INFORMACIJSKA PISMENOST

priručnik za studente

Josip Šimić
Sonja Špiranec

Mostar, 2015.
INFORMACIJSKA PISMENOST
priručnik za studente

Nakladnik: Sveučilište u Mostaru

Za nakladnika: Prof. dr. sc. Ljerka Ostojić

Autori: Mr. sc. Josip Šimić, dipl. bibl.

Izv. prof. dr. sc. Sonja Špiranec

Recenzenti: Prof. dr. sc. Senada Dizdar

Doc. dr. sc. Dinka Kovačević

Lektura: Marijana Čuljak, prof.

Ilustracije: Ivan Boban, dipl. ing.

Grafičko oblikovanje
i tisak: Fram Ziral, Mostar

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

001.102(075.8)

ŠIMIĆ, Josip
Informacijska pismenost : priručnik za studente
/ Josip Šimić, Sonja Špiranec ; [ilustracije Ivan
Boban]. - Mostar : Sveučilište, 2015. - 98 str. :
ilustr. ; 24 cm

Bibliografija: str. 95-98.

ISBN 978-9958-16-047-9
1. Špiranec, Sonja
COBISS.BH-ID 22438918

Tempus projekt „Razvoj informacijske pismenosti i cjeloživotno učenje za ekonomiju zasnovanu

na znanju u zemljama Zapadnog Balkana“ je financirao tiskanje ove publikacije
INFORMACIJSKA
PISMENOST
priručnik za studente

Mostar, 2015.
Sadržaj
Foreword..............................................................................................................................7

Predgovor ...........................................................................................................................9

1. Informacijska pismenost...............................................................................11
1.1. Važnost informacijske pismenosti u akademskom okruženju........................................ 11
1.2. Informacijska pismenost: definicije....................................................................................... 12

2. Modeli poučavanja informacijske pismenosti.........................15

2.1. Model sedam stupova SCONULa ........................................................................................ 15
2.2. Novi kurikulum informacijske pismenosti ANCIL (A New Curriculum For
Information Literacy)............................................................................................................... 16
2.3. Model prožimanja komponenti............................................................................................. 17

3. Standardi informacijske pismenosti..................................................19

3.1. Standard Američkog udruženja za visokoškolske knjižnice............................................ 19

4. Izobrazba korisnika .........................................................................................23

5. Izvori informacija u visokoškolskim knjižnicama..............25

6. STRATEGIJE PRETRAŽIVANJA BAZA PODATAKA I TRAŽILICA.......31

7. Bibliografske i citatne baze podataka...........................................37

8. OTVORENI PRISTUP: OBILJEŽJA I PRIMJERI IZVORA...........................43

9. PRETRAŽIVANJE INFORMACIJA NA WWW-u............................................59

10. CITIRANJE LITERATURE........................................................................................73

10.1. Vancouversko citiranje............................................................................................................. 75
10.1.1. Vancouversko citiranje u tekstu.......................................................................75
10.1.2. Popis literature prema Vancouverskoj metodi citiranja...............................76
10.2. Harvardsko citiranje................................................................................................................. 80
10.2.1. Harvardski sustav citiranja u tekstu...............................................................80
10.2.2. Popis literature prema Harvardskoj metodi citiranja...................................81
10.3. Programi za upravljanje referencama.................................................................................. 83

5
11. Plagiranje ...................................................................................................................89
11.1. Prevencija plagiranja................................................................................................................ 90
11.2. Otkrivanje plagijata pomoću računalnih programa ......................................................... 92

LITERATURA..........................................................................................................................95
Foreword

This handbook „Information literacy - Handbook for students” published by the

University of Mostar as part of Tempus project 517117 Developing Information
Literacy for Lifelong learning and knowledge economy in Western Balkan countries
is a very welcome development for the furthering and championing of Informa-
tion Literacy in the Western Balkan region. In this Information Age the rise of
digital and social media tools has brought with it some amazing innovations and
immense challenges.
The challenge to achieve information literacy (IL) in this information rich so-
ciety is vital for lifelong learning and allows us to capitalise on the diverse and
often overwhelming range of information choices which we have been confronted
with by the power of the Internet. This great power has forced all of us to develop
strategies for confronting issues concerning accessibility, reliability, authenticity
and validity as well as information overload.
Information Literacy is a vital transferable skill for lifelong learning in both
formal and informal learning environments throughout people’s lifetimes. Infor-
mation literacy facilitates active citizenship of individuals. Information literacy
prepares people for lifelong learning because it enables them to find the informa-
tion they need for any task or decision at hand.
In helping to provide and expand access to information, helping to facilitate
full participation in Society - our role is crucial. We must prepare for a Society full
of Information, prepare for Digital Citizenship for a Digital Age.

Jerald Cavanagh Tempus Project Leader

Tempus project 517117

Padraig Kirby
Tempus Project Coordinator.

7
Predgovor

Priručnik Informacijska pismenost namijenjen je ponajprije studentima prvog ci-

klusa studiranja, ali i studentima viših godina, te knjižničarima koji sudjeluju u in-
formacijskom opismenjavanju studenata na fakultetima. Premda se informacijska
pismenost u nastavnim planovima i programima većine fakulteta ne proučava kao
zaseban predmet, ta vrsta pismenosti zapravo je sastavni dio njihova obrazovanja.
Priručnik je pripremljen s ciljem da studentima pruži osnovne pojmove s kojima
se susreću u procesu informacijskog opismenjavanja kao preduvjeta kvalitetnoga
obrazovanja, znanstveno-istraživačkoga i stručnoga rada.
Priručnik ima jedanaest poglavlja koja svojim sadržajem obuhvaćaju osnovne
pojmove informacijske pismenosti, značaj koncepta u suvremenom informacij-
skom okruženju, a napose u kontekstu učenja i istraživanja, prikaz standarda i
modela informacijske pismenosti, a u drugom dijelu i praktične primjere korište-
nja izvora informacija, u knjižnicama, na Internetu, te u bibliografskim i citatnim
bazama podataka. Specifično, ovaj se priručnik sastoji od sljedećih poglavlja: In-
formacijska pismenost; Modeli poučavanja informacijskoj pismenosti; Standardi
informacijske pismenosti; Izobrazba korisnika; Izvori informacija u visokoškol-
skim knjižnicama; Strategije pretraživanja baza podataka i tražilica; Bibliografske
i citatne baze podataka; Otvoreni pristup: obilježja i primjeri izvora; Pretraživanje
informacija na WWW-u, citiranje literature i plagiranje.
Ovaj priručnik može služiti i kao svojevrsna nadopuna postojećoj literaturi iz
područja informacijske pismenosti, ali i kao koristan praktični vodič namijenjen
informacijskim stručnjacima, nastavnom osoblju, istraživačima i studentima u
razumijevanju informacijske pismenosti i stjecanju temeljnih vještina koje pokri-
va koncept informacijske pismenosti.
Želimo zahvaliti svima koji su na različite načine doprinijeli nastanku ovog
teksta. Ipak, ponajprije hvala našim studentima. Zahvaljujući njihovim upitima
vezanim za potragu za različitim vrstama informacija došli smo na ideju za pri-
premu ovog priručnika.
Osobito se zahvaljujemo i voditeljima Tempus projekta „Razvoj informacijske
pismenosti i cjeloživotno učenje za ekonomiju zasnovanu na znanju u zemljama
Zapadnog Balkana“ koji su prepoznali značaj ovakvoga priručnika za naše stu-
dente, te dali podršku za tiskanje ove publikacije.

9
10
1. Informacijska pismenost

1.1. Važnost informacijske pismenosti u

akademskom okruženju
Suvremena informacijska okruženja korjenito mijenjaju procese učenja i istraži-
vanja. Pripadnici akademske zajednice studiraju, istražuju i komuniciraju svoje
rezultate u informacijskim okruženjima koja su se u posljednjem desetljeću stu-
bokom promijenila. Glavna je poluga spomenutih promjena svakako tehnologija
koja je potakla prijelaz iz analogne u mrežnu i digitalnu sredinu što je donijelo
nove obrasce pronalaženja i korištenja informacija. U promišljanju o informacij-
skom ponašanju akademske zajednice prednjače predodžbe o lakoći pronalaženja
i pristupa znanstvenim informacijama, iznimnim vještinama u uporabi tehnolo-
gija, poglavito studenata, i pretpostavci da će se vještine automatizmom uspješno
i pozitivno odraziti na procese učenja i istraživanja.
Iako je tehnologija uistinu porušila mnoge fizičke barijere i ograničenja u pri-
stupu informacijama, informacijska okruženja postala su konceptualno sve slože-
nija što opterećuje postupke pronalaženja ili procjene znanstvenih informacija i
izvora primjerenih za korištenje u akademskoj sredini. Poteškoće izviru iz činje-
nice da danas informacije do korisnika dopiru nefiltrirane, pri čemu je sve teže
nedvojbeno utvrditi autorstvo i pouzdanost informacija i razlikovati znanstvene
od neznanstvenih izvora; time sposobnosti snalaženja, razumijevanja i kritičkog
preispitivanja informacija postaju okosnicom kvalitetnog i učinkovitog istraživač-
kog rada.
Spomenute sposobnosti čine samu srž koncepta informacijske pismenosti
koja u akademskom okruženju obuhvaća široku lepezu informacijskih postupa-
ka: upravljanje i pristup znanstvenim informacijama, njihovu uporabu, stvara-
nje, formalno i neformalno objavljivanje, širenje i sl. Promjene informacijskih
prostora u kojima se istraživanja provode, u obrascima istraživačkih procesa i
dinamici objavljivanja, te dostupnosti znanstvenih, ali i nepouzdanih informa-
cija u posljednjem desetljeću, svakako su potaknuli potrebu snažnijeg promica-
nja, tumačenja i djelatnog širenja koncepta informacijske pismenosti u akadem-
skoj zajednici.

11
1.2. Informacijska pismenost: definicije
Informacijska pismenost kao pojam, u smislu u kojem se danas rabi, prvi put se
pojavljuje 1974. godine kada je tadašnji predsjednik Udruženja informacijske in-
dustrije (Information industry Association: IIA) Paul Zurkowski u Izvješću Naci-
onalnoj komisiji za knjižnice i informacijsku znanost SAD-a, govorio o potrebi da
pojedinci moraju biti informacijski pismeni ako žele preživjeti u informacijskom
dobu.
Godine 1989. Američko knjižničarsko društvo (American Library Associati-
on: ALA), formulira jednu od najčešće citiranih definicija informacijske pisme-
nosti koja potvrđuje njezino prihvaćanje u stručnoj knjižničarskoj zajednici. Pre-
ma ALA-inom Izvješću (Presidential Committee, 1989.), informacijski pismene
osobe definiraju se kao “one koje su naučile kako učiti… jer znaju kako je zna-
nje organizirano, kako pronaći informacije i kako ih koristiti na svima razumljiv
način… To su osobe pripremljene na učenje tijekom cijelog života” (Špiranec i
Banek Zorica, 2008.). Isti dokument upućuje na potrebu shvaćanja studenta kao
aktivnog i angažiranog dionika obrazovnog procesa koji je:
■ svjestan svoje potrebe za informacijom,
■ prepoznaje informaciju koja može riješiti problem,
■ uspješno pronalazi potrebnu informaciju,
■ vrednuje informaciju,
■ upravlja informacijama i organizira ih te,
■ koristi i priopćava informaciju učinkovito.
U analizi više ponuđenih definicija pojma i cilja informacijske pismenosti
autorice priručnika pod naslovom Informacijska pismenost – smjernice za razvoj
inovativnih mrežnih modula (Dizdar i sur., 2014) zaključuju slijedeće „cilj infor-
macijske pismenosti je - razviti i organizirati znanja koja će omogućiti da se, iz ne-
filtriranih i nestrukturiranih informacija, kao i nepregledne količine informacija
uopće, razviju vještine i znanja za pronalazak kvalitetne, vjerodostojne i autentič-
ne informacije koja pomaže u rješavanju zadataka“.
Vrlo često se, čak i u akademskim krugovima, te u literaturi, može primijetiti
pogrešna primjena ili izjednačavanje pojma informacijska i informatička pisme-
nost. Prema Špiranec – Banek (2008) radi se o jednoj od pet mitoloških zabluda u
vezi pojma informacijske pismenosti.
Računalna/informatička pismenost ostvaruje se putem definirane razine upo-
rabe i operiranja računalnim sustavima, mrežama i programima (Špiranec, 2003).

12
Osnovne su sastavnice računalne pismenosti: hardverska pismenost (postupanje
s predmetima), softverska pismenost (poznavanje rada s operativnim sustavom),
aplikacijska pismenost (sposobnost korištenja specijalnih softverskih paketa) (Vr-
kić Dimić, 2014). Dok se informacijska pismenost bavi sadržajem, informatička
se odnosi na tehnologiju, infrastrukturu i tehnološku ekspertizu (Dizdar, 2014).
Prema D. Bawden (2001) u koncepte suvremene pismenosti, osim informa-
cijske i informatičke ubrajamo: medijsku pismenost - kao sposobnost prihvaća-
nja i kritičkog razmišljanja o informacijama dobivenim preko medija; knjižničnu
pismenost - kao preteču informacijske pismenosti i digitalnu pismenost - defi-
nirajući je kao sposobnost čitanja i razumijevanja hiperteksta ili multimedijskih
tekstova, a uključuje razumijevanje slika, zvuka i teksta dinamičkog i nesekven-
cionalnog hiperteksta. Ipak, prema Dizdar (2014) informacijska pismenost „je
od presudnog značaja za cjeloživotno učenje jer, prije svega, omogućava odabir
relevantnih informacija iz bujice svakodnevno dostupnih izvora, ali i otvara put
za rješavanje drugih problema s kojima se susrećemo u procesu cjeloživotnog ob-
razovanja“. Ipak, treba naglasiti da informacijski pismen čovjek mora biti i in-
formatički pismen, dok s druge strane za informatičku pismenost nije potrebno
poznavanje informacijske pismenosti.
Budući da živimo u društvu u kojoj je uloga knjižničara općenito nedovoljno
prepoznata, te je informacijska pismenost kao pojam i kao temelj cjeloživotnog
učenja potpuno nepoznat, smatramo vrlo važnim u ovom priručniku uputiti i
na IFLA-inu Izjavu o informacijskoj pismenosti i cjeloživotnom učenju iz 2005.
godine kojom je objavljeno da su informacijska pismenost i cjeloživotno učenje
svjetionici informacijskog društva koji osvjetljavaju putove razvoja, napretka i
slobode. Nadalje, u istoj izjavi stoji „“Informacijska pismenost je u srži učenja za
cijeli život“. Ona daje snagu ljudima iz svih područja života da traže, procjenjuju,
koriste i stvaraju informacije na efektivan način, da bi postigli osobne, društvene,
profesionalne i obrazovne ciljeve. To je osnovno ljudsko pravo u digitalnom svije-
tu i ono promovira društveno uključivanje svih država.

13
2. Modeli poučavanja
informacijske pismenosti

Obilježja informacijske pismenosti opisana u prethodnom poglavlju upućuju na

značaj i važnost informacijske pismenosti u visokoškolskom okruženju, ali ujedno
ukazuju na složenost i slojevitost koncepta. Radi boljeg razumijevanja informacij-
ske pismenosti i procesa informacijskog opismenjivanja na teorijskoj i praktičnoj
razini razvijen je velik broj modela informacijske pismenosti među kojima svakako
treba spomenuti Model traženja informacija (engl. Information Search Process) C. C.
Kuhlthau (1993), Model šest velikih vještina (Eisenberg i Berkowitz,1990), Model
sedam stupova informacijske pismenosti Udruženja visokoškolskih i nacionalnih
knjižnica (1999) poznat kao SCONUL-ov model (Standing Conference of National
and University Libraries) ili noviji modeli poput ANCIL-a: A New Curriculum for
Information Literacy (Secker i Coonan, 2014) iz Ujedinjenog Kraljevstva, kao i New
Framework for Information Literacy in Higher Education (2015) iz SAD-a.
U ovom priručniku ćemo ukratko predstaviti nekoliko modela koji se odnose
na visoko školstvo, te jedan model koji je nastao na području Bosne i Hercegovine.

2.1. Model sedam stupova SCONULa (The

Society of College, National and University
Libraries – SCONUL)
SCONUL-ov model (The Society of College, National and University Libraries
–SCONUL) je razvilo udruženje knjižnica, koledža, nacionalnih i visokoškolskih
knjižnica Velike Britanije. Taj model temelji se na sedam glavnih vještina i podra-
zumijeva suradnju akademskog i knjižničnog osoblja. Sve te vještine postupno se
stječu tijekom školovanja.
U skladu s vizijama SCONUL modela, a u sklopu Tempus projekta „Integrira-
nje informacijske pismenosti u akademske planove i programe na sveučilištima u
zemljama Balkana“, u našoj zemlji je započeo proces izrade prijedloga za uvođenje
programa informacijske pismenosti u nastavne planove i programe visokoškol-
skih ustanova.

15
 Prema SCONUL modelu1 sedam stupova informacijske pismenosti
podrazumijevaju:
1. sposobnost prepoznavanja i artikuliranja potrebe za informacijom,
2. sposobnost razlikovanja načina na koji se potrebna informacija može
tražiti,
3. sposobnost kreiranja strategija za lociranje informacije,
4. sposobnost lociranja i pristupa informacijama,
5. sposobnost uspoređivanja i vrednovanja informacija dobivenih iz različitih
izvora,
6. sposobnost organiziranja, primjene i prenošenja informacija drugima na
način primjeren situaciji,
7. sposobnost da se sintetizira i gradi dalje na osnovi postojeće informacije,
doprinoseći tako izgradnji novog znanja.

