Podgorica, Mart 2023. Godine

JU Srednja ekonomska škola „Mirko Vešović“
Podgorica
STRUČNI RAD
,,PREDNOSTI I NEDOSTACI KORIŠĆENJA INTERNETA SA ASPEKTA

TAČNOSTI INFORMACIJA“
Mentor: Kandidat:
Tea Hadžikadrić Miloš Bubanja
Spec.Sci Informacionih tehnologija
Podgorica, mart 2023. godine

PREDNOSTI I NEDOSTACI KORIŠĆENJA INTERNETA SA ASPEKTA TAČNOSTI INFORMACIJA
SADRŽAJ:
UVOD............................................................................................................................................3
1. INTERNET.................................................................................................................................5
1.1. Novi izvori sekundarnih informacija....................................................................................5

1.2. O internetu...............................................................................................................................7
1.3. Elektronske baze podataka....................................................................................................9

1.4. Online servisi.........................................................................................................................11
2. PROVJERA INFORMACIJA NA INTERNETU I MEDIJSKA PISMENOST...............12

3. PREDNOSTI KORIŠĆENJA INTERNETA........................................................................17
3.1. Organizacija znanja..............................................................................................................17

3.2. Sredstvo za istraživanje........................................................................................................18
3.3. Virtualne zajednice...............................................................................................................18

3.4. Društveno-politička aktivnost..............................................................................................20
3.5. Nova ekonomija i lakša svakodnevnica..............................................................................22
4. NEDOSTACI KORIŠĆENJA INTERNETA........................................................................23

4.1. Otuđenje.................................................................................................................................23
4.2. Zavisnost................................................................................................................................24
4.3. Cyber kriminal......................................................................................................................25
4.4. Novi ratovi i nejednaka pokrivenost...................................................................................27

5. IZMEĐU PREDNOSTI I SLABOSTI KORIŠĆENJA INTERNETA...............................28
6. KLASIFIKACIJA I ZAŠTITA INFORMACIJA.................................................................29

7. AUTORSKA PRAVA DOKUMENATA I VIJESTI NA INTERNET...............................33
8. MIŠLJENJA UČENIKA O INFORMACIJAMA NA INTERNETU.................................34
8.1. Metodologija istraživanja i anketa.....................................................................................34

8.2. Nalazi istraživanja................................................................................................................35
ZAKLJUČAK..................................................................................................................39
LITERATURA...........................................................................................................................41
2
UVOD
Moderni život postao je lakši, a ljudi širom svijeta moraju da zahvale ogromnom doprinosu
internet tehnologije, u smislu komunikacije i razmjene informacija. Dakle, možemo koristiti
internet za komunikaciju sa ljudima širom svijeta, možemo da poslujemo putem interneta,
sklapamo nova prijateljstva i upoznajemo različite kulture, pretražujemo informacije,
proučavamo itd.
Internet omogućava ne samo komunikaciju putem e-pošte, već i osigurava laku dostupnost
informacija, slika i proizvoda između ostalog. Svakodnevno internet nastavlja da pruža novu
uslugu, nešto novo što je neizmjerno povoljno i što olakšava život web korisnicima.
Svjedoci smo da se na internetu posljednih godina sve više javlja netačnih i lažnih informacija.
Senzacionalne informacije plasirane da privuku što više čitalaca možemo vidjeti na raznim
blogovima, pa čak i na ozbiljnim portalima.
Sloboda da svako može da objavi sadržaj koji želi, čini internet demokratičnijim mjestom. Više
nismo bombardovani sadržajem putem televizije ili radija, već sami biramo šta želimo da vidimo
i čitamo na internetu.
Na internetu se u minutu kreira više sadržaja nego što pojedinac može da pogleda do kraja
života. Moramo biti svjesni da u moru sadržaja i informacija koji se pojavljuje na internetu
uvijek ima netačnih informacija. Ukoliko takve informacije ne filtriramo i prepoznamo kako
treba, mogu da daju pogrešno mišljenje na određenu temu.
Shodno tome, predmet ovog rada i jeste prednosti i nedostaci korišćenja interneta sa aspekta
tačnosti informacija.
U prvom dijelu rada akcenat je stavljen na sami internet i uvod o istom. U tom dijelu obrađeni su
novi izvori sekundarnih informacija, ali i primarnih, internet, elektronske baze podataka i online
servisi.
U drugom dijelu rada fokus je stavjen na provjeru informacija na internetu i medijsku pismenost,
kao bitnu stavku u prepoznavanju i indetifikovanju informacija i sadržaja na internetu.
3
U trećem dijelu rada prikazane su prednosti u korišćenju interneta. U tom dijelu kao prednosti
istaknute su sledeće: organizacija znanja, sredstvo za istraživanje, virtualne zajednice, društveno-
politička aktivnost, nova ekonomija i lakša svakodnevnica.
U četrvom dijelu rada istaknuti su nedostaci u korišćenju interneta. Kao nedostaci u korišćenju
interneta prepoznati su: otuđenje, zavisnost, cyber kriminal, novi ratovi i nejednaka pokrivenost.
Peti dio rada je posvećen odnosu između prednosti i slabosti korišćenja interneta.
Šesti dio rada obrađuje klasifikaciju i zaštitu informacija na internetu.
Sedmi dio rada usmjeren je na autorska prava dokumenata i vijesti na internet.
Dok se zadnji dio rada, osmi, bavi se istraživanjem i sprovođenjem ankete u cilju informisanja o
stepenu znanja i upućenosti učenika o internetu i plasiranju i vjerodostojnosti informacija na
njemu.
4
1. INTERNET
1.1. NOVI IZVORI SEKUNDARNIH INFORMACIJA
Danas živimo u svijetu poplave informacija svih vrsta, i to je dobro za istraživača, pošto ga u
znatnoj mjeri oslobađa glavobolje zbog nedostatka „sirove građe” za istraživanje. Međutim, kao
veoma akutan problem postavlja se pitanje selekcije. Zbog toga je i teoretski i praktično veoma
teško odgovoriti na pitanje koje podatke prikupiti.
Osnovni princip svakog istraživača trebalo bi da bude racionalnost u ovoj fazi njegovog rada. To,
prije svega, znači da ne treba ulagati sredstva i napore u prikupljanje onih podataka koje je neko
već ranije sakupio i prezentovao u određenoj formi i na određenom mjestu. Da bi se ova,
nažalost, veoma česta greška izbjegla, potrebno je biti dobro informisan gdje se određene vrste
podataka mogu naći.
Sekundarnih podataka ima veoma mnogo, i pred istraživačem se pojavljuju problemi njihove
selekcije u svakom konkretnom slučaju. On će taj problem uspješno riješiti ako prethodno sazna
koji su to podaci i gdje se nalaze.
Sekundarno istraživanje se odnosi na pronalaženje i prikupljanje podataka koji se već nalaze

negdje na mreži. Pri tome se uglavnom koriste alati za pretraživanje koji postoje na internetu.
Primarni podaci jesu podaci koje je istraživač prvi put stvorio izravnim naporima i iskustvom,
posebno u svrhu rješavanja svog istraživačkog problema. Poznat i kao prvi ili sirovi podaci.
Primarno prikupljanje podataka je prilično skupo, jer istraživanje provodi sama organizacija ili
agencija, za što su potrebni resursi poput ulaganja i radne snage. Prikupljanje podataka je pod
kontrolom i nadzorom istražitelja.
Temeljne razlike između primarnih i sekundarnih podataka raspravljaju se u sljedećim tačkama:
 Pojam primarni podaci odnosi se na podatke koje je istraživač prvi put stvorio. Sekundarni
podaci su već postojeći podaci koje su ranije prikupile istraživačke agencije i organizacije.
 Primarni su podaci u stvarnom vremenu, dok su sekundarni podaci koji se odnose na
prošlost.
 Primarni se podaci prikupljaju za rješavanje postojećeg problema, dok se sekundarni podaci
prikupljaju u druge svrhe, a ne postojeći problem.
5
 Primarno prikupljanje podataka je vrlo uključen proces. S druge strane, postupak

sekundarnog prikupljanja podataka je brz i lagan.
 Primarni izvori prikupljanja podataka uključuju ankete, posmatranja, eksperimente, upitnike,
razgovore itd. Suprotno tome, sekundarni izvori prikupljanja podataka su vladine publikacije,
web stranice, knjige, članci iz časopisa, interni zapisi itd.
 Primarno prikupljanje podataka zahtijeva veliku količinu resursa poput vremena, troškova i
radne snage. Suprotno tome, sekundarni podaci relativno su jeftini i brzo dostupni.
 Primarni podaci uvijek su specifični za potrebe istraživača i on podliježe kvalitetu
istraživanja. Suprotno tome, sekundarni podaci nisu ni specifični za potrebe istraživača, niti
on ima kontrolu nad kvalitetom podataka.
 Primarni podaci dostupni su u sirovom obliku, dok su sekundarni podaci rafinirani oblik
primarnih podataka. Može se reći i da se sekundarni podaci dobivaju kada se na primarne
podatke primjenjuju statističke metode.
 Podaci prikupljeni kroz primarne izvore pouzdaniji su i točniji u poređenju s sekundarnim
izvorima.
6
1.2. O INTERNETU
Sve do pojave interneta istraživači su prikupljali sekundarne podatke listajući brojne knjige,
izvještaje, statistike, časopise i slične pisane dokumente. Taj posao je mukotrpan, spor i često
dosadan. Pored toga, greške su bile moguće upravo zbog ekstenzivnosti i vremena koje je bilo
potrebno da se pronađe što nam treba u konkretnom istraživanju.
Veoma je značajna karakteristika interneta da ga ne posjeduje ni jedna država, institucija,

