Informacijaska pismenost i prelazak iz analognog u digitalni svijet

Uvod

Obrazovanje predstavalja jedan od najvanijih faktora koji su odgovorni za razvoj

drutva i vrlo je bitna njegova prilagodba promjenama koje donosi dananje informacijsko
doba. Za savremeno obrazovanje potreban je novi model uenja, koji se zasniva na metodama
koje koriste informacijske i komunikacijske tehnologije. Zbog toga je za razvoj informacijske
pismenosti potrebno imati informatike sposobnosti. U ovom kratkom radu osvrnut u se na
informacijsku pismenost kao klju za cjeloivotno uenje i generaciju digitalnih uroenika,
kao i problem digitalnih pridolica koji govore jezikom predigitalnog doba i nije razumljiv za
digitalne uroenike, jer oni ue ubrzanim tempom.
Informacijska pismenost- klju za cjeloivotno uenje

Pismenost je sa svojim historijskim, drutvenim, politikim i ideolokim

osobitostima uvijek bila dio neke kulture i tradicije. U dananjem informacijskom dobu ona se
interpretira na sasvim nov nain djelujui kao instrument globalnoga povezivanja,
cjeloivotnoga uenja i novih poslovnih modela. Razvoj informatike tehnologije donio nam
je ne samo nove medije, ve i nove drutvene prakse te nove naine kreiranja znaenja, a time
i nove interpretacije pismenosti.

Koncept drutva koje ui odgovor je na zahtjeve novoga doba obiljeenoga

globalizacijom, tehnolokim razvitkom, umreavanjem i velikim koliinama dostupnih
informacija. Danas smo svi izloeni informacijskom obilju u kojemu je teko razlikovati
autentine i valjane informacije od onih koje to nisu. I pitanje naravi nositelja informacije
znaajno utjee na nau sposobnost prepoznavanja korisnih i pouzdanih informacija. U tom
kontekstu je informacijska pismenost dobila na znaaju.

O informacijskoj pismenosti moemo govoriti sa raznih stajalita. Prvi je koncept

informacijske pismenosti opisan 1974. godine u dokumentu pod naslovom Okruenje
informacionog servisa: odnosi i prioriteti. Upuen je Nacionalnoj komisiji za biblioteke i
informacionu nauku SAD-a, kojeg je sastavio Paul Zurkowski, predsjednik Asocijacije za
industrijsku informaciju . U dokumentu je upotrijebljen naziv informacijska pismenost
(information literacy). O informaciji, u svom dokumentu iz 1974., navodi: Informacija nije
znanje; to je koncept ili ideja koja ulazi u ovjekovo perceptivno polje, vrednovana je i
asimilirana uvrujui ili mijenjajui individualni koncept realnosti i/ili sposobnost
djelovanja. Kao to je ljepota u oku gledaoca, tako je i informacija u umu korisnika.1

Godine 1989. Ameriko biblioteko drutvo (American Library Association:

ALA), formulira jednu od najee citiranih definicija informacijske pismenosti koja
potvruje njezino prihvaanje u strunoj knjiniarskoj zajednici. Prema ALA-inom Izvjeu
(Presidential Committee, 1989), informacijski pismene osobe definiraju se kao one koje su
nauile kako uiti jer znaju kako je znanje organizirano, kako pronai informacije i kako ih
koristiti na svima razumljiv nain To su osobe pripremljene na uenje tijekom cijelog

1
Zurkowski, P. G., The information service environment : relationships and priorities, National Commission
on Libraries and Information

2
ivota. U istom se dokumentu dalje tvrdi da je potrebno restrukturirati proces uenja kako
bi se studenti aktivno ukljuili u obrazovni proces i kako bi ih se potaknulo da:

