You are on page 1of 8

Olimpski Bogovi

Olimpski bogovi (ili Olimpljani) su 12 glavnih starogrčkih božanstava. Oni su stanovnici planine Olimp.


 Bogova ima
12: Zeus i Hera, Ares i Afrodita, Posejdon i Demetra, Apolon i Artemida, Hermes i Atena, Hefest i Hestija.

Bogovi su stvarali svoje zakone, jeli ambroziju, pili nektar, a Apolon im je svirao, dok su Muze plesale

 Zeus, Hera, Posejdon i Demetra, te Hestija, su braća i sestre, djeca Titana. Ostali Olimpljani su Zeusova djeca

Zeus je vrhovni gospodar ljudi i bogova, glavni olimpski bog. Njegova žena Hera također mu je i sestra. Ona
je božica braka i rođenja. Vrlo je ljubomorna na Zeusove ljubavnice. Također, kraljica je neba, a Zeus je
gospodar neba, mora, podzemlja i Zemlje, iako je vlast podijelio drugim bogovima.

Ares je bog rata, sin Zeusa i Here. On mrzi Atenu i svoje roditelje, ali zato je redoviti Afroditin ljubavnik

Posejdon je bog mora, konja, bikova i potresa. On je vrlo moćan, zaštitnik ribara. Ima čarobni trozubac, a uz
olimpsku palaču posjeduje i morsku. Demetra je božica Zemlje, poljoprivrede i plodnosti, te je ljude poučila
kulturi. Ona je zaslužna za smjenu godišnjih doba.

Apolon i Artemida Ta dva božanstva osvjetljavaju svemir. To su blizanci, djeca Zeusa i Lete, a rođeni su
na otoku Delosu. Apolon je personifikacija Sunca, a povezan je s Helijem, a Artemida je božica Mjeseca,
povezana sa Selenom.

Hermes je sin Zeusa i nimfe Maje. On je glasnik bogova, vrlo brz, jedan od Afroditinih ljubavnika.  Atena je
vrlo štovana. Božica je rata i mudrosti. Moćnija je i od Aresa. Atena je rođena iz glave Zeusa, a pri porođaju
je pomogao Hefest.

Hefest je bog vatre i kovača. Vrlo je ružan, pa ga je majka Hera bacila na Zemlju čim se rodio, a pao je na
otok Lemnos. Prisilno mu je za ženu dana Afrodita, ali ona ga je varala. Hefest je hrom.  Hestija je bila isprva
božica vatre i ognjišta, ali je svetu vatru dala Hefestu, a njezino je mjesto zauzeo Dioniz, bog vina.

Dioniz u grčkoj mitologiji bog je plodnosti, veselja, vegetacije, vina, žena, bog-bik. Također je poznat


kao Bakho

Apolon
Apolon u grčkoj mitologiji bog je muške ljepote, medicine, proroštva, streličarstva, glazbe, sunca i kolonizacije.
Epitet mu je Feb (Phoebos).

Apolon je bog medicine, liječenja i streličarstva, ali i nositelj smrtne pošasti. Također je bog proroštva i kolonizacije.
Vođa je Muza (Apollon Musagetes) te pritom i bog glazbe i poezije. Pjevale su mu se himne zvane peani. Bio je
zaštitnik brojnih proročišta i hramova, a posebno se ističu Delfi i Del. Poslije je preuzeo i identitet Helija kao bog
sunca (Apollon Helios).
Ljudi su ga poštovali jer je bio bog svjetlosti i Sunca bez čega život ne bi bio moguć, a također i zato što je bio bog
sklada i ljepote, koji čine život smislenim. Ideal je grčkoga kurosa, skladnog, razvijenog i lijepog mladića. Apolon je
štitio ljude, liječio ih, brinuo se za njih, nagrađivao dobro i kažnjavao zlo. Bio je i bog streličarstva, a njegove strijele
nikad nisu promašile metu, pogotovo kad su kažnjavale zlo i nosile kugu. Bio je i bog proročanstava u kojima je
ljudima objavljivao Zeusovu volju preko proročica, posebice Pitije i Sibile.
Arahna
Arahna je licnost iz grcke mitologije. Arahna je tkala od niti nalik na oblake tkanine prozračne kao vazduh. Ona se
ponosila svojim talentom i bila je ubeđena da niko ne može da je nadmaži u toj veštini. Bila je toliko ponosna da je
izazivala Atenu, I kada je Atena pristala na takmicenje, Arahna je pred 12 bogova tkala pokrivac sa slabostima i
stidnim situacijama bogovima. Iz nepostovanja, Pri pokusaju da se Arahna ubije, Atena ju je sprijecila I kaznila da
dozivotno plete kao pauk I pretovorila ju u pauka.