kompanija niti pojedinac. To znači da sve što se prezentuje na internet sajtovima može koristiti
svako na svijetu, ukoliko posjeduje neophodnu opremu i veze.
Postoji veliki broj internet sajtova koji mogu biti korisni istraživaču u svakom konkretnom
istraživanju. Zbog velikog broja raspoloživih stranica i mogućnosti da se izgubi puno vremena i
energije u traženje potrebnih podataka, veoma je važno istraživaču da upozna alate za
pretraživanje interneta. Do neke Internet adrese ili nekog sadržaja na istoj, posjetioci dolaze
najčešće na četiri načina:
 direktnim upisivanjem adrese u internet preglednike;

 pretraživanjem internet direktorija;
 vezom sa drugih web stranica ili banerom;
 pretraživanjem sa internet pretraživačima.
Pored interneta, istraživačima danas stoje na raspolaganju i drugi izvori bazirani na novim
informatičkim i telekomunikacionim tehnologijama. To su prije svega elektronske baze podataka
i komercijalni online servisi.
Mreža nezavisna od komande i kontrolnih centara bila je stvorena kao rezultat strategije
dizajniranja komunikacijskog sistema otvorenog nuklearnom napadu. Prva kompjuterska mreža
nazvana ARPANET započela je funkcionisati online 1969. godine, s prve četiri mreže:
Univerzitetima u Los Angelesu i Santa Barbari, Stanfordskom istraživačkom institutu i
Univerzitetu u Utahu. Osnovnu arhitekturu interneta dizajnirali su Vinton Cerf i Robert Kahn
godine 1973.
Mreža ARPA-Internet koja je kasnije bila preimenovana u internet, bila je podržana od

Ministarstva obrane SAD, a rukovođena od strane Nacionalne znanstvene fondacije.
7
Pronalazak sistema www (World Wide Web) se dogodio 1990. u Ženevi u Evropskom centru za
nuklearno istraživanje i bio je distribuiran besplatno. Prve internet stranice su bile osnovane od
strane glavnih naučno istraživačkih centara svijeta, dok se prvi ozbiljni internet pretraživač
„Netscape Navigator” počeo upotrebljavati 1994. godine. Od tada se vrtoglavo pojavljuju novi, a
cijeli je svijet postao globalni polis.
Danas je svijet mediapolis. O istoriji interneta se zaključuje da je internet stvoren u akademskim

krugovima i u njihovim pomoćnim istraživačkim jedinicama, podjednako u profesorskim
visinama kao i u rovovima poslijediplomskih radova, a odatle su se i u hakerskoj kulturi proširili
vrijednosti, navike i znanja.
8
1.3. ELEKTRONSKE BAZE PODATAKA
Elektronske baze podatka pomažu istraživaču da lakše pronađe adekvatne sekundarne

podatke za svoj specifičan predmet istraživanja i da smanje količinu irelevantnih podataka u
odnosu na pretraživanje putem interneta.
Baze podataka su skup međusobno povezanih podataka pohranjenih s ciljem da na optimalan

način posluže u raznim primjenama.
Baze podataka predstavljaju jedan integralni pristup pohranjivanju podataka, uz istovremenu

prisutnost mehanizama koje osiguravaju integritet baze.
Bitno je osigurati brz pristup podacima, sigurno pohranjivanje i brzo pretraživanje. Ovih baza
podataka ima već mnogo a neki ih nazivaju i profesionalnim, zbog toga što se u pravilu
specijalizuju prema specijalizovanim područjima da što bolje zadovolje profesionalce u datom
području.
Često se formiraju i mreže baza podataka, a razlikujemo ih i prema obimu teksta koji nude. Tako
npr. velike organizacije posjeduju intranet mreže, koje na najbolji način omogućavaju pristup
sekundarnim podacima.
Coca-Cola Company, na primjer, je razvila moćnu intranet aplikaciju koja omogućava

menadžerima Coca-Cole širom svijeta pristup prošlim i trenutnim istraživačkim studijama i širok
spektar informacija vezanih za marketing.
Treba napomenuti da su troškovi vezani za korišćenje elektronskih baza podataka znatno viši u
odnosu na internet, ali ipak i znatno niži od prikupljanja primarnih podataka.
Na Internetu postoji više baza podataka u kojima su pristupačni radovi iz različitih naučnih
područja. To mogu biti bibliografski podaci, indeksi, apstrakti, katalozi. U tim bazama dostupni
su i cjelokupni radovi iz velikog broja časopisa, sve češće u PDF – formatu (gdje su radovi
dostupni samo za čitanje, ne mogu se mijenjati, a izgledaju kao u časopisu – prelom strane i sl.).
Elektronske baze podataka se formiraju u specijalnim korporacijama, naučnim institutima i
bibliotekama za organizaciju bibliotečkog fonda.
9
Baze čine i zbirke automatizovanih kartoteka koje se, na zahtjev korisnika mogu pretražiti,
kopirati i štampati. Njima se mogu dodavati novi podaci, a zastareli uklanjati. Neki imaju čak i
petnaesto minutno ažuriranje podataka.
Međutim, troškovi pristupanja bazama podataka umanjuju stepen korišćenja, jer većina
komercijalno funkcioniše. Za potrebe formiranja baze podaci se prethodno klasifikuju i šifriraju.
Biblioteke u svojim bankama podataka posjeduju sve informacije o sopstvenom knjižnom fondu.
Povezivanjem baza podataka u računarsku mrežu moguće je veoma lako ustanoviti da li neka od
biblioteka posjeduje traženi dokument.
Slika 1. Izrada baze podataka
Izvor: https://netbitlab.rs/usluge/izrada-baze-podataka/
10
1.4. ONLINE SERVISI
Sve do nedavno masovne komunikacije su bile moguće pomoću klasičnih medija, kao što su
radio, televizija, novine i časopisi. Novi mediji koji koriste moćnu kombinaciju
telekomunikacionih i kompjuterskih tehnologija i koji je donio revolucionarne promjene u
principu pretraživanja podatka, najčešće se nazivaju online servisi. Ovi servisi imaju izuzetne
brze kompjuterski podržane sisteme pretraživanja podatka.
Internet je postao najrašireniji izvor sekundarnih podataka. Korist interneta za istraživanje je još
više poboljšano lakim pristupom i preuzimanjem podataka dostupnih iz drugih izvora podataka.
Kompjuteri se mogu koristiti ne samo za pristup nego i za analizu i skladištenje podataka
dostupnih iz on i off–line baza podataka.
Internet servisi nisu vezani striktno za jedan operativni sistemi, oni mogu da rade pod windows,
linux, unix sistemima. U većini slučajeva iz bezbjednosnih razloga administratori se opredjeljuju
za linux i unix sisteme kako bi se stepen bezbjednosti povećao na veći nivo.
Servisi interneta su skup komunikacionih protokola koji se koriste na nternetu i drugim sličnim
mrežama. Oni su široko poznati kao TCP/IP, što je ime dva najvažnija protokola među ovim
standardima. Princip rada interneta sličan je radu telefonskog sistema. Koristeći telefonske linije
prenose glas, Internet ih koristi za prenos informacija.
Popularnost interneta ogleda se u činjenici da broj korisnika raste nevjerovatnom brzinom.
Što se tiče servisa interneta, njihov tačan broj ne može se precizno odrediti, iz prostog razloga što
su neki od njih tokom razvoja mreže bili veoma popularni, a potom nestali.
Servisi interneta se mogu svrstati u pet kategorija:
1. javne (veb, news, razgovor putem interneta),

2. osnovne (e-mail, telnet, ftp),
3. sigurnosne (PGP, SSH, Keberos),
4. sistemske (Ping),
5. servise za pretraživanje (Veronica, Netfind, WAIS).
11
2. PROVJERA INFORMACIJA NA INTERNETU I MEDIJSKA

