1.

Uvod

Ovim seminarski radom dobila sam priliku neto poblie upoznati problematiku vezanu uz informacijski pismenost i njeno susretanje s globalizacijskim fenomenom. Informacijska pismenost nema dugu povijest ali je dovoljno duga da je uz globalizaciju napravila rascjepe unutar drutva. Upravo u ovom seminaru promatrat u i medije kao krivce ali i rasprivae dobrih i loih informacija. Izmeu ostalog problematiku nepismenih osoba kao i pojam informacije u razliitim vidovima nezaobilazno je uoiti. Kroz seminar takoer e se usporeivati informacijska pismenost kao znanost s ostalim pismenostima te prve trenutke kada je uspostavljena kao koncept pa sve do dananje problematike nepismenosti diljem svijeta. S obzirom na brz razvoj znanja u svim podrujima, studentima se tijekom redovitog kolovanja ne mogu pruiti sva znanja i vjetine koja e im biti potrebna u buduem radu. Zato je posebno vano da se studenti tijekom svog studija naue kako samostalno uiti. Informacijska je pismenost osnovna vjetina koju treba posjedovati svaki student ako eli napredovati kao strunjak u svom podruju u dananjem globalnom informacijskom drutvu.

2. Izvori i polazita informacijske pismenosti i znanosti

Informacijska pismenosti kao oblik znanosti nema dugu povijest, ali ima dugu tradiciju. Ljudi su jo od davnina drali do metoda, tehnika i mehanizama prijenosa, pohranjivanja, uvanja, pretraivanja sve u svrhu opetovane potrebe za koritenjem odreenih znanja. Ubrzanim razvitkom tehnologije potpomognut je proces prijenosa, pohranjivanja, uvanja i pretraivanja informacija. Razvojem industrije znanja, od obrazovanja do masovnih medija, sve vei broj ljudi dovoljni za dostojan ivot,ali i donose dobit dravi. Tehnoloki razvoj, eksplozija znanja i industrija znanja doveli su do toga da je informacija postala temeljnim razvojnim potencijalom; organizacija razmjene znanja i dostupnosti znanje, je ako ne vaniji, a ono bar jednako vaan razvojni potencijal kao i prirodni resursi: materijalni i energetski.1 Iz toga jasno proizlazi da je razvoj kompjuterske tehnologije i industrije omoguio automatizaciju, robotizaciju i kibernatizaciju koji ne samo da su izmijenili tehnoloki proces nego i doveli do globalnih drutvenih pomaka. Razvoj informacijske znanosti uvjetovan je tehniko-tehnolokim razvojem opreme za obradu informacija sredinom 20. stoljea. zaposlen je u tercijarnom

sektoru. Razlog tome je upravo informacijska znanost koja donosi prihode koji su

2.1.Terminologija i koncept informacijske pismenosti

Termin informacijske pismenosti prvi put 1974. godine koristi Paul Zurkowski. Informacijska pismenost definirana je kao koritenje informacija na uinkovit nain u kontekstu rjeavanja problema. Informacijski pismene osobe definirane su od strane Amerikog knjiniarskog drutva (American Library Association: ALA) godine 1989. Kao one koje su nauile : kako je znanje organizirano, kako pronai informacije, kako ih koristiti na razumljiv okolini nain . Za sve navedene osobine zaduen je proces cijeloivotnog obrazovanja ili jo poznatog pod nazivom LLL (Long Life Learning). Pojam informacijske tehnologije i znanosti ali i termin informatike koristi
1

Tuman, M. Teorija informacijske znanosti Zagreb: Informator,1986., str.3.

se u razliitim jezicima s razliitim znaenjima. Pa tako npr. informatika u Francuskoj nastao je od rijei Information i automatique, kao sinonim za automatsku obradu podataka. U Njemakoj termin Informatik sinonim je za znanost o kompjutorima. Rusija izraz informatika oznaava kao integralnu znanost o informacijama, odnosno kao disciplinu zaduenu za prouavanje strukture i svojstva znanstvenih informacija te zakonitosti o informacijsko- dokumentacijskoj djelatnosti. Za razliku od Europe, anglo- amerike zemlje informacijsku znanost Information Sciences smatraju kao onu znanost koja obuhvaa sva podruja ljudske djelatnosti. Uz termine informacijske znanosti i tehnologije takoer se javlja i pojam informatologije. Ona univerzalno oznaava teoriju i praksu emisije, transmisije, akumulaciju, selekciju i apsorpciju informacija, tzv. E-t-a-k-s-a kompleks.

