Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za informacijske i komunikacijske

znanosti
Izvanredni studij bibliotekarstva

Kompetencija informatičke pismenosti na primjeru školskog

nastavnog sata

Student: Josip Rakarić

U Zagrebu, rujan 2023.

Sadržaj
1. UVOD..................................................................................................................................3
2. KLJUČNE KOMPETENCIJE ZA INFORMATIČKU PISMENOST...................................5
2.1. Kompetencije za informatičku pismenost u školama......................................................6
3. MEDIJSKA PISMENOST KAO KOMPETENCIJA INFORMATIČKE PISMENOSTI U
ŠKOLAMA.................................................................................................................................7
3.1. Medijska pismenosti prikazana u pripremi za nastavni sat.............................................8
4. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................11

2
 1. UVOD

Informatička pismenost ili digitalna pismenost podrazumijeva sposobnost pojedinca da

razumije, služi se i komunicira pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija.
Fenomen informacijske pismenosti pojavljuje se kao posljedica razvoja digitalnoga doba,
odnosno razvoja informacijsko-komunikacijskih tehnologija koje su omogućile bržu
komunikaciju i razmjenu informacija. Gotovo je nemoguće odgovoriti na zahtjeve modernoga
društva koje je globalno povezano i umreženo, gdje vlada brz tehnološki napredak, a samim
time i ubrzano zastarijevanje informacija i znanja. Pojedinac se mora neprestano usavršavati
ukoliko želi biti u korak s navedenim promjenama, a zadatak formalnog obrazovanja je
naučiti pojedinca kako učiti, odnosno osposobiti ga za cjeloživotno učenje i usavršavanje.
Navedene su kompetencije nužne jer pojedinac mora biti osposobljen za služenje
tehnologijama kako bi došao do potrebne informacije, ali jednako tako mora biti sposoban
razlučiti koje su mu informacije zaista potrebne, odnosno koje su informacije adekvatne
njegovoj potrebi. Informacijsko opismenjavanje omogućuje upravo to – pripremu pojedinaca
da samostalno pretražuje različite izvore informacija kako bi pronašao odgovarajuću
informaciju kojom će zadovoljiti svoju potrebu. Temeljne su kompetencije nužne za
cjeloživotno obrazovanje i razvoj pojedinca. Njima su obuhvaćena znanja, primjena znanja,
stavovi i odgovornosti1, a njihovo razumijevanje i osvješćivanje njihove važnosti od velikog
su značaja za život u stalno promjenjivoj okolini. Dakle, informacijska pismenost, kao skup
vještina koje se mogu naučiti, preduvjet je za cjeloživotno obrazovanje kojem težimo i koje
nastojimo osvijestiti kao pozitivnu naviku svakog pojedinca. 2

Pojam pismenosti više ne obuhvaća samo najosnovnije vještine kao što su govorenje, čitanje,
pisanje i računanje, već obuhvaća mnogo više kompetencija čije će usvajanje i usavršavanje
omogućiti razvoj sposobnog i učenog pojedinca spremnog za sve predstojeće izazove.
Pojedinac mora ovladati vještinama komuniciranja, korištenja suvremenom informatičkom i
komunikacijskom tehnologijom, kvalitetno razumjeti prirodna i društvena zbivanja,
osposobiti se za rješavanje problema i informirano donošenje odluka, razviti vještine i

1
Jadranka Lasić-Lazić, Mihaela Banek Zorica, Sonja Špiranec. Obrazovanje škoslkih knjižničara temeljeno na
ishodima učenja, u: Jadranka Lasić-Lazić. Informacijska tehnologija u obrazovanju. Zagreb: Zavod za
informacijske studije, 2014., str. 126.
2
Jesus Lau. Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju : završna verzija, recenzirano 30.
srpnja 2006. Hrvatsko knjižničarsko društvo: Zagreb, 2011. Jesus Lau. Guidelines on Information Literacy for
Lifelong Learning. Final Draft. Retrieved July 12, 2008. URL: http://www.ifla.org/VII/s42/pub/IL-
Guidelines2006.pdf (2016-10-02), str. 25.