- budu svjesni svoje potrebe za informacijom

- prepoznaju informaciju koja moe rijeiti problem

- pronau potrebnu informaciju

- vrednuju informaciju

- organiziraju je te,

- koriste informaciju uinkovito.2

Kompetentnost koritenja biblioteka ili biblioteka pismenost (library literacy)

pretea je informacijske pismenosti. Ostvaruje se upuivanjem i pouavanjem o koritenju
odreene biblioteke, njezinih usluga i izvora. Danas se obrazovne aktivnosti u bibliotekama
sve vie razvijaju prema informacijskoj pismenosti kako bi korisniku omoguili usvajanje
vjetina pristupa i koritenja izvora bez obzira na to gdje se oni nalaze. Posrijedi je dakle
evolucija edukacije korisnika, to je uoljivo u injenici da se mnogi programi edukacije
korisnika rekonceptualizirani i preimenovani u programe informacijske pismenosti kako bi
mogli zadovoljiti potrebe u sve sloenijem informacijskom okruju koje se odlikuje razvitkom
novih tehnologija i veom raznolikou medija i usluga.3

Slika br. 1: Elementi informacijske pismenosti(Preuzeto: URL:

http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_17_1.pdf )

2
piranec, Sonja. Informacijska pismenosti- klju za cjeloivotno uenje// Edupoint III, br. 17 (2003.), str. 7.
URL: http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_17_1.pdf (2015-01-06)
3
Isto.

3
Generacija digitalnih uroenika: internetska generacija

Dananji studenti nisu samo znatno drugaiji od prethodnih,nisu samo promijenili

odjeu, nakit i stil, kao to se to dogaalo u prethodnim generacijama. Dogodio se zaista
veliki prekid. Mogli bismo to nazvati udom, dogaaj koji je temeljno promijenio stvari. To je
pojava i brzo irenje digitalne tehnologije u posljednjim dekadama 20- rog vijeka.

Dananji studenti su prva generacija koja je odrasla uz novu tehnologiju. itav

ivot su njome okrueni i koriste raunare, videoigrice, digitalnu audio tehniku, videokamere,
mobilne telefone i sve druge alate digitalnog doba. Ovi navedeni alati su sastavni dijelovi
njihova ivota. Kako da nazovemo te nove studente dananjice? Najkorisniji naziv je Digitalni
uroenici. Dananji studenti su izvorni govornici digitalnog jezika raunara, videoigrica i
Interneta.

Dakle, imamo novu generaciju studenata, koji i u sferi obrazovanja oekuju da:

- informacije prime relativno brzo,

- rade vie stvari odjednom,
- prvo vide grafiki prikaz, a tek potom tekst,
- pristupaju informacijama nasumice, s bilo kojeg mjesta i u bilo koje vrijeme,
- ele odmah biti pohvaljeni i esto nagraivani,
- imaju informacijske sisteme koji e raditi poput, npr., Googlea.4

Studenti i nformacijska pismenost

S ozirom na brz razvoj znanja u svim podrujima, studentima se tokom redovitog

koovanja ne mogu pruiti sva znanja i vjetine koje e im biti potreben u buduem radu. Zato
je posebno vano da se studenti tokom kolovanja naue kako samostalno uiti. Informacijska
pismenost je osnovna vjetina koju treba posjedovati svaki student ako eli napredovati kao
strunjak u svom podruju u dananjem globalnom informacijskom drutvu, vjetina bez koje

4
Prensky, Marc: Digitalni uroenici, digitalne pridolice//Edupoint, V (2005.) URL:
http://edupoint.carnet.hr/casopis/32/clanci/2 (2015-01-06)

4
se ne moe preivjeti u informacijskom dobu. Iako je informacijsku piosmenost potrebni
razvijati na svim razinama obrazovanja kljuno je da takvo znanje upravo steknu studenti.