2.2. Novi kurikulum informacijske pismenosti

ANCIL (A New Curriculum For Information
Literacy)
Riječ je o modelu informacijske pismenosti koji se temelji na deset cjelina koje
obuhvaćaju različita tematska težišta informacijske pismenosti. Takav pristup
uvažava složenost koncepta i dinamičan odnos između elemenata koji ga sačinja-
vaju. Prve dvije i zadnja tematska cjelina pokrivaju različite sposobnosti učenja
(kako učiti), a specifično se odnose na potporu studentu u prelasku iz sekundar-
noga u tercijarno obrazovanje i stvaranje intelektualnih i konceptualnih polazišta
za usvajanje novih informacija. Treća cjelina se odnosi na različite strategije či-
tanja i pisanja akademskih tekstova, kritičkog ispitivanja i argumentiranja, razu-
mijevanje epistemoloških struktura akademske discipline. Četvrta i peta cjelina
se bave specifičnim informacijama i izvorima u nekoj disciplini, njihovim kori-
štenjem, vrednovanjem i procjenom primjerenosti. Šesta cjelina pokriva različite
funkcionalne i proceduralne vještine poput pronalaženja i odabira informacija ili
upravljanje informacijama. Intelektualne vještine višeg reda obrađuju se u sed-
moj, osmoj i devetoj tematskoj cjelini, a odnose se na analizu materijala, sintezu

1
Više o ovome modelu na http://www.informationliteracy.org.uk/information-literacy-definiti-
ons/sconul-seven-pillars-of-information-literacy/
različitih gledišta, formuliranje istraživačkih pitanja i etičke dimenzije korištenja
i stvaranja informacija.

2.3. Model prožimanja komponenti

Kao jedan od izvedbenih modela informacijske pismenosti koji je nastao na po-
dručju Bosne i Hercegovine možemo izdvojiti Model prožimanja komponenti
(Permeation Components Model). Nastao je u akademskom okruženju na Uni-
verzitetu u Sarajevu u okviru izrade magistarskog rada Rašidović, pod naslovom
Informacijska pismenost i visokoškolske biblioteke – edukacija korisnika. Model
Univerziteta u Sarajevu (2011.), te je pogodan za kreiranje programa informacij-
skog opismenjavanja u visokom školstvu. Prema Rašidović (2014), ovaj model je
kombinacija elemenata concept based pristupa i elemenata tool based pristupa,
odnosno u isto vrijeme se odnosi i na koncepte, i na izvore, i na alate.
Nadalje, isti izvor navodi kako ovaj model naglašava i povezuje sve bitne po-
jave informacijske pismenosti kao interdisciplinarnog koncepta i primjenjiv je u
sadašnjoj situaciji i u budućem razvoju.
Model prožimanja komponenti podrazumijeva prožimanje četiriju glavnih
komponenata:
1. komponenta sadržaja,
2. komponenta vještina,
3. komponenta vrednovanja,
4. komponenta odgoja.
Prikazani modeli informacijske pismenosti uglavnom predočuju teorijska pro-
mišljanja i konstrukte informacijske pismenosti, dok su za njihovu konkretizaciju
u praksi od ključne važnosti standardi i mjerila informacijske pismenosti koji su
prikazani u sljedećem poglavlju.

17
18
3. Standardi informacijske
pismenosti

Standardi su obično usmjereni na definiranje značajki informacijski pismenog

pojedinca ili studenta, uz pojedinačno navođenje svojstava, atributa, procesa,
znanja, vještina, stavova ili uvjerenja koje takav pojedinac treba izgraditi (Špira-
nec i Banek Zorica, 2008.) Među standarde spadaju standardi primarnog i sekun-
darnog obrazovanja (AASL), visokog školstva (ACRL), opći, generički standardi
(IFLA) i nacionalni standardi (ANZIL). U nastavku ćemo podrobnije objasniti
najpoznatije standarde koji se odnose na visoko školstvo i njegovu recentnu revi-
ziju koja donosi nov pristup informacijskoj pismenosti.

3.1. Standard Američkog udruženja za

visokoškolske knjižnice
Najutjecajniji standard informacijske pismenosti, a koji se odnosi na visoko škol-
stvo, izradilo je Američka udruga visokoškolskih knjižnica (American College
and Research Libraries –ACRL) koja djeluje u okviru Američkog knjižničarskog
društva. Spomenuta je udruga donijela definiciju informacijski pismenog studen-
ta i utvrdila elemente koji čine pet standarda informacijske pismenosti u visokom
školstvu s ciljem postavljanja okvira za procjenu informacijske pismenosti poje-
dinca u obliku pogodnom za izravnu implementaciju na razini sveučilišta.
Prvi standard – informacijski pismen student utvrđuje prirodu i opseg po-
trebne informacije.
Pokazatelji koji opisuju taj standard ističu da informacijski pismen student:
1. definira i artikulira potrebu za informacijom,
2. prepoznaje različite oblike potencijalnih izvora informacije,
3. procjenjuje troškove i dobrobit prikupljanja potrebnih informacija,
4. revalorizira prirodu i opseg potrebne informacije.
Drugi standard – informacijski pismen student prikuplja potrebne informa-
cije učinkovito i uspješno.
Pokazatelji koji opisuju ovaj standard ističu da informacijski pismen student:

19
 1. odabire najprikladnije metode istraživanja i pretraživanja,
2. konstruira i implementira učinkovite strategije pretraživanja,
3. dolazi do informacija online ili offline koristeći različite metode,
4. sužava metode pretraživanja ukoliko je to potrebno,
5. izvlači, sprema i upravlja informacijama i informacijskim izvorima,
Treći standard – informacijski pismen student kritički procjenjuje informaci-
je i informacijske izvore i usvaja prikupljene informacije.
Indikatori ističu da informacijski pismen student mora biti sposoban:
1. sumirati glavne ideje prikupljenih informacija,
2. postaviti i primijeniti kriterije za vrjednovanje kako informacije tako i izvo-
ra iz kojeg dolazi,
3. sintetizirati glavne ideje da bi se osmislili novi koncepti,
4. usporediti novo znanje s prethodnim i procijeniti dodanu vrijednost ili
kontradikcije,
5. prepoznati utjecaje novog znanja na njegov sustav vrijednosti,
6. procijeniti svoje razumijevanje novog znanja u razgovoru s drugima,
7. procijeniti je li potrebno revidirati početni upit iz kojeg je informacija
proistekla.
Četvrti standard – informacijski pismen student, pojedinačno ili u okviru
skupine, učinkovito koristi informacije za postizanje zadanih ciljeva.
Pokazatelji ističu da informacijski pismen student:
1. primjenjuje nove informacije prilikom planiranja i provedbe praktičnih
zadataka,
2. preispituje proces provedbe zadataka,
3. sposoban je rezultate prenijeti drugima.
Peti standard – informacijski pismen student razumije etička, pravna i socio-
ekonomska pitanja vezana za informaciju i informacijsku tehnologiju.
Pokazatelji ističu da informacijski pismen student:
1. razumije etička, pravna i socioekonomska pitanja vezana za informaciju
koju posjeduje,
2. poštuje zakone i pravila i moralne norme vezane uz pristup i upotrebu
informacije,
3. priznaje upotrebu informacijskih izvora prilikom prenošenja i upotrebe
informacije.
 Treba napomenuti da je Američka udruga visokoškolskih knjižnica, ACRL,
2013. godine pokrenula javnu raspravu koja je dovela do revizije i zamjene Stan-
darda iz 2001. i objave novog dokumenta pod naslovom „New framework of in-
formation literacy in higher education“ (2015.), koji donosi nov pristup informa-
cijskoj pismenosti.
ACRL-ov novi Okvir informacijske pismenosti u visokom obrazovanju (ACRL
Information Literacy Framework for Higher Education (2015.) donesen je nakon
mnogobrojnih kritika Standarda iz 2001. Umjesto nabrojanog popisa vještina
novi okvir se temelji na klasteru međusobno povezanih koncepata što informa-
cijsko opismenjivanje čini fleksibilnijim, uvažava dinamičnost I promjenjivost
informacijskog ekosustava, a pojedinom studentu daje veću odgovornost u po-
stupcima učenja i istraživanja. Novi okvir definira šest polazišnih koncepata za in-
formacijsku pismenost koje je moguće razumjeti kao temeljne zamisli u njezinom
“korijenu” iz kojih je potrebno dalje razvijati i granati konkretnije ishode učenja:
■ Autoritet je konstruiran i kontekstualan​
■ Stvaranje informacija kao proces​
■ Informacija ima vrijednost​
■ Istraživanja kao učenje uvidom /utemeljeno na pitanjima​
■ Znanost i istraživanje kao razgovor​
■ Pretraživanje kao strateško ispitivanje​
Navedeni polazišni koncepti sugeriraju da informacijsku pismenost treba ra-
zumjeti kao kritičku osviještenost, konceptualno razumijevanje i sposobnost pri-
lagodbe promjenjivim informacijskim okruženjima. Takvim pristupom postaje
prepoznatljiv svojevrstan odmak od standarda, primjerice u dionicama koje se
odnose na korištenje izvora ili procjenu njihove kvalitete. Primjerice, dok standar-
di „propisuju“ korištenje izvora iz visokoškolskih knjižnica kao pristupnih točaka
vjerodostojnim informacijama, Okvir polazi od ideje da primjerenost pojedinog
izvora ovisi o prirodi upita i samom istraživačkom procesu i ne postoji unifor-
mna, stroga vrijednosna hijerarhija izvora. Vjerodostojnost izvora određena je
kontekstom, a vrijednim i znanstvenim informacijama može se pristupiti formal-
nim i neformalnim kanalima koji jesu sastavnica znanstvene komunikacije, poput
znanstvenih blogova, servisa za upravljanje referencijama, specijaliziranih servi-
sa za priopćavanje i dijeljenje znanstvenih informacija i sl. Takvi informacijski
izvori danas su posebno važni jer dograđuju razmjerno statičan ustroj knjiga ili
znanstvenih časopisa. Informacijska je pismenost dosad bila orijentirana prema

21
tradicionalnim i etabliranim informacijskim izvorima, a postojeći bi pristup tre-
balo proširiti i usmjeriti prema poticanju razumijevanja novih izvora kako bi ko-
risnici mogli donositi utemeljene odluke o njihovu korištenju.
Iz svega iznesenog razvidno je da se koncept informacijske pismenosti mijenja
i da se pojavljuju novi modeli i pristupi informacijskom opismenjivanju kako bi
ono odgovorilo na izazove koje donose promjenjiva i dinamična informacijska
okruženja. U obrazovnom kontekstu, posebno visokoškolskom, informacijsko
opismenjivanje se ostvaruje podučavanjem korisnika knjižnica čija će temeljne
odrednice biti ukratko predstavljene u sljedećem poglavlju.

22
4. Izobrazba korisnika

Nova informacijska i komunikacijska tehnologija, te potpisivanje Bolonjske de-

klaracije u Bosni i Hercegovini donijeli su niz promjena u visokoškolskom obra-
zovanju. Trenutačne promjene u obrazovanju i broj korisnika informacija nameću
potrebu učenja korisnika samostalnom traženju i pristupanju informacijama, što
se može protumačiti kao važna dionica u kontekstu širih ideja cjeloživotnog uče-
nja i specifičnog nastojanja da studenti „nauče učiti“:. Isto tako treba imati na
umu da korisnici visokoškolskih knjižnica nisu samo studenti nego i nastavno
osoblje, istraživači, zaposlenici i dr.
Potpunost korištenja knjižnica ili knjižnična pismenost (library literacy) prete-
ča je informacijske pismenosti. Ostvaruje se upućivanjem i podučavanjem o kori-
štenju određene knjižnice, njezinih usluga i izvora. Danas se obrazovne aktivnosti
u knjižnicama sve više razvijaju prema informacijskoj pismenosti kako bi korisni-
ku omogućili usvajanje vještina pristupa i korištenja izvora, bez obzira na to gdje
se oni nalaze. Posrijedi je, dakle, evolucija izobrazbe korisnika, što je uočljivo u
činjenici da se mnogi programi podučavanja korisnika rekonceptualizirani i prei-
menovani u programe informacijske pismenosti kako bi mogli zadovoljiti potrebe
u sve složenijem informacijskom okružju koje se odlikuje razvitkom novih tehno-
logija i većom raznolikošću medija i usluga. (Špiranec, 2003)
Bez obzira na oblik građe, do njezina se sadržaja dolazi čitanjem. Prije nego što
se počne čitati znanstveno ili stručno štivo, dobro je utvrditi ima li što već pripre-
mljeno za predmet koji se proučava (Lasić-Lazić i sur., 2008.). Stručna se građa u
knjižnicama često lako pronalazi jer je obrađena ustaljenim pomagalima: opisana
u katalozima i obilježena po sadržaju i po smještaju u knjižnici. To su dodatne
vrijednosti koje nastaju radom knjižničara i koje osiguravaju dostup gradivu.
Drugo je često unaprijed pripremljeno pomagalo popis građe za čitanje odno-
sno popis literature, koju priprema nastavno osoblje. Najbolje je kad se to obavlja
u suradnji s knjižničnim osobljem jer se tako odmah utvrđuje koji su izvori do-
stupni u vlastitoj knjižnici.
Na popisu građe za čitanje najčešće je potrebno razlikovati: knjige, poglavlja u
knjizi, članke iz časopisa, izlaganja na skupovima i drugim stručnim ili znanstve-
nim sastancima, građu na internetu. (Lasić-Lazić i sur., 2008.)

23
 Knjižnice su svoje obrazovne aktivnosti oduvijek osmišljavale i oblikovale pre-
ma potrebama svojih korisnika. Korisnici visokoškolskih knjižnica u posljednje
su vrijeme suočeni sa sve većim brojem dostupnih radova i (ne)znanstvenih in-
formacija uz istovremenu potrebu pronalaženja i korištenja valjanih, vjerodostoj-
nih i pouzdanih informacija. Stoga ne iznenađuje da se visokoškolske knjižnice
u podučavanju korisnika sve više usmjeravaju prema podučavanju pretraživanja
bibliografskih baza podataka kao selektivnih izvora vjerodostojnih znanstvenih
informacija i citiranju literature. Neke knjižnice već dugi niz godina podučavaju
korisnike preko organiziranih tečajeva i radionica, putem brošura i uputa za stu-
dente i ostale korisnike.
Znanstvenik ili student može biti vrhunski stručnjak u svojem području, ali
ne mora znati pretraživati katalog i baze podataka koje sadrže njemu potrebne
informacije i podatke (Petrak, 2007.). Upravo zato, dalje se navodi, knjižničari i
trebaju biti ti koji će podučiti korisnika kako će na najbolji mogući način doći do
željenog cilja. Da bi podučavanje u informacijskoj pismenosti uspjelo, poduka se
mora provoditi u suradnji, mora biti integrirana i praktična.2

2
Više u: Petrak, J., Pristup medicinskim informacijama: važnost sustavne poduke. // 4. i 5. okrugli
stol o slobodnom pristupu informacijama: zbornik radova. Zagreb: HKD, 2007., str. 57.

24
5. Izvori informacija u
visokoškolskim knjižnicama

Stručna i znanstvena građa sastavnim je dijelom zbirke svake knjižnice. Ona se

tisućama godina skuplja, svrstava, čuva i daje na korištenje, Knjižničari nalaze
načine da je što jednostavnije učine dostupnim svima. Danas to uključuje svu ra-
znolikost građe, od knjiga i časopisa do multimedijalne i elektroničke građe. Gra-
đa je stručno obrađena, što omogućava njezino lakše razlikovanje i pronalaženje.
Uz udžbenike kao standardnu građu koja se nalazi u visokoškolskim knjižni-
cama pojavljuju se i drugi oblici građe kao što su: rječnici, tezaurusi, leksikoni,
enciklopedije, časopisi, zbornici i dr. Sva se ta građa danas pojavljuje u papirnato-
me i elektronskome obliku (CD, DVD, internet). Rukovanje njome, njezino pre-
gledavanje, pretraživanje i korištenje podrazumijeva širok raspon vještina poput
informatičke i informacijske pismenosti.
S obzirom na neprestani tehnološki razvoj, sve se više stručnih i znanstvenih
objava nalazi u digitalnome obliku. Jedan je njezin dio zaštićen intelektualnim
vlasništvom. Građa je dostupna samo onima koji su vezani za ustanovu, a ostali
korisnici dostupnost građi ili plaćaju ili im je drugim načinom to omogućeno.
Obično je tu posrijedi baza podataka sa cjelovitim tekstovima knjiga, časopisa i dr.
Pretraživanjem interneta može se naći digitalna građa kojoj je pristup slobodan
(Lasić-Lazić i sur., 2008.).
S porastom znanstvenoistraživačke produkcije, te s razvojem informacijske
djelatnosti u bibliotekama i dokumentacijskim sustavima, fondovi se povećavaju
eksponencijalno, ali se stvaraju i novi oblici i načini prikaza zapisanog ljudskog
znanja (nove vrste publikacija). Iako takvi izvori nisu nužno fizički dostupni u
knjižnici, danas su se prometnuli u sastavni dio znanstvene komunikacije i istra-
živačkih procesa. Riječ je svakako o još uvijek alternativnim, ali svakako i pro-
pulzivnim informacijskim žanrovima poput blogova, vikija, mrežnih mjesta za
prikupljanje i organizaciju poveznica, znanstveno-orijentiranih društvenih mreža
i sl. koji su vrijedan izvor otkrivanja i pronalaženja znanstvenih i stručnih in-
formacija. Studenti i znanstvenici ih moraju poznavati, ali i biti svjesni njihovih
prednosti i nedostataka. Bez obzira na to radi li se o tradicionalnim ili novijim in-
formacijskim formama, zbog već spomenutog eksponencijalnog rasta informacija

25
još više dolazi do izražaja potreba njihove kategorizacije i podjele kako bi se kori-
snici lakše snalazili u brojnim izvorima i strukturirali svoje informacijske među-
odnose. Od tradicionalnih podjela moguće je spomenuti podjele prema vremenu,
sadržajnom i kvalitativnom ključu, pri čemu se posljednja podjela odnosi na pri-
mjerenost izvora u pisanju znanstvenih/ocjenskih radova.
Razlikovanje popularnih i znanstvenih izvora vrlo je važno u pisanju znan-
stvenih/ocjenskih radova i općenito pronalaženju izvora primjerenih akadem-
skom okruženju. Potreba poznavanja razlikovnih elemenata danas je izraženija
zbog pojave novih i alternativnih informacijskih formi i sve snažnije prisutnosti
različitih digitalnih izvora koji nisu opremljeni meta-informacijama kao što je to
bilo običaj u tradicionalnom izdavaštvu.