2.2. Povijest informacijske pismenosti

U ranim 70-ima 20. Stoljea pod

okriljem napretka informacijske

komunikacije i tehnologije razvila se informacijska pismenost koju danas poznajemo. Na samim poetcima definirana je kao uinkovito upotrebljavanje informacije koje rjeava probleme. Razliiti strunjaci na podruju informacijskih znanosti odredili su elemente koje svaka definicija informacijske pismenosti nuno mora sadravati. Prvi element je sposobnost uinkovitog traenja informacije. Ovakav nain zahtjeva aurnost i ve nauene osobine razlikovanja bitnih informacija kao i itanje s razumijevanjem. Drugi element nadovezuje se izravno uz informaciju kao sposobnost vrednovanja informacije te upuenost pri odabiru. Za razliku od prethodnog elementa osoba uenjem stjee sposobnost razlikovanja bitnih injenica od onih koje su manje bitne ili pak nebitne. Ovaj element uenici usvajaju pisanjem seminara, eseja prikupljajui grau iz razliitih izvora od interneta do knjinice. S druge strane osoba koja ocjenjuje i vrednuje steene navike je uitelj koji uoava napredak uenika te potie uenike na daljnji rad. Trei element predstavlja lakou i lagodnost koritenja irokog raspona medija. Prema posljednjim istraivanjima jasno je postavljen Internet kao vodei medij. Upotreba interneta kao izvora informacija ima svoje prednosti ali i nedostatke. Prednosti su udobnost, komfor koji prua okruenje kue te vrijeme koje

nije ogranieno. Informacija se s interneta moe pronai u bilo koje doba dana ili noi. Nedostatci su zapravo gotovo poraavajui. Vrlo esto moemo pronai podatke koji su zastarjeli, dakle koji nisu generirani. Osim toga netone informacije su iznad svega najvea negativnost usvajanja informacije s interneta prilikom ega ljudi vrlo rijetko pokuavaju utvrditi tonost odlazei u knjinice. To je problem novih generacija koje nemaju dovoljno vremena kako bi to vie vremena provodile istraujui u prostorijama knjinica kada je na drugoj strani onaj primamljivi komfor kue i naslonjaa. Peti element je uinkovitost prenoenja informacija okolini. Nain i uinkovitost prenoenja informacija danas je umnoge razvijeniji no to je to bivalo prije. Televizija, radio, knjige,tisak te Internet postali su vrlo moan medij prenoenja informacija okolini na pristupaan i jednostavan nain. Nain na koji se informacije prenose unutar ovih medija je vrlo rasprostranjen i duboko see u ljudske ivotne navike. Svatko odluuje na koji nain i kada eli uti odreenu informaciju koje su kao neprovjerene ostale u zraku. Ljudi esto poseu za ovakvim oblicima primanja informacija iako svjesni problema pouzdanosti i vjerodostojnosti kao negativnosti takvog naina prikupljanja informacija.

2.3. Definiranje fenomena informacijske znanosti

Kada je rije o informacijskoj znanosti jasno moemo govoriti kao informacijsko znanosti kao definiciji te kao pojmu. Kao definicija ono odreuje to neki fenomen jest, a pojam za razliku od definicije usredotoen je na pojam koji upuuje na nain gledanja ili interpretiranja nekog fenomena. Dosadanje rasprave o definiciji informacijske znanosti nisu dovele do konsenzusa o njezinom predmetu, ali dominira shvaanje da ona prouava komunikacijske procese ; nisu pojasnile to je to informacija, ali je prihvaeno da je informacija osnovni fenomen prouavanja informacijske znanosti; nisu usvojile jedinstvenu teoriju za prouavanje informacije u komunikacijskim procesima, ali su usvojile relevantnost kao kljuni pojam za interpretaciju tih procesa; konano ne postoji suglasnost ni oko toga da li je

informacijska znanost znanost, ali postoji suglasnost da to prije treba definirati njezine teorijske osnove2

3. Informacija- fenomen informacijske znanosti

Kada je rije o informacijskoj znanosti temelji su postavljeni u znaenju rijei informacije kao fenomena i komunikacije kao procesa koji se odvija uvjetovano informiranjem. Informacija je postala glavni pojam svih znanosti koje se bavi nekim vidom simbolike komunikacije. Prema tome ona see u podruja od m atematike pa sve do kompjuterskih znanosti, od logike do lingvistike, od elektronike do bibliotekarstva, od humanistike znanosti i umjetnosti do dokumentaristike, od drutvenih znanosti do medicine. Tako moemo jasno doi do saznanja da je upravo informacija postala interdisciplinaran fenomen svih znanosti, to nikada nije dovelo u pitanje kompleksnost informacije kao fenomena. Iako traganja za jednoznanim odreenjem informacijskog termina nisu dovela do ope prihvaene definicije obavijesti, ona su u velikoj mjeri pridonijela konsoldiranju informacijske znanosti. Rezultati te konsoldacije su pokuaji da se sustavno izloe postojee definicije informacije, predloe klasifikacije informacijskih koncepcija te preusmjeri teorijski interes s odreivanja definicije na prouavanje pojma obavijesti ( pojmom se nastoji razumjeti i interpretirati sam fenomen, dok se definicijom nastoji odrediti to informacijski fenomen jest)3

1. Informacija kao fenomen

2 3

Tuman, M. Teorija informacijske znanosti Zagreb: Informator,1986., str. 11. Tuman, M. Teorija informacijske znanosti Zagreb: Informator,1986., str. 13.