Nastavnici na visokokolskim ustanovama trebali bi tijekom predavanja i ostalih

oblika rada u nastavi poticati studenti na istraivanje te im pomoi da naue gradivo, ali i da
naue kako uiti. Jedan od naina za razvijanje, ali i za utvrivanje stupnja informacijske
pismenosti studenata jeste i izrada seminarskih radova. Seminarski radovi slue za
nadgledanje i provjeru napretka studenata u pronalaenju informacija, njihovoj analizi i
vrednovanje, te objedinjavanje i objavljivanje kao cjelovitih radova. Pri tome se kao izvor
informacija danas vie ne koristi samo klasina literatura nego i informacije prikupljene
koritenjem suvremenih informatikih tehnologija, posebno Intereneta.5

Informacijska pismenost je, kako se vidi, jedan od kljunih elemenata uenja i

zbog toga ju je potrebno integrirati u nastavne planove i programe, a nikako ne pristajati da se
poduavanje informacijskoj pismenosti preputa parcijalnom i nesistematskom provoenju u
visokokolskim institucijama. Praksa je, naime, pokazala da se valjan uinak efikasnog
poduavanja informacijskoj pismenosti postie tek ispreplitanjem informacijske pismenosti i
kurikuluma nastavnih planova i programa. Samo se na taj nain moe postii sistematinost u
razvoju vjetina vieg reda i zavrnog cilja informacijske pismenosti: uiti kako uiti.

Postupajui u skladu s novim obrazovnim programima, bibliotekar preuzima jo

jednu vanu zadau pedagoku, a time i odgovornost za kvalitet obrazovnih procesa.
Bibliotekar, meutim, tu odgovornost aktivno dijeli s nastavnicima i studentima.

Trenutno se u visokokolskom okruenju daju raspoznati etiri glavna modela

informacijskog opismenjivanja studenata, koji se provode u okviru kolegija intrakurikularnog,
interkurikularnog, ekstrakurikularnog ili samostojeeg tipa.6

5
Hoi, Nataa. Razvoj informacijske pismenosti studenata kroz izradu seminarskih radova// Edupoint III, br. 17
(2003.), str. 18-19. URL: http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_17_1.pdf (2015-01-06)
6
Dizdar, Senada. Informacijska pismenost- metakompotencija za cjeloivotno uenje. Sarajevo, Filozofski
fakultet: Odsjek za komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo

5
Informatika vs. Informacijska pismenost

Valja razlikovati informacijsku i informatiku pismenost. One su bliske, ali biti

informacijski pismen znai prije svega imati intelektualni okvir za razumijevanje, traganje,
procjenu i koritenje informacije, dok raunalna ili informatika pismenost podrazumijeva
poznavanje hardvera i softvera.7

U dananje vrijeme informatika pismenost bitan je preduvjet za informacijsku

pismenost, a posebno je potrebna pri pronalaenju informacija. Raunari omoguuju pristup
informacijama u svako doba dan i na svakom mjestu, te su tako studentima dopuna koritenju
biblioteka na fakultetima s klasinom tampanom literaturom.

Iako je pronalaenje informacija samo jedna od sposobnosti koja ini

informacijsku pismenost, ipak je taj korak vaan za prelazak na kvalitetnu analizu i obradu
informacija. Zato je vano krenuti sa informatikim opismenjavanjem studenata. Nije
dovoljno samo studente nauiti koritenju raunara i raunarskih programa koji e im pomoi
pri prikupljanju i obradi informacija. Treba ih nauiti ne samo kako da prikupe informacije,
negi i kako da ih iskoriste i transformiraju u znanje. Informacijski pismena osoba razumije
ulogu raunara u procesu traenja informacija, ali je isto tako svjesna kako uspjeno
pretraivanje ovisi o njoj, a ne o tehnologiji koju koristi.