Tablica 1: Razlike između popularnih i znanstvenih izvora3

Elementi
Znanstveni izvori Popularni izvori
razlikovanja
Svrha • komunicirati znanstvene • informirati, zabaviti
ideje i spoznaje, prikazati
rezultate istraživanja
Autori • znanstvenici i istraživači • novinari
• stručnjaci • profesionalni pisci
Publika • znanstvenici, stručnjaci, • opća javnost
akademska zajednica
Izgled • pretežito tekstovi, tablični • ilustracije u boji, fotografije,
prikazi, grafikoni oglasi
Jezik • stručno nazivlje • jednostavan stil
• akademski stil pisanja • nije potrebno predznanje
Sadržaj • sažetak • bez sažetka
• popis literature • bez popisa literature i
• institucijska pripadnost referenci u tekstovima
autora • bez iskazane institucijske
• uže teme iz specifičnog pripadnosti autora
područja, discipline • teme zanimljive javnosti
• tvrdnje, spoznaje i
obrazloženja poduprti
navodima/citatima

Prilagođeno prema: Rutgers University Libraries. Popular Literature vs. Scholarly Peer-Re-
3

viewed Literature: What’s the Difference? Dostupno na: http://www.libraries.rutgers.edu/scho-

larly_articles

26
 Prema podjeli po vremenu, razlikuju se dvije osnovne vrste publikacija:
■ vremenski ograničene publikacije (monografska građa) i
■ vremenski neograničene publikacije (periodika i kontinuacije).
Prema sadržaju informacije se dijele na primarne, sekundarne i tercijarne.4
Potreba za ovakvom podjelom pojavila se u situaciji eksponencijalnog porasta
znanstvenih informacija i potrebe lakšega snalaženja u velikom broju raznolikih
informacijskih izvora.
Primarne publikacije sadrže neposredne rezultate znanstvenoistraživačkog
rada, tj. nova znanja ili nove interpretacije poznatih ideja i činjenica (npr. članci u
časopisima, knjige, izvještaji, disertacije i sl.). Njihova obilježja, prednosti i nedo-
staci sažeto su prikazani u tablici 2.

Tablica 2. Obilježja primarnih informacija5

Primarne informacije
Primjeri publikacija Prednosti Nedostaci
• znanstvena i donose najažurnije
 obrađuju vrlo uske

stručna djela informacije o datom teme
• literarna djela predmetu (najmanja koriste specifično

• fotografije vremenska razlika nazivlje
• glazbena djela između nastajanja mogu sadržavati

• autobiografije informacija do dolaska netočne, krivo mjerene,
• govori do korisnika) krivo interpretirane
pružaju originalne,
 rezultate i krive
a ne interpretirane zaključke
informacije

Sekundarne publikacije sadrže preglede i skraćene prikaze radova objavljenih

u primarnim publikacijama (referentni časopisi, specijalizirane bibliografije, en-
ciklopedije, pregledi, kartoteke, bibliografski registri, te razne vrste kompilacija i
rekapitulacija). Sadrže obavijesti primarnim publikacijama ili su nastale na osnovi
primarnih publikacija, primjerice njihovom kompilacijom, preradbom u kakve
posebne svrhe i slično. Njihova obilježja prikazana su u tablici 3.

4
Usp. Tuđman, T.; Boras, D.; Dovedan, Z. Uvod u informacijske znanosti. Zagreb : Školska knji-
ga, 1992. ili Toth, T. Podjela informacija po vrsti na primarne, sekundarne i tercijarne, Hrvatsko
informacijsko i dokumentacijsko društvo, Zagreb, www.hidd.hr/articles/podjela_informacija.
php (28. 05. 2011).

5
Prema Toth, T., Podjela informacija po vrsti na primarne, sekundarne i tercijarne.

27
Tablica 3. Obilježja sekundarnih informacija6

Sekundarne informacije
Primjeri publikacija Prednosti Nedostaci
• katalozi daju kratak, koncizan
 vremenski kasne, ne

• adresari uvid u publicirane mogu nastati prije
• bibliografije informacije kroz nego što nastanu
• zbirke ili baze bibliografski opis primarne informacije
podataka potrebno poznavanje

nazivlja

Tercijarne publikacije se sastoje od različitih vrsta kazala i vodiča do sekun-

darnih i primarnih dokumenata i donose obavijesti na osnovi primarnih i sekun-
darnih publikacija.

Tablica 4. Obilježja tercijarnih informacija7

Tercijarne informacije
Primjeri publikacija Prednosti Nedostaci
enciklopedije
 pružaju sređeni
 vremenski najviše kasne

leksikoni
 uvid u mnogobrojne mogu biti neažurni jer

almanasi
 primarne izvore autori tih djela moraju
rječnici
 obično sadrže
 pretražiti prvo sekundarne
priručnici
 kritični vrednovane izvore, nabaviti i pročitati
udžbenici svih
 informacije primarne izvore, evaluirati
vrsta sadrže trenutačne
 nađene informacije,
spoznaje, tj. znanje uspoređivati informacije iz
čovječanstva o nekom različitih izvora, itd. te na
predmetu i priređuju kraju sastaviti tercijarnu
se s obzirom na ciljno informaciju
čitateljstvo moguća refleksija autorovih

ili urednikovih. subjektivnih
pogleda i stavova

Podjela na primarne, sekundarne i tercijarne informacije važna je u konceptu-

alizaciji procesa stvaranja i objavljivanja znanstvenih informacija, te u postavlja-
nju strategije pretraživanja znanstvenih informacija. Pritom je razvidno da su ta
dva procesa u obrnuto razmjernom odnosu, kao što je to ilustrirano na slikama
1. i 2.
Naime, proces stvaranja i produkcije informacija započinje idejom koja se ra-
zrađuje, istražuje i generira novom spoznajom ili teorijom koja se prvo predstavlja

6
Prema Toth, T. Podjela informacija po vrsti na primarne, sekundarne i tercijarne

7
Prema Toth, T. Podjela informacija po vrsti na primarne, sekundarne i tercijarne

28
na znanstvenom skupu, konferenciji, zborniku radova s konferencije ili drugoj
vrsti primarne publikacije. Ukoliko spoznaje imaju pozitivnu recepciju i odjek
u znanstvenoj ili stručnoj zajednici autor će najvjerojatnije objaviti članak ili ne-
koliko članaka u prestižnim časopisima, nakon opsežnijeg istraživanja i razrade
teme objaviti poglavlje u knjizi, u autorskoj knjizi i sl. Takvi radovi se obrađu-
ju, sažimaju, indeksiraju i ulaze u različite tipove sekundarnih publikacija poput
bibliografija ili bibliografskih baza podataka. Tek nakon što se ideje etabliraju i
prihvaćaju u znanstvenoj i stručnoj zajednici, spoznaje i teorije se konsolidiraju i
sintetiziraju iz primarnih i sekundarnih informacija za određenu „ciljnu“ publiku
te ulaze u tercijarne publikacije poput udžbenika, enciklopedija, leksikona, rječni-
ka itd. Sažeto iskazano, proces stvaranja informacijskih izvora kreće od primarnih
informacija iz kojih se izvode sekundarne da bi naposljetku postale tercijarnim
informacijama.
Strukturalna raščlamba informacijskih izvora prikazana na slici 2. pokazuje da
je proces postavljanja strategije pretraživanja u odnosu na različite tipove infor-
macijskih izvora obrnut od prethodno prikazanog procesa stvaranja informacija,
tj. da kreće od tercijarnih informacija preko sekundarnih da bi završio na primar-
nim informacijama.
Naime, ukoliko korisnik, primjerice student, kreće u istraživanje neke teme, a
nema dovoljno prethodnih znanja o njoj, proces istraživanja može započeti ter-
cijarnim informacijama poput rječnika, enciklopedija ili priručnika. U takvim će
publikacijama naći početne informacije o svojoj temi, steći opći uvid u tematiku
i upoznati se s ključnim autorima, radovima i temeljnim pojmovima koji mogu
poslužiti kao ključne riječi u pretraživanju.
Takve će pojmove korisnik upotrijebiti u procesu pregledavanja i pretraživanja
sekundarnih izvora poput različitih baza podataka, koji će ga uputiti na primarne
informacije. Dobivene informacije korisnik će moći analizirati, usporediti, sin-
tetizirati što će rezultirati stjecanjem novog znanja, rješavanjem informacijskog
problema i sl.

29
 Slika 1. Strukturalna raščlamba informacijskih izvora u kontekstu stvaranja informacija8

Slika 2. Strukturalna raščlamba informacijskih izvora u odnosu na pronalaženje

informacija9

Prilagođeno prema: Cape Brenton University. Evolution of Scientific Information. Dostupno

8

na: http://libguides.cbu.ca/content.php?pid=19751&sid=750348 i San Diego Library. New Ide-

as and Cultural Encounters: Primary, Secondary, and Tertiary Sources. Dostupno na: http://
ucsd.libguides.com/mmw13/sources.

9
Prilagođeno prema: Prilagođeno prema: Cape Brenton University. Evolution of Scientific Infor-
mation. Dostupno na: http://libguides.cbu.ca/content.php?pid=19751&sid=750348 i San Diego
Library. New Ideas and Cultural Encounters: Primary, Secondary, and Tertiary Sources. Dostu-
pno na: http://ucsd.libguides.com/mmw13/sources

30
6. STRATEGIJE PRETRAŽIVANJA
BAZA PODATAKA I TRAŽILICA

Svako istraživanje i pretraživanje izvora započinje osmišljavanjem teme i iskaziva-

njem odgovarajućih ključnih riječi.
U osmišljavanju teme potrebno je voditi se sljedećim savjetom: „Bolje reći puno
o malo toga nego reći malo o puno toga“. Drugim riječima, tema mora biti fokusira-
na i ne smije biti preširoka jer autor neće moći opravdati očekivanja i poduprijeti
tvrdnju, primjereno obraditi problematiku i sl.
Nakon definiranja teme potrebno je iskazati je odgovarajućim ključnim riječi-
ma koje se mogu unijeti u različite sustave za pretraživanje (knjižnične kataloge,
web tražilice, bibliografske baze podataka). Upisuju se u polje za pretraživanje.
Ako osoba koja pretražuje nema dovoljno predznanja o temi mora posegnuti
za referentnim izvorima poput enciklopedija ili leksikona kako bi dobila uvid u
temu i bolje ju iskazati i opisati ključnim riječima pogodnima za pretraživanje. Ta-
kođer je važno razmisliti o užim ili širim pojmovima, te o sinonimima/istoznač-
nicama budući da različiti autori koji pišu o istim sadržajima možda koriste razli-
čite termine (npr. Mediteran - Sredozemlje). U tu svrhu preporuča se korištenje
pojmovnika, tezaurusa, rječnika i sl.
Ukratko, u definiranju ključnih riječi važno je pridržavati se sljedećih koraka:
■ konzultirati referentne izvore (rječnici, enciklopedije, leksikoni) radi dobi-
vanja uvida u problematiku i relevantne pojmove koji opisuju istraživački
zadatak
■ razmisliti o užim i širim pojmovima koji se mogu koristiti u pretraživanju
■ definirati sinonime/istoznačnice tj. alternativne pojmove koji pokrivaju isti
sadržaj.
Napomena: Informacijski izvori poput online knjižničnih kataloga ili bi-
bliografskih baza podataka pružaju mogućnost pretraživanja po predmetu
(engl. subject, subject heading, descriptor) čime se mogu dobiti znatno preci-
zniji rezultati u usporedbi s pretraživanjem po ključnim riječima.
Pretraživanje po ključnim riječima, naime, provodi se pronalaženjem doku-
menata u kojima se traženi pojam nalazi u bilo kojem dijelu zapisa, u naslovu,

31
tekstu i ostalim poljima. Stoga su mogući rezultati koji se uopće svojim sadržajem
i tematskim rasponom ne bave pojmom koji je korišten u pretraživanju.
Za razliku od strategije pretraživanja koja počiva na ključnim riječima, u
pretraživanju po predmetu kriterij su sadržajna obilježja izvora. To znači da će
dokument koji je sadržajno/tematski podudaran s pojmom za pretraživanje biti
prikazan kao rezultat bez obzira na to koje nazivlje ili jezik je autor koristio. Pre-
traživanje će ujedno biti olakšano time što će različiti semantički bliski pojmovi i
varijante riječi biti svedeni na jedan naziv za pretraživanje. (Slika 3.).

Slika 3. Svođenje varijante pojmova na jedan naziv za pretraživanje

Provedba pretraživanja
Nakon odluke o ključnim riječima/pojmovima koji će se koristiti u pretraživanju
potrebno ih je povezati kako bi se dobili precizniji rezultati. Povezivanje ključnih
riječi uobičajeno se vrši logičkim, tzv. Boole-ovim operatorima. Uz logičke opera-
tore u pretraživanju je moguće koristiti različite tehnike poput kraćenja, korište-
nje navodnika, zamjenskih znakova i sl. koji će ukratko biti prikazani u nastavku.

Booleovi operatori
Standardni Booleovi operatori AND, OR i NOT koriste se za povezivanje riječi i
izraza unutar upita za pretraživanje.
Operator AND sužava pretraživanje na one rezultate koji u sebi sadrže sve poj-
move koje smo povezali ovim operatorom. Npr. Ako upišemo pojmove kruške
AND jabuke dobiti ćemo samo one dokumente u kojima postoje ova dva pojma.
(Slika 4.)
Operator OR daje rezultate pretraživanja u kojima se pojavljuje bilo koji po-
jam povezan operatorom. Npr. Ako pojmove kruške OR jabuke upišemo uz ovaj
operator dobiti ćemo rezultate u kojima se nalazi ili pojam kruške ili pojam jabuke
ali i pojmovi kruške i jabuke zajedno. Korištenje operatora OR preporuča se u

32
pretraživanju sinonima/istoznačnica, ortografskih varijanti i sl., npr. Mediteran
OR Sredozemlje. (Slika 5.)
Operator NOT služi za isključivanje nekih pojmova za koje smatramo da bi
nam bili nepotrebni kao rezultat pretraživanja. Npr. pretraživanjem ključnim ri-
ječima kruške NOT jabuke isključili bismo jabuke iz rezultata pretraživanja. Ovaj
operator je osobito pogodan za isključivanje pojmova koji se učestalo pojavljuju
zajedno u literaturi. Tako će upit salmonella NOT „food poisoning“ dati rezultate u
kojima se pojavljuje riječ salmonela, ali ne sa stajališta trovanja hrane već primje-
rice sa stajališta opisa obilježja i svojstava bakterije. (Slika 6.)

Slika 4. Funkcija operatora OR

Slika 5. Funkcija operatora AND

33
 Slika 6. Funkcija operatora NOT

Kao što je vidljivo na slikama 4., 5. i 6. najviše rezultata se dobije korištenjem

operatora OR, a najmanje rezultata korištenjem operatora AND.
S druge strane, najprecizniji se rezultati dobiju korištenjem operatora AND jer
se unosi više pojmova za pretraživanje.
Treba voditi računa o tome da se u internetskim tražilicama Booleovi opera-
tori izražavaju različito, primjerice u tražilici Google umjesto NOT unosi se znak
– (minus) a umjesto AND znak + (plus).
Pretraživanje korištenjem navodnika
Korištenjem navodnika možemo pronaći točno određenu frazu, a koja za ra-
zliku od standardnog pretraživanja prati red riječi unutar navodnika.
Npr. Akreditacija sveučilišta.

34
 Slika 7. Primjer rezultata bez navodnika

Pretragom bez navodnika dobili smo 28.000 rezultata koji ne prate red riječi
koji smo unijeli.

Slika 8. Primjer rezultata s navodnicima

Pretragom korištenjem navodnika dobili smo 59 rezultata pretraživanja po re-

doslijedu riječi koje smo zadali i samim time znatno točnije rezultate.

35
Kraćenje
Kraćenje kao tehniku pretraživanja koristimo za pretragu svih pojmova koji imaju
istu osnovu riječi. Ono omogućava okupljanje različitih oblika iste riječi, primjeri-
ce za obuhvaćanje jednine i množine istim pretraživanjem (npr. physician, physi-
cians). Važno je dobro procijeniti skraćivanje nekog termina zbog mogućnosti
dobivanja preširokog opsega rezultata, npr. scholar* za uključivanje riječi scholars,
scholarship itd. U većini sustava za pretraživanje kraćenje se vrši simbolom zvjez-
dice (*).
Zamjenski znakovi Zamjenski znakovi (wildcards) su simboli koji se nalaze unu-
tar riječi i koji zamjenjuju jedan ili više znakova, a pogodni su za pretraživanje
različitih ortografskih varijanti riječi, primjerice u britanskim i američkim ina-
čicama riječi. Tako će upit colo?r pronaći rezultate u kojima se javljaju pojmovi
colour i color.
Zaustavne riječi
Zaustavne riječi (eng. stop words), veznike, prijedloge i sl. tražilice zanemaruju
pri pretraživanju. Jedini način kako da zaustavne riječi uključimo u pretragu jest
da ih stavimo unutar navodnika („ „) ili stavljanjem znaka plus ispred riječi.
Pretraživanje prirodnim jezikom
Ovim načinom pretraživanja upisujemo upit kao i u prirodnom jeziku „kako naći
knjigu“. Ovaj način pretraživanja podržavaju uglavnom sve tražilice, ali treba imati
na umu da je kvaliteta ovakvog načina pretraživanja uglavnom nezadovoljavajuća.

