi i plodnosti
Minerva Atena Božica rata i mudrosti
Vulkan Hefest Bog vatre, vulkana i kovača
Mars Ares Bog rata, otac Romula i Rema, sin
kralja Numitora
Ceres Demetra Božica žita i poljodjelstva
Merkur Hemres Bog trgovine i putovanja, glasnik
bogova
Vesta Hestija Božica doma, zaštitnica domaćica
Bacchus (Bakho) Dioniz Bog vina i veselja, hrane i užitka
Apollo (Apolon) Apolon Bog Sunca, svjetlosti i umjetnosti
Dijana Artemida Božica prirode, lova i Mjeseca
Junona Hera Božica braka i kraljica bogova
Prozerpina Perzefona (Kora) Plutonova žena, kraljica Podzemnog
svijeta, tame i smrti

3.
Izvorni rimski bogovi su uglavnom bili vezani za različite aspekte života. Zbog takve
uloge, bilo ih je nevjerojatno mnogo. Najvažnije među njima Rimljani su nastavili štovati i
nakon što su usvojili grčku kulturu i svoje najveće bogove poistovijetili sa grčkima.
Međutim ovi bogovi su češće štovani u krugu obitelji, gdje je otac bio neka vrsta
svećenika, a rijetki su imali velika svetišta ili pak hramove kakve su imali oni
poistovijećeni sa grčkima. Kako su Rimljani konstantno pokoravali nove teritorije tako su
se susretali s lokalnim božanstvima koja bi, ako su im se sviđali, preuzimali.

8. Zanimljivosti
Mnoge legende  iz grčke mitologije su poznate širom sveta. Snimljeno je i mnoštvo
filmova zasnovanih na starogrčkim mitovima. Vijekovima unazad, grčka mitologija je bila
temelj razvoja mišljenja ljudi o svojim precima. Međutim, prenošenjem ovih priča sa
generacije na generaciju izmijenjene su neke prvobitne činjenice, a samim time se
stvorila serija stereotipa koji se tiču grčkih drevnih bogova i boginja, kao i drugih
mitoloških bića. Svi vjerovatno znamo da je Afrodita boginja ljubavi i čuli smo za Pegaza,
krilatog konja iz grčkih legendi.  No, time smo samo zagrebali po površini grčke
mitologije. Kada pogledamo malo dublje, ona predstavlja mnogo mističnije i bizarnije
mjesto nego što jedan ljudski um u suvremenom svijetu  zamisliti. U narednim ulomcima
nalazi se nekoliko manje poznatih zanimljivosti o grčkoj mitologiji.

Had nije bio čudovište

Had je bio bog smrti i podzemnog svijeta i to mu daje mračnu i zlu konotaciju zbog
činjenice da ga često uspoređuju s grčkom verzijom Kršćanskog vraga. Međutim,
Had nije sam izabrao da vlada podzemnim svijetom. On i njegova braća Zeus i
Posejdon su izvlačili slamke kako bi odlučili tko će vladati kojim dijelom svijeta. Zato bi
se prije moglo reći da Had nije imao sreće, jer je izvukao najkraću slamku pa mu je
pripao podzemni svijet. Osim toga, moramo imati na umu da usprkos njegovoj
reputaciji, Had nije bio jedini odgovoran za osudu i otkup duša. On je tu odgovornost
dijelio sa trojicom Zeusovih sinova: Minojem, Eakom i Radamantom koji su  odlučivali o
sudbini duše.

Ares nije bio toliko moćan

3.
Iako je bio bog rata, Ares nije imao veliku moć, i ustvari je uvijek slušao naređenja
svoje sestre Atine. Njegovo ime je sinonim za rat i krvoproliće. Ali bez obzira na to,
Atina, boginja mudrosti i pravične borbe bila je ta koja je vodila rad, a Ares je morao
biti pokoran. O tome možemo pročitati u Homerovoj Ilijadi.

Meduza nije bila jedina ružna žena iz grčke mitologije

Meduza je poznata po svojoj zmijskoj kosi i pogledu kojim svakoga tko je pogleda u oči
pretvarala u kamen. Međutim, Meduza je bila samo jedna od tri sestre Gorgone. Te je
jedino Meduza bila smrtna. Steno i Eurijala su također na glavi umjesto kose imale
zmije, ali za razliku od svoje sestre Meduze, njih dvije su bile besmrtne.