Prelazak iz analognog u digitalni svijet

Sada je jasno da kao posljedica sveprisutnog okruenja i koliine interakcije s

novim tehnologijama, dananji studenti razmiljaju i obrauju informacije na elementima
drugaijim od svojih prethodnika. Te razlike idu puno dalje nego to moemo i zamisliti. Jer
dananji mladi su digitalni uroenici. A ta smo mi ostali? Mi koji nismo roeni u digitalnoj
eri, ali smo se u jednom trenutku nali oarani tehnologijom te prihvatili mnoge ili veinu
njenih vidova, uvijek emo biti digitalne pridolice.8

7
Kastratovi, Milijana. Nita bez raunala// Edupoint III, br. 17 (2003.), str. 18-19. URL:
http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_17_1.pdf (2015-01-07)
8
Prensky, Marc. Digitalni uroenici, Digitane pridolice//Edupoint V (2005) URL:
https://www.scribd.com/doc/199716114/Marc-Prensky-Digitalni-Urodjenici-Digitalne-Pridoslice (2014-01-07)

6
 Vano je razlikovati ta dva pojma, zato to uvijek digitalne pridolice ue kako
prihvatiti novo okruenje, ali uvijek u odreenoj mjeri zadravaju svoj naglasak, odnosno
ostaju jednom nogom u proosti.

Najvei problem dananjice je taj, to stariji nastavnici kao digitalne pridolice

govore zastarjelim jezikom (jezikom preddigitalnog doba) tekom mukom uei populaciju
koja govori potpuno novim jezikom. Digitalni uroenici navikli su ubrzano primati
informacije, vole paralelno raditi nekoliko poslova , vie vole da slike prethode tekstu,
skloniji su nasuminom pristupu, najbolje rade u internetskom okruenju... Meutim digitalne
pridolice, obino ne cijene nove osobine koje su ovi usvojili i usavrili s godinama
interakcije i vjebe.9

Promjena biblioteke paradigme

Biblioteka je sve manje mjesto/lokacija, a sve vie je proces... Biblioteka sve vie
postaje informacijska platforma u umreenom drutvu znanja, u novom, planetarnom svijetu
znanja. to biblioteku, ne samo metaforiki gledano, stavlja u posve drugaiji poloaj u
odnosu na njenu dosadanju lokaliziranost, mjesnost, ukorijenjenost.

U takvim okolnostima uloga biblioteka postaje sve znaajnija, s obzirom da je za

drutvo znanja potrebno obezbijediti pronalaenje, posudbu i upotrebu informacija. Holistiko
gledanje stvorilo je nove mogunosti za razvojne slube. Ideja virtaualnog univerziteta poiva
na unapreenju elektronikog uenja (eLearning), pa su i visokokolske biblioteke poele da
grade online servise i programe za udaljene korisnike .

Funkcija biblioteke u potopori uenju moe se sastojati u pruanju informacijskih

usluga u uem smislu (pretraivanje informacijskih izvora, meubiblioteka posudba,
informacijske usluge) ili u irem smislu kao potpora informacijskom opismenjivanju, to jest
ukljuenosti u osmiljavanje i provedbu poduke informacijskom opismenjavanju i u
virtualnom okruenju, te posredno, kroz usluge izrade tematskih portala kao potpore uenju,
nastavi i istraivanju.

9
Prensky, Marc. Digitalni uroenici, Digitane pridolice//Edupoint V (2005) URL:
https://www.scribd.com/doc/199716114/Marc-Prensky-Digitalni-Urodjenici-Digitalne-Pridoslice (2014-01-07)

7
 Istraivanja provedena u posljednjem desetljeu pokazuju da studenti na
univerzitetima koji imaju dobro razvijene biblioteke i struno osposobljene bibliotekare
postiu znatno bolje rezultate (ocjene na ispitima, u seminarskim i diplomskim radovima).
Zbog toga bi bibliotekari trebali biti ne samo kompetentni u pretraivanju i pohranjivanju
informacija, ve i informatiki izrazito pismeni i vjeti u koritenju aplikacija to ih nude nove
tehnologije. Biblioteke zato trebaju da upravo u tom pravcu osmiljavaju programe, koji e
razvijati svijest o vanosti naunih i tehnikih informacija pri obnavljanju i sticanju novih
znanja i osposobljavanju za samostalno rjeavanje informacijskih problema u to kraem
vremenskom roku.

Informacijske usluge biblioteke

Moemo rei da su to, zapravo, sinhroni modeli pruanja informacijskih usluga.

