Sveučilište u Zadru

Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja

Kolegij: Informatika 1

ZADAĆA 1

Profesor: prof. Josip Cindrić Studentica: Monika Radović

Zadar, ožujak 2020

Kroz dosadašnje školovanje, sa materijalima i temom iz informatike susrela sam se već u
osnovnoj školi. Pošto je škola bila dobro opremljena sa kabinetom informatike i pametnim
pločama, imala sam dolaskom u srednju neka stečena iskustva. Pohađala sam gimnaziju
Vladimira Nazora te sam bila prva generacija koja je dobila sve četiri godine informatiku
umjesto samo 1 godinu. Smatram da smo sa profesoricom prešli svo potrebno gradivo za
normalno funkcioniranje unutar samog srednjoškolskog obrazovanja i privatnog života u
kojem je primjena tehnologije i informatička pismenost sve važniji aspekt ljudskog djelovanja
i samog života. Krećući od najstarijih tema kao što su povijest interneta i računala, do učenja
binarnog sustava, prešli smo sve važnije ˝povijesne ˝teme iz informatike, koje su za mene i
većinu mojih prijatelja bili poprilično ˝dosadne i suhoparne˝ te smo čekali vrijeme da
počnemo obrađivati teme Power Pointa, Worda, Excela koje su nam bile potrebne za
normalno pohađanje škole. Iz moje perspektive, teme Power Pinta, Worda i ostalih bitnih
programa su odlično odrađene, jer smo u dogovoru sa profesoricom najviše to radili dok svi
nismo došli do nekakve razine da svi bez problema razumijemo princip rada programa i sve
njegove beneficije. Smatram kako je takav način , od uvodnog dijela gdje smo kratko govorili
o povijesti računala i interneta, do obrađivanja najvažnijih tema kao što su upotreba i
funckioniranje programa koje svakodnevno koristimo , jedan od najboljih načina
predstavljanja informatike učenicima, jer one suhoparne teme koje nisu zanimljive ni
profesoru ni učenicima, daju kontraefekt i udaljavaju učenike od učenja informatičkog
sadržaja. Uz to, smatram da prof. Hutinski u svom članku, obraća pozornost na najvažniji
problem sa kojim se danas suočavamo a u vezi je sa uvođenjem informatike i informatičke
pismenosti u svakodnevni život, ponajviše u obrazovne ustanove i programe a to bi bila
nedovoljna interakcija sa učenicima i nedovoljno dovršena realizacija samog ICT-a u
obrazovanju. Uvođenjem LMS-a pokušavaju se individualizirati potrebe učenika/studenta, te
da se polako dolazi do prvobitne ideje o lakšem pristupu jedinicama sadržaja, o lakšoj
procjeni postignutog znanja i vještina te boljoj komunikaciji između profesora i učenika. Te
za kraj dala bih svoje mišljenje o daljnjim očekivanjima od kolegija Informatike1 . Smatram
da je cilj ovog kolegija, produbiti i proširiti vidike same informatičke pismenosti i slažem se
programom da treba dati širi uvid u funkcioniranje interneta i danih programa, ali isto tako
moram dati osvrt da novonastalu situaciju koja nas je svih natjerala na novi način rada. Moje
mišljenje je da nedostaje komunikacije između profesora i studenata, da se treba uzeti u obzir
individualne mogućnosti i sposobnosti svakog pojedinca odnosno studenta u izvršavanju
zadanih zadaća i projekata. Treba obratiti pozornost na način na koji će se nastava izvoditi,
jesu li izvori i pripremljena literatura dovoljno jasni za sve. Isto tako voljela bih raditi na
programima koje ćemo same kao buduće profesorice koristiti u svrhu povećanja zanimljivosti
sadržaja gradiva, tipa neke aplikacije ili programi koji bi nam omogućili da na lakši,
zanimljiviji i adekvatniji način djeci približimo gradivo. Pod to mislim na izgradnju
animacija, interaktivnog sadržaja …