3.1 Informacija osnovni fenomen

Na odreen nain najambicioznije su definicije obavijesti kao opeg informacijskog fenomena, jer odreen broj znanstvenika zagovara tezu da se informacijska znanost treba baviti informacijskim fenomenom u svim njegovim aspektima. U tom sluaju i informacijska znanost bi trebala biti opa znanost o informacijama.4 Informacijska pismenost u tom i takvom smislu pronalazi svoje svojstvo u svim informacijama te opoj kulturi koja nas okruuje. Informacijska znanost s jednog gledita odnosi se na informacije i svijet informacija a pismenost na tek segment ope ljudske nauke tijekom ivota. Dakle moglo bi se rei za ovjeka u ovom stoljeu da je onoliko teak koliko je informiran.

3.2. Informacija kao svojstvo materije

Interpretaciju obavijesti kao kategorije i kao svojstva materije zastupa veina autora ve vie od dvadeset godina. Osnova njihovih teza je ta da informacija ima tumaenje kao odraz stvarnosti, odnosno kao rezultat spoznaje objektivne stvarnosti. Za razliku od prvotne teze drugi dio autora zakljuio je da je informacija ima inherentno dvojstvo : ona je fundamentalno svojstvo i materije i svijesti. Iz takvih razloga razlikuju se dva osnovna pogleda na informaciju prvenstveno kao objektivnu,a zatim kao subjektivnu ili jo poznatu pod nazivom idealna informacija. Objektivna informacija predstavlja svojstvo materije dok subjektivna informacija predstavlja odraz individualne svijesti o objektivnoj materijalnoj teoriji. Tako su dvije teze imale djelomino zajednika svojstva jer bit svake od njih lei u informaciji oko nas.

Tuman, M. Teorija informacijske znanosti Zagreb: Informator,1986., str 13.

3.3. Informacija kao znaenje

Teorija semantike informacije se zasniva u tome da ona treba biti predmet prouavanja informacijskih znanosti te svoju pozornost treba usredotoiti na primatelja i to tono on moe nauiti iz informacije jer je bit informacije da je lako prenosiva te ujedno i razumljiva svim iz okoline.

3.4. Informacija kao dogaaj

Teza informacije kao dogaaja razmatra se kao poseban dogaaj u komunikacijskom procesu. Teorija u pogledu informacije kao dogaaja dijeli se na dva neovisna sustava. Jedan sustav proizlazi od izvora ,svrhe, jezika i medija a rezultira se grafikim zapisom. On tei izmijeniti sliku koju prima primatelj. Drugi sustav polazi od primatelja njegovih znanja i poznavanja jezika te medija. Ovaj sustav dri do toga da je primatelj u procesu komunikacije voljan mijenjati svoje predodbe i razmiljanja. U tom kontekstu A. D. Pratt (1977) obrazlae sljedeu definiciju: Informacija je promjena predodbe ( image) do koje dolazi kada se primi poruka.5

3.5. Informacija kao reducirana neizvjesnost

Teorija informacije kao reducirane neizvjesnosti proizlazi iz prethodne Prattove teze o informaciji kao dogaaju. Takoer kao i prethodna ona se dijeli na dvije teorije to odreuju informaciju. Prva teorija govori kako je informacija smanjenje neizvjesnosti posredstvom komunikacijskog procesa. Druga teorija govori kako informacija predstavlja vrijednost podatka za odluivanje , odnosno ona postaje sredstvom za rjeavanje i umanjivanje neizvjesnosti koja nastupa.
5

Tuman, M. Teorija informacijske znanosti Zagreb: Informator,1986., str. 18.

Tako bi informacija bila ona vrijednost podataka koja se oituje u razlici za primaoca prije, odnosno poslije primanja podataka.6

3.5. Informacija kao znanstvena injenica

Teorija o znanstvenim informacijama nastoji operacionalizirati strukturu znanja sljedeim hipotezama : a) informacijska znanost bavi se samo znanstvenim informacijama, b) znanstvene obavijesti mogu se klasificirati prema osnovnim karakteristikama, c) prema sadraju, znanstvene se informacije mogu podijeliti na informacije o znanstveni injenicama, informacije o znanstvenim hipotezama ili teorijama te informacije o osnovama neke znanosti ili discipline; sve tri vrste informacija osnova su za donoenje odluka.7 Znanstvene informacije u svijetu komunikacijskog procesa te informacijske pismenosti dio su znanosti koja svoje teorije razmatra i donosi u obliku hipoteza. Hipoteze klasificiraju sadraj informacije kao i injenice koje se saimaju o obliku teorija.