Ali, one imaju jo jednu vanu karakteristiku. Osim davanja informacija, izravne djelatnosti
obuhvaaju i formalno i neformalno pouavanje korisnika. Pojedinca ili skupinu korisnika
pouava se kako se koristiti knjinicom, njezinim fondom i uslugama.10

Dora Sei navodi da veina bibliotekara i dalje smatra da informacijska sluba u

prvom redu treba pomoi korisniku da sam pronae potrebnu informaciju, dok drugi zastupaju
miljenje da knjiniar treba biti u prvome smislu informator tj. traiti, pronai i dati gotovu
informaciju korisniku11. Autorica smatra da e prvo miljenje prevladati u bibliotekama ija
je uloga obrazovna, a drugo u specijalnim bibliotekama, koje nude pretraivanje baza
podataka i sl. Meutim, injenica je da koliina zapisanog znanja neprestano i neuhvatljivo
raste, te i sami korisnici imaju sve vea oekivanja od bibliotekara, kao informacijskih vodia.

Ameriki strunjaci smatraju da e bibliotekari, unato sve brojnijoj

konkurenciji, a moda upravo i zbog nje, dobiti sve vaniju ulogu kao strunjaci koji pomau
korisnicima u artikulaciji njihovih upita, u odabiru odgovarajuih baza podataka, u

10
Sei, Dora. Informacijska sluba u knjinici.- 2. Dopunjeno i preraeno izdanje. Lokve: Benja, 2006., str.47.

11
Isto, str. 46.

8
istovremenom predstavljanju njihovih informacijskih potreba, u tumaenju rezultata
pretraivanja informacijskih izvora i u poboljanju informacijske pismenosti12.

ZAKLJUAK

Istraivanja koja su provedena u posljednjem desetljeu da studenti koji imaju na

univerzitetu dobro razvijene biblioteke i struno osposobljene bibliotekare postiu znatno
bolje rezultate. Jer informacijska pismenost je jedan od kljunih elemenata i zbog toga ju je
potrebno integrirati u nastavne planove i programe, a nikako ne pristajati da se poduavanje
informacijskoj pismenosti preputa parcijalnom i nesistematskom provoenju u
visokokolskim institucijama. Digitalni uroenici navikli su ubrzano primati informacije,
najbolje rade u internetskom okruenju i najvei problem je to digitalne pridolice govore
zastarjelim jezikom tekom mukom poduavajui ovu populaciju.

I biblioteke, kao i bibliotekari postaje sve znaajnija, s obzirom da je za drutvo

znanja potrebno obezbijediti pronalaenje, posudbu i upotrebu informacija.

12
Isto, str. 22.

9
LITERATURA:

1. Dizdar, Senada. Informacijska pismenost- metakompotencija za cjeloivotno uenje.

Sarajevo, Filozofski fakultet: Odsjek za komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo
2. Hoi, Nataa. Razvoj informacijske pismenosti studenata kroi izradu seminarskih
radova//Edupoint III, br. 17 (2003), str. 18-19.
URL: http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_17_1.pdf (2015-01-06)
3. Kastratovi, Milijana. Nita bez raunala// Edupoint III, br. 17 (2003.), str. 18-19.
URL: http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_17_1.pdf (2015-01-07)
4. Prensky, Marc. Digitalni uroenici, Digitane pridolice//Edupoint V (2005) URL:
https://www.scribd.com/doc/199716114/Marc-Prensky-Digitalni-Urodjenici-
Digitalne-Pridoslice (2014-01-07)
5. Sei, Dora. Informacijska sluba u knjinici.- 2. Dopunjeno i preraeno izdanje.
Lokve: Benja, 2006.

6. piranec, Sonja. Informacijska pismenosti- klju za cjeloivotno uenje// Edupoint III,

br. 17 (2003.), str. 7. URL:
http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_17_1.pdf (2015-01-06)

7. Zurkowski, P. G., The information service environment : relationships and

priorities, National Commission on Libraries and Information

10