Tezej je bio manipulator

Svatko tko je bar malo proučavao grčku mitologiju sigurno zna za mit o tome kako Tezej
na Kritu ubija Minotaura i pronalazi nemogući izlaz iz Labirinta, što je plaćeno
velikom cijenom jer je mnoge ljude koštalo života. Cijeli taj pothvat, Tezej nije mogao
učiniti bez pomoći Kretske princeze Ariadne koju je poveo sa sobom kada je napuštao
otok, da bi je ostavio na otoku Naksos. Prema Plutarhu, starogrčkom biografu,
povjesničaru i esejistu,  kada je Tezej otkrio današnji glavni grad Grčke Atenu, on je
smatrao da je najbolji način za povećanje populacije bio silovanje žena, zbog čega je
izazvao vječnu mržnju svoje nove porodice.

Olimpski bogovi  nisu prvi besmrtnici

Prvo je bio Kaos, otac Geje (zemlje) i Erosa (boga ljubavi). Geja je prvo rodila Urana
(boga neba) i Ponta (boga mora). Kasnije se udala za Urana i rodila mu  Titane.
Najmlađi od njih, Kron, vođa Titana i vladar svemira, oženio je svoju sestru Reju i sa
njom izrodio prvih šest olimpskih bogova besmrtnika – Posejdona, Demetru, Heru,
Hestiju, Hada i Zeusa. Sva spomenuta božanstva, od Kaosa do Zeusa bili su besmrtnici.

Pandorina kći

Pandora je bila žena titana Epimeteja i majka smrtnice Pire. Zbog Pirinog braka sa
njenim rođakom Deukalionom, bogovi su poslali veliku poplavu kako bi uništili zemlju i
smrtnike. Međutim, Pira i Deukalion su uspjeli preživjeti, nakon što su potražili pomoć
od proročice iz Delfija, zatim su bacili Pandorine kosti u zemlju kako bi se svijet obnovio.
Tako je Pandora ustvari začetnik ljudske rase.

3.
Ratoborna Afrodita

Boginja Afrodita je bila u romantičnoj vezi sa Aresom, bogom rata, sa kojim je dobila
troje djece – Erosa, Fobos i Demios. Zbog toga je Afrodita, iako boginja ljubavi i
ljepote, često povezivana sa ratovima. Arheološki ostaci, kipovi i opisne slike na
kojima Afrodita nosi oklop i oružje, pronađeni su u nekoliko lučkih gradova Grčke.

9. Zaključak

Cilj ovog rada bio je prikazati Grčku mitologiju, utjecaj same mitologije na Rimsku
civilizaciju te odnos između samih bogova. Općepoznato je da je mitologija starih Grka
najpoznatija na svijetu, njen utjecaj je iznimno velik, kao na civilizaciju tako i književnost i
razne umjetnosti. Grčka mitologija prepuna je bogova, polubogova, junaka, čudovišta i
svakakvih stvorenja. Sve njih povezuju mitovi o ljubavi, mržnji, ratovima, slavnim
pothvatima i suparnišvu. U prve dvije cjeline objašnjena je Grčka mitologija i gdje se
prvo pojavljuje. Zatim je objašnjen termin teogonije, spojnica kozmogonije odnosno
postanak svijeta, te se često na njih nadovezuju božanske genealogije (prikaz razvoja
neke pojave od njezina postanka do posljednjega stupnja).

Glavne točke ovog seminara sadrže nabrojane Olimpijske bogove te odnos između svih
dvanaest. Također su pobrojana i objašnjena ostala božanstva i junaci. Stari Grci su
živjeli u strahopoštovanju prema svojim bogovima i trudili se da ih ne uvrijede nego da
im se umile kako bi živjeli boljim životom, jer su vjerovali da su bogovi jako zainteresirani
za ljudske živote i da im oni služe kao zabava.

Ovaj rad prikazao je grčku mitologiju od samog početka te njene najzanimljivije točke.

3.
10. Literatura

https://hr.wikipedia.org/wiki/Grčka_mitologija
https://sh.wikipedia.org/wiki/Teogonija
https://sh.wikipedia.org/wiki/Zeus
https://sh.wikipedia.org/wiki/Hera
https://hr.wikipedia.org/wiki/Grčki_primordijalni_bogovi
https://zrnoznanja.com/
https://hr.wikipedia.org/wiki/Olimpski_bogovi
www.linkedin.com
www.enciklopedija.hr
www.znanje.hr
www.slideshare.net

3.