IVAN KORDI

FILOZOFIJA
SREDNJEG VIJEKA
I
RENESANSE
1
1. Filozofja srednjeg vijeka
1
Pri sastavljanju ovih skripta sluio sam se osobito povijesno-filozofijskim djelom J. Hirschbergera,
Geschichte der Philosophie. Altertum und Mittelalter, 13. izd., Freiburg/asel/!ien 1"#$., te knjigom
%.-. &erl, Einfhrung in die Philosophie der Renaissance, 'armstadt 1"#"., filozofijskim
leksikonima, te poti(ajima proizi)lim iz vi)egodi)njih predavanja kolegija na %rvatskim studijima
*veu+ili)ta u ,agrebu i na Filozofskom fakultetu *veu+ili)ta u -ostaru. Prire.ena su isklju+ivo za
privatnu uporabu, da bi se studenti/(a0ma olak)alo pripremanje ispita.
Filozofija srednjeg vijeka vremenski se moe odrediti kao filozofsko mi)ljenje
,apada izme.u kraja antike
1
i po+etka novog vijeka, koji se datira padom
2arigrada
3
ili po+etkom reforma(ije
$
. 3o, srednjovjekovnu se filozofiju naziva i
skolasti+kom, a ona po+inje tek u ". stolje4u, dok je vrijeme prije toga doba
utiranja puta toj filozofiji od strane (rkvenih ota(a. *toga se filozofija srednjeg
vijeka dijeli na filozofiju patristike i na filozofiju skolastike.
3o, ako se srednjovjekovna filozofija eli odrediti u njezinoj duhovnoj biti, onda
se moe re4i da je ona ono filozofsko mi)ljenje ,apada, koje od vremena
Augustina, a posebi(e od Anselma Canterbur!s"og, slijedi moto5 ,naj da bi
mogao vjerovati, vjeruj da bi mogao znati /#ntellige ut credas, crede ut
inttelligas$.
6
7adi se o jedinstvu i obostranom proimanju i promi(anju znanja i
vjerovanja, gdje kr)4anski mislila( filozofiju ne odba(uje, nego njeguje i
upotrebljava. Prije svega zbog onih koji ne vjeruju Augustin eli govoriti ne samo
autoritetom *vetog pisma, nego i na temelju op4eg ljudskog uma.
8
9 ovom se
vremenu filozofija, koja ina+e pitanja svijeta, +ovjeka i oga eli rje)avati
snagom uma, povezuje s vjerom.
Povezanost vjere i znanja u mi)ljenju srednjovjekovnog kr)4anina doga.a se i
pod pretpostavkom edinstva, na kojem po+iva +itavo ovo razdoblje. :ada)nji
svijet ivi u sigurnosti u oju egzisten(iju, u njegovu mudrost, snagu i dobrotu.
;n je uvjeren da zna mnogo, ili +ak sve, o podrijetlu svijeta, o njegovu
smislenom redu i upravljanju, o biti +ovjeka i o njegovu mjestu u kozmosu, o
smislu njegova ivota i o njegovim spoznajnim mogu4nostima, o njegovu
dostojanstvu, slobodi i besmrtnosti, o temeljima prava, dravnog poretka i smisla
povijesti. 'ok se u novom vijeku postavlja pitanje kako su red i zakon mogu4i i
ostvarivi, ovdje je to ne)to samo po sebi razumljivo, )to samo treba spoznati.
<esto se postavlja pitanje je li se u ovom vremenu uop4e radilo o pravoj
filozofiji, ako logos, um, tu nije jedini vladar, nego je vo.en religijom. :ada
filozofija nije morala rje)avati stvarne probleme +ovjeka, jer ih je ve4 bila rije)ila
vjera. Filozofsko mi)ljenje je moralo sluiti pokladu vjere argumentima, obranom,
obja)njenjem, analizom i sintezom. Filozofija je, prema Petru %am!ans"om
&
, bila
ancilla theologiae /slu)kinja teologije0.
=pak, navedeni pogledi i s njima povezane dvojbe +ine se prili+no jednostranima.
3akon novijih istraivanja o+ito je da su filozofska postignu4a ovog vremena
mnogo obuhvatnija, ivlja i individualnija, nego )to se +inilo. :ko svoje znanje o
njemu (rpi iz izvornih tekstova, a ne iz predrasuda, moe se uvjeriti da srednji
1
7edovito se uzima da se taj kraj dogodio padom ,apadnog rimskog (arstva $>8.
3
1$63.
$
161>.
6
?ugustin, 'ermo $3, (. >, n. ".
8
9sp. isti, %e ci(itate %ei @=@, 1.
>
1AA>-1A>1.
1
vijek bitne filozofske probleme promi)lja na osnovi istinskih filozofskih stajali)ta
i metoda, te da je za srednjovjekovnog +ovjeka mi)ljenje i istraivanje bilo
na+elno slobodno. =stina, papa #nocent ###
#
zabranio je
"
da se u Parizu prou+avaju
?ristotelolovi spisi o prirodnoj filozofiji i metafizi(i, ali su papinski legati
1A
naredili i da je za li(en(ijat artisti+kog, dakle filozofskog fakulteta, nuan studij
(ijelog ?ristotela. =sto tako je upravo on dao unijeti u (rkveni zakonik /Corpus
iuris canonici$ toga vremena5 *ve )to se ne +ini po +vrstom uvjerenju grijeh je, a
)to se +ini protiv savjesti vodi u pakao. Protiv oga ne smije se slu)ati su(a, nego
radije valja prihvatiti ekskomunika(iju. *toga )oma A"(ins"i tvrdi da onaj tko je
pod krivim pretpostavkama ekskomuni(iran radije treba umrijeti pod kaznom,
nego slijediti pogre)nu uputu pretpostavljenih, jer bi to bilo protiv
vjerodostojnosti ivota - contra (eritatem (itae. ? ovo nije ni)ta novo, nego je
primjena starog nauka o subjektivnoj savjesti, koju valja slijediti i kad grije)i, )to
je na+elno sank(ioniranje osobne slobode. 3o, razlog da je srednji vijek svoju
slobodu premalo upotrebljavao leao je u tome )to on javno mi)ljenje nije
doivljavao kao prisilu.
3o, ovdje se postavlja i pitanje koje zna+enje ima srednjovjekovna filozofija za
novi i suvremeni vijek. ;na je prije svega most izme.u antike i novog vijeka. Ber,
srednji vijek je sa+uvao kontinuitet filozofske problematike, koja se osobito zr(ali
u pojmovima kao )to su supstana(ija, kauzalnost, realnost, finalnost,
univerzalnost, indivudualnost, osjetilnost, pojavnost, razum, um, du)a, duh, svijet,
og. 3emogu4e je +itati %escartesa, 'pino*u, +eibni*a, ali i +oc"ea, ,olffa i
-anta, bez poznavanja srednjovjekovnih pojmova i problema. ;sim toga, srednji
vijek je u formalnom smislu uzoran svojom logi+kom o)trinom i strogo)4u
mi)ljenja, te objektivno)4u svoga shva4anja znanosti, gdje se osoba povla+i pred
+injeni(ama. 9 materijalnom smislu svojim zdravim ljudskim razumom on
filozofiju +uva od za novovjekovnu misao tipi+nih pretjerivanja. *rednjovjekovni
nauk o prirodnom pravu, te filozofemi kao )to su supstan(ija, realnost, du)a,
istina, ljudskih prava i drava, stolje4ima su sa+uvali svoju vrijednost, tako da se
mnogi bitni sadraj srednovjekovne filozofije nazivaju philosophia perennis -
trajna filozofija.
1.1. Filozofija patristike
1. 1. 1. Mlado krans t o ! "!lo#o"!$ a
Cad se pojavilo kr)4anstvo, ono je htjelo u isto vrijeme biti i teorijska istina i
prakti+ni ivot. =stina se smatra apsolutnom i vje+nom, jer se ne radi samo o
ljudskoj, nego i o od oga objavljenoj istini. ? anti+ka filozofija nije nastupila s
#
11"#-1118.
"
1116.
1A
1388.
3
takvom sigurno)4u. ;na se nije osje4ala kao inkarna(ija +ogosa i same vje+ne
istine, nego je htjela biti samo ljubav prema mudrosti. 3o, ona je ipak htjela
ponuditi istinu i isto tako biti +ovjekova vodilja. ;d ovog djelomi(e identi+nog, a
djelomi(e razli+itog dranja, od susreta u istom (ilju i od razlike u izboru
sredstava i puta prema njemu, nastaje stav mladog kr)4anstva prema staroj
filozofiji5 ono je odbija, ali je i prihva4a. ;vaj stav slijede mnogi (rkveni mislio(i.
;dnos religije i filozofije postupno se shva4a kao pozitivna sinteza, koja je imala
ogromni utje(aj na povijest zapadne (iviliza(ije. *ad je vjera mogla postati
teologija, propovijedanje literatura, a kr)4anstvo kultura. ;no se okrenulo svijetu
i ne eli ga obra4ati tako da ga proklinje. Pa ipak, budu4i da su prirodno mi)ljenje
i natprirodna objava ne)to potpuno razli+ito, uvijek nanovo je moralo dolaziti do
suprotstavljanja i mimoilaenja u shva4anju biti vjere i mi)ljenja, teologije i
filozofije.
:ako, primjeri(e, Aristotel u prvim stolje4ima kr)4anske teologije nije imao
posebno zna+enje, jer je njegov pojam oga za biblijsko poimanje bio previ)e
blijed, a etika previ)e svjetovna, makar se susre4u i tragovi njegova mi)ljenja,
pojmovi bit, supstan(ija i narav u trinitarnim i kristolo)kim raspravama igraju
vanu ulogu. :u su velik utje(aj imali i stoi(i, njihov nauk o vje+nom zakonu, o
logoi spermati"oi - koje Augustin preuzima kao rationes seminales - kli(onosne
uzroke, te nauk o ojoj dravi. 3a mlado kr)4anstvo posebno su snano utje(ali
Platon i platoni+ari. :ako Augustin tvrdi da njemu nitko nije bliz kao oni5 njihova
+ista etika, odbojnost prema svijetu, ljubav prema nadosjetnom, svijet ideja i
metafizika, eshatologija, tenja prema ogu, onostranost /e"ei$. ? .ilon
Ale"sandri!s"i je biblijskoj religiji napravio mostove prema stoi(ima i
neopitagorje(ima, osobito snano prema platonizmu, upotrebljavaju4i njegove
pojmove i sadraje pri spekula(iji o logosu. ? kad se +itaju Plotino(e Eneade,
onda se vidi sli+nost njegove terminologije i njegova mi)ljenja, eti+kog,
religioznog i misti+nog raspoloenja s duhom kr)4anstva.
1. 1. %. &o'()! *atr! s t ! 'k( "!lo#o"!$ (
9nato+ snanim utje(ajima gr+ke filozofije mislio(i ranog kr)4anstva, kao
za+etni(i patristi+ke filozofije, ipak se ne mogu promatrati samo kao filozofi.
Filozofija patristike ukorijenjena je u spisima du)obrinika, egzegeta i teologa,
koji slijede kr)4ansko navje)tanje, pri +emu moraju dotaknuti i probleme koji
spadaju u filozofiju i obraditi ih filozofskim metodama. :akvi su i gr+ki i latinski
o(i, koje osobito zanima odnos vjere i znanja, spoznaja oga i njegove biti,
stvaranje, +ogos, +ovjek, du)a i 4udorednost. ? vjera i znanje ovdje su vi)e
aksiolo)ki nego logi+ki problem. 'oivljaj novosti kr)4anstva donio je i to da je
vjera bila pre(ijenjena nasuprot znanju. ,nanje je smatrano samo po+etkom, a
vjera istinskim putem i ispunjenjem. oanski +ogos uklju+uje filozofski logos,
tako da se +esto tvrdilo da se kr)4ani zapravo mogu nazvati filozofima u
$
istinskom smislu, jer posjeduju mudrost oko koje su se poganski filozofi uzalud
trudili. ? da bi se ova tvrdnja poduprla, ponavljane su .ilono(e rije+i da su gr+ki
filozofi poznavali *tari zavjet i da je Platon Mo!si!e koji govori gr+ki. Dogi+ki i
spoznajnoteorijski izme.u vjere i znanja se ne vidi nikakva na+elna razlika,
postoji samo razlika u stupnju, kao )to je razlika izme.u ne+eg potpunog i
nepotpunog.
9 ovom vremenu postavlja se i pitanje o temeljima i mogu4nostima spoznaje
oga. 9putu za to daje Pa(ao tvrdnjom da +ovjek oju egzisten(iju moe
spoznati ne samo vjerom, nego i svojom naravi, koju mu je dao og. ? )to se ti+e
oje biti, od po+etka se u smislu negativne teologije nagla)avalo da mi oga
vi)e ozna+avamo navode4i ono )to on nije, nego ono )to on jest. 7azmi)lja se i o
mogu4nosti primjene pojmova iz iskustvenog svijeta na oga. 3avodi se njegova
trans(endentnost u neoplatoni+kom smislu Bednoga, ali se ujedno tvrdi da je on s
onu stranu Bednoga. ? unato+ negativnoj teologiji govori se i o spoznaji oje
jedinstvenosti, vje+nosti, apsolutnosti, svemo4i. Bavlja se i spe(ifi+no kr)4anski
problem stvaranja, aktualiziran biblijskim izvje)4em o njemu. Postavlja se pitanje
kako ga je mogu4e filozofski obraditi. :ako -lement Ale"sandri!s"i pod
platoni+kim utje(ajem smatra da su temelj stvaranja uzorne ideje, pa je ono u
stvari realiza(ija razumskog svijeta /mundus intelligibilis$. 3o, za razliku od
Platona i neoplatonizma, on u skladu s iblijom uvodi pojam stvaranja iz ni)ta,
koje je uslijedilo na temelju +ina boanske volje u vremenu. ? upravo ovaj
element vremena donosi te)ko4e i nesigurnost, tako da se ponegdje prihva4a
vje+no stvaranje, ali samo s obzirom na boanski voljni +in, dok se njegova
realiza(ija doga.a u vremenu. 3o, da je ono uslijedilo iz ni)ta, za razliku od
stajali)ta (ijele gr+ke filozofije, postaje za kr)4anstvo spe(ifi+ni i trajni filozofem.
;vdje je prisutna i misao simultanog stvaranja, prema kojem je og, unato+
biblijskom izvje)4u o )estodnevnom djelu, svijet u +itavom bogatstvu njegovih
formi stvorio odjednom.
9 svezi s naukom o stvaranju u ovom vremenu uvijek stoji i ideja logosa. ;
logosu je govorila gr+ka filozofija, .ilon je poja+ao taj govor, a #(ano(o
E(an/el!e govori o *inu ojem kao +ogosu. ;vaj pojam ima mnogo zna+enja.
;n je, primjeri(e, suma ideja, kojima og misli sebe. Ee4 su za .ilona ideje,
koje su u platonskoj filozofiji svijet objektivnih, u sebi miruju4ih neosobnih
istina, misli osobnoga oga. *ad one odraavaju (ijelu oju bit, u kojoj i lei
njihov izvorni temelj. +ogos je vje+na oja mudrost, u kojoj on sam sebe misli,
on je 7ije+, kojom og sam sebe izri+e, +ogos je *in oji, u kojem og sam
sebe jo) jednom ustanovljuje. ?li +ogos se odnosi i prema stvaranju. ;n je
njegov prauzor, poredak i strukturni zakon. Cao )to u Platono(u )ime!u demijurg
stvara svijet, a uzor su mu vje+ne ideje, tako je i ovdje putem +ogosa stvoreno
sve )to je stvoreno. ;no )to u svijetu postoji kao duh i zakon, dolazi od njega.
*toga svijet ogu nije sasvim stran, naprotiv, svijet je odsjaj oga, pa ga se moe
tuma+iti kao trag i put povratka prema ogu. +ogos premo)4uje jaz izme.u
6
svijeta i oga, kao )to su to ve4 htjela neoplatonska me.ubi4a. +ogos je zna+ajan
i za +ovjeka, on je i za njega duhovno-idejni pralik, mjera 4udoredne obveze,
koja +ovjeka uzdie iznad onog svjetovnog i povezuje s ogom. *av kasniji nauk
o boanskom u +ovjeku, o du)evnoj iskri i savjesti kao boanskom mjerilu, ovdje
je ve4 prisutan.
9 patristi+koj filozofiji +ovjek je bi4e koje nadvisuju samo an.eli, on dovr)ava
vidljivi svijet, on je svijet u malom. *tvoren je na sliku oju. *vojim udjelom u
+ogosu srodan je 'uhu ojem. ,bog toga on i moe razumjeti oju bit,
pogotovo ako se oslobodi tijela. ;n stoji izme.u osjetilnog i duhovnog, izme.u
zla i dobra. ;n moe birati izme.u osjetilno-zemaljskog i nadosjetilno-duhovnog,
jer je slobodan. 'a on moe birati zlo, dolazi od njegove stvorenosti,
kontingentnosti. ;n je prije svega du)a, koja je, kao i duh, srodna ogu i
nematerijalna. Ba+e nego u gr+koj filozofiji ovdje je nagla)eno njezino jedinstvo,
individualnost i supstan(ijalnost. ;na je vi)e nego forma, makar se kasnije
nazivala i formom tijela, jer se ovaj pojam ovdje misli supstan(ijalnije, nego )to
ga je mislio Aristotel. ;na je vi)e Platono( eidos /ideja0 koji sam moe biti
supstan(ija. ? )to se ti+e pitanja nastanka du)e, postoje razli+ita uvjerenja5 od
genera(ijanizma ili tradu(ijanizma, prema kojem roditelji stvaraju du)u, preko
krea(ijanizma, da je sam og stvara, do preegzisten(ije i njezina spajanja s
krea(ijanizmom, prema kojem je du)a stvorena od vje+nosti. 'u)a je ovdje
individualno besmrtna, nije smje)tena u op4em boanskom 9mu.
Fto se ti+e 4udorednosti, moe se re4i da su platonizam i stoa predvorje
kr)4anske etike. Platon, kao i *veto pismo, trai +ovjekovu sli+nost s ogom. Pri
filozofskom utemeljenju etike kr)4anstvo uzima platonski motiv da je put +ovjeka
predozna+en u +ogosu, koji je sad boanski +ogos, *in oji. ? u stoi+koj
moralnoj formuli Gispravnog umaH -lement vidi boanski +ogos, koji je prirodni
poredak s kojim se +ovjek mora slagati. Grgur 0i1"i +ovjekovu ivotnu zada4u
vidi u tome da sudjeluje u praliku svega dobroga, u ogu. :o je mogu4e ako
+ovjekov duh sadri sva dobra, koja su svojstvena ogu, makar to bilo kao slika
pralika, kao )to se sun(e odraava u ogledalu. ;vo mi)ljenje potje+e iz
platonizma, dok je stoi+ka filozofija vi)e pridonijela prakti+noj izgradnji
kr)4anskog morala. Cao posljedi(a ovih razmi)ljanja kod (rkvenih ota(a savjest i
moral preuzimaju bitnu ulogu. *avjest se promatra i kao izraz objektivnog
prirodnog zakona i kao boanska stvarnost.
1. 1. +. Vr,-na) *atr! s t ! 'k( "!lo#o" !$ ( . A-r(l !$ ( A-/-s t ! n
9tje(aj patristike na srednjovjekovnu filozofiju gotovo je istozna+an s utje(ajem
Augustina,
11
koji je vrhuna( patristi+ke i jedan od stupova kr)4anski inspirirane
filozofije uop4e. 3azvan je i u+iteljem ,apada, ro.en u :agasti /*jeverna ?frika0.
11
36$-$3A.
8
Cao studenta retorike u Cartagi ga +itanje Cicerono(e knjige Hortensius poti+e
na studij filozofije, koju promatra kao okretanje prema ojoj mudrosti. 9 to
vrijeme pristupa manihej(ima, gnosti+kom pokretu, koji +ovjekovo spasenje
smatra ovisnim o spoznaji svijeta i oga, te propovijeda i suprotnost dvaju
kozmi+kih prin(ipa /svjetlo i tama, og i materija0. Crist kao spasitelj je neke
vrste svjetska du)a, a nije osoba, dok je +ovjek izloen kozmi+kim silama i zlu,
koje je supstan(ija, koja dokida slobodu. 3akon djelovanja u Cartagi on odlazi u
-ilano, gdje se upoznaje s platoni+arima, ali i s biskupom Ambro*i!em i s
kr)4anskom duhovno)4u. ;n ga je 3#>. krstio, te je postao sve4enik i biskup u
%iponu.
;sobito su vana Augustino(a djela5 Contra Academicos /Protiv akademika0,
%e beata (ita /; blaenom ivotu0, %e ordine /; poretku0, 'olilo2uia
/*amogovori0, %e immortalitate animae /; besmrtnosti du)e0, %e animae
2uantitate /; koliko4i du)e0, %e libero arbitrio /; slobodnoj volji0,
Confessiones /=spovijesti0, %e (era religione /; istinskoj religiji0, %e ci(itate
%ei /; ojoj dravi0, %e )rinitate /; :rojstvu0.
Cad je Augustin posumnjao u manihejizam, po+eo je sumnjati i u istinu uop4e. 9
mnogim svojim spisima on razmi)lja o apsolutnoj istini. Pritom ne polazi od
trans(endentnih istina u smislu anti+ke filozofije, nego od neposredno uo+ljivih
+injeni(a svijesti. 9 onostrane +injeni(e +ovjek moe sumnjati, ali ne moe
sumnjati da ivi, sje4a se, ho4e, misli, zna, sumnja. ?ko se varam, znam da jesam
/'i enim fallor, sum$. ? ako se radi o idealnim sadrajima, npr. matemati+kim, za
njega je istina uvijek nuna i vje+na, dok se kod osjetilnih opaaja konkretnih
predmeta ne zna ho4e li i u budu4nosti biti tako. ;n, dakle, kao i Platon, preko
matematike dolazi do pojma istine u idealnom smislu. ?nti(ipirao je %escarteso(
Cogito ergo sum /-islim, dakle jesam0, Humeo(u teoriju o vrijednosti osjetilnog
iskustva i +eibni*o(o razlikovanje +injeni+nih istina i istina uma.
=zvor istine za ?ugustina nije osjetilno iskustvo. Augustin s Platonom prihva4a
Hera"lito(u tvrdnju o promjenjivosti tjelesnog svijeta. ;sim toga, na)a du)a mora
ne)to dati od svoje supstan(ije /2uiddam substantiae suae$ osjetilnim opaajima,
da bi oni uop4e mogli nastati. 'ojave osjetila ona ne preuzima pasivno, nego
prema njima usmjeruje svoje vlastite djelatnosti, ak(ije /operationes, actiones$.
'u)a u sebi sadri pravila i ideje /regualae, ideae$, za osjetilnost, koje su mjerila
za nju. :o se vidi u ideji jedinstva, koja je potrebna za osjetilno iskustvo. 3ju nije
mogu4e apstrahirati iz osjetilnosti, budu4i da tjelesni svijet ne posjeduje jedinstvo
u pravom smislu. *toga je potrebno znanje o !ednom, ina+e ne bismo mogli
opaziti ni misliti mnogo. 3i osjetilno iskustvo nije suvi)no, ali odluka o vje+noj
vrijednosti istine ne dolazi od njega.
Cod Augustina duh nisu ni -anto(e apriorne funk(ije, ni Platono(e ili
%escarteso(e uro.ene ideje, jer +ovjekov duh nije upu4en sam na sebe, nego na
>
ne)to vi)e. Augustin misli na prosvjetljenje, kojim og prosvjetljuje duh, zastupa,
dakle, teoriju ilumina(ije ili iradija(ije. Pri tom se ne radi o natprirodnoj objavi,
nego o ne+em prirodnom. Povod ovom mi)ljenju je og kao svjetlo, koje sve
obasjava, ali i Platon, kojemu je ideja dobra sun(e, koje osvjetljuje sve istine, te
Plotin i neoplatonisti+ke analogije svjetla. ;vdje se, dakle, ne radi samo o
religioznom zovu oga u pomo4 u pitanju spoznaje. 7adi se prije svega o
platoniziraju4em na+inu mi)ljenja, koje uvijek iza svega nesavr)enog vidi
savr)eno, iza pojedina+nih istina punu istinu. = kod Augustina ideje, forme,
rodovi, pravila, vje+ni pratemelji /ideae, formae, species, regulae, rationes
aeterna$, utemeljuju sve )to je istinito. 9 njihovu svjetlu, kao posjedu duha,
+ovjek susre4e, vidi, misli i razumije svijet. ;ni pak ljudskom duhu nisu
svojstveni snagom njegove biti, nego pripadaju boanskom duhu, koji stvara umni
svijet, odakle oni pokre4u ljudski duh putem neposrednog prosvjetljivanja.
Augustin za njega navodi biblijske pojmove, ali prosvjetljenje nema isklju+ivo
teolo)ki, nego prije svega platonovski, anamnesti+ki smisao spoznajno-teorijskog
apriorizma. Cao inteligibilna, ljudska du)a povezuje se s inteligibilnim i
nepromjenjivim stvarima, ali za spoznaju ona treba i osjetilno iskustvo.
:uma+enje Augustino(a pojma ilumina(ije ili iradija(ije je sporno. * jedne strane
ona se moe shva4ati ontologisti+ki, pri +emu na) um ideje u ojem duhu gleda
neposredno, te time dolazimo do nune, nepromjenjive i vje+ne istine. ?ko je
tako, onda nisu potrebni ni dokazi o ojoj opstojnosti ni osjetna spoznaja, o
+emu Augustin ipak govori. Ber, +ovjek nije sposoban za neposredno gledanje
oga, koje nije ovostrani, nego onostrani (ilj. *toga su ?ugustinovi ontologisti+ki
iskazi samo slike, a ne doslovne tvrdnje. ? drugo tuma+enje Augustino(e
ilumina(ije je konkordisti+ko, pri +emu je boansko prosvjetljenje redu(irano na
intellectus agens /djelatni um0, koji prosvjetljuje slike i postaje izvor duhovne
istine. ;vaj intellectus ima udjela u nestvorenom svjetlu, kao )to i sve stvoreno
ima udjela u prvom uzroku, )to sugerira da og, a ne +ovjek, preuzima njegovu
ulogu. 3o, Augustin prosvjetljenje ipak eli razumjeti kao sliku pralika, ne kao
obja)njenje vi)ega niim, kao )to to +ini svaka teorija apstrak(ije, pa i nauk o
intellectus agens. *toga se kod Augustina govori i o umjerenom intui(ionizmu.
,a Augustina je istina, logi+ki gledano, s jedne strane svojstvo suda, a njezina bit
se nalazi u slaganju iskaza s predmetnim sadrajem, (erum definientes dicimus
esse 2uod est, aut non esse 2uod non est /definiraju4i istinu kaemo da ono )to
jest da jest, ili ono )to nije da nije0. 3o, ovo poimanje se s druge strane povla+i,
da bi se istaknuo temelj istine, a to su vje+ne ideje u ojem duhu. =stina je
istozna+na s njima, pa su rationes, ideae, species aeternae stvarna bit istine. ?
budu4i da su ovo oje ideje, Augustin moe re4i da je og istina. :ime ona ipak
postaje ontolo)kom, pri +emu ono )to jest nije vi)e slaganje suda sa stvari, nego
praslika u ojem duhu, koje su ono )to istinski jest.
#
oja egzisten(ija za Augustina je utvr.ena ve4 time )to pojam oga pripada
temeljnim pojmovima duha. 3o, on razmi)lja i o drugim dokazima za oju
opstojnost, od kojih je najpoznatiji noolo)ki dokaz, dokaz iz +istog mi)ljenja.
<ovjek u aktima svoga du)evno-duhovnog ivota, u mi)ljenju, osje4anju i
htijenju, nalazi vje+ne, nepromjenjive i nune istine. ;ne nisu u prostoru i
vremenu, one su nadljudski i nadvremenski bitak u +ovjeku. 9sred svega
nesavr)enog +ovjek doti+e savr)eno, usred relativnog apsolutno, on tei prema
najve4oj boanskoj istini, u kojoj onda posjeduje i uiva sve druge istine.
Augustin svoj dokaz o+ito temelji na Platono(u 'mposionu3 og je ne)to
savr)eno, bez +ega nesavr)eno nije mogu4e misliti, kao praistina i pradobro on je
pratemelj svih istina i vrijednosti, njihovo utemeljenje /hpothesis$.
Augustin se pri dokazivanju oje opstojnosti slui i neoplatonisti+kom metodom
uspona prema inteligibilnom. 7adi se o nastojanju oko vidljivosti najvi)ih temelja
bitka, koji su prisutni u bi4ima, ali u svojoj biti imaju vlastiti na+in postojanja. ,a
njihovo spoznavanje potrebno je )kolovanje duha, koje u datostima vidi vi)e od
osjetilnosti. ?ugustin pred sobom ima Plotino(e Eneade o usponu prema
najvi)em, ali i Platono(u ideju dobra, o kojoj ovisi i nebo i priroda. ,a njega je
og iv i osoban, jer on polazi od ive osobne du)e. 'uh je, dodu)e, i neosobna
logi+ka stvarnost, ali to je samo jedna njegova zna+ajka. 2ijeli i stvarni duh
uvijek je ivi duh. ;sim toga, on u ivotu ne vidi samo duhu stranu ira(ionalnost,
nego i njegovu blizinu +ogosu, koji proima ivot i izgra.uje ivot du)e. 9pravo
ovdje on otkriva udio ovog du)evnog ivota i njegovih +ina u nunoj, vje+noj,
nepromjenjivoj ojoj istini. Iiva du)a je put prema ivom ogu, )to je bitna
odredni(a kr)4anskog poimanja platonskog dijalekti+kog puta prema ogu.
Cad ?ugustin govori o ojoj biti, on tvrdi da je beskona+ni og za na) kona+ni
razum neshvatljiv5 'i comprehendis, non est %eus /ako razumije), nema oga0.
3a)e pojmove i kategorije na oga moemo primijeniti samo analogno. 9nato+
tome moe se tvrditi da je og jedinstvo, jedinost, savr)enost, vje+nost, najve4e
dobro, pratemelj svijeta. *av bitak izvan njega samo je slika pralikova
/e4emplaria$ u njegovu duhu. *amo udjelom /participatio$ u ojem bitku
postaje sav drugi bitak. =deje u ojem duhu ipak nisu Platono( neosobni logi+ki
svijet, nego one pripadaju ogu, imaju boanski temelj, a preko njih +ovjeku se
otvara pristup punini i bogatstvu boanske naravi. ez neoplatoni+kog
emana(ijskog panteizma, koji sve identitizira, +ovjek spoznaje svijet kao odsjaj
njegova sadraja, kao sliku boanskih pralikova. ? stvaranje je realiza(ija ideja
iz oje punine. 3a pitanje za)to je ono uslijedilo, Augustin odgovara da se ne
moe navesti bolji razlog od onoga da je dobri og trebao stvoriti dobro, )to je i
Platon drao najboljim odgovorom na pitanje o razlogu stvaranja.
11
Fto se ti+e
pitanja iz +ega je svijet stvoren, Augustin misli druk+ije od Platona, jer za njega
ne postoji vje+na materija. Postoji mogu4nost neoplatoni+ke emana(ije ili
11
9sp. %e ci(itate %ei 5#, 67.
"
stvaranja iz ni)ta. ? budu4i da bi prema emana(iji ono kona+no moralo biti u
ojoj naravi, ostaje samo stvaranje iz ni)ta.
*vijet je stvoren u vje+nosti, izvan vremena, koje postaje sa stvaranjem tjelesnog
svijeta. Pitanje za)to svijet nije stvoren prije ili poslije, besmisleno je, jer
pretpostavlja vrijeme, koje, kao i prostor, postoji tek od stvaranja. *toga
Augustin tvrdi da je netko, upitan )to je og +inio prije stvaranja, odgovorio da je
pravio pakao za one koji ele previ)e znati. ? stvaranjem zapo+eti tijek svjetskog
pro(esa on obja)njava s pomo4u materije, vremena i vje+ne forme. -aterija je
supstrat svega stvorenog bitka. 3jemu ne treba odri(ati realnost, kao da je samo
ideja stvarna. ;n misli druk+ije od Platona, iako je uvjeren da su samo pralikovi
u ojem duhu stvarna i puna istina i stvarnost. *like su samo slike, ali su one i
stvarnost, pa makar i umanjena. =pak je materija za njega gotovo ni)ta /prope
nihil$. ;vdje je Platono(o mi)ljenje prilago.eno kr)4anskom uvjerenju, a
prisutno je i aristotelovsko i stoi+ko poimanje stvarnosti, )to je utje(alo na
oblikovanje srednjovjekovnog pojma realiteta. -aterija je bez forme, ali je
njezina zada4a predstaviti formu. =ako je stvorena iz ni)ta i jest gotovo ni)ta, u
njoj se doga.aju +uda ojih djela. ;na nije protena kao kod Platona, jer ne bi
mogla postojati materija an.ela. ,a njezino shva4anje bolje odgovara
aristotelovska +ista mogu4nost, od koje se moe oblikovati sve.
3o, kod ?ugustina je materiju bolje promatrati sa stajali)ta vremenitosti. ;na je,
dodu)e, prije vremena, ali se u njoj pojavljuje, doivljava i mjeri vrijeme, budu4i
da ono postaje promjenom stvari, koja je promjena formi u materiji. *ve u
materiji stvoreno stoji, dakle, pod kategorijom promjenjivosti, pro(esa, a time i
vremena. 9 ovom smislu materiju je mogu4e pripisati i an.elima u teologijskom
smislu. Erijeme i stvaranje dvije su strane iste stvari. *toga je vje+nost ne)to
sasvim drugo u odnosu na vrijeme. Eje+nost ne poznaje promjenu, a vrijeme je
samo promjena. Eje+ni bitak sebe posjeduje jednom i odjedanput, vremeniti bitak
tek nastaje. ? u kakvom odnosu stoje vje+nost i vremenito stvaranje, zagonetno
je, )to vrijedi i za vrijeme. -oemo ga doivjeti samo u trenutku, koji ipak nema
trajnost /spatium$. ?ko bi se trenutak pro)irio na vremensko razdoblje, on bi bio
djeljiv, postojala bi pro)lost i sada)njost, pa trenutak ne bi bio sada)nji trenutak.
13
=pak, +ovjek posjeduje svijest vremena u smislu rasprostiranja. :o zbog toga )to
se du)a rasprostire svojim sje4anjem i gledanjem unaprijed. = kad Augustin
opaaj vremena naziva protegnu4em samoga duha /distentio ipsius animi$ i tvrdi
da se vrijeme mjeri samim duhom,
1$
onda je on blizu -anto(om poimanju
vremena kao forme zora.
9 svjetskom pro(esu ipak je najvaniji faktor forma, koja je u sredi)tu
?ugustinove metafizike i spoznajne teorije. ,a njega postoje ideje kao odre.ene
temeljne forme i stalne, nepromjenjive biti stvari. ;ne nisu stvorene, pa se vje+no
13
9sp. isto,78, 79:6;.
1$
9sp. isto, 6<, ==.
1A
pona)aju na isti na+in i nalaze se u ojem duhu. ?li dok one same ne nastaju i
ne nestaju, sve )to nastaje i nestaje prema njima je napravljeno.