PISMENOST
Svjedoci smo da se posljednjih godina javlja sve više netačnih i lažnih informacija na
internetu. Senzacionalne informacije plasirane da privuku što više čitalaca možemo vidjeti na
raznim blogovima, pa čak i na ozbiljnim portalima. Sloboda da svako može da objavi sadržaj
koji želi čini internet demokratičnijim mjestom. Više nismo “bombardovani” sadržajem putem
televizije ili radija, već sami biramo šta želimo da vidimo i čitamo na internetu. Na internetu se u
minutu kreira više sadržaja nego što pojedinac može da pogleda do kraja života.
Moramo biti svjesni da u moru sadržaja koji se pojavljuje na internetu uvijek ima netačnih
informacija. Ukoliko takve informacije ne filtriramo mogu da nam daju pogrešno mišljenje na
određenu temu.
Kada primijetimo da se neka informacija vrlo brzo širi internetom uvijek treba provjeriti
nekoliko izvora. Na osnovu čitanja shvatićemo da li se radi o nekim informacijama koje
zahtijevaju da ih dva puta provjerimo.
Slika 2. Način provjere informacije na internetu
Izvor: https://ivanradonjic.me/internet/koliko-vjerujete-informacijama-na-internetu
12
Pretragom na Google-u možemo doći do više objava vezanih za neku temu. Uvijek treba voditi
računa o izvoru koji je objavio informaciju, a ozbiljni mediji nikada neće objaviti informaciju,
koju nije provjerio kroz nekoliko izvora. Neophodno je pronaći informacije kod nekoliko
relevantnih izvora, zatim provjeriti originalni izvor.
Izvor informacije ključni je element kredibilnosti te, na koncu, i njene istinitosti. Svaka
kredibilna informacija mora biti utemeljena na činjenicama, a kredibilan medij ima odgovornost
da je potkrijepi dokazima i izvorima. Neposredni novinarski izvori mogu biti dokumenti, snimci
(uključujući fotografije, video i audiomaterijale), te izjave osoba koje su stručne za određenu
temu ili su lično neposredno upoznate sa određenim događajima. Ukoliko vijest koju čitate
donosi detaljne informacije o nečemu, ali se ne poziva ni na jedan od navedenih izvora za
iznesene tvrdnje, takvu informaciju ne možete smatrati vjerodostojnom.
Ukoliko se, pak, autor/ica vijesti poziva na anonimni izvor, situacija je nešto komplikovanija.
Koji sve tipovi izvora informacija postoje, kako utvrditi njihovu kredibilnost, te kada i kako se
mogu koristiti anonimni izvori.
Dezinformacije nisu uvijek tekstualne – nekada se cijela vijest temelji na slici ili videosnimku
koji ne moraju nužno prikazivati ono što se tvrdi da prikazuju. Neke od manipulacija vizuelnim
izvorima se otkrivaju vrlo jednostavno – takvi su, recimo, slučajevi kada se stara fotografija
predstavi kao slika aktuelnog događaja ili se fotografija snimljena na jednom mjestu predstavi
kao slika koja je nastala negdje drugo.
Opcije napredne Google pretrage pružaju mogućnost da se suzi pretraga i dobiju preciznije
rezultate, naročito ako se pokušava provjeriti odakle je potekla određena informacija, ko ju je
prenosio i koliko dugo se nalazi u opticaju.
Ukoliko se prilikom potrage za izvorom informacije ustanovi da stranica koja je prvi put objavila
neku informaciju više ne postoji ili da je članak koji je bio originalni izvor obrisan, internet-
arhive mogu poslužiti kao vremeplov koji će nas vratiti na izbrisani sadržaj.
Platforma Raskrinkavanje se svakodnevno bavi provjerom istinitosti informacija objavljenih u

medijima. U tome, od samog početka, najviše pomažu čitatelji platforme i čitateljke, od kojih se
dobija prijedlog članaka, objava na društvenim mrežama, viralnih i manje viralnih informacija u
13
čiju su istinitost posumnjali – najčešće sa dobrim razlogom. Kada se prime takve prijave,
započinje se proces provjere, čiji je cilj da utvrdi da li je objavljena informacija tačna ili netačna.
Taj proces se naziva fact-checking (provjera činjenica) i zavisi od sadržaja informacije koja se
provjerava. Slijede neka od najčešćih pitanja koja se postavljaju u takvom istraživanju i koja
mogu pomoći da se utvrdi da li je informacija koja je do došla do čitatelja putem medija ili
društvenih mreža istinita i autentična.
U vreme savremene tehnologije i prostora da svako može da se izrazi na internetu i postavi svoje
sadržaje koji mogu da budu dobronamjerni i tačni i zlonamjerni i potpuno netačni korisnici
ovakvog izvora informisanja moraju da znaju sledeće:
 Svaku informaciju prihvataju tako da je nekoliko puta provjeravaju pa tek onda usvoje,
 Provjerava se izvor informacije,
 Pravjerava se tačnost informacije,
 Provjerava se uzrok događaja.
Ukoliko se informacije ne provjeravaju lako svi lakovjerni mogu da budu izmanipulisani i

prevareni bilo u smislu ubjeđenja ili neke zlonamjerne koristi onoga ko je plasirao laž. Svi
prevareni mogu da izgube:
 Materjalne vrijednosti (tipa novaca ili druge dragocjenosti) ,

 Moralne vrijednosti spadaju u najgori onlik prevara jer na takav način kada vas ubijede u laž
i vi slijepo vjerujete u to onda gubite i moralne i materijalne vrijednosti.
Tako da internet jeste mjesto dostupno sa mnogo informacija koje mogu da koriste ali korisnici
moraju da znaju da postoji i tamna stana svega pa tako i prevare i različiti oblici manipulacija
jesu sastavni dio svakodnevnice.
Medijska pismenost podrazumijeva poznavanje primjena medijuma za sticanje znanja. Redovno

informisanje i učenje do kraja života ("učenje u prolazu") jesu sastavni dio savremenog života jer
isključenost iz medijskih tokova podrazumijeva zaostajanje korisnika tehnoloških dostignuća.
Prost primjer. kupiš novi mobilni telefon prvih nekoloko dana teško se snalaziš sa opcijama ali
traganjem i istraživanjem opcija stičeš znanja o primjeni tog uređaja. Tako je i slično za
složenijim uređajima koji nas okružuju.
14
Proizvođači tehničkih sredstava trude se da korisnicima na što logičniji i očigledniji način daju
načine primjene tih sredstava kako bi se ona redovno koristila.
Naravno, i druge vrste znanja stiču se prvenstveno na osnovu interesovanja onih koji žele da
nauče ta znanja , zatim na osnovu dostupnih činjenica i sredstava za učenje i naravno predavača
koji daju šansu da steknete savremena znanja.
Najznačajnija dimenzija medijske pismenosti je sposobnost kritičkog razmišljanja pri

interpretaciji medijskih sadržaja, od informativnih do umjetničkih i zabavnih. Sposobnost čitanja
medijskih poruka i njihovog značenja – koje nije uvijek samorazumljivo i na prvi pogled
očigledno – od ključnog je značaja za razumijevanje svijeta oko sebe, o kojem u savremenom
dobu najviše saznajemo upravo iz medija.
Medijska pismenost u vrijeme sve jačeg uticaja digitalnih medija podrazumijeva i određeni nivo
informatičke pismenosti za sve one koji konzumiraju medijske sadržaje putem interneta. Kao i sa
svakim novim kanalom masovne komunikacije, online mediji imaju svoje načine oblikovanja
poruka i informacija koji zahtijevaju razvoj novih znanja koja čine medijsku pismenost.
Slika 3. Medijska pismenost u digitalnom pravcu
Izvor: https://rasinskiparlament.com/medijska-pismenost-ide-u-digitalnom-pravcu/
15
S obzirom na to da se temelji na iskustvu medijskog fact-checkinga, stranica “Medijska

pismenost” se prvenstveno fokusira na informativne medijske sadržaje (izvještavanje), te ne
pretenduje da se bavi drugim aspektima medijske pismenosti. Medijska pismenost obuhvata
mnogo više od razumijevanja informativnog aspekta rada medija.
Ona uključuje i razvijanje sposobnosti da se aktivno i kritički promišlja o svim drugim

medijskim sadržajima, uključujući i umjetničke i zabavne, koji se kreiraju i prenose kroz niz
različitih medijskih kanala. Sposobnost “čitanja” svih tih medijskih poruka takođe je značajna za
istinsko razumijevanje svijeta oko sebe i predstavlja neophodno znanje u današnjem vremenu.
16
3. PREDNOSTI KORIŠĆENJA INTERNETA
3.1. ORGANIZACIJA ZNANJA
Osnovne prednost interneta su: organizacija znanja, mogućnost za istraživanje, stvaranje

virtualnih zajednica, novi oblik društveno-političke aktivnosti, nova ekonomija, lakša
svakodnevica.
Zbog svoje sposobnosti moći širenja informacije u sve oblasti ljudske aktivnosti i zato što
predstavlja „tehnološki temelj organizacijskog oblika doba informacija - mrežu” internet je
„tkivo naših života”.
Danas već postoji nova internet galaksija u kojoj neki žele izbrisati granicu između faktičkog i
fiktivnog, realnog i irealnog, istine i laži. Internet je velika riznica znanja i pritom se tamo ne
može pronaći sve što nam je potrebno, ali se izuzetno brzo može privjeriti sve što je dostupno
online.
Korisnik može stupiti u kontakt sa stručnjacima iz različitih oblasti i iz svih zemalja svijeta.
Osim troškova za internet pristup najvećem broju informacija je dostupan besplatno.
Zbog ogromnog bogatstva znanja koje sadrži internet može da poslužiti kao izuzetan obrazovni
instrument. Internet može koristiti za sekundarna istraživanja. Na internetu se mogu naći:
1. Informacije o zemljama (od Godišnjaka CIA-e do stranica koje su postavile različite