3.6. Informacija kao struktura

Informacija se nikako ne moe promatrati samo kao dogaaj ili proces jer je upravo ona rezultatom odreenog procesa te se moe oblikovati u organizaciju ili strukturu koja se kao takva moe prouavati zasebno. Informacija pridruena tekstu je konceptualna struktura modificirana od strane emitera (generator `s ) ( putem svrhe , namjere, znanja o stupnju primaoeva znanja) a njoj je podloga vanjska struktura ( tj. jezik ) teksta.8

6 7

Tuman, M. Teorija informacijske znanosti Zagreb: Informator,1986., str. 18. Tuman, M. Teorija informacijske znanosti Zagreb: Informator,1986., str. 18 Tuman, M. Teorija informacijske znanosti Zagreb: Informator,1986., str. 18.

4. Mediji kao rasprivai informacije

Mediji predstavljaju kompleksan pojam koji obuhvaa sve sustave javnog informiranja. Prvenstveno slui u namjeni diseminacije vijesti , audio vizualnih sadraja sve u svrhu informiranja javnosti, obrazovanja te zabave najirih slojeva drutva u zemlji. Oni imaju veliki utjecaj na drutvo diljem svijeta. U razliitim oblicima medij pronalazi nain diseminacije informacije primatelju na to jednostavniji nain. Vodei mediji ovih dana su Internet, televizija i radio te tiskovine. Na taj nain pristup informacijama je rasprostranjeniji i omoguen je lak pristup svim eljenim informacijama u trenutku kada to osoba eli. Svi imaju pravo na informiranje i slobodu govora to je od iznimne vanosti. Informacija gledana kao koncept moe imati mnotvo znaenja od svakodnevnih pa do tehnikih uporaba. Strunjaci smatraju da je informacija preduvjet za stvaranje informacijsko opismenjenog naroda u informacijskom razdoblju tj. razdoblju znanja. Informacijska pismenost u razdoblju znanja predstavlja odluujui dio. Upravo ona moe biti dijelom ope ljudske nauke, ope informiranosti kroz medije ili pak steenog odnosno nauenog oblika usvojenih informacija. Ponekada mediji manipuliraju informacijama,a primatelju serviraju ono to je potrebno da bi se to lake informacija prenosila i kako bi ju on to lake usvojio i pohranio.

4.1. Internet
Internet je dio tehnologije koja sve vie i ubrzanim ritmom potiskuje zapisanu rije na listovima papira. Izravan konkurent tiskovinama kao to su asopisi, knjige ali i novine. U jednakoj mjeri dostupna je informacija i na papiru i na internetu. Na internetu se moe pronai ono to u tom trenutku elimo znati iz udobne stolice ili fotelje u komforu kue. Dakako koliko god da je Internet znak lake dostupnosti informacija korisnicima i primateljima on je takoer i jedan od nepouzdanijih medija. Pojedine stranice mogu ponuditi korisnicima krive ili zastarjele informacije upravo iz razloga to je administrator izvlaio svoj lanak iz konteksta neije izjave ili na

10

temelju vlastitog osvrta na situaciju. Zastarjele informacije uzrok su neodravanja stranica te mrtvih linkova koje korisnik nije u mogunosti otvoriti jer je istekao odreeni vremenski rok. Nadalje Internet se moe smatrati porokom novih generacija koje nemaju dovoljno vremena za pisanje i istraivanje po knjinicama te se upuuju na Internet i uz copy paste klikova stvore osvrt na zadanu temu. Prednost interneta znatno djeluje primamljivije nego odlazak u knjinicu i usporeno traganje po knjigama koje oduzimaju previe vremena.

2. Internet kao najvei utjecaj na razvoj informacijske pismenosti dananjice

4.2. Televizija

Televizija danas predstavlja jedan od najutjecajnijih medija na svijetu. Ona utjee na djecu, mlade i starije. Ljudima daje primjere, uzore ali i iri informacije. Informacije koje gledatelj prima uglavnom su zapisani u zvuku i slici,ali dovoljni da bi ostavili utjecaj na ljude. Sa sociolokog pogleda ona djeluje na emocije kao niti jedan medij. Televizijska slika najpotpunije i najsaetije prenosi informacije snanije od bilo kojega drugog medija djelujui na svijest primatelja. Upravo iz takvih razloga se preporua da gledatelji vrlo kritiki pristupe svakoj informaciji, koje ponekad mogu biti neprovjerene ili netone. Utjecaj televizije kao medija na najmlae ima i neke negativne strane kao to je nasilno ponaanje zbog neprimjerenih sadraja i nasilja koje se prikazuje u obilju. Ako se televizija promatra kao raspriva informacije ona je

11

vrlo pristupana i osigurava udobnost doma, no jednako kao i drugi mediji ima svoje negativnosti.