3
spremnost za timski rad te se osposobiti za trajno učenje. 3
Danas kada se govori o
funkcionalnim pismenosti, misli se na informatičku, mrežnu, digitalnu, medijsku i
informacijsku pismenost čije usavršavanje omogućuje bolje snalaženje u 21. stoljeću i svim
promjenama koje se svakodnevno događaju.4

Informatička odnosno računalna pismenost odnosi se na poznavanje postojećih tehnologija,

ali i spremnost na upoznavanje novih tehnoloških dostignuća te spretnost prilikom korištenja
novih tehnologija. Od pojedinaca se očekuje da uspješno savladavaju rad na računalu, da
poznaju njegove sastavne dijelove i njegove mogućnosti te da spremno pristupaju novim
tehničkim rješenjima. 5

Mrežna pismenost ukazuje na sposobnost pojedinaca da se koriste mrežom, odnosno

internetom te da poznaju osnove na kojima mreža radi, da znaju kako su informacije povezane
te kako pristupiti pojedinim informacijama koje žele pronaći.6

Digitalna pismenost se odnosi na sposobnost čitanja i razumijevanja hiperteksta ili

multimedijskih tekstova koji se pronalaze na mreži.7

Medijska pismenost podrazumijeva kritičko odnošenje prema informacijama iz masovnih

medija kojima smo svakodnevno okruženi i koje do nas dolaze iz različitih izvora, bilo da je
riječ o dnevnim novinama u papirnatom obliku ili mrežnoj publikaciji. Pojedinac se mora
osposobiti za kritički pristup svemu što ga okružuje i ne prihvaćati sve informacije koje prima
iz masovnih medija bez da je provjerio njihovu vjerodostojnost. 8 Posljednja navedena je
informacijska pismenost koja podrazumijeva osposobljenost pojedinca za kritičko mišljenje,
tumačenje i etičko korištenje informacija do kojih je došao.

Navedene kompetencije nije moguće naučiti tijekom formalnog obrazovanja i stati na

poznavanju njihovih definicija. One se mijenjaju, razvijaju i rastu kako se mijenja i samo
društvo, stoga ih je važno usavršavati i nakon što je formalno obrazovanje završilo. Drugim
riječima, pojedinca moramo naučiti kako učiti kako bi bio sposoban samostalno prepoznati
potrebu za daljnjim usavršavanjem, ali i kako bi naučio gdje će i kako tu potrebu zadovoljiti.
3
Sonja Špiranec, Mihaela Banek Zorica. Informacijska pismenost. Teorijski okvir i polazišta. Zagreb: Zavod za
informacijske studije, 2008. str. 84.
4
Isto, str. 83.-85.
5
Sonja Špiranec. Informacijska pismenost – ključ za cjeloživotno učenje. Edupoint časopis o primjeni
informacijskih tehnologija u obrazovanju. God. III, br. 17, Zagreb, 2003.
URL:http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_17_1.pdf. Str. 8.
6
Isto, str. 8
7
Isto, str. 8.
8
Isto, str. 9.

4
Upravo zato je izdvojena informacijska pismenost koja objedinjuje sve navedene pismenosti i
koja kao ishode navodi upravo navedene težnje – mogućnost da se prepozna i na adekvatan
način zadovolji potreba za informacijom.

2. KLJUČNE KOMPETENCIJE ZA INFORMATIČKU PISMENOST

Informacijska pismenost obuhvaća niz ključnih kompetencija i vještina koje omogućuju

pojedincima da učinkovito koriste informacijske i komunikacijske tehnologije, razumiju
informacije te kritički razmišljaju o njima. Neke od kompetencija su:

1. Prepoznavanje informacija: Sposobnost prepoznavanja relevantnih informacija i

odvajanja bitnog od nebitnog u različitim izvorima, kao što su web stranice,
dokumenti ili društvene mreže.
2. Pretraživanje informacija: Vještina učinkovitog pretraživanja interneta i digitalnih
baza podataka kako bi se pronašle potrebne informacije.
3. Evaluacija informacija: Sposobnost procjene kvalitete, pouzdanosti i relevantnosti
informacija iz različitih izvora te prepoznavanje potencijalnih pristranosti ili
netočnosti.
4. Kritičko razmišljanje: Vještina analize informacija s kritičkim pristupom,
prepoznavanje implicitnih pretpostavki te donošenje informiranih zaključaka.
5. Integracija informacija: Mogućnost povezivanja različitih informacija i izvora kako
bi se stvorila sveobuhvatnija slika problema ili teme.
6. Komunikacija informacija: Sposobnost jasnog izražavanja misli i ideja putem
digitalnih medija kao što su e-pošta, blogovi, društvene mreže ili online forumi.
7. Digitalna etika: Razumijevanje etičkih aspekata korištenja tehnologije, uključujući
pitanja privatnosti, autorskih prava i odgovornog ponašanja na internetu.
8. Sigurnost informacija: Svijest o online sigurnosnim rizicima i vještinama zaštite
osobnih podataka, uređaja i mreža od potencijalnih prijetnji.
9. Kreativnost i rješavanje problema: Sposobnost primjene digitalnih alata za
rješavanje problema i stvaranje novih sadržaja, kao i razmišljanje izvan ustaljenih
okvira.
10. Samoučenje i adaptacija: Spremnost za učenje novih tehnologija i alata te prilagodba
brzim promjenama u digitalnom okruženju.