nacionalne i međunarodne organizacije);
2. Informacije o oblastima poslovanja (obuhvataju i sljedeće: državne statistike, nevladine
organizacije, trgovinska udruženja, poslovne biltene, univerzitetske sajtove, akademske i
sajtove poslovnih biblioteka);
3. Podaci o kompanijama (financijske baze podataka, registri kompanija, članci iz nacionalnog i
poslovnog dijela, bilteni, kompanijski web-sajtovi, adresari);
4. Informacije o tehnologiji i proizvodima;
5. Informacije o tržištu;
6. Bilteni.
Internet se može da koristiti i za prikupljanje poslovnih podataka i anketna istraživanja.
17
3.2. SREDSTVO ZA ISTRAŽIVANJE
Internet je, zapravo, odgovor na zahtjeve tržišnih analitičara.
Jedna od najvećih prednosti interneta je to što više nema potrebe za stvaranjem ličnih arhiva s
neophodnim istorijskim i drugim potrebnim podacima zato što se samo treba priključiti online da
bi ih saznali. Pritom su moguće manipulacije i pogrešne informacije, ali se upravo u toj
slobodnoj konkurenciji ideja može provjeriti svaki iskaz.
Efikasnost interneta kao sredstva za istraživanje je neusporediva sa bilo kojom bibliotekom. On

je izvanredan izvor podatak za bilo koje mjesto na planeti. Najvrijednije istraživačke
karakteristike interneta su:
 elektronička pošta (e-mail),

 diskusioni forumi,
 protokol za prenos fajlova,
 bilteni,
 provajderi online usluga,
 svijetska mreža World Wide Web.
U vrijeme prije interneta novinarski posao je bio znatno teži. Novinari su teže pisali svoje
tekstove, morali su dugo putovati, susretati suvremene osoba koje su bile predmet njihovog
interesa.
18
3.3. VIRTUALNE ZAJEDNICE
Istraživači interneta postavljaju pitanje: potiče li internet stvaranje virtualnih zajednica,

objedinjuje li ljude oko zajedničkih interesa, ciljeva i tema za razgovor ili pak kod svojih
korisnika izaziva izolaciju i otuđenje? Howard Rheingold je u knjizi Virtualne zajednice bio
najglasniji branitelj ideje da internet stvara novi oblik zajednice koja povezuje ljude online oko
podijeljenih vrijednosti i interesa.
Pod pojmom virtualne zajednice podrazumijeva se samodefinisana elektronička mreža

interaktivne komunikacije organizovane oko zajedničkog interesa ili cilja, mada ponekad
komunikacija postaje cilj sama za sebe.
Korisnici interneta se priključuju forumima na kojima dijele zajedničke interese i vrijednosti,

razgovaraju o istim temama, traže odgovore na određena pitanja ili samo razmjenjuju
razmišljanja o onome što ih zanima.
Pritom se preovladavaju fizičke barijere tako da se može dodržavati kontakt s ljudima iz

najudaljenijih krajeva svijeta. Korisnik interneta iz Skoplja može komentirati stanje u Iraku s
korisnikom interneta iz Francuske ili Australije
Slika 4. Virtualna zajednica – sastanak na ZOOM aplikaciji
Izvor: https://culex.hr/nova-era-obrazovanja/
19
3.4. DRUŠTVENO-POLITIČKA AKTIVNOST
Političari na vlasti upravljaju društvom, a da bi se u suvremenosti stiglo do te pozicije

neophodno je intenzivno eksploatiranje interneta koji se koristi u društvenim pokretima i
političkim procesima.
Interakcija između interneta i procesa društvenopolitičkih sudara, zastupanja i upravljanja odvija

se na četiri nivoa:
1. Nova dinamika društvenih pokreta,

2. Kompjutersko umrežavanje lokalnih zajednica i njihova relevantnost za građansku
angažiranost,
3. Primjena interneta u praktičnoj informatičkoj politici,
4. Pojava „noopolitike” i cyber ratova na geopolitičkoj sceni.
Političke partije masovno koriste internet za političke kampanje. Izrađuju web-stranice na kojima
postavljaju najnovije informacije vizualnog ili audiovizualnog formata, koriste društvene mreže,
plasiraju i reklame na postojećim web-stranicama. Ipak, u malim zemljama kao što je Sjeverna
Makedonija interpersonalna komunikacija među političarima i građanima ima veći efekt na ishod
izbora od kompjuterski posredovane komunikacije.
Od interneta se očekivalo i još uvijek se očekuje da bude „idealni instrument demokratizacije“.

Do političkih informacija je lako doći, pa građani mogu biti informisani gotovo jednako dobro
kao i njihove vođe.
Sva politička dešavanja su lako dostupna svakom građaninu planete. Jedna od prednosti je i to
što u doba Interneta nema političkih tajni. Ipak, činjenica je i da se šire brojne neprovjerene lažne
informacije, kao i da se namjerno plasiraju lažne i poluistinite informacije, dezinformacije sa
ciljem da se omalovaži, uvrijedi i okleveta neka osoba, da se umanji ili sruši nečiji ugled i čast ili
samo da se nekome našteti i naudi na bilo koji način.
Umjesto jačanja demokratije, korištenje interneta produbljuje krizu političke legitimnosti

osiguravajući široku platformu za politiku skandala.
Zakon za medije ne omogućuju potpunu zaštitu građana od uvreda i kleveta u elektroničkim

publikacijama. Rezultati istraživanja otkrili su da žrtve uvrede i klevete najčešće ne tuže medije,
20
vrijeme trajanja postupaka je različito i najčešće se kreće od godinu do tri godine, epilog je
različit, a oštećenima koji tuže neugodno je pojavljivati se na sudu.
Većina ispitanika smatra da treba postojati tijelo za regulaciju novih medija, kao i da treba
postojati poseban zakon za nove medije. Imajući u vidu veliki uticaj novih medija, na osnovu
istraživanja se može zaključiti da je potrebno formirati posebno udruženje medijskih radnika u
elektronskim publikacijama, koje bi se brinulo o samoregulaciji u ovoj sferi.
Internet je stvorio novu politiku – „noopolitiku“. Ovaj naziv se odnosi na: politička pitanja
povezana uz formiranje “noosfere”, odnosno globalnog informacijskog okružja koje uključuje
kiber prostor i sve druge informacijske sisteme - primjerice medije.
Noopolitika se može suprotstaviti “realpolitici”, tradicionalnom pristupu u smislu povećanja

moći na međunarodnom planu pregovaranjem, silom ili potencijalnom upotrebom sile. Mreža
koja je zasnovana na internetu od presudne je važnosti na tri različita nivoa: strateškom,
organizacijskom i normativnom. Umrežavanje pokreta prevladava praktičnu korist koordiniranja
aktivnosti i korištenja fleksibilnosti u distribuiranim mrežama aktivizma.
21
3.5. NOVA EKONOMIJA I LAKŠA SVAKODNEVNICA
Internet je promijenio i odnose prema ekonomskim tokovima. Izrodila se nova ekonomija

koja se definiše kao ekonomija internet industrije.
Elektronski rad predstavlja komercijalizaciju interneta, ali istovremeno to je i interesno,

inovativno, profitabilno poslovanje s prilično ograničenim ekonomskim uticajem. Ono na čemu
se temelji nova ekonomija je nečuveni potencijal rasta produktivnosti, koji je rezultat korištenja
interneta uz sve vrste poslova.
Ključnu ulogu u novoj ekonomiji imaju radne snage sposobne za samoprogramiranje, tehničke
inovacije i financijska tržišta kao pokretačka snaga. Za one čije moto je novac, nova ekonomija
stvara uslove za novi radni svijet u kome dominiraju povećani obrt kapitala i efekti mreže.
Primjena kompjuterski posredovane komunikacije se proširila gotovo u svim oblastima

svakodnevnog života. Tehničke i administrativne obaveze koje iziskuju puno izgubljenog
vremena po šalterima i trgovinama sad se mogu završiti iz dnevne sobe klikanjem po
kompjuteru.
Telebankarstvo, eksplozija online šopinga (naručivanja knjiga, muzičkih albuma, automobila,

odjeće), prijavljivanje ispita na univerzitetima, provjera osvojenih bodova, studiranje online.
Neke od ovih novina funkcionišu i u Crnoj Gori.
Pandemija virusa Covid-19 povećala je korištenje interneta za obrazovanje, pa su učenici

osnovnih i srednjih škola imali online nastavu, a studenti su još uvjek na svojim studijima online.
Internet traži ličnu uključenost, aktivno razmišljanje, izbore prema vlastitim preferencijama.
Omogućava putovanje po svijetu, pristup do najrazličitijih informacija.
22
4. NEDOSTACI KORIŠĆENJA INTERNETA
4.1. OTUĐENJE
Glavni nedostaci interneta su: otuđenje, zavisnost, cyber kriminal, novi ratovi i nejednaka
pokrivenost. Pretjerano korišćenja interneta i rad na kompjuteru ili telefonu može izazvati
ukočenost zglobova, spazm mišića, deformitete kičmenog stuba, oštećenje vida.
Mnogi proučavatelji interneta naglašavaju njegov negativni uticaj na psihičko zdravlje i

