Predmet: Kultura religije

Datum: 30/10/2022

Elektrotehnička škola Prijedor

Rimska I egipatska mitologija

Učenik: Aleksa Šarović

Razred: II-2

Profesor: Boris Gavrić

 Rimska mitologija

Izvori:

https://www.wikiwand.com/sh/Rimska_mitologija

https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos%3A2986/datastream/PDF/view

Rimska mitologija naziv je za skup tradicionalnih priča o osnivanju grada Rima i njegovih

najstarijih religijskih ustanova, kako su te priče prikazane u rimskoj književnosti i likovnoj umjetnosti.
Rimljani su uglavnom vjerovali da njihova predanja govore o iskotijskim činjecama, čak i kad su bila
ispunjena čudesnim i natprirodnim elementima. Te se priče vrlo često
tiču politike, patriotizma, moralnih osjećanja, odnosno, uopšteno govoreći, povezanosti ličnog
integriteta pojedinca s njegovom odgovornošću prema zajednici i rimskoj državi, pa jednu od važnijih
tema čini heroizam. Kad rimska predanja govore o osnutku kakvih religijskih običaja, uglavnom se
više bave ritualom, proricanjem i vjerskim ustanovama nego teologijom ili kozmogonijom.

Danas je nemoguće s preciznošću govoriti o najranijim bogovima Rima. O njima su pisali

obrazovani pojedinci ali često iz udaljenosti od nekoliko vijekova. Rana religija Rimljana je bila neka
vrsta animizma u kojem se za mnoge stvari vjerovalo kako ih pokreće i njima vlada božanski duh. Te
se duhove nazivalo numina, i najvjerojatnije u početku nisu bili raznovrsni kao pojedinačni bogovi
kasnije. Danas ih najlakše možemo zamisliti kao naša reagiranja na neko stablo, stijenu, šumu ili
riječnu livadu što u nama bude neke posebne osjećaje. Rimljani su osjećali kako bogovi pokreću sve
značajnije djelatnosti njihova svijeta, a različite djelatnosti potpadaju pod odgovornost određenih
bogova koji postoje samo radi toga. Ti su bogovi imali imena, ali nisu imali osobnosti, osobnih priča ili
mitova.

Već u samom početku Republike, Rimljani su razlikovali dvije vrste bogova: starije bogove iz
prvobitne vjere starog Rima i novije bogove koje su upoznali preko drugih italskih naroda, Etrurčana ili
Grka naseljenika, i primili ih u svoju službenu vjeru. Prvi su se zvali di indigetes (domaći bogovi), a
drugi di novensiles (novoprimljeni bogovi). Najveći domaći bogovi su bili: Jupiter, Mars, Kvirin,
Junona, Jan, Vesta, Lari, Penati, Saturn i Neptun. Još u doba posljednih kraljeva i u prvim
viiekovima Republike, bila su uvedena u službenu rimsku religiju prva strana božanstva. To se
dogodilo zahvaljujući Sibilskim knjigama koje je u Rim prema predaji donio kralj Tarkvinije, a koje su
propisivale obrede i molitve grčkim božanstvima. Pod njihovim utjecajem su u rimsku religiju uvođeni
grčki bogovi, kao što su: Apolon, Demetra, božica žetve i zemljoradnje, koju su u Rimu slavili pod
imenom Cerera; Hermes, koji je postao Merkur, bog trgovine; Eskulap, bog zdravlja i medicine;
Pluto, grčki bog zagrobnog života i bogatstva; Kibela, Velika Majka svih bogova. Svako od ovih novih
božanstava dobilo je, vremenom, svoj hram izvan svetih gradskih zidina, dok su se s njihove
unutarnje strane nalazili samo hramovi domaćih bogova.
Rimski bogovi:

Jupiter (Iupiter, od Iovis pater) je bog neba, on s neba dijeli ljudima svjetlost, ili šalje gromove (I.
Fulgurator) ili kišu (I. Pluvus). U Rimu su ga poštovali od najstarijih vremena. Njegovo glavno svetište
dizalo se na Kapitolu, i upravo je tu, u tom kapitolskom hramu, Jupiter pod imenom Iuppiter Optimus
Maximus bio štovan kao zaštitnik države, poštenja i zakletve, i kao davatelj pobjede

Mars je italsko poljodjelsko božanstvo koje je u Rimu postalo bog rata, te je uz Jupitera i Kvirina jedan
od najvažnijih rimskih bogova uopšeno. Mars je uzeo Rim, koji je težio za svjetskom vlašću, pod svoju
zaštitu i podario mu mnoge pobjede. Za Rimljane je imao veliko značenje, budući da je s vestalkom
Reom Silvijom imao blizance Romula i Rema i tako bio praotac Rimljana. Za njegov kult se brinio
sveštenički kolegij salijaca. Svečanosti u čast boga Marsa održavale su se u martu, koji je po njemu dobio
ime mart. Bile su to svečanosti s oružjem i procesijama.