16
Pritom sve
stvoreno, pa i materija, treba formu. -ateriju moemo misliti bez forme, ali bez
nje ona stvarno nikad nije postojala. Basno je da su rodovi i vrste stvorenih stvari
forme, ali se +ini da ?ugustin i ono individualno promatra kao ono )to po+iva na
boanskom predpoimanju /praeconceptio di(ina$. ? ideje se moraju pretpostaviti
i za odre.ene ljudske skupine u prostoru i vremenu, ne samo za op4u vrstu
+ovjeka. ;ne se kao (jeline odnose prema dijelovima i pretpostavljaju
poznavanje individualnog. Formiranje pak materije u stvaranju dogodilo se izvan
vremena, i to odjednom, simultano, budu4i da je naslje.ivanje mogu4e tek nakon
)to je stvaranjem nastalo i vrijeme. *toga je biblijsko izvje)4e o stvaranju za
?ugustina slikovito. Forme su za Augustina kli(onosni, uzro+ni temelji /rationes
seminales, causales$, koje se razvijaju tek s vremenom. 3o, ne radi se o
modernom shva4anju razvoja, gdje vrste nastaju slu+ajno, nego o anti+kom, gdje
se razvoj doga.a iz supstan(ijalnih vrsta. ;va misao protee se preko Aristotela i
stoika do Hegelo(e dijalektike.
'u)a je jedna od glavnih tema ?ugustinova mi)ljenja. ;n se pita o odnosu tijela i
du)e, o samoj du)i, o njezinom izvoru i trajanju. Prema njemu, +ovjek tvori
jedinstvo. 3o, ono nije supstan(ijalno jedinstvo /unio substantialis$, od dvije
supstan(ije stopljena nova supstan(ija, nego se sastoji u tome da du)a posjeduje
tijelo i vlada njime. 'u)a je umom obdarena supstan(ija. *toga je +ovjek stvarno
du)a, tijelo nije konstituens s istim zna+enjem. ;n je razumna du)a, koja koristi
smrtno i zemaljsko tijelo. ? stoi+ko je ?ugustinovo poimanje ivotne napetosti
/intensio (italis$, prema kojem je du)a u (ijelom tijelu. ;n, dakle, ne prihva4a
platonisti+ki pesimizam ota(a, da je tijelo zatvor du)e, a njegovo poimanje
+ovjeka kao du)e postaje op4e dobro kr)4anskog poimanja +ovjeka. 'u)a je
supstan(ija, a Augustin tu supstan(ijalnost utemeljuje na analizi ja-svijesti, koja
pokazuje realnost, samostalnost i trajnost onoga GjaH. Ba-svijest sadri stvarnost
koja je neposredna datost svijesti. GBaH je ne)to drugo u odnosu na njegove akte,
koje posjeduje, ali nije identi+no s njima. *je4anje, mi)ljenje i ljubav pripadaju
meni, a ne sebi. GBaH se razlikuje od svojih akata, ono uvijek ostaje jedno i isto,
za razliku od akata. :ime je osigurana supstan(ijalnost du)e kao samostalnog,
postojanog i realnog bitka.
'u)a je i nematerijalna, svi njezini akti su bez prostorne protenosti. *ve tjelesno
ima visinu, )irinu i dubinu. *toga du)a mora biti netjelesna, a kao takva i
besmrtna. ?ugustinova argumenta(ija glasi5 udu4i da je istina nepromjenjiva i
vje+na, a ljudski duh s njom nerazdvojivo povezan, i on mora biti vje+an. =za
ovog promi)ljanja ne stoji uvjerenje da je du)a nositelj istine, nego je to zakon
istine uop4e. :u se o+ituje ne)to nevremensko i apsolutno. 'u)a, koja je svojim
aktima u vremenu, svojim sadrajima je uronjena u nevremenski svijet istine. ?
ovo svojstvo ima iva du)a, a ne neka trans(endentalna svijest. Augustin se ne
16
9sp. %e di(ersis 2uaestionibus 9=, 2u ><, 6.
11
fiksira na ne)to apstraktno, u +emu bi otkrio nevremensku vrijednost. ;n vidi da
je ivo GjaH ono )to se mora tako sje4ati, misliti, htjeti i voljeti, da bi se u tome
o+itovala njegova nerazdvojiva povezanost s istinom i s vrijednostima. 9
supstan(iju ivoga GjaH uronjena je pak ova povezanost, pa je du)a besmrtna.
Augustin postavlja i pitanje podrijetla du)e. ;na ne emanira iz oga u smislu
neoplatoni+kog panteizma, budu4i da bi tada morala biti dio oga. ;n ne
prihva4a ni nauk o preegzisten(iji. ,a njega je du)a stvorena, ali se postavlja
pitanje kako. 'u)e proizlaze iz Adamo(e du)e /genera(ijanizam0, ili se svaka
stvara /krea(ijanizam0, ili egzistiraju u ogu i )alju se u tjelesa, odnosno
dragovoljno idu u njih /kr)4anski nauk o preegzisten(iji0. &enera(ijanizam je
upitan, jer postoji opasnost da se shvati materijalisti+ki, dok krea(ijanizam donosi
pote)ko4e za obja)njavanje isto+nog grijeha.
Rationes aeternae u ojem duhu za ?ugustina su temelji spoznaje i bitka, ali i
temelj 4udorednosti. ;ne su vje+ni zakon, iako je on, kao svjetski plan ili volja
oja, koja zapovijeda odravanjem prirodnog poretka i zabranjuje da ga se
ometa, )iri pojam. Eje+ni zakon u sebi, dakle, obuhva4a (ijeli poredak bitka, pri
+emu se bitak razumijeva u naj)irem smislu5 kao tjelesni bitak prirode, le4
naturalis /prirodni zakon0, kao idealni bitak logi+kih vrijednosti, le4 rationalis
/razumski zakon0, te kao bitak 4udorednih propisa, le4 (oluntatis, ordo amoris
/zakon volje, poredak ljubavi0. Augustin upravo 4udoredni zakon naziva vje+nim
zakonom i time (jelinu uzima kao dio. ;n je kao idealni (jeloviti poredak prin(ip
4udorednosti, no on je sadrajno istozna+an s ojom biti, a kao ratio /um0 s
ojom mudrosti, dok je og zadnji prin(ip 4udoredno dobrog, bonum omnis
boni /dobro svega dobra0 u smislu methe4is /udjela0. Pritom Augustin anti+ki
prin(ip 4udorednosti, koji se uvijek promatra kao poredak uma, dopunja
kr)4anskom religiozno)4u. ;sim oje mudrosti kao prin(ip se uzima i boanska
volja, koja je utvrdila dekalog, a koja je istozna+ni(a s ojom mudrosti, di(ina
sapientia (el (oluntas %ei /boanska mudrost ili volja oja0 i s ojom biti,
koja se ne moe mijenjati. ;na nije ni neka strana sila, budu4i da na) vlastiti bitak
nastaje od nje, tako da se ne moe govoriti o heteronomiji u -anto(u smislu.
3o, ako je na) ivotni put kategorijalno determiniran idejama u ojem duhu,
postavlja se pitanje postoji li istinska ljudska sloboda. Augustin je smatra
postoje4om, jer vje+ni zakon kauzalnu determina(iju tvori samo u nerazumskoj
prirodi, dok on na podru+ju duhovnih bi4a stvara propise trebanja, koji upravo
pretpostavljaju slobodu, ako zakon eli imati nekog smisla. ;sim toga, on
nagla)ava i zna+enje volje za bit konkretnog 4udorednog djelovanja i ivljenja.
;no 4udoredno za njega je volja ili ljubav. Judoredni +in pojavljuje se kao
funk(ija dubokog sloja ljudskog sr(a. *toga i kae5 %ilige, et 2uod (is fac? /Djubi
i +ini )to ho4e)K0.
18
3o, ni ne radi se o individualisti+koj samovolji ili
emo(ionalizmu, jer i sr(e ima svoj zakon. ;no naginje prema vrijednosti, kao
18
)ractatus in 7. Joh. &, 9.
11
tijelo prema svom prirodnom mjestu. 3isu odlu+uju4i ljubav i htijenje, nego
istinska ljubav i pravo htijenje. ? og je praljubav, od koje ivi sva ljubav. *toga
ljubav ima apriornu vrijednost, ona nije ira(ionalna, nije bez kognitivnih
elemenata, a ni ratio nije bez emo(ionalnih odnosa. ? ako je na) ivot ljubav
/(ita nostra dilectio est$ i tenja @eros$, onda je njihovo ispunjenje mir i uivanje
sre4e. laenstvo vi)e nije mi)ljenje mi)ljenja, nego ispunjenje ljubavi u
sjedinjenju volje sa svojim (iljem. ,a ovo Augustin upotrebljava izraz frui
/uivati0,
7&
kojemu suprotstavlja uti /upotrebljavati0, u kojem vidi rela(ijske
vrijednosti, koje uvijek upu4uju izvan sebe i kod kojih jo) nismo do)li do mira.
:ome se pribraja sve zemaljsko, koje ne smije biti upu4eno samo na sebe. ?
dobro ovdje ne ovisi o sklonosti, nego je sklonost okrenuta prema dobru. *amo
sklonost vo.ena dobrom vodi prema sre4i.
-ir je za Augustina veliki (ilj oje drave i pojedina+nog ivota. ?ko je +ovjek
nadvladao svoju nesre.enu poudnost i na)ao istinski ivot, dobro, onda on
ostvaruje mir. =za ovoga se ne krije umorni kvijetizam, kojemu je za pobolj)anje
potrebno ponuditi nemirnu aktivnost, nego mir ovdje zna+i ispunjenje one
objektivisti+ko-teleolo)ke etike, prema kojoj sav ivot ide prema dobru kao (ilju,
koji je i savr)enost i sre4a. ? ideje svoje filozofije vrijednosti i sre4e Augustin je
iskoristio i u svojoj so(ijalnoj filozofiji i u filozofiji povijesti u djelu %e ci(itate
%ei /; ojoj dravi0. :u on protiv subjektivne samovolje i volje za mo4i
promi)lja red i poredak. 'ravna mo4, koja nije pravedna, ne razlikuje se od
razbojni+ke bande. Djudi i drave su volja, ali normirana. ;vo stajali)te on
pro)iruje i na (jelinu svjetske povijesti. 3jezine so(ijalne tvorevine mogu biti
oja i zemaljska drava. ? ovo suprotstavljanje nije identi+no sa 2rkvim i
svjetovnim dravama, nego se radi o zajedni(ama po volji ojoj ili protiv nje.
:ako i 2rkva i drava mogu stajati i na jednoj i na drugoj strani. ,emaljska
drava /ci(itas terrena$ moe, dakle, biti izgra.ena na nekom ljudskom redu, biti
veli+anstvena organiza(ija i mnogo ostvariti, ali ako +itavo njezino bi4e ostane
kod zemaljksih dobara i ve4 ih uiva /frui0, umjesto da ih samo koristi /uti0 za
ve4i (ilj s onu stranu ljudsih poudnosti, koji se nalazi u ogu, onda je taj red
samo zemaljski, u biti je nered, a njegove vrijednosti u stvari su samo obmana.
oja drava se, nasuprot tome, sastoji od ljudi, koji se pokoravaju vje+nom
ojem poretku. ? u svjetskoj povijesti ove dvije drave nalaze se u
me.usobnom sukobu. *ila dobra stalno je u borbi sa silama zla. 3o, dobro je
besmrtno i pobjeda mora biti oja.
1.2. Filozofija skolastike
Pod skolastikom u uem smislu razumijeva se izraena filozofsko-teolo)ka
spekula(ija od -arla Aali"og
1#
do renesanse,
1"
koja se prije svega pojavljuje u
1>
9sp. %e ci(itate %ei 5#, 68.
1#
>8#-#1$.
1"
16. stolje4e.
13
literaturi zbornika /summae$ i pitanja /2uaestiones$. 9 )irem smislu skolastikom
se naziva i ono mi)ljenje, koje, dodu)e, ne poznaje )kolsku, pojmovno-ra(ionalnu
metodu, ali se ipak zasniva na istom metafizi+kom i religioznom temelju, kao )to
je mistika. Pod njom se moe razumjeti i arapsko-idovska filozofija, koja u
ovom vremenu dolazi u doti(aj sa zapadnom skolastikom.
:emelj srednjovjekovne )kole bila je pouka u sedam slobodnih vje)tina /artes
liberales$, koje su se dijelile na tri(ium /tropu4e - gramatika, dijalektika,
retorika0 i 2uadri(ium /+etveropu4e0 /aritmetika, geometrija, muzika,
astronomija0. ? pod dijalektikom je podu+avana ne samo logika, nego i (ijela
filozofija, pod retorikom pak etika, koja se sadrajno orijetirala prema +etiri
platonske kardinalne /mudrost, pravednost, hrabrost i razboritost0 i kr)4anske
kreposti /vjera, nada i ljubav0. 3astavni pogon na visokim )kolama po+ivao je na
temeljnim formama lectio /predavanje0 i disputatio /rasprava0. 'isputa(ijska
tehnika pro /za0 i contra /protiv0 i iz rasprave ponu.eno rje)enje odre.ivali su i
strukturu srednjovjekovnih suma. ? skolastika poznaje i tematsku obradu
problema u malim djelima /opuscula$. 3jezin duh razvija se u dva elementa5
auctoritas /autoritet0 i ratio /razum0, tradi(ija i mi)ljenje. ?utoriteti su iskazi
iblije, ota(a, kon(ilL, filozofa. ? u senten(ijskim knjigama skupljeni iskazi
postaju predmet ra(ionalne analize.
1. %. 1. Rana skol as t ! ka
1.2.1.1. Anselmo Canterburyski
3azvan o(em skolastike, ro.en
1A
je u ?osti. 3ajpoznatija njegova djela su
Monologion, koje tematizira oju mudrost i Proslogion, koje promi)lja oju
egzisten(iju. 9 svom mi)ljenju ?nselmo se oslanja na ?ugustina i njegov moto
fides 2uaerens intellectum /vjera koja trai razum0. ;n iskaze vjere u njihovu
sadraju i kontekstu rasvjetljuje prema logi+kim aspektima, te gradi sustav, koji
omogu4uje da se oni dedu(iraju jedan iz drugoga i shvate iz njihovih dubljih
temelja. Proslogion donosi dokaz o ojoj opstojnosti, koji -ant, u obliku koji
su predali %escartes i +eibni*, naziva ontolo)kim, a glasi5 9m u sebi samome
nalazi ideju onoga od +ega se ne)to vi)e ne moe misliti /id 2uo maius cogitari
ne2uit$. ? ako bi ovo bi4e egzistiralo samo u mislima uma, onda ono ne bi bilo
najvi)e, jer bi se onda moglo misliti jo) vi)e, koje egzistira i u stvarnosti.
3o, ve4 je redovnik Gaunilo na ovu argumenta(iju primijetio5 ?ko sebi zamislim
savr)eni otok, iz toga ne slijedi da on postoji. -ant 4e kasnije re4i5 * pojmom
jedne stvari jo) nije data njezina egzisten(ija. ?ko mislim 1AA srebrenjaka, oni
time jo) nisu egzistentni. =pak, i Anselmo to zna5 ?ko neki slikar zami)lja svoje
1A
1A33-11A".
1$
djelo, ono jo) ne postoji. ;n ipak ustrajava na svom dokazu i odgovara Gaunilu
da primjerom savr)enog otoka nije pogo.en stvarni sadraj. Ber, u ideji oga
postoji jedinstveni i neusproredivi slu+aj, budu4i da se ovdje misli bi4e, koje
nuno i od vje+nosti u sebi uklju+uje sve savr)enosti, dok otok uvijek ima samo
ograni+eni bitak.
=pak, ?nselmovo razmi)ljanje lako se moe interpretirati nedostatno i pogre)no.
9 njemu se moe slutiti pogre)an zaklju+ak, koji iz ne+eg samo logi+kog
preska+e u ontologi+ko, budu4i da pojam najsavr)enijeg bi4a nije mogu4e
pokazati u iskustvu. 3o, ova primjedba ipak pretpostavlja modernu spoznajnu
teoriju, prema kojoj su pojmovi misli, koje svoje opravdanje dobivaju samo iz
osjetnog iskustva, )to u Anselmo(o vrijeme nije bio slu+aj. ? i on u Proslogionu
razlikuje ono )to je samo u umu /in intellectu esse$ od onoga )to je u stvari /in re
esse$, dok u odgovoru Gaunilu govori o pogre)nim pojmovima, jer pojam oga
nije pojam svakodnevnog mi)ljenja, nego sasvim posebna ideja. 3o, postoji i
interpreta(ija ?nselmove misli, prema kojoj je on iz religiozne vjere znao da
ojoj biti pripada egzisten(ija, te da je njegov ontolo)ki dokaz samo didakti+ka
eksplika(ija vjere, +emu u prilog ide +injeni(a da se on za svoj pojam oga +esto
na nju poziva. 3o, ovakva interpreta(ija pretpostavlja uvjerenje da skolasti(i
mogu misliti samo sa stajali)ta vjere, u kojem se dokida znanje, )to nije slu+aj.
=pak, o interpreta(iji odlu+uje prije svega idejno-povijesno mjesto ovog
razmi)ljanja. Anselmo u Proslogionu kae da najsavr)enije bi4e nema ni po+etak,
ni kraj, ni dijelove, ono je (jelina bitka i mi)ljenja. *amo ovdje su bit i
egzisten(ija, mi)ljenje i bitak, isto. = on bi mogao govoriti o sveukupnosti
stvarnosti /omnitudo realitatis$, o tome da je sve umno i stvarno. 3jegovo
najsavr)enije bi4e u stvari je Augustino(o bonum omnis boni @dobro s(ega
dobra$, platonska ideja dobra. ? Monologionu on i donosi tipi+no platoniziraju4e
dokaze o ojoj opstojnosti, iz stupnjeva savr)enosti i iz ideje najvi)eg bi4a.
;vdje sve nesavr)eno pretpostavlja savr)eno, koje je (ijelim svojim bitkom
prvotno. udu4i da nesavr)eno postoji, savr)eno postoji jo) vi)e, ono je +ak i
realnost, prema kojoj je nesavr)eno samo slika. ? i iz njegova pojma istine
postaje jasan njegov dokaz o ojoj opstojnosti. =stina je ispravnost bitnosti, koja
je time dana, da se sve bitnosti /biti, esen(ije0 slau sa svojim pralikom u ojem
duhu. ;va ispravnost uvijek se otkriva u duhu, i to onda kad on pokazuje bitne
odnose. ?ko na)e mi)ljenje u ojoj ideji spozna nunu povezanost biti i
egzisten(ije, onda se upravo tu otkriva praistina. *toga se ne moe re4i da
?nselmo neopravdano preska+e iz svijeta pojma u svijet realanosti. ,a njega
mi)ljenje i bitak jo) nisu razdvojeni na novovjeki na+in.
,a dublje razumijevanje duha skolastike potrebno je navesti i ono )to Anselmo
govori o prin(ipu 4udorednosti. 9 djelu %e (eritate /; istini0 on se pita o
pravednosti /iustitia$, o tome )to je esen(ijalno 4udoredno dobro, a )to je
potrebno da bi jedna radnja bila 4udoredno dobra. Pritom je dobro ne samo
16
izvanjski stvarno ispravno djelo, nego i svjesno i slobodno odobravanje i htijenje
onoga )to treba biti. Pa ako bi netko dobro +inio iz ta)tine ili zbog vanjske
nagrade, onda on ne bi bio pravedan. ;n ga mora +initi sa znanjem i slobodnim
htijenjem, jedino i samo zbog ispravnosti. *toga je za Anselma pravednost
ispravnost volje, koja se vr)i zbog nje same /iustitia est rectitudo (oluntatis
propter se ser(ata$.
1.2.1.2. Petar Abelard
Petar Abelard
11
produbljuje Anselmo(u nakanu da ono ra(ionalno prome istine
vjere. *toga je je razradio dijalekti+ku metodu suprotstavljanja autoriteta, )to je
temeljna misao njegova djela 'ic et non /'a i ne0. ,na+ajna su mu i djela Ethica
seu scito teipsum /Mtika ili upoznaj sam sebe0, te logi+ki spisi #ntroductiones
par(ulorum @-ali uvodi0, +ogica ingredientibus /Dogika za po+etnike0, +ogica
nostrorum petitioni /Dogika na zahtjev na)ih0 i %ialectica /'ijalektika0. ,a
povijest filozofije zna+ajan je po tematiziranju teolo)ki vanog pitanja
univerzalija. 3jegova trinitarna teorija govori o boanstvu triju osoba, a nauk o
otkupljenju o tome da isto+ni grijeh pripada +ovjeku kao takvom. Pritom se javlja
pitanje kako se moe razumjeti op4i pojam boanstva i +ovje)tva, o +emu su se
iskristalizirala dva razli+ita mi)ljenja5 realizam i nominalizam.
Bo) je zapravo Platon govorio o univerzalijama, koje za sebe postoje jo) prije
svih stvari /uni(ersalia ante res$. *rednjovjekovni realisti nisu bili pristali(e
njegova nauka o idejama, nego su ono op4e premjestili u egzistiraju4e stvari, ali
su mi)ljenja da ono individualno u odnosu na vrstu nije ni)ta novo, nego je dano
zajedno s op4im. :ako du)a pojedinog +ovjeka, kad je og stvara, nije neka
posebna supstan(ija, nego samo obiljeje +ovje)tva, koje je uvijek egzistiralo. 3a
taj na+in se lak)e moe razumjeti i isto+ni grijeh. ;p4a bitnost vrste +ini
pojedina+nu supstan(iju, tako da individuum nije vi)e ni)ta vlastito, on je u
najboljem slu+aju modifika(ija op4eg. 3asuprot ovome, neki mislio(i ". stolje4a
u univerzalijama ne vide op4e realne entitete, res /stvari0, nego samo misli /nuda
intellecta$, dok ono )to postoji, uvijek mora biti individualno. ? u 11. stolje4u
antirealisti ih smatraju samo imenima /(oces, nomina$, +ak i dahom glasa /flatus
(ocis$. 3o, kod Abelarda u ovoj problemati(i stvari stoje druk+ije. Prema njemu,
ako spe(ifi+na bitnost /entitet0 posjeduje sve )to pripada individualnom, onda
nema razli+itih ljudi, postoji +ovjek kao takav, odnosno samo kategorije, u njima
je is(rpljen sav bitak. *toga njegovo rje)enje ide u prav(u tvrdnje da ono )to
stvarno jest uvijek mora biti individualno, samo o pojedin+anoj stvari postoji
stvarno znanje. ;p4i pojmovi samo su mi)ljenja /opiniones$, koja ne utemeljuju
nikakvo stvarno znanje, oni su nejasne slike /imagines confusae$. 'odu)e, ne
moe ih se ozna+iti kao puke rije+i, ali ni kao znanje o unutarnjoj biti stvari, koje
posjeduje samo og. <ovjek moe s pomo4u vanjskog, ak(idenata, izre4i ne)to o
11
1A>"-11$1.
18
stvari, ali ono )to on kae ne nadilazi subjektivne zna+enjske iskaze /sermones$.
*toga se ono univerzalno moe nazvati i res ficta /izmi)ljena stvar0. ;p4i
pojmovi su in intellectu solo et nudo et puro /u samom i golom i +istom umu0, bit
koja se izri+e op4im pojmom stvar je ljudskog duha, a ne bitka.
,a razliku od mnogih mislila(a prije i poslije njega, kod Abelarda priroda vi)e ne
govori +ovjeku, nego +ovjek govori o prirodi, i to prema svom subjektivnom
stavu. =pak, ono )to +ovjek govori mi)ljenje je o stvarno postoje4em bitku, on jo)
ne stvara bitak, kao )to se tvrdi u novom vijeku, nego ga interpretira. *toga je
Abelard ipak realist, a ne nominalist u kasnijem smislu. ? dok je u vrijeme
patristike 4udoredni +in odre.en znanjem i voljom, stavom i slobodom, kasnija
vremena su dovela do juristi+ke prevage na moralnom podru+ju, gdje je pravno
na+elo da djelo ubija +ovjeka, a ne namjera, dranje, pri +emu djeluje i
starozavjetni zakon taliona /oko za oko zub za zub0, protiv +ega su u ". stolje4u
istupale i (rkvene sinode. ,bog toga je zna+ajan Abelardo( povratak moralu
dranja. ;n jasno razlikuje izme.u nakane /intentio$ i djela /opus$. ,a 4udoredno
dobro nuna pretpostavka je dranje, iako ono nije sve. 3akana, naime, nije sama
po sebi vrijednost, nego je ona put prema djelu, na osnovi kojega se moe i
razumjeti. ez djela ona je prazna. -oral, koji nagla)ava samo nakanu i dranje,
moe se izgubiti u subjektivizmu i individualizmu, zbog +ega su nune i
objektivne norme. ?belard, dakle, i na podru+ju spoznaje i na podru+ju etike
pretpostavlja matafizi+ki poredak, koji nastoji dosegnuti. ;n vidi vanost
subjektivnog, ali nije subjektivist.
1. %. %. V!soka skol as t ! ka
1.2.2.1. Recepcija Aristotela
9 11. stolje4u po+inje re(ep(ija Aristotela, a dovr)va se u 13., i to preko
arapsko-idovskih filozofa i prijevoda s gr+kog jezika. ? ono )to je iz arapsko-
idovske filozofije utje(alo na srednji vijek nije bilo stvarno misaono dobro
islama ili idvostva, nego u svjetlu neoplatonizma promatrani aristotelizam.
Pritom arapski put do Aristotela vodi preko *irije. ;d 6. do 1A. stolje4a kr)4anski
mislio(i su preveli neka djela Aristotela, Porfiri!a i Pseudo:%ioni*i!a na sirijski i
komentirali ih. ? na dvoru u agdadu prevo.ena su gr+ka djela sa sirijskog i s
gr+kog na arapski. :ako je arapska filozofija postala kanal preko kojeg je
neoplatonizam nakon patristike ponovno u)ao u srednji vijek, )to se osobito
doga.alo kroz Aristotelo(u teologi!u /izvadak iz Plotino(e
11
>. i <. Eneade$ i
+iber de causis /Cnjiga o uzro(ima$, koja je izvadak iz Pro"lo(e
6=
Elementatio
theologica /:eolo)ka po+etni(a0.
11
9mro 1A6.
13
$1A-$#6.
1>
;vo izmjenjivanje aristotelovskih i neoplatonskih ideja proima (ijelu arapsku
filozofiju. :ako, primjeri(e, za Alfarabi!a
6>
bitak u razli+itim stupnjevima emanira
iz jednog boanskog bitka. =spod prvih od ovih stupnjeva nalaze se duhovne
supstan(ije ili inteligen(ije, koje kao du)e pokre4u sfere, od kojih je jedna i
aristotelovski intellectus agens. *li+no misli i A(icena
68
. *vijet je za njega vje+no
djelovanje vje+noga oga, i to na emana(ijski na+in. =z njega izlazi najvi)a od
inteligen(ija, iz koje emaniraju daljnji duhovi sfera, koji u svim pojedinostima
providno)4u vladaju svijetom, dok se og ne brine o pojedina+nim stvarima, on
samo spoznaje op4enito. Pored toga stoji vje+na materija. ;na je prin(ip
individua(ije. ? za A(eroesa
6<
iz Cordobe inteligen(ije svoje postojanje
zahvaljuju jednom stvarala+kom +inu. = svijet potje+e od oga, ali je on vje+an.
=nteligen(ije pokre4u sfere, a zadnju +ini intellectus agens, koji kao kozmi+ka
sila ujedno pokre4e i mjese(. ? on je opet samo jedan u svim ljudima, tako da
pojedini +ovjek ne posjeduje ni supstan(ijalnu du)u ni osobnu besmrtnost. *amo
je jedinstvena du)a +ovje+anstva besmrtna. = materija je vje+na, ona u sebi sadri
mno)tvo zametaka i formi. 9 ovom kontekstu zanimljiva je i A(eroeso(a
polemika protiv Al:Ga*ali!a
6&
, koji predstavlja paralelu povremenom sukobu
izme.u religije i filozofije unutar kr)4anske skolastike. Al:Ga*ali se u spisu
%estrucito philosophiae /7azaranje filozofije0 zbog religioznog sadraja islama
protivi filozofiji. A(eroes pak svojim odgovorom %estructio destructionis
/7azaranje razaranja0 brani pravo razuma. 3jegova temeljna misao je da
filozofija ne eli potisnuti religiju.
= idovska filozofija, koja je utje(ala na skolastiku, pod utje(ajem je arapske, a
do izraaja osobito dolazi neoplatonski Aristotel. ? mjesto ulaza arapsko-
idovske filozofije u srednji vijek bio je :oledo, gdje je postojala prevoditeljska
)kola. Iidovski mislila( A(encebrol
69
pritom zastupa emana(ijski panteizam. 9
svom glavnom djelu .ons (itae /=zvor ivota0 on tvrdi da je og izvor ivota, iz
kojega u stupnjevima te+e sav bitak. 'uh svijeta neposredno proizlazi iz oga.
;n se sastoji od materije i forme, stvarnih prin(ipa, koji karakteriziraju bitak, te
se stapaju u jedinstvenu supstan(iju. ;d svjetskog duha emana(ija se dijeli
tjelesni i duhovni svijet. ? dobar poznavatelj Aristotela je i Moses Maimonides,
6B
koji osporava vje+nost svijeta i zastupa stvaranje iz ni)ta.
'o sredine 11. stolje4a skolasti(i su Aristotela poznavali samo neizravno, pa je
ostao dojam da je on samo logi+ar. ? to poznavanje i)lo je preko prijevoda i
komentara s gr+kog na sirijski, sa sirijskog na arapski, s arapskog, moda i preko
staro)panjolskog, na latinski. Aristotelo(o prevo.enje s izvornog gr+kog na
latinski zapo+eto je sredinom 11., a dovr)eno u 13. stolje4u. *toga je nedvojbeno
1$
9mro "6A.
16
=bn *ina, umro 1A3>.
18
=bn 7u)d, umro 11"#.
1>
9mro 1111.
1#
9mro 1A>A.
1"
9mro 11A$.
1#
da skolastika ne govori samo Aristotelo(im jezikom, a koliko su u njoj prisutni
Platon, Plotin i Augustin.
1.2.2.2. Sveuilita i redovi
,a pro(vat skolastike vano je bilo i ja+anje sveu+ili)ta, posebno pari)kog,
nazvanog i ci(itas philosophorum /drava filozofa. 3astala su tako da su se
postupno povezivale pojedine )kole, pa je u 11. u 13. stolje4u nastao Cni(ersitas
magistrorum et scholarium /,ajedni(a u+itelja i )kolara(a0. :ako nastaju
medi(inski, pravni, artisti+ki i teolo)ki fakultet. * upoznavanjem Aristotela
snano je naraslo zna+enje artisti+kog fakulteta, koji se vi)e nije ograni+avao na
sedam slobodnih vje)tina, nego je preuzeo +itavu filozofiju. 9 ovom vremenu od
velikog zna+enja je bio i znanstveni rad u Franjeva+kom i 'ominikanskom redu,
kojima su pape dodjeljivali katedre na sveu+ili)tima. Franjev(i su pritom bili
skloniji platonsko-augustinskoj tradi(iji, a dominikan(i aristotelizmu.
1.2.2.3. onaventura
Franjev(i osobito nagla)avaju primat volje pred intelektom, upu4enost sve
spoznaje na vje+ne temelje u ojem duhu, prosvjetljenje putem nestvorenog
svjetla, kli(e materije, mno)tvo formi, nemogu4nost vje+nog stvaranja svijeta,
duhovnu materiju, relativnu samostalnost du)e prema tijelu, identitet du)evnih
poten(ija s du)evnom supstan(ijom, neposrednu spoznaju du)e putem njezine
esen(ije, kao i shva4anje filozofije kao kr)4anske, pa je njihovo filozofsko
mi)ljenje snano povezano s religijom i teologijom.
3ajzna+ajniji predstavnik ove tzv. starije franjeva+ke )kole bio je Dona(entura,
=;
%octor seraphicus /*erafski u+itelj0, a najzna+ajnija sum mu djela -omentar
sentenci!ama, Euaestiones disputatae /7aspravljena pitanje0, Dre(ilo2uium
/Cratkogovor0, #tinerarium mentis in %eum /Putovanje uma k ogu0 i
Collationes in He4aemeron /7azmi)ljanja o )estodnevlju0. ;n je klasi+ni
zastupnik augustinske tradi(ije. og je za njega stoerna to+ka filozofije, primum
cognitum /ono prvo spoznato0. *usre4emo ga u du)i i tu ga spoznajemo. ,a njega
je u ljudsku du)u urezano poznavanje oga /inserta est ipsi animae notitia %ei$.
;sobito je istinito ono )to og daje da na.emo u sebi, a to je istina u njezinoj
nepromjenjivosti.
Dona(entura prihva4a i Anselmo( dokaz o ojoj opstojnosti, kao i aposteriorne
misaone puteve, koji iz prirode zaklju+uju o ogu. 3o, njemu je najdraa
apriorno-intuitivna spoznaja oga u samoiskustvu du)e i njezinih +ina. ;n kori
Aristotela )to je u metafizi(i i eti(i odba(io platonske ideje, njegov govor za
3A
1111-11>$.
1"
njega je govor znanosti /sermo scientiae$, a ne govor mudrosti /sermo
sapientiae$. ? ideje su misli u ojem duhu, one nisu ne)to logi+ko, nego
aktivno, stvarala+ko. = platonska ideja je prin(ip pokreta. *ukladno teolo)koj
spekula(iji o +ogosu ideje su saete u ojem *inu, vje+noj rije+i. 9 njemu og
misli samoga sebe. ;n je stoga similitudo %ei /slika oja0, koja izraava sve )to
og jest, zna, moe i ho4e, dakle i svijet. *in je ars aeterna /vje+na vje)tina0.
Putem njega je sve stvoreno. ? og je kao beskona+no bi4e actus purus /+isti
+in0, esse di(inum /boanski bitak0. Primum cognitum nije ens commune /op4e
bi4e0 u smislu ne+eg praznog, nego je ono ens kao actus purus. *vijet proizlazi
iz oga, on je emana(ija, ali ne automatska, nego og stvara bitak. ,a stvoreni
bitak karakteristi+na je njegova sastavljenost od esen(ije i egzisten(ije, forme i
materije. *ve stvoreno ima materiju, pa i du)a. Postoji duhovna materija, koja
ozna+ava mogu4nost.
Cod svega bi4a Dona(entura pretpostavlja mno)tvo formi /pluralitas formarum$.
Postoji, dodu)e, forma, koja dovr)ava svako pojedina+no bi4e kao takvo, no ta
forma (jeline ne protuslovi drugim pod-formama kod +ovjeka, kod ivih i
anorganskih bi4a. Pojam prve materije kod Dona(enture ne zna+i potpunu
neodre.enost ili +istu mogu4nost, nego uklju+uje rationes seminales, koji zna+e
izvjesnu unutarnju kauzalnost, tako da sve ono )to je napravljeno od materije nije
pripisivo samo vanjskom uzroku i njegovoj formi. ? forma tjelesnosti je svjetlo,
tako da Dona(entura aristotelovske termine razumijeva u smislu metafizike
svjetla. ,a opho.enje sa svijetom za njega je najvaniji uvid da gledanje stvari
svijeta moe postati put k ogu. *tvari su simboli ideja, koje stoje iza njih, likovi
vje+nih pralikova, koji se, kao ni esse di(inum, ne mogu gledati neposredno. ?
postoje i stupnjevi spoznaje5 sadraji, koji su samo daleka reproduk(ija, sjena
/umbra$, sadraji koji su blii, tragovi /(estigia$, oni koji su slike /imagines$,
koje manje ili vi)e odgovaraju predmetu po sebi. 3o, u svim spoznajama postoji
analogija praliku, koji se na neki na+in predstavlja. 9pravo zbog toga je put kroz
svijet i put prema ogu. ? ta analogija moe i4i do pojedinosti trinitarne teorije i
time napustiti filozofsku refleksiju.