društveno ponašanje korisnika. Internet se kritikuje da vodi do dehumanizacije društvenih
odnosa, bijega od realnosti, usamljenosti, otuđenja, depresije. Brojni primjeri svjedoče o
nemogućnosti razlikovanja virtualnog od realnog života.
Pogotovo djeca ne mogu jasno vidjeti tu granicu.
Istraživanja tima psihologa sa Carnegie Mellon Univerziteta o ponašanju i stavovima internet

korisnika sprovedena 2018. godine, pokazala su da je veća upotreba interneta bila povezana sa
opadanjem komunikacije učesnika sa članovima porodice u kući, opadanjem veličine njihovog
društvenog kruga i povećanjem njihove depresije i usamljenosti.
23
4.2. ZAVISNOST
U svijetu su registrovani ozbiljni oblici zavisnosti o internetu, posebno o kompjuterskim

igarama. Mladi na internetu provode i po dvadeset sati skraćujući vrijeme za spavanje i druženje
s ljudima iz realnog svijeta.
Studenti kasne na predavanjia zato što su 12 sati bili na društvenim mrežama.
U Japanu je primijećena pojava specifičnog vida autizma kod djece koja su zatvorena u svojim
sobama i stalno su u kontaktu sa kompjuterima. Ako im roditelji ne bi donijeli hranu, oni ne bi
izašli van jesti.
Neuropsihijatar Slavica Gajdadzis Knježević zavisnost o internetu definiše kao stanje kada
internet postaje životna preokupacija, neodoljiva želja, situacija kada svako odlaganje
priključivanja na internet stvara unutrašnju tenziju nemira, nezadovoljstva, anksioznosti, što
prosto tjera mlade da se vrate na internet.
Ključ korištenja pogodnosti interneta bez da se stvori zavisnost je u kontroli.
Ako se djetetu razvije lična odgovornost, ako nauči da se snalazi i da procjenjuje kada je dosta (a
u tome učestvovuju roditelji), nema od čega da se plašimo.
Slika 5. Zavisnost djeteta od interneta
Izvor: https://blog.avmarket.rs/zavisnost-od-interneta-testirajte-sebe/
24
4.3. CYBER KRIMINAL
Nakon što je internet prihvaćen s ushićenjem, svojim je korisnicima otkrio svoju mračnu
stranu. Mnogi su se upleli u mrežu cyber kriminala. U Sjedinjenim Američkim Državama
prevare preko interneta su široko rasprostranjene.
Na primjer, policijske su vlasti 2015. godine upozorile građane na opasnu lutriju sa privlačnim
naslovom: „Milion dolara”.
Vlasnici su na kompjuteru dobijali poruku da su na lutriji dobili million dolara, ali da prvo
trebaju uplatiti na određeni žiro račun četiri hiljade dolara da bi pokrili troškove organizacije i
manipulativne troškove vlasnika lutrije.
Povrh toga, dobitnik ove nagrade trebalo je poslati ček na dvije hiljade dolara na adresu
Britanska Kolumbija. Nije poznato je li neko nastradao u ovoj lažnoj lutriji, niti je li otkriven
njen vlasnik.
U jednoj drugoj prevari, prodajom fantomskih karata, opljačkan je 41 internet korisnik, a

dvadesetogodišnji Michael Depe iz Hudsona, mozak cijele ove kriminalne akcije, zaradio je 225
hiljada dolara.
Jedan čovjek je platio 4.200 dolara za dvije karte za utakmicu svog omiljenog tima New England
Patriots, ali karte nikad nije dobio. I pored toga što je Michael Depe bio osuđen za prevaru,
prevareni građani nikad nisu dobili svoj novac natrag. Mnogi Amerikanci su nastradali i od tzv.
„Španske lutrije”. Misleći da su jedni od 11 dobitnika nagrade ovog fonda vrijednog 25.000.000
dolara, jedan stariji bračni par iz Klintona prevarantima je dao informacije o svojim računima,
kreditnim karticama i brojevima socijalnog osiguranja, čime je omogućio da bude opljačkan.
Naslov „Novi oblici primjene interneta u Kolumbiji” u novinama El Tiempo u aprilu 1999.
godine otkriva da su ucjenjivači i otmičari slali prijetnje putem elektronskih mailing lista
pripadnicima srednje klase koji su se u Sjedinjenim Američkim Državama iz Bogote preselili u
prigradske ograđene zajednice, a poslije su prijetnje pretvarali u djelo.
Ovi primjeri su dokaz o naivnosti korisnika interneta i o bezrezervnom povjerenju u ono što
dobijaju putem e mail-a. Ovakva iskustva prave dvostruku štetu.
25
Sumnja u prevare i viruse je toliko velika da najveći dio internetskih korisnika briše poruke od
nepoznatih prije nego što ih pročita. Time i bezuslovna slobodna i neograničena komunikacija
gubi smisao.
Mnogi maloljetnici su postali žrtve pedofila koje su upoznale na internetu. U borbi za spas
mladih od perverznih korisnika interneta uključene su mnoge organizacije i pojedinci u svijetu.
Misija organizacije, Akcija za nevinost – Francuska je da djeci osigura pristup internetu koji će
korespondirati njihovom uzrastu i da sarađuje sa službenim osobama i profesionalnim
informatičarima u provjeri sadržaja dostupnih na internetu.
Sa ciljem izbjegavanja klopki pedofila za roditelje su pripremili vodič sa objašnjenjima

psihologa i komparativne eseje. Mnogi roditelji ne znaju da njihova djeca mogu da zapadnu u
ove najgore stvari, praktikujući njihove divne aktivnosti – komunicirajući sa svijetom ako to
žele, tražeći informacije na svojim kompjuterima. Isto tako, skloni su da misle da je internet
virtualan, da je ekran, kao televizija. Ali nije. On je realan.
Informisanost i obrazovanje djece, roditelja i učitelja mogu pomoći da djeca uvide realne
opasnosti virtualnog svijeta. Loši efekti interneta su još jedan dokaz da ljudi ne shvaćaju da
njihovo pravo na slobodu ne smije biti na štetu drugih.
26
4.4. NOVI RATOVI I NEJEDNAKA POKRIVENOST
Internet mreža je promijenila i način ratovanja, i u tehnološkom: elektronska komunikacija,

mreže za nadzor, bespilotna ljetala i satelitski kontrolisani projektili, i u strateškom smislu: male
autonomne jedinice koje posjeduju veliku vatrenu moć.
Mada su ratovi i do sada bili surovi i izazivali su mnogo žrtava, novi način ratovanja doprinosi
masovnijem uništenju. Nove tehnologije omogućavaju da velike sile, vojno superiorne, imaju
manje ljudskih žrtava, ali su zato napadnute strane nemoćne da se brane, opustošene su i ljudski i
materijalno. Činjenica da super sile mogu iz ratova izići gotovo nepovrijeđene povećeva njihovo
učestvovanje u iniciranju novih ratova.
Internet se širi planetarno i jako brzo, industrijska razvijenost zemalja i finansijska moć
pojedinaca je presudna za njihov online život. Za siromašne po svijetu koji stradaju zbog hrane
internet predstavlja igračku za bogatu djecu.
Richard Edelman, predsjednik i izvršni direktor organizacije „Edelman”, najveće svijetske

nezavisne firme za odnose s javnošću s 3.000 zaposlenih u 50 kancelarija po cijelom svijetu,
smatra da je internet promijenio biznis odnosa s javnošću omogućivši svakom pristup do budžeta
koji ranije nikad nije gledao i dozvoljavajući mu da svakog od svojih klijenata pretvori u vlastitu
medijsku kompaniju, proširujući polje pristupnih medija i na blogere, što je nas prinudilo da
gradimo veze sa kompletno novom množinom uticajnih osoba koji možda nisu u vrhunskim
časopisima, ali često objavljuju sadržaje.
27
5. IZMEĐU PREDNOSTI I SLABOSTI KORIŠĆENJA INTERNETA
Između prednosti i slabosti nalaze se sloboda interneta i zaštita privatnosti. Pojava interneta je
neraskidivo povezana s idejom slobode, s neograničavanjem i necenzurisanjem materijala koji se
postavljaju na mreži, s izbjegavanjem kontrole. Na početku svog postojanja internet slavi
slobodu. Kasnije započinje borbu s različitim ograničenjima, pri čemu ponekad gubi a ponekad
dobija.
Nažalost, dobija pogrešne bitke a bitne gubi. Tako na primjer, godine 1997., Vrhovni sud je u
ime prvog amandmana Ustava SAD podržao „ustavno pravo na haos” poništavajući zakon za
pristojnost komunikacije s kojim su se trebala zaštititi djeca od seksualnog zla koje luta po netu.
Godine 2000. poništen je i zakon o zaštiti djece online.
I pored toga što se radilo o ograničavanju slobode i što je to bilo u ime dobrih ciljeva, nije bilo
moguće nešto učiniti. Apsolutna sloboda je ipak pala pred naletom komercijalizacije.
Internet se ne može boriti s pravnom zaštitom privatnosti elektronske pošte. Za vrijeme