36
7. Bibliografske i citatne baze
podataka

Bibliografske baze podataka su organizirane zbirke podataka koje služe za prona-

laženje relevantnih informacija. Baze podataka se sastoje se od zapisa koji sadrže
određena polja. U tim poljima se nalaze nepromjenjjvi naziv i promjenljivi sadržaj
kao npr.:
Autor Utrobičić A. Šimić J...
(nepromjenivi naziv) (promjenjivi naziv)

Baze podataka izrađuju razna strukovna društva, knjižnice te druge komerci-

jalna i nekomercijalne institucije. U stvaranju baza podataka sudjeluju stručnjaci
raznih profila:
■ knjižnjičari definiraju strukturu baze podataka kako bi bili uključeni svi
potrebni elementi koji opisuju rad,ovo su samo biobibliografske baze,
■ računalni stručnjaci izrađuju bazu i sučelja te brinu o tehničkoj podršci,
■ indekseri opisuju radove pridajući im ključne riječi (Vučina, 2006).
Ključno je obilježje bibliografskih baza podataka njihova visoka strukturira-
nost i odabir podataka prema njihovoj vrijednosti što ih čini primarnim izvo-
rom u znanstvenoj komunikaciji i obrazovnim procesima u visokoškolskim usta-
novama. Obrađujući radove iz časopisa, zbornika skupova i drugih publikacija
omogućuju strukturiran pristup korpusu znanstvenih i stručnih tekstova. Njihova
organiziranost i uređenost rezultat je indeksiranja, tj. obrade dokumenata s for-
malnog i sadržajnog gledišta, što omogućuje primjenu strategija pretraživanja.
Iako svaka baza podataka ima posebnu sintaksu i mogućnosti pretraživanja,
bibliografske i citatne baze, ili baze s cjelovitim tekstovima načelno omogućuju
formiranje strategije pretraživanja prema sljedećim parametrima:
■ Korištenje zamjenskih znakova i kraćenje(*),
■ traženje složenih izraza (korištenje navodnika, npr. “international
competition”),
■ korištenje operatora AND, OR, NOT,
■ uporabu operatora udaljenosti (definiranje udaljenosti između dvaju
pojma),

37
 ■ pretraživanje prema poljima,
■ pretraživanje prema predmetu (engl. subject),
■ pregledavanje indeksa i korištenje indeksa u pretraživanju10,
■ korištenje pomagala poput tezaurusa/leksikona tj. kontroliranih rječnika
(samo kod specijalnih baza podataka).
Navedeni parametri i pomagala, poput posljednje navedenih tezaurusa, omo-
gućavaju prevladavanje jezičnih fenomena (npr. istoznačnice, višeznačnice) koji
otežavaju pretraživanje, pronalaženje primjerenog izraza u pretraživanju, a time i
učinkovitije postavljanje strategije pretraživanja.
Baze podataka moguće je kategorizirati prema različitim načelima i kriteriji-
ma, no u procesu postavljanja strategije pretraživanja od osobite je važnosti po-
djela baza podataka prema Stojanovski (2007):
■ bibliografske baze podataka,
■ citatne baze podataka,
■ baze podataka s cjelovitim tekstom.
Bibliografske baze podataka donose bibliografski zapis o nekom objavljenom
dokumentu, npr. o članku iz časopisa, kongresnom priopćenju, službenoj publi-
kaciji i sl. Bibliografski zapis obuhvaća elemente poput imena autora, naslova
članka, naziva časopisa, godine objavljivanja, jezika, vrste članka, ključnih riječi,
sažetka i ostalih relevantnih elemenata prema kojima je moguće provesti pretra-
živanja. Neke su bibliografske baze podataka po svom sadržaju opće, tj. pokrivaju
nekoliko područja znanosti (na primjer Current Contents Connect ili Academic
Search Premier), dok su neke orijentirane na specifično znanstveno područje (na
primjer MEDLINE za biomedicinsko područje, ERIC za područje obrazovanja ili
INSPEC za područje fizike i primijenjene discipline) Biological Abstract (biologi-
ja i biološke znanosti)
Citatne baze su u osnovi također bibliografske baze, ali bibliografskim zapisi-
ma dodaju još i podatke o citiranosti. Stoga je ovim vrstama baza podataka mo-
guće provesti pretraživanje i dohvatiti podatke do kojih je nemoguće doći drugim
metodama, primjerice dobiti podatke o najcitiranijim autorima ili radovima u
području, utvrditi vremenske i tematske trendove istraživanja u nekom području
Svaka baza podataka nudi pregledavanje indeksa prema predmetnom području koje pokriva.
10

Primjerice, baza podataka ERIC koja pokriva područje obrazovanja nudi omeđenje pretraži-
vanja prema razini obrazovanja (npr. predškola, osnovna škola, obrazovanje odraslih) a u bazi
podataka iz područja psihologije PsychInfo moguće je koristiti indekse relevantne za područje
psihologije (npr. populacijske ili dobne skupine, ciljana publika i sl.).
ili disciplini, otkriti tematski srodne članke na temelju njihovog popisa literature
i sl. Postoji niz citatnih baza podataka, od kojih su neke usmjerene samo na odre-
đena znanstvena područja (npr. Spires za područje fizike visokih energija), druge
su nacionalno orijentirane (npr. Chinese Science Citation Database), a neke po-
kušavaju biti sveobuhvatne, npr. Web of Science Core Collection, Scopus, Google
Scholar. (Macan i Petrak, 2015).
Baze podataka s cjelovitim tekstom, kako i sam naziv govori, omogućuju
uvid u cjelovit tekst nekog rada. Cjeloviti tekst rada može biti ponuđen u HTML
preko web preglednika ili u PDF formatu s pomoću programa koji omogućuje
čitanje ovoga formata.
Treba napomenuti da navedene podjele nisu apsolutne i da se pojavljuje sve
veći broj baza podataka koje predstavljaju kombinaciju gore navedenih vrsta (npr.
bibliografske baze i baze s punim tekstom ili bibliografske i citatne baze podata-
ka). U nastavku će biti prikazane raširene i prestižne bibliografske i citatne baze
podataka s obzirom na njihova glavna obilježja i područje primjene.

Primjeri baza podataka

Current Contents Connect (CCC)11 je multidisciplinarna bibliografska baza po-
dataka koja omogućava jednostavan pristup bibliografskim podacima i sažecima,
kao i pregled sadržaja pojedinog broja časopisa, sažetke autora te podatke o sa-
mim autorima i izdavačima. Pokriva više od 7 000 svjetskih znanstvenih časopisa.
Obuhvaća sva područja znanosti u sedam sekcija:: Life Sciences, Clinical Medici-
ne, Agriculture, Biology & Environmental Sciences, Engineering, Computing &
Technology, Physical, Chemical & Earth Sciences, Social & Behavioral Science,
Arts & Humanities.
MEDLINE je bibliografska baza koja pokriva znanstvena područja biomedi-
cine i zdravstva, Predmetno područje biomedicine široko je definirano kako bi
baza obuhvatila sva područja znanosti potrebna za rad stručnjaka u zdravstvu,
bazičnoj i kliničkoj medicini, javnom zdravstvu, razvoju zdravstvene politike i
obrazovanju. Tako su osim strogo medicinskih, u bazu uključeni i časopisi iz se-
strinstva, dentalne medicine, veterinarske medicine, pojedinih područja bihevio-
ralnih znanosti, ali i biologije, kemije, fizike, ekologije, botanike i zoologije.

Podaci preuzeti s Portala elektroničkih izvora za hrvatsku akademsku i znanstvenu zajednicu,

11

dostupno na: http://baze.nsk.hr/

39
 Danas MEDLINE donosi bibliografske zapise iz preko 5.600 svjetskih časopisa
koji objavljuju članke na 40 jezika.12
Ipak, preko 90% članaka je na engleskom jeziku, a uglavnom se radi o izvorima
od 1946. godine naovamo.
Većina časopisa obuhvaćena je u cijelosti, a iz dijela časopisa u MEDLINE su
uključeni samo odabrani članci. Između dvije i četiri tisuće zapisa pridodaje se
bazi svakoga radnoga dana. Bibliografske zapise izrađuju djelatnici NLM-a (Nati-
onal Library of Medicine) u suradnji s međunarodnim partnerskim institucijama.
Posebnost zapisa svakako je i predmetna obrada, odnosno indeksiranje korište-
njem tezaurusa MeSH (Škorić, 2013).
Academic Search Complete je multidisciplinarna baza podataka s cjelovitim
tekstom. Sadrži više od 8 500 periodičnih publikacija s cjelovitim tekstovima, uk-
ljučujući više od 7 300 časopisa s recenzijom. Sveukupno baza sadrži više od 13
200 publikacija – časopise, monografije, izvješća, članke iz zbornika, materijale
s konferencija i dr. Osim cjelovitih tekstova, baza nudi sažetke za više od 12 500
časopisa. Izdavač je EBSCO Publishing.
Web of Science Core Collection (WOSCC) multidisciplinarna je zbirka citat-
nih indeksa koju je moguće pretraživati putem jednog sučelja. Tri zacijelo najpo-
znatija indeksa koja se tradicionalno koriste u bibliometrijskim i citatnim anali-
zama jesu:
■ Science Citation Index Expanded (SCI-EXPANDED): pokriva područ-
je prirodnih, tehničkih i biotehničkih znanosti te područje biomedicine i
zdravstva, a obuhvaća 8628 časopisa, od čega, prema Macan i Petrak (2015.)
38 hrvatskih. Bilježi podatke o citiranosti od 1955. godine.
■ Social Sciences Citation Index (SSCI): pokriva područje društvenih znano-
sti, a indeksira ukupno 3125 časopisa, od čega je 12 hrvatskih (prema Ma-
can, Petrak, 2015). Podatke o citiranosti ova baza bilježi od 1955. godine.
■ Arts & Humanities Citation Index (A&HCI) pokriva područje humanistič-
kih znanosti i umjetničko područje, a ukupno indeksira 1729 časopisa, od
čega 10 hrvatskih (Macan i Petrak, 2015). Podatke o citiranosti ta baza bi-
lježi od 1975. godine.
Scopus je novija bibliografska i  citatna baza podataka koju je 2004. godine
izdao izdavač Elsevier. Scopus indeksira časopise, serije knjiga i zbornike radova s

MEDLINE Fact Sheet: http://www.nlm.nih.gov/pubs/factsheets/medline.html

12

40
konferencija iz svih područja znanosti. Posebno valja istaknuti da uključuje izvore
iz cijeloga svijeta. Podaci o citiranosti dostupni su od 1996. godine nadalje. Sco-
pus sadrži preko 40 milijuna zapisa, a pokriva i milijune kvalitetnih web strani-
ca i patenata. U veljači 2014. godine ova je baza indeksirala 20 874 časopisa, od
čega 126 hrvatskih, što je znatno više nego u Thomson Reutersovoj bazi podataka
WoSCC (Petrak, Macan, 2015). Za razliku od WoS-a znatno više uključuje eu-
ropsku publicistiku i to posebno u području društvenih i humanističkih znanosti
(Jokić, Zauder, Letina, 2012).
Google znalac (engl. Google Scholar) internetski je pretraživač znanstvene
literature koji pokriva širok raspon izvora kao što su članci iz časopisa, knjige i
poglavlja u knjigama, ocjenske (diplomske i doktorske) radove, radovi sa skupo-
va/kongresa, preprint i postprint članci i sl. Budući da se temelji na indeksiranju
weba nije selektivan poput WoS-a ili Scopus-a, ali pokriva sva znanstvena pod-
ručja, različite vrste izvora (knjige i časopise) i produkciju u svim jezicima, što ga
čini pogodnim za pretraživanje publikacije koje se ne nalaze u WoS-u ili Scopusu.
Uz mogućnost lociranja izvora, Google znalac vrlo često omogućuje dohvaćanje
cjelovitih tekstova pa istraživačima nerijetko postaje polaznom točkom za pretra-
živanje znanstvene literature. Google znalac također prati citiranost radova koje
indeksira, te uz alat Google Scholar Metrics nudi uvid u utjecaj i vidljivost znan-
stvenih časopisa prema znanstvenom području (za tehničke znanosti, za društve-
ne znanosti, i sl.)
Journal Citation Reports baza je podataka nastala u svrhu analize znanstvenih
časopisa. Koristeći različite pokazatelje, JCR omogućuje rangiranje, vrjednovanje i
usporedbu znanstvenih časopisa. Izlazi u dva izdanja: JCR Science Edition (sadrži
podatke o 5 900 časopisa iz prirodnih, biomedicinskih i tehničkih znanosti) i JCR
Social Sciences Edition (sadrži podatke o 1 700 časopisa iz društvenih znanosti).
Najvažniji pokazatelji koje nudi ta baza jesu faktor odjeka (impact factor: IF).
indeks brzine citiranja (engl. immediacy index), poluvijek citiranosti (engl. cited
half-life), itd.
Zaključno je moguće istaknuti da su opisane bibliografske i citatne baze, te
baze podataka s cjelovitim tekstom, neizostavan element istraživanja, obrazovanja
i znanstvene komunikacije, ponajprije s obzirom da njihove komparativne pred-
nosti među kojima valja spomenuti specijalizirane tehnike pretraživanja koje su
podloga za postavljanje strategije pretraživanja, njihovu selektivnost i kvalitativ-
ne filtere, vidljivost recenzijskih elemenata i sl. Ipak je potrebno imati u vidu da

41
je uloga prikazanih baza podataka u izdanju komercijalnih izdavača bila znatno
izraženija prije interneta, dostupnosti velikog broja elektroničkih izvora informa-
cija i pojave otvorenog pristupa. Glavne odrednice otvorenog pristupa ukratko će
biti predstavljene u sljedećem poglavlju.

42
8. OTVORENI PRISTUP: OBILJEŽJA I
PRIMJERI IZVORA

Otvoreni pristup (engl. open access: OA) podrazumijeva slobodnu dostupnost

informacija na javnom internetu uz dopuštenje čitanja, preuzimanja, umnožava-
nja, distribuiranja, tiskanja, pretraživanja, indeksiranja i korištenja sadržaja svim
zainteresiranim korisnicima u bilo koje zakonite svrhe, bez financijskih, pravnih
ili tehničkih prepreka, sve dok je autor valjano interpretiran i citiran (Budimpe-
štanska inicijativa o otvorenom pristupu, 2002), čime se postiže bolji protok i vid-
ljivost znanja.
Otvoreni pristup znanstvenim informacijama ostvaruje se kroz online časo-
pise (tzv. „zlatni put“), te digitalne repozitorije uz samoarhiviranje (tzv. „zeleni
put“) (Hubbard, 2007). Budući da su znanstvena istraživanja uglavnom financi-
rana javnim sredstvima, logično je da njihovi rezultati budu javno dostupni. Čak
i financijeri istraživanja, poput američkog National Instutute of Health (NIH) ili
Europske komisije, snažno podržavaju ideju otvorenog pristupa, tražeći da svi re-
zultati njihovih istraživačkih projekata moraju biti dostupni u otvorenom pristu-
pu najkasnije godinu dana od njihova objavljivanja.
Iako razlozi znanstvenika za objavljivanje u otvorenom pristupu nisu isklju-
čivo altruistični (Suber, 2012), načelno je riječ o vraćanju kontrole nad izvorima
znanja iz komercijalne domene u okrilje znanosti i znanstvenika što neće uma-
njiti vrijednost znanstvenih sadržaja već će se povećati učinkovitost istraživanja,
znanstvene će se spoznaje brže širiti a financijsko će se ulaganje društva u znanost
vratiti i umnožiti. Time je inicijativa otvorenog pristupa vrlo bliska i podudarna
s konceptom informacijske pismenosti, koja u mnogim deklaracijama i proglasi-
ma (npr. Alexandria Proclamation on Information Literacy, 2005) ističe upravo
vrijednosti poput društvene osviještenosti, odgovornosti i pravde, pa je tema kri-
tičkog uvida u prirodu komercijalnog izdavaštva sve češće uključena u programe
informacijske pismenosti. U nastavku će biti ukratko predstavljeni neke od naju-
spješnijih inicijativa koje počivaju na ideji otvorenog pristupa.

43
Directory of Open Access Journals (DOAJ)
Najveći registar časopisa u otvorenom pristupu indeksira preko 10 000 časopisa iz
134 zemlje (stanje: srpanj 2015), od kojih više od polovica pripada području bio-
medicine i društvenih znanosti, a najmanje je časopisa iz humanističkih znanosti.
Svrha je DOAJ-a omogućiti bolju vidljivost znanstvenih i stručnih časopisa u
otvorenom pristupu i tako pospješiti njihovo korištenje i povećati utjecaj. Svaki
uključeni časopis mora proći recenzijski postupak, te kontrolu kvalitete od strane
uredništva, mora donositi znanstvene sadržaje i biti javno dostupan. Slobodan
pristup cijelome sadržaju, i to bez odgode, jedan je od osnovnih kriterija uključi-
vanja časopisa u DOAJ. DOAJ je dostupan na: http://www.doaj.org/

HRČAK
Hrčak je vodeći repozitorij hrvatskih časopisa u otvorenom pristupu. To je središ-
nji portal koji na jednom mjestu okuplja hrvatske znanstvene i stručne časopise
koji nude otvoreni pristup svojim radovima (ili bar bibliografskim podacima i
sažecima svojih radova).
Korisnicima omogućuje lagano pronalaženje časopisa i radova putem prebira-
nja (prema abecedi ili prema području znanosti) ili pretraživanja prema raznim
poljima. Trenutno Hrčak omogućuje korisnicima pretraživanje 388 časopisa i
ukupno 133.200 objavljenih radova (stanje: srpanj 2015). Hrčak je dostupan na:
http://hrcak.srce.hr/.