5
 11. Digitalna komunikacija i kolaboracija: Vještina suradnje s drugima putem
digitalnih alata, razmjene informacija i resursa te zajedničkog rada na projektima.
12. Upravljanje informacijama i vremenom: Organizacija i pohrana digitalnih
informacija te učinkovito planiranje i raspoređivanje vremena u digitalnom okruženju.
13. Medijska pismenost: Razumijevanje medija, interpretacija medijskih poruka i
prepoznavanje manipulacija ili pristranosti u medijskom sadržaju.
14. Održavanje digitalne prisutnosti: Sposobnost upravljanja vlastitim online
identitetom, sudjelovanje u online zajednicama i stvaranje digitalnog sadržaja.
15. Prilagodba tehnološkim promjenama: Spremnost na prilagodbu novim
tehnologijama, alatima i trendovima te kontinuirano usavršavanje vlastitih digitalnih
vještina.

Sve ove kompetencije zajedno omogućuju pojedincima da se uspješno snalaze u digitalnom

svijetu, donose informirane odluke i sudjeluju u suvremenom društvu koje se oslanja na
tehnologiju.

2.1. Kompetencije za informatičku pismenost u školama

Informacijsko opismenjavanje je kompleksan i dugotrajan posao za koji je potrebna suradnja

svih sudionika u obrazovnom procesu i bez čijeg zalaganja uspjeh nije moguć. Odgovornost
snose svi uključeni u formalno obrazovanje, kulturne ustanove, članovi organizacija
uključenih u diseminaciju informacija, profitabilne obrazovne ustanove, ali i međunarodne i
gospodarske organizacije te vlada koja financijski potpomaže obrazovanje te zakonski
regulira obrazovni sustav.9 Tradicionalni način poučavanja, odnosno frontalna nastava je
zastarjela metoda te više ne odgovara potrebama koje nameću promjene u društvu. Koncept u
kojem sva znanja dolaze od učitelja, a učenici ih samo upijaju, je zastario i ne odgovara
informacijskim potrebama. U svijetu u kojem se informacije brzo izmjenjuju, a postojeća
znanja zastarijevaju ili traže nadogradnju, učenika je potrebno osposobiti i naučiti kako da
samostalno traži i koristi se informacijama. Samim time važno je osvijestiti važnost
informacijskog opismenjavanja učenika, ali i učitelja kako bi čitav proces bio uspješniji. S
obzirom da učitelji nemaju sva nužna znanja, postoji realna potreba za uključivanjem
knjižničara i drugih stručnjaka u obrazovanje i informacijsko opismenjavanje. "Korelacija
9
Sonja Špiranec. Informacijska pismenost – ključ za cjeloživotno učenje. Edupoint časopis o primjeni
informacijskih tehnologija u obrazovanju. God. III, br. 17, Zagreb, 2003.
URL:http://edupoint.carnet.hr/casopis/cimages/edupoint/ep_17_1.pdf. Str. 10.

6
informacijske pismenosti i obrazovanja snažno je izbila na površinu s artikulacijama ciljeva
obrazovanja 21. stoljeća."10 Prihvaćen je stav o konstruktivističkom načinu poučavanja u
kojem učenici istražuju i uče kako samostalno pronaći rješenja problema, potiče ih se na
suradnju i na aktivno sudjelovanje u nastavi čime se razvija kritički um, ali i pozitivna
motivacija za daljnjim učenjem i usavršavanjem znanja i vještina, odnosno "učenje postaje
proces koji objedinjuje stvaranje, mišljenje, kritičku osviještenost i interpretaciju." 11 U takvom
okruženju odlično se snalaze knjižničari kao informacijski stručnjaci koji znaju kako su
informacije organizirane, poznaju izvore i kako ih pronaći, ali i kako se koristiti
informacijama te kako ih pohraniti i zaštititi.