Heraklo
Heraklo (grč. Ἡpακλῆς, Hêraklễs) u grčkoj mitologiji bio je polubog, sin vrhovnog boga Zeusa i smrtnice Alkmene

Heraklovo ime nastalo je od dviju grčkih riječi Hera + kles = "Herina slava", a to je ime dobio da bi se


umanjio Herin bijes.

Nakon što je ubio svog učitelja glazbe lirom, poslan je da čuva stoku na planinu sa svojim očuhom Amfitrionom.
Ondje su ga posjetile dvije nimfe - Užitak i Vrlina - ponudivši mu ugodan ali lagodan život ili težak ali slavan život.
Heraklo je izabrao drugo.

Jedan od njegovih izazova postavio mu je kralj Tespije koji je htio da ubije kiteronskog lava. Kao nagradu, kralj mu
je ponudio priliku da oplodi njegovih 50 kćeri. Navodno je to Heraklo učinio u jednoj noći. Poslije je u Tebi oženio
njegovu kćer Megaru. No, Hera je dovela Herakla do napada ludila te je on ubio svoju djecu. Nakon što je shvatio
što je učinio, pobjegao je delfijskoj proročici. Hera je kontrolirala proročicu koja mu je naredila da služi
kralju Euristeju dvanaest godina i čini bilo koji zadatak koji mu on zada. Heraklo je kao uvjet za dolazak na Olimp (i
besmrtnost) trebao izvršiti dvanaest zadataka, koje mu je postavljao kralj Euristej.

Imao je 12 zadataka:

1. NEMEJSKI LAV Zadatak je bio ubiti nemejskog lava, i kao dokaz donijeti njegovu kožu kralju Euristeju.
Koža toga lava bila je tako debela da je nijedno oružje nije moglo probiti, a mogla ga je ubiti samo ljudska
ruka. Heraklo je pokušao lukom i strijelom te toljagom i brončanim mačem, ali nije uspio. Heraklo je potom
odbacio sve svoje oružje i hrvao se s lavom na tlu. Na posljetku ga je zadavio i ugušio ga. Nakon njegove
smrti, Heraklo mu je satima pokušavao oderati kožu. Bio je bijesan jer je mislio da neće uspjeti ispuniti svoj
zadatak. No, Atena je došla prerušena u staricu i pomogla mu da shvati da najbolje oruđe kojim bi mogao
razderati lavlju kožu jesu lavlje pandže. Ispunio je zadatak i nosio je neprobojnu kožu kao svoj oklop.
Kralj Euristej, vidjevši ga tako prekrivenog, od straha se sakrio u veliku brončanu posudu. Poslije toga sve je
nove zadatke Heraklu zadavao glasnik.
2. LERNEJSKA HIDRA Heraklo je stigao do močvare lernejskog jezera gdje je živjela lernejska Hidra. Heraklo
je prekrio usta i nos tkaninom da bi se zaštitio od otrovnih para i ispalio plamene strelice u njezin brlog da bi
je namamio van. Zatim se suočio s njom. Svaki put kad bi odsjekao neku njezinu glavu, ona bi opet
narasla. Apolodor govori da je Heraklo shvatio kako je ovako neće moći svladati te je pozvao svog
nećaka Jolaja da mu pomogne. On se dosjetio (možda pod utjecajem Atene) da spale rane nakon što
odsjeku glavu. To su i učinili te su na posljetku ubili Hidru. Jednu njezinu besmrtnu glavu postavio je ispod
velika kamena na svetom putu između jezera i Eleja, a potom je umočio strelice u Hidrinu otrovnu krv i tako
završio zadatak. Druga inačica priče govori da je, nakon što bi osjekao svaku glavu, umočio mač u
Hidrinu krv i rabio njezin otrov da glave ne bi ponovno narasle. Hera je poslije rekla da je zadatak nevažeći
jer mu je nećak pomogao.
3. KERINEJSKA KOŠUTA Euristej je bio ljut zato što je Heraklo izbjegao smrti u prethodna dva zadatka te je
potrošio više vremena razmišljajući o sljedećem zadatku. Treći zadatak bio je uhvatiti kerinejsku košutu koja
je bila posvećena Artemidi. Euristej se nadao da će se božica ljutiti na nj. Kerinejska košuta imala
je brončana kopita i zlatne rogove, brža od strijele. Heraklo ju ju smio samo pokazati Euristeju neozlijeđenu
pa ju je lovio godinu dana kroz Grčku, Trakiju i Istru. Nakon što ju je izmorio, odlučio je odapeti jednu strijelu
i pogodio je u nogu, ali između mišića i kosti, bez kapi prolivene krvi. Tako ju je zavezao i krenuo Euristeju.
Susreo je Artemidu i njezina brata Apolona te joj je objasnio da mu je to zadatak i molio je za oprost rekavši
da će košutu brzo vratiti. Artemida mu je dopustila, a Heraklo je košutu odnio Euristeju. Euristej je rekao da
će košuta postati dijelom kraljeva zvjerinjaka. Heraklo je znao da mora vratiti košutu te je rekao da će mu je
predati ako je sam Euristej uzme. Kralj je krenuo po nju, a Heraklo ju je pustio, a ona je, brža od strijele,
pobjegla svojoj gospodarici Artemidi. Heraklo je potom Euristeju rekao da nije bio dovoljno brz i tako je uspio
završiti ovaj zadatak.
4. ERIMANTSKI VEPAR predstavljao je problem seljacima u Erimantu zbog uništavanja usjeva i goveda.
Heraklo također nije smio ubiti svoj plijen. Kentaur Hiron rekao mu je da ga zavede u dubok snijeg. Heraklo
je uplašio vepra, zbunio ga i natjerao u snijeg gdje ga je zavezao i odnio do Euristeja. Kralj se uplašio i
rekao mu da se riješi te zvijeri, a Heraklo ga je poslušao.