Merkur je rimski bog glasnik i kao što njegovo ime da naslutiti, božanstvo koje bdije nad prometom i
trgovinom. Bio je povezan s mirom i napretkom. Obično je prikazivan s krilatim šeširom i palicom.
Osobito su ga štovali plebejci koji su se pretežito bavili trgovinom. U Rimu je 495. g. pr. Hr. Merkuru bio
posvećen hram, ali i u mnogim rimskim provincijama poštovao ga je trgovački sloj. Vrlo rano je preuzeo
funkcije grčkog boga Hermesa. Na obronku Celija nalazio se njemu posvećen izvor, čijom su vodom za
svečanosti u njegovu čast trgovci škropili sebe i svoju robu, ne bi li se tako očistili od ljage i olakšali teret
nečiste savjesti zbog svojih prevara.
 Egipatska mitologija

Izvori:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Egipatska_mitologija

https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffri:2853/datastream/PDF/view

http://mitologije.com/egipatska-mitologija/

Egipatska mitologija zasniva se na totemizmu, odnosno vjerovanju u toteme u

obliku svetih životinja i bića koja su nalik životinjama. Veliki dio egipatskih bogova je
mješavina ljudi i životinja s nadnaravnim moćima. Egipatska mitologija je nastala kao
odgovor ljudi na svijet koji ih okružuje. Uz pomoć mitologije objašnjavali su sve što se
događa oko njih. Svijetu koji ih okružuje davali su ljudske i nadljudske osobine i prikazivali
su ga u obliku raznih bogova i božica. To se može vidjeti u egipatskoj kozmogoniji i opisu
svijeta gdje je, primjerice, nebo zapravo božica Nut, zemlja bog Geb, vjetar bog Shu, a
ocean bog Nun.

Egipćani su smatrali da su bogovi obitavali u Egiptu prije ljudi te su nakon njihove

vladavine stvorili ljude da ih zamijene. Zato svi mitovi govore o djelima bogova koja su se
dogodila prije ljudi. Najpoznatiji mit je onaj o Ozirisu. Također je zanimljivo da Egipćani
nemaju samo jedan mit o nastanku svijeta i bogova. Kako su postojali religijski centri, tako
su se mijenjali i mitovi o nastanku svijeta. Najvažniji religijski centri bili su
gradovi Teba, Memfis, Hermopolis i Heliopolis.

Zagrobni život zaokupljao je velik dio egipatskog života i mitologije. Dokaz tome je
veliki broj grobnica poput piramida, mumija i božanstava koji su vezani za pogrebne
običaje. Svaki čovjek ima dušu koja se sastoji od više dijelova. Poslije smrti čovjek odlazi na
suđenje, gdje mu bog Anubis izvaže srce koje su nazivali Ib. Ako je srce lakše od pera
Maat, pokojnik može ići u podzemni svijet Duat, gdje će dobiti svoju kuću i oranicu koju će
obrađivati za vladara podzemnog svijeta Ozirisa. Ako je pokojnikovo srce teže od pera
Maat, pokojnikovo srce proždire Ammut i pokojnik ide u neki oblik pakla.
Mitovi o stvaranju
Egipatsko poimanje svemira

Prema egipatskoj mitologiji, prvotno je postojao okean Nun, koji se spominje kao i bog. Iz
njega je izronio brežuljak. Ali postoje 3 mita o nastanku bogova iz Nuna. Prvi potiče iz Heliopolisa,
Grada Sunca, te govori da je na početku iz Nuna rođen bog Sunca. Izvorni mit kaže da je to Atum, ali
je poslije u mitu spominjan Ra. U Novom kraljevstvu, mit govori da je Amon-Ra bog Sunca. Bog Sunca
je ispljunuo Šua i Tefnut, blizance, a iz njegovog oka je nastala Hathor. Drugi mit dolazi iz Memfisa,
gdje se vjerovalo da je stvoritelj svega i Atumov otac Ptah, bog umjetnika. Treći mit, iz Hermopolisa,
kaže da je na početku postojao i okean Nun, i bog Nun. Bog Nun imao je ženu Naunet, a oboje su bili
vodene sile. Uz njih su bili još neki bogovi, a važniji su Amon i Amaunet. Amon u ovom mitu nije
Sunce, već život.

Izgled svemira
Egipćani su vjerovali da svemir čine bogovi koji su personifikacije elemenata
prirode. Geb je Zemlja, on leži dolje. Na njemu je Šu, zrak, koji razdvaja Geba od Nut, neba. Nutino
tijelo je nebo, a njime se kreću Sunce, Mjesec i zvijezde. Ocean Nun je oko Geba te predstavlja
sva mora, a nalazi se i na nebu pa je nebo plavo. Većina drugih bogova živi na nebu, dok Oziris s
mrtvima živi u podzemlju - Duat. Rijeka Nil je sveta rijeka, a njezin bog je Hapy, personifikacija vode i
obilja. Set je vladar pustinja koje okružuju dolinu Nila.

Povezivanje s grčkom mitologijom

Grčka i egipatska mitologija imaju mnogo zajedničkog. Na primjer, Nun je u Grcima
bio Pont ili Okean, bog mora. Amon, egipatski kralj bogova tijekom Novog kraljevstva, Grcima je
bio Zeus. Neitin grčki pandan je Atena. Grci su smatrali da su Thoth i Anubis jednaki Hermesu, pa je
nastao Hermanubis. Oziris je izjednačen s Dionizom, a Set s Tifonom. Hathor je Grcima nimfa Io, a
Izida Demetra. Grcima su, doduše, bogovi životinjskih glava bili bizarni i neobični, ali su neke
prihvatili.