Što se tiče obrazovnog sustava, knjižničari se mogu uključiti kao partneri-stručnjaci koji
mogu pomoći organizirati, ali i samostalno provoditi informacijsko opismenjavanje
zahvaljujući svojim kompetencijama. Mogu poučavati učenike, ali i učitelje kako pristupiti
informacijama, kako razvijati vještine pretraživanja te kako vrednovati sadržaj, dakle svemu
onome što definira informacijski pismenu osobu. Idealna situacija bi bila kada bi knjižničari,
kao informacijski stručnjaci, bili uključeni u nastavu, odnosno kada bi bili sastavni dio
nastavnog plana i programa i to na svim razinama obrazovanja, počevši od najranije dobi
kako bi se učenike odmah pripremilo na takav istraživački rad koji od njih očekuje aktivno
sudjelovanje u nastavi. Školska bi knjižnica time postala važno informacijsko, medijsko i
komunikacijsko središte kvalitetne škole, odnosno bila bi izvor znanja i informacija kako za
učenike, tako i za učitelje.

3. MEDIJSKA PISMENOST KAO KOMPETENCIJA INFORMATIČKE

PISMENOSTI U ŠKOLAMA

Medijska pismenost je sposobnost razumijevanja, analize i kritičkog tumačenja medijskih

poruka i sadržaja koji se prenose putem različitih medija, uključujući televiziju, radio, tisak,
internet, društvene mreže i druge digitalne platforme. Ova vrsta pismenosti omogućuje
učenicima da razlikuju medijske oblike, razumiju način na koji su poruke konstruirane i
prenose se te prepoznaju potencijalne pristranosti ili manipulacije. Medijska pismenost je
ključna u današnjem svijetu gdje smo okruženi ogromnom količinom medijskih sadržaja.

10
Sonja Špiranec, Mihaela Banek Zorica. Informacijska pismenost. Teorijski okvir i polazišta. Zagreb: Zavod za
informacijske studije, 2008. str. 105.
11
Jadranka Lasić-Lazić, Sonja Špiranec, Mihaela Banek Zorica. Izgubljeni u novom obrazovnom okruženju –
pronađeni u informacijskom opismenjavanju. Medijsko istraživanje. God.18, br.1, 2012., str. 4.

7
Razvijanje ove kompetencije informatičke pismenosti omogućuje učenicima da budu svjesni,
informirani i kritički angažirani korisnici medijskih platformi i sadržaja.

3.1. Medijska pismenosti prikazana u pripremi za nastavni sat

Nastavna jedinica: Medijska pismenost

Ishodi učenja:

Znanja: Učenici će upoznati medijske žanrove kao što su vijesti, reklame,

dokumentarci, filmovi, društveni mediji, zabavni sadržaji. Razvit će sposobnost
prepoznavanja pristranosti, netočnih informacija u medijskom sadržaju. Učenici će razumjeti
kako se različite kulture i identiteti prikazuju u medijskim sadržajima te prepoznati ulogu
medijske reprezentacije u oblikovanju razumijevanja različitih zajednica.

Vještine: Učenici će biti sposobni analizirati medijske sadržaje, prepoznavati osnovne

elemente, kao što su tekst, slika, zvuk i video, te tumačiti kako se ti elementi kombiniraju
kako bi se prenijela određena poruka. Razvit će vještine kreiranja medijskog sadržaja kao što
su pisanje blogova, izrada videozapisa, audio snimaka te razumjeti osnovne principe vizualne
i tekstualne komunikacije.

Samostalnost: Učenici će samostalno kritički analizirati medijske poruke, prepoznati

implikacije, namjere autora i moguće posljedice poruke na publiku. Analizirat će način na koji
medijski sadržaji oblikuju mišljenje, stavove i ponašanje pojedinaca i društva te razumjeti
kako se mediji povezuju s društvenim i kulturnim kontekstom. Učenici će biti sposobni
konstruktivno raspravljati o različitim medijskim temama, dijeliti svoja mišljenja i
argumentirati svoje stavove na temelju analize medijskih sadržaja.

Odgovornost: Učenici će razumjeti osnovne etičke principe u medijima, kao što su

autorska prava, privatnost, istinitost i odgovornost, te primijeniti te principe u svom vlastitom
medijskom ponašanju.

8
Razrada nastavnog sata po etapama: (45 minuta)

Uvodni dio: (15 minuta)

Predstavljanje koncepta medijske pismenosti i važnosti analize medijskih sadržaja.