DOAR: Directory of Open Access Repositories

OpenDOAR je direktorij institucijskih repozitorija u otvorenom pristupu (repo-
zitoriji sveučilišta, instituta i sl.) koji održava listu repozitorija s otvorenim pristu-
pom s raznolikim mogućnostima za kriterij pronalaženja. Osim popisa repozito-
rija, OpenDOAR omogućuje pretraživanje sadržaja repozitorija koji sadrže razli-
čite vrste radova poput članaka profesora i znanstvenika, doktorske disertacije i sl.
Direktorij je dostupan na: http://www.opendoar.org/index.html.

44
PubMed
PubMed je slobodno dostupna mrežna baza podataka s preko 24 milijuna biblio-
grafskih zapisa iz područje biomedicine, koju izrađuje i održava National Center
for Biotechnology Information (NCBI) NLM-a. Pretraživanje baze besplatno je i
ne zahtijeva prethodnu registraciju.
Najznačajniji dio PubMeda čini MEDLINE, ali ova baza sadrži i dodatne bibli-
ografske zapise kao što su (Škorić, 2013):
■ zapisi u postupku izrade, odnosno osnovni bibliografski zapisi prije indek-
siranja i uključivanja u bazu MEDLINE;
■ zapisi koje prethode datumu od kojeg je časopis uvršten u bazu MEDLINE;
■ zapisi iz takozvanog sustava OLDMEDLINE koji još nisu osuvremenjeni i
pridruženi bazi MEDLINE;
■ zapisi iz časopisa selektivno uključenih u bazu MEDLINE koji zbog širine
obuhvaćene tematike nisu u cijelosti uvršteni u MEDLINE;
■ zapisi iz časopisa koji nisu uključeni u MEDLINE, a puni tekstovi su nakon
procjene kvalitete od strane NLM-a prihvaćeni,
■ zapisi rukopisa članaka autora čija je istraživanja financirala ustanova Nati-
onal Institutes of Health (NIH).
Portal PubMed korisnicima nudi brojne mogućnosti za napredno pretraživa-
nje baze, ograničenja i filtre za ciljano pretraživanje tema visokospecijalizirane
problematike; veze prema povezanim člancima i prijedloge ostalih potencijalno
zanimljivih podataka; mogućnost spremanja zapisa, personalizacije pretrage i au-
tomatiziranog obavještavanja o novim zapisima putem elektroničke pošte; pristup
i automatizirano korištenje tezaurusa MeSH; poveznice prema izvorima iz pod-
ručja molekularne biologije. PubMed je dostupan na: http://www.ncbi.nlm.nih.
gov/pubmed/
U nastavku ćemo kratko predstaviti Ebsco, Pubmed/Medline, Doaj i Hrčak
baze podataka.
DOAJ je servis koji popisuje znanstvene i stručne časopise u otvorenom pri-
stupu. Svaki časopis mora proći recenzijski postupak, donositi znanstvene sadr-
žaje, periodično izlaziti.
Pokrivenost: Doaj pokriva sva područja znanosti na različitim jezicima.

45
 Slika 9. Directory of Open Acces Journals (DOAJ)

Doaj na početnoj stranici nudi mogućnost osnovnog pretraživanja unošenjem

ključne riječi.
Ipak, savjetujemo da odaberete opciju naprednog pretraživanja „advanced se-
arch“ kojom će te dobiti mogućnost istovremenog filtriranja rezulata pretraživanja.

Slika 10. Napredno pretraživanje

46
 Napredno pretraživanje: na lijevoj strani se nalaze filteri poput odabira časo-
pisa, područja koje vas zanima, izdavača ili jezika na kojem je napisan tekst. Pri
vrhu nam se nudi mogućnost odabira časopisa prema datumu izdavanja, naslovu
i dr.
Osnovni zapis rezultata pretraživanja se sastoji od naslova, autora, imena, go-
dine izdanja i broja časopisa. Nakon toga možete odabrati opciju preuzimanja
cjelokupnog članka, a u većini slučajeva postoji mogućnost pregledavanja sažetka.

HRČAK
Hrčak je centralni portal koji na jednom mjestu okuplja hrvatske znanstvene i
stručne časopise koji nude otvoreni pristup svojim radovima (ili bar bibliograf-
skim podacima i sažecima svojih radova).

Slika 11. Početna stranica Hrčka

Korisnicima omogućava lagano pronalaženje časopisa i radova prebiranjem

(prema abecedi ili prema području znanosti) ili pretraživanjem prema raznim
poljima.

47
 Slika 12. Napredno pretraživanje

Na slici 12. vidimo primjer ograničavanja rezultata na časopise iz područja

društvenih znanosti.
Hrčak nam mogućnost dodatnog ograničavanja rezultata na područje ekono-
mije, prava, politologije itd.

MEDLINE/PUBMED
PubMed  je dio sustava za pronalaženje informacija koji je razvila Nacionalna
medicinska knjižnica Sjedinjenih Američkih Država (NLM). Medline je besplat-
no dostupan u mrežnom sustavu Pubmeda Dostupni su bibliografski podaci od
1950. godine, (u većini slučajeva sa sažetkom i poveznicom prema cjelovitom tek-
stu kad je elektronički oblik u slobodnom pristupu ili ga ustanova s čijeg računala
pristupate pretplaćuje). Pristup bazi podataka je besplatan.

48
 Slika 13. Osnovno pretraživanje preko Pubmeda

Slika 14. Rezultati osnovnog pretraživanja

Na slici 14. vidimo rezultate osnovnog pretraživanja preko ključne riječi „Autism“.
Na lijevoj strani se nalaze dodatni filteri kojima možemo usmjeriti naše pre-
traživanje ovisno o tipu članka, dostupnosti (sažetak, slobodno dostupni cjeloviti
tekst i cjeloviti tekst), prema datumu izdanja.

49
 Preko dodatnih filtera (Aditional filters) možemo suziti pretraživanje prema
spolu, godinama ili prema kategoriji samog časopisa.

Slika 15. Primjer strukture zapisa

Na bibliografskom zapisu se nalaze podaci o časopisu godini izdanja, zatim na-

slovu članka, te autorima. Svaki zapis se sastoji od sažetka (Abstract), ključnih rije-
či i PMID – jedinstvenog broja koji je dodijeljen svakom članku koji je objavljen u
Pubmedu.

50
 Slika 16. Pretraživanje iz MeSH-a

Tezaurus Medical Subject Headings (MeSH) nadzirani je rječnik koji održava

Nacionalna medicinska knjižnica Sjedinjenih Američkih Država (U. S. National
Library of Medicine, dalje NLM). Sadrži popis izraza koji se koriste za sadržajnu
obradu biomedicinske literature.
Struktura MeSH-a:
■ MeSH Headings ili Descriptors – predmetne odrednice, predmetnice ili
deskriptori
■ Subheadings ili Qualifiers – pododrednice, podpredmetnice ili kvalifikatori
■ Supplementary Concept Records (SCRs) – dopunski pojmovi

51
 Slika 17. Opcija dodatnog izbora ključnih riječi

Prilikom upisivanja ključne riječi možemo se osloniti i na dodatni izbor koji

nam nudi sustav. (Slika 17.)

Slika 18. Mogućnost odabira podpredmetnica

52
 Nakon odabira MeSh database, u polje za pretraživanje unesemo za pri-
mjer: Multiple Sclerosis. Dobili smo rezultat i odabiremo po želji, mi ćemo oda-
brati prvi izbor. Kao rezultat smo dobili predmetnicu sa mogućnošću odabira
podpredmetnica.

Slika 19. Priprema strategije pretraživanja

Ponovimo isti postupak za novu ključnu riječ „Enviroment“, dodamo pred-

metnicu pomoću „ Add to search builder“ i kliknom na „Search PubMed“ može-
mo pokrenuti pretraživanje.

53
 Slika 20. Rezultati pretraživanja iz MeSH-a

Razlikuju se rezultati pretraživanja iz MeSH-a i osnovno pretraživanje s po-

četne stranice. Pretraživanje sa početne stranice daje 2878 rezultata (Slika 21.) u
odnosu na prethodno (750).

54
 Slika 21. Pretraživanje sa početne stranice

EBSCO
Osnovno pretraživanje omogućava upisivanje pojma koji tražimo. Osim ovoga,
klikom na opcije pretraživanja možemo dodatno proširiti ili ograničiti rezultate
pretraživanja.

55
 Slika 22. Osnovno pretraživanje i opcije za pretraživanje

Napredno pretraživanje u području Opcije za pretraživanje omogućuje razne

načine pretraživanja te proširivanja i ograničivanja rezultata radi preciznijeg de-
finiranja rezultata.

Slika 23. Početak pretraživanja na zaslonu napredno pretraživanje

56
Slika 24. Dodatne opcije za napredno pretraživanje

57
58
9. PRETRAŽIVANJE INFORMACIJA
NA WWW-u

Internet je jako omiljen kao izvor informacija za studente, u početku za potrebe

sastavljanja nekog seminarskog rada, pripreme prezentacije, a poslije i kao pomoć
prilikom traženja literature koja može pomoći u izradi završnih i diplomskih ra-
dova. Osim ovoga internet je jako koristan studentima i za druge vrste informacija
koje su im svakodnevno potrebne, kao npr. pronalaženje informacija o tečajevima
i drugim vidovima edukacije, pretraživanje informacija za uključivanje u grupe
koje dijele isti interes, traženju posla, informacija o zakonima, pravilnicima i upu-
tama i sl.
Internet je uvijek dostupan te na prvi pogled sadrži puno informacija o svemu
što nas zanima. No, iako se čini da nam pruža svijet na dlanu i neiscrpno vrlo
informacija, internet nas, u kontekstu akademskog istraživanja ukoliko ne po-
duzmemo odgovarajuće korake i primijenimo valjanu strategiju, može uvući u
informacijsku bujicu nepouzdanih, netočnih i neprimjerenih informacija.
Prije nepuna dva desetljeća studenti su svoje istraživačke zadatke uglavnom
obavljali u knjižnicama koristeći se tiskanim izvorima (knjigama, časopisima).
Iako je opseg i doseg takvih izvora ograničen u odnosu na izvore koji su studenti-
ma danas dostupni treba imati na umu da su knjižnični izvori pažljivo odabrani,
kvalitetni i primjereni za korištenje u akademskom kontekstu, što se ne bi moglo
tvrditi za sve izvore dostupne putem Mreže. Uz navedeno, na Mreži se ne pri-
mjenjuju standardizirani postupci vrednovanja informacija, niti se izvori primje-
reno organiziraju ili dokumentiraju. Zbog sveg navedenog na internetu je lako
„zalutati“.
Upravo stoga knjižnice imaju veliku ulogu i u internetskim vremenima
Prema IFLI-nom manifestu o Internetu:
Knjižnice i informacijske službe trebaju podupirati pravo korisnika da traže
informacije po vlastitom izboru. Osim toga, dužne su olakšati i promicati javnost
pristupa kvalitetnim informacijama i komunikaciji. Isto tako uz mnoge vrijedne
izvore koji su dostupni na Internetu, postoje i oni koji su netočni, koji izazivaju
zabunu ili su čak uvredljivi. Knjižničari bi svojim korisnicima knjižnica trebali

59
pružati informacije i izvore o tome kako se učinkovito služiti Internetom i elek-
troničkim informacijama.
Pristup Internetu trebao bi biti besplatan, kao što je to uobičajeno za druge
osnovne usluge knjižnica i informacijskih službi.13
U skladu sa navedenim, zadaća knjižničara jest i podučavanje studenata kako
pronaći potrebnu informaciju na internetu i, što je isto tako važno, kako procije-
niti vrijednost pronađene informacije. Studenti koji tek dolaze studirati, a kojima
je ovaj priručnik i namijenjen, uglavnom posjeduju određenu razinu informatičke
pismenosti. Informatička pismenost je dovoljna kao jedan od preduvjeta za dalj-
nje informacijsko opismenjavanje studenata, te je važno da se studenti što ranije
tijekom svog studiranja upoznaju sa načinima i alatima za pretraživanje i prona-
laženje informacija na internetu.

Mali rječnik pojmova

Internet je informacijska superprometnica, tj. mreža koja povezuje regionalna
čvorišta, a preko njih pojedinačne lokalne računalne mreže.

WWW ili World Wide Web je najpopularniji servis Interneta koji se sastoji od
mrežnih stranica, datoteka koje sadrže poveznice na dokumente i resurse dostu-
pne na Internetu.

URL je web-adresa koju upisujete u preglednik da biste došli na neku web-loka-

ciju. Svaka web-lokacija ima URL.

WEB Preglednici (browser-i) su programi kojima se omogućuju pregledavanja

web stranica.
Najpoznatiji su Microsoft Internet Explorer, Mozzilla Firefox, Google Chrome,
Opera i Safari.
Google Chrome:
Operativni sistemi koje podržava: Windows, Mac, Linux. Prema mnogima, jedan
od najfunkcionalnijih i veoma pouzdanih programa koji Vam omogućava pregled
internet stranica.

IFLA-in Manifest o Internetu. 2002.

13

60
Mozilla Firefox:
Operativni sistemi koje podržava: Windows, Mac, Linux Funkcionalan, pušten u
rad prije Chrome-a
Internet Explorer:
Operativni sistemi koje koje potpuno podržava: Windows Najstariji, dolazi insta-
liran uz Windows
Opera:
Operativni sistemi koje koje potpuno podržava: Windows, Mac, Linux Najmanji
broj korisnika od svih ovdje ponuđenih.
Safari:
Operativni sistemi koje koje potpuno podržava: Windows, Mac Dolazi uz Mac
(Apple Macintosh) OS, miljenik manjeg broja internet korisnika (u pogledu cjeli-
ne) (prema Vučina, 2006)
Pronalaženje i dohvaćanje informacijskih izvora na internetu moguće je na
više načina, a najčešće
■ upisivanjem URL adrese
■ upisivanjem ključnih riječi u tražilicu
Uz tražilice, u pronalaženju izvora moguće je koristiti imenike/direktorije (npr.
Internet Public Library) i metapretraživače (npr. Dogpile). Budući da su upravo
tražilice najrašireniji alat za pretraživanje interneta u nastavku će biti prikazano
kako funkcioniraju.
Tražilice su posebna mrežna mjesta koje koristimo za pretraživanje infroma-
cija na World Wide Web-u.

Najpopularnije tražilice su:

Google
www.google.com
Yahoo
www.yahoo.com
Bing
www.bing.com
Ask
www.ask.com

61
 Glavne komponente koje tražilica mora posjedovati jesu a) web pobirač ili
pauk (engl. web crawler, spider), b) baza indeksiranih web stranica i c) algoritam
koji određuje relevantnost pojedine stranice. Upravo zbog korištenja različitih al-
goritama i različitih principa indeksiranja i rangiranja izvora rezultati pretraživa-
nja u različitim tražilicama neće biti isti (slika 25. i 26.)

Slika 25. Rezultati pretraživanja u tražilici Google na temu „Informacijska pismenost“

Slika 26. Rezultati pretraživanja u tražilici YAHOO na temu „Informacijska pismenost“

Pretraživanje interneta putem tražilica odvija se uz pomoć ključnih riječi koje

se moraju upisati u prozor tražilice.
 Ključne riječi su riječi koje najbolje opisuju sadržaj/temu nekog izvora. U
knjižničnim izvorima i bibliografskim bazama podataka ključne riječi koje opisu-
ju dokument određuju stručnjaci, te se takve izvore može pronaći ciljano putem
predmetnih pretraživanja (pretraživanja po predmetu, engl. subject, subject hea-
dings, descriptors). Na internetu većina sadržaja nije tako označena pa tražilice
uglavnom pretražuju cjelovite tekstove koristeći različite algoritme. Takav pristup
može donijeti velik broj često nepreciznih ili nerelevantnih rezultata, dok mnogi
relevantni dokumenti mogu ostati izvan opsega pretraživanja. Kako bi se rezultati
pretraživanja tražilica u takvim slučajevima poboljšali potrebno je:
■ dopuniti ključne riječi
■ precizirati ih (odabrati uže pojmove u slučaju previše rezultata ili šire poj-
move u slučaju premalog broja rezultata)
■ preformulirati upit, koristiti sinonime/istoznačnice ključnih riječi i sl.
Za dopunu i preciziranje ključnih riječi moguće je koristiti:
■ logičke (Boole-ove) operatore14
■ ostale tehnike pretraživanja elektroničkih izvora (fraze, zamjenski znakovi,
kraćenja i sl).15
■ korištenje naprednih opcija pretraživanja.

NAPREDNO PRETRAZIVANJE NA GOOGLEU

Napredne opcije pretraživanja tražilica će u nastavku biti detaljno prikazane na
primjeru danas najpoznatije i najučestalije korištene tražilice Google i njezinog
mlađeg, ali u akademskom smislu moćnog brata, Google Znalca.