9 nauku o du)i Dona(entura se djelomi(e oslanja i na Aristotela. Cad se, naime,
radi o spoznaji tjelesnog svijeta, on dopu)ta da +ovjek svoje znanje stje+e
apstrak(ijom iz osjetnog iskustva, i to samo na po+etku. ?ko se pak radi o
stvarnim istinama metafizike o ogu ili du)i, kao i o +istim istinama iskustva
prirode, onda duh treba povezanost s vje+nim idejama. :u istina po+iva na
apriornim temeljima, jer joj je osjetnost samo po+etak. ;va teorija spoznaje vodi
na) duh prema +istim, vje+nim istinama. *toga je ona reductio /svo.enje0, koje
postaje sapientia /mudrost0, koja nije ne)to samo intelektualno, nego i estetski i
moralni osje4aj.
1A
1.2.2.!. Albert "eliki
,bog )irokog podru+ja interesa doctor uni(ersalis /sveop4i u+itelj0 nazvani
dominikana( Albert Aeli"i
31
osobito je zasluan za prodor aristotelizma u
skolastiku. Preko njega je gotovo +itav Aristotel postao izvorno poznat, kao i
ideje arapsko-idovske znanosti i filozofije, te mnogi neoplatoni+ki izvori.
Parafrazirao je mnoga Aristotelo(a djela, komentirao 'entenci!e, a poznata su mu
djela 'umma de creaturis /*uma o stvorenjima0, 'umma theologica /:eolo)ka
suma0, te komentari spisa +iber de causus i Pseduo:Areopagite. ,bog mno)tva
materijala u njegovu djelu +esto nije uo+ljiva jedinstvenost i preglednost. 3o, iz
svega proizlazi njegova tenja za povezivanjem platonskog i aristotelovskog
mi)ljenja.
Pitanje razumijevanja bitka Albert rje)ava u smislu metafizike svjetla. og je
nestvoreno svjetlo, koje kao intellectus uni(ersaliter agens /univerzalno djelatni
um0 stvara prvu inteligen(iju, iz koje preko svjetske du)e u stupnjevima te+e,
emanira sav bitak, pa i tjelesni. ;n odba(uje neoplatonski monizam ?rapa, a
bitak prve inteligen(ije nije og, nego ne)to posebno, moda zamra+eno svjetlo,
dok u pitanju univerzalija razlikuje uni(ersale ante rem, in re, post rem
/univerzalno prije stvari, u stvari, poslije stvari0. *pe(ifi+na esen(ija stvari
neovisna je od njezine realiza(ije u vremensko-prostornom svijetu i prethodi joj,
a na)i op4i pojmovi u formi op4enitosti misaona su stvar post rem. =ndividualno
je konkretiza(ija spe(ifi+ne bitnosti, pa tako postoji uni(ersale in re. *ve
stvorene supstan(ije sastavljene su pak od esen(ije i egzisten(ije. :jelesne
supstan(ije nastaju kroz energiju sun+anog svjetla, zajedno s djelovanjem prve
inteligen(ije. Pritom on upotrebljava pojmovematerije i forme, ali ne u izvorno
aristotelovskom smislu, jer za njega formu tjelesnosti tvori svjetlo. Cod duhovnih
supstan(ija Albert ne prihva4a sastavljenost od esen(ije i egzisten(ije, kao ni od
materije i forme. *amo, naime, ukoliko du)a tijelu daje ivot, ona je forma tijela,
ali je ona u sebi netjelesni duh i ivot. ;n je o+ito sklon du)u smatrati kormilarom
tijela. =pak, svaka du)a ima svoju supstan(ijalnost, svoj intellecuts agens i
intellecuts patiens /djelatni i trpni um0. Albert se bavio i prirodnom znano)4u, pa
ga se mo)e smatrati zoologom i botani+arem. ,ahtijevao je neposredno
iskustveno promatranje prirode. ? zna+ajan je i za mistiku.
1.2.2.#. $oma Akvinski
)oma A"(ins"i
31
smatra se stvarnim utemeljiteljem skolastike. ;n je sve ono )to
je prije njega u)lo u skolastiku, prije svega ideje Aristotela, na putu preko ?rapa i
izravnih prijevoda s gr+kog, sloio u jedinstven sustav. Cao dominikana( studirao
je u 3apulju, Parizu i CNlnu kod Alberta Aeli"og, a predavao je u Parizu,
31
11"3-11#A.
31
111$-11>$.
11
;rvietu, 7imu i Eiterbu. 3a papinskom dvoru je upoznao !ilhelma von
Moerbe"ea, koji mu je priskrbio dobre prijevode ?ristotelovih, a i drugih djela s
gr+kog jezika. 3jegova mala filozofska djela su %e principiis naturae @F
po+elima prirode0, %e ente et essentia /; bitku i biti0, %e aeternitate mundi @;
vje+nosti svijeta0, %e unitate intellectus contra A(erroistas /; jedinstvu uma
protiv averoista0, filozofski vana teolo)ka djela su 'umma theologiae /*uma
teologije0 i -omentar 'entenci!ama, te rasprave %e (eritate /; istini0, %e
potentia /; mogu4nosti0, %e anima /; du)i0, %e malo /; zlu0. Poznato je i
apologetsko djelo je 'umma contra gentiles /*uma protiv pogana0, a djela iz
prakti+ne filozofije su %e regimine principum /; vladanju poglavara0 i %e
regimine Judaeorum ad ducissam Drabantiae /; vladanju Iidova kod
brabantske vojvotkinje0.
Aristotelo( utje(aj kod )ome osje4a se ve4 pri vrednovanju prirodnog znanja u
odnosu na vjeru. ,nanje pritom nije pomo4no sredstvo za teologiju, nego ne)to
samostalno. 'rava za njega postoji po prirodi i svoje postojanje ne prima od
2rkve. :o vrijedi i za filozofiju. Cao )to postoji prirodno svjetlo, postoji i
natprirodno, objava. Prije :ome se morala dokazivati opravdanost razuma, a sad
se zada4a prirodne znanosti sastoji u tome da u ljudskoj du)i opi)e +itav poredak
svemira i svih njegovih po+ela i uzroka. =pak, vjeri i znanosti o vjeri on daje
ulogu posredovanja op4eg svjetonazorskog okvira, u koji se mora uklopiti sva
filozofija. *toga ono )to se u ostalim znanostima pokazuje kao teologiji
protuslovno, treba odba(iti kao pogre)no.
9 pitanju o podrijetlu ljudske spoznaje )oma slijedi Aristotela, tvrde4i da je za
+ovjeka prirodno da preko osjetnog do.e do nadosjetnog, a sva spoznaja po+inje
kod osjetila. ;no prvo )to mi u ovom ivotu spoznajemo bit je materijalnih stvari
kao predmeta na)eg spoznavanja. 3o, ima smisla re4i da sve spoznajemo u
boanskom svjetlu, kao )to ima smisla re4i da sve spoznajemo u sun+anom
svjetlu. ?li kao )to svijet ne spoznajemo ako samo gledamo u sun(e, tako ne
dolazimo do znanja, ako imamo udjela samo u vje+nim idejama. )oma pritom
poznaje tri faze nastajanja ljudskog znanja. <ovjek najprije u osjetnom opaaju
primje4uje konkretni osjetni svijet u njegovoj individualnoj protenosti. :u se
radi o svijetu prirodne filozofije /philosophia naturalis$, u )to spada i psihologija.
3jezin stvarni predmet je ens mobile /pokretno bi4e0. ?ko pak zanemarimo
individualne odre.enosti i usredoto+imo se na op4u protenost, prema njezinim
kvantitativnim odnosima, pred na)im duhovnim okom nastaje svijet matemati+ke
znanosti. 3jezin predmet je ens 2uantum /koli+insko bi4e0. 3o, ako ponovno
apstrahiramo i zanemarimo +itavu protenost i mislimo na idealne odre.enosti,
onda nastaje svijet metafizi+ke znanosti. 3jezin predmet je bitak kao bitak i
njegove op4e odre.enosti, kao )to su jedinstvo, akt i poten(ija. 9 ovom smislu
shva4aju se i najvi)i prin(ipi znanja uop4e, logi+ki zakoni, kao i op4i temelji bitka
pojedina+nih znanosti. :i op4i prin(ipi znanja uo+ljivi su neposredno, intuitivno,
iz spoznaje pojma bitka. ;ni su iudicia per se nota /sudovi po sebi poznati0.
11
Pojam bitka je najop4enitiji pojam i ono )to je najprije spoznato. Fto god
spoznajemo, u njemu se misli i bitak. ? prvi i nedokazivi prin(ip jest da u isto
vrijeme nije mogu4e ne)to tvrditi i nijekati, )to proizlazi iz pojma bi4a i nebi4a.
3a tom po+ivaju svi prin(ipi. = kao )to je bitak ono prvo spoznato, tako je dobro
ono prvo )to susre4emo u djelatnom umu.
)oma razmi)lja i o tome za)to je ljudska spoznaja mogu4a samo na osnovi
osjetne spoznaje. * jedne strane je jasno5 ako ne funk(ioniraju odre.eni osjetni
organi, ne postoje ni njima pripadaju4e spoznaje. ;sim toga, mi uo+avamo da su
nam pri obja)njavanju ne+eg duhovnog potrebne slike. 7azlog tomu je +injeni(a
da su spoznajne mo4i uvijek prilago.ene spoznajnom predmetu. ,a ljudski
intelekt, koji je povezan s tijelom, posebni objekt su bitnosti, koje egzistiraju u
materijalnim stvarima. Preko naravi osjetnih stvari mi se onda penjemo prema
spoznaji neosjetnih stvari. 3arav kamena uvijek promatramo na ovom
pojedina+nom kamenu. :ako na)e mi)ljenje promatra ono op4e uvijek po+ev)i od
pojedina+nog, koje je pristupa+no samo putem osjetne spoznaje. *toga )oma pita
idealiste, koji sve ele spoznati iz samoga duha, za)to na osnovi svoga gledanja
ideja ne mogu apriorno kazati koliko vrsta ivih bi4a ima i koje je njihovo
podrijetlo. *ve je to, naime, istraivo samo u prostoru i vremenu. =pak, )oma nije
empirist, jer ne moe se re4i da osjetna spoznaja tvori (jelovit i potpun uzrok
duhovne spoznaje. ;na je samo materijal za njezin uzrok. *toga ne +udi )to
duhovna spoznaja nadilazi osjetno iskustvo. ? ovo trans(endiranje iskustva
doga.a se putem djelatnog uma, koji je stvarni uzrok duhovne spoznaje. ;no )to
on saima iz slika osjetnog iskustva za )omu su stvarne univerzalije, op4evae4e,
a ne nesigurne iskustvene spoznaje, za koje ne znamo jesu li prije bile takve i
ho4e li takve biti. *toga je )omin intellectus agens nazvan apriornim momentom
njegove spoznajne teorije. ;n ovdje misli kao i -ant5 =ako sva na)a spoznaja
po+inje s iskustvom, ona ipak ne izvire u potpunosti iz iskustva. ?priori je od nje
ipak razli+it. 3o, kod )ome se ne radi o -anto(om funk(ionalnom apriori, koji
predmet tek postavlja, nego on po+iva na metafizi+kom uvjerenju da predmet ve4
postoji, da ima svoju unutarnju istinu, formu i ideju, vje+ne temelje, koji se
odraavaju u ljudskoj du)i. *amo zbog toga )to je intellectus agens prin(ip koji
pripada duhu i ima udjela u boanskom svjetlu, koje u sebi sadri sve bitnosti i
istine, on moe aktuirati ono )to je od vje+nih formi latentno prisutno u stvarima.
)oma stoga govori o uro.enim sjemenima /insita semina$, koja u nama
preegzistiraju kao potentia non pure passi(a /mo4 ne samo pasivna0, kao
2uaedam inchoationes /neki po+e(i0 vrijednosti i znanja, o prisutnosti vje+nih
uzroka u ljudskom umu. Pritom se spoznaja ne dovr)ava iskustvom biti, nego
sudom, koji je spajanje ili rastavljanje /intellectus componens (el di(idens$
pojmova. ?ko se bitne pojmove spaja ili rastavlja onako kao )to su +injeni(e
spojene ili rastavljene u stvarnosti, onda je sud istinit. =stina je, dakle, svojstvo
suda, ona je slaganje bitka i mi)ljenja, stvari i uma /adae2uatio rei et intellecuts$,
no ona je i ontolo)ka istina, istina stvari /(eritas rei0.
13
)omino mi)ljenje bitno je metafizi+ko. * pojmom bitka kod njega je usko
povezan pojam realnosti, bitak je ono )to je realno. ,a ovo shva4anje realnosti
karakteristi+na je zate+enost i izvorna blizina prostorno-vremenskoj stvarnosti.
'uh ne stvara bitak, nego ga zati+e kao predmet spoznaje. ;bjekt i sadraj
duhovne spoznaje nije samo subjektivna odre.enost intelekta. itak je
transsubjektivan. 9 tome se sastoji realnost i objektivnost, istina. *tvari odre.uju,
mjera su /mensurant$ za na) duh. Conkretno, individulano bi4e u prostoru i
vremenu prva je supstan(ija. itnost, bit nije samo ideja ili forma, nego iz forme i
materije nastala prva supstan(ija. Predmet spoznaje je bitnost, koja u materiji
egzistira u individualnoj realiza(iji. :o je stvarni i realni bitak. ? kad )oma
definira formalni objekt metafizke, onda govori i o transfizi+kom svijetu koji je
insensibile /neosjetan0, o op4im bitnostima, formama i idejama, prema kojima je
og zasnovao bitak i bi4e, prema kojima ih je stvorio i u kojima oni egzistira,
oga nasljeduje i u njemu imaju udjela. ,bog ovoga je metafizika uvijek i
teologija. ? budu4i da je metafizika znanost o bitku bi4a, ona je i znanost o
insensibilia.
)omin pojam stvaranja dolazi iz objave. ;n odre.uje )ominu ontologiju. Pritom
je stvoreni bitak stalni termin, koji zna+i i kontingen(iju. Pa iako je ovo filozofski
pojam iz konteksta Aristotelo(a prin(ipa kauzaliteta, ipak je on teolo)kog
podrijetla. *tvaranje je emanatio totius entis a causa uni(ersali /emana(ija
+itavog bi4a iz univerzalnog uzroka0. Pritom emana(ija nije automatsko i nuno
proizlaenje iz oga u stupnjevima, nego iz oga koji je causa agens /djelatni
uzrok0, koji ima slobodnu volju. ?li causa ne stvara bilo )to, nego i za nju vrijedi
pravilo agere se2uitur esse /djelovanje slijedi bivstvovanje0, tj. izme.u stvoritelja
i stvorenja postoji izvjesna srodnost. :o je vidljivo i u iskazu pojmova o ogu,
koje dobivamo iz iskustvene stvarnosti. ;na nam govori ono nuno o biti stvari,
ali ne kazuje ono zadnje i bitno o njoj. *tvarna bit stvari nalazi se u ogu. :ako
je ovaj teolo)ki motiv o+ito i platoni+ki, emana(ija dobiva elemente parti(ipa(ije,
udjela lika u praliku. *tvari tu pokazuju trag onoga temeljnoga, od tamnog
simboliziranja do jasnog predstavljanja, makar temelj bio skriven i doku+iv tek
trans(endiranjem bi4a, koje u potpunosti nije mogu4e. 9 ovom kontekstu )oma
postavlja i pitanje mora li sve bi4e biti nuno stvoreno od oga i tvrdi da ono, u
kojoj god formi se nalazilo, od njega potje+e. og kao ipsum esse subsistens
/sam bitak koji jest0 moe biti samo jedan, kao )to i bjelina moe biti samo jedna
za sve bijele stvari. *toga stvari izvan oga nisu vlastiti bitak, nego u bitku imaju
udjela. ? jedna varijanta pojma parti(ipa(ije kod njega je i pojam analogije u
kontekstu pitanja kako je mogu4e bitak diferen(irati i ujedno ga promatrati kao
jedinstvo. ,a Aristotela, naime, bitak nije pojam roda, jer ga nije mogu4e
diferen(irati kao )to se pojam roda moe diferen(irati prema pojmu vrste, kojemu
se dodaje ne)to )to njime samim nije re+eno, naime spe(ifi+na razlika. *toga se,
prema )omi, bitak mora druk+ije diferen(irati, )to se +ini razlikovanjem, koje je
kasnije nazvano analogijom, sli+no)4u. 3jom se izbjegava izri(ati bitak o
razli+itim predmetima sa sasvim identi+nim zna+enjem rije+i /univokno,
1$
sinonimno0, ali i to da bude samo ime isto, a smisao potpuno razli+it /ekvivokno,
homonimno0, nego se oboje povezuje, i istost i razli+itost, no ne sumarnim
povezivanjem, nego na ontolo)ki izvoran na+in. =de se, dakle, srednjim putem5 s
identi+nim se ujedno vidi i razli+ito, a s razli+itim identi+no. :ako se dopu)ta da
og stupi u vezu sa svijetom i omogu4uje da se izbjegne njegova
nespoznatljivost, a da ga se ne identifi(ira sa svijetom na panteisti+ki na+in.
Povijesno gledano, )oma svoje poimanje analogije (rpi od Platona i Aristotela.
Platono(a analogija je udio. =deja je prisutna u onom +ega je ona ideja, a ono ima
udjela u njoj i naziva se prema njoj. Aristotelo( pak pojam analogije na prvi
pogled ne sadri methe4is, nego je uzet iz matematike, da bi se utemeljio
juristi+ki ideal jednakosti. ?nalogija ovdje zna+i jednakost, koja postoji izme.u
odnosa dvaju pojmova i odnosa dvaju drugih pojmova5 oko se odnosi prema tijelu
kao razum prema du)i. 3ajjednostavnija forma za to je 853O$51. ;va +etvero+lana
analogija nazvana je analogijom propor(ionalnosti, a +esto se smatrala
isklju+ivim pojmom analogije, iako se zapravo ne radi o analogiji, nego o
sinonimiji. Ber, ako se ne radi o jednakosti, onda se moe raditi o sli+nosti,
odnosno analogiji sli+nosti. =pak, ?ristotel nije odba(io platonsku analogiju
sli+nosti, nego ju je preuzeo pod drugim imenom, )to je skolastika +esto (itirala
kao primjer za pojam analogije bitka5 itak se izri+e kao, npr., zdrav, a zdravim
se naziva lijek, kao i hrana i boja koe. ;ve tri stvari su u svojoj konkretnosti
razli+ite, ali imaju ne)to jedinstveno, jer se odnose na prasmisao zdravlja kao
takvog. ;vo prvotno, prema +emu se odnosi sve ostalo, za ?ristotela je
fanerotaton /najjasnije0 i alethestaton /najistinitije0. ;no je ne)to prema +emu se
razli+ite stvari odnose na isti na+in. *toga se moe govoriti o analogiji propor(ije
ili analogiji atribu(ije, jer se ime ideje pridaje stvarima, koje u ideji imaju udjela.
;no najop4enitije )to pripada bitku za )omu su i trans(endentalije kao odredni(e
bitka5 unum /jedno0, (erum /istinito0, bonum /dobro0, res /stvar0 i ali2uid
/ne)to0. ;ne se nalaze u svakom bi4u, a bitku ne dodaju ni)ta novo, nego ga
promatraju s posebnog stajali)ta. 9tvr.ivanje ovih odredni(a nije mogu4e bez
spontanosti duha. Fto se ti+e nauka o kategorijama, njegova je ideja o supstan(iji
izvedena iz ljudskog mi)ljenja i govora. ;n je s Aristotelom mi)ljenja da
kategorije nisu samo na+ini iskaza, nego i modusi ili stupnjevi bitka. *amo su
predikabilije /rod, vrsta, razlika, svojstva, slu+ajno0, za razliku od predikamenata,
kategorija, drugotne forme razuma i pripadaju logi(i. ;d Aristotela on preuzima
broj kategorija i podjelu na supstan(iju i ak(idente. 3o, osim aristotelovskog
ra)+lanjivanja bitka )oma poznaje i njegovo platonsko promatranje prema
stupnjevima, )to je vidljivo i u njegovom dokazu za oju opstojnost iz stupnjeva
savr)enosti, kao i iz nauka da su na)i pojmovi o bitku izvorno realizirani u ogu,
a samo kroz spoznaju bivaju poznati i imenovani u svijetu. ? i mno)tvo formi +ini
misao o stupnjevima nunom5 iznad neivih tjelesa nalazimo biljke, iznad njih
nerazumska iva bi4a, iznad ovih razumska, dok je posvuda prisutna razli+itost,
ve4 prema tome je li ne)to savr)enije od drugoga. ;vdje se o+ito ne radi o
16
aksiomu konvertibilnosti ens i bonum, nego o neoplatonskoj ideji, koja mjeru
vrijednosti uzima prema blizinu Bednome, a postoje stupnjevi inteligen(ija, od
kojih je ljudska du)a zadnja.
=z aristotelovske tradi(ije )oma preuzima +etiri prin(ipa supstan(ije s pojmovima
materije i forme, kauzaliteta i finaliteta, a iz platonsko-aristotelovske pojam
pralika. ? za Aristotela je supstan(ija compositum materije i forme. 3jegova prva
supstan(ija nije samo supstan(ija uop4e, nego ujedno predstavlja i prasmisao
bitka kao takvog. :ako i )oma misli da se bitak prvotno izri+e o supstan(ijama.
3jihov pojam razlae se s razli+itim nijansama5 substantia /supstan(ija0,
suppositum /podmet0, hpostasis /temelj0, natura rei /priroda stvari0, persona
/osoba0. itno u supstan(iji je njezin per se esse /bitak za sebe0, no ona nije
uzrok same sebe, nije a se /od sebe0, jer je svaka supstan(ija, osim boanske,
koja je a se, stvorena. 9klju+enost supstan(ije u uzro+ni niz nije isklju+ena, ali
njezin pojam zna+i prije svega na+in egzistiranja, koji se u smislu samostalnosti
potpuno razlikuje od nesamostalnosti ak(idenata, koji su uvijek u ne+em drugom,
ens in alio /bitak u drugome0. ? osim prve supstan(ije kao konkretnog i
individualnog, )oma poznaje i drugu supstan(iju, koja ozna+uje ono )to je u
mnogim individuima identi+no, zajedni+ku narav /natura communis$. ;na se
podudara s vrstom ili rodom, a on je naziva bitnost /essentia$, )tostvo /2uidditas$,
)to se izri+e defini(ijom. Prema prvoj supstan(iji ona se odnosi kao njezin pars
formalis /formalni dio0, kao )to se ljudskost odnosi prema 'o"ratu.
=za svih ovih nazora krije se hilemorfizam sa svojim prin(ipima, materijom i
formom. )oma poznaje prvu materiju, koja je potpuno neodre.ena, ali je
mnogostruko odrediva, i drugu materiju, koja je na neki na+in formirana, barem
kvantitativnim odre.enjima, ali je sposobna i za daljnje formiranje. *amo druga
materija, mataria 2uantitate signata /materija ozna+ena koli+inom0, dolazi u
pitanje kao prin(ip individua(ije. ;na kao takva nije stvarna, nego je stvarna
samo kao formirana. Forma je, dakle, prin(ipijelniji prin(ip od materije, ona je
ograni+enje materije na jedan odre.eni bitak. Pritom je uvijek potrebna samo
jedna forma, da bi se jedna stvar odredila u njezinom totalitetu i u svim njezinim
dijelovima. Prva supstan(ija uklju+uje materiju, a ne sastoji se samo iz forme,
iako je samo forma na svoj na+in uzrok nastanka supstan(ije, a materija ne)to
moe formirati samo ako je sama ve4 odre.ena formom. Forma je po prirodi
prvotno.
-aterija kao ono odredivo i forma kao odre.uju4e u svom pojmu ve4 sadre
ne)to pasivno, odnosno aktivno, tako da je razumljivo da je kod Aristotela ovaj
pojmovni par identi+an s pojmovnim parom poten(ije i akta. ,a ovo, me.utim,
postoji i drugi razlog. Aristotel je Platonu prigovorio da se nikakve ku4e ne grade
samo idejama, svijet nije obja)njiv samo stati+nim momentom determiniraju4ih
likova i grani(a bitka, nego je potreban i moment dinami+nog, )to on rje)ava
svojim djelatnim uzrokom, tzv. prin(ipom pokreta, kojemu odgovara shema
18
njegova mi)ljenja, zadana u pojmovima poten(ije i akta. ? )oma preuzima
Aristotelo(a razmi)ljanja,
33
prema kojima poten(ija zna+i mogu4i bitak, i to ne u
smislu logi+ke neprotuslovnosti, nego u smislu modaliteta bitka. = ona je bitak, ali
nedovr)en, on nije dostigao svoj (ilj. ;va mogu4nost moe biti apsolutna, u
smislu prve materije, ali i relativna, u smislu daljnje realiza(ije ne+ega )to je
realizirano. ?kt je stvarnost i ostvarenje, dovr)enje poten(ije i time njezin bonum,
on prije poten(ije, i to prema pojmu, vremenu, naravi i svrsi. :ime je dan
temeljni aksiom, koji nosi (ijelu )ominu metafiziku, a vodi prema dokazivanju
po+etka i (ilja bitka u ogu, koji je apsolutna aktualnost, actus purus /+isti akt0.
3a drugoj strani stoji apsolutna poten(ijalnost, a izme.u njih stvoreni bitak,
sastavljen od poten(ijalnosti i aktualnosti. :emeljnu pak razliku izme.u
stvorenog i nestvorenog bitka )oma zastupa i svojim naukom o bitnosti i tubitku,
odnosno o esen(iji i egzisten(iji. og je bitak, a stvorena bi4a imaju bitak. 9
ogu se esen(ija i egzisten(ija podudaraju, u stvorenjima ne. 3a podru+ju
stvorenih stvari mogu se misliti esen(ije, pri +emu ne mora postojati njihova
egzisten(ija.
Cod )ome je bitna razlika izme.u prvog uzroka i sekundarnih uzroka. Prvi uzrok
je og, o njemu ovisi sva uzro+nost, budu4i da on stvarima daje sav bitak i svu
djelatnost. 3o, on je i u sekundarnim uzro(ima vidio samostalnu uzro+nost, kao
)to je i pored jedne supstan(ije, koja je a se, prihva4ao i druge, koje su stvarne
supstan(ije, entia per se /bi4a za sebe0, iako su one entia ab alio /bi4a od
drugoga0. ? posebno zna+enje on pridaje finalnom uzroku, )to potje+e od
Aristotela, koji tvrdi da materija +ezne za formom. *vrha pak izvorno potje+e iz
mi)ljenja techne /vje)tine0. ;datle se razvila i Platono(a i Aristotelo(a shema
materije i forme, koja je prisutna u Platono(u nauku o idejama i u Aristotelo(u
hilemorfizmu. ? odavde je razumljiv i pojam teleologije u )omino! metafizi(i o
supstan(iji i formi, kao i govor o egzemplarnom uzroku, gdje se svrha pokazuje
kao uzor, prema kojem umjetnik stvara i djelu svojih ruku utiskuje bitak i
postajanje. 9 smislu takvih pralikova stvara i boanski demijurg u Platono(u
)ime!u. ? tako svijet nastaje i prema :omi. = on djelatnost stvoritelja obja)njava
djelatno)4u stvaratelja /artife4$. og je pritom summum bonum /najvi)e dobro0,
prema kojemu je sve usmjereno.
? pitanje o ojoj opstojnosti :oma rje)ava i s pomo4u svojih pet dokaza kao
puteva prema ogu.
3$
Prvi, e4 parte motus /iz pokreta0, koji se temelji na
Aristotelu,
=8
polazi od iskustvene +injeni(e pokreta. ?ko se kae da sve )to je u
pokretu mora biti pokrenuto, budu4i da ni)ta ne moe pokretati samo sebe, te
budu4i da se u ovisnosti pokrenutog od pokreta+a ne moe i4i u beskona+nost,
potrebno je misliti prvog pokreta+a, koji nije pokrenut od drugog, nego sam po
sebi. 9 drugom dokazu, e4 ratione causae efficientis /iz djelotvornog uzroka0,
33
9sp. 7. .i*i"e 7, B i 7>.
3$
9sp. '. )h., #, 6, =G '. c. g., #, 7=.
36
9sp. >. i #. Fizike.
1>
promatra se djelatni uzrok. *vaki uzrok je prouzro+en, jer ni)ta ne moe
prouzro+iti samo sebe. Prihva4anjem beskona+nog uzro+nog niza ni)ta se ne
obja)njava. *toga je potrebno pretpostaviti zadnji uzrok, oga. :re4i dokaz, e4
possibili et necessario /iz mogu4eg i nunog0, proizlazi iz pojma kontingen(ije5
sav bitak mogao bi i ne biti, ni)ta nije nuno. =z toga slijedi da samo mogu4i bitak
jednom nije bio. ?ko bi postojao samo kontingentni bitak, sad ne bi ni)ta
postojalo. 'akle, postoji bi4e, koje je nuno. ? budu4i da se ni ovdje ne moe
prihvatiti beskona+ni niz, dolazimo do bi4a koje je nuno, do oga.
;va tri dokaza tvore zapravo jedan. 3jegove temeljne misli su kauzalnost i
nemogu4nost hoda in infinitum /u beskona+nost0. Casnije je ovaj dokaz nazvan
kozmolo)kim.
<etvrti dokaz, e4 gradibus perfectionum /iz stupnjeva savr)enosti0, iz manje ili
vi)e savr)enosti vidi ono najsavr)enije, )to postaje mjerilom govora o manje ili
vi)e. a najsavr)enije je temelj svega )to vrijedi, budu4i da vrijednosti imaju udjela
u njemu. ? peti dokaz, e4 gubernatione mundi /i* upra(l!an!a s(i!etom$,
teleolo)ki je argument za oju opstojnost. Prema njemu, postoji poredak i tenja
za (iljem, svrhom u svijetu. *toga mora postojati najvi)a inteligen(ija, kojom se
ova svrhovitost moe objasniti.
,a )omu je og ipsum esse subsistens, samo po sebi postoje4e bi4e, a bit oja
je njegov bitak.
38
3o, ipsum esse nije identi+no s ens uni(ersale /op4i bitak0,
budu4i da je najop4enitiji bitak najprazniji i najsiroma)niji, on je isto )to i +isti
formalni pojam ne+ega. ? og je punina bitka, savr)enosti, koja je tako
beskona+na, da joj se ni)ta ne moe dodati. 3o, i )oma je s patristi+kom
tradi(ijom uvjerenja da bismo ipak uvijek vi)e trebali govoriti )to og nije, nego
)to on jest, )to je (ia negationis /put nega(ije0, a ako pravimo pozitivne iskaze,
onda sadraji na)ih pojmova uvijek sve nadvisuju, )to je (ia eminentiae /put
nadvisivanja0. Pritom se ne radi o stupnjevitom nadvisivanju, gdje bi og i
stvorenje imali istu bit, a predika(ija univokna, )to bi poti(alo na panteizam. 3o,
s ovim pojmovima nije mogu4e povezivati ni sasvim druk+iji, ekvivokni smisao,
jer og tada nikako ne bi bio spoznatljiv, )to bi vodilo prema agnosti(izmu.
*toga na)i pojmovi ovdje moraju imati analogni, sli+ni smisao, tj. identitet
povezan s razli+ito)4u.
=z )omina pojma oga kao ipsum esse u smislu apsolutne aktualnosti proizlaze i
njegovi iskazi o metafizi(i svijeta5 ako je og actus purus i uzrok svega, svijet je
stvoren iz ni)ta. Ber, ako bi izvan oga bilo ne)to, npr. vje+na materija, onda on
ne bi bio sveuzrok. ;sim toga, svijet nije samo na po+etku, nego uvijek ovisan o
ogu. udu4i da stvoreni bitak egzistira samo preko svog udjela u ogu, on zbog
svoje kontingentnosti aktualnost mora primati iz vje+ne punine svega bitka. ;vo
primanje nije stalno stvaranje, nego neprekinuto stvaranje /creatio continua$,
38
9sp. %e ente et essentia, <.
1#
stalni metafizi+ki odnos prema bitku, bez pokreta i vremena. :akav og je ivi
duh, koji vlada svijetom, )to pripada njegovoj naravi. ? )to se ti+e vje+nosti
svijeta, za razliku od Aristotela i latinskog averoizma, )oma je osporava, ukoliko
se time nije+e stvaranje. 3o, ako se kae da je stvaranje vje+no, onda je on
mi)ljenja5 sa stajali)ta vjere mi znamo da stvaranje svijeta nije vje+noP sa
stajali)ta filozofije Aristotelo(e razloge za vje+ni pokret i vje+ni svijet nije
mogu4e u potpunosti ni dokazati ni zanijekati.
Pitanje du)e za )omu kao filozofa i teologa od posebne je vanosti. 3jegova
psihologija nije +isto deduktivna, ona uvaava afekte i iskustvenu stvarnost.
Prema njemu, mi uo+avamo da postoje tjelesne supstan(ije, koje se od drugih
tjelesa razlikuju time )to imaju samopokretanje, ishranu, razmnoavanje, osjetni
opaaj i sposobnost teiti za ne+im. ;va njihova svojstva moraju proizlaziti iz
posebnog prin(ipa, budu4i da agere se2uitur esse /djelovanje slijedi bivovanje0.
? ivot se ne moe objasniti iz tjelesnosti, jer bi ina+e sva tjelesa bila iva.
udu4i da to nije slu+aj, kod ivog tijela postoji vi)i prin(ip od tjelesnosti, a to je
du)a. )oma slijedi Platona i Aristotela, kad misli da je du)a ivot u smislu
samopokretanja. 'u)u u ovom smislu imaju biljke, anima (egetati(a /vegetativna
du)a0 i ivotinje, anima sensiti(a /senzitivna du)a0. <ovjek je pak poseban, jer on
nije samo ivo bi4e, nego i razumno ivo bi4e /animal rationale$. 3jegovo
svojstvo da posjeduje mi)ljenje i razumnu slobodnu volju zahtijeva poseban
prin(ip, a to je duhovna, nematerijalna narav, anima rationalis, intellecti(a
/azumna, intelektivna du)a0. 7a(ionalno mi)ljenje je bit pojmova, sudova i
zaklju+aka, ono se doga.a u op4im pojmovima, a ne u individualnim tjelesima. ?
iz neosjetilnosti mi)ljenja slijedi supstan(ijalnost du)e. Prin(ip ove ra(ionalnosti,
ljudska duhovna du)a, kao supstan(ija egzistira samostalno, za razliku od du)a
biljaka i ivotinja, koje nestankom tjelesa nestaju. ,bog ove subzisten(ije ljudska
du)a je besmrtna, )to pretpostavlja bitnu neosjetilnost mi)ljenja, )to )oma
preuzima od Aristotela, koji u djelatnom razumu vidi ne)to boansko i besmrtno.
3o, on nagla)ava individualnu supstan(ijalnost, za razliku od aristotelovski
orijentiranog averoisti+kog monopsihizma, budu4i da individualnu besmrtnosti
du)e poima kr)4anski, pri +emu je du)a forma tijela, od forme i tijela nastaje,
naime, unio substantialis /supstan(ijalno jedinstvo0, jer da du)a nije individualna,
ne bismo mogli re4i da 'o"rat misli, nego da ne)to u njemu misli. ? ne postoje ni
dijelovi du)e, ni vi)e njezinih formi. Bedna i ista forma odre.enom +ovjeku daje
tjelesnost, ivot i obdarenost umom. 'uhovna, ra(ionalna du)a preuzima i
djelatnosti i sposobnosti vitalne du)e. Postoji, dakle, samo jedna supstan(ijalna
forma +ovjeka, a to je duhovna du)a, a ona virtualno sadri senzitivnu i
vegetativnu du)u, te druge nie forme. 3o, unato+ jedinstvu du)e, :oma se ipak
odlu+uje za izvjesno diferen(iranje, pri +emu su poten(ije du)e realno razli+ite od
snjezine supstan(ije. :e poten(ije stupaju u dodir s vanjskim svijetom i
uspostavljaju vezu s du)om. ? postoji pet temeljnih vrsta poten(ija5 vegetativne,
senzitivne /vid, sluh, miris, okus, opipP op4i osjet, fantazija, osjetilna prosudbena
1"
mo4 i osjetilno sje4anje0, apetitivne /nagonske tenje0, motibilne /svojevoljni
pokreti0 i intelektivne /duhovne mo4i mi)ljenja i slobodnog htijenja0.