5. AUGIJINE STAJE Euristej se dosjetio ovome zadatku jer su prijašnji zadaci samo uzdizali Herakla u očima
ljudi, a ovako bi se i ponizio. Augija je bio Helijev sin pa je njegovo stado bilo blagoslovljeno: imao je
300 crnih bikova, 200 plodnih bikova i 12 srebrno bijelih bikova koji su branili cijelo stado. Njegove staje nisu
bile očišćene jako dugo, a Heraklo je sve morao isprazniti i očistiti u jednome danu. Prvo je razbio dva zida,
a onda preusmjerio rijeke Alfej i Penej prema stajama. U roku od nekoliko sati, posao je bio gotov. Augija
nije htio dati dogovorenu desetinu stoke pa ga je Heraklo ubio, a njegovo je kraljevstvo dao njegovu sinu
Fileju. Grčki pjesnik Pindar tvrdi da je ondje Heraklo utemeljio Olimpijske igre.
6. STIMFALSKE PTICE Šesti Heraklov zadatak bilo je istrebljivanje ptica koje su se razmnožile na obalama
stimfalskog jezera. Bile su posvećene Aresu i hranile su se ljudima, a imale su brončane kljunove, pandže i
oštra, metalna pera kojim su mogle napadati žrtve. Budući da je sve bilo mračno, Atena i Hefest pomogli su
Heraklu davši mu čegrtaljku kojom je uplašio ptice i nagnao ih na let. Potom ih je, dok su pokušavale bježati,
gađao strijelama i poubijao. U drugoj inačici priče gađao ih je katapultom. Ptice koje su preživjele nikad se
više nisu vratile u Grčku.
7. KRETSKI BIK Na Kreti je bio bik kojeg Minos nije htio žrtvovati Posejdonu. Bio je to ili bik koji je
odveo Europu ili onaj s kim je Pasifaja začela Minotaura. Iako je Minos ponudio Heraklu pomoć, on ju je
ljubazno odbio i odlučio obaviti posao goloruk. Taj je bik bljuvao vatru, pa je borba potrajala. Na koncu ga je
nadjačao i zarobio bika te ga odnio u Mikenu. Nakon što ga je Euristej vidio, htio ga je posvetiti Heri, ali ona
je to odbila jer je bik odražavao Heraklovu snagu.
8. DIOMEDOVI KONJI U pokrajini Trakiji ludi kralj Diomed imao je četiri konja: Podarga, Lampona, Ksanta i
Dena koje je hranio ljudskim mesom. Heraklo je morao otići tamo i ukrasti te konje. On je to učinio s velikom
lakoćom, a onda ih je nahranio Diomedom zbog njegove zloće i okrutnosti. Druga inačica priče govori da je
došao sa svojim ljubavnikom Abderom koji je čuvao konje dok se Heraklo borio s Diomedom. No, Abdera su
konji pojeli, a za osvetu je Heraklo dao Diomeda njegovim konjima.
Nakon što su se najeli, konji su postali mirniji te ih je odnio u Mikenu da kralj Euristej odluči o njihovoj
sudbini. Euristej je naredio da se odvedu na Olimp i budu žrtvovani Zeusu, ali to je Zeus odbio i
poslao vukove, lavove i medvjede da ih ubiju. Druga inačica priče govori da ih je Heraklo pustio da slobodno
lutaju Argom jer su postali trajno mirni.
9. HIPOLITIN POJAS Heraklo je morao Euristejevoj kćeri pribaviti pojas Hipolite – kraljice ženskog ratničkog
naroda Amazonki kojoj je pojas dao njezin otac Ares. One su onesposobljavale mušku djecu i muškarce
kako bi morali raditi kućne poslove. Koristile su se brončanim oružjem i prve su osnovale konjaničke redove.
Hera je nahuškala Amazonke protiv Herakla, pa je on bio prisiljen pobiti ih i uzeti kraljevski pojas. Heraklo je
silovao Hipolitu i potom je dao Tezeju za ženu. U drugoj inačici priče, Hipolita se zaljubila u Herakla i
svojevoljno mu je dala pojas.
10. GERIONOVO STADO Heraklov deseti zadatak bilo je hvatanje čuvena Gerionova stada iz Eritije, ali ne da
ga otkupi ili zatraži nečiju pomoć. Gerion, sin Hrisoara i Kaliroje, kćeri Titana Okeana, bio je troglavi div,
uvijek naoružan do zuba.
Na putu do Eritije, Heraklo je prešao libijsku pustinju i bio ljut zbog vrućine te je ispalio strelicu na Helija,