američkih izbora 2000. godine jedna je firma pomoću podataka iz najrazličitijih izvora napravila
političke profile čak 150 miliona građana i ponudila ih je onima koji su bili spremni najviše
platiti.
Internet se vjerovatno zloupotrebljava i za industrijsku i za političku špijunažu. Stalni nadzor

zaposlenih na radnom mjestu koji pretražuju na internetu, pribiranje podataka o ljudima koji
trguju preko interneta, registrovanje korisničkih navika na pretraživačima mreža (prema
knjigama, magazinima, muzici i filmovima koje snimaju na hard diskove) sa ciljem da se
targetiraju kupci i da se maksimizira profit, stavio je privatnost na internetu na kraj.
Uz razvoj sve suvremenijih tehnologija koje nas mogu locirati dok čitamo omiljene novine
online možemo se zapitati je li rezultat naših pretraga na internetu to da nam neko drugi
pokušava pročitati misli.
28
6. KLASIFIKACIJA I ZAŠTITA INFORMACIJA
Jedan od najbitnijih koncepata politike zaštite informacija jeste koncept vlasništva. Ovim
konceptom se obezbjeđuje da svi računarski resursi – glavni informacioni entiteti (informacioni
podsistemi, baze podataka, uređaji, datoteke, prenosni putevi) – moraju imati vlasnika, tj. nekoga
ko je zadužen za njih.
Vlasnik treba da:
 klasifikuje informacije u jednu od raspoloživih klasa;

 deklariše ko može da pristupi podacima;
 bude odgovoran za podatke i za njihovu zaštitu.
Informacije koje su proizvedene ili se obrađuju u nekoj organizaciji, moraju biti klasifikovane u
skladu s tim koliko je bitno da ne budu izgubljene ili otkrivene (objelodanjene). Vlasnici
podataka su odgovorni za definisanje nivoa osjetljivosti.
Ovaj pristup omogućava da upravljanje sigurnošću bude izvedeno kako treba, saglasno šemi
klasifikacije. Postoji nekoliko pristupa klasifikaciji tajnosti informacija. Broj, nazivi i
karakteristike klasa informacija zavise od namjene (komercijalne organizacije, državne
institucije, vojska, policija) i od zemlje u kojoj se koriste.
Značajan uticaj na klasifikaciju imaju pravni sistem i regulativa zemlje. Ovdje su iznijeti neki od
najrasprostranjenijih načina klasifikacije:
Prema jednoj od dominantnih klasifikacija, karakterističnoj za zemlje koje svoje metode zaštite
definišu na bazi predinformatičkog doba, informacije se dijele u četiri osnovne klase: javne,
interne, povjerljive i tajne informacije.
1. Javne informacije. Podaci nisu povjerljivi i mogu postati javni bez ikakvih štetnih posledica
po kompaniju. Integritet podataka nije važan za ovu klasu informacija. Nedostupnost usluga
zbog napada zlonamjernog napadača, prihvatljivo je opasna. Primjeri: usluge ispitivanja bez
povjerljivih podataka ili neke javne usluge pružanja informacija.
2. Interne informacije. Interni pristup je selektivan. Klasifikacioni nivo treba da bude napisan na
dokumentima. Preventivno bi trebalo spriječiti javno objavljivanje ovih podataka (interni
podaci ne bi trebalo da se iznose van kompanije), iako neki od njih mogu biti namijenjeni za
29
javno objavljivanje. Primjer: podaci u razvojnim grupama, produkcioni javni servisi, radni
dokumenti i projekti, interni telefonski imenici.
3. Povjerljive informacije. U ovu klasu spadaju kompanijski povjerljivi podaci koji su zaštićeni
od spoljašnjeg pristupa. Računski centri sadrže povjerljive podatke. Računari moraju da budu
u prostorijama koje se zaključavaju.
Dokumenti se takođe čuvaju pod ključem. Sadržaj dokumenta se mora šifrovati ukoliko se
prenose preko Interneta. Kada više nisu potrebni, dokumenti se uništavaju. Pristup
povjerljivim podacima može prouzrokovati značajan finansijski gubitak za datu kompaniju,
donijeti dobitak konkurentskoj kompaniji, smanjiti povjerenje korisnika usluga ili potrošača
proizvoda.
Primjer: podaci o platama, podaci o zaposlenima, projektna dokumentacija, računovodstveni
podaci, povjerljivi ugovori.
4. Tajne informacije. Neovlašćen spoljašnji ili unutrašnji pristup ovim podacima mogao bi biti
poguban za preduzeće ili instituciju. Integritet podataka je izuzetno važan. Ovim podacima
trebalo bi da smije pristupati izuzetno malo ljudi i pri tom moraju da se poštuju veoma stroga
pravila.
Podatke bi trebalo čuvati u šifrovanom obliku ili u uređajima s hardverskom zaštitom. Osim
toga, potrebno je zaključavati prostorije u kojima se čuvaju tajni podaci. Primjer: vojni
podaci, podaci o reorganizaciji, o većim finansijskim transakcijama i dr.
U svim navedenim kategorijama, za pojedinca ili proces, uz neophodnost da imaju odgovarajuću

dozvolu za pristup informacijama, važi princip da mogu da pristupaju takozvanim “treba-da-zna”
informacijama.
Saglasno tome, lice koje ima dozvolu za pristup informacijama stepena tajna ili nižeg, nije
ovlašćeno da pristupi materijalu tog stepena (stepena tajna) ako mu taj materijal nije nužan za
obavljanje njemu povjerenih poslova.
Za metode zaštite takođe postoji nekoliko pristupa i podjela. S vremenom ove klasifikacije
evoluiraju i mijenjaju se kako se razvijaju tehnologije i primjene računarskih sistema i mreža.
Prema nekim autorima, postoje četiri grupe metoda zaštite:
 kriptografske metode,
 programske metode,
30
 organizacione metode i
 fizičke metode.
Mnogi autori ovu podjelu smatraju prevaziđenom i sve češće se koristi šema zasnovana na deset
domena sigurnosti koje je definisala organizacija (ISC). Neki autori, takođe, definišu takozvane
metode odbrane, klasifikujući ih na sledeći način:
 šifrovanje;
 softverska kontrola pristupa (pristupna ograničenja u bazi podataka ili operativnom sistemu);
 hardverska kontrola pristupa (pametne kartice – smartcards, biometrijske metode);
 zaštitne polise tj. pravila zaštite (poput insistiranja da se često mijenjaju lozinke),
 fizička kontrola pristupa.
Kao što je već rečeno, kontrola pristupa je sigurnosna usluga kojom se dozvoljava objektu
provjerenog identiteta da koristi određene usluge sistema, tj. određuje ko ima pravo da pristupi
resursima i na kakav način. Za kontrolu pristupa u opštem smislu, najčešće važi sledeće:
 kontrola pristupa je obavezna i neizostavna;

 svi korisnici moraju biti ovlašćeni da bi mogli da pristupe nekom objektu;
 svi korisnici mogu da prava nad objektima koji njima pripadaju dodijele drugim korisnicima;
 korisnici sistema ne smijeju neovlašćeno da upotrebljavaju tuđa prava niti da mijenjaju tuđa
prava nad entitetima koji im ne pripadaju.
Zaštitni mehanizam treba da bude jednostavan, dosledan (na isti način primijenjen u cijelom
sistemu) i primijenjen na najnižim nivoima u sistemu. Prilikom projektovanja sistema zaštite
potrebno je odrediti sledeće:
 lice odgovorno za projekat,

 metode identifikacije korisnika i terminala,
 strukture šema ovlašćenja,
 načine detekcije nedozvoljenih pristupa,
 načine integrisanja zaštite u sistemske programe,
 postupke oporavka zbog oštećenja datoteka,
 postupke oporavka zbog otkaza sistema,
31
 metode nadzora,
 da li treba koristiti kriptografiju ili ne,
 koje kontrole treba ugraditi radi analize i korišćenja statističkih datoteka,
 koje kontrole treba ugraditi u operacije pregledanja datoteka.
Principi projektovanja sistema zaštite su sledeći:
 ekonomičnost zaštite (projekat treba da je što jednostavniji),