4.3. Radio
Jednako kao i televizija djeluje na iru javnost i svoju publiku informira rasprujui im nove vijesti iz zemlje iz svijeta. Radio obiluje subjektivnim vienjima voditelja koji je proitao informacije iz nekog lanka te izmeu redaka iznosi svoje vienje i svoj stav. Na taj nain djeluje na svijest sluatelja stvarajui im miljenje na odreenu temu. Kao i svi ostali mediji radio emisije i radio prijenos lako je dostupan. U udobnosti vlastitog kreveta ili automobila moe se saznati koja su dogaanja u svijetu aktualna.

3. Radio kao raspriva informacije

4.4. Tisak

Tisak je naziv za sva tiskanja izdanja koji podrazumijeva novine, asopise, revije i magazine. Kao i ostatak medija posjeduje mo rasprivanja informacija ali u obliku tiskane rijei na papiru. Ovaj oblik irenja informacija daje pravo novinaru da pie upravo ono to je pretpostavljeno da bi moglo imati najvie interesa u drutvu. Oblik informacija koje se proitaju u novinama i asopisima ne znai nuno da je toan ili provjeren kao i kod radija i televizije gdje novinske agencije izvjetavaju javnost na temelju odreenih izvjea koja su ponekad napisana izmeu redaka i

12

kontekst koji ne znai nuno da je istinit. Novinari kao oni koji stvaraju informaciju su informacijski pismene osobe koje su u informacijskom razdoblju shvatile bit informiranja i ele ga na jednak nain prenijet itateljima u obliku pohranjene informacije na papiru kako bi se potaknula svijest i bit irenja informacije. itatelj moe proitati informaciju usvojiti ju, upotrijebiti u druge svrhe ili na to jednostavniji nain prenijeti ju drugom sugovorniku.

4. Tisak kao pisana informacija na papiru

5. Informacijski pismena osoba

Pismenost je u 21. Stoljeu postalo temeljnim ljudskim pravom, sredstvo za osobni napredak u drutvu, a mogunosti obrazovanja ovisit e sve vie o pismenosti. Obrazovanje kao kljuan imbenik razvoja drutva odgovorno je za prilagodbu drutva na sve vei tehnoloki napredak te prilagodbu na informacijsko razdoblje. Kada je u pitanju informatika tehnologija sve vie uz njega pronalazimo i pojam informacijske pismenosti. U takvom pogledu ona je uvianje potrebe za informacijom te posjedovanje znanja o tome kako pronai , procijeniti, iskoristiti na najbolji nain i to efikasnije uporabiti sve informacije koje su na raspolaganju u svrhu rjeavanja odreenog problema ili pri donoenju odluka. Informacijski pismena osoba neko je morala znati samo itati i pisati. Danas informacijski pismena osoba mora imati niz sposobnosti osim poznavanja vlastitog jezika i pravilne uporabe gramatikih i interpunkcijskih osnova. Veliki utjecaj na informacijsku pismenosti ima ispreplitanje informatike pismenosti jer je sve vea zastupljenost informacija na internetu te je tako stvorena potreba za poznavanjem osnova kompjuterske tehnologije. Osim

13

informatike pismenosti i medijska pismenost ostavlja veliki utisak na informacijsku pismenost. Putem medija se raspruje niz informacija i poruka koje mogu biti korisne, ali mogu i djelovati informirajue za ope ljudsko znanje cjeloivotnog obrazovanja. Informacijski pismena osoba zna kako prepoznati potrebu za informacijom, analizirati i vrednovati valjano zaprimljenu informaciju. Nakon zaprimanja informacije pismena osoba bi trebala biti sposobna za pohranu informacije te irenje iste na okolini razumljiv i prihvatljiv nain. U naelu pismena osoba bi bila osoba koja je nauila kako uiti. Takva osoba je nauila i zna kako je znanje organizirano, kako se koristiti informacijama te kako ih prije svega pronai, kako informacije iskoristiti i preraditi na nain da i drugi mogu na njihovom primjeru uiti. Osoba koja posjeduje takve osobine sposobna je i za cjeloivotno uenje jer je sposobna pronai i iskoristiti informaciju na valjan nain.