boga Sunca. Helije ga je molio da prestane, a Heraklo je zahtijevao veliki zlatni pehar koji je potom rabio da
bi plovio morem. Tako je stigao do Eritije gdje se suočio s dvoglavim psom Ortom kojeg je ubio svojom
toljagom. Eurition koji je čuvao stado došao je pomoći Ortu, ali Heraklo ga je ubio. Čuvši komešanje, Gerion
je došao naoružan sa tri štita, tri koplja i tri kacige. Na posljetku ga je Heraklo ubio strijelom koju je umočio u
otrovnu krv lernejske Hidre. Heraklo je potom morao odvesti stoku Euristeju. Da bi mu otežala, Hera je
poslala obada na stoku koji bi uznemiravao i iritirao stoku. Također je poslala poplavu koja je uzdigla rijeku,
a Heraklo nije mogao proći sa stokom. Heraklo je podigao dva velika kamena smanjivši razinu vode i
spriječivši dolazak morskih čudovišta i nemani. Ti se stupovi kod Gibraltara i danas nazivaju Heraklovi
stupovi. Potom je odveo stoku Euristeju, a ona je posvećena Heri.
11. Nakon što je 10 zadataka završio za 8 godina i mjesec dana, Heraklo je došao do Euristeja tražeći nagradu.
No, kao što je Hera prije naumila, moralo je biti 10 zadataka, pa Euristej nije priznao drugi i peti zadatak te je
Heraklo morao izvršiti još dva. Sljedeći zadatak bio je zahtjevan. Morao je
donijeti Hesperidine zlatne jabuke, ali to nije učinio sam. Nerej iz rijeke Po savjetovao je Heraklu da
zamoli Atlanta – diva koji drži nebeski svod – da ubere te jabuke. Ovaj bi učinio sve da se malo odmori od
svog teškog posla, ali bojao se Ladona – bića sa stotinu glava koje je čuvalo jabuke. Heraklo ga ustrijeli iz
velike udaljenosti pa div pribavi plodove (vjerojatno je bio u srodstvu s Hesperidom, možda njezin otac). No,
on se nije htio vratiti starom poslu pa ga je Heraklo morao nadmudriti: zamoli ga da pridrži svod dok stavi
podmetač za glavu. Ovaj je nasjeo pa se Heraklo s jabukama zaputio prema Euristeju. Na putu je
osnovao Tebu – grad sa stotinu vrata. Euristej se bojao jabuka pa ih je Heraklo dao Ateni koja ih je poslije
vratila.
12. KERBER Posljednji i najteži zadatak bio je Kerber. Heraklo je morao otići do vrata Hada i tamo se
obračunati s tim troglavim psom koji je imao rep zmije, a slina koja je padala na pod stvarala je otrovnu
biljku jedić. Dok je bio u podzemlju, Heraklo je oslobodio Tezeja koji je ondje bio zatvoren jer je pokušao
oteti Hadovu Perzefonu. Heraklo je otišao do Hada i Perzefone i upitao smije li uzeti Kerbera. Bogovi su se
složili pod uvjetom da ga ne ozlijedi. Neki kažu da je Perzefona pristala jer je Heraklo bio njezin brat.
Heraklo je potom uhvatio Kerbera oko vrata i izvukao na svjetlo dana. Čim je izišao iz sjene, Kerber je počeo
bijesno lajati i stenjati. Euristej se uplašio čim je vidio Kerbera pa ga je Heraklo brzo vratio u Had.
NAKON ZADATAKA:
Nakon što je završio zadatke, Heraklo se pridružio Argonautima u potrazi za zlatnim runom. Spasili su junakinje,
osvojili Troju i pomogli bogovima u ratu protiv Giganata. Također se zaljubio u princezu Jolu od Ehalije. Kralj i
njegovi sinovi s prijezirom su gledali na Heraklove pothvate, svi osim Jolina brata Ifita koji je postao Heraklov najbolji
prijatelj. Eurit je ponudio ruku svoje kćeri onome tko ga pobijedi u streljačkome natjecanju. Kad je to učinio, Eurit nije
održao obećanje te je Heraklo ubio njega i njegove sinove, osim Ifrita, a Jolu je oteo. No, Hera je još jednom
Herakla natjerala do ludila te je bacio Ifita s gradskih zidina.
Heraklo se morao iskupiti i očistiti služenjem lidijskoj kraljici Omfali. Morao je raditi ženske poslove i nositi žensku
odjeću, a ona je nosila njegovu lavlju kožu i toljagu. Nakon nekog vremena oslobodila ga je te su se vjenčali.