 pouzdanost zaštite,
 potpuna provjera (inicijalizacija, radni režim, oporavak, isključivanje i održavanje),
 javnost projekta (mehanizmi zaštite ne bi trebalo da zavise od neznanja potencijalnih
napadača),
 razdvajanje prava,
 najmanja prava,
 redukcija zajedničkih mehanizama,
 psihološka prihvatljivost (sprega između računara i čovjeka),
 radni faktor,
 evidencija ugrožavanja.
Osim toga, prilikom projektovanja zaštite treba uzeti u obzir uticaj primjene zaštitnih metoda na
cijenu i performanse računarskog sistema (mreže). Što je stepen zaštite veći, to je i cijena veća, a
performanse su obično slabije.
32
7. AUTORSKA PRAVA DOKUMENATA I VIJESTI NA INTERNETU
Brojna zvanična, ali u istoj mjeri i nezvanična dokumenta nalaze se na internetu. Kada je u
pitanju razmatranje pitanja povjerenja i istinitosti informacija i izvora, mora se obratiti posebna
pažnja ako se u online svijetu pretražuju određena dokumenta.
Naime, vijesti online mogu sugerisati da je izašao određeni zvanični formular, kao i direktno sa
teksta uputiti na prvobitni izvor, a to je veb sajt kompanija, institucija ili organizacija. Ipak,
ukoliko nije naglašen zvaničan izvor za preuzimanje potrebne dokumentacije, bolje je pristupiti
drugim ili stranicama od povjerenja.
Pitanje autorskih prava je takođe veoma značajno u online svijetu, na taj način da se ilustracije,
video snimci i drugi srodni sadržaji mogu preuzimati isključivo uz prethodnu dozvolu.
Istovremeno, postoje i besplatni izvori koji daju brojne forme – ilustracije, za korišćenje i
preuzimanje bez postojanja autorskih prava.
Na isti način se mogu provjeriti i najnovije vijesti u online mreži. Ukoliko su potpisane, zvanično
objavljene od strane donosioca odluka, učesnika odnosno aktera vijesti, kao i potkrepljene
činjenicama i konkretnim informacijama, može biti u pitanju odličan i pouzdan izvor.
To je značajno ne samo da bi se pročitale ili pogledale najnovije vijesti, već i za posjetu

portalima i sajtovima u budućnosti.
Na taj način se stvara lojalnost, u smislu da se posjetilac trajno vraća na posjećene adrese, bez
obzira na informacije koje su mu potrebne. Izvori informacija mogu ulivati povjerenje i na prvi
pogled, čitanje ili razgledanje.
Bez obzira na to da li se radi o vijesti online mreže, štampi, televiziji i drugim medijskim
formama, povjerenje je proces koji se teško gradi, ali lako gubi. Na identičan način se gradi i
imidž, pa je i za sve vrste medija značajno da budu od poverenja što većem dijelu javnosti, jer je
to put ka unaprjeđenju biznisa i sve veću prepoznatljivost.
33
8. MIŠLJENJA UČENIKA O INFORMACIJAMA NA INTERNETU
8.1. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA I ANKETA
U cilju dolaženja do željenih podataka, u ovom dijelu rada korišćen je metod ispitivanja. Riječ
je o metodu koji se koristi za prikupljanje primarnih podataka. Budući da se u ovom slučaju
prikupljaju primarni podaci, metod ispitivanja činio se kao najbolji izbor. Treba napomenuti da
su primarni podaci oni podaci koji se prvi put prikupljaju za potrebe nekog istraživanja.
Cilj sprovedenog istraživanja je da se dobiju informacije o tome da li je internet pouzdano mjesto

za dobijanje tačnih informacija, od strane učenika srednjih stručnih škola.
Metod koji je korišćen poznat je još i kao metod anketiranja. Anketa se sprovodi na uzorku,
odnosno dijelu nekog većeg skupa. Uzorak se bira slučajnim odabirom ili na osnovu unaprijed
utvrđenih kriterijuma. Najznačajnije sredstvo za realizaciju ovog metoda ispitivanja je upitnik.
Upitnik predstavlja formular sa unaprijed postavljenim pitanjima koja se daju ispitaniku da
odgovori na ista. Zavisno od tipa pitanja, upitnik može biti strukturirani i nestrukturirani.
Strukturirani upitnik postoji u situaciji kada postoji lista pitanja otvorenog, zatvorenog i
mješovitog tipa.
Nestrukturirani je onaj upitnik kod koga postoji više slobode, budući da ne postoji unaprijed
pripremljena lista. Korišćenje umreženih uređaja tiču se i opšteg poznavanja interneta i modernih
informacionih Sistema, kao i protoka informacija i upravljanje istim. Upravo sa osnovnog
informatičkog aspekta je i tema ove ankete.
34
8.2. NALAZI ISTRAŽIVANJA
Anketiranje je sprovedeno na uzorku od 100 učenika. U ispitivanju su učestvovali učenici prvog

i drugog razreda JU Srednje ekonomske škole „Mirko Vešović“, obrazovnog profila Ekonomski
tehničar i Pravno-administrativni tehničar. Prije pristupa popunjavanju upitnika, učenici su
upoznati sa ciljem i svrhom ankete.
Učenici su dobili upitnik strukturiranog karaktera, koji čine pitanja mješovitog tipa. Pitanja su
uglavnom zatvorenog tipa, sa više ponuđenih odgovora. Isti je dat u prilogu. Anketa se sastoji iz
sljedećih pitanja:
1. Je li internet zaista koristan?

2. Smatrate li internet važnim izvorom informacija?
3. Smatrate li internet pouzdanim izvorom informacija?
4. Smatrate li internet preprekom za pronalaženje kvalitetnih informacija?
5. Da li su infomacije na internetu provjereno tačne?
 Na prvo pitanje da li je internet zaista koristan odgovoreno je na sledeći način:
o Da – 53
o Ne – 40
o Ne znam – 6
Ne znam 6%
Ne 40% Da 53%
Da
Ne
Ne znam
Grafik 1. Je li internet zaista koristan?

Izvor: Prilagodio autor
35
 Na drugo pitanje da li je internet važan izvor informacija odgovoreno je na sledeći način:

o Da - 96
o Ne - 2
o Ne znam - 1
Ne 2%
Ne znam…
Da 96%
Da
Ne
Ne znma
Grafik 2. Smatrate li internet važnim izvorom informacija?

 Na treće pitanje da li je internet pouzdan izvor informacija odgovoreno je na sledeći način:

o Da - 62
o Ne - 29
o Ne znam – 9
Ne znam
9%
Ne Da
29% 62%
Da
Ne
Ne znam
Grafik 3. Smatrate li internet pouzdanim izvorom informacija?

36
 Na četvrto pitanje da li je internet prepreka za pronalaženje kvalitetnih informacija

odgovoreno je na sledeći način:
o Spore veze / spori pristup do informacija - 37
o Nedovoljno kvalitetni sadržaji - 16
o Loši pretraživački mehanizmi i filteri - 34
o Nesto drugo - 9
o Nista - 2
o Ne znam – 1
Nešto drugo 2% Ništa 1%
Loši pretraživački
mehanizmi i filteri
9% Spore veze/spori
pristup do Spore veze/spori
pristup do informacija
informacija 16%
Nedovoljno kvalitetni
sadržaji
Nedovoljno Loši pretraživački
kvalitetni sadržaji mehanizmi i filteri
34% Nešto drugo
Ništa
Ne znam
Grafik 4. Smatrate li internet preprekom za pronalaženje kvalitetnih informacija?
37
 Na peto pitanje da li su infomacije na internetu provjereno tačne odgovoreno je na sledeći

način:
o Da - 40
o Nisam siguran - 43
o Ne znam - 13
Smatrate li internet preprekom za pronalaženje kvalitetnih informacija?
Ne znam
13%
Da
42% Da
Nisam siguran Nisam siguran

45% Ne znam
Grafik 5. Da li su infomacije na internetu provjereno tačne?
Cilj istraživanja, gdje su učesnici bili učenici JU Srednje ekonomske škole „Mirko Vešović“,
obrazovnih profila Ekonomski tehničar i Pravno-administrativni tehničar, a koji je sproveden
kroz metod ankete, jeste dobijanje povratne informacije o poznavanju interneta i vjerodostojnosti
informacija i kvaliteta istih na internetu. Na osnovu rezultata istraživanja, može se zaključiti da
učenici posjeduju srednji nivo kada je riječ o poznavanju funkcinisanja interneta, plasiranja
informacija na njemu, a gotovo da mali broj njih je spreman da preozna pouzdanu, tačnu I
kvalitetnu informaciju na internetu.
Stoga, preporuka je da se učenici prvo upoznaju sa savremenim metodama funkcionisanja

interneta, digitalnom i medijskom pismenošću u cilju prepoznavanja uloge djelovanja pojedinih
medijuma na internetu i raskrinkavanja informacija i sadržaja, ali i sa modernim trendovima
bezbjedosnosne metode rada na internetu i računarskim mrežama.
38
ZAKLJUČAK
Svjedoci smo da se posljednjih godina javlja sve više netačnih i lažnih informacija na internetu.
Senzacionalne informacije plasirane da privuku što više čitalaca možemo viđeti na raznim
blogovima, pa čak i na ozbiljnim portalima. Sloboda da svako može da objavi sadržaj koji želi
čini internet demokratičnijim mjestom.
Više nismo bombardovani sadržajem putem televizije ili radija, već sami biramo šta želimo da
vidimo i čitamo na internetu. Na internetu se u minutu kreira više sadržaja nego što pojedinac
može da pogleda do kraja života.
Moramo biti svjesni da u moru sadržaja koji se pojavljuje na internetu uvijek ima netačnih
informacija. Ukoliko takve informacije ne filtriramo mogu da daju pogrešno mišljenje na
određenu temu.
Pojavom raznih domaćih i stranih satiričnih portala, mnogi ozbiljni portali su prenijeli nekoliko
nebuloznih informacija kao istinite. Nažalost većina ljudi koji su pročitali sadržaj nisu znali da je
riječ o tekstovima koji imaju za cilja da nasmiju i zabave čitaoca. Slični tekstovi su obično
popularni, a ponekad postanu vrlo viralni. Uvijek treba provjerite portal sa kojeg se čita vijest,
ukoliko to nije svakodnevni izvor informacija kojem se vjeruje.
Internet je prepun lažnih informacija, glasina i neprovjerenih vijesti. One se plasiraju iz