GOOGLE
Tražilica Google postala je sinonim za pretraživanje Mreže do te mjere da se čak
uvriježio glagol „guglati“ (engl. to google). Google počiva na složenom algoritmu,
koji se, između ostalog, temelji na izračunu „popularnosti“ pojedine mrežne stra-
nice, pri čemu polazi od sljedećih pretpostavki
(1) stranice na koje vodi velik broj poveznica relevantnije su od drugih

14
Vidi poglavlje 4 Strategije pretraživanja
15
Vidi poglavlje 4: Strategije pretraživanja

63
 (2) poveznica na stranicu od strane visoko kvalitetnih i pouzdanih drugih stra-
nica jak su pokazatelj kvalitete te stranice.
Popularnost dakako ne može biti mjerilo kvalitete neke stranice te se ova tra-
žilica pokazala iznimno učinkovita u traženju informacija za svakodnevni život,
razbibrigu, informiranje i slično, ali kada je posrijedi pronalaženje informacija
koje su primjerene akademskom i formalnom obrazovnom kontekstu moguće
su poteškoće. Stoga je važno poznavati napredne mogućnosti pretraživanja ove
tražilice kako bi korisnici uspješnije kontrolirali, omeđili i u konačnici smanjili
„šum“ u rezultatima pretraživanja.

NAPREDNO PRETRAZIVANJE NA GOOGLEU

Funkcijama naprednog pretraživanja moguće je pristupiti nakon unosa ključnih
riječi i prikaza rezultata, odabirom padajućeg izbornika na lijevoj strani sučelja
(Slika 27.).

Slika 27. Odabir naprednih opcija pretraživanja

Napredne opcije tražilice Google uključuju pretraživanje:

■ sa svim riječima – nudi rezultate vezane uz sve riječi koje smo napisali
(npr. +informacijska +pismenost)
■ s točnim izrazom – vraća rezultate točno s unesenim izrazom (npr.
„Informacijska pismenost“)

64
 ■ s barem jednom riječi – vraća rezultate barem s jednom riječi iz pretrage
(npr. informacijska OR pismenost)
■ bez riječi – vraća rezultate bez nekih izraza (npr. informacijska –pisme-
nost izostavlja pismenost iz pretrage)
■ jezik – odabiremo jezik tražene stranice
■ regija – mogućnost odabira neke zemlje
■ format datoteke – npr. određujemo da nam se prikazuju samo .pdf datoteke
■ datum – utvrđujemo starost traženih podataka (npr. pretražujemo infro-
macije koje su objavljene u zadnjih godinu dana)
■ pojavljivanja – određujemo da se traženi pojmovi nalaze u naslovu, u tek-
stu dokumenta, u url adresi stranice, u linkovima na stranicu
Npr. možemo upisati ključni pojam „Informacijska pismenost“, odabrati drža-
vu „Bosna i Hercegovina“ te suziti pretragu na radove koji su u PDF FORMATU.

Slika 28. Napredno pretraživanje preko Google-a.

65
 Slika 29. Rezultati napredne pretrage

GOOGLE SCHOLAR: GUGLAJMO KAO ZNALCI

Google Scholar (verzija na hrvatskom jeziku Google znalac) tražilica je znanstve-
ne i stručne literature u okviru Google-a Omogućuje znanstvenicima, stručnja-
cima i studentima da na internetu lociraju, a vrlo često odmah i dohvate najrazli-
čitiju znanstvenu literaturu. Uz sadržaje znanstvenih članaka i knjiga omogućuje
pristup sažetcima, prezentacijama, raznih vrsta kongresnih priopćenja ali i magi-
starskim i diplomskim radovima. Ključne su osobine ove tražilice:
■ Pretraga akademskih izvor s jednog mjesta
■ Istraživanje povezanih djela, citata, autora i publikacije
■ Lociranje dokumenta na webu ili u knjižnici
■ Stvaranje autorskog profila i praćenje citiranosti vlastitih radova
■ Rangiranje radova prema citiranosti

66
 Slika 30. Google Znalac, https://scholar.google.hr/

Kao što je vidljivo na slici 31. rezultati pretraživanja nam pokazuju, osnovne
podatke o radu. U prvom redu naslov rada koji najčešće služi kao poveznica na
stranicu na kojoj se nalaze ostali podaci o radu. U istom se retku nalazi i podatak
ako je rad dostupan u PDF formatu.
U drugom retku se nalazi popis autora, naziv časopisa, godina izdanja i web
domena. Vidljiv je i kratki odlomak iz rada koji ilustrira i upućuje na sadržaj
izvora.
U zadnjem se retku nalazi podatak o broju radova koji citiraju rad (Spominje se
x puta). Podatak o citiranosti ujedno je poveznica na druge radove koji pokrivaju
sličnu tematiku te stoga iznimno koristan u širenju strategije pretraživanja.

67
 Slika 31. Rezultati pretraživanja

Google Znalac također nudi mogućnost naprednog pretraživanja i daljnjeg

filtriranja traženih informacija (Slika 32.). Napredno pretraživanje primjerice
omogućuje:
■ dohvatiti određen broj najcitiranijih članaka
■ definirati vremenski raspon pretrage ili godinu objavljivanja izvora
■ dohvatiti članke određenog autora u kojima se spominje određeni pojam/
ključna riječ
■ pronaći najcitiranije radove nekog autora
■ dohvatiti članke objavljene u nekom časopisu na određenu temu
■ stvoriti obavijest o objavljivanju izvora na određenu temu koja se šalje na
e-poštu

68
 Slika 32. Napredno pretraživanje u tražilici Google Znalac

Kako procijeniti kvalitetu pronađene informacije na internetu?

Kada koristimo Internet za traženje potrebnih informacija moramo imati
na umu da svatko može objaviti neku informaciju na internetu. Prema Markle-
ss (2009), nastaju nova informacijska okruženja u kojima autoritet, pouzdanost,
provjerljivost i hijerarhija ustupaju mjesto prolaznim dojmovima ili mišljenju po-
jedinih skupina. U važno obilježje suvremenih informacijskih prostora spada i
mogućnost zaobilaženja profesionalnih posrednika (npr. knjižničara, liječnika i
bankarskih usluga, putničkih agencija i sl.), te izravno pristupanje informacijama
i uslugama.
No, zaobilaženjem stručnjaka korisnici pristupaju nefiltriranim i anonimnim
informacijama i pritom moraju preuzeti odgovornosti procjene kredibiliteta,
vjerodostojnosti, točnosti i pouzdanosti izvora. To osobito vrijedi za obrazovni
i znanstveni kontekst. Amaterizam i anonimnost / nejasno autorstvo nisu do te
mjere problematični kada je riječ o korištenju sadržaja radi razbibrige ili zabave,
ali spomenuti fenomeni u znanstveno-istraživačkim ili obrazovnim procesima
mogu utjecati na valjanost, pouzdanost i povjerljivost rezultata te zahtijevaju po-
sebnu pažnju.

69
 Također, treba napomenuti da je suvremenom informacijskom okruženju
određenje vrijednosti ili kakvoće informacije sve složeniji postupak, budući da se
informacija odvaja od svog nositelja, kao što su npr. knjiga, časopis, CD ili mrežno
mjesto. Upravo je nositelj, tj. spremnik informacija, nudio određene kontekstual-
ne značajke i indikatore koji su omogućavali vrednovanje informacija.
Zbog svega navedenog razvijeni su brojni kriteriji, popisi i testovi za vrednova-
nje informacija (npr. CRAAP test16, CARS checklist17 i sl.), te je prepoznata potre-
ba vrednovanja posebno nositelja/mrežne stranice a posebno sadržaja.
U vrednovanju mrežne stranice potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:
■ čija je stranica (osobna, organizacija), tko je odgovoran za stranicu,
što se može saznati iz URL-a ili domene; npr. domena .com upućuje na
komercijalnu stranicu
■ tko je autor stranice
■ ažurnost izvora (postoji li podatak o datumu stranice)
■ održava li se stranica redovito
U vrednovanju sadržaja izvora potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:
■ autoritet autora (je li autor stručnjak za područje o kojem piše, koje su nje-
gove kvalifikacije)
■ kontekst izvora (na kakvom mrežnom mjestu se nalazi izvor)
■ sadrži li izvor bibliografiju koja potvrđuje ili potkrjepljuje vjerodostojnost
sadržaja; upućuju li drugi izvori na izvor koji vrednujemo; je li izvor refe-
renciran od poznatih autora ili ustanova?
■ ažurnost informacija (zahtijeva li tema izvore novijeg datuma ili je moguće
temu obraditi koristeći starije izvore?)
■ svrha i namjena izvora (zastupa li institucija koja je objavila izvor određene
interese, npr. reklamiranje proizvoda, promicanje političkih gledišta i sl.;
razina obrade i prikaza informacija, npr. nude li se samo osnovne informa-
cije i uvod u temu ili je izvor namijenjen stručnjacima, radi li se o popular-
nom ili stručnom/znanstvenom izvoru i sl.)

Evaluating information: Applying the CRAAP test. Dostupno na: https://www.csuchico.edu/

16

lins/handouts/eval_websites.pdf
The CARS Checklist. Dostupno na: http://www.mhhe.com/socscience/english/allwrite3/seyler/
17

ssite/seyler/se03/cars.mhtml

70
 Uz navedene natuknice, u vrednovanju informacija mogu pomoći definirani
koraci i dijagrami toka koji upućuju na logički slijed pitanja na koje je potrebno
odgovoriti u procjeni izvora (Slika 33.).

Slika 33. Dijagram toka za vrednovanje izvora18

Zaključno je moguće utvrditi da prethodno opisani koraci, postupci i pitanja

mogu pomoći u utvrđivanju vjerodostojnosti, pouzdanosti i točnosti informacija
te kritičkoj procjeni informacijskih izvora koji čine samu srž akademskog pisanja
i istraživanja.

Prerađeno prema Hunt, F. i Birks, J. More hands-on information literacy activities. New York:
18

Neal-Schuman Publishers, 2008.

71
72
10. CITIRANJE LITERATURE

Prilikom izrade znanstvenih i stručnih radova autori se koriste različitim izvori-

ma informacija kako bi ilustrirali neki problem ili argumentirali svoje teze. Prema
Horvat i Živković (2013, 49) „običaj citiranja, tj. preuzimanja riječi, rečenica ili
odlomaka nekog djela u drugo, javlja se još u antici, a koriste ga govornici i pisci
da bi istaknuli vrsnoću ili prijepornost citiranoga djela, ali i da bi pokazali vlastitu
načitanost i autoritet“. Svaki izvor informacija koji se koristi u tim radovima mora
biti ispravno citiran iz više razloga. Glavni razlozi su izbjegavanje plagijarizma,
odnosno neovlaštene upotrebe tuđeg duhovnog vlasništva, omogućavanje čita-
teljima dostupnim uvid u dodatnu literaturu o temi o kojoj autor govori, odava-
nje priznanja prethodnim autorima, postizanje provjerljivosti i komunikabilnosti
rada itd.
Pod pojmom citiranje podrazumijeva se od riječi do riječi pisano ili usmeno
navođenje dijelova tuđeg teksta ili riječi koje se mogu izvorno provjeriti (Zeleni-
ka, 2000). U radu se citiraju ili referenciraju svi izvori koji su korišteni pri izradi
rada, što u konačnici čitatelju omogućava razlučivanje doprinosa autora i rada od
djela drugih autora. Svi citati u tekstu moraju biti navedeni u popisu literature na
kraju rada, i obrnuto, svi citati iz popisa moraju biti citirani u tekstu.
Direktno citiranje podrazumijeva preuzimanje svega navedenog „riječima sa-
mog autora ili grupe autora“ . Indirektno citiranje podrazumijeva preuzimanje
prepričavanjem ili parafraziranjem riječi autora originalnog teksta bez gubljenja
prvotnog smisla.
Postoji više metoda citiranja literature. ISO standard 690 (1987) navodi 3 me-
tode citiranja literature/vođenja bilješki:
1. metoda tekućih bilježaka
2. metoda brojčanih bibliografskih bilježaka
3. metoda prvog elementa i datuma (tzv. harvardski sustav).
Svaki od navedenih sustava podrazumijeva precizno definirani skup pravila za
citiranje u tekstu i na kraju rada, tj. za izradu popisa literature. Razlike u pojedinoj
metodi očite su na grafičkoj razini teksta i lako se prepoznaju (Tablica 5.).

73
Tablica 5. Razlike u metodama citiranja: primjeri
Metoda citiranja Korištenje u tekstu
1. Metoda Opsežne analize tematike
tekućih bilježaka proveli su autori poput
Marona8 ili Ingwersena9.
Na istoj stranici navodi
se pozivna bilješka s
potpunom ili skraćenom
referencom, npr.
_______
8
Maron, M. E. On indexing,
retrieval and the meaning
of about. // Journal of
the american society
for information science
28(1977), 38-43.
2. Metoda Today there is an extensive
brojčanih general literature on
bilježaka qualitative methodology
as such, including
internationally recognized
and frequently re-published
books by Creswell [7],
Denzim and Lincoln [8],
Flick [10]....
3. Metoda The notion of an invisible
prvog elementa college has been explored
i datuma in
the sciences (Crane,
1972). Its absence among
historians is
noted by Stieg (1981, p.
556).
74
Korištenje u popisu
literature
Maron, M. E. On indexing,
retrieval and the meaning
of about. // Journal of
the american society
for information science
28(1977), 38-43.
Ingwersen, P. Information
Retrieval Interaction.
London : Taylor Graham,
1992.
7. Creswell, J.W.: Qualitative
Inquiry and Research
Design Choosing Among
Five
Approaches, 3rd edn. Sage,
Thousand Oaks (2013)
8. Denzin, N.K., Lincoln, Y.S.
(eds.): The Sage Handbook
of Qualitative Research, 4th
edn.
Sage, Thousand Oaks (2011)
10. Flick, U.: An Introduction
to Qualitative Research, 5th
edn. Sage, Thousand Oaks
(2014)
Crane, D. 1972. Invisible
colleges. Chicago: Univ. Of
Chicago Press
Stieg, M. F. 1981. The
information needs of
historians.
College and Research
Libraries, Nov. 1981, vol. 42,
no. 6, p.
549-560
 Za spomenute metode u literaturi se koristi različito nazivlje, pa primjerice Ze-
lenika (2000) piše o europskom i američkom sustavu pozivnih bilježaka, pri čemu
europski sustav obuhvaća numeričke metode (metode tekućih bilježaka i brojča-
nih bibliografskih bilježaka), od kojih su najpoznatiji Vancouverski i IEEE sustav,
a američki tzv. harvardski sustav, odnosno metodu prvog elementa i datuma.
Upute o primjeni nekoga sustava citiranja literature se razlikuju ovisno o vrsti
institucije, časopisa i sl., te vrsti rada (npr. seminarski, diplomski, magistarski, čla-
nak za časopis i dr.) te svakako treba pogledati upute za autore koje su propisani
tamo gdje će rad biti predan.
U nastavku će biti detaljnije prikazani široko zastupljeni vancouverski i har-
vardski sustav citiranja. Vancouverski sustav citiranja je vrlo čest u biomedicin-
skim znanostima.
Harvardski sustav citiranja referenci predstavlja najzastupljeniji način citiranja
u prirodnim, društvenim znanostima i tehničkim znanostima.

10.1. Vancouversko citiranje

Većina biomedicinskih časopisa danas se pridržava Vancouverskoga sustava. Taj
je sustav dobio naziv prema kanadskom gradu Vancouveru, gdje se godine 1978.
sastao Međunarodni odbor urednika medicinskih časopisa (engl., International
Committee of Medical Journal Editors– ICMJE), te donio prvu verziju Jedinstve-
nih zahtjeva za rukopise namijenjene objavljivanju u biomedicinskim časopisima
(engl. Uniform Requirements for Manuscripts Submitted to Biomedical Journals).
Reference u popisu literature kod ovog sustava citiranja su označene arapskim
brojevima, a navode se prema redoslijedu pojavljivanja u tekstu. Reference su
označene rednim brojevima u zagradama (1). Ako se neka referenca citira i kasni-
je u tekstu, ima isti broj.

10.1.1. Vancouversko citiranje u tekstu

U tekstu se izvori referenciraju brojevima koji odgovaraju redoslijedu pojavljiva-
nja izvora u radu. Svaka referenca ima pridružen jedinstveni broj koji se navodi
unutar uglatih zagrada ili u vidu superskripta, a prije znaka interpunkcije npr.

75
Multiple clinical trials [4-6,9] show...
“...the theory was first put forward by Lee [7] in 1999, but there was disagreement
[3,5,8] over its importance.”
Several recent studies3,4,15,16 have suggested that...

10.1.2. Popis literature prema vancouverskoj metodi citiranja

Osnovni bibliografski podaci:
Tiskani članak iz časopisa

Prvi autor, Drugi autor, ...Šesti autor i sur. Naslov rada: Podnaslov rada. Naslov
časopisa. godina;svezak(sveščić ili broj Pt broj) Suppl broj:stranice od..do.

Tiskana knjiga

Prvi autor, Drugi autor, ... Šesti autor i sur. Naslov knjige: Podnaslov. izdanje.
Grad: Prvi izdavač, Drugi izdavač; godina.

Članci u časopisima
1. Standardni članak u časopisu
Do šest autora

Halpern SD, Ubel PA, Caplan AL. Solid-organ transplantation in HIV-infected

patients. N Engl J Med. 2002 Jul 25;347(4):284-7.

ili

Kalauz S, Orlić-Šumić M, Šimunec D. Nursing in Croatia: Past, Present, and

Future. Croat Med J. 2008; 49 (3) : 298-306.

Više od šest autora:

Rose ME, Huerbin MB, Melick J, Marion DW, Palmer AM, Schiding JK, et al.
Regulation of interstitial excitatory amino acid concentrations after cortical
contusion injury. Brain Res. 2002;935(1-2):40-6.

2. Korporativni autor
Diabetes Prevention Program Research Group. Hypertension, insulin, and
proinsulin in participants with impaired glucose tolerance. Hypertension.
2002;40(5):679-86.