Dedal i Ikar
Dedal (grč. Δαίδαλος, Daedalus) u grčkoj mitologiji najvještiji je obrtnik, legendarni letač; Ikarov i Japiksov otac.
Isprva bivši kretskim junakom, Atenjani ga premještaju u svoje krajeve i smatraju Erehtejevim sinom.

Dedalovo grčko ime znači "lukav"

Ikar (grč. Ικαρoσ) Dedalov je sin u grčkoj mitologiji. S ocem spasio se iz zarobljeništva (iz labirinta) na Kreti, pomoću
krila napravljenih od voska i perja.

Dedal tako lukavo napravio Labirint, da ni sam nije mogao izaći iz njega - toliko brojnih prolaza i skretanja, činilo se
kao da nema ni početka ni kraja. Dedal je Labirint sagradio za kralja Minosa, koji ga je trebao da bi u nj zatvorio
ženina sina Minotaura.

Delfijska je proročica rekla Dedalu da sagradi labirint u kojem bi držao Minotaura. To je i učinio, a Labirint je bio
ispod Minosove palače u Knossosu. Minotaura je na posljetku ubio Tezej
Dedal je, da bi se spriječilo širenje znanja o Labirintu javnosti, zatvoren u toranj. Nije mogao
napustiti Kretu morem jer je kralj Minos budno pazio na sva plovila. Dedal je odlučio napraviti krila sebi i svome
mladom sinu Ikaru. Zavezao je pera zajedno, od najmanjeg do najvećeg, stvorivši veliku plohu. Veća je osigurao
nitima, a manja voskom te su tako gotovo bila jednaka ptičjim krilima.
Kad je posao napokon dovršen, Dedal je mahao krilima na mjesto i iskušavao ih, a potom opremio svoga sina i
naučio ga kako letjeti. Kad su se obojica pripremila za let, Dedal je upozorio Ikara da ne leti previsoko jer
će sunce otopiti vosak te da ne leti prenisko jer će morska pjena smočiti krila i više neće moći nastaviti s letom. I
tako su poletjeli.
Prošli su otoke Sam, Del i Lebint, kad je Ikar počeo letjeti sve više i više da bi dostigao nebesa. Sunce je zagrijalo
vosak te su se pera razdvojila, a Ikar je pao u more. Dedal je plakao, krivio svoju vještinu, a mjesto gdje mu se sin
utopio nazvao Ikarijom. Na posljetku je Dedal sigurno stigao u Siciliju, gdje se o njemu brinuo kralj Kokal. Ondje je
sagradio hram Apolonu i objesio svoja krila kao žrtvu bogu.
Tražeći Dedala, kralj Minos odlazio je od grada do grada postavljajući zagonetku. Pokazao bi spiralnu
morsku školjku i tražio da se provuče konopac kroz cijelu školjku. Kad je stigao kralju Kokalu u Siciliji, kralj je znao
da će Dedal znati riješiti zagonetku. Dedal je privezao konopac za mrava koji je hodao kroz spirale te školjke i tako
riješio zagonetku. Tako je Minos znao da je to Dedal te je zatražio izručenje. Kokal ga je uvjerio da se prvo okupa, a
kraljeve su ga kćeri zalile vrućom vodom i ubile.