Posebnu panju )oma poklanja psihologiji spoznaje. ;n je s Aristotelom
mi)ljenja da je um najsavr)enija od ljudskih du)evnih mo4i, pa intelektu u odnosu
prema volji dodjeljuje primat. *toga se kod njega moe govoriti o
intelektualizmu. Po+etak spoznaje nalazi se u osjetnom opaaju, sve )to +ovjek
spoznaje +ak i ono neosjetno, o +emu ne postoje osjetne slike, on spoznaje putem
osjetila. 'u)a ni)ta ne spoznaje bez predodbi /phantasmata$, ona od njih polazi
ili ih zove u pomo4 pri mi)ljenju i najvi)ih predmeta, kao )to su og ili +isti
duhovi. ? rezultat osjetilnog opaaja kao materijalnog uzroka, osjetilna slika
/species sensibilis$, prosvjetljuje se /illuminatur$ od strane djelatnog uma
/intellectus agens0, koji je apriorni element spoznaje. :ime nastaju op4i sadraji
pojedina+nih predodbi, univerzalije, op4i pojmovi, koji su razumske, neosjetne
slike /species intelligibiles$, nastale apstrak(ijom /koja je gledanje biti, a ne
njezino stvaranje0, koje +ovjekov um re(ipira. Pritom )oma razlikuje intellecuts
agens i intellectus possibliis /mogu4i um0, koji se pona)a pasivno, kao prazna
plo+a koju valja ispisati, kojemu pristupaju utisnute slike /species impressae0.
3o, i pasivni um razvija izvjesnu aktivnost, on utisnute slike inten(ionalno
usmjeruje na realne objekte, koje su onda izraajna sredstva ili rije+i, kojima um
reprodu(ira svijet. *toga se species intelligibilis zove (erbum mentis /rije+ uma0
ili species e4pressa /izraena slika0.
)oma je posebno sustavan i na podru+ju etike. Bedva da postoji neka vanija
misao 0i"omaho(e eti"e, koju on nije promi)ljao, prisutne su i ideje stoe,
Augustina, patristike i kr)4anske skolastike prije njega. Cod njega se dobro
pojavljuje zajedno s bitkom, ono je s njim identi+no, ens et bonum con(ertuntur
/bitak i dobro su izmjenjivi0. 3o, dobro bitku dodaje posebnu nijansu, odnos (ilja
i njime zadane mogu4nosti tenje za ne+im. :u vlada teleolo)ki kon(ipirana
ontologija, kod koje svaki eidos povezuje svrhovite odnose, tako da forma
postaje entelehija, a aktiviranje forme dovr)enost /perfectio$ i time bonum.
Pritom biti dobar zna+i pona)ati se prema mjeri svoje naravi. ? budu4i da +ovjek
posjeduje spe(ifi+nu narav i ovom esse pripadno agere, ljudsko dobro
/anthropinon agathon$ aristotelovski se sastoji u tome da je svaki pojedini +ovjek
takav i da djeluje onako kako odgovara biti i ideji +ovjeka. *toga je op4a ljudska
narav onti+ki prin(ip morala. 3o, tu se ne radi o materijalizmu, naturalizmu ili
pukom moralu dobara, jer je uvijek u pitanju idealna ljudska narav. ? za :omu je
to razumna ljudska narav, jer razumom +ovjek nadvladava osjetilno i ostvaruje
idealni poredak. =spravan um /ratio recta$ pritom je savjest u stoi+kom smislu.
*toga i prirodni zakon kao prin(ip ljudske 4udorednosti potpada pod vi)i prin(ip
vje+nog zakona. 9 njemu razumna ljudska narav ima udjela. 7adi se, dakle, o
teonomnom moralu, ali ne u smislu heteronomije. Cao )to, naime, na teorijskom
podru+ju postoje prvi, po sebi shvatljivi aksiomi, najvi)i zakoni mi)ljenja, tako i
na 4udorednoj razini postoje prin(ipi, koji su izvorni i neizvedivi. ;ni se nalaze u
3A
ljudskoj naravi, u umu i njegovoj ispravnosti, a imaju udjela u ojoj vrijednosti i
istini, razumno stvorenje ima udjela u boanskom zakonu. ? skolasti(i ovu
prin(ipijelnu naravnu svijest o vrijednosti nazivaju i snteresis /o+uvanje,
stalnost0, dok misti(i govore o iskri du)e /scintilla animae$. Pritom najvi)i
aksiom etike glasi5 'obro treba +initi, zlo izbjegavati. ?ko se prin(ipi primjenjuju
na konkretne slu+ajeve, onda snteresis postaje savjest, ratio recta. ? savjest je
eti+ki apriorizam.
:emeljnu pretpostavku )omine etike +ini i nauk o slobodi volje, koja je sa+uvana
prema vje+nom zakonu ili prema ojoj providnosti. Fto se ti+e pitanja kako
pored zakona postoji jo) i sloboda, on odgovara5 samo u podljuskoj prirodi vje+ni
razlozi djeluju kao unutarnji poti(ajni temelji stvari, nuno i uvijek isto. Cod
+ovjeka oni dobivaju karakter pravila ili zapovijedi, )to kod bezuvjetne eti+ke
vrijednosti ipak ne posjeduje fizi+ku prisilu, jer +ovjek misli i slobodan je. =
)oma, naime, s Aristotelom njegovo blaenstvo vidi u gledanju /theoria$ oga,
dok se bit blaenstva sastoji u intelektualnim +inima, jer samo intelekt predo+uje
najve4i (ilj, on je ono najpelemenitije u +ovjeku. 3o, ?ristotelovo blaenstvo
ostvaruje se u ovom svijetu, a :oma ga premje)ta u onostranost.
Prema )omi, u ljudskoj se naravi krije snaga, koju je potrebno voditi pravim
putevima. ? za to je potrebna i stega, budu4i da je +ovjek sklon samovolji i
poudi. ;n je sa zakonom najplemenitije bi4e, bez njega najdivljija ivotinja.
=zme.u prava i mo4i postoji odnos, ali oni nisu isto. Protiv mo4i stoji poredak,
koji je povezan s ljudskim umom kao orujem protiv poude i divlja)tva. Djudsko
pravo, ako eli biti pravedno, a ne samo prisila, mora se izvesti iz prirodnog
zakona, koji je prvo pravilo uma. *toga je pozitivni ljudski zakon za )omu
interpreta(ija prirodnog prava. :ime se vje+ni zakoni, koji su uklju+eni u
metafizi+ki poredak svijeta, predstavljaju i razvijaju, a +ovjek se vodi prema
svojoj istinskoj biti i plemenitom ivotu. 3o, prirodno pravo je za nas jasno u
svojim op4im prin(ipima, ali ne i u konkretnim zahtjevima. =ako ono ima svoju
nevremensku vrijednost, za spoznaju je ono ipak zada4a, koja stalno prati
+ovjeka, a izloeno je i povijesnim mijenama. ? pozitivni zakon mora biti
pravedan sukladan prirodnom zakonu, 4udoredan, fizi+ki mogu4, vjeran
tradi(ijama naroda, prilago.en vremenu i prostoru, nuan, svrhovit, progla)en i
usmjeren na op4e dobro. ;n je odre.eni razumski poredak zbog op4eg dobra,
koji treba obznaniti zastupnik zajedni(e.
Fto se ti+e filozofije drave, :oma je bio prvi koji je skolastiku upoznao s
aristotelovskom politikom, te dopunio do tada osobito utje(ajnog Augustina.
Podrijetlo drave lei, prema njemu, u naravi +ovjeka, koji je dru)tveno bi4e. ;n
pojedina+no ne bi bio sposoban za ivot, budu4i da ga priroda nije snabdjela s
tako bogatim i sigurnim instinktima kao ivotinje, pa sebi mora pomo4i razumom,
)to se najbolje doga.a u zajedni(i, u kojoj svi zajedno iznalaze ono )to je nuno i
potrebno za ivot i u kojoj pojedina( daje svoj doprinos i (jelini. ,a zajedni+ki
31
(ilj potreban je i zajedni+ki poredak, a to su odnosi povezanosti, od obitelji do
drave. Pritom i jezik upu4uje na prirodnu povezanost ljudi. *toga )oma
razmi)lja i o formama drave, pri +emu je najbolja monarhija, uz elemente
aristokra(ije i demokra(ije. 3ajlo)ija dravna forma je tiranija. =pak, nije
dopu)teno ubiti tiranina. *vrha drave je kao i u anti(i5 ;na gra.ane treba voditi
prema sretnom i kreposnom ivotu. ,a to je potreban mir. 3o, najvi)a svrha
drave jest promi(anje +ovjekovog vje+nog (ilja, blaenstva kod oga, ona,
dakle, izravno mora promi(ati religiozni ivot. *toga je 2rkva nadre.ena dravi.
3o, ne radi se o apsolutnoj vladavini 2rkve u svjetovnim stvarima, nego o
indirektnoj vladavini. *amo utoliko ukoliko vremeniti poredak stoji u odnosu
prema vje+nom poretku, on mora primati ideje i upute od njega.
)oma razmi)lja i o me.unarodnom pravu /ius gentium$. Postoje na+ela koja se
na)em umu +ine nunima za suivot drava i naroda, a koja poznaju svi narodi.
:ako su izaslani(i drava posvuda nepovredivi, ugovora se valja drati, a ene,
dje(u i nevine u ratu treba posebno )tititi. Prirodno je pravo i ovdje temelj. ?
budu4i da pravo nije samo stvar mo4i, nego poredak uma, )oma ne prihva4a da
me.unarodno pravo nije pravo, jer iza njega ne stoji prisila i nije formalno.
1.2.2.%. &uns Scotus
9temeljitelj tzv. mla.e franjeva+ke )kole bio je Johannes %uns 'cotus @H"ot$,
3>
'octor subtilis /;)troumni u+itelj0. =ako usmjeren augustinski, on nastoji
posredovati izme.u augustinizma i aristotelizma. io je profesor u ;Qfordu,
2ambridgeu, Parizu i CNlnu, gdje je i umro. 3jegova najpoznatija djela su5 Fpus
F4oniense /;Qfordsko djelo0, Reportata Parisiensia /Pari)ka izvje)4a0,
Euaestiones 2uodlibetales /Cojekakva pitanja0, Euaestiones subtilissimae super
libros Metaphisicae Aristotelis /3ajsuptilnija pitanja o knjigama ?ristotelove
-etafizike0, )ractatus de primo principio /7asprava o prvom po+elu0.
?ugustinska usmjerenost %uns H"ota pokazuje se ve4 u odnosu znanja i vjere.
;n ograni+uje filozofsko znanje o ogu i najvanija razja)njenja trai od vjere.
Predmet metafizike nije og, nego bitak. Prirodno znanje sigurno je samo tamo,
gdje je mogu4e pozvati se na osjetne opaaje. *vijet neosjetnih stvari nije nam
dostupan, a shvatljiv je samo na osnovi zaklju+ivanja, )to je uvijek nejasno i
op4enito. *toga stvarni pojam oga prirodnom umu ostaje skriven. -oemo ga
odrediti kao najve4i bitak, ono prvo i beskona+no, ali je to ipak konfuzan pojam.
9 stvarnosti og je vi)e, on je svemogu4, svemudar, a to se moe uvidjeti samo
vjerom i teologijom. 3o, i kr)4anska metafizika je mogu4a, ona filozofski
promi)lja i analizira istine o ogu i besmrtnosti, nakon )to su one objavljene
putem vjere.
3>
1188-13A#.
31
Coliko %uns H"ot ograni+uje domet prirodnog uma u stvarima metafizike,
posebno je o+ito iz njegova stava prema prirodnom 4udorednom zakonu. 'ok
)oma (ijeli njegov sadraj smatra ra(ionalno dostupnim i dokazivim, H"ot misli
da to vrijedi samo za prve zapovijedi 'ekaloga, ne i za ostale. Prema njemu,
ljudski um moe zamisliti poredak svijeta, u kojem bi ubojstvo, poligamija i
nijekanje privatnog vlasni)tva bili dopu)teni. :ako su za )omu iz razumske
nunosti sve zapovijedi 'ekaloga nepromjenjive, za H"ota samo prve tri, dok su
ostale stvar boanske volje, a ne razumskog uvida. 3o, daju4i primat volji, H"ot
ne zagovara ira(ionalizam, niti tvrdi da +ista volja iz same sebe moe biti
prakti+na. = za njega je ona slijepa mo4. ;n zna da se moe htjeti samo ono )to
razum odredi kao (ilj. =pk, vrijednost volje je ve4a nego vrijednost spoznaje,
budu4i da nas s ogom snanije povezuje ljubav, nego vjera. ;sim toga, volja u
svim okolnostima treba biti slobodna. 3ju ni)ta ne moe determinirati, pa ni
najve4e dobro, samo ona je uzrok voljnog djelovanja.
H"ot svoje karakteristi+no vrednovanje volje prenosi i na oga. 3aime, oja
volja pozitivno stvara mno)tvo pojedina+nih ideja, prema kojima je on oblikovao
svijet. =ako og stvari spoznaje u svojoj vlastitoj biti, ipak su pralikovi stvari
stvoreni u njemu od vje+nosti. ;ni pak nisu stvoreni samovoljno, kao ni pozitivni
moralni zakoni, budu4i da oja volja stvara ono )to je oja mudrost unaprijed
smislila i jer o tome je li ideja mogu4a ili nije, prema zakonu protuslovlja,
odlu+uje oje bi4e.
;sebujno je i H"oto(o razumijevanje individua(ije. = individualno je, naime,
pozitivni entitet i posjeduje haecceitas /ovost0. *poznaja individualnog je i
najsavr)enija spoznaja. ;vom tvrdnjom on, nasuprot prenagla)avanju op4ega kod
Platona, Aristotela i )ome, utire put novovjekovnoj individualnosti. ? u svojoj
teoriji spoznaje H"ot prepoznaje konkretne individualne stvari u njihovoj (jelini,
pri +emu nema nikakvog ira(ionalnog ostatka, a nije potrebno pribliavati im se
preko onog op4eg. -i egzistiraju4u stvar spoznajemo u jednoj osjetno-duhovnoj
intui(iji. 3o, spoznaja tu ne staje, jer i on tei prema op4im pojmovima, koje
apstrahira intellectus agens, koji po+inje kod op4e naravi, koja je ne)to srednje
izme.u individualnog i univerzalnog. :ek iz nje nastaje species intelligibilis, op4i
pojam, koji je potreban znanstvenoj spoznaji. ;sjetni opaaj samo je djelomi+ni
uzrok, a on je e4 se causa integra facti(a obiecti in intellectu possibili /po sebi
(jeloviti +injeni+ni uzrok objekta u mogu4em intelektu0. 3jegova djelatnost se
sastoji u tome da proizvodi stalni odnos na)ih misaonih sredstava prema
spoznajnom predmetu. :ako H"ot nagla)ava vlastitu zakonitost ljudske spoznaje i
njezinu subjektivnu stranu. ,a njega istina nije jednostavna adekva(ija, pa je
istinito ono )to je primjereno svojoj propor(iji. Pritom osjetno iskustvo posreduje
samo sudove o +injeni(ama. 3o, ako se radi o uvidu u prin(ipe putem razuma i
njegovih odnosa, onda se ponovno vra4a mi)ljenje eidosa, onog univerzalnog, )to
odnos osjetnog i duhovnog +ini nerazja)njenim.
33
H"ot je poznat i po svom nauku o univoknosti pojma bitka u na)im iskazima o
ogu. ;n pritom ne eli izri(ati neke kategorije o ogu i svijetu u univoknom
smislu i istovremeno. 9 ovom pitanju on daje za pravo teoriji o samo analognoj
predika(iji. 3o, onaj najop4enitiji bitak, koji se javalja u svemu )to god
spoznajemo i izri+emo, makar koliko se stvari razlikovale, mora imati isto ime i
pojam, da bi imalo smisla govoriti o bitku. 9za svu analogiju mora postojati ne)to
zajedni+ko i isto. ;vaj najop4enitiji bitak je ono ma4ime scibile /najvi)e
spoznatljivo0, pa je kao takvo predmet metafizike. ? )to se ti+e dokaza o ojoj
opstojnosti, on odba(uje aristotelovski dokaz iz pokreta, jer iskaz o pokretu ima
previ)e iznimaka, te zastupa dokaz iz kauzalnosti, finalnosti i savr)enosti, a
Anselmo( argument dopunja dokazivanjem pojma beskona+nog bi4a, +ime
anti(ipira +eibni*a.
1. %. +. Kasna skol as t ! ka . 0!ll!a1 O))a1
Casna skolastika op4enito se smatra vremenom dekaden(ije, jer vlada uvjerenje
da 1$. i 16. stolje4e nisu donijeli ni)ta novo, osim sva.e oko sporednih stvari.
=pak, to se ne moe u potpunosti tako gledati, jer su u ovo vrijeme temeljito
studirana pitanja o intuitivnoj spoznaji, o prin(ipu individua(ije, o temelju ideja u
ogu, o zna+enju matematike i formalne logike. Eaan mislila( u ovom vremena
je franjeva( ,illiam Fccam,
=9
ro.en u Dondonu, studirao i predavao u ;Qfordu, a
zbog svog nauka pozvan je u ?vignon na saslu)anje kod pape. *toga bjei u
avarsku, gdje ga za)ti4uje (ar +udIig. Casnije se pomirio s papom. 9mro je u
-Rn(henu. 3jegova najvanija djela su5 -omenatar sentenci!a, Euodlibetalia
septem /*edam koje)tarija0, E4positio aurea in librum Porphrii /,latno
izlaganje o Porfirijevoj knjizi0, 'ummulae in libros Phsicorum /-ale sume o
knjigama Fizike0, 'umma totius logicae /*uma (ijele logike0.
Cod Fccama je osjetno iskustvo stvarni djelatni uzrok. 3ama nije potrebno ni)ta
osim osjetno-intuitivnog gledanja predmeta vanjskog svijeta, ili duhovno-
refleksivnog promatranja na)ih unutarnjih du)evnih +ina, da imamo podrijetlo
spoznaje realnog svijeta. ;davde apstrak(ijom tvorimo op4e pojmove i re+eni(e
kao elemente s kojima radi znanost. *tare species su nepotrebne, potreban je
samo jedan aktivni i jedan pasivni element, predmet i spoznaja. :ako Fccam
op4u narav i svako univerzalno prije stvari i u stvarima. ;no univerzalno je
misaona stvar, a nije ontolo)ka +injeni(a, nalazi se samo u du)i i nije u stvari. ? u
du)i je ono samo znak /signum$, zna+enjska nakana /intentio$, +ime ne)to
karakteriziramo i tako ga utvr.ujemo. Cao znak ono je ne)to konven(ionalno,
institu(ionalno /e4 institutione$, +ak ne)to fiktivno /2uoddam fictum$, ne vi)e od
imena onoga )to ozna+ava /non plus 2uam (o4 est sui significati$. *toga se
postavlja i pitanje je li on nominalist. =stina je da on pojmovima ne)to eli
spoznati i stoga razlikuje izme.u istinitog i pogre)nog, ali i sumnja mogu li
3#
11#6-13$".
3$
apstraktivno dobiveni op4i pojmovi posti4i ono )to se prije od njih o+ekivalo,
naime, osvijetliti unutarnjost stvari i prikazati njihovu narav. :o, prema njemu,
moe samo og, a +ovjek ima samo znakove, koji, dodu)e, ne)to zna+e, ali u
njima intellectus agens ne proizvodi unutarnju sliku stvari. ;no univerzalno se ne
proizvodi, nego nastaje apstrak(ijom, koja je fik(ija. 3asuprot shva4anju
pojmova kao mogu4eg pristupa trans(enden(iji, kod Fccama je, dakle, prisutan
izvjesni nominalizam. =pak, i on tei prema objektivnoj istini, pa kategorije
supstan(ije i kvaliteta za njega jo) stoje u svojoj trans(enden(iji, dok su ostale
trans(endentalne, imaju subjektivni bitak, osobito kvantitet i rela(ija. ? uvjerenje
da prostor i vrijeme pripadaju kvantitetu naznaka je modernog subjektivizma, a
da su subjektivne rela(ije poretka donekle anti(ipira Canta.
Prema Fccamu, uvijek se spoznaje samo ono individualno, )to je prvo i jedino
istinski spoznato. ;n +ak ponekad misli da se pojam +ovjeka o 'o"ratu i drugim
ljudima ne moe izre4i u univoknom smislu. *amo o 'o"ratu uvijek u istom
smislu vrijedi da je +ovjek, pa je sigurna samo re+eni(a5 'o"rat je 'o"rat. 3e
postoje op4e ideje u ogu, on stvara samo individualno. *toga je volja oja
slobodna, ona ne mora izvoditi ono )to joj je predozna+eno, moe se svemo4no
razvijati. 3o, ona nije ni samovolja, budu4i da i za oga vrijedi zakon
protuslovlja, pa ne moe +initi ono )to je besmisleno. =zuzev)i ovo, oja snaga
je apsolutna /potentia %ei absoluta$. ;sim toga, on je pozitivno izgradio
odre.eni poredak, oja mo4 je ure.ena /potentia %ei ordinata$, on je na njega
vezan, iako je mogao stvoriti i druk+iji. Fccamu ovdje pred o+ima lebdi objava i
uvjerenje da je nauk o ojoj mo4i iskaz vjere, a ne uma. :ako ni prirodni zakon
nije nunost uma. ;n eli isklju+iti ra(ionalizam koji vjeruje u um, da bi naglasio
vjeru s njezinim pozitivnim objavama oje volje i oje milosti. ? nauk o
ojoj svemo4i rje)ava i eti+ko pitanje prin(ipL. og ho4e dobro ne zato )to je
ono dobro, nego je ono dobro zato )to ga og ho4e. -ogu4e je da on +itav
4udoredni poredak ne samo onaj s druge plo+e, zamijeni nekim drugim.
2. Filozofija renesanse
2.1. Pojam i glavna pitanja renesanse
Fran(uska rije+ Grenaissan(eH zna+i preporod ili ponovni rast studija, vje)tina i
znanosti, koji je u =taliji po+eo oko 13AA., a prema nekima oko 116A. godine. ;n
se ubrzo pro)irio na ostalu Muropu, te je trajao do 18AA. godine. 7adi se o
identifika(iji s klasi+nom antikom, +iji se preporod barem postulira, i o
neidentifika(iji sa srednjim vijekom, )to je povezano i s novim poimanjem
mi)ljenja i metode, pa nastaje prva faza novoga vijeka. :ako je renesansa je od
svojih po+etaka njegovala svijest o novosti onoga za +im tei. ;vo uvjerenje
36
artikuliralo se u obnoviteljskim simbolima povratka zlatnog doba, zamjene tame
svjetlom, nadvladavanja smrti ro.enjem i ponovnog rasta nakon obrezanja.
-isao preporoda povijesno je stara, )to se vidi i iz njezine mitske slikovitosti.
Pritom je bitno u razli+itim vremenima preoblikovanje slike, koja ba(a svjetlo na
zada4e mi)ljenja, koje ozna+avaju neku epohu. ,ahtjev Gtreba da se iznova
roditeH,
3"
koji se u kr)4anstvu javlja kao kultno-sakramentalno shva4eni nalog, u
visokom srednjem vijeku Boa(him de Fiore
$A
primjenjuje na povijesni tijek u
smislu prodora prema novom dobu 'uha *vetoga. ;vo premje)tanje preporoda u
povijesno vrijeme svoj poja+ani odjek nalazi na pragu novog vijeka, kad se
obnova prvi put shva4a pre(izno, iz mitske ope4nitosti pretva se u individualnu
ustanovljivost, iz povijesne spekula(ije u politi+ku +injeni(u. ;vo historijsko
fiksiranje ostvaruje Cola di Rien*o,
$1
koji je svoju vladavinu shvatio ne samo kao
to+ku datiranja joa(himisti+kog doba, nego i kao pojedina+no dokazivu obnovu
anti+kog 7ima. Pa iako je preporod politi+ke veli+ine 7ima doivio krah, nije
uni)tena ideja preporoda, nego se ona probila na drugoj razini. Pored politi+kog
nezadrivo se, naime, stvara novi duhovno-povijesni obris, prevode se klasi+na
djela, govori se o povratku klasi+ne literature iz izgnanstva u svoju domovinu, o
bu.enju muza iz tisu4godi)njeg drijemea, )to vrijedi i za %antea
$1
i za
Petrarcu,
$3
pri +emu odlu+uju4i naglasak stoji na izvornom pjesni)tvu. 9 njemu
se razli+itim pojmovima isti+e svijest o Gresurre(tioH /uskrsnu4e0, Gresus(itatioH
/ponovno bu.enje0, GreparatioH /obnova0.
3o, ovdje se postavlja i pitanje )to je ono bitno za pojam renesanse, po +emu je
ona epohalni obrat iz srednjega prema novom vijeku. ? pritom nije neupitna ni
podjela zapadnja+ke povijesti na stari, srednji i novi vijek, osobito s obzirom na
kriterij pribrajanja renesanse novom vijeku, u kojem se ono novo vidi na razli+ite
na+ine. :ako je za protestantske posvjesni+are novost reforma(ija, za druge
iznalaenje tiska /oko 1$6A0, za neke pak pad 2arigrada /1$630 i dolazak gr+kih
u+enjaka u =taliju, za %a(ida Humea
$$
napredak uma, za Aoltairea
$6
monopol
talijanskog genija. ? sama rije+ Gnovi vijekH ve4 daje naslutiti dogmu o napretku,
koja predstavlja svijest prosvjetiteljstva, koje je jedno pristrano tuma+enje
fenomenL. =sto se tako na rije+ GrenesansaH nadovezuju otvoreni ili podsvjesni
postulati, obuhva4eni u natukni(ama kao )to su Gsamooslobo.enje mi)ljenjaH,
Gradost ovostranostiH, Gdolaenje individuuma k sebiH, Godba(ivanje dogmatskog
/(rkvenog ili skolasti+nog ili srednjovjekovnog0 mi)ljenjaH, koji su konstatirali
zna+ajan prekid sa srednjim vijekom, a formulirani su s povijesno kasnijeg,
razli+itim interesima uvjetovanog stajali)ta. :ako je Ja"ob Durc"hardt
$8
u velikoj
3"
=v 3,>.
$A
11$6-11A1.
$1
1311-136$.
$1
1186-1311.
$3
13A$-13>$.
$$
1>11-1>>8.
$6
18"$-1>>#.
$8
1#1#-1#">.
38
sintezi prethodnih mi)ljenja humanista, protestantskih povjesni+ara, ra(ionalista i
romanti+ara istaknuo razli+itost renesanse u odnosu na srednji vijek upravo u
prodoru prema ra(ionalnosti i individualnosti kao oznakama novovjekovnog
+ovjeka. 3o, u ovakvoj jednostavnosti ni jedno ni drugo nije odrivo. *toga je
Durc"hardto(a slika renesanse doivjela kritiku, budu4i da je do izraaja sve
vi)e dolazila ira(ionalnost kao previ.ena strana renesanse. :ako su istraiva+i
renesanse i upu4ivanjem na Grenesansu 11. stolje4aH, na individualizam srednjega
vijeka, izradom fluktuiraju4ih prijelaza, uvijek novih datiranja promjene, ranijih
tipi+nih pojava GnovogaH, do neprepozatljivosti ublaili prekid sa
srednjovjekovljem, ili Gustanakom medievistaH osporavali taj prekid. ? daljnje
odga.anje rje)avanja pitanja renesanse sastojalo se i u zahtjevu da se ona kao
puka rekonstitu(ija antike isklju+i iz novog vijeka, +iji se po+etak vidi u
Galile!e(o!
$>
fizi(i i u %escarteso(o!
$#
metafizi(i.
3asuprot ovim te)ko4ama glede vremenskog fiksiranja, sadrajnog vrednovanja i
svrstavanja renesanse, istraivanje u zadnjim desetlje4ima isti+e s jedne strane
kontinuitet izme.u srednjeg vijeka i renesanse, s pripadnim vremenskim
preklapanjem skolastike i filozofije renesanse, s druge strane ono GnovoH,
diskontinuirano u renesansi dobiva )iroke obrise u svojim razli+itim
sastavni(ama. Pritom se pred mno)tvom mogu4nosti probilo i odustajanje od toga
da se mno)tvo prespektiva same u jednu sistematiku. ? pisanje povijesti
filozofije dugo vremena je izbjegavalo humanizam /znanstvenu stranu renesanse,
koja promi+e anti+ki ideal +ovjeka i op4i i pojedina+ni prin(ip +ovjekove biti0 i
renesansu kao filozofski nevanu, iako literarno zanimljivu stepeni(u izme.u
srednjovjekovnog i novovjekovnog mi)ljenja. ;vaj me.u-status tuma+enju se s
jedne strane pokazivao kao ono Gne vi)eH srednjovjekovnog mi)ljenja, a s druge
strane kao ono Gjo) neH velikih novovjekovnih sustava. :ako je ve4 Hegel
$"
osje4ao zbunjenost posvjesni+ara filozofije prema ovoj epohi i postavio temelje
za kasnija stajali)ta5 G*ve ove filozofije /humanizma i renesanse0 nastajale su
pored (rkvene vjere i nisu joj )tetile, a ne kao filozofija u smislu starih5 bila je to
velika litaratura, koja je u sebi sabrala mnoga filozofska imena, ali je nestala, ona
nema svjeinu posebnosti vi)ih prin(ipa, ona u stvari nije prava filozofija.H
6A
3jegovo mi)ljenje prihvatili su mnogi kasniji autori. *toga ovoj epohi neki od njih
kao filozofsku vrijednost pripisuju ono )to u biti i ne pripada njoj samoj, nego se
radi o obradi antike i o pogledu unaprijed prema filozofskim sustavima
%escartesa ili njema+kog idealizma i njegove teorije spoznaje. Pritom se
humanisti+ki pojam obrazovanja nerijetko smatra postignu4em upravo ove epohe.
? kao posebna gledi)ta ovog obrazovnog pojma isti+u se razvoj individualnosti i
smisao za estetsku formu. Pored toga postoje poku)aji da se filozofsko zna+enje
humanizma vidi u analizi +ovjeka, posebno njegova psiholo)kog i afektivnog
$>
168$-18$1.
$#
16"8-186A.
$"
1>>A-1#31.
6A
Eorlesungen Rber die &es(hi(hte der Philosophie ===, :heorie !erkausgabe 1A, Frankfurt 1">1., str.
16.
3>
ivota. 3o, ovi su poku)aji u (jelini ograni+eni samo na podru+je humanisti+kih
nastojanja, tako da je filozofska interpreta(ija epohe ostvarena samo djelomi(e.
2.2. Transformacija srednjeg vijeka u pravcu renesanse
Cod prijelaza iz srednjega vijeka prema renesansi moe se ustanoviti
me.uovisnost kulturalnog i duhovno-povijesnog razvoja od dru)tveno-
gospodarskih pro(esa. ;vo se ipak ne moe shvatiti kao ne)to kauzalno
determiniraju4e, nego kao stvar uzajamanog utje(aja. * jedne strane se
humanisti+ke teorije mogu pokazati kao reak(ija na promijenjene ivotne
okolnosti, a s druge strane humanisti+ko stvaranje teorije pridonosi politi+kom,
gospodarskom i so(ijalnom razvoju razvoju +ovjeka i njegove zajedni(e. ?
dru)tveni, politi+ki i gospodarski ustroj srednjega vijeka temeljio se na agrikulturi
s feudalnom hijerarhijom, pa se trgovina, industrija i gradski ivot op4enito nisu
razvijali samostalno. Feudalni partikularizam kasnije je zamijenjen
(entraliziranim teritorijalnim dravama ili gradovima dravama. :ime agrukulturu
zamjenjuju trgovina, zanatstvo, industrija i nov+ane institu(ije, pa se javlja i rani
kapitalizam. 3astaju i nove politi+ke tvorevine i elementarni interes za klasi+ne
odgovore na pitanja o ispravnom individualnom i dru)tvenom na+inu ivota. :ako
se Aristotelo(o(o
61
poimanje politike prihva4a kao gledi)te, prema kojem se
znanost o dru)tvu i dravi treba promatrati kroz njezinu korist. ? u to vrijeme
vodile su se i pragmati+ne diskusije o hrabrosti, u +ijoj je pozadini bilo pitanje o
nunosti vojne samostojnosti, o naslije.enom ili ste+enom plemstvu, o )krtosti i
)irokogrudnosti, o rasko)i javnog i udobnosti privatnog ivota, )to je op4enito
pra4eno antiasketskom tenden(ijom. Pritom je korist za zajedni(u postala
najvanijim kriterijem politi+kog djelovanja i teoretiziranja.
itna zna+ajka renesansne promjene u odnosu na srednji vijek jest i izraziti
prijelaz s(ijentifi+ke kulture na laike. :u se nasuprot odre.enim pravilima
podre.enom na+inu ivota redovnika i svjetovnih klerika javlja otvorenost
ivotne situa(ije. ;na postaje nejasnom, budu4i da humanist svoje znanje moe
primijeniti prema vlastitoj odlu(i, ono nije unaprijed vezano na regulativni na+in
ivota. *toga dolazi do osamostaljenja +injeni+nog znanja i egzisten(ijalnog
gubitka identiteta. :ako ni +eonardo Druni
61
sekulariza(iju dravu ne izvodi
iz ideje respublica sub %eo /drava pod ogom0, nego prema ovostranom nauku
o dostatnosti /sufficientia0, argumentira neteolo)ki i pragmati+no. Pitanje o
ispravnom ivotu, koje se vi)e ne rje)ava u redovni+ko-teolo)koj klimi
srednjovjekovnih katedralnih )kola i sveu+ili)ta, u sredi)te dovodi aktualnost
nove moralne filozofije, budu4i da dosada)nja nije odgovarala egzisten(ijalnim
potrebama +ovjeka. ? u istom je povijesnom slijedu i promjena u univerzalnoj
2rkvi, kojoj su gotovo isklju+ivo sluile i likovna umjetnost i glazba. ;d ustanaka
61
3#$/#3-311/11.
61
138"- 1$$$.
3#
protiv hrijerarhijskog (rkvenog autoriteta /,icliff
63
, Hus
6$
0, preko reforma(ije, do
razvoja posebne lai+ke pobonosti, kao )to je nizozemska de(otio moderna
/moderna pobonost0, provla+i se (rta koja pokazuje da kleri+ka 2rkva laike
polako promatra kao ravnopravne +lanove. :ako +oren*o Aalla
66
godine 1$$3.
kritizira redovni+ki ivotni ideal, a Enchiridion Militis Christiani /Priru+nik
kr)4anskog vojnika0 Era*ma Rotterdams"og
68
iz godine 16A3. moe se smatrati
klasi+nim priru+nikom pounutra)njene predanosti osobi Crista, na +ije je
ostvarenje neposredno pozvan i osposobljen i laik. 9 isto vrijeme razli+iti obli(i
umjetnosti postaju dijelom i lai+ke kulture. A Martin +uther
6>
u spisu Aon der
.reiheit eines Christenmenschen /; slobodi kr)4anina0 nagla)ava op4e
sve4eni)tvo vjernika.