76
 3. Nisu navedeni autori
21st century heart solution may have a sting in the tail. BMJ. 2002;325(7357):184.
4. Godište (volumen) sa suplementom
Geraud G, Spierings EL, Keywood C. Tolerability and safety of frovatriptan
with short- and long-term use for treatment of migraine and in comparison with
sumatriptan. Headache. 2002;42 Suppl 2:S93-9.
5. Broj časopisa sa suplementom
Glauser TA. Integrating clinical trial data into clinical practice. Neurology.
2002;58(12 Suppl 7):S6-12.
6. Broj časopisa bez godišta (volumena)
Banit DM, Kaufer H, Hartford JM. Intraoperative frozen section analysis in
revision total joint arthroplasty. Clin Orthop. 2002;(401):230-8.
7. Časopis bez oznake za godište (volumen) i broj
Outreach: bringing HIV-positive individuals into care. HRSA Careaction.
2002 Jun:1-6.
8. Paginacija rimskim brojevima
Chadwick R, Schuklenk U. The politics of ethical consensus finding. Bioethics.
2002;16(2):iii-v.

Knjige i druge monografije

9. Individualni autor
Murray PR, Rosenthal KS, Kobayashi GS, Pfaller MA. Medical microbiology.
4th ed. St. Louis: Mosby; 2002.
10. Urednici/kompilatori kao autori
Marušić M, ur. Uvod u znanstveni rad u medicini. 5. izdanje. Zagreb: Medi-
cinska naklada; 2013.
11. Autor i urednik
Breedlove GK, Schorfheide AM. Adolescent pregnancy. 2nd ed. Wieczorek
RR, editor. White Plains (NY): March of Dimes Education Services; 2001.

77
 12. Korporativni autor
National Lawyer’s Guild AIDs Network (US); National Gay Rights Advocates
(US). AIDS practice manual: a legal and educational guide. 2nd ed. San Francisco:
The Network; 1988.
13. Poglavlje u knjizi
Meltzer PS, Kallioniemi A, Trent JM. Chromosome alterations in human solid
tumors. In: Vogelstein B, Kinzler KW, editors. The genetic basis of human cancer.
New York: McGraw-Hill; 2002. p. 93-113.
14. Članak u zborniku znanstvenog sastanka
Harnden P, Joffe JK, Jones WG, editors. Germ cell tumours V. Proceedings of
the 5th Germ Cell Tumour Conference; 2001 Sep 13-15; Leeds, UK. New York:
Springer; 2002.
15. Disertacija
Borkowski MM. Infant sleep and feeding: a telephone survey of Hispanic Ame-
ricans [dissertation]. Mount Pleasant (MI): Central Michigan University; 2002.
16. Patent
Pagedas AC, inventor; Ancel Surgical R&D Inc., assignee. Flexible endoscopic
grasping and cutting device and positioning tool assembly. United States patent
US 20020103498. 2002 Aug 1.
17. Članak u novinama
Tynan T. Medical improvements lower homicide rate: study sees drop in assa-
ult rate. The Washington Post. 2002 Aug 12;Sect. A:2 (col. 4).
18. Zakonski propisi
Veterans Hearing Loss Compensation Act of 2002, Pub. L. No. 107-9, 115 Stat.
11 (May 24, 2001).
19. Rječnici i slične reference
Dorland’s illustrated medical dictionary. 29th ed. Philadelphia: W.B. Saunders;
2000. Filamin; p. 675.

78
Elektronski izvori
20. CD-ROM
Anderson SC, Poulsen KB. Anderson’s electronic atlas of hematology [CD-
ROM]. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins; 2002.
21. Članak u časopisu na Internetu
Abood S. Quality improvement initiative in nursing homes: the ANA acts in
an advisory role. Am J Nurs [Internet]. 2002 Jun [cited 2002 Aug 12];102(6):[abo-
ut 1 p.]. Available from: http://www.nursingworld.org/AJN/2002/june/Wawatch.
htmArticle
22. Monografija na Internetu
Foley KM, Gelband H, editors. Improving palliative care for cancer [Internet].
Washington: National Academy Press; 2001 [cited 2002 Jul 9]. Available from:
http://www.nap.edu/books/0309074029/html/.
23. Homepage/ Web site
Cancer-Pain.org [Internet]. New York: Association of Cancer Online Resour-
ces, Inc.; c2000-01 [updated 2002 May 16; cited 2002 Jul 9]. Available from: http://
www.cancer-pain.org/.
24. Dio Homepage/ Web site
American Medical Association [Internet]. Chicago: The Association; c1995-
2002 [updated 2001 Aug 23; cited 2002 Aug 12]. AMA Office of Group Practice
Liaison; [about 2 screens]. Available from: http://www.ama-assn.org/ama/pub/
category/1736.html
25. Baza podataka na Internetu (otvorena)
Who’s Certified [Internet]. Evanston (IL): The American Board of Medical
Specialists. c2000 -    [cited 2001 Mar 8]. Available from: http://www.abms.org/
newsearch.asp
26. Baza podataka na Internetu (zatvorena)
Jablonski S. Online Multiple Congenital Anomaly/Mental Retardation (MCA/
MR) Syndromes [Internet]. Bethesda (MD): National Library of Medicine (US);
c1999 [updated 2001 Nov 20; cited 2002 Aug 12]. Available from: http://www.
nlm.nih.gov/archive//20061212/mesh/jablonski/syndrome_title.html

79
 27. Dio baze podataka na Internetu
MeSH Browser [Internet]. Bethesda (MD): National Library of Medicine (US);
2002 -  . Meta-analysis [cited 2008 Jul 24]; [about 2 p.]. Available from: http://
www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2008/MB_cgi?mode=&index=16408&view=con-
cept MeSH Unique ID: D017418.
28. Blogovi
Holt M. The Health Care Blog [Internet]. San Francisco: Matthew Holt. 2003
Oct -   [cited 2009 Feb 13]. Available from: http://www.thehealthcareblog.com/
the_health_care_blog/.

10.2. Harvardsko citiranje

Harvardski se sustav često naziva Metodom prvog elementa i datuma. Prema
ovoj metodi u samom se tekstu sažeto navode informacije o citiranom radu unu-
tar zagrada, najčešće autorovo prezime i datum publiciranja, dok se u popisu li-
terature na kraju rada donose detaljne informacije/bibliografska jedinica o citira-
nom radu sa svim potrebnim podacima za identifikaciju izvora.

10.2.1. Harvardski sustav citiranja u tekstu

U harvardskom sustavu citiranja u tekstu navodi se prvo autorovo prezime i go-
dina izdanja publikacije unutar zagrade npr. Kelava (1998).
Ukoliko autor nije direktno citiran u tekstu

onda se iza prezimena autora u zagradi, navodi samo godina izdanja, npr.
(Zrinušić, 2007)

Ukoliko su dva autora različitih radova citirani u istoj rečenici navodimo „Ra-
mljak (2009) i Šunjić (2010) su pokazali...“
Ukoliko su direktno citirana dva autora istog teksta
navodimo „Boban i Sabljić (2010) u svom radu...“

Ili indirektno citiranje dva autora istoga rada

npr. (Paradžik i Rogić, 2010).

80
 Ukoliko navodimo rad koji ima četiri i više autora, samo prvi će biti naveden,
a poslije slijedi skraćenica „i sur“ kao npr. (Pipela, i sur., 1977) za indirektno, te
„Krajinović, i sur., (2001) u svom radu...“
Fusnote u ovom sustavu služe jedino u slučaju kada su potrebna dodatna po-
jašnjenja (misli, ideje, pojmovi i sl.).

10.2.2. Popis literature prema harvardskoj metodi citiranja

Budući da svaki stručni ili znanstveni rad mora na kraju sadržavati popis korište-
ne literature važno je obratiti pažnju na to o kojoj vrsti izvora informacije se radi
(knjiga, članak u časopisu, doktorski rad) Popis literature se navodi abecednim
redom prezimena autora ili naslova ukoliko nije poznat autor.
Osnovni elementi citiranja:

Autor (Prezime, inicijal imena.), Godina. Naslov knjige: podnaslov. Izdanje.

Mjesto izdanja:Nakladnik

Knjige:
1. Jedan autor
Dizdar, S. 2011. Od podataka do metapodataka. Sarajevo: Nacionalna i univer-
zitetska biblioteka BiH
2. Dva autora
Špiranec, S. i Banek Zorica, M. 2008. Informacijska pismenost: teorijski okvir i
polazišta. Zagreb: Zavod za informacijske studije.
3. Više od 4 autora
Vasilj, I. i sur. 2014. Opća epidemiologija. Mostar: Fakultet zdravstvenih studija
Sveučilišta u Mostaru.
4. Poglavlje u knjizi
Petrak, J., Traženje medicinskih informacija. U: Marušić, M. ur. 2013. Uvod u
znanstveni rad u medicini: Medicinska naklada, broj poglavlja ili stranice.
5. Urednici knjige
Keene, E. ed., 1988. Natural language. Cambridge: University of Cambridge
Press.
Silverman, D.F. i Propp, K.K. eds., 1990. The active interview. Beverly Hills,
CA: Sage.

81
 6. Elektronske knjige
Cookson, J. and Church, S. eds., 2007. Leisure and the tourist. [e-book] Wallin-
gford: ABS Publishers. Dostupno na: Google Books <http://booksgoogle.com>
[Accessed 9 June 2008].
7. Članak objavljen u znanstvenom ili stručnom časopisu
Boughton, J.M., 2002. The Bretton Woods proposal: a brief look. Political
Science Quarterly, 42(6), p.564.
8. Elektronički oblik članaka objavljenih u znanstvenom i stručnom
časopisu
Kipper, D., 2008. Japan’s new dawn. Popular Science and Technology, [online]
Dostupno na: <http://www.popsci.com/popsci37b144110vgn/html> [Accessed
22 June 2009].
9. Znanstveni ili stručni rad u zborniku
Kovačević, D. Čitalačka pismenost: drugačije okružje – drugačiji zvukovi. //
XXIII. Proljetna škola školskih knjižničara Republike Hrvatske (Osijek, 2011.). Mi-
ćanović, M. ur. Zbornik radova. Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje, 2011.,
str. 21-26.
10. Diplomski rad, magistarski rad i disertacija
Richmond, J., 2005. Customer expectations in the world of electronic banking: a
case study of the Bank of Britain. PhD. Anglia Ruskin University.
11. Citiranje zakona, pravilnika i uputa
Službeni glasnik BiH. 2010. Zakon o autorskim i srodnim pravima. Sarajevo:
Službeni glasnik BiH. 63/10, str. 2-3
12. Citiranje web izvora
NHS Evidence, 2003. National Library of Guidelines. [online] Dostupno na:
<http://www.library.nhs.uk/guidelinesFinder> [Accessed 10 October 2009].
13. Navođenje referenci kad nema podataka
Ukoliko nije poznato kada je određeni materijal objavljen, potrebno je pro-
vjeriti sadržaj i dostupne reference, kako bi približno odredili kada je materijal
objavljen, npr:
2004? Moguća godina
ca 1995 Oko 1995. godine
188- Desetljeće nije sigurno, ali ne i godina

82
 199? Moguće desetljeće
Ukoliko nije poznato tko je autor, mjesto izdanja ili izdavača, koristimo slje-
deće oznake:
Anon - Autor nije poznat (skr. od engleske riječi Anonymus)
s.l. - Nije poznato mjesto objave (Latinski: since loco)
s.n. - Nije poznat izdavač (Latinski: sine nomine)
n.d. - Nema datuma (skr. od engleske riječi No date)

10.3. Programi za upravljanje referencama

Upravljanje informacijama neophodna je vještina u vremenima informacijskog
obilja i preopterećenosti, u kojima su znanstvenicima, stručnjacima i studentima
dostupni brojni informacijski izvori koje je potrebno dobro organizirati kako bi ih
mogli učinkovito pohraniti i kasnije pronaći i/ili citirati. Danas su u tu svrhu na
raspolaganju mnogobrojni programi za upravljanje referencama (engl. Reference
management software, citation management software, bibliographic management
software) čija je namjena organizacija prikupljenih referenci.
Postoji nekoliko programa za upravljanje referencama kao npr. EndNote19, Zo-
tero20, Mendeley21, RefWorks22 i dr. Ovi programi raspolažu mnogobrojnim funk-
cijama poput pohranjivanja podataka o radovima (knjige, članci, mrežne stranice,
dokumenti i dr.), označavanja zanimljivih dijelova izvora, organiziranja literature
ili pristupanja izvorima s bilo kojeg umreženog računala. Uz sve navedeno u spo-
menute su programe integrirani različiti standardi citiranja što omogućuje ge-
neriranje popisa literature prema odabranom citatnom stilu u nekoliko koraka
odnosno klikova mišem. Pojedini su programi za upravljanje referencama dostu-
pni besplatno, dok su drugi komercijalnog tipa ili dostupni u okviru pretplate na
pojedinu bazu podataka.
U nastavku će biti prikazan Zotero kao primjer besplatno dostupnog progra-
ma i EndNote kao komercijalni program.

19
Dostupan na: http://endnote.com/

20
Dostupan na: https://www.zotero.org/

21
Dostupan na: https://www.mendeley.com/

22
Dostupan na: https://www.refworks.com/

83
Zotero
Zotero je tzv. plug in program, tj. dodatak za Mozzilla Firefox preglednik a može
se koristiti i uz Google Chrome, Opera ili Safari preglednike. Može se koristiti i
kao samostalni program u tzv. desktop verziji.
Čim se program instalira, u lijevom uglu preglednika vidljiv je gumb čijim se
odabirom pokreće Zotero sučelje (slika 34).

Slika 34. Gumb za pokretanje Zotero sučelja

Kao što je vidljivo na slici 35. sučelje je podijeljeno u nekoliko polja. Lijevi stu-
pac služi za otvaranje direktorija u koje će se izvori pohranjivati. Ispod direktorija
nalazi se prozor u koji se mogu pohranjivati ključne riječi dodijeljene dokumentu.
U središnjem stupcu se nalaze pohranjeni izvori, a u desnom bibliografski podaci
pohranjeni uz svaki izvor.

Slika 35. Sučelje Zotero

Za generiranje bibliografije iz prikupljenih radova potrebno je izvor prvo

označiti a potom desnim klikom miša izabrati create bibliography from selected
items ili generate report from selected items s padajućeg izbornika (Slika 36.).

84
 Slika 36. Izrada bibliografije prema odabranom citatnom stilu.

Endnote
EndNote je bibliografski računalni program koji proizvodi kompanija Thomson
Reuters. EndNote omogućava lakše objavljivanje i upravljanje referencama, odno-
sno znanstvenom literaturom koja se citira prilikom pisanja znanstvenih radova.
Omogućava izgradnju osobne elektroničke biblioteke referenci, iz koje se referen-
ce uvrštavaju u rad tijekom pisanja.
EndNote je iznimno popularan program za objavljivanje i upravljanje referen-
cama, a sve mogućnosti koje nudi su pretraživanje elektroničkih bibliografskih
baza, organiziranje referenci, slika i pdf dokumenata u bilo kojem jeziku, i trenut-
no kreiranje liste referenci u znanstvenom radu.

Otvaranje knjižnice
EndNote pohranjuje reference u svojoj bazi podataka koja se zove „knjižnica”
(engl. Library). Ako već nije izgrađena knjižnica na računalu moguće je otvoriti
program odabirom izbornika File>New. Nova knjižnica se kreira odabirom opcije
„Create a new library”. Postojeću knjižnicu moguće je otvoriti odabirom opci-
je„Open an existing EndNote library”.

85
 Ime knjižnice se određuje odabirom opcije „File name” i definiranjem lokacije
na kojoj će knjižnica i njoj pripadajuća mapa biti pohranjena. . Na slici 38. prika-
zana je knjižnica imenovana neurofiziologija i pohranjena u My Documents. U
odabranoj će mapi, nakon spremanja osim knjižnice, biti pohranjena i EndNote
mapa s ekstenzijom ‘.data’.

Slika 37. Izgled nove EndNote knjižnice bez ijedne upisane reference

86
 Slika 38. Izgrađena knjižnica „neurofiziologija“

Biranje stila referenci

U EndNote programu korisnik može odabrati da reference ostanu neformatirane
dok ne završi rad na dokumentu, ili unaprijed odrediti citatni stil kako bi se refe-
rence odmah formatirale u odabrani stil. Odabir stila ovisi o uputama za citiranje..