Persej
Perzej (grč. Περσεύς, Perseús) u grčkoj mitologiji junak je koji je ubio čudovišnu Meduzu i osnovao Mikenu, a s
njome i dinastiju Perzeida.
Većina etimologa smatra da je to pragrčko ime koje je došlo iz praindoeuropskog.
Perzejovo grčko ime možda dolazi od grč. perthein = uništiti. Sufiks -eus označava imenicu, ovaj put
od aoristne osnove pers-. Perseus je onda onaj koji uništava (gradove), odnosno vojnik je po zanimanju -
prvi mikenski ratnik.
Po Perzeju se prozvao makedonski kralj Perzej Makedonski.
Danaja, kći Akrizija, kralja Arga, Akrizije, razočaran jer nije imao muških potomaka, savjetovao se s proročicom
u Delfima koji ga je savjetovao da, premda neće imati sina, jednoga će ga dana ubiti sin njegove kćeri. Danaja nije
imala djece te ju je on, da bi stanje takvo i ostalo, zatvorio u brončanu podzemnu sobu. Zeus (u nekim inačicama
i Posejdon) stigao je u obličju zlatne kiše i oplodio je. Uskoro je rođen Perzej.
Akrizije se bojao, ali nije htio razbjesniti bogove tako što bi ubio Zeusova potomka, pa je stavio Danaju i Perzeja u
drvene kutije i bacio ih u more. Na posljetku ih je more donijelo na otok Serif gdje ih je primio ribar Dikt koji je
odgojio dječaka. Njegov brat Polidekt bio je vladar otoka.
MEDUZA
Nakon nekog vremena, Polidekt se zaljubio u Danaju te je htio ukloniti Perzeja s otoka. Najavio je banket na kojem
je svaki gost bio dužan donijeti konja, da bi mogao oženiti Hipodamiju ("pripitomljenica konja"). Perzej nije imao
konja, ali je obećao da će donijeti Meduzinu glavu čije je lice pretvaralo ljude u kamen.
Perzej je dugo lutao tražeći Meduzu i njezine sestre Gorgone, ne znajući gdje bi tražio i kako bi je ubio. Hermes mu
je dao mač, a Atena štit. Nisu znali put do samih Gorgona, ali znali su do Greja, njihovih sestara, starih žena s
jednim okom i zubom. Perzej je uzeo oko dok su ga izmjenjivale i nije ga htio vratiti sve dok mu nisu dale upute kako
da stigne do Gorgona.
Potom je otišao do Hiperborejaca koji su mu dali krilate sandale, čarobnu putničku torbu kisibis i Hadovu kacigu
nevidljivosti. Zajedno s Ateninim i Hermesovim darom te darovima Hiperborejaca stigao je u gorgonsku pećinu gdje
su Gorgone spavale. Vidjevši Meduzin odraz u štitu, mogao joj je sigurno prići i odsjeći glavu, a da ga ne skameni
njezino lice. Druge su ga dvije Gorgone - Stena i Eurijala, besmrtne Meduzine sestre - slijedile, ali pobjegao je uz
pomoć svoje kacige nevidljivosti.
ANDROMEDA
Na povratku na otok Serif, zastao je u Etiopiji gdje je vladao kralj Kefej i kraljica Kasiopeja.
Posejdon je poslao poplavu i morsko čudovište na Kasiopeju koja se hvalila da je ljepotom jednaka morskim
nimfama Nereidama. Amonska je proročica izrekla da je jedini lijek taj da kralj izloži svoju
kćer Andromedu čudovištu Ketu. Privezali su je za stijenu na obali, a Perzej je, pošto je odsjekao Meduzinu glavu,
rekao da će je spasiti ako je potom dobije za ženu. Roditelji su pristali, a on je tom čudovištu također odsjekao glavu
i oženio je, usprskos Fineju kojem je bila obećana. Na vjenčanju je među njima došlo do svađe među dvojicom, a
Finej je sa svojim ljudima napao Perzeja koji je prijateljima ubrzo rekao da skrenu pogled. Izvadio je Gorgoninu
glavu, a Finej se, nakon što ju je vidio, pretvorio u kamen, zajedno sa svojim ljudima.
POVRATAK
Postoji nekoliko inačica mitova o tome što se dogodilo nakon Meduzina ubojstva.
Perzej se vratio na otok te je ubio nasilnog Polidekta Meduzinom glavom, a Dikta učinio kraljem. Perzej je poslije
vratio sve čarobne posuđene stvari, a Meduzinu glavu dao je Ateni za njezin štit - gorgonion.

Narcis
Narcis ili Narkis (grč. Νάρκισσος, Nárkissos) u grčkoj mitologiji lijepi je mladić iz Tespije u Beotiji koji se zaljubio u
vlastiti odraz u jezeru.
Priča o Narcisu zapravo je bila moralna priča u kojoj su ponosnog i bezosjećajnog Narcisa kaznili bogovi zato što je
prezrivo odbio sve svoje muške udvarače.
Mladić Aminija volio je Narcisa, ali ovaj ga je odbio. Da bi ga izgrdio, dao mu je mač kao dar. Aminija ga je iskoristio
te se ubio na Narcisovu kućnom pragu i molio se Nemezidi da Narcis jednog dana osjeti bol neuzvraćene ljubavi.
Ta je kletva ispunjena kad je Narcis bio očaran svojim odrazom u jezeru te je pokušavao zavesti prekrasnog
dječaka, ne shvaćajući da je to on. To je shvatio kad je pokušao poljubiti svoj odraz. Potom je uzeo svoj mač i ubio
se zbog tuge, a njegovo se truplo pretvorilo u cvijet narcis (sunovrat).
U Ovidijevoj inačici mita iz Metamorfoza piše da se jedna djevojka zaljubila u Narcisa, ali on ju je odbio kao i sve
ostale. Molila se bogovima da Narcis pati od neuzvraćene ljubavi baš kao što je on učinio svima ostalima. Molitvu je
uslišala boginja Nemezida te ga proklela da se zaljubi u vlastiti odraz. Na posljetku Narcis umire slomljenog srca te
dospijeva u Had gdje ga zauvijek muči njegov odraz u rijeci Stiks.