raznoraznih razloga, uglavnom iz neznanja, ali često je tu i skrivena namjera ostvarivanje
materijalne koristi ili širenje određenih ideja.
A neko naprosto voli da širi paniku i dezinformacije. Baš zbog toga uvijek treba biti skeptičan i
sve primati sa rezervom. Ne treba slijepo upijati i vjerovati sve što pročitamo, jer svako može da
plasira lažnu vijest u komentarima, forumima i drugim anonimnim mjestima. Posle to drugi
pokupe, misleći da je tačno i rašire po internetu. Naročito je problem kada neko pokuša da
iskoristi našu dobru namjeru da nekome novčano pomognemo, time što će plasirati lažne brojeve
za uplatu novca.
Internet je revolucionarno otkriće, dokaz o brilijantnosti ljudskog uma, ali i kvarljivosti ljudskog
srca. Kao i svaki medij ima svoje pozitivne i negativne strane. Čovjek treba razvijati i koristiti
pozitivne strane ovog nevjerovatnog otkrića,a izbjegavati i smanjivati slabosti. Pritom se na
39
www može nesmetano uživati u virtualno - realnom svijetu, ali važno je ne izgubiti kontakt s
pravom realnošću – na primjer, imati na umu da se jagode moraju prodati. To može poslužiti
kao metafora za ono što njegovo visočanstvo mreža može a što ne može. U jednakoj mjeri kao
što nešto povezuje, ona može i udaljiti.
Internet je stvoren od strane čovjeka. Zahvaljujući ljudskom umu, mogu se jednostavnije

obavljati poslovi i iskorištavati i druge blagodati mrežnog povezivanja, ali upravo zbog
izopačenosti ljudskog uma internet se pretvara u ozbiljnu opasnost za naivne, lakovjerne i slabije
osobe. Svako treba znati rizike korištenja novih tehnologija i pronaći način kako ih upotrijebiti.
Znači, ne trebamo se bojati ulaska u vodu nego trebamo znati plivati, a u svijetu neograničenog
znanja moramo naučiti i surfati.
40
LITERATURA
 Iv-Fransoa L. K., Nauka o informacijama, Beograd, 2005.

 Castells Manuel, Moć komunikacija. Beograd, 2014.
 Castells Manuel, Internet galaksija, Zagreb, 2003.
 Mek Kvejl, Stari continent - Novi mediji, Beograd, 1994.
 Prof. dr Veinović M., Jevremović A., Uvod u računarske mreže, Beograd, 2007.
 https://raskrinkavanje.ba/
 http://elibrary.matf.bg.ac.rs/bitstream/handle/123456789/2037/020%2520DIZDAR.pdf?sequ
sequ=1
 https://sites.google.com/site/sigurnostizastitanainternetu/prednosti-i-nedostaci-interneta
 http://univerzitetpim.com/wp-content/uploads/2017/03/33.-Upravljanje-informacijama.pdf
 https://hr.thpanorama.com/articles/tecnologa/18-ventajas-y-desventajas-del-uso-de-
internet.html
 https://netbitlab.rs/usluge/izrada-baze-podataka/
 https://culex.hr/nova-era-obrazovanja/
 https://blog.avmarket.rs/zavisnost-od-interneta-testirajte-sebe/
41

Podgorica, Mart 2023. Godine

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Podgorica, Mart 2023. Godine

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

JU Srednja ekonomska škola „Mirko Vešović“

,,PREDNOSTI I NEDOSTACI KORIŠĆENJA INTERNETA SA ASPEKTA

Tea Hadžikadrić Miloš Bubanja

Spec.Sci Informacionih tehnologija

Podgorica, mart 2023. godine

1.1. Novi izvori sekundarnih informacija....................................................................................5

1.3. Elektronske baze podataka....................................................................................................9

2. PROVJERA INFORMACIJA NA INTERNETU I MEDIJSKA PISMENOST...............12

3.1. Organizacija znanja..............................................................................................................17

3.3. Virtualne zajednice...............................................................................................................18

4. NEDOSTACI KORIŠĆENJA INTERNETA........................................................................23

4.4. Novi ratovi i nejednaka pokrivenost...................................................................................27

6. KLASIFIKACIJA I ZAŠTITA INFORMACIJA.................................................................29

8.1. Metodologija istraživanja i anketa.....................................................................................34

Šesti dio rada obrađuje klasifikaciju i zaštitu informacija na internetu.

Sedmi dio rada usmjeren je na autorska prava dokumenata i vijesti na internet.

1.1. NOVI IZVORI SEKUNDARNIH INFORMACIJA

Sekundarno istraživanje se odnosi na pronalaženje i prikupljanje podataka koji se već nalaze

Temeljne razlike između primarnih i sekundarnih podataka raspravljaju se u sljedećim tačkama:

 Primarno prikupljanje podataka je vrlo uključen proces. S druge strane, postupak

Veoma je značajna karakteristika interneta da ga ne posjeduje ni jedna država, institucija,

 direktnim upisivanjem adrese u internet preglednike;

Mreža ARPA-Internet koja je kasnije bila preimenovana u internet, bila je podržana od

Danas je svijet mediapolis. O istoriji interneta se zaključuje da je internet stvoren u akademskim

1.3. ELEKTRONSKE BAZE PODATAKA

Elektronske baze podatka pomažu istraživaču da lakše pronađe adekvatne sekundarne

Baze podataka su skup međusobno povezanih podataka pohranjenih s ciljem da na optimalan

Baze podataka predstavljaju jedan integralni pristup pohranjivanju podataka, uz istovremenu

Coca-Cola Company, na primjer, je razvila moćnu intranet aplikaciju koja omogućava

Slika 1. Izrada baze podataka

1.4. ONLINE SERVISI

Popularnost interneta ogleda se u činjenici da broj korisnika raste nevjerovatnom brzinom.

Servisi interneta se mogu svrstati u pet kategorija:

1. javne (veb, news, razgovor putem interneta),

2. PROVJERA INFORMACIJA NA INTERNETU I MEDIJSKA

Slika 2. Način provjere informacije na internetu

Platforma Raskrinkavanje se svakodnevno bavi provjerom istinitosti informacija objavljenih u

Ukoliko se informacije ne provjeravaju lako svi lakovjerni mogu da budu izmanipulisani i

 Materjalne vrijednosti (tipa novaca ili druge dragocjenosti) ,

Medijska pismenost podrazumijeva poznavanje primjena medijuma za sticanje znanja. Redovno

Najznačajnija dimenzija medijske pismenosti je sposobnost kritičkog razmišljanja pri

Slika 3. Medijska pismenost u digitalnom pravcu

S obzirom na to da se temelji na iskustvu medijskog fact-checkinga, stranica “Medijska

Ona uključuje i razvijanje sposobnosti da se aktivno i kritički promišlja o svim drugim

3. PREDNOSTI KORIŠĆENJA INTERNETA

3.1. ORGANIZACIJA ZNANJA

Osnovne prednost interneta su: organizacija znanja, mogućnost za istraživanje, stvaranje

1. Informacije o zemljama (od Godišnjaka CIA-e do stranica koje su postavile različite

Internet se može da koristiti i za prikupljanje poslovnih podataka i anketna istraživanja.

3.2. SREDSTVO ZA ISTRAŽIVANJE

Internet je, zapravo, odgovor na zahtjeve tržišnih analitičara.

Efikasnost interneta kao sredstva za istraživanje je neusporediva sa bilo kojom bibliotekom. On

 elektronička pošta (e-mail),

3.3. VIRTUALNE ZAJEDNICE

Istraživači interneta postavljaju pitanje: potiče li internet stvaranje virtualnih zajednica,

Pod pojmom virtualne zajednice podrazumijeva se samodefinisana elektronička mreža

Korisnici interneta se priključuju forumima na kojima dijele zajedničke interese i vrijednosti,

Pritom se preovladavaju fizičke barijere tako da se može dodržavati kontakt s ljudima iz

Slika 4. Virtualna zajednica – sastanak na ZOOM aplikaciji

3.4. DRUŠTVENO-POLITIČKA AKTIVNOST

Političari na vlasti upravljaju društvom, a da bi se u suvremenosti stiglo do te pozicije

Interakcija između interneta i procesa društvenopolitičkih sudara, zastupanja i upravljanja odvija

1. Nova dinamika društvenih pokreta,