5.1. Nepismenost u Hrvatskoj

Hrvatska kao zemlja u oporavku od ratnih stradanja i neimatine vrlo malo je imala sposobnosti pobrinuti se za svoje stanovnike i njihovu naobrazbu. Jo od prije je poznato da je enama bilo onemogueno obrazovanje jer se ustrojstvo obitelji drugaije rasporeivalo. ensku djecu se ostavljalo u kui i uilo se kunim poslovima, a tako su vrlo rijetko mogle doi u kontakt s obrazovanjem. Muka djeca su bila budunost i stup buduih obitelji te se u njih ulagalo, odnosno obrazovani su jer se smatralo da e oni morati prehranjivati svoje obitelji i predstavljati svoju obitelj u gradu. U pojedinim dijelovima zemlje kole su bile odve udaljene ili ih nije bilo pa je tako dio stanovnitva ostao zakinut. Te posljedice se zamjeuju i danas na postotku stanovnika koji su nepismeni u pogledu itanja i pisanja. Kroz godine taj se postotak smanjuje jer stanovnitvo u veini sluajeva odlazi na osnovno obrazovanje i usvaja sposobnosti pisanja i itanja. Razvojem tehnologije i medija promijenio se status pismenosti i onoga to on sve podrazumijeva kako su se kriteriji poveali. Prema tome pismena osoba osim to mora znati itati i pisati te poznavati vlastiti jezik ona mora znati koristiti novu tehnologiju te biti upuena u medijska, kulturna i politika dogaanja i kolanje bitnih informacija za drutvo uope.

14

5. Nepismenost je i dalje veliki neprijatelj drutva

6. Cjeloivotno uenje ( LLL ) kao kompetencija informacijske pismenost

Koncept cjeloivotnog uenja zamisao je usustavljivanja uenja u svim ivotnim razdobljima (od rane mladosti do starosti) i u svim oblicima u kojima se ostvaruje (formalno, neformalno i informalno). Uenje je pritom kontinuirani proces u kojem su rezultati i motiviranost pojedinca za uenje u odreenom ivotnom razdoblju uvjetovani znanjem, navikama i iskustvima uenja steenima u mlaoj ivotnoj dobi. Uz koncept cjeloivotnog uenja najee se vezuju ciljevi ekonomske prirode ali u posljednje vrijeme i kao kompetencija informacijske pismenosti S druge strane ne smiju se zanemariti jednako vani ciljevi koji pridonose aktivnijoj ulozi pojedinca u drutvu. Ti su ciljevi poticanje drutvene ukljuenosti, razvoj aktivnoga graanstva te razvijanje individualnih potencijala pojedinaca. Pojam cjeloivotno uenje esto se zamjenjuje izrazom cjeloivotno obrazovanje, no vano je istaknuti da ta dva pojma nisu jednaka. Obrazovanje obuhvaa samo organizirano uenje, a uenje je iri koncept koji ukljuuje i nenamjerno, neorganizirano i spontano stjecanje znanja te se moe provoditi cijeli ivot . U proteklih etrdeset godina cjeloivotno uenje se od poetne ideje razvilo u

15

dominantno naelo i orijentaciju razvoja brojnih nacionalnih obrazovnih sustava. Njegova vanost istie se u nizu meunarodnih akcijskih planova, deklaracija, dokumenata i konferencija na primjer Deklaracija UNESCO-ove konferencije. Hrvatska ne zaostaje za ovim trendom te je ukljuivanjem cjeloivotnog uenja u strateke dokumente iz podruja obrazovanja (na primjer Bijeli dokument o hrvatskom obrazovanju, Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.-2010., Strategija obrazovanja odraslih, Deklaraciji o znanju HAZU-a) postalo osnovno naelo razvitka hrvatskoga obrazovnog sustava. Cjeloivotno uenje podrazumijeva: stjecanje i osuvremenjivanje svih vrsta sposobnosti, interesa, znanja i kvalifikacija od predkole do razdoblja nakon umirovljenja. Promicanje razvoja znanja i sposobnosti koje e omoguiti graanima prilagodbu drutvu znanja i aktivnom sudjelovanju u svim sferama drutvenog i gospodarskog ivota te na taj nain utjecanje na vlastitu budunost. U kontekstu cjeloivotnog obrazovanja uvaavaju se svi oblici obrazovanja: formalno obrazovanje (npr. teaj na fakultetu), neformalno obrazovanje (npr. usavravanje vjetina potrebnih na radnom mjestu), i informalno obrazovanje, meugeneracijsko uenje (razmjena znanja u obitelji, meu prijateljima). Formalno obrazovanje oznaava djelatnost koja se izvodi prema programima koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta radi stjecanja strunog znanja, vjetina i sposobnosti. Nakon zavretka takvog programa polaznici dobivaju javnu ispravu. Neformalno obrazovanje oznaava organizirane procese uenja usmjerene na osposobljavanje i usavravanje za rad, za razliite socijalne aktivnosti te za osobni razvoj. Provodi se u ustanovama za obrazovanje odraslih, trgovakim drutvima, tvrtkama, udrugama, sindikatima, politikim strankama, sportskim drutvima, razliitim centrima itd. Provodi se neovisno od slubenog obrazovnog sustava i ne vodi izdavanju javnih isprava. Informalno obrazovanje obuhvaa aktivnosti u kojima osoba prihvaa stajalita i pozitivne vrednote te vjetine i znanja iz svakodnevnog iskustva i raznolikih drugih utjecaja i izvora iz svoje okoline. Ono je prirodna pojava u svakodnevnom ivotu i za razliku od formalnog i neformalnog obrazovanja ne mora se odvijati svjesno.