Eho
Eho (grč. Ἠχώ, Êkhố) u grčkoj mitologiji bila je Oreada, planinska nimfa lijepa glasa koji je jako voljela.

EHO I HERA
Nimfa Eho imala je posao odvraćanja Herine pažnje dok ju je Zeus varao, hvaleći je i laskajući joj. Sumnjičava je
Hera jednom prekinula Eho i sišla s Olimpa i pronašla Zeusa, u obličju patke, kako s nimfama vodi ljubav u polju.
Kad je Hera otkrila prijevaru, proklela je Eho da može govoriti samo riječi drugih. Otud i sinonim za jeku = eho.
Ovidijeva inačica mita govori da je Zeus zaposlio Eho da zabavlja Heru dok on nastavlja s preljubima. Hera je
razotrkila prijevaru te ju je kaznila tako da može ponavljati samo posljednje riječi rečenica drugih ljudi, a sama nije
mogla govoriti te je tako lišena onog što je najviše voljela - svoga glasa.
Druga pak inačica mita govori da je Eho voljela ogovarati te se Hera razljutila zato što joj je stalno govorila
o Zeusovim prijevarama te ju je kaznila.
EHO I NARCIS
Nimfa Eho zaljubila se u mladića Narcisa koji je bio toliko prekrasan da bi se svaki mladić ili djevojka istog trena
zaljubili u nj. No, Narcis je bio bezosjećajan te nije nikoga volio. Jednog ga je dana srela i Eho te se zaljubila.
Budući da nije mogla razgovarati s njim, slijedila ga je samo da ga vidi, ali dovoljno daleko da ne bude viđena.
Narcis se izgubio i povikao: "Ima li koga ovdje?" Eho, nimfa jeke, uzvratila je: "Ovdje, ovdje, ovdje." Narcis je
zatražio osobu da se pokaže te je Eho to i učinila. Nije mogla govoriti pa mu je rukama pokazala koliko ga voli.
Narcisu se nije sviđalo što ga toliko ljudi voli te ju je odbio. Eho, slomljena srca, molila se Afroditi da je usmrti.
Njezina je molitva uslišena, ali Afroditi se svidio njezin glas pa ga je pustila da zauvijek živi kao jeka.

EHO I PAN
Eho je bila nimfa, velika pjevačica i plesačica, koja je odbijala ljubav bilo kojeg muškarca. To je naljutilo Pana,
razvratnog boga, te je naredio svojim sljedbenicima da je ubiju. Eho je rastrgana u komade te proširena po
cijeloj Zemlji. Geja, boginja Zemlje, primila je dijelove njezina tijela te oni i danas ponavljaju, kao jeka,
posljednje riječi drugih ljudi.
U nekim inačicama mita Eho i Pan prije njezine smrti imali su kći Jambu, boginju stihova.

Tezej
Tezej (grč. Θησεύς, Thêseús) u grčkoj mitologiji legendarni je atenski kralj; Etrin i Posejdonov/Egejov sin.
Tezejovo ime dolazi od istog korijena kao i grčka riječ θεσμός, thesmós = "institucija", "organizacija". Naime, on je
bio odgovoran za synoikismos ("zajednički život"), ujedinjavanje Grka.
Tezej je jedan od najvećih junaka grčkih mitova i s pravom se svrstava odmah uz Herakla. Proslavio se mnoštvom
sličnih djela, bio mu je ravan hrabrošću i junaštvom i njegov vjerni prijatelj. Često je ratovao na njegovoj strani protiv
zajedničkog neprijatelja.
Kao Jonjanin, svojim prijateljstvom s Doraninom Heraklom simbolizirao je jedinstvo Grka, i grčki su umjetnici to rado
napominjali svojim zemljacima, posebno političarima iz gradova-država koje su postale jedne drugima neprijatelji.
Od brojnih primjera dovoljno je spomenuti samo Fidijin reljef s prizorima iz Tezejove i Heraklove zajedničke borbe
protiv Amazonki, koji je krasio prijestolje Zeusova kipa u Olimpiji, četvrtog od sedam svjetskih čuda.
Egej, jedan od prvih atenskih kraljeva, oženio se Etrom. Na njihovu prvu bračnu noć, Etra je pobjegla morem do
otoka gdje je spavala s Posejdonom. Mješavina Egejova i Posejdonova sjemena dala je Tezeju božanske i smrtne
karakteristike. Kad je Etra zatrudnjela, Egej se odlučio vratiti u Atenu. Ali prije nego što je otišao, zakopao je svoje
sandale i mač ispod velika kamena. Etri je rekao da bi jednog dana njihov sin trebao sam pomaknuti kamen, a ako
bi bio veliki junak, uzeo bi oružje za sebe, kao dokaz svoga kraljevskoga roda. U Ateni je Egej bio s Medejom koja je
pobjegla iz Korinta nakon što je ubila Jazonovu i svoju djecu zbog ljubomore.