87
88
11. Plagiranje

Brzi razvoj tehnologije i interneta omogućio je puno lakši pristup znanstvenim

informacijama nego što je to bio slučaj u prošlosti. Osim pristupa informacija-
ma omogućeno je i brzo preuzimanje tuđih tekstova, slika, ilustracija i njihova
ugradnju u vlastiti rad. Većina studenata se od samog početka studiranja susretne
s opasnošću od svjesne ili nesvjesne upotrebe tuđih djela u svojim seminarskim,
istraživačkim, završnim i diplomskim radovima. Kako bi unaprijed izbjegli pro-
bleme i neugodne posljedice koje proistječu iz navedenog važno je studente upo-
znati sa pojmom plagijarizma, vrstama plagiranja, načinom prevencije i njegova
otkrivanja.
Plagijat (lat. plagium – “krađa ljudi”) predstavlja prepisivanje iz tuđih djela
te nedopušteno prisvajanje tuđeg duhovnog vlasništva (Anić i sur. 2001). Osim
preuzimanja ideja ili pisanih riječi ono uključuje i parafraziranje bez navođenja
izvora te neovlašteno preuzimanje prezentacija, predavanja i slika iz znanstvenih
radova ili udžbenika (COPE annual seminar, prema Baždarić, Pupovac, Blić-
Zulle i Petrovečki, 2009). Prema drugoj definiciji, plagiranje je usko povezano sa
autorskim pravima, te je Zakonom o autorskim i srodnim pravima Bosne i Her-
cegovine definirano kako se „autorskim djelom smatra individualna duhovna
tvorevina iz oblasti književnosti, znanosti i umjetnosti bez obzira na vrstu, način
i oblik izražavanja“23
Vijek trajanja zaštite autorskih prava je obično između 50 i 70 godina. U Bosni
i Hercegovini je Zakonom o autorskim i srodnim pravima iz 2010. godine pro-
pisano kako autorsko pravo traje za života autora i 70 godina iza njegove smrti.
Autorsko pravo je zaštićeno samim objavljivanjem nekoga djela.
Prema (Martin, 1994.) plagijati se mogu pojavljivati u nekoliko oblika, a to su:
1) plagijarizam „riječ po riječ“: izravno kopiranje fraza i odlomaka nekog tek-
sta bez navođenja autora i navodnih znakova,
2) plagijarizam parafraziranjem: kada se rijeĉi i sintaksa promijene (prepišu),
ali se izvorni tekst još može prepoznati,
3) plagijarizam sekundarnih izvora: kada se originalni izvor pravilno citira i
referencira, ali je dobiven iz nekog sekundarnog izvora bez uvida u original,

23
Više o ovome Zakon o autorskim i srodnim pravima BiH. (2010).

89
 4) plagijarizam izvornog oblika: struktura teksta ili argumenta je kopirana,
doslovno ili djelomično,
5) plagijarizam ideja: ponovno korištenje originalne ideje iz izvornog teksta,
neovisno o rijeĉi ili obliku izvora,
6) plagijarizam autorstva: sluĉaj izravnog plagijarizma kada se stavlja vlastito
ime na tuđi rad.
U svrhu reguliranja i suzbijanja problema plagiranja, većina sveučilišta i fakul-
teta u Bosni i Hercegovini se osvrće na pojam i opisuje ga u svojim etičkim ko-
deksima, no radi se uglavnom o kratkim stavkama bez sustavno navedenih kazni
za studente

Prevencija plagiranja
Da bi izbjegli plagiranje, studenti moraju u svojim radovima24, koristiti jedno od
općeprihvaćenih sustava citiranja izvora.. Svaki rad studenta se sastoji od onog
što je rezultat njegovih misli, ideja ili spoznaja te od drugog dijela teksta koji se
odnosi na tuđe misli i spoznaje. Prema tome, student se u svojim seminarskim i
diplomskim radovima može poslužiti tuđom riječju, idejom ili informacijom koju
mora ispravno citirati. Citiranjem student pokazuje upućenost u temu kojom se
bavi, omogućuje provjeru svojih spoznaja ili rezultata, odaje priznanje prethod-
nim autorima te pokazuje svoju akademsku čestitost. Pri tome mora voditi računa
o tome da se netočno ili nepotpuno navođenje citata također smatra plagijatom.
Koliki je omjer vlastitih i tuđih ideja teksta primjeren, ovisi o vrsti rada i dostu-
pnoj literaturi, procjeni mentora i dr.
Osim pojma plagiranja, u opisu šireg područja znanstvene čestitosti kao znan-
stveno nepoštenje u literaturi se navodi i pojava izmišljanja podataka - njihovo
bilježenje i objavljivanje, te prepravljanja - odnosno naknadno mijenjanje znan-
stvenih materijala, opreme, postupaka te izmjena ili izostavljanje nekih rezultata,
tako da se istraživanje u pisanom obliku netočno prikazuje (Marušić i sur., 2012).
Pojave koje su navedene su prisutne i istraživačkom radu studenata.
Postoji cijeli niz znanstvenih međunarodnih institucija koje su usvojile doku-
mente sa preporukama etičkog ponašanja za autore, recenzente i urednike koji
sudjeluju u objavljivanju znanstvenih radova.25

Pri tome nema razlike radi li se o seminarskim, diplomskim ili magistarskim ili nekom drugom radu.
24

25
European Association of Science Editors (EASE), International Committee of Medical Journal

90
 Mnoge obrazovne ustanove u svijetu objavile su kontrolne popise i obrasce
koji upućuju studenta o kojim elementima treba voditi računa želi li izbjeći plagi-
ranje. Takvi popisi uobičajeno navode sljedeće točke:
■ potrebno je ispravno prepričati (parafrazirati) i referencom jasno označiti
dijelove rada koji se temelje na radovima drugih autora. Iako se prepričani
dio teksta ne stavlja u navodnike uz njega se dodaje referenca s podatkom o
mjestu u izvorniku na kojem drugi čitatelj može pronaći prepričani sadržaj.
Citate je potrebno koristiti ekonomično i u mjeri u kojoj student pokazuje
upućenost u temu kojom se bavi. Seminarski rad koji bi se u cijelosti sasto-
jao od citata ne bi bio prihvatljiv. U seminarskom radu student mora izložiti
vlastita gledišta, stavove i zaključke a citiranjem drugih radova poduprijeti
vlastita obrazloženja i zaključke. Citati se obilježavaju navodnicima (“ ”),
kurzivom ili ili se na drugi način odvajaju od ostalog dijela teksta, a moraju
biti popraćeni točnom referencom koja sadrži podatak o izvorniku u kojem
se nalazi citirani tekst.
■ uz svaku sliku, dijagram ili prikaz potrebno je navesti reference, osim ako
ih student nije sam izradio.
■ Na kraju rada potrebno je dodati popis literature sa svim izvorima korište-
nima u radu i njihovim točnim i potpunim bibliografskim podacima.26
Uz sve navedeno, studenti moraju imati jasnu predodžbu o tome kada je po-
trebno citirati i navesti reference uz dijelove teksta. Uz već prethodno spomenute
primjere izravnog prenošenja nečijih riječi, korištenja tuđih ideja i prepričavanja/
parafraziranja tekstova drugih autora posebno oprezan valja biti kod statističkih
podataka koji se iznose (npr. većina dijabetičara ozdravi nakon što promijeni život-
ne navike). Također, potrebno je citirati kada informacije koje se prezentiraju nisu
opće poznate ili kada bi se čitatelj mogao zapitati: “kako autor to zna?”.
Za kraj je moguće navesti nekoliko temeljnih pravila citiranja koja će pomoći
u izbjegavanju plagiranja:
1. Dosljednost: potrebno je odabrati stil citiranja i dosljedno ga koristiti (više
o stilovima citiranja u sljedećem poglavlju)

Editors (ICMJE), Committee on Publicatio Ethics (COPE), World Association of Medical Edi-
tors (WAME)

26
Prema: Curtin University. Checklist to help you prevent plagiarism in your work, dostupno na:
https://academicintegrity.curtin.edu.au/local/docs/StudentChecklist.pdf, i Columbia Universi-
ty Libraries. Avoiding plagiarism, dostupno na: http://ccnmtl.columbia.edu/projects/compa-
ss_old/discipline_socialsciences/toolkit_socialsciences/pdf/plagiarism_checklist.pdf

91
 2. Potpunost: osigurati da citat sadrži sve podatke koji omogućuju ponovno
pronalaženje izvora
3. Ako postoji i najmanja sumnja treba li citirati, sigurnije je citirati. Nesigur-
nosti i odluke o necitiranju mogu dovesti do optužbe za plagijat!

Otkrivanje plagijata pomoću računalnih

programa
Za otkrivanje plagiranja i neovlaštenog preuzimanja autorskog vlasništva služe
softveri za detekciju plagijata. Detekcija plagijata je proces analiziranja sadržaja
dokumenta, koji otkriva potencijalne dijelove koji predstavljaju plagijate i prika-
zuje slične izvore koji se mogu pronaći i povezati s dokumentom.
Online sustavi detekcije mogu provjeravati dijelove teksta određenog ĉlanka
koji se može naći na Internetu. Offline sustavi detekcije temelje na „hermetičkom“
odnosno zatvorenom tekstualnom modelu. Svako „posuđivanje“ teksta pretpo-
stavlja se da će biti unutar određene zbirke dokumenata, npr. cjelokupno područ-
je pretraživanja izvora dokumenta može biti zbirka radova pojedinog predmeta,
odnosno profesora.
Postoje besplatni i komercijalni softveri za detekciju plagijata. Primjer besplat-
nog softvera je Viper: The Anti-plagiarism Scanner. Osnovne karakteristike ovog
softvera su sljedeće:
■ Provjera radova u usporedbi s bazom preko 10 milijuna izvora.
■ Provjera radova u usporedbi s bazom na vlastitom raĉunalu.
■ Provjera radova u usporedbi s radovima već objavljenima na Internetu.
■ Jednostavna usporedba „plagiranog teksta“ i pronađenog originalnog
izvora.
■ Besplatan, za razliku od većine softvera tog tipa.
■ 100% točan.

92
 Slika 39. Viper sučelje

Slika 40. Primjer rezultata skeniranja

93
94
LITERATURA:

1. Anić, S., Klaić, N., & Domović, Z. 2001. Rječnik stranih riječi: Tuđice, posu-
đenice, izrazi, kratice i fraze. Zagreb: Sani-plus
2. Association of College and Research Libraries. 2015. Framework for infor-
mation literacy for higher education. Dostupno na: http://www.ala.org/acrl/
standards/ilframework (21.06. 2015)
3. Bawden, D., 2001. Information and digital literacies: a review of concepts.
Journal of documentation, 57, 2, 218-259.
4. Baždarić, K., Pupovac, V., Bilić-Zulle, L. i Petrovečki, M. 2009.
Plagiranje kao povreda znanstvene i akademske čestitosti. Medicina, 45, 2,
108-117.
5. Beacons of the information society: the Alexandria Proclamation on In-
formation Literacy and Lifelong Learning. 2005. The Hague, Netherlands:
International Federation of Library Associations and Institutions. Dostu-
pno na: http://www.ifla.org/publications/beacons-of-the-information-so-
ciety-the-alexandria-proclamation-on-information-literacy (13. 06. 2015).
6. Budimpeštanska inicijativa o otvorenom pristupu. 2002. Budapest Open
Access Initiative. Dostupno na: http://www.budapestopenaccessinitiative.
org/read (15. 06. 2015).
7. Dizdar , S. Turčilo, L., Rašidović, B. i Hajdrapašić, L. 2014. Informacijska pi-
smenost: smjernice za razvoj inovativnih mrežnih modula. UNSA, Sarajevo
8. Eisenberg, M., i Berkowitz, R. 1990. Information problem solving: The Big
Six skills approach to library & information skills instruction. Norwood, N.J.:
Ablex.
9. Hubbard, B. 2007. Green, blue, yellow, white & gold : a brief guide to the
open access rainbow. Dostupno na: http://www.sherpa.ac.uk/documents/
sherpaplusdocs/Nottingham-colour-guide.pdf (10. 07. 2015).
10. Hunt, F. i Birks, J. 2008. More hands-on information literacy activities. New
York: Neal-Schuman Publishers.
11. IFLA/FAIFE. IFLA-in Manifest o Internetu. 2002. http://www.ifla.org/files/
assets/faife/publications/policy-documents/internet-manifesto-hr.pdf

95
 12. International Commite of Medical Journal Editors (ICMJE). 2003. Uni-
form Requirements for Manuscript Submitted to Biomedical Journals: Sam-
ple references. Dostupno na: http://www.icmje.org. (05. 06. 2015.)
International Organization for Standardization. Excerpts from
13.
International Standard. ISO 690:1987. Information and documentation-Bi-
bliographic references. Content, form and structure.
14. Jokić M, Zauder K i Letina S. 2012. Karakteristike hrvatske nacionalne i me-
đunarodne znanstvene produkcije u društveno-humanističkim znanostima i
umjetničkom području za razdoblje 1991-2005. Zagreb: Institut za društve-
na istraživanja,
15. Horvat, A. i Živković, D. 2009. Knjižnice i autorsko pravo. Zagreb: Hrvatska
sveučilišna naklada.
16. Kuhlthau, C. 1993. Seeking meaning: a process approach to library and
information services. Norwood, NJ: Ablex Press.
17. Lasić-Lazić, J., Laszlo, M. i Boras, D., 2008. Informacijsko čitanje. Zagreb:
Zavod za informacijske studije.
18. Macan, B. i Petrak, J. 2015. Bibliometrijski pokazatelji za procjenu kvalitete
znanstvenih časopisa. Hrvatski znanstveni časopisi : iskustva, gledišta, mo-
gućnosti, Hebrang Grgić, I. (ur.). Zagreb: Školska knjiga, 37-53.
19. Markless, S. 2009. A New Conception of Information Literacy for the
Digital Learning Evironment in Higher Education. Nordic journal of
information literacy in higher education, 1, 1, 25-40.
20. Martin, B. 1994. Plagiarism: a misplaced emphasis. Journal of Information
Ethics, 3(2). Dostupno na: https://www.uow.edu.au/~bmartin/pubs/ 94jie.
html (11. 07. 2015.).
21. Marušić M, ur. 2013. Uvod u znanstveni rad u medicini. 5. izdanje. Zagreb:
Medicinska naklada.
22. Petrak, J. 2007. Pristup medicinskim informacijama: važnost sustavne po-
duke. 4. i 5. okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama: zbornik rado-
va. Zagreb: HKD, 57-64.
23. Rašidović, B. E. 2011. Informacijska pismenost i visokoškolske biblioteke –
edukacija korisnika. Model Univerziteta u Sarajevu. Magistarski rad. Sara-
jevo: Univerzitet, Filozofski fakultet.

96
24. SCONUL. 2011. The SCONUL Seven Pillars of Information Literacy Core
Model for Higher Education. Dostupno na: http://www.sconul.ac.uk/sites/
default/files/documents/coremodel.pdf (15. 07. 2015).
25. Secker, Jane; Coonan, Emma (Eds.). 2013. Rethinking information literacy.
A practical framework for supporting learning. London: Facet.
26. Škorić, Lea. 2013. Tezaurus MeSH kao okvir za analizu predmetnih odredni-
ca u sadržajnoj obradi hrvatske medicinske literature: doktorski rad. Zagreb:
Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet.
27. Službeni glasnik BiH. Zakon o autorskom i srodnim pravima u Bosni i Her-
cegovini br. 63/2010.
28. Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju. 2011. Zagreb:
Hrvatsko knjižničarsko društvo.
29. Špiranec, S. 2003. Informacijska pismenost – ključ za cjeloživotno učenje.
Edupoint (elektroničko izdanje), 17 (3). http://www.carnet.hr/casopis/17
(02.04.2015.)
30. Špiranec, S. i Banek Zorica M. 2008. Informacijska pismenost: teorijski okvir
i polazišta. Zagreb: Zavod za informacijske studije.
31. Stojanovski, J. 2007. Online baze podataka: priručnik za pretraživanje.
Zagreb: Carnet. Dostupno na: http://www.online-baze.hr/prirucnik
(17.06.2015)
Suber, P. 2012. Open access. Cambridge, Massachusets: MIT Press.
32.
Dostupno na: https://mitpress.mit.edu/books/open-access (17.06.2015)
33. Toth, T. 2000. Podjela informacija po vrsti na primarne, sekundarne i
tercijarne. Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo, Zagreb.
Dostupno na: http://archive.is/7LWzI (17.06.2015)
34. Tuđman, T., Boras, D. i Dovedan, Z. 1992. Uvod u informacijske znanosti. Zagreb:
Školska knjiga.
35. Vrkić Dimić, J. 2014. Suvremeni oblici pismenosti. Školski vjesnik, 63, 3,
381-394.
36. Vučina, Ž. 2006. Pretraživanje i vrednovanje informacija na Internetu. Za-
greb: Hrvatska akademska i istraživačka zajednica - CARNet.
37. Zelenika, R. 2000. Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog
djela. Rijeka: Ekonomski fakultet u Rijeci

97
 38. Zurkowski, P. G. The information service environment relationships and pri-
orities. Report no. 5 Washington : National commission on libraries and
information science, 1974. Dostupno na: http://files.eric.ed.gov/fulltext/
ED100391.pdf (8.12.2014)
Web izvori
1. Anglia Ruskin University Library. 2008. Guide ti the Harvard style of refe-
rencing. Dostupno na: http://libweb.anglia.ac.uk/referencing/harvard.htm.
(25. 05. 2015).
2. Cape Brenton University. Evolution of Scientific Information. Dostupno na:
http://libguides.cbu.ca/content.php?pid=19751&sid=750348 (28. 05. 2015).
3. The CARS Checklist. Dostupno na: http://www.mhhe.com/socscience/en-
glish/allwrite3/seyler/ssite/seyler/se03/cars.mhtml (15. 07. 2015).
4. Curtin University. Checklist to help you prevent plagiarism in your work.
Dostupno na: https://academicintegrity.curtin.edu.au/local/docs/Student-
Checklist.pdf. (28. 05. 2015).
5. Columbia University Libraries. Avoiding plagiarism. Dostupno na: http://
ccnmtl.columbia.edu/projects/compass_old/discipline_socialsciences/to-
olkit_socialsciences/pdf/plagiarism_checklist.pdf (28. 05. 2015)
6. Directory of Open Access Journals. Dostupno na: https://doaj.org/
7. Evaluating information: Applying the CRAAP test. Dostupno na: https://
www.csuchico.edu/lins/handouts/eval_websites.pdf (13. 06. 2015)
8. Google znalac. Dostupno na: https://scholar.google.hr/
9. HRČAK: portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske. Dostupno na:
http://hrcak.srce.hr/ (20.07. 2015.)
10. MEDLINE/Pubmed. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed
11. Rutgers University Libraries. Popular Literature vs. Scholarly Peer-Reviewed
Literature: What’s the Difference? Dostupno na: http://www.libraries.rut-
gers.edu/scholarly_articles (15. 07. 2015).
12. San Diego Library. New Ideas and Cultural Encounters: Primary, Secondary,
and Tertiary Sources. Dostupno na: http://ucsd.libguides.com/mmw13/so-
urces. (15. 07. 2015).
13. Viper. http://www.scanmyessay.com/viperdownload_aca.html.
14. Zotero. https://www.zotero.org/

98