16

6.1. Studenti i informacijska pismenost

S obzirom na brz razvoj znanja u svim podrujima, studentima se tijekom redovitog kolovanja ne mogu pruiti sva znanja i vjetine koja e im biti potrebna u buduem radu. Zato je posebno vano da se studenti tijekom svog studija naue kako samostalno uiti. Informacijska je pismenost osnovna vjetina koju treba posjedovati svaki student ako eli napredovati kao strunjak u svom podruju u dananjem globalnom informacijskom drutvu, "vjetina bez koje se ne moe preivjeti. Iako je informacijsku pismenost potrebno razvijati na svim razinama obrazovanja, kljuno je da takva znanja steknu upravo studenti koji se koluju za budue nastavnike i profesore u osnovnim i srednjim kolama. Kod tih je studenata potrebno ne samo razvijati informacijsku pismenost nego i ukazivati na to to je informacijska pismenost, koje je njezino znaenje i kako je razvijati. Na taj e nain potaknuti da studenti, kao budui nastavnici, osiguraju razvoj informacijske pismenosti i kod svojih uenika. Nastavnici na visokokolskim ustanovama trebali bi tijekom predavanja i ostalih oblika rada u nastavi poticati studente na istraivanje te im pomoi da naue gradivo, ali i da naue kako uiti. Jedan od naina za razvijanje, ali i za utvrivanje stupnja informacijske pismenosti studenata jest i izrada seminarskih radova. Seminari slue za nadgledanje i provjeru napretka studenata u pronalaenju informacija, njihovoj analizi i vrednovanju te objedinjavanju i objavljivanju kao cjelovitih radova. Pri tome se kao izvor informacija danas vie ne koristi samo klasina literatura nego i informacije prikupljene koritenjem suvremenih informatikih tehnologija, posebno Interneta. Osnovna informatika znanja i vjetine koje treba posjedovati informatiki pismena osoba stalno se dopunjuju i usavravaju jer moraju pratiti brz razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT). Do prije nekih desetak godina ta osnovna znanja ukljuivala su poznavanje raunalne konfiguracije i osnova koritenja operacijskih sustava, elementarnu primjenu programa za obradu teksta, tabline proraune i izradu prezentacija pomou raunala.

17

6.2. E-pismenost

E-pismenost opisuje vrstu "pismenosti" ili spretnost i znanje nuno za iskoritavanje punog potencijala novih komunikativnih elektronskih medija, kao to sumultimedija, hipermedija, socijalni programi, te virtualni svjetovi. E-pismenost "za digitalne medije to je pismenosti za ispis.". Ona obuhvaa ire kulturne, institucionalne, pedagoke i ideoloke implikacije potrebne u tranziciji iz kulture pisane pismenosti u kulturu zasienu s elektronikim medijima. "E-pismenost" je termin koji daje ono to je dovelo do ove velike tranzicije koju nae drutvo prolazi. Upotreba paralela za "pismenosti": osoba moe biti pismena ili nepismena, e-pismena ili e-nepismena. E-pismenost poveava i prirodni ljudski potencijal. Ako je pismenost usmjerena na ope vaee metodologije znanja, e-pismenost se usredotouje na pojedinana stanja uma unutar kojih se odvija znanje. E -pismenost kao svaka definicija o pismenosti u sebi mora sadravati sljedee elemente:

sposobnost uinkovitog traenja informacija, upuenost pri odabiru i vrednovanju informacija, lakoa i lagodnost koritenja irokog raspona medija, svijest o problemu pouzdanosti i vjerodostojnosti informacija, uinkovitost prenoenja informacija drugima.