Šest razbojnika
Tezej je bio odgojen u majčinu rodnome kraju. Kad je odrastao, pomaknuo je kamen i otkrio oružje. Majka mu je
rekla istinu o identitetu njegova oca te da mora odnijeti oružje svome ocu i tražiti svoje pravo. Da bi stigao do Atene,
Tezej je mogao ići morem, sigurnijim putem, ili pak kopnom, opasnijim putem. Tezej je odlučio ići kopnenim putem.
Na njemu je postojao opasan put do Saronskog zaljeva gdje je susreo niz od šest ulaza u podzemni svijet, a sve su
ulaze čuvali opasni razbojnici.

 U Epidauru, Apolonovu i Asklepijevu svetištu, Tezej je naišao na Perifeta, Hefestova sina. Perifet je bio


hrom poput svoga oca, imao je moćne ruke i ogromno tijelo. Bio je grozan, svakog je putnika ubio
svojom željeznom palicom. Tezej ga je lako pobijedio, a kao znak te pobjede uzeo je sa sobom njegovu
palicu.

 Kod Istmanskog zaljeva Tezej se našao u šumi posvećenoj bogu Posejdonu. Ondje je susreo Sinida,
savijača borova. On bi putnike podvrgao mukama - savio bi dva bora da im se vrhovi dodiruju, privezao
putnika za borove i pustio ih. Borovi bi se velikom silom ispravili i rastrgali putnikovo tijelo. Tezej je
dohvatio oba bora rukama, privezao Sinida za njih i ubio ga na isti način kao što je i on svoje žrtve. U
tom je kraju Tezej ustanovio istamske igre kao znak svoje pobjede.

 Tezej je stigao u Kromion gdje je ubio ogromnu svinju Feju, Tifonova i Ehidnina potomka, zato što su ga


to zamolili sami stanovnici. Tezej je sustigao svinju i probo je svojim mačem.
 Na granici s Megarom, Tezej se susreo s razbojnikom Skironom. On bi putnike natjerao da mu operu
noge. Kad bi se tkogod sagnuo da to učini, Skiron bi ga udario nogom i zbacio sa stijene u more gdje bi
se putnici ubili o oštrome stijenju ili bi ih pojela čudovišna kornjača. Kad ga je Skiron htio gurnuti, Tezej
je njega uhvatio za nogu i bacio ga u more.

 Kod Eleuzine Tezej se morao boriti s Kerkionom. On bi putnike izazvao na hrvanje, a potom bi ih ubio.


Tezej ga je uhvatio rukama i stegnuo te ga tako ubio, a ujedno i oslobodio njegovu kćer Alopu, a vlast
predao Alopinu i Posejdonovu sinu Hipotontu.
 Tezej je zatim stigao do razbojnika Damasta kojeg su nazivali Prokrust ("istezač"). On je imao krevet
na koji bi polegao svoju žrtvu. Ako bi krevet bio prevelik, Prokrust bi putnika rastezao sve dok mu noge
ne bi dotakle rub, a ako je bio prekratak, odrezao bi mu noge. Tezej ga je svladao i polegao na krevet.
Budući da je bio div, ležaj mu je bio prekratak te ga je Tezej ubio onako kako je on ubijao svoje žrtve.
Nakon tih podviga, Tezej nije htio ući u Atenu okaljan krvlju svojih žrtava. Molio je Filatide da ga očiste
na Zeusovu oltaru. Filatide su mu ispunile molbu i očistile ga od prolivene krvi te je krenuo u Atenu svome
ocu Egeju.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Tezej

Orfej i Euridika
Orfej ozenio Euridiku. Euridika umrla, otisao je spasit u had, receno mu da je ne gleda kad izlaze, on pogleda ona
gotova.

Tantal
https://hr.wikipedia.org/wiki/Tantal_(mitologija)
Sin zeusa, odvratna osoba, ukrao ambroziju, jelo bogova, pokazao ljudima, onda skuhao sina pa nahranio
ponudio meso, Demetra je probala jelo jer je bila pod šokom smrti Perzefone. Sina su mu sastavili tako sto su
stavili u sveti lonac

Atlas i Europa
Nioba Njoba

You might also like