9 ovom kontekstu znakovita je i promjena u obrazovanju, koje je do sada
uglavnom bilo vezano za mu)kar(e i samostane, dok ono od sada po+inje vrijediti
i za ene. 7azlog tome nalazi se i u +injeni(i otkri4a tiska. :ako i ena renesanse
razvija vlastitu ra(ionalnost, znanje njezina vremena poten(ijalno joj stoji na
raspolaganju. =pak valja re4i da samo pripadni(e plemstva, dakle vrlo mali broj
ena, uivaju )kolovanje. ;ne u ve4ini pripadaju vode4em politi+kom sloju
sjeverne =talije, iako se javljaju i ene pjesnikinje, koje su stekle izobrazbu
poznavanja, tuma+enja i imitiranja klasi+nog gr+ko-latinskog pjesni)tva. ? u 16.
stolje4u pojavile su se i samostalne pjesni+ke figure Gaspara 'tampa
6#
i Aittoria
Colonna.
6"
? u nizu inova(ija mi)ljenja i umjetnosti doga.a se temeljno otkri4e
prostora, koje je bitno za umjetni+ki, misaoni i prirodo-znanstveni razvoj. 3ova
svijest o njegovoj trodimenzionalnosti zao)trena je i formuliranjem beskona+nosti
prostora prema vani i prema unutra, )to ozna+ava i beskona+nost samog
mi)ljenja, )to je postalo temeljnom (rtom i novoga vijeka. ;tkri4em
beskona+nosti doga.a se, naime, otklon od tjelesno zaposjednutog i ograni+enog
prostora antike i srednjeg vijeka, koji je postojan samo pred kona+no)4u, budu4i
da apeiron, ono bezgrani+no, kod Aristotela izaziva vrtoglavi(u onog nestalnog,
kaoti+nog. 9 renesansi se, naprotiv, doga.a prodor prema bezgrani+nom,
bestjelesnom prostoru, koji u sve tri diemnzije upu4uje u beskona+no, )to kasnije
ima prirodno-znanstveno, empirijsko zna+enje, ali i zna+enje za svijest kao takvu.
9 ovom vremenu doga.a se i promjena osje4aja za tijelo, koji izraava
subjektiviranje. 3e prikazuju se vi)e samo idealne biste (ara i sve(a, nego sve
vi)e i individualni portreti, )to osobito dolazi do izraaja kod Bana van MS(ka.
8A
:ijelo postaje nositelj onoga GjaH u umjetnosti, a izvanjski prostor je objektivno
razli+it od GjaH. =z du)evnog unutarnjeg prostora proizlazi svijest o prostoru, koja
63
131A-13#$
6$
13>A-1$16.
66
1$A8/>-1$6>.
68
1$86/8-1638.
6>
1$#3-16$8.
6#
1613-166$.
6"
1$"1-16$>.
8A
13"A-1$$1.
3"
postupno dobiva dubinu, koja ide u beskona+nost. ;ve po+etke teorijski su
usavr)ili osobito Drunelleschi
81
i +eonardo da Ainci.
81
Pritom je vano i da se
osvajanje prostora ne da pratiti samo u sli(i, nego i u rije+i. :ako su ve4 od
godine 116A. pisane prve lirske ja-pjesme trubadura, u kojima dolazi do izraaja
distan(a prema prirodi. 9 tom kontekstu Petrarca
83
godine 1338. doivljava prvo
GmodernoH iskustvo krajolika, njegovu dubinu i prostranstvo, koje ga pla)i i
fas(inira. ? otkrivanje prostra doga.a se i u astronomiji. :ako -operni"
8$
stvara
novi prostor razaranjem odnosa zemlja-nebo, gdje je zemlja bila okruena s deset
nebeskih sfera, dok helio(entrika stvara prostornu kuglu, a -epler
86
otkri4em
elipse planeta nadilazi i nju. 0i"ola -u*ans"i
88
i Giordano Druno
8>
formuliraju
pak beskona+nost svemira, a Colombo
8#
umjesto ravne i na o(eanu plivaju4e
zemlje otkriva kuglu, kojom se moe beskona+no putovati. 9 medi(ini se otkriva
tjelesni prostor +ovjeka, a umjesto tjelesnih sokova prostorno vezani krvotok.
;tkri4e teleskopa Gellile!u omogu4uje prodor u beskona+nu dubinu svemira, a
vrijeme dobiva prostornu predodbu, pa se ono u kronometru Petera Henleina
8"
prenosi na opti+ku povr)inu, na osnovi +ega on oko godine 161A. otkriva depni
sat.
3avo.enje mno)tva ovih podataka slui prije svega tome da se prodor osje4aja
prostora za renesansu dokumentira kao epohalni pro(es, koji odre.uje i oplo.uje
pojedina+ne znanosti, +ime se onda po+inje baviti i filozofija. ? promjena se
dogodila i u poimanju teorijskog znanja. ;no, naime, vi)e nije samo
prepoznavaju4e, koje odraava ono prisutno, ili je spekulativno, pa predmet
spoznaje ne eli mijeniti, nego smjera na )to je mogu4e adekvatnije shva4anje
onog istinitog kao odre.enja bi4a. :ako zapo+inje poku)aj da se svijet u znanju i
djelovanju, koje iz toga slijedi, shvati kao predmet raspolaganja, koje svoje
sredi)te nuno ima u +ovjeku. 3aime, neosporno je da je ovdje teolo)ki
uvjetovani spoznajno-teorijski skepti(izam nominalizma, iz kojega izrasta
renesansa, dopustio samo spoznaju, koja se ti+e pojedina+nog, a osporio zauvijek
vae4u, objektivnu spoznaju (jeline i time izazvao nastanak subjektivnog
tuma+enja svijeta. ? zna+ajno je da se ono )to se promatralo kao nedostatno
rje)enje u nominalizmu /povla+enje u subjektivnost0 sada izgra.uje kao pozitivna
mogu4nost. *ubjektiviranje obja)njenja svijeta poti+e, naime, antropo(entri+no
ovladavanje onim stvarnim, pri +emu se za spoznaju vanima smatra ono )to se
neposredno ti+e +ovjeka. *toga se posebno isti+u philosophia practica /etika0 i
artes sermocinales /jezi+ne vje)tine0 kao izabrano podru+je tradi(ionalne
81
13>8-1$$8.
81
1$61-161".
83
13A$-13>$.
8$
1$>3-16$3.
86
16>1-183A.
88
1$A1-1$8$.
8>
16$#-18AA.
8#
1$61-16A8.
8"
1$#A-16$1.
$A
filozofije i slobodnih vje)tina. ? znanje svoje opravdanje dobiva svojim odnosom
prema bonum /dobru0, ili jo) selektivnije, prema utile /korisno0 za +ovjeka.
3o, subjektivnost perspektive izaziva i pitanje kriterija sigurnosti /certitudo0, koji
nadilazi kontingentno poimanje istine, pitanje iznalaenja zajedni+kog smisla
@sensus communis0. Pri zao)travanju ovog problema vanu ulogu dobiva
interpreta(ija neoplatonizma5 za utemeljenje u sebi nesposobno empirijsko
spoznavanje ponovno trai temelje istine. :ako utemeljenje samo iz povijesti,
koje poku)ava humanizam, ponovno treba utmeljenje iz metafizike. ? ovu
sigurnost trai i pro)irenje znanja na podru+ju prirodnih znanosti. =sto tako i
humanisti+ke znanosti trae raspravu o sigurnosti na podru+ju umjetnosti i
moralne filozofije. Priroda ili svijet kao (jelina dobili su ulogu objekta, koji treba
podloiti, javlja se i poku)aj da se dosada)nje Gvje)tineH onog humanog /jezi+ne
vje)tine, pisanje povijesti, etika0 svedu znanost, na distan(u nekog objekta. *toga
je bitan problem 18. stolje4a da se izna.u kriteriji istinitog mi)ljenja i metode,
nakon )to je srednjovjekovni pojam istinitog kao istine bitka nadvladan
uvjerenjem o perspektivnosti onoga )to moe biti istina. ;vo poti+e traenje
metode, koja bi bila primjerena svim podru+jima znanja, i njezino utemeljenje u
jednoj prvoj znanosti. Pod njom se na po+etku razumijeva funk(ionalni, izvanjski
poredak predmeta znanja, no kasnije se sve vi)e osloba.a unutarnji poredak
znanja i dosljedno promi)lja stvari koje se mogu znati, tako da se u +ovjekovu
umu, u njegovoj svijesti utemeljuje univerzalna povezanost pojedina+nih
dis(iplina. 9 ranom humanizmu poku)ava se, naime, u jo) svjesno
nemetafizi+kom naporu, metafizi+ko-ontolo)kom utemeljiteljskom znanju
suprotstaviti utemeljenje iz povijesti, filozofirati iz izlaganja jezi+nih
svjedo+anstava ljudskog mi)ljenja. :ako se temelj i uvjet znanosti i vje)tina
premje)ta se u humanae litterae /ljudski spisi0. ;vdje nastaje svijest o
povjesnosti ljudskog duha. 3o, budu4i da se i ovdje radi o svo.enju istine na
subjektivno i dru)tveno dobro i korisno, a ne na provjerljivu, intersubjektivnu
samostalnost mi)ljenja, u ovu prazninu ulazi matemati+ko-geometrijsko mi)ljenje
o metodi kao prototip metode. 3aime, matematika i geometrija po+inju prvim
re+eni(ama, koje ne trebaju utemeljenje, +ije deduktivno izlaganje nudi potpuni
utemeljiteljski sklop znanja o predmetu. ,nati sada zna+i neprotuslovno
zaklju+ivati na osnovi samoutemeljenih re+eni(a. *igurnost i pouzdanost znanja
lei u prvom utemeljenju, koje je potvr.eno ili evidentno)4u ili defini(ijom,
(eritas /istina0 se transformira u sigurnost o onome )to se zna.
:ako se u renesansi doga.a izrada prve utemeljuju4e, temeljne znanosti, ne vi)e
kao prve znanosti bitka prema srednjovjekovnom modelu, nego znanosti o
mi)ljenju u njegovoj beskona+noj pokretnosti, doga.a se prijelaz iz
srednjovjekovno-metafizi+ke ontologije prema novovjekovno-metafizi+koj nau(i
o intelektu, u +ijoj se dinami(i nalazi i zamjena starog pojma spustan(ije pojmom
funk(ije. 9m, naime, kao ujedinjuju4i temelj svakog mi)ljenja obuhva4a ono
beskona+no, sjedinjuje jedinstvo i beskona+nost. *toga se nuno stvara novi tip
$1
mi)ljenja. * jedne strane umsko mi)ljenje ne moe izmjeriti ono beskona+no,
budu4i da je ono samo mjera umskog mi)ljenja, pa um spoznaje svoje neznanje,
svoju neprimjerenost u odnosu na beskona+no. 3o, upravo ovo neznanje kao
znanje o grani(i, s druge strane, poti+e na druk+ije promi)ljanje. 3aime, unutar
grani(e kona+nog subjektivno mi)ljenje moe samovoljno postavljati svoje
ishodi)te i pona)ati se relativno-mjere4i /prema samoizabranoj mjeri0. -i)ljenje
postaje mjerenje, mens jednako mensurareP teina, mjera i broj postaju
instrument i izraz samopotvr.ivanja u kona+nom. :ime subjektivnost ono
beskona+no spoznaje kao grani(u i kao ono drugo nje same, pa snagom toga ona
u kona+nom moe misliti mjere4i i samu sebe stavljaju4i kao mjeru. 9mjesto,
dakle, ovisnosti mi)ljenja o unaprijed datom bitku i bi4u novovjekovni +ovjek
osje4a svoju neovisnost u mi)ljenju, on svoj autonomni, konstitutivni um smatra
slobodnim. =z njega proizlazi utemeljuju4i kontekst za razumijevanje (jeline. ;n
zakonodavstvo, metodi+ku konstitu(iju ili ovladavanje bi4em ostvaruje snagom
svoje misaone volje, )to vodi prema prvim sustavnim metafizi+kim tvorevinama.
2.3. Nikola Kuzanski
*toga, prema nekim razmi)ljanjima, u 0i"oli -u*ans"om /0i"olaus -rebs, 1$A1-
1$8$0, a ne u 'es(artesu, nalaze se korijeni novovjekovne metafizike, nastale u
njezinu susretu s platonsko-neoplatonskim i s nominalisti+kim naslje.em kasnog
srednjeg vijeka. 9 odnosu na -u*ans"og kao na lik izme.u srednjega i novog
vijeka +esto se postavljalo pitanje o Gpragu epoheH, budu4i da njegove ideje
djeluju preko Druna prema +eibni*u,
>A
'chellingu,
>1
'chlegelu
>1
i Hegelu. 7o.en
je u Cuesu, odrastao u )koli ra4e zajedni+kog ivota u 'eventeru, u svijetu
flamanske mistike, koja je bila pod posebnim utje(ajem Meistera Ec"harta
>3
, ali
okrenuta prema svijetu. ? ve4 kao u+enik u %eidelbergu susreo se s
nominalizmom, nakon +ega odalzi na studij u Padovu i olognu, gdje se upoznaje
s talijanskim humanizmom. :u se bavio pravom, matematikom, astronomijom i
filozofijom. 3akon toga u CNlnu studira teologiju. &odine 1$3#. u Eene(iji mu je
sinula temeljna misao, koju je razra.ivao u tri knjige %e docta ignorantia /;
u+enom neznanju0, a dalje ju je slijedio u spisu %e coniecturis /; slutnjama0. ?
godine 1$6A. postao je biskup i kardinal. =ste godine dovr)io je tri spisa pod
zajedni+kim naslovom #diota /3eznali(a05 %e sapientia /; mudrosti0, %e mente
/; umu0, %e staticis e4perimentis /; stati+kim eksperimentima0. 3apisao je,
izme.u ostalih, i djela5 %e (isione %ei /; gledanju oga0, %e pace fidei /; miru
vjere0, %e possest /; mo4i-biti0, %e non aliud /; ne druk+ije0.
-u*ans"i je u svojoj filozofiji razvio temeljni uvid, koji je postao misaonim
predlo)kom novovjekovne filozofije. 7adi se o tri teme, koje, iako se razlikuju,
>A
18$8-1>18.
>1
1>>6-1#6$.
>1
1>>1-1#1".
>3
118A-131#.
$1
upu4uju na me.usobnu povezanost5 1. ljudski um u njegovoj razli(i u odnosu na
razum, 1. suprotnost i jedinstvo, 3. beskona+nost. ? tema beskona+nosti
prethodne vodi prema misaonom rje)enju, one su pak mogu4e samo u njezinom
horizontu. Polaze4i od jo) u srednjem vijeku razlikovanih spoznajnih mo4i, on,
naime, razum /mens ili ratio0 odre.uje kao sposobnost, koja bitak promi)lja
diskurzivno, postupno, a njegove suprotnosti registrira u njihovoj isklju+ivosti.
Pritom se on njima moe baviti samo u ovoj objektivnoj fiksa(iji, primjenjuju4i
logi+ka pravila /prema Aristotelo(om na+elu protuslovlja0. ? budu4i da se slui
usporedbom izme.u objekata /postupak pojedina+ne znanosti0, on uspostavlja
odnos, propor(iju. ;vaj odnos rela(ije ujedno je i grani(a razumskog opaaja i
iskaza5 mens nikada ne4e spoznati ono apsolutno, neusporedivo, budu4i da ne
spoznaje pre(iznost izvorne istine. :ako se diskurzivni postupak pokazuje kao
drugorazredan, izveden5 njemu nuno treba prethodna mo4, koja suprotnost,
djeljivost i mno)tvo svijeta mora razumijevati na osnovi izvornog jedinstva, da
umjesto logi+ke diferen(iranosti ne bi nastao samo kaoti+ni razlaz izoliranih
stvari. ;va prvorazredna mo4, koja postie jedinstvo, jest um /intelligentia0, koji
misli iz jedinstva bitka, koji prethodi svakoj suprotnosti. 3jega razum mora
pretpostaviti kao ono spoznajno-teorijski prvo, prije usporedbe i propor(ije on
mora misliti uvjet mogu4nosti odnosa, i to snagom uvida /intelligentia0 u apsolutni
identitet s onu stranu svake usporedbe. :ek time se ra(ionalna suprotnost
osloba.a isklju+uju4eg protuslovlja i ulazi u (jeloviti odnos.
9m je, dakle, snaga koja nadilazi suprotnosti, on njihovo razorno protuslovlje
doti+e u jedinstvu. :ime bi razum, um, suprotnost i jedinstvo bili razja)njeni u
njihovom odnosu. =pak, jo) nedostaje tre4i momenat mi)ljenja. *toga jedinstvo,
koje sve utemeljuje i misaono je nuno - a u ovom se nalazi misaoni vrhuna(
0i"ole -u*ans"oga - u njegovoj biti treba shvatiti kao beskona+nost. :ek je
sjedinjenje jedinstva i beskona+nosti korak koji iz starih misaonih sustava vodi
dalje u novi vijek. 9m kao temelj jedinstva svega mi)ljenja ovdje misli ono
beskona+no, ali je jasno da ga ne moe misliti u neposrednom zahvatu. 3jemu
kao umu kona+nog +ovjeka nedostaje ono slaganje, koje posjeduje razum u
odnosu prema djeljivim suprotstavljenim stvarima, npr., u njihovoj matemati+koj
obradi. 9msko mi)ljenje ne moe, naime, izmjeriti ono beskona+no, budu4i da je
upravo ono mjera umskog mi)ljenja. ,a filozofski pro(es to zna+i5 =stina, kao
apsolutna i pre(izna, iako nedostina, za mi)ljenje ostaje konstitutivna. Filozofija
moe misliti samo druk+ijost onog ne-apsolutnog i pokazati je kao ne-identitet,
ona time pokazuje ono GdrugoH apsolutnoga, identiteta, istine. 9toliko i ona moe
zahtijevati istinu /propor(ionalno i relativno0, ostati sposobna za znanost. :ako se
razum pohranjuje u um, ono njegovo ra(ionalno definirano kona+no pohranjuje se
u njegovo GdrugoH, u nedefinirano beskona+noP u tom Gprekora+enjuH /e4cessus0,
koje ne zna+i mistiku, nego pro(es uma, misli se preko grani(e kona+noga. * onu
stranu ove grani(e um raspoznaje svoje u+eno neznanje /docta ignorantia0,
pou+enost o svojoj grani(i, neadekvatnosti i jezi+nom zakazanju.
$3
?ko u ovom razmi)ljanju ono beskona+no nije ono )to jednostavno izmi+e, ne)to
tamno, nego je dostupno u nadilaenju /iako ne pre(izno i egzaktno0, postavlja se
pitanje koje su njegove izre(ive odredni(e. ;vdje je odgovor u tome da se ono
beskona+no misli kao bezuvjetni identitet, kao idem /isto0 i non:aliud /ne-
druk+ije0, i to na na+in nijekanja kona+nog i sve druk+ijosti. ;no ne dopu)ta
nikakve dijelove, koji se mogu razlikovati, ono je ono nerazlikovano i
nesuprotstavljeno, ne moe se razlikovati u neko Gvi)e ili manjeH, ono je
nekvantitativno, nema nikakav odnos prema onom relativnom i kvantiteti, ono je
u istoj apsolutnosti ono najve4e /kao kvaliteta, kao uvjet svake veli+ine0 i
najmanje, apsolutno nuna, od mi)ljenja otvorena to+ka mjerenja svih relativnih
mjernih jedini(a. ;no apsolutno najmanje li)eno je suprotnosti prema apsolutno
najve4em, budu4i da ni jedno ni drugo nisu kvantitativni, nego ih treba shvatiti
kao uvjete kvantiteta, oni su identit+ni u svim kvalitativnim odre.enjima, i to u
Gonome )to je najvi)eH, u apsolutnome. ;ni koin(idiraju, i od jednog i od drugog
se na isti na+in moe razviti kvaliteta beskona+ne beskona+nosti. ? apsolutna
beskona+nost je ona koja kao uniens contradictoria /ujedinjuju4i ono suprotno0
uzrokuje to podudaranje suprotnosti /coincidentia oppositorum0. 9 odnosu pak
na ovo apsolutno beskona+no postoji i drugo /Hegel 4e kasnije re4i5 lo)e0
beskona+no, iskustvo svijeta, protu-svijeta prema onom apsolutnom. 3a njegovoj
strani vlada jednostavna razli+itost, ono uvijek-drugo kao na+elo. 9toliko se i u
odnosu onoga aliud prepoznaje beskona+nost, ali beskona+nost uvijek izmjenjive
mogu4nosti odnosa, promjenjive funk(ije, poten(ijalna beskona+nost. ;na je
beskona+na zahvalju4i beskona+no mogu4im modalnostima i funk(ionalnostima
stvari, kona+na zbog grani(e na onom non-aliud. 3jezina je beskona+nost stoga
privativna, ona je nedostatak kvaliteta onog beskona+nog, koje je beskona+no
zbog njegove punine, jedinstva i savr)enosti, ona je ono kvantitativno i
defi(ijento bezgrani+no, koje /vremenski i prostorno0 uvijek ide dalje, ali ne
posjeduje nijednu izlaznu i (iljnu to+ku.
=z svega ovoga je vidljivo da svijet beskona+no mnogih odnosa onoga drugoga
prema onom opet drugom sam ne poznaje apsolutnu, nego samo relativnu mjeru
/mislene0 usporedbe. 9 ovom postupku usporedbe ono se ve4e i manje /maius et
minus0, zbog nedostatka apsolutne to+ke rela(ije, ne moe promatrati kao
ma4imum /najvi)e0 ili minimum /najmanje0 uop4e. 9pravo zbog toga mi)ljenje
mora postavljati subjektivna mjerila, koja se biraju hipotetski. *poznaja stoga
mora biti vezana uz stajali)te, ne uz stvari, ona postaje coniectura /slutnja0,
odmjeravanje ili drskost u pozitivnom smislu. 9toliko se u ovom beskona+no-
kona+nom svijetu mijenja i pojam istine5 dok se u bitku kao onom idem izvorna
istina treba misliti kao apsolutno to+na /(eritas praecisa0, nju se u bitku kao
onom aliud moe odrediti samo kao odnosnu, samo kao u rela(iji vae4u istinu
/(eritas in respectu ad0. Pritom gledi)te ne dokida karakter istine5 postoji istina
rela(ijske strukture, koja nastaje iz logi+kog pridravanja postavljenih mjerila.
Mens svijet izgra.uje kao beskona+ni sklop ovih strukturalnih i funk(ionalnih
odnosa, koji su oni u (jelini ma4imum contractum /najvi)e saeto0, svijet kao
$$
isprepletena beskona+nost i beskona+na isprepletenost, nasuprot onom ma4imum
absolutum /najvi)e apsolutno0, gdje snagom identiteta ne nastaje odnos prema
ne+em stranom. 9 ovoj komparativnoj beskona+nosti nuno vai zakon
kontradiktornosti /aOb0, budu4i da se samo ne-identitet, ono uvijek-druk+ije,
metodi+ki moe dovesti do beskona+ne usporedbe s onim sli+nim i nesli+nim. =sto
tako je nuno da se ono pojedina+no vi)e ne moe smisleno misliti za sebe, nego
njegov beskona+ni odnos prema onom drugom, rela(ija, postaje misaoni horizont
stvari, kao )to (ijeli rela(ionalno isprepleteni svijet postaje horizont svih stvari.
*tvar se, naime, upu4uje na svijet, na strukturu, koja se upu4uje u aspektnu
beskona+nost, koja ostaje defi(itarna u odnosu na pre(iznu beskona+nost. Mens
stvara beskona+ni svijet odnosL, on je sam beskona+no stvarala+ki, a stvara
odnose prema ne+em njemu stranome.
? ovu vezu mi)ljenja uma, suprotnosti i beskona+nosti -u*ans"i primjenjuje na
oga, na svemir i na +ovjeka.
og je svega postajanja i promjene li)eno prajedinstvo, ono identi+no uop4e,
bitak kao idem. 9 njemu se mogu susresti sve odredni(e beskona+ne
beskona+nosti. ;vdje je bitno i to da se ovo apsolutno misli kao subjektivitet, kao
duhovni samoodnos, ne samo kao stvarna supstan(ija. 3aime, -u*ans"i razvija
metafiziku apsolutnoga kao onog duhovno-jastvenoga, +ije je prajedinstvo
oduvijek posredovano i ostvareno kao trojedinstvo, ujedinjenje triju momenata5
jedinstva, jednakosti i povezanost /unitas, ae2ualitas, conne4io0 apsolutnog i
duhovnog. :u se, naime, ne radi o ra(ionalno predo+enom, praznom jedinstvu
supstan(ije, nego o ivom, sebe ostvaruju4em jedinstvu izvornoga duha, o
njegovom razlikovanju sebe i o odnosu onog razlikovanoga prema svome izvoru,
a sve to misleno kao apsolutna ivotnost, koja se odnosi sama prema sebi. ;na se
analogno moe promatrati kao pokret uvi.anja, koji je jedinstvo onoga koji
uvi.a, onoga )to se moe uvidjeti i uvi.anja /intelligens:intelligibile:intelligere0.
? ovo jedinstvo boanskog i apsolutnog subjektiviteta zadrava i same
suprotnosti, budu4i da njegovu samogibanju upravo pripada da ono u svom
odnosu razlikuje ono drugo /negativno0 samoga sebe i uklju+uje ga u izvorno
jedinstvo. :ome pripada ne samo dokinuta suprotnost onog ma4imum i minimum,
nego i suprotnost bitka i ni)ta, tj. nega(ije bitka. ?ristotelovsko i srednjovjekovno
mi)ljenje supstan(ije isklju+uje pak ovu negativnost, ono je mi)ljenje stati+kog
mira. Cod -u*ans"og mi)ljenje subjektiviteta uklju+uje ovu negativnost, ono je
mi)ljenje dinami+nog /posreduju4eg0 gibanja. :u je ra(ionalno razdiru4a
protuslovnost protuslovljL uvezana u samopokret onog subjektivnog, kao
pripadna mu razlika onog drugoga u samom jedinstvu. ;vdje jedinstvo moe biti
jedinstvo samo kao obuhva4anje razlike. *toga upravo ovaj sve uklju+uju4i,
(jeloviti ustroj boanskog subjektiviteta jedinstvo +ini bezimenim u strogom
smislu, budu4i da ime artikulira odre.enost i razli+itost, koji izviru iz ra(ionalne
posebnosti i jezi+no ostaju fiksirani u onome ili-ili. :ako se sve )to se izrekne o
apsolutnom subjektivitetu pokazuje nedostatnim. 3aime, radi se o ra(ionalnom
$6
predo+avanju kao temeljnom uzorku imenovanja, a apsolutno ime, o kojem
-u*ans"i govori, nalazi se samo u )utnji i u gledanju. =pak, upotrebljena imena i
rije+i imaju karakter upu4ivanja na ono )to nadilazi njihovu rastavljenost5 um
mora nadi4i i jezik. ? jezik u sebi sadri vi)e uma nego )to to sam izraava.
-u*ans"om se postavlja i pitanje kako treba shvatiti svemir, svijet pod jednim
stvoriteljem. ? tu za njega ne postoji nikakva izre(iva rela(ija, budu4i da ne moe
postojati nikakav logi+ki odnos izme.u vi)e i manje i najve4eg/najmanjeg,
izme.u komprarativnog i apsolutnog, izme.u mnogoga i jednoga. Pa ipak, ve4
ovaj logi+ki zanijekani odnos upu4uje na translogi+nu rela(iju posebne vrste.
og, naime, u samoposredovanju svoga jedinstva proizvodi ono drugo samoga
sebe, ili sebe kao druk+ijost. ? jedinstvo u o+itovanju druk+ijosti pokazuje se kao
mno)tvo, ono apsolutno pokazuje se u komparativnom, ono beskona+no
beskona+no u kona+no-beskona+nom. -no)tvo svijeta pritom nije lo)e
umnaanje jedinstva, nego ono pripada samoostvarenju samoga jedinstva,
izlivena kvantiteta je Gono drugoH preobilja kvalitete. ;vaj pro(es ili nastanak
mno)tva, koji +ini bit jedinstva, za -u*ans"og je e4plicatio /izlaganje0, koje se u
svijetu razvija prema zakonu broja. Complicatio /slaganje0 i e4plicatio su na+elno
na+ini onoga istoga. *tvaranje svijeta se promatra kao samoostvarenje onog
apsolutnog, koje ne treba shvatiti vremenski. 3a tome po+iva nauk o
nespoznatljivosti i neshvatljivosti stvaranja. ;no pripada nespoznatljivoj biti
samoga oga. ? svijet i stvari su ne)to razli+ito5 stvari kao kona+ne sa svom
povezano)4u s prostorom i vremenom i s kontrarnosti spoznatljive su, mjerljive,
prema mjeri uma. *vijet pritom nije zbrajanje stvari, nego njihov uvjet5 on se
misli prije stvari, kao pretpostavka njihova pluraliteta, jer bez njega kao (jeline
ono pojedina+no nije zamislivo. 9jedno se na svakom pojedina+nom pokazuje
mo4 (jeline, kao )to je +ovjek u svakom pojedinom udu on sam. #mplicatio
/uklju+enost0, og, ivi u e4plicatio, u svakom stvorenom na jedinstven na+in.
;vo uzrokuje i sli+nost, komparativni karakter svih stvari, kao i njihovu nikad
potpunu jednakost, budu4i da svaka stvar na jedinstveni na+in ima udjela u
jednome, u boanskome. :ako su pojedina+ne stvari (ijeli svijet na isprepleten
na+in, dok je svijet u (jelini isprepletenost, struktura svih stvari.
? na strani stvorenja +ovjek zauzima posebno mjesto. ;n je me.u svim izrazima
boanske jednostavnosti onaj u kojem dolazi do znanja o samome sebi. 3o, ovo
znanje je optere4eno problematikom da je ljudski duh, kao i boanski, usmjeren
prema samospoznaji kao samoodnosu. =pak, posredovanje se ne moe ostvariti,
budu4i da stvari, koje duh Gmjere4iH proizvodi, u kojima se on sam nastoji
spoznati, ne dopu)taju da on ponovno na.e sebe. 9 gledanju onog ne-apsolutnog,
onog aliud, ljudski duh ostaje i sam sebi skriven, nedoku+iv, on proma)uje
spoznaju svoje biti, predan onom GdrugomeH ustrajava u nepovezanosti sa samim
sobom. =pak, on u stalnom ponavljanju iskustva opaa da njegovo gledanje na
stvari pretpostavlja njega samoga kao onoga koji gleda, )to je po+etak refleksije o
samome sebi, koja se izraava u sli(i, koju duh dobiva o samome sebi, kao )to on
$8
ono drugo oslikava prema vlastitoj mjeri. 3o, ova slika, ostvarena kroz stvari u
kojima se ona ne moe na4i, naknadna je, a ne ivo, samo sebe posreduju4e
ostvarenje apsolutnog duha. :ako se ljudski duh, dodu)e, odnosi i prema sebi, ali
u na+elno podijeljenoj, neizvornoj formi. ;va podijeljenost potje+e od druk+ijosti
stvari, koje duh prolazi i mjeri, one su u (jelini priroda kao protupojam duhu, kao
njegov nasuprotnik u druk+ijosti. =stina, ovaj isku)eni nasuprotnik je uvu+en u
slikoviti samoodnos, ali je time potvr.en i kao ono razli+ito drugo, a ne - kao u
boanskom, istinskom duhu - kao ono razli+ito drugo onog samoga jednoga. =
zbog toga ljudski duh u sebi ima ne)to neistinito, neautenti+no, nepre(izno,
nedostatno. 'uh kao ratio, mensura, u suprotnosti je prema samome sebi, on
sebe dostie samo u samoproizvedenoj, u od onog drugoga stvari uzetoj sli(i.
=pak, sve nuno prisutne dvojnosti ljudskog duha nadi.ene su u njegovu udjelu u
apsolutnom /u platonskoj methe4is0, koji omogu4uje spoznaju defi(ijentne
subjektivnosti, onog neivotnog u proizvedenoj sli(i. Preko toga treba u+initi
GskokH koji dokida dvojnost duha, koji jo) nije do)ao k samom sebi, odnosno k
onom apsolutnom, treba u4i u jedinstvo samoostvarenja oga, +ijim se bitnim
momentom +ovjek shva4a. -u*ans"i za obja)njenje ovoga uvida koristi primjer
sve-vide4eg oka5 svejedno iz kojeg prav(a se na njega gleda, ono promatra+a
promatra samo tako dugo, koliko ovaj njega promatra, pri +emu je vidjeti i sebe
dati vidjeti jedan i isti +in. :ako su og i +ovjek u jedinstvu upu4eni jedan na
drugoga.
;vo gledanje apsolutnog ne prati diskurzivno znanje, ne radi se o gledanju
djeljivih utisaka, budu4i da upravo nedostaje ono ustanovljivo drugo osjetilnog
gledanja. &ledanje se doga.a u izvornom jedinstvu onoga tko gleda, gledanoga i
gledanja, koje se nalazi prije i iznad svega znanja, koje dijeli. ;vdje je mjesto
znaju4eg neznanja, koje u gledanju spoznaje svoje neznanje, ali ne negativno,
nego snagom neu+enog pou+avanja. 9toliko je +ovjek, kad svoj stvarni bitak
dostie skokom prema onom apsolutnom, a ne vi)e slikovitom, za -u*ans"og u
biti laik, neznali(a /idiota05 ne netko, kome naivno nedostaju spoznaje, nego onaj
tko u postizanju svog istinskog identiteta znanje mijenja za neznanje. &ledana
stvarnost ovdje mu oduzima mogu4nost da ono drugo /alia0 rastavi jedno od
drugoga, budu4i da ta stvarnost ne pokzauje ni)ta drugo nego jedinstvo. ;vo
jedinstvo je, upravo zbog toga )to ne pokazuje nikakvu sintezu, neizire(ivo,
nespoznatljivo i nepredo+ivo, ono sebe vi)e ne moe drati kao ne)to nasuprot.
:ako je Cuzanski i ovdje u+inio korak, koji daje pe+at novom vijeku5 usmjeriti
+ovjeka i oga jednoga prema drugome u razli+itom, ali ipak jednostavnom i
nesuprotstavljenom jedinstvu, kao po+initelje istog +ina. Pritom je odlu+uju4i
metodolo)ki korak5 relativno, mjere4e znanje na podru+ju onog Gvi)e i manjeH
u+vrstiti na pretpostavljenom GneznanjuH kao apsolutnoj mjeri, funk(ionalnu
istinu u+vrstiti na pre(iznoj istini. ;stvarenje -u*ans"oga jest da ono beskona+no
i kona+no, apsolutno i relativno, bitak i bi4e, stvoritelja i stvorenje ne dri u
diferen(iji, nego promi)lja kao modus izvornog jedinstva. ;vo moe uspjeti zato
)to se jedinstvo vidi kao jedinstvo subjektiviteta, koje sve obuhva4a, +ije
$>
samoostvarenje ima karakter beskona+nog, neis(rpnog i ivog, uvijek novog i
mogu4eg.
Cuzanski je svoje na+elne spoznaje poku)ao primijeniti i na razli+ite pojedina+ne
znanosti. :ako je u matemati(i njegova infinitezimalna metoda, deduk(ija
geometrijskih ili matemati+kih figura iz jednog beskona+nog jedinstva, paradigma
i za filozofsku spoznaju, s aspektom potpunog izvo.enja filozofskih teza iz jedne
prve temeljne. ;vaj postulat stalnosti sve autenti+ne spoznaje kasnije su razradili
%escartes i +eibni* kao univerzalnu spoznaju /mathesis uni(ersalis0. 9
kozmologiji novi kon(ept beskona+nosti i shva4anje svemira kao ispreplitanja
pukoga Gvi)e i manjeH kr+i put prema mi)ljenju da svemir kao kvantitativno-
relativna veli+ina ne moe posjedovati fizi+ko sredi)te ni fiksirano razgrani+enje.
*toga je og, praecisa (eritas /pre(izna istina0, njegova apsolutna mjera, sredi)te
i periferija. ;vo je shva4eno i kao misaona priprema radikalne promjene
geo(entri+ne, +ak i helio(entri+ne slike svijeta5 svemiru nedostaje mjerljivo,
materijalno (entriranje i na zemlju i na sun(e. ? zbog njegove beskona+nosti
nedostaje mu i definirani lik, pa je nadvladana i predodba kugle. ;n time dobiva
homogenu strukturu i neprekidnu istovrijednost svih elemenata, otpada
hijerarhijsko vrednovanje GgoreH i GdoljeH skolasti+kog kozmosa. *vaka zvijezda,
kao i zemlja, moe se promatrati kao relativno sredi)te (jeline, a i u svakom
dijelu moe se studirati svemir.
-u*ans"i je iz svoje teorije beskona+noga razvio i fiziku kona+noga i izradio
novu mehaniku. Ber, u svijetu onog komaparativnog vi)eg i manjeg fizikalno
istraivanje mora po4i od usporednih +injeni(a5 njemu je potrebna mehanika kao
znanost o temeljima broja, mjere i teine. :ako -u*ans"i eksperimentima s
vagom po prvi put prije +eonarda razvija misao kvantitativnog usporednog
mjerenja kao temeljnu metodu svake prirodne znanosti. ? )to se ti+e nauke o
prirodi, on je napustio srednjovjekovnu misao teorijskog ovladavanja mno)tvom
kona+nog ra(ionalnom klasifika(ijom u rodove i vrste. 3jegov prin(ip poretka
po+iva na spoznaji beskona+no jednoga u kona+no mnogome. Cao )to je, naime,
+ovjek u svojoj nozi noga, a ipak i on sam, tako i jedan dio prirode u svom
individualnom izrazu uvijek posada)njuje i (jelinu. 'akle, ono apsolutno unum u
konkretnom pojedina+nom prikazuje se singularno, a poredak onog nepregledno
mnogoga sastoji se upravo u spoznaji individualne pojedina+nosti i njezine
spe(ifi+ne funk(ije, kao i njegove uvezanosti u jedinstvenu (jelinu.
2.4. Platonska akademija u Firenci
%. 2. 1. Mars!l! o F!)!no
$#
* Marsili!em .icinom /1$33-1$""0 renesansna filozofija ponovno provodi
sistematsko-metafizi+ko propitivanje, koje je a-metafizi+no filozofiranje
humanizma gurnulo u pozadinu. ? za razliku od tada)nje kasne skolastike, koja i
sama nudi metafiziku, doga.a se odvajanje od aristotelovskog mi)ljenja. 9
Firen(i se, naime, prevodi i komentira Platona i neoplatoni+are, )to postaje op4im
dobrom europskog znanstvenog svijeta, pri +emu najvaniju ulogu igra upravo
.icino. ;vo djelovanje vremenski se poklapa s ponovnim otvaranjem Platonske
akademije 1$6". godine, koja je 61". godine bila zatvorena. ? .icino joj je bio
na +elu od 1$6". do 1$"". *tudirao latinsku gramatiku i retoriku, ali i )omu
A"(ins"og.
>$
avio se i Aristotelo(om fizikom, filozofijom prirode i etikom, kao i
prevo.enjem Platona i nekih neoplatoni+ara. 3apisao je komentar 'mposiona, a
njegovo glavno djelo je )heologia Platonica /Platonska teologija0. -edi(inom i
astrologijom bavi se u djelu %e (ita libri tres /:ri knjige o ivotu, 1$#"0.
Promi)ljanjem /neo0platoni+ke ba)tine i mudrosne literature, u znanstveno i
filozofsko mi)ljenje ponovno prodire platonizam, koji se, prije svega u filozofiji i
misti(i prirode, pa i u magiji, pokazao kao kaoti+an, ali bogat poti(aj. :ako i
.icino na po+etku moderne prirodne znanosti stoji kao inspirativna veli+ina, koja
jedan od svojih korijena ima u misti+nom pristupu prirodi. ;n je, naime, mislio i
ivio povezanost, a ne razdvajanje misti+nog i ra(ionalnog. 9ostalom, ve4ina
renesansnih filozofa prirode, razmi)ljaju4i o odnosu +ovjeka i svmira, kao i
ve4ina prirodoznanstvenika ovog vremena, pali su pod utje(aj astrologije i
prirodne mistike, pa i alkemije. Prirodnu mistiku su ozbiljnom istraiva+kom
metodom smatrali %a Ainci, -epler, Copernik, a(on
>6
i &alilej /koji je +ak
sastavljao horoskope0. ? nju je utemeljio upravo .icino svojim neoplatonizmom i
teorijom o ivom organizmu (jeline. 3jegova pokreta+ka snaga je filozofska
religija, koja pokazuje na+elno zajedni)tvo objavljenog oga s /neo0platoni+kim
GjednimH, +ak i s teo-mitovima orfi+kih i hermeti+kih spisa, koji su smatrani
prastarom boanskom mudro)4u. og je pritom inteligibilno jedinstvo, koje se
nalazi u temelju svega i pomiruje sve ontolo)ke i misaone suprotnosti. Ftovi)e, on
je kontinuiran sa svemirom i njegovim prividno razli+itim stupnjevima bitka.
:ako .icino oga uspore.uje sa sredi)tem kruga, oko kojega se kao razvojni
nizovi kon(entri+no redaju duh, du)a, prirodne stvari i materija, ali uvijek u svezi
sa sredinom, koja ih dri. ;vaj poku)aj odre.en je neoplatonskim poimanjem
jedinstva, ali je vertikalno ra)+lanjen i jo) odlu+nije promi)ljen iz du)e kao
sredi)ta, )to .icinu omogu4uje da ustvrdi jedinstvo stvoritelja i stvorenja, oga i
svijeta, a da se ne odrekne razlika, da mu se sve ne raspline u panteizmu bez
obrisa. ? ovo mi)ljenje temelji se i na formama i distink(ijama Cuzanskoga,
kojemu je zamislivo jedinstvo i iz suprotnosti, +ak i svejedinstvo stvarnosti,
kojemu pripada i kona+ni identitet teologije i filozofije, apsolutnog i relativnog
mi)ljenja, tako da se )heologia platonica ne eli +itati samo pod teolo)kim, nego
i pod filozofskim aspektom.
>$
1116-11>$.
>6
1681-1818.
$"
*vejedinstvo onog stvarnog, onoga )to jest, daleko od magi+nog jedinstva,
hijerarhijski je ra)+lanjeno u pet stupnjeva, +ije je sredi)te ljudska du)a /animus05
prema gore ona se penje prema +istim Ginteligen(ijamaH ili trans(endentalnim
idejama, zadnjim korakom prema boanskom bitkuP prema dolje du)a u osjetnom
opaaju /sensus0 susre4e tjelesne kvalitete5 toplinu, boju, miris, svjetloP zadnjim
korakom ona dospijeva do podru+ja prividno raspadnutog mno)tva onog
tjelesnog. ? ono je odre.eno i sastavljeno prostorno, pa je kona+no, pokazuje se
kao ono ekstenzivno vi)e ili manje. 3asuprot tome du)a nema ni protenost ni
sastavljenost ni poloaj u prostoru, nije sadrana u tjelesnom, ona je ono
jedinstvo, koje iz sebe ispu)ta svejedinstvo odre.enja. :ome pripadaju ona
odre.enja, koja mno)tvo ne pokazuju kao kaos, koji se ne moe strukturirati,
nego kao kozmos u smislu poretka. ;vdje pripadaju odre.enja prostora i
vremena, koja nisu osobine stvari, nego du)evne kategorije. *toga se ovdje
pomalo naslu4uju Cantove Gforme zorova intelektaH. 'u)a je na neki na+in
sredi)te kruga, mno)tvaP a sredi)te nije sastavni dio, segment krugaP ono je
neovisno od njega, ali ga ispu)ta iz sebe. Crug je pritom funk(ija sredi)ta, a ne
obrnuto. ;na je prema dolje neovisna, stvara poredakP prema gore je ovisna, ali
je ovisnost i njezina sloboda, ona spoznaje inteligen(ije i oga kao njoj pripadne.
'u)a u sebi nosi slike boanskih bivstava, o kojima ovisi i koji su temelji i uzor(i
niih stvari, koje ona na neki na+in samostalno stvara. ;na je sredina svega i
posjeduje sile svega, ulazi u sve, a da pritom jedan dio ne napu)ta kad se
drugome okre4e. :ako se ona s pravom moe nazvati sredi)tem prirode, sredinom
svemira, svezom i okovom svih stvari. 'u)a je transmisija izme.u gore i dolje,
bez nje ne bi postojalo povezivanje ekstremaP ona je uvjet jedinstva, ali kao
dinami+ki prin(ip, bez kojega bi stupnjevanje stajalo samo stati+ki jedno prema
drugome, ako ne i jedno protiv drugoga. 9 njoj se javljaju og, duh i materija.
;na sli+no spoznaje sli+nim, analogija spoznavaju4ega i spoznatoga ovdje je
temelj spoznajne teorije. 'u)a je odsjaj propor(ijL bi4a i (jelina svega, jednako je
okrenuta i prema vje+nosti i prema vremenitosti.
* ovom i ovakvom posredni+kom funk(ijom u sredi)te svemira dolazi +ovjek /ne
vi)e og0. ;n time dolazi do neis(rpne posredni+ke i rela(ijske dinamike izme.u
svijeta i oga i time do svoga dostojanstva. *am og je svijetu bitno vi)e
GnasuprotH, nego )to je u njemuP on na neki na+in treba +ovjeka da bi odrao
povezanost sa svijetom. 3jegova mo4 stvaranja jedinstva neosporana je, no ona
se dri u daljini, na nepristupa+nom vrhun(u svega bitka, a nju je kao (jelovit
prin(ip misaono mogu4e dosegnuti samo snagom ljudske du)e. Pritom je osobito
na+ajno da og vi)e nije onaj o kome se govori kao o stvarnom sredi)tu, barem
za stvoreni svijet zada4u izvornog utemeljenja preuzima du)a. ;va du)a moe se
najprije shvatiti kao op4a anima mundi /svjetska du)a0. ;na se u ljudskoj du)i
pokazuje kao u svom stvarnom i najvi)em izrazu, kao da u +vojeku tek dolazi do
svoje svijesti. :ime je ljudskom subjektivitetu pripisan samostvaraju4i poloaj u
sredi)tu svijeta, on me.u svim stvorenjima +ovjeku daje najvi)e dostojanstvo. 3o,
6A
ako termin Gdu)aH daje naslutiti iskustvenu, a manje refleksivnu veli+inu, onda je
kod Fi(ina mens izraziti vrhuna( du)e, on je umna ili duhovna du)a. ? umu je
svojstvena filozofska refleksivnost, koja se hrani iz osjetilnog opaaja, ali nikako
ne ostaje kod pukog odsjaja ili odslikavanja, nego samostalno ostvaruje
refleksivno proimanje. Mens je, naime, ari)te onog boanskoga, i to u
aktiviranju svojih razli+itih sila.
;vako shva4ena du)a postaje svijest stvorenoga svijeta, ali ne samo objektivna,
nego i subjektivna svijest samoga svijeta, u kojoj se svijet stvarno predstavlja.
.icino je time utemeljio ne samo antropologiju, nego i spoznajnu teoriju, koja
zasluuje predikat novovjekovna. 3eoplatonski poku)aji, koji tematiziraju
silaenje i uzlaenje, opasnost i povratak ku4i, pad/otu.enje i ponovno
nalaenje/sampostajanje, izloenost vremenu i slobodu od vremena, izgubljenost
u prostoru i nadilaenje prostora, kod njega su prisutni i u filozofsko-teolo)kom i
emprijsko-spekulativnom smislu. 3o, on ujedno razvija i aktivnost uma, koji ne
samo dopu)ta da mu pri.u stvari, nego ih on i proizvodi - )to pripada autenti+nom
sadraju novovjekovnog mi)ljenja. 'uhovna du)a pritom povezanost svijeta
predstavlja tako da on sa svojim navezanostima u usporedbi s njom postaje
drugorazredan. ? navezanost na zvijezde, koja je za astrologa .icina ostala polje
i istraivanja i spekula(ije, nadvladana je slobodom duhovne du)e, koja ne stoji
ni pod kakvim navezanostima, nego ih sama uspostavlja. :ako on astrologiji
pripisuje djelotvornost, koju nastoji dokinuti snagom ljudskog uma i time
posvjedo+iti nadmo4nost duhovnoga.
%. 2. %. G!oan! &!)o d(l l a M!randol a
Gio(anni Pico della Mirandola /1$83-1$"$0 sa svojim djelom predstavlja
najuspje)niji renesansni poku)aj antropologije. 7o.en kod 2arpija, obrazovan je
u kanonskom pravu, filozofiji i humanisti+koj tradi(iji. 9 Ferrari i Padovi susreo
se sa srednjovjekovnim aristotelizmom, +ije predstavnike (itira osobito u svojim
Conclusiones nongentae /'evetsto zaklju+aka0, u kojima poku)ava pokazati
temeljno suglasje me.u razli+itim filozofskim i religioznim svjetonazorima i
na+elno omogu4iti filozofski sinkretizam. Poznavao je Aristotela, ali je pod
utje(ajem .icina i njegove ?kademije po+inje vrednovati platonsku misao. ;n
povezuje vrlo arapsku filozofiju, platonizam, matemati+ki pitagorizam,
hermetizam, orfi+ke himne, idovsku kabalu, zapadnja+ku filozofiju, teologiju,
teozofiju, pa i prirodnu magiju, a kr)4anstvo pokazuje kao to+ku konvergen(ije
dosada)njih predaja. 3apisao je i dva velika djela, Heptaplus /'jelo sedam dana,
1$#"0 i %e ente et uno /; bitku i jednome, 1$"10. Pisao je i, uglavnom
izgubljene, pjesme na talijanskom i latinskom, kao i poznate %isputationes
ad(ersus astrologos /7asprave protiv astrologa, poslije 1$"10, gdje astorologiju
osu.uje iz teorijskih razloga. :ako.er je pisao Epistolae /Poslani(e0, nedovr)eni
61
komentar psalmima, te pomirbeni spis 'mphonia Platonis et Aristotelis
/*imfonija Platona i ?ristotela0.
,a Pica je duboka vjera u zajedni+ku istinu povezana s kon(ep(ijom +ovjeka i
njegova sredi)njeg zna+enja za svemir. ;n odlu+no intenzivira temu o
dostojanstvu +ovjeka. Heptaplus, alegorijski komentar iblije, donosi
kozmologiju i antropologiju na temelju -ojsijevog izvje)4a o stvaranju, a
pridodane su mu najrazli+itije izvankr)4anske tradi(ije, koje su za njega uvijek
izraz jedne i iste istine upravo onih tajnih predaja, koje su vrijedile kao
predbiblijske, pa su shva4ane kao prori(anje kr)4anskog misaonog poklada.
=zrada ovog djela po+iva na anti+koj kon(ep(iji triju svjetova5 inteligibilnog,
nebeskog i sublunarno-materijalnog. 9nato+ njihovoj hijerarhiji ovi svjetovi tvore
jedinstvo, koje +ovjek kao +etvrti svijet u potpunosti dovr)ava. *ve u tri svijeta
prisutno oblikuje se i u +ovjeku5 on je istinski mikrokozmos, ne jednostavni odraz
makrokozmosa, nego sredina i smisao (jeline. ? u mojsijevskom izvje)4u o
stvaranju Pico vidi )ifrirano opisano stvaranje ova +etiri svijeta. 9 sedam
izlaganja, primjereno djelu od sedam dana, on tuma+i (jelinu stvaranja, a po+etnu
rije+ Postanka, GbereshitH, tuma+i s pomo4u kabale kao kozmologije. ?ko,
naime, +etiri prva poglavlja razvijaju +etiri svijeta, a svako sljede4e u sebi
pokazuje +etverostruku narav pojedina+nog svijeta, onda plan te+e prema
jedinstvu razli+itih svjetova, prema njihovoj concordia discors /razlikovano
jedinstvo0, kao i prema /budu4em0 povratku svih stvorenja k ogu5 kao ulaz u
svoj objavljeni identitet, u blaenstvo.
9 hijerarhijski izgra.enoj kozmologiji triju svjetova Pico svakom svijetu
dodjeljuje njegove kvalitete. ;dnos +ovjeka prema svjetovima razlikuje se tako
da on stvari sublunarnog svijeta zapaa osjetilno i neposredno, nebeski svijet u
njegovim djelovanjima samo posredno, a inteligibilni s formama i idejama stvari
on spoznaje samo intelektualno. 3a primjeru vatre on pokazuje da elementarna
vatra gori, nebeska oivljava, nadnebeska ljubi. <ovjeka pak u izvjesnom smislu
shvatiti paradoksalno5 on je s jedne strane onaj samostalni, +etvrti svijet izvan
onog kozmi+kog /tu je sli+an ogu0, a i ne toliko +etvrti svijet, nego novo
stvorenje, kompleks i povezanost ta tri svijeta. 3jegove tri naravi, tijelo,
ra(ionalna du)a i duh dovode ga u odnos prema srodnim kozmi+kim veli+inama.
<ovjek je tako u bitnome sinteza, privilegirana slika i usporedba oga, njegov
zastupnik u svijetu, ali nije sloen, nego jedinstvo svih u njemu djelotvornih
razina. og kao izvor /principium0 stvara +ovjeka kao posrednika /medium0
svega. Pritom je on jasno podloan apsolutnoj mjeri oga, kojemu u ljubavi treba
donijeti (ijeli svijet. ;no posebno, )to ga razlikuje od svega, jest sinteti+ka narav,
koja postaje sve, ne poznaje nikakva fiksiranja i predodre.enosti, nego treba
ostvariti pomirbu kozmi+kih svjetova na vlastiti i stvarala+ki na+in. 9toliko je
svaki +ovjek na nezamjenjiv na+in jedinstvo (jeline. ? odnos prema ogu ne
zna+i gotovo predavanje uspjele sinteze, nego ova uspijeva samo ako +ovjek
61
vlastitu sredinu premjesti u oga. 9 ovome se on penje izvan sebe samoga, +ime
dobiva sebi svojstven saetak poten(ija (jeline.
Pico je dostojanstvo +ovjeka produbio razmi)ljanjem da njemu sam og daje
slobodu potpunog samoodre.enja. 'ok sva stvorenja u sebi nose boanski zakon,
+ovjek je jedini stvoren bez njega. 3jegova je posebnost da nema nikakve
posebnosti. :ime on, prema ojem nalogu, postaje stvoriteljem sebe samoga, ali
ne u konkuren(iji prema apsolutnom stvoritelju. 3o, i u ovoj poten(ijalnosti on
posjeduje vjernost samom sebi. 3jegova sloboda djelotvorna je samo u suglasju s
tom vjerno)4u. ? kao sredina svijeta +ovjek ima bezuvjetnu mo4 nad svim drugim
su-stvorenjem. 'okidanjem srednjovjekovnog poretka novodobiveni homo faber
/+ovjek kova+0 stoji izvan hijerarhije bi4a, njegova slobodarska subjektivnost kao
vlastiti kozmos prema svijetu nastupa vladateljski. ,akonitost stvari nije stvarna
samozakonitost, s kojom +ovjek treba ozbirno postupati. ;n svijet stvari mijenja
za svoju vlastitu uporabu, +iji zakon je on sam. * pravom je Pico zbog ovoga
mi)ljenja ozna+en kao priprematelj novovjekovne antropologije i nauke o slobodi.
Pritom njegova kon(ep(ija ljudske slobode jo) ne shva4a drugu stranu
nevezanosti. ;dnos prema svijetu tu jasno i jednostrano utvr.uje +ovjek, a da se
odnos svijeta prema +ovjeku ne tematizira na sli+no odlu+an na+in. =pak je on
snagom ove kon(ep(ije oslabio .icino(u praliziraju4u astrologiju. ?ko je, naime,
+ovjek shva4en u takvoj autonomnoj pozi(iji, onda pokret zvijezda vi)e ne moe
utje(ati na njegovu sudbinu.
Prema Pi(u, djelovanje pripada biti +ovjeka. 3jegova odluka da se penje u
hijerarhiji svjetova, koje on predstavlja, aktivna je. ;n je manje slu)atelj i
poslu)nik, a vi)e mislitelj i poslovo.a samome sebi. ?ktivnom ivotu on daje
prednost pred medita(ijom. ;vdje se izgra.uje samostalnost individuuma, koji se
potvr.uje u odnosu prema izvanjskom svijetu. ;slobo.en stare skrovitosti kao
navezanosti, +ovjek postaje i slobodan i neza)ti4en. *ad on stvara ono )to vi)e
unaprijed ne posjeduje5 vlastitu samosigurnost kao to+ku, s koje svijet izba(uje iz
njegova lei)ta. * ovim ide i njegova samoodgovornost u religioznom smislu.
*tajali)te onoga GjaH postaje odlu+uju4e ne samo za +uthero(u reforma(iju, koji
je u savjesti vidio zadnju instan(iju pojedin(a i protiv (ijele 2rkve, nego i u
poku)ajima renesansne filozofije. ? za teologiju nastaju neke jedva pre(jenjive
posljedi(e glede predodbe oga. ?ko +ovjek, kao kod Pica, postaje Gdrugi
ogH, og je time dobio nasljednika, koji postaje opasan, jer nije definiran. ,ato
)to +ovjek ne preuzima posebne zada4e, njemu pripadaju sve. 9niverzalni,
vladaju4i +ovjek preuzima boansku svemo4. 7azgrani+enje prema ogu ili oga
prema +ovjeku postaje sve neshvatljivije. :ako Pico( sinkretizam stvara i
sinkretizam oga i +ovjeka.
2. Njema!ka filozofija renesanse
63
9 =taliji nastale teorije humanizma i renesanse pre)le su na sjever i rasto+ile
kasnu skolastiku. 3a njema+kim govornom podru+ju one su preuzete i
preoblikovane. :ako prikazi njema+ke renesanse kao njezinu posebnu oznaku
isti+u religioznu obojenost mnogih u =taliji sekularno nastalih studija. ez sumnje
je reforma(ija poja+ala sklonost prema teolo)kom fundamentaliziranju filozofskih
pitanja, ali ih nije stvorila. 3a njema+ki humanizam djelovala je, naime, i de(otio
moderna /moderna pobonost0, katoli+ki obnoviteljski pokret iz 1$. i 16. stolje4a,
a vanu ulogu imala su i novoosnovana sveu+ili)ta. 3o, klju+ za razumijevanje
+injeni(e da je za njema+ku renesansu bitno religiozno pitanje lei u tome )to
klasi+ni studiji ovdje nisu mogli ponovno samo otkriti izgubljene tekstove i teorije
antike, te ih upotrijebiti kao zaboravljeno vlasni)tvo i ponovno dobivenu
samospoznaju. Ei)e od toga znanstveni je poti(aj ad fontes /k izvorima0
prihva4en i neposredno, i to kao povratak k izvorima Gknjige prirodeH, u kojoj se
naslu4ivao klju+ za shva4anje stvarnosti. ;na neposrednost jezika prirode - ne
samo posredovanost putem klasi+ne literature - izri+ito odre.uje njema+ko
renesansno mi)ljenje i metodi+ki ga predodre.uje za (ijelovito-unitarni pogled na
svijet5 za obja)njenje svijeta i njega samoga iz intuitivno pristupa+nog, misti+ki
prona.enog temelja. :ako jezik prirode za njema+ku renesansnu filozofiju uz
knjievne jezike nastupa kao fenomenalna pouka, pored intelektualne, i to ne u
protuslovlju, nego u njihovom iskustvenom i spekulativnom produbljenju. ? sam
karakter oga kao +ogosa jeziku prirode i literature daje religioznu
transparentnost5 Filozofija prirode i studij jezika prije svega su odrazi teologije.
*toga se lako mogu plesti Gmagijske mreeH, naime, simboli+no-aso(ijativna
zna+enja s ontolo)kog podru+ja prenositi na drugo, tako da moe stajati pars pro
toto /dio za (jelinu0 i totum pro parte /(jelina za dio05 u pojedina+nom je
/magijski0 prisutna (jelina, a (jelina u pojedina+nom. :ako nije isklju+eno ni da
GznanstvenaH to+nost djeluje u okviru misti+nog odgonetavanja prirode.
;vdje je dominantna teza5 Fto je ja+a sklonost prema (jelovitom obja)njenju,
povezivanju s temeljem (jeline, )to je ja+a srodnost podru+jL bitka, )to njihovo
jedinstvo, uz neznantno razlikovanje, vi)e ovladava mi)ljenjem, time je jasniji
misti+ni prava(, a u praksi magi+ni poku)aji. ? )to je ve4a sklonost prema
pojedina+nom promatranju, podjeli razina bitka, rastavljanju metoda i sadraja,
pa i historiziranju /a ne simboliziranju0 jezikL, kauzalnom /a ne aso(ijativnom0
povezivanju podataka, tim postaje jasniji ra(ionalno-znanstveni poku)aj, praksa
modernog eksperimenta. :ako njema+ka filozofija renesanse stoji u napetosti
izme.u mistike i znanosti, teorije kvalitetL, koje potje+u iz jednog temelja i
konvergiraju prema jednom temelju, i teorije kvantitetL, koje se razlikuju snagom
mjere, broja i teine.
%. 3. 1. &ara) (l s -s on 4o,(n,( ! 1
6$
Paracel sus /:heophr ast us Philippus ombast us von %ohenhei m -
1$"3/ "$- 16$10 u sebi objedinjuj e dot ada) nj e filozofe i
znanst veni ke renes ans e, osobit o neopl at onsku tradi(iju, a dolazi
i do novih spoznaj a. ,na+aj an i kao teozof, ostvario je (jelovit
poku)aj kozmologije, ant ropologij e i teologije. 7o.en je kod
Minsiedel na /Fvi(arska0. 9 =taliji je studirao medi (inu,
proput ovao mnoge europske zemlj e, a umro u *alzburgu.
3jegova najzna+aj nij a djela su5 Aolumen Paramirum /Predivni
svezak0, %as Duch (on den nat rlichen %ingen /Cnjiga o
prirodni m stvari ma0, Aphorismen des Hippo"art es /%ipokrat ovi
aforizmi0, Anti medi cus /Prot ulije+nik0, Astronomi a Magna /Eelika
astronomij a0, -Jrnt ner )rilogie /Coru)ka trilogija0, Philosophi a
saga4 /;)troumna filozofija0, Euin2ue philosophi ae tract at us
/Pet raspr ava filozofije0, itd.
Paracel suso( svijet je stvor en, a ne samo izljev boanst va.
*tvorenj e, pri ma mat eria /prva tvar0 je oni m ojim fiat /neka
bude0 pozvano iz ni)t a i posvuda nosi oju oznaku. *tvar anj e je
biblijski slikovito5 'uh oji lebdi nad vodom kao mati (om,
maj+inskom prat vari, kaosom. 3jezina oplodnj a /analogno
ljudskom za+e4u0 stvar a element e, a nakon toga makrokozmos i
pojedina+na stvor enj aP njihovo razdvaj anj e / separatio 0
akt ualiza(ij a je prve velike pot en(ij al ne oplodnj e. :ako se
prat var razvija u najfinije pojedina+ne dijelove. Paracelsus
pritom poznaj e i teleologiju kret anj a svijet a s kona+ni m
razvoj em u prost or u i vremenu. Mst erium magnum /velika
tajna0 prat vari razvija se u mst eri a specialia /posebne tajne0.
*vaki mst eri um za sebe je mati (a, manji svijet, koji odslikava
(jelinu. 3akon )to se ostvario ovaj prost or no- vremenski razvoj,
na godinu svjet ova /annus mundi 0 slijedi svijet vje+nosti, u
kojem se svijet vra4a svom izvoru, ogu. 9 svemu tome ne
djeluj e neodr e.e na evolu(ija, nego osobni voljni +in oji, koji
upravlja razvoj em. :var i og ne prel aze jedno u drugo, a jasna
je i razlika izme.u stvor enj a i stvorit elj a. ;vo dolazi do izraaj a i
u formi nepovr at ka ovoga svijet a i njegove povijesti. ,a razliku
od krunog tijeka prirode svijet poznaj e jedinst venu usmj er enos t
i odre.eni (ilj.
Fto se ti+e pojedina+ni h stvor enj a, ona su, +ak i prividno neive
stvari, na+el no ispunj ena ivot ni m duhom / spiritus (itae 0, i to na
temelj u njihova djelat nog izvora. Prve iz pramat i (e izdvojene
stvari +etiri su element a, ivotna podru+j a5 nebeski svod / (atra 0,
66
zemlj a, voda, zrak. ;d njih se sast oji (ijeli kozmos, u kojem
mije)anj e elemena t a tvori st al nu konzist ent nost stvari. ?
nebeski svijet u pokret u zvijezda ima jasnu analogiju u
zemaljskom svijet u. :ako se stvari ne mogu objasni ti samo iz
sebe sami h, nego prije svega kao zr(aljenj e zvjezdani h sila. ;va
anal ogij a sret na je strukt ur a poret ka5 (jelina se moe spoznat i
tek iz povezanost i dijelova. Paracelsus to naziva
Gkonkordan(ijomH, iz koje nast aj e spoznaj a. ? nauka o
konkordan(iji vrijedi i za +ovjeka, mikrokozmos koji zr(ali
makrokozmos. ;va dva svijet a rast avlj ena su ljudskom koom.
;dlikovanog iznad svih bi4a, og je +ovjeka stvorio od
kon(ent r at a iz svih elemenat a, zvijezda i drugi h sila. *vo
svojst vo svijet a u njemu nal azi svoj izraz, pa i og. <ak i zvijezde
svoje kret anj e imaju u +ovjeku, on je kvint es en(ij a stvor enj a,
sredi )t e (ijeloga svijet a, u sredi ni izme.u neba i zemlje. :ako
ljudski organi uvijek odgovor aj u jednom planet u. ? trima
prasupst an(ij ama /ivi, sumpor u, soli0 odgovar aj u duh, du)a i
tijelo. 'uh je sredi )t e i ono tre4e iz du)e i tijela, snabdj even
spoznaj nom snagom on je du)a du)L. :ijelo je ono vidljivo-
zemaljsko, u njemu djeluj e ono nevidljivo- nebesko. 'u)a je
astr al no tijelo, koje se nakon smrti vra4a u svoju zvijezdu, kao
)to je prije ro.enj a iz nje si)lo. Bednakost +ovjeka s ogom
proi ma sve tri razine u jednom pot puno integr al nom mi)ljenj u.
=pak je duh onaj koji predst avlj a stvar nu sredi nu i doti(aj onog
boanskog.
9 uskoj povezanost i s antropologijom i prakti+nom medi (inom
stoji Paracelsuso(a nauka o signat uri stvari, koje +ovjek treba
tuma+i ti kao znakove. Basna spoznaj a prirode mogu4a je preko
stvari kao znakova, koji su gotovo fenomenol o)ki utisnuti
+itavom stvor enj u. *poznavanj e je na+el no zorno i ut emelj eno
na iskust vu. =zri+it a je volja oja da dopusti stvor enj u da ga
+ovjek, u +emu se sast oji prava filozofija. ,a to je potr ebno
vjebanj e, od izvanjskog opaanj a do unut ar nj eg gledanj a. ? sva
znanost je vjebanj e prijelaza od slike prema biti, dok je prva
teologija i objava za Paracel susa svjetlo prirode. 9 njemu se
pokazuj e og najneposr ednij eg iskust va, koje je pra4eno
svjetlo)4u uvida. *vjetlo prirode se hrani i iz vje+nog svjetl a, koje
je post avlj eno kozmo(ent ri +no. Cao )to to+ka stoji usred kruga,
tako og stoji usred svih sila. ;sobni og djeluje teonomno i na
kozmos i na +ovjeka. *toga ant ropo(ent ri +nost kozmos a nije
konkur en(ij a teo(ent ri +nosti. 2jelina stvar nosti je svojom
68
dinami kom obdar ena ogom. ? kona+nost stvor enj a nije
nedost at ak, nego uvjet povrat ka izvoru.
%. 3. %. Ja)o5 67,1(
DKhme /16>6-181$0, ro.en u ?ltseidenbergu kod &Nrlitza, odgojen je strogo
luteranski. 9nutarnje borbe priredila mu je ra(ionalisti+ka protestantska teologija,
budu4i da je bio misti+ki usmjeren. 3avodno je kao mladi4 imao misti+ni
doivljaj, tjedan dana je bio obasjan nadzemaljskim svjetlom i osje4ao mir, a
godine 18AA. vidio je kako sun(e pada na kositreni vr+, koji je zasjao svjetlom,
)to mu je podarilo osje4aj +udesne jasno4e o unutarnjim temeljima prirode.
;datle je izveo zaklju+ak o oduhovljenosti svih bi4a i o povezanosti unutarnjosti i
vanj)tine svih stvari. 3akon toga su slijedile druge vizije. Casnije ih je zapisivao,
pa su mu nedovr)eno djelo Aurora /ili Lora u i*la*u0 godine 1811. objavili
sljedbeni(i. Duteranske vlasti su mu zabranile pisanje, +ega se drao do 181>.
3akon toga su izi)la djela5 Aon den drei Prin*ipien /; tri prin(ipa0, Aom
dreifachen +eben /; trostrukom ivotu0, Aier*ig .ragen (on der 'eele
/<etrdeset pitanja o du)i0, Aon der Geburt und De*eichnung aller ,esen /;
ro.enju i ozna+avanju svih bi4a0, Er"lJrung ber das erste Duch Mosis
/;bja)njenje prve -ojsijeve knjige0, Aierundsieb*ig theosophische 'endebriefe
/*edamdeset i +etiri teozofska pisma0, itd. Prilikom umiranja 181$. navodno je
+uo glazbu i pjesmu, pa je molio da se vrata )ire otvore, da bi mogao +uti.
DKhme je +itao je djela o astronomiji, alkemiji, filozofiji, o renensansnom
neoplatonizmu i hermetizmu. 9z ibliju +itao je i kabalu. 3jegovo mi)ljenje
manje je ozna+eno )kolskom filozofijom, a vi)e slikovitom terminologijom
maternjeg jezika. * njim se nastavlja od Meistera Ec"harta zapo+eta izgradnja
njema+kog jezika u prav(u filzofskog pojmovlja. ritom intui(ija, dubina, pa i
protuslovnost, onemogu4uju sistematiziranje. ? aporije i nerije)ena pitanja znak
su ra(ionalnog naglaska DKhmeo(a mi)ljenja. ,a njega izvor bitka nije obi+ni
temelj /Grund0, nego netemelj /Cngrund0, Msterium Magnum /veliki misterij0,
kaos, ni)ta /odre.enosti0. 9 njemu su sva razlikovanja jo) uvijek jedno5 on je
nediferen(iran, nekvalifi(iran, neporedan, nespoznatljiv. 7adi se o ponoru bitka
bez li(a, iz kojega nijedno bi4e jo) nije istupilo, nije odijeljeno. =z njega nastaje
dobro i zlo, svjetlo i tama, ivot i smrt, radost i patnja, blaenstvo i prokletstvo.
;n je temelj neba i pakla i vidljivog svijeta, sa svim onim )to je postoji. 9 njemu
djeluje skrivena pravolja oja, koja uzrokuje samora.anje, diferen(iranje
netemelja. og postaje ili se ra.a da bude temelj, to+nije5 temelj se sam ra.a i iz
njega se ra.a sve drugo, moglo bi ga se, za razliku od netemelja bitka, nazvati
temeljem postajanja, koji je diferen(iran, strukturiran, kvalitativan. ;n iz sebe
otpu)ta stvorenje u njegovim kvalitetama, koje su i polariteti. ;vi su odre.enja,
ili izvorni duhovi, koji izviru iz oga, iz temelja, te stvaraju suprotne komponente
stvarnosti. DKhme poznaje sedam tih kvaliteta, arhetipova ili praideja svega
6>
stvorenog, koje nastaju u ogu, koji je sam prapolaritet. ;n se zove mir i pokret,
tama i svjetlo, spoznaja i udnja ili mudrost i volja. =z ovog boanskog temeljnog
polariteta proizlaze tri druga polariteta stvorenja, dakle postoji sveukoupno )est
kvaliteta, a na kraju posljednja, koja u sebi obuhva4a sve ostale i time ih
ostvaruje. ;va sedma kvaliteta na boanskom stupnju zna+i najvi)u harmoniju
svih polariteta, beskona+nu uravnoteenost, vje+nu puninu.
7azlog objave oga nalazi se u njegovoj biti, budu4i da iza osjetilnosti
izvanjskog svijeta i njegove unutarnje elementarne snage volja oja posvuda
tjera na objavljivanje, zr(aljenje oga, na spoznavanje njega samoga. og se u
smislu kozmogonije gura prema osjetilnom pojavljivanju. :ako je i povijest
+ovje+anstva u istom smislu signatura, znak oga. = priroda i povijest izre+ena su
rije+ oja, objava, koja upu4uje na neizre+eni jedinstveni netemelj. :ako se sve
stvoreno nudi kao )ifra, koju treba de)ifrirati. :o snagom razuma, koji je oji
instrumenat, mogu an.eli i +ovjek. ,a DKhmea stvorenje je rije+ oja, prema
=vanovu Mvan.elju, a ono je u njegovim unutarnjim tajnama shvatljivo samo
Dogosu. -istika, koja spoznaje tajnu srodnost stvari u njihovom karakteru kao
rije+i, otkriva boansko podrijetlo svijeta. 3a osnovi svoje mistike slova, sloga i
rije+i Nhme izvodi zaklju+ak i o boanskoj pozadini jezika, koji kao medij
boanskog stvaranja svijeta istrauje njemu svojstvenom etimologijom, koja
isti+e povezanost filozofije jezika, filozofije prirode i teologije.
2.". #ijalektika$ retorika i promi%ljanje jezika
%. 8. 1. &ro1$ (na *ro5l ( 1s k( s!$ (s t !
7ije+ GdijalektikaH budi pomisao na Platona, Aristotela i Hegela, a neobi+no je
njezino povezivanje s renesansom, )to je uvjetovano +injeni(om da nije dovoljno
vrednovana renesansna rasprava o metodi, koja je bitna za utemeljenje
novovjekovnog mi)ljenja, s pomo4u koje se ostvarilo novo strukturiranje znanja.
? promjena paradigme od skolastike prema ranom novom vijeku moe se osobito
uo+iti u raspravi o dijalekti(i kao metodi. ?ko se, naime, promotri
srednjovjekovna metodologija, onda upada u o+i da se i tu promi)lja filozofska
metoda, ali ona nije odvojena od filozofskog sadraja, nego slijedi metafizi+ku
sistematiku. ? povezanost logike i ontologije spoznajno-teorijski je postulat ve4
rane skolastike, a od 11. stolje4a zna+ajno je izjedna+avanje aristotelovskih
kategorija kao predikata bi4a s gramati+kim formama. Dogika jezika ovisi o logi(i
bitka. 3o, umjesto toga retori+ki usmjereni renesansni humanizam snagom
odba(ivanja metafizike otvara slobodan prostor za jezik i druk+iju metodologiju.
;d +oren*a Aalle do %escartesa radi se na metodi, koja nije vezana za objekte i
za bitak. :ako se moe re4i da renesansni humanizam metodu izvodi iz jezika, a
geometrijska rasprava o metodi u 18. stolje4u iz geometrijskog mi)ljenja. = dok je
6#
srednjovjekovni nominalizam jedan od duhovnih izvora korjenite promjene u
ranom novom vijeku, u renesansnom humanizmu javlja se metodologija, koja se
suprotstavlja do tada uobi+ajenoj. *ada obja)njenja stvarnosti polaze od +ovjeka i
usmjerena su prema konkretno-pojedina+noj stvari /res0, njezin poredak i
osmi)ljavanje antropo(entri+ni su i povijesni. :ime otpada i uobi+ajena
ontologija. Pritom se jeziku pripisuje osposobljenost da tuma+i stvarnost, koja se
pojavljuje povijesno, u vremenu i prostoru, pa se i on po+inje shva4ati kao
vremenita, a ne bezvremena, stalna veli+ina. Bezik ovdje ve4 poprima
hermeneuti+ki smisao pred-odlu+enosti smisla, pred-suda u odnosu na djelovanje.
*toga jezik vi)e nema apsolutni smisao, a filologija nuno postaje hermeneutika,
s gotovo modernim (rtama relativnosti.
%. 8. %. Lor(n#o Vall a
Dorenzo Ealla /1$A8/>-1$6>0, ro.en je i umro u 7imu. 3jegov utje(aj na
renesansnu filozofiju jezika vrlo je velik. ;brazovan kod najboljih poznavatelja
gr+kog i latinskog svoga vremena, upu4en u filozofiju od ?ristotela do skolastike,
snano je izloio kriti(i aristotelovsko-skolasti+nu filozofiju, osobito u djelima
%e (ero falso2ue bono /; istinitom i pogre)nom dobru0, Repastinatio dialecticae
et philosophiae /Prekopavanje dijalektike i filozofije0, %e libero arbitrio /;
slobodnoj volji0, #n laudem )homae A2uinatis /3a slavu :ome ?kvinskog0, te
ponudio novu filozofiju na temelju doslovno shva4ene filologije, osobito u
djelima Elegantiarum linguae latinae libri se4 /Fest knjiga o ljepotama latinskog
jezika0 itd. ;n je utemeljitelj moderne kritike teksta i novog promi)ljanja
filozofije jezika.
Aalla u odnosu na rane humaniste polemi+no raspravlja o metafizi+kim i
metodolo)kim problemima. ;n je prvi autor koji sistematizira polemiku protiv
skolasti+ne logike, kritizira metafiziku i inaugurira novi metodi+ki model. 9 %e
(ero falso2ue bono on raspravlja o tri eti+ka dranja5 stoi+kom, epikurejskom i
kr)4anskom. C Repastinatio dialecticae et philosophiae nudi zamjenu za staru
nauku o trans(enden(ijama, kritiziraju4i metafiziku, te odre.uje novu orijenta(iju
teorije jezika. 7etoriku i dijalektiku on promatra u kontekstu vjerojatnosti, a ne
istinitosti. *voju metodi+ku argumenta(iju on izvodi iz op4evae4eg, iz mi)ljenja
zasnovanog pred-suda. 3jegov model je usmjeren prema reviziji jezika logike.
:ome slui topi+ka dijalektika ili retoridijalektika, koja zaklju+uje op4i smisao na
osnovi korekture strogog analiti+kog silogizma. :ako je sli+nost /(erisimilitudo0,
a ne istina, temelj retoridijalektike. Pritom je vana interak(ija izme.u op4eg
mi)ljenja i pojedina+nog slu+aja.
Cod Aalle retorika nadma)uje tradi(ionalnu filozofiju, jer ne osloba.a samo
kognitivni, nego i eti+ki i pateti+ki momenat, osim teorijskog suda daje i uputu za
individualno ili dru)tveno djelovanje. *tavljanje retorike na mjesto metafizike
6"
polazi od njezine uske povezanosti sa ivotom zajedni(e. 'ok analiti+ki logi+ar
radi Ggolim silogizmomH, razvija samo zakoniti tijek zaklju+ivanja, a da ga ne
zanima njegovo zna+enje za +ovjeka, govornik radi Gki4enim silogizmomH, u
kojem argumneta(iju odre.uje i pateti+ni sadraj. &ovornik podru+ja znanja
obra.uje s (iljem da promi+e bonum humanum /ljudsko dobro0, spoznaju u slubi
etike, po+ovje+enja nedovoljno +ovje+nog svijeta. Humanitas /+ovje+nost0 se ne
stvara logi+kom deduk(ijom od strane filozofa-teoreti+ara, nego od strane (ijelog
naroda, kojemu govornik nudi jezik. 7adi se prije svega o latinskom jeziku, koji
je stvorio pojam i konkretni prostor drave - grada /ci(itas0. Datinska kultura je
konkretnim jezikom stvoreno mjesto ljudskog iviljenja.
2.&. Pitanje perspektive i fasciniranost prostorom
%. 9. 1. &(rs *( kt ! a ! /l (dan$ (
-u*ans"i je svojim mi)ljenjem dviju beskona+nosti, apsolutne i funk(ionalno-
ograni+ene, pripremio teren za Gperspektivsku metafizikuH. Pritom je jedna od
najprikladnijih slika za apsolutnu beskona+nost za -u*ans"oga oje oko. ;no
sve stvari promatra u bitku, a u %e %eo abscondito /; skrivenom ogu0 on theos
/bog0 izvodi od theorein /gledati0. oje gledanje je beskona+no i bezvremeno5
og sve ujedno gleda i stvara. ;n ne mora napustiti sebe i pogled usmjeriti prema
van, nego on stvara u sebi samome. ? ljudski duh je i u ovom smislu slika oja,
pralik svih ojih slika. eskona+nost boanskog gledanja prisutna je u
sposobnost +ovjekova uma za beskona+no mnogo gledi)ta. 9 beskona+nom
gibanju, u vremenskom susljedstvu, on iz samoga sebe stvara spoznaju stvariP on
je jedinstvo slikL, koje se razvijaju u njegovu gledanju. udu4i da on ne vidi sve
odjednom, suk(esija nema kraja, nego postoje mnoga iva i uvijek druga gledi)ta.
;mogu4enje ovih gledi)ta oja je beskona+nost kao svjetski horizont svega
gledanja. :ako i ljudski um misli perspektivski, u isje+(ima, pri +emu je u
pojedina+nom isje+ku prisutna (jelina ili beskona+nost.
?ntika i srednji vijek poznaju sedam slobodnih vje)tina. 9 renesansi je ovaj svijet
napu)ten i zamijenjen novim. Pored sedam slobodnih vje)tina kao perspektiva
dolazi osma. 9 novoj vje)tini se osobito napu)ta preteiti svijet uha i otvara svijet
oka. ;d znanja se sve vi)e zahtijeva promatranje /obser(atio0 i to+nog gledanja5
e(identia /o+evidnost0 postaje temeljna rije+ filozofske metode, a bitnim postaje
poimanje prostora. ?ntika, kao npr. Aristotel, prostor nije shva4ala kao 2uantum
continuum /neprekinuta kolikost0, koji bi nadilazio prisutnost pojedina+nih stvari,
nego kao mjesto na stvari, kao ak(ident na supstan(iji tijela. :ako prostor prije
renesanse nije odre.en kao sustav rela(ija, kao )to su visina, )irina i dubina, nego
kao agregatni, nesustavni prostor. 3e postoji svijest da je mjesto prisutno prije na
mjesto donesenog tijela. :ek perspektiva odnos izme.u razine slike i predmeta
8A
stavlja na matemati+ku osnovu. *imboli+na vrijednost stvari podlae se pogledu
u shematsko-geometrijskoj ekspozi(iji. -atematika ili geomatrija postaju
sredstvo, kojim se objekt predstavlja metodi+ki sigurno, a predmeti postaju stvari
homogenog i istovrsnog prostora, koji je beskona+an. ;vim se s jedne strane
doga.a u+vr)4ivanje i sistematiziranje izvanjskog svijeta, s druge strane
utvr.ivanje i pro)irivanje ja-sfere ili subjekta, koji bira gledi)te kao stoernu
to+ku distan(e prema objektima. *vijet slikL time je doveden u ovisnost od to+ke
gledi)ta. = sam prostor postaje ovisnim od odre.enog sredi)ta projek(ije.
3o, ovo sa sobom nosi i izvjesno suavanje5 sad se sve promatra i misli kao
prostorno fiksirano. ? svako perspektiviranje utvr.uje promatra+a i ono )to se
promatra. :ime )to perspektiviranje konkretizira i pre(izira, ono stvara samo
sektore, koji dobivaju prednost pred krugom kao (jelinom, odnosno, svijet se
svodi na Gisje+akH. Pove4ava se i osobna ja-svijest, no )to vi)e +ovjek gleda u
prostor i proizvodi ga, time je ue podru+je promatranja. :ime se doga.a ne samo
prodor prema slikovitom prikazu beskona+nog prostora, nego se prostor shva4a
kao sistemski prostor. *tvari postaju pojave u prostoru, koje oko susre4eP one su
izgubile svoj supstan(ijalni karakter kao ousiai /bi4a0. udu4i da oko prostor
sektorL )iri u beskona+nost, subjekt stvara uvjet za pojavljivanje stvari. ? jer je
beskona+ni prostor bez svog prav(a, samo oko, koje izrezuje dio, stvara GaspektH
onog prostornog. :ako je osma slobodna vje)tina napustila okvir ostalih sedam,
koje su bile vje)tine onog kona+nog. ;na postaje subjektivno mjerenje
beskona+nog na objektivnoj matemati+koj, kvantitativnoj osnovi. 9toliko ona
nije vi)e ars /vje)tina0, nego scientia /znanost0, ona je podru+je mnijenja
zamijenila podru+jem sigurnosti. Cvalitativna beskona+nost svijeta, o kojoj je
govorio -u*ans"i, pretvara se u kvantitativnu neograni+enost ili bezgrani+nost.
%. 9. %. Fran$o &(tr! : $( t ! na ! #nanos t
.ran!o PetriM /Petri), Petri)evi4, 161"-16">0, ro.en na otoku 2resu, filozofiju je
studirao u =ngolstadtu i Padovi. *tudirao je i gr+ki, a platonsku filozofiju
predavao u Ferrari i 7imu, gdje je i umro. 'jela mu sadre mnoge teme, me.u
kojima je i program klasi+nih humanisti+kih vje)tina u5 %ella historia /;
povijesti, 168A0, %ella rettorica /; govorni)tvu, 16810, %ella poetica /; poeziji,
16#80. 3jegova izdava+ka i prevoditeljska djelatnost na latinski odnosila se na
neoplatonsku i pseudoplatonsku hermeti+ku tradi(iju. Poku)ao je izraditi i novi
poredak Platono(ih dijaloga, a u jednom od glavnih djela, %iscussiones
peripateticae /Peripatetske rasprave0, sakupio je Aristotelo(e fragmente, ele4i
razviti njegovu kritiku u korist Platono(e filozofije i metodologije, kojega je
studirao na poti(aj .icina, na +ijem tragu razvija svoje matemati+ke i prorodno-
filozofijske interese5 %ella nuo(a geometria /; novoj geometriji0, %e rerum
natura libri ## /'vije knjige o prirodi0, ugra.ene u njegovo zadnje i najve4e djelo5
81
0o(a de uni(ersis philosophia /3ova filozofija o svemiru0, a sadri pregled
filozofskih, teolo)kih i prirodoznanstvenih pitanja.
PetriM je mislila( autenti+ne renesansne filozofije. ;n nastoji izna4i metodu i
jedinstveni temelj obja)njenja sveukupne stvarnosti. :ako vrlo rano /168A0 trai
geometrijski postupak i za pisanje povijesti i poduzima jedan od prvih zapaenih
poku)aja da predanu ars historica /historijska vje)tina0 pretvori u scientia
historica /historijska znanost0. 3jegovo djelo %ella rettorica ne ostvaruje,
dodu)e, poznanstvenjenje ili geometriza(iju jezi+ne vje)tine u smislu savr)ene
retorike, ali daje uvid u novu metodologiju i u demontau stare humanisti+ke
retorike. Ielja da retoriku sistematizira na na+in matematike zna+i pre(iziranje
jezika kao instrumenta znanosti. :ime on anti(ipira kasniji razvoj od retori+kog
ukrasa prema logi+koj, nepovijesnoj govornoj vje)tini. 3jegovo djelo 0o(a de
uni(ersis philosophia glavno je djelo i diskusije o metodi u 18. stolje4u i
univerzalna ugradba aristotelovskih i /neo0platoni+kih poti(aja u samostalnu
teoriju o svemizu. <etiri dijela nose naslove Panarchia, Panaugia, Pancosmia,
Panpschia /sve-po+etak, sve-svjetlo, sve-du)a, sve-prostor0, a predstavljaju
+etiri aspekta Bednoga. Bedno, og, Cnomnia /sve-jedno0, stoji na po+etku
univerzuma i u sebi sadri ideju jedinstva zajedno s idejom diferen(ije. ;d
prasvjetla /lu40 proizlazi svjetlosni sjaj /lumen0 jedinstva, ono emanira preko
prostora prema intelektu, du)i i individualnim tjelesima. *vjetlosni sjaj, i
netjelesni i tjelesni, ovu medijalnu kvalitetu prenosi na netjelesno-tjelesni prostor,
koji time postaje posredovani prin(ip za tjelesni svijet. :ako utemeljenje i
sistematiziranje svijeta moe uslijediti preko nauka o svjetlu i preko nauka o
prostoru. ? prostor je pritom aspekt svjetla, temelj bitka, oivljen od strane
svjetske du)e, te time medij i objedinjenje izme.u svijeta osjetila i svijeta duha.
Pa ako trodimenzionalni prostor postaje omogu4uju4i temelj bi4a, onda
geometrija postaje prva znanost. :ako je PetriM vaan teoreti+ar univerzaliziranja
geometrijske metode, jer znanje o prostoru prethodi znanju o prirodi i o onom
kontingentom.
Predmet PetriMe(a mi)ljenja u 0o(a de uni(ersis philosophia je prije svega
spoznaja stvari i povezivanja uzroka, )to smjera prema istinitom /(erum0.
Filozofija opet obra.uje (jelinu stvari. 9 sveobuhvatno pitanje o spoznaji (jeline
mora se uklopiti i ljudski svijet kao dio. ? shva4anje (jeline za njega je mogu4e
samo putem Gmi)ljenja poretkaH, od apriornog prema aposteriornom, pri +emu
deduktivno zaklju+ivanje vrijedi ne samo za duhovnu, nego i za osjetnu spoznaju.
= upravo ovdje mora do4i do novog refleksivnog bavljenja metodom, koja je
+ovjekovo postavljanje stvari i njihova poretka. *toga on isti+e vlastitu metodu
/propria methodus0, a protiv Aristotelo(e induk(ije i Platono(e deduk(ije.
Aristotel, prema njegovu mi)ljenju, iskustvene +injeni(e ne moe sigurno
sistematizirati /temeljni problem dokazivanja0, a Platon ih deduk(ijom moe
samo univerzalizirati, )to pretpostavlja prvi sveobuhvatni temelj obja)njenja.
;vdje stoga u igru ulazi prostor kao ono prvo, osobito u njegovoj medijalnoj
81
kvaliteti. 9pravo zbog toga )to on nije ni tijelo ni ne-tijelo, ni samo osjetilno ni
samo duhovno prijem+iv, nego i jedno i drugo, na njemu utemeljena metoda,
geometrija, moe se primijeniti i na netjelesno i na tjelesno. :ako PetriM identi+an
postupak navodi i za svijet osjetnih stvari /priroda0 i za ljudske djelatnosti i strasti
/ono kontingentno0. :aj postupak treba defini(iju biti stvari, demonstra(iju
njezinih bitnih svojstava i deduk(iju u+inaka iz njihovih uzroka. ? ono najvanije
nalazi se u defini(iji biti, iz koje se izvode druga dva koraka metode. 'efini(ija
biti je, ve4 euklidski, postupak geometrije5 ona a priori pojmovno utvr.uje bit
stvari, prije nego njezina svojstva /proprietates0 dokae kao pripadna ovoj biti
/induktivno0 i obrnuto5 u+inke izvodi /deduktivno0 iz ovog samodefiniranog. ;n
se divi Platonu, koji je spoznao prvorazredno zna+enje defini(ije biti u
znanstvenom postupku, dok je Aristotel razvio samo demonstra(iju, koja ipak
mora pretpostaviti poznavanje biti stvari. *toga se divi i Pro"lu, koji je ovaj
aksiomatski postupak prenio na teologiju i fiziku, a on sam smatra da ga se moe
generalizirati.
3a fenomenu retorike, koja je do sada vodila metodu, mogu4e je objasniti
PetriMe( poku)aj inova(ije. Ee4 u dijalozima o povijesti on se pita moe li se i
kako retorika premisliti iz vje)tine u znanost, u +emu se sastoji razlika izme.u
arsNtechne /vje)tina0 i scientia/episteme /znanost0. ,nanosti za njega promatraju
ono istinito prema razlozima, s nakanom da sigurno znaju, dok vje)tine
promatraju ono vjerojatno, zbog +ega znanje postaje nesigurno. 7adi se o
sigurnosti istinitog protiv nesigurnosti vjerojatnog. :ime se traga za prin(ipom
filozofske retorike, iz kojeg se na logi+ki na+in mogu izvoditi zaklju+(i. ;n
govoru na+elno pripisuje odnos prema istini, )to je usmjereno protiv dotada)njeg
povezivanja retorike s vjerojatno)4u. ;vaj odnos prema istini nastanjen je na
dvije kvalitativno razli+ite razine, na prin(ipu Gprvog svijetaH /primo mondo0 i na
arhai+kom vremenu Gprve starosti svijetaH /prima antichitO del mondo0. Prvo,
dijelom metafizi+ko, dijelom teolo)ko izvo.enje pravog jezika potje+e iz
obja)njenja svijeta, koje se pripisuje Pro"lu, u kojem sve postoje4e nastaje
izlijevanjem iz prve esen(ije, inteligen(ije. ;davde nastale stvari govore jednim
jezikom, posjeduju najve4i sadraj istine i nesposobne su za zabludu, one se
temelje na istini njihova bitka i identi+ne su s njim. ;va istina bitka od po+etka
ima karakter rela(ije, ona nije samo izvedena iz pratemelja, nego se i vra4a u
njega. 'rugi pristup istini odre.en je s pomo4u spekulativne konstruk(ije
prapovijesti, ne u odlu+uju4em metafizi+kom a priori, nego u onom mitskom
GprijeH. 9 ovom pravremenu, koje PetriM konstatira kod Perzijana(a, Mgip4ana i
:ra+ana, ne postoji samo istinito samoizri(anje stvari, nego i +udesni utje(aj na
stvari putem govorenja. &ovorenje i djelovanje nisu rastavljeni. *tvari, svijet, +ak
i kozmos oblikuju se i mijenjaju ljudskom rije+i. ? snaga rije+i je naslonjena na
istinu, ona korespondira po sebi istinitom govorenju stvari o sebi. 3o, mitski se
stvari izri+u kao unakaene. ;datle slijedi spoznajna slabost, jezik gubi istinu,
ostaju privid i slabo, tamno govorenje. 3astaje i strah od istine, +ak je i znanosti
skrivaju pod razli+itim jezi+nim izgovorima, me.u kojima je i metaforika. *toga
83
se kao pretpostavke za istinu i znanstvenu sposobnost jezika trai da on istje+e
/defluere0 iz onog prvog, da sa sigurno)4u upu4uje /dimostrare0 na esen(iju.
3o, postavlja se pitanje moe li PetriM nadvladati kontingentnost jezika, )to on
zahtijeva od retorike i moe li kontingentnost voditi prema +istom znanju o
stvarima. ? on je mi)ljenja da su i medi(ina i etika primijenjene tehnike i +isto
znanje o uzro(ima. ;va dvostruka funk(ija posebno vrijedi za matematiku, u
kojoj se, prema njemu, iskustvo jezika moe presistematizirati u znanost o jeziku.
;n ovdje stoga u teorijsku igru uvodi matematiku kao jo) uvijek nerazvijeni
metodi+ki ideal. ;na se odlikuje posredovanjem izme.u primjene u uporabi /ars0
i prethodno utemeljenog znanja /scien*a0, ona je, dakle, ve4 op4enita medijalna
dis(iplina. ;vdje bi se mogla na4i metodi+ka pomo4 za egzaktno
poznanstvenjenje retorike, unato+ njezinoj i dalje okazionalnoj uporabi. =pak,
PetriM je jo) uvijek privren metafizi+koj spoznajnoj teoriji, prema kojoj polazi
od spoznaje bitka stvari. ? ukoliko se ovaj prin(ip sam ne pokazuje, +ovjekova
spoznaja ga ne dostie, ona je izloena i ovisna o objavi prin(ipa. 9pravo ova
spoznajno-teorijska ovisnost, +ak i nemo4 pred skriveno)4u prin(ipa, vodi prema
tome da skepsa postaje nadmo4na, spoznaja prin(ipa ne uspijeva, ni na po+etku
njegova misaonog puta ni u matemati(i. Cao misaonu podlogu za ovu tezu on
upotrebljava mit o Promete!u, koji je od Leusa primio broj, mjeru i teinu, da iz
toga povezivanjem s drugim elementima u+ini +ovjeka. 3ezadovoljan time uzeo
mu je i boansku iskru. Leus za kaznu +ovjeka ba(a u tamu, tako da vi)e ne moe
vidjeti nutrinu stvari, a vanj)tina mu je ostala nesigurnom. *toga PetriM zaklju+uje
da su prin(ipi stvari nepoznati, u najboljem se slu+aju vide sjenovito. *amo broj,
mjera, teina i propor(ija, darovi Leusa prije Promete!e(a prijestupa, u
matemati(i ostaju relativno spoznatljivi, jer su oni u onom /metafizi+kom0 i u
ovom /fizi+kom0 svijetu identi+ni. ;vaj identitet je zatamnjen materijom i
gibanjem, )to vai i za matematiku, iz +ega se vidi da on daje prednost ontologiji
pred spoznajom. &dje nema evidentnosti, tu nema ni spoznaje ni znanosti. ?
istina je +ovjeku nedostupni posjed metafizi+kog bitka.
2.'. (ntropologija
%. ;. 1. V! (s l o$ nos t r(n( s a ns n ( antro*ol o /! $ (
9 vrijeme renesanse objavljeni su mnogi traktati o dostojanstvu +ovjeka, a
po+etkom 18. stolje4a prvi put se javlja termin antropologija u smislu posebne
dis(ipline. 3o, renesansna antropologija razlikuje se od dana)nje uporabe ove
rije+i. ,a vrijeme prosvjetiteljestva i u prvoj polovi(i 1". stolje4a stvorena je
forma antropologije, koja s pomo4u fiziologije, polaze4i od prirodo-znanstveno-
empirijskih nalaza, eli izna4i mogu4e biolo)ke konstante ljudske naravi. =
moderna antropologija nastoji otkriti zakonitosti kulturalnih poredaka i predstaviti
8$
preoblikovanje ljudske naravi putem kulture. ,a razliku od ovog propitivanja,
srednjovjekovno se mi)ljenje pitalo o biti +ovjeka, argumentiraju4i prije svega u
metafizi+kom kontekstu. 3eoplatonizam pritom metafizi+ki dualizam /osjetilni,
vidljivi svijet mno)tva i promjene u odnosu na inteligibilni, nevidljivi svijet
jedinstva, postojanog0 prenosi na antropolo)ki dualizam dvaju dijelova du)e5
GgornjiH, koji je u trajnom, ali nesvjesnom doti(aju s onim inteligibilnim, +ije su
zada4e mudrost i promatranjeP GdonjiH, koji je zato+en u svijetu osjetila, sa
zada4om djelovanja. ;va nesavr)ena narav podlijee vrednovanju i trebanju, pri
+emu je svijet osjetila i djelovanja drugorazredna veli+ina, pa +ovjek autenti+nost
dostie posvje)4ivanjem onog inteligibilnog i prilago.avanjem utvr.enom
Gbitnom pralikuH, biti.
3a po+etku novog vijeka doga.a se promjena, u kojoj se metafizi+ki okvir za
mnoga pitanja smatra nedostatnim, a petnaesto stolje4e je sa svojim inova(ijama
ostvarilo teorijske poku)aje i za odre.enje naravi +ovjeka. ;ni zadravaju i
mijenjaju metafizi+ko-neoplatonsko sistematiziranje, naginju eti+kom i
povijesnom promatranju, ulaze u empirijsko istraivanje i na +ovjeka primjenjuju
matemati+ko-geometrijski metodi+ki ideal. 7enesansni humanizam poku)ava ga
shvatiti prije svega u slu+ajnom ispreplitanju njegove povijesno nezamjenjive
egzisten(ije. :ako je predana nauka o dva dijela du)e opisana u njihovu
vrednovanju, pa je autenti+nost +ovjeka sada njegovo djelovanje u punoj )irini5
politika, gospodarstvo, finan(ije, svijet grada, sa svim pripadnim javnim
zvanjima. Paralelno s time GgornjaH mo4 inteligibilnog dobiva novi smjer5 u
ingenium-u, sposobnosti spoznaje, radi se o samostalnom stvaranju odnosa, o
iznalaenju novih sklopova. :ako do sada dualisti+ka narav +ovjeka postaje
jedinstvena u smislu njegove sposobnosti djelovanja.
3o, ljudska narav je podlona novom odre.enju i izvan humanisti+kih poku)aja i
/neo0platonisti+kih strujanja. <ovjek se vi)e ne shva4a kao onaj koji je tu i +iji se
prostor djelovanja sastoji u tome da nasljedovanjem ostvari svoj metafiizi+ki
zadani pralik. 3jega sad karakterizira neodre.enost njegove naravi. ? da bi se
ona odredila, potrebno je obrazovanje. 9sporedne to+ke onog ljudskog trae se u
povijesti, u klasi+noj predaji, koja nudi primjere sretnog ljudskog ostvarenja. :u
ponovo vanu ulogu imaju znanosti povezane s jezikom, otkriva se njegov
majeuti+ki aspekt kod +ovjekova samopostajanja. 3o, misao +ovjekove
neodre.enosti vodi i prema zaklju+ku5 +ovjekova narav je njegov vlastititi plan,
sloboda, on sa sobom ne nosi konstantu naravi, nego onu koju sam sebi daje.
%. ;. %. Ind! ! d-al no s t ! !n/(n! -1
7enesansa je otkrila beskona+nost prostora i mjerenje njegova kvantuma. 3o,
otkrila je i beskona+nost subjekta i njegova mi)ljenja. * rasvjetljenjem
/illuminatio0 +ovjek se osloba.a skrivenosti kao navezanosti, postaje slobodan i
86
otkriven. *ad on sebi pravi ono )to vi)e apriorno ne posjeduje. 'a bi nadvladao
)irinu beskona+nih prostora, on razvija sigurnost samosigurnosti kao Gto+kuH, s
koje mijenja svijet. *tvari postaju djelo mi)ljenja, njih +ovjek vi)e ne susre4e
neposredno, svijet postaje dostupan u otvorenosti bezgrani+nog, u )to se uklapaju
predmeti, koji su sada pregledne pojave. Cao )to se prostor gradi s
izvanprostornog gledi)ta, tako se svijet objekta stvara snagom subjekta. ? s
nagla)avanjem individuuma i njegova besprimjernog samoodre.enja postie se i
samoodgovornost na religioznom i uop4e na duhovnom podru+ju. *tajali)te onoga
GjaH postaje odlu+uju4e ne samo za reformatora poput +uthera, koji je u savjesti
vidio zadnju instan(u pojedin(a protiv op4e 2rkve, nego i kod reformatorke
poput )ere*e A(ils"e,
>8
koja je u savjesti vidjela potvrdu istine, koju nitko izvana
ne moe odre.ivati, makar je ona druk+ije shva4ala ravnoteu izme.u savjesti
pojedin(a i savjesti 2rkve i nije i)la prema isti(anju stjali)ta onoga GjaH. 3a
podru+ju umjetnosti najunutarnjijem GeguH odgovara umjetni+ki ingenium, rije+
koja je pre)la u formulu o geniju. 9 njemu umjetnik izraava subjektivno
gledanje, koje postaje mjerilom. ;va duhovna sposobnost postaje stoernom
to+kom odnosa prema stvarnosti. #ngenium nije identi+an sa spekulativnom
snagom intelekta, s +istim i indiferentnim odrazom zadatih entiteta. ;n se
artikulira kao intelektu i volji prethode4a sposobnost, +ime i pitanje o primatu
intelekta ili volje postaje suvi)nim. #ngenium kao najvlastitija mo4 +ovjeka izmi+e
i ra(ionalnoj i emo(ionalnog motiva(iji, temelj +ovjeka, koji se ne moe izvoditi
iz ne+ega. 9logu utemeljenja vi)e nema bitak, koji svoje zakonitosti priop4ava
intelektu, koji sebe shva4a re(eptivno. ,akonitosti i obja)njenja od sada polaze
od ingenium-a. Ei)e ne postoji onaj Gpo sebiH predmeta, postoji samo od
ingenium-a posredovani predmet.
3o, ingenium nije identi+an s pukom ra(ionalno)4u. Cao )to ne postoji a priori
stvari, ne postoji ni a priori intelekta. Postoji neizvodivi, ni+im uvjetovani i
posredovani ingenium, koji upravlja manifesta(ijom individuuma, voljom. ;vdje
se ono neobja)njivo subjektivno pokazuje kao temelj, ono neupitno
individualnosti, za koju stoji ingenium, koji je sam neuvjetovan, a uvjet je svih
stvari. 9 njemu se utoliko nalazi unutarnja nunost, ukoliko i sam predmet mora
afi(irati ingenium. :ek ova izvorna afi(iranost ingenium-a, koja se o+ituje kao
pogo.enost, omogu4uje spoznaju stvari - puka prisutnost materije ne pokre4e
ni)ta. G7ela(ija prema meniH stvara spoznajni predmet. ez ovog odre.enja
predmet ostaje nedefiniran. ;n ne dospijeva u vidokrug mogu4eg pitanja. 9pravo
je izvorna otvorenost stvari ono na +emu se ingenium isku)ava, budu4i da je on
+ovjekova sposobnost da izna.e smisao za predmete. ;vaj krug
antropo(entri+nog svijeta zatvara se aspektom rje+itosti ingenium-a, u kojoj se
o+ituje ono )to ingenium u unutarnjosti GproizvodiH, a to je da on vi)estranost
stvari smisleno usmjerava prema +ovjeku. *tvarnost u smislu djelovanja nastupa
samo onda, kad ingenium razotkrije bogatstvo i mogu4nosti stvari iz perspektive
+ovjeka5 antropo-(entri+nost umjesto onto-(entri+nosti. 3o, koliko god aspekti
>8
1616-16#1.
88
predmeta bili raznovrsni, oni nisu izmi)ljeni, nego na.eni. :ime )to je svaki
predmet odre.en, njemu pripada svojstvo unutar kojega tuma+enje mora postaviti
svoje perspektive, ako ga ne eli krivo shvatiti. ;smi)ljavanje se ne doga.a u
apsolutnoj neodre.enosti, nego je ingenium kon(ep(ija onog objektivnog kod
stvari. 3o, ono objektivno se ne moe definirati stati+ki, nego u kontekstu
povjesnosti.
9 ovom se vremenu, zahvaljuju4i pojmu ingenium-a, koji smjera prema
subjektivnosti, govori i o boanstvenosti +ovjeka, jer je on stvarala+ki. 9
ingenium-u je ukorijenjena snaga za dovr)enje svijeta, koji je og ostavio u
nedovr)enom stanju. Cao dokaz za to navodi se urbani na+in ivota, znanost,
umjetnost, tehnika, pa se og stavlja u sjenu, jer je +ovjek svijet zahvalno
prihvatio, ali i u+inio ljep)im, oki4enijim, izgla.enijim. ? +ovjekova spoznajna
o)trina zna+i prodiranje u izmjenu aspekta ili prespektive predmeta. :ime je
odlu+uju4a mogu4nost opaaja onog trenuta+nog i vremenitog, tako da ingenium
zna+i spoznaju ne samo onog op4eg, )to ostaje isto, nego u jo) ve4oj mjeri onog
pojedina+nog, )to se mijenja. ;n tako.er utvr.uje rela(ijsko polje zna+enja neke
stvari tako da joj daje smisao. :ime je orijenta(iji prema stvari oduzet samo
dedu(iraju4i karakter i nagla)ena stvarala+ka zada4a ingeniozne spoznaje. ;vo
stvoriteljski-boansko u +ovjeku sastoji se u tome da se otkriju do sada druge, pa
i nesvjesne rela(ije. 9 napu)tanju onog )to je uvijek bilo znano kao norma
pokazuje se njegova singularnost i povijesna jedin(atost. :ime ingenium sadri i
iskorak u budu4nost5 svijest da ono dolaze4e ne nastupa kao zakonski fiksirano,
nego prava( i smisao dobiva snagom ljudskog nastojanja. *vijet se (entrira ili
perspektivira prema svijetu +ovjeka.
%. ;. +. Od <!ot! n$ ( *r(1a 6o/-
=ndividuum u ovome vremenu preuzima ulogu apsolutnog oblikovatelja svijeta.
og je dobio nedefiniranog nasljednika, kojemu je odstupio dovr)enje svijeta.
7o.en je univerzalni +ovjek, koji preuzima boansku svemo4. ? misao ovog
preuzimanja boanske kvalitete nije nova. ;na je prisutna i kod Aristotela, a tek
je kr)4anstvo dalo odlu+uju4i poti(aj da se razmi)lja o Gtajnovitoj razmjeniH
boanstva i +ovje)tva u inkarna(iji. Meister Ec"hart +ak tvrdi da je sve )to je
svojstveno boanskoj naravi svojstveno i boanskom +ovjeku. =pak, ova misao
tek je kod -u*ans"og bremenita poti(ajem, koji je zna+ajan za renesansu.
<ovjek, naime, nije jednostavno og - on je og na spe(ifi+no ljudski na+in. ?
ono )to je kod oga kvaliteta djelovanja, kod +ovjeka se razvija u kvantitetu, i to
u preuzimanju vanosti i mo4i mjerenja, vaganja, brojenja kad se radi o pristupa
izvanjskom svijetu. Pritom on preuzima boansku beskona+nost u formi
beskona+nih mogu4nosti. :ako je beskona+na mogu4nost postajanja ljudski izraz
beskona+ne oje stvarnosti, )to vodi prema izjedna+avanju oga i +ovjeka. ? u
+ovjeku se nalazi sposobnost da sam nastoji izbrisati razliku. Pa ako na po+etku
8>
renesanse postoji svijest da je ova sposobnost defi(it, ona se uskoro smatra
oboga4enjem. *toga se govori o manjkavosti +ovjekove egzisten(ije, o nejasno4i
glede puta i (ilja ivota, konstatira se prisila da bira u vi)ezna+nom svijetu, da
sam objasni nejasni smisao vlastite egzisten(ije. 3o, ova nejasno4a i nevezanost
tuma+i se i kao +ovjekovo dostojanstvo, koje po+iva na slobodi od definitivnog
poretka, koji odre.uje ostalo stvorenje. :ime antropologija postaje sredi)te
filozofije. Pritom +ovjek nema nikakvu GnaravH, objektivnu grani(u, koja ga
odre.uje, nikakav proprium /vlastitost0, iz kojega prirodno izrasta. 3a jednoj je
strani ono ve4 gotovo, zauvijek odre.eno, o +emu je odluku donio stvoritelj, za
kojega apriorno ne postoji ni)ta novo, na drugoj od svega ostalog stvorenja
razli+ito bi4e bez naravi, bez normiranja, koje samo sebe stvara, budu4i da je ono
to )to eli biti, iz mogu4nosti bira vlastitu stvarnost. :ako Pico tvrdi5 3arav je
+ovjeka da nema nikakvu narav.
;va prin(ipijelna nesigurnost +ovjeka glede samoostvarenja iziskuje orijenta(iju,
u+enje, vjebanje, primjer - u dobru i u zlu, u krepostima i poro(ima, u
svladavanju i nesvladavanju ivota. Pritom je egzisten(ijalna nuda za nekim
vodstvom tako op4enita i nepromjenjiva - ona odgovara egzisten(ijalnoj
nevo.enosti +ovjeka, da se to vodstvo obja)njava na primjeru genija, koji se vi)e
hvali razlikovanjem, nego sli+no)4u, vi)e samostalno)4u i samoodre.enjem, iz
vlastitog ingenium-a, nego imita(ijom onoga )to mu je predano. <ovjekov svijet
kao (jelina, +itav kulturni, dru)tveni poredak i normiranje svodi se na primjere.
Eidjeti i tvrditi ono sli+no u odnosu na istovremenu promjenu nuna je
komplementarna sposobnost u odnosu na ljudsku slobodu kao neodre.enost
izvana. ez imitiranja sloboda bi bila negativno posjedovanje ni+ega, ne bi bila
vo.ena ni+im. =mita(ija skra4uje mu+no samonalaenje i omogu4uje ga, jer ona u
primjeru daje mjeru za ono humano. ,bog toga Era*mo Rotterdams"i
>>
i trai
odgoj onoga tko nije odgojen, eruditio /izobrazbu0, a u razli(i izme.u +ovjeka i
ivotinje utemeljena je ozbiljnost odgoja, potreba za odre.enjem, za)tita
instinktom kod ivotinje odgovara onome )to ona treba, dok kod +ovjeka stvar ne
stoji tako, pa ga ve4 on naziva Gbi4e s nedostatkomH. = upravo opis +ovjekove
snabdjevenosti duhom u sebi krije sklonost da ga se vidi kao onoga koji
mi)ljenjem i djelovanjem stvara sebe samoga. :ako se on nalazi izme.u ivotinje
i oga, u sebi ima i ivotinjsko i boansko, nije izloen instinktu i podloan
nunosti kao ivotinja, nije samo onakav kakav je ro.en, nego i onakav kakvim
sebe u+ini.
2.). *iordano +runo
3a kraju renesanse stoji Giordano Druno, kao )to je na njezinom po+etku
-u*ans"i, kojemu on zahvaljuje svoje mi)ljenje, iako se od njega razlikuje. Cod
njega se nalaze zna+ajni impulsi renesanse, i to pod znakom monizma, nauke o
>>
1$88-1638.
8#
svejedinstvu, koje promi)lja dosljedno i ivi gotovo religiozno. Pred ovim
svejedinstvom +ak se dokida i +ovjekova posebnost. 2jelina je boanska, a ne
pojedina+ni predstavnik, bio to +ovjek ili og. 7o.en je 16$#. godine u 3oli kod
3apulja, gdje je studirao logiku/dijalektiku. io je dominikana(, ali je napustio
redovni)tvo zbog hereti+kih nazora. 'rao je predavanja u DSonu, :oulouseu i
Parizu, gdje je napisao djela %e umbris idearum /; sjenama ideja0 i Ars
memoriae /Eje)tina pam4enja0. oravio je i u Dondonu i tu objavio djela +a
Cena delle Ceneri /Ee+era na Pepelni(u0, %e la causa, principio ed uno /;
uzroku, na+elu i jednom0, %ellPinfinito, uni(erso e mondi /; beskona+nom,
svemiru i svjetovima0. 9 Frankfurtu je obajavio djela %e innumerabilibus,
immenso et infigurabili /; bezbrojnom, neizmjernom i bezobli+nom0, %e triplici
minimo et mensura /; trostruko najmanjem i o obliku0 i %e monade /; monadi0.
3a poziv je do)ao u Eene(iju, gdje ga je 16"1. jedan njegov u+enik optuio kod
inkvizi(ije, pa je uhi4en, a 16"3. osu.en na sedam godina zatvora i doveden u
?n.eosku tvr.avu u 7imu, gdje je 18AA. spaljen na loma+i.
Druno(o djelo sadri mno)tvo elemenata, koji se me.usobno pretpostavljaju.
Croz njegovu kozmografiju, razumijevanje svemira, rasvjetljava se i njegov
pojam oga, koji svoje odraze nalazi i u antropologiji. ? njegova teza o
beskona+nosti svemira potvr.uje tezu o prostornosti kao pokreta+u renesansnog
mi)ljenja. ;n radikalno prihva4a de(entralizirani, beskona+ni i beskona+no
oivljeni svemir, koji je op4e mjesto, neizmjerni prostor, praznina u kojoj lebde
bezbrojne svjetske kugle, kao )to je ova na kojoj ivimo. Prostor je beskona+an,
jer ne postoji razlog ni mogu4nost da bude ograni+en. 3ema ni razloga koji bi
onemogu4io postojanje drugih svjetova, bilo gdje u prostoru. 3edostatkom
kona+ne periferije ,emlja vi)e nije sredi)te na apsolutan, nego, kao i svaka druga
zvijezda, na relativan na+in, dakle samo s obzirom na na)u okoli(u. Druno(
misaoni poti(aj pritom je metafizi+ke i intelektualne naravi. ;n s prostorom misli
ono op4e, ne pojedina+no5 svemir je ono apsolutno bezobli+no, prije svih stvari i
u njima. Cozmos ne zaokuruje stvari, nego je on u njima intenzivna
beskona+nost5 ono )to sve proima, unum /jedno0 u svemu. *vemir nema dio uz
dio, ovo i ono, nego je pretpostavka za pluralnost, za ak(idente, on je funk(ijski
sklop, budu4i da se na svakom dijelu pokazuje snaga (jeline. :ako on nije ni
kvantitativni zbir pojedina+nog, on je na+elno ou topos, ne-mjesto, koje se ne
moe utvrditi.
Cod Druna svemir nije na pre(izan na+in stavljen u rela(iju prema svjesnosti
+ovjeka, kao vrhun(a stvorenja, nego je neposredno /bez medija mens/+ovjek0
ispunjen du)om, od materije koja se +ini beivotnim do onoga )to je
najoivljenije. Anima /du)a0 nije ne)to nagonsko, neduhovno, nego prapo+elo
svemira, koji svoj ivot dobiva od univerzalnog uma /intellectus uni(ersalis0.
'u)a i duh nisu suprotnosti, nego jedno. 9niverzalni um je najunutarnjija,
najstvarnija mo4 i dio svjetske du)e, koji stvara njezinu mo4. ;n je ono identi+no,
)to ispunja svemir, osvjetljuje svemir i pou+ava prirodu da proizvodi svoje
8"
rodove onakve kakvi trebaju biti. ;n se prema proizvo.enju stvari u prirodi
odnosi kao )to se +ovjekov um odnosi prema odgovaraju4em proizvo.enju
smislenih likova. Platoni+ari taj um nazivaju graditeljem svijeta, koji stupa iz
vi)ega svijeta, koji je potpuno jedan, u osjetni svijet, koji je pao u mno)tvo, gdje
ne vlada samo prijateljstvo, nego i neprijateljstvo. ;vaj um proizvodi sve time
)to, +uvaju4i sam sebe mirnim i nepokretnim, ne)to od onoga svoga ulijeva u
materiju i dodjeljuje joj.
9 mens-u -u*ans"og stvorenje dolazi k sebi, k svom vlastitom shva4anju, a kod
Druna je ono oduvijek kod sebe, shva4eno, ako ne u formi mentalne svjesnosti,
onda u formi anima-e /koja se moe identifi(irati s nesvjesnim i sa svjesnim0.
*tupnjevi svijesti anima-e idu kao ljestve prema svemu gore, ili jo) bolje kroz
sve, budu4i da vrednovanje pod gledi)tem odozgo prema dolje ne dolazi u obzir.
*ve )to jest ima udjela u svjetskoj du)i, i to na manje ili vi)e identi+an na+in. 9
ovoj neposrednosti podu)evljenja, koje sve uklju+uje, srodnost svih stvari
me.usobno je znatno ve4a nego u klasi+nim distink(ijama anorganske materije i
organskih ivih bi4a pri stupnjevanju vegetativnog, senzitivnog i ra(ionalnog. 9
tijeku ovog povezivanja individualne du)e /bez obzira radi li se o ivim ili o
prividno neivim bi4ima0 samo se vremenske tvorevine vra4aju u zajedni+ku
svjetsku du)u i iz nje se uvijek nanovo pojavljuju u novim obli(ima. *elenje du)a
se tako o+ituje u ambivalentnosti5 ono je pasivna promjena snagom vje+nog
nemirnog prin(ipa svjetske du)e, koja odlu+uje o onom )to nastaje, ali se +ini da
je i sudjelovanje odgovorno za stupanj svjesnosti, u kojem se du)a nalazi na
putovanju. Golje ili lo)ijeH moe se pritom odnositi samo na udio u anima.
Pritom se postavlja pitanje za)to se radi o udjelu, a ne o (jelini svjetske du)e u
stvarima i tko ili )to ograni+uje svjetsku du)u u njezinom dodjeljivanju stvarima,
te u +emu se sastoji otpor protiv svjetske du)e, koji ne dopu)ta da se ona u
potpunosti is(rpi i u pojedina+nom. ? da bi se zadrali to+ni obrisi odnosa
svemira i svjetske du)e, o+ito se ne radi bezuvjetno o spe(ifi+nom poduhovljenju
+ovjeka. Ei)e se +ini bitnim da postoje organski sustavi, funk(ionalni sklopovi,
koji se ne misle mehani+ki, nego orgnaski-ivotno, od malih do njave4ih
(jelovitih organizama. <ini se da nije najvanije jesu li oni svjesni svoje
povezanosti, potpune, djelomi+ne ili nikakve. = u ljudskom organizmu je, naime,
samo jedan dio otvoren za svijest, pa ipak je (jelina +ovjek. :ako je sam svemir
najve4i organizam, tijelo one neshvatljive anima-e.
,a Druna ni kozmos nije mrtvi mehani+ki sustav. = zvijezde su veliki organizmi,
koji su oivljeni. *vjetska du)a ih tjera na razvoj i opet ih pretvara u eter, koji je
pramaterija, iz koje sve proizlazi, u koju sve tone, supstrat, koji ispunja
beskona+ni prostor. *nagom ovog poimanja matematika kao pomo4na znanost
astronomije nije prikladna za opis fenomena kozmosa. ,bog toga se iskustveni
svijet ne mora shvatiti iz sebe samoga, nego iz metafizi+kih temelja, koji nisu
ra+unljivi. ;vdje je Druno u o)troj opre(i prema Galile!u, -epleru i 0eItonu,
>#
>#
18$3-1>1>.
>A
utemeljiteljima moderne prirodno-znanstvene metodike, za koju je knjiga prirode
napisana matemati+ki. 3jegov svemir nije mogu4e kvantifi(irati. ;n je
kvalitativna (jelina, jedinstvo, mo4. Cad govori o brojevima svijeta, on ne misli
na matemati+ki ra+unljive, nego metafizi+ke sastavni(e svemira, ne na apstraktne
zakone, nego na konkretne elemente. Cozmi+ka harmonija brojeva izmi+e analizi
i tehni+kom vrednovanju, nju moe zapaziti samo du)a, koja u sebi opaa
slaganje sa (jelinom.
9nato+ istovrijednosti svih izraajnih formi svemira, za Druna postoje vi)e forme,
i to mjereno prema njihovoj /samo0svjesnosti. 3aime, svjetska du)a stvara bi4a,
koja pokazuju poseban udio u njezinom intellectus-u. <ini se da se ovo najbolje
posre4ilo +ovjeku, iako treba razmotriti i pove4anu samosvjesnost nepoznatih
stanovnika zvijezda, budu4i da je, prema Drunu, ludo vjerovati da ne postoje
nikakva druga iva bi4a, nikakve druge inteligen(ije, osim onih koje se pokazuju
na)im osjetnim organima. ? +ovjekova spoznajna mo4 grana se u sensus - ratio -
intellectus - mens. 3o, ovo on ne misli na na+in antike i srednjeg vijeka. ?ko je
za ?ristotela vremenski po+etak spoznaje sensus, osjet pojedina+nog, to s
kriti+kom suzdrano)4u vrijedi i za Druna5 za shva4anje svemira osjetni opaaj
ne pridonosi ni)ta, on snagom svoje ograni+enosti na zemlju protuslovi svim
izvodima vi)ih spoznajnih mo4i. 3o, pritom se se mijenja na+in spoznaje u
odnosu na aristotelovski, koji smjera prema stvarima i po+inje kod osjetila. Cod
Druna je mi)ljenje mi)ljenje pretpostavke stvari, ono je bez stvari, mjera
bezobli+ne beskona+nosti. :ako mens proizvodi predodbu beskona+nog
svemira, a ekstenzivna beskona+nost ne mjeri se opaajem, nego mi)ljenjem.
=stina pak po+inje osjetilnim opaajem, ali se u njemu ne nalazi. eskona+na
protenost prostora /e4tensio infinita0 mjeru nalazi u mi)ljenju. 'a bi mogao
mjeriti, mens mora prihvatiti hipoteti+nu to+ku, GminimumH, unato+ i zbog
beskona+nog ono kona+no mora biti odredivo i realno. :ako ono mjereno postaje
dio u beskona+nom, ne beskona+noga. :u dolazi do radikalnog relativiranja
kozmolo)kih +vrstih to+aka. Poda(i, kao vrijeme, poloaj, gibanje, mogu se
ustanoviti samo ako subjekt fiksira rela(ijsku to+ku. :ako on odre.uje sredi)te
(jeline, +ak ga i utemeljuje. 9mjesto geo(entri+nosti doga.a se
antropo(entri+nost5 mens je neograni+ena mensura rerum /mjera stvari0.
Druno razum promatra kao napad na osjetila. ;n -operni"o(u veli+inu vidi u
tome )to se oslobodio za zemlju vezanog iskustva u korist neosjetilnih kauzalnih
tokova. :ime se znatno suava grani(a fizikalnog iskustva, u korist (jeline
pojedina+nom se nanosi nasilje. Ratio nastupa kao logi+ko zaklju+ivanje od
poznatog prema nepoznatom, od pojedina+nog prema op4em. 9 tome se sastoji
kora+anje /discurrere0, ali samo uvjetno, prema novim obalama, jer rezultati
ovise o ishodi)tu osjetilnog opaaja. ,bog toga Druno nema potpuno povjerenje u
kauzalnost, u mi)ljenje koje zaklju+uje na na+in uzroka i u+inka. 9zrok je, naime,
ono )to izvanjski pridonosi proizvo.enju stvari, a svoju bit ima izvan sloeni(e
materije i forme. ;n se prema stvari odnosi ravnodu)no, kao sila tee prema
>1
kamenu koji pada. ,a razliku od toga adekvatnije shva4anje zahva4a nekauzalni
tijek. #ntellectio, neposredno gledanje i Gunutarnje +itanjeH vidi prin(ip, koji u
unutarnjosti pridonosi bitnom proizvo.enju stvari i prisutan je u proizvodu, kao
materija i forma, koje su prisutne u onom )to je od njih sloeno, ili elementi od
kojih je stvar sastavljena i u koje se rastvara.
=zvanjsko znanje uzroka i unutarnje znanje prin(ipa ne izigravaju se jedan protiv
drugoga, kao da intellectio +ini suvi)nim ratio. ;ni se slau u tome da objekt
odvajaju od subjekta, pripadaju istom rodu, znanju o diferen(iji. ,bog toga se
objekti ne shva4aju u njihovoj stvarnosti, nego pod aspektom subjekta. :ako je
ovdje, jo) prije Canta, prisutan poku)aj kritike refleksije. 3a sli(i zr(ala postaje
jasnom nedostatnost intelekta. ,r(alo je kod Druna simbol za djelovanje i
zakazanje spoznaje, odnos svih objekata, pa i +ovjeka, jednih prema drugima.
3aime, sve )to jest, sebi je obostrano zr(alo, nalaenje u drugome i rastavljenost
od njega. 3e samo da +ovjek zr(ali stvari, nego i one zr(ale njega, isto tako
svemir zr(ali sve pojedina+no, ali i boansko jedinstvo i (jelinu. udu4i, dakle,
da svemir nije sam prastvarnost onog jednoga, nego njegov odraz, tako i
refleksija +ovjeka, koja dolazi na kraju, stvara odraz odraza. <ovjekov intelekt ne
zapaa samoga sebe po sebi, a ni stvari po sebi, nego u izvanjskoj sli(i ili kopiji,
u pukom izvanjskom liku ili kao znak. *hodno tome ni intelekt samoga sebe ne
moe spoznati kao nositelja zr(ala, kao )to i oko vidi sve druge stvari, ali ne
sebe. Druno ovom metaforom zr(ala isti+e ambivalentnost spoznaje i ozna+ava je
kao privremenu, zarobljenu u relativnost i subjektivnost. *toga mora postojati
mogu4nost da se izi.e iz prazne rela(ijske punine zr(ala u ono neposredno,
nereprodu(irano. ;vu zada4u ima mens5 on ne treba ni kauzalno kora+anje, koje
+ini ratio, ni Gbroj i rastavljenostH, )to ih ima intellectio. ;n mens uspore.uje sa
zr(alom, u kojem su svjetlo, zr(alo i sve forme me.usobno identi+ne. ? svjetlo je
metafora za pojavu prastvarnosti. ;dlu+uju4a je pojava onog prastvarnog,
prajednog, nezr(aljenog, koje se sjedinjuje sa zr(alom mens-a i s pojedina+nim
stvarima u nerazlikovanju. ;vdje su subjekt i objekt spoznaje jedno, nedjeljivo -
snagom prodora onog prajednog, koje sve +ini jednim, u njemu je od po+etka sve
jedno. 9 njemu se onaj tko spoznaje, ono spoznato i spoznavanje podudaraju, jer
oni u njemu nikad nisu bili rastavljeni.
Druno ono prajedno naziva glavom, koja je u potpunosti oko. :ime izbjegava
tuma+enje da je takvo jedno moda neprozirno, kaoti+no, nestrukturirano. ;no je
naprotiv u najve4oj mjeri ure.eno, ali u potpunoj bezvremenosti, jer se shva4a
trenuta+no. :ako on dolazi do doivljaja prosvjetljenja, u kojem mu se javlja
mentalna intui(ija kao jedini mogu4i na+in spoznaje, pri +emu onaj tko spoznaje
sam gotovo postaje svjetlom, pretvara se u onoga tko je ve4 spoznat od jednog
drugoga /boanskoga0. :ek se tada moe vidjeti ojim okom. Druno je, naime,
imao inkarna(ijsku traumu, )to ga je u+inilo GheretikomH vi)e nego njegovo
kopernikansko naslje.e. 9 pro(esu protiv njega optuni(a se ne odnosi na o
helio(entri+nosti i na rtvovanje geo(entri+nosti. ;n doti+e i slike oje i
sukladno tome slike stvorenja, pri +emu (jelina izmi+e slikovitosti i predodbi.
>1
:ako on ne polazi od osobnog oga, nego od boanstva, koje moe imati
bezbrojna imena i pojaviti se u razli+itim likovima, (ijelo stvorenje je
utjelovljenje bez posebne prednosti konkretne inkarna(ije u jednom +ovjeku. og
je u stvorenju postavio svoj savr)eni ekvivalent. ? upravo beskona+nost svemira i
bezbrojnih svjetova u njemu refleks je beskona+ne oje mo4i. *vijet je
neprekinuta prisutnost oja, njegovo bezgrani+no obilje. *tvaranje i ra.anje je
isto. 3a mjesto *ina dolazi beskona+ni svemir, koji kao neosoban pretpostavlja
ono neosobno transformiranoga oga ;(a. og i svemir odnose se kao ono
konveksno prema konkavnom, kao intenzivna beskona+nost prema ekstenzivnoj.
9pravo da bi bilo dostojno stvoritelja, stvorenje ga mora nebrojeno puta
reprodu(irati, predstavljati u njegovu izobilju. og ne ostaje neplodan, nego se
beskona+no razvija kao ota( koji sve ljubi. runo osobnog trinitarnog oga
kr)4anstva osje4a kao onoga koji se suzdrava i koji je skriven, %eus
absconditus. og ne stvara iz slobodne suverenosti, iz snage volje, nego iz svoje
biti, kao )to rijeka mora te4i. 9toliko je stvaranje nesvjesno, Gprirodo-zakonskiH,
nuni izraz neosobnog boanstva.
Druno se odri+e, nasuprot tradi(iji, esen(ijalne samospoznaje boanskoga duha,
time i duha uop4e. 3jegovo boanstvo je jednoobli+no, jednostavno,
samodostatno. oanstvo stvara kao )to se svjetlo izljeva. 'iferen(ija ;(a i *ina
za njega postaje ras(jep dualizma, iznad kojega tre4i momenat sjedinjenja vi)e ne
djeluje. oanstvo promi)lja nerefleksivni monizam, +iji je ivotni zakon
dopu)tanje izlijevanja iz sebe, u kojem je mogu4e ujedno i stvarno. :ako
mi)ljenje bez grani(e i ogu oduzima Ggrani(uH, jedin(atost povijesnog nastupa.
? kao )to odba(uje inkarna(iju, odba(uje i razapinjanje kao fiksiranje na
kona+no. =pak, nedostatak kona+nosti kod njega se pokazuje i kao nedostatak
beskona+nosti. ez +vrste druk+ijosti /aliuditas0 svijeta i jedinstvo /unitas0
boanstva smjera prema tautologiji oga i svjetova. ? navedeno nerazlikovanje
svih pojava odraava se i na pojam +ovjeka. ;bdaren izvornom idejom
beskona+nosti /svojim najistintijim intelektualnim +inom0, +ovjek sebe nalazi kao
kona+nog, uvezanog u vrijeme, prostor i slu+ajnu povijest. 3jegova
individualnost sprje+ava puninu poten(ijalnog postajanja i propadanja, koja mu je
esen(ijalno svojstvena. *lu+ajna grani(a povjesnosti upu4uje ga u fatalnu
odre.enost. 3ju je mogu4e izbje4i samo ulaenjem u GpriroduH preko
metamorfoza stalnih reinkarna(ija. Personalnost je isklju+enje iz (jeline, udaljena
je od ideje da se u svakom pojedina+nom vidi uprisutnjena (jelina, a i od pitanja
o mjerodavnosti +ovjeka za sve drugo stvorenje. *lijed reinkarna(ija nije
usmjeren prema (iljuP u isto-vrijednosti ivota, koji se obnavlja, mogu se, dodu)e,
razlikovati stupnjevi bitka, biljke, ivotinje i +ovjeka, ali se oni ne mogu
vrednovati. 7azlika je zapravo jedina zapreka, ono )to protjeruje iz svejedinstva,
pa je stoga sekundarna.
>3
2.1,. Francis +acon
Dacon /1681-18180 stoji u tradi(iji engleskog mi)ljenja, prema kojem je znanje
mo4. ,a ovo dranje on je izna)ao nove formule. =sto+nim grijehom +ovjek je
izgubio mo4 nad prirodom, a sad je treba znanjem ponovno zadobiti, )to je
smisao njegova programa pod naslovom Magna instauratio imperii humani in
naturam /Eelika obnova ljudske vladavine nad prirodom0. 9 tom smislu on je
godine 16">. objavio niz Essas /Mseji0, koji svjedo+e o njegovoj ivotnoj
mudrosti. :u doti+e mnoga podru+ja javnog i privatnog ivota. &odine 181A.
napisao je 0o(um organum scientiarum /3ovi organon znanosti0, koji je trebao
zamijeniti Aristotela i utemeljiti novu metodu znanosti, a 1813. %e digntitate et
augmentis scientiarum /; dostojanstvu i narastanju znanosti0. ,a Dacona je
prirodna znanost temeljna, budu4i da obe4ava vladavinu +ovjeka nad prirodom.
3o, da bi se to ostvarilo, potrebno je osloboditi se predrasuda, privi.enja /idola0
razuma i osjetila. ,bog toga je prvi dio djela 0o(um organum posve4en nau(i o
idolima, koji su, za razliku od ideja kao stvorenja boanskog duha, izvori ljudskih
zabluda. Dacon razlikuje +etiri vrste idola. #dola tribus /privi.enja roda0
zajedni+ki su idoli ljudskog roda. 7azum i osjetila, naime, stvari shva4aju prema
ljudskom mjerilu /e4 analogia hominis0 umjesto prema mjerilu svemira, tamo
gdje bi trebali zapaziti prirodu u njezinoj nepokolebivoj zakonitosti, oni nalaze
vlastiti poredak, pri +emu apstraktni pojmovi nadomje)taju realne elemente.
#dola specus /privi.enja spilje0 potje+u od duhovne i tjelesne posebnosti
pojedina(a, njihove sklonosti, navike i odgoj odre.uju posebnost spilje, kroz
koju se lomi i kvari prirodno svjetlo uma. #dola fori /privi.enja trga0, koja nastaju
prije svega u rije+ima, koje se stavljaju pred stvari, jo) se tee mogu nadvladati.
Bezik tvori rije+i za nepostoje4e stvari /sre4a, prvi pokreta+, sfere planeta0, a
stvarne stvari naziva neodgovaraju4im rije+ima, pa +ovjek postaje zbunjen. #dola
theatri zablude su filozofske predaje, ra(ionalisti+ke, empirijske ili misti+ne.
*toga on nema milosti ni prema -operni"u ni prema Galile!u5 ;ni bajkama
opravdavaju ra+unanje, a ljepota sustavL nadre.ena im je istini stvari.
'rugi dio 0o(um Frganum:a donosi pozitivnu nadopunu kriti+koj razgradnji
idola. Prava metoda pritom ne stvara sve sama od sebe, kao dogmati+ki
metafizi+ari, ne skuplja samo materijal, kao empiri+ari, nego ga nastoji preraditi
vlastitom snagom. -etoda induk(ije penje se od pojedina+nih iskustava prema
op4enitima. ;na pozitivne i negativne slu+ajeve mora biljeiti na dvije plo+e,
tabula praesentiae /plo+a prisutnosti0 i tabula absentiae /plo+a odsutnosti0, te
njima dodati tre4u, tabula graduum /plo+a stupnjeva0, koja izvje)4uje o tome
slijedi li na ono (i1e ili man!e jednog faktora /npr. svjetla0 (i1e ili man!e drugoga
faktora /npr. topline0. 'o rezultata se moe do4i ako se najprije isklju+e negativni
slu+ajevi i vrednuju pozitivni. ;vdje je Dacon, dakle, eksperiment kao metodi+ko
propitivanje prirode nadredio slu+ajnim opaajima. ;n uvodi gotovo jezik
kriminaliste, koji je pozvan da od prirode izmami usluge. 9 praksi se on nije
>$
mogao mjeriti s &elilejem, budu4i da njegov zahtjev da se otkrije GbitH stvari,
njihova djelatna priroda /natura naturans0, ili njihov izvor iaravanja /fons
emanationis0, ne uzima u obzir zakonske odnose, koji su &alileju bitni za
egzaktno i kvantitativno mjerenje. Dacon, naime, poznaje samo stvari i njihova
svojstva. Pojedina+ne +injeni(e i pojedina+na promatranja trebaju biti dostatna
pretpostavka za obja)njenje. -atematika i logika samo su slu)kinje prirodne
znanosti. ;n prezire silogizam i deduk(iju. Cod njega nedostaje kritika osjetnih
opaaja i razumijevanje za matematiku kao sredstvo objektiviranja prirode. Fizika
moe obuhvatiti samo ono materijalno, dok se apstraktno, konstantno u prirodi
prepu)ta metafizi(i kao najprikladnijoj znanosti. *toga on, unato+ protivljenju
?ristotelu i skolasti(i, ostaje u me.uprostoru metafizike i uspona novoga
vremena.
-etoda induk(ije kod Dacona vrijedi za sve znanosti osim teologije. Cr)4anska
objava spasenja isto tako je +vrsta kao i najvi)a pravila )ahovske igre. 9m nema
pristup njima, pa je povezanost teologije s filozofijom kod Aristotela zabluda.
avljenje znano)4u +ovjeka ne treba odvajati od oga. Povr)no filozofiranje
zavodi +ovjekov duh prema nijekanju oga, no dublje ga prodiranje u filozofiju
vodi prema religiji. Prirodna znanost vodi prema svrhovitim sklopovima, koji
upu4uju na stvoritelja i koji izmi+u znanstvenom obja)njenju. Ejera je plemenitija
nego znanost, praznovjerje nemoralnije i nereligioznije nego nevjera. ? za vjeru
vrijedi da je ona plemenitija )to je boanski misterij nevjerojatniji. 9 mirnim
vremenima +ovjek otupi za oje darove, dok u nevoljama raste povjerenje
prema vi)oj sili.
Dacono(o djelo %e digntitate et augmentis scientiarum razvija mnoge plodne i
za svoje vrijeme nove misli. ,nanost o +ovjeku grana se, sukladno trima
temeljnim mo4ima +ovjekove du)e, u povijest, poeziju i filozofiju. *je4anje,
fantazija i razum odraavaju kr)4ansko :rojstvo. Povijest se odnosi na znanje,
koje obuhva4a znanje o podrijetlu +ovjeka i prirode. Postoji povijest prirode i
gra.anska povijest. :ako on govori o botani(i i anatomiji, o univerzalnoj povijesti
i na(ionalnim povijestima, o povijesti filozofije i literature. Poezija, koja se
temelji na fantaziji, izmi)ljena je povijest. 'ijeli se na pri+aju4u, dramtsku i
parabolsku, pou+nu poeziju. 'ok je ova najvi)a, liriku i ne spominje. *atiru,
epigrame i ode ubraja u filozofiju i retoriku. ? filozofija kao stvarna znanost
temelji se na razumu. Cao philosophia prima /prva filozofija0 ona raspravlja o
na+elima, koja su zjedni+ka svim znanostima. =nduk(ijom dobivena na+ela koriste
se kao op4evae4e pretpostavke. Cao filozofska ili prirodna teologija filozofija
opovrgava ateizam. Ee4 promatranje prirode upu4uje na oju egzisten(iju. :ko
nije+e oju opstojnost, razara ljudsku plemenitost. Cao antropologija filozofija
je nauka o +ovjeku, philosophia humanitatis /filozofija +ovje+nosti0, koja
prou+ava tijelo /somatologija0 i du)u /psihologija0. Dacon navodi i logiku, koja
+ovjeka usmjeruje prema istini, ali i etiku, koja duhu daje mjeru dobra i vodi ga
prema uzorima kreposti.
>6
9 svezi s a(onovom tvrdnjom o znanju kao mo4i zanimljiv je i sadraj njegova
nedovr)enog djela 0o(a Atlantis /3ova ?tlantida0. :u jedan hrabri mornar nailazi
na otok sa *alamonovom ku4om u sredini. ;vdje je skupina istraiva+a davno
ostvarila sve tehni+ke uspjehe, za kojima je teila nova Muropa. 9 rudni(ima se
mije)aju elementi i iz olova pravi zlato. :u su istraiva+ki instituti i uzgajiva+ki
laboratoriji. ?tlanti.ani prema svojoj volji uzgajaju manja ili ve4a stabla. ;ni
umjetno stvaraju ivotinje i izvode opera(ije, koje primjenjuju i kod lije+enja
+ovjeka. Posjeduju tehniku, koja grani+i s +udom5 teleskope, mikroskope,
telefone, mikrofone, parne i zra+ne brodove, kemijski kon(entrirana prehrambena
sredstva, za)titnike protiv bolesti. 3ova spoznaja prirode omogu4uje +ovjeku da
vodi lagan, ugodan, sretan i uivala+ki ivot. ?tlanti.ani imaju najbolje oruje i
ne poznaju nerije)ena so(ijalna pitanja.
2.11. *alileo *alilei
9 vrijeme renesanse zapo+eti na+in razmi)ljanja razvija se postupno. 3a podru+ju
prirodnih znanosti pojam i metoda znanosti odvajaju se od filozofije prirode i
mistike. ? jo) kod %a Ainci!a je bilo nejasno gdje su grani(e izme.u ra(ionalno i
misti+ki utemeljene teorije spoznaje prirode. Cod njega je kemija mogla zna+iti i
metalurgiju i alkemiju, dok je astronomija sluila i u naviga(iji i u astrologiji. 9
=taliji utje(ajno djelo %ialoghi dPamore
>"
/'ijalozi o ljubavi0 razmi)lja o svijetu, u
kojem je ljubav prin(ip kozmi+kog gibanja, a dinamika na+elno djeluje kao
dinamika ljubavi. <ak i egzisten(ija svijeta izvire iz