6. E pismenost budunost informacije

18

6.3. Informatika znanja preduvjet za informacijsku pismenost

U dananje doba informatika pismenost bitan je preduvjet za informacijsku pismenost, a posebno je potrebna pri pronalaenju informacija. Raunala omoguuju dostup do informacija u svako doba i sa svakog mjesta te su tako studentima dopuna koritenju knjinica na fakultetima s veinom klasinom tiskanom literaturom. Iako je pronalaenje informacija samo jedna od sposobnosti koja ini informacijsku pismenost, ipak je taj prvi korak nuan za prelazak na kvalitetnu analizu i obradu informacija. Zato je vano krenuti i s informatikim opismenjivanjem studenata, ali je bitno napomenuti da se tu ne smije stati. Nije dovoljno studente samo nauiti koritenju raunala i raunalnih programa koji e im pomoi pri prikupljanju i obradi informacija. Treba ih nauiti ne samo kako da prikupe informacije, na primjer uz pomo odgovarajuih internetskih programa, nego i kako da ih i iskoriste. Informacijski pismena osoba razumije ulogu raunala u procesu traenja informacija, ali je isto tako svjesna kako uspjeno pretraivanje ovisi najvie o njoj samoj.

7. Informacijska pismenost kao globalna politika i obrazovna odrednica

Ostvarivanje informacijske pismenosti danas je zajednika odgovornost mnogih kao to su obrazovne ustanove, kulturne ustanove, profitabilnih organizacija, vlade i gospodarstva. Prva od ustanova koja istie potrebu razmiljanja o budunosti je naravno Unesco. Prema njegovim procjenama pristup podatcima informacijskom drutvom znatno je osiguran tehnologijom. Pomou tehnologije drutvo je u stanju puno bre obraivati, pohranjivati i rasprivati informacije. Veliki dio dokumenata koji donosi Unesco vezan je za upozorenja o rascjepu koji bi se mogao dogoditi izmeu onih koji nisu usvojili osnove upravljanja tehnologijom i onih koji prate sve i ue kroz cijeli ivot. Meu prvima koji su uoili da e se dogoditi rascjep i pokuali

19

premostiti na razliite naine razlike koje nastaju su ameriki knjiniari.Za razliku od Amerikih zemalja i Australije Europa po tom pitanju vie nego vidno zaostaje. Ona nije uoila potrebu djelovanja na rascjep ili nema dovoljno strunih osoba koje bi pokrenule promjene koje bi vie nego pomogle smanjiti razliku izmeu onih koji su sposobni za cjeloivotno obrazovanje i onih koji su zaostali. Europa biljei tek nekoliko projekata kojima pokuavaju djelovati izravno na problem to se pokazalo poprilino uspjenim. Na globalnost fenomena informacijske pismenosti ukazuje i veliki broj osnovanih institucija te niz dokumenata i stratekih smjernica nacionalnih vlada i organizacija diljem svijeta.

7. Globalizacija

20

8. Zakljuak

Obrazovanje kao jedan od najvanijih imbenika odgovornih za razvoj drutva odgovorno je za prilagodba drutva promjenama koje donosi dananje informacijsko doba. Kako bi se te prilagodbe uspjeno ostvarile, nije dovoljno promijeniti i osuvremeniti samo sadraje uenja. Jednako je vano unijeti promjene nastavnih metoda. Informacijski pismena osoba jest ona osoba koja je nauila kako uiti. Ona zna uiti jer zna na koji je nain znanje organizirano, kako nai informacije koje su joj potrebne i kako preraditi i koristiti naene informacije na nain da i drugi mogu uiti iz njih. To je osoba pripremljena za cjeloivotno uenje jer uvijek moe pronai informacije potrebne za bilo koji zadatak ili odluku koju mora biti u stanju donijeti pravodobno i na to efikasniji nain. S obzirom na brz razvoj znanja u svim podrujima, studentima se tijekom redovitog kolovanja ne mogu pruiti sva znanja i vjetine koja e im biti potrebna u buduem radu. Zato je posebno vano da se studenti tijekom svog studija naue kako samostalno uiti te kako se sluiti informacijama koje su oko nas. Nepismenost i danas predstavlja jednu od velikih briga diljem svijeta. Razliite zemlje kao npr. Amerika ili Australija zabrinute situacijom su osmislile program za smanjivanje druvenih razlika i nepismenosti ne samo u njihovim zemljama.

21

LITERATURA

Knjige: 1. Tuman, M.: Teorija informacijske znanosti, Informator,Zagreb,1986. 2.Lasi Lazi J. : Informacijske znanosti u procesu promjena, Zavod za informacijske studije, Zagreb, 2005. 3.Lasi Lazi J., Laszlo M., Boras D., : Informacijsko itanje , Zavod za informacijske studije , Zagreb,2008.

Internet stranice:

http://edupoint.carnet.hr/casopis/17/clanci/1 http://www.poslovniforum.hr/about02/ob_934.asp lanak: piranec S.: Informacijska pismenost - klju za cjeloivotno uenje
Rujan 2003. / godite III / ISSN 1333-5987

Slike: www.google.hr

22