Prikazivati na ekranu (pametnoj ploči) različite medijske žanrove gdje će učenici
prepoznavati radi li se o dokumentarcu, reklami, vijestima i sl.

Postaviti pitanje jesu li se učenici ikada susreli s lažnim vijestima iz medija i navesti
koje su to vijesti. Definirati pojmove; pristranost, objektivnost, manipulacija,
populizam, senzacionalizam.

Središnji dio: (25 minuta)

Prikazati kratak isječak stvarnih vijesti o ratu između Ukrajine i Rusije s netočnim
navodima o korištenju nuklearnih raketa s područja Bjelorusije prema Poljskoj. Zatim
koristiti Internet za otvaranje stranica medijskih kuća i vijesti u kojima tih navoda
nema. Zajedno s učenicima doći do zaključka kako se radi o manipulaciji vijesti sa
svrhom izazivanja straha. Kratka rasprava o tome kako su se lažne vijesti prezentirale i
kakav se osjećaj htio izazvati takvom prezentacijom.

Rad u manjim grupama gdje svaka grupa ima na raspolaganju računalo. Dati svima isti
naslov iz vijesti o peterostrukom povećanju stipendija za školsku godinu 2023./2024.
Dati mogućnost da u kratkom roku na Internetu preko računala ili svog mobitela
potraže informacije o toj novosti. Učenici čitaju ili gledaju sadržaj te bilježe svoje
dojmove i ključne informacije. Zatim se ponovno grupe okupljaju u razred, učitelj
postavlja pitanja, a oni odgovaraju o uočenoj pristranosti, moguće izostavljenim
važnim činjenicama, senzacionalizmu i populizmu, dijele i ostale zaključke o analizi
medijskog sadržaja.

Završni dio: (5 minuta)

Razgovor o važnosti kritičkog razmišljanja, prepoznavanju pristranosti i potrebi

provjeravanja informacija iz različitih izvora. Razgovor i o posljedicama plasiranja
lažnih informacija koja se dijeli Internetom, bilo preko društvenih mreža, chata ili
usmeno. Sažetak ključnih naučenih pojmova i vještina te davanje učenicima dodatnih
izvora za razvijanje medijske pismenosti.

9
Načini vrjednovanja učeničkih postignuća:

Preispitati kako su se učenici nosili sa vijestima na nastavnom satu, da li im je zadatak po

manjim grupama bio pretežak ili prejednostavan ili normalne težine. Proučavanje njihovih
odgovora kako bi se dobio zaključak o usvajanju koncepta pristranosti, manipulacije i
kritičkog razmišljanja. Promatrati kako su učenici postavljali pitanja, aktivno sudjelovanje
ukazuje na njihov veliki interes i savladavanje teme. Procijeniti dali su zadovoljeni unaprijed
definirani ishodi učenja. Na slijedećem satu zamoliti suradnju školskog knjižničara koji će
više reći o korištenju informacijskih tehnologija u svakodnevnom životu, razini pismenosti i
odgovornosti koje takvo korištenje nosi.

10
4. ZAKLJUČAK

Pojam komunikacije danas bez informacijske komunikacije koja zahtjeva određenu

informacijsku pismenost, nije moguć.

Današnje su generacije većinom, ako ne i u potpunosti, okrenute internetskim pretraživačima i

skloni su mišljenju da "ono što nije na mreži, ne postoji." Prednost daju jednostavnosti
pretraživanja, ne pretjerano velikom zalaganju i brzini dolaska do informacija, dok s druge
strane njihova točnost, vjerodostojnost i stvarna potreba ne predstavljaju najvažnije kriterije
pretraživanja. Velik je problem i nekritičko pristupanje sadržajima, odnosno neznanje kako
provjeriti vjerodostojnost informacija na koje nailaze.

Mlade se mora poučiti kako se vjerodostojnost utvrđuje, koji su kriteriji ispravnosti i

objektivnosti pronađenih informacija te zašto je važno utvrđivanje aktualnosti informacija. Na
taj način mladi će se osposobiti ne samo za kritičko mišljenje, već i za sigurno korištenje
interneta čime će moći samostalno korigirati vlastito ponašanje na internetu.

Pojačana je potreba za podukom i usmjeravanjem koje će rezultirati kompetentnim

pojedincima osposobljenima samostalno pronalaziti vjerodostojne i potrebne izvore kojima će
zadovoljiti svoje informacijske potrebe i želju za daljnjim usavršavanjem i cjeloživotnim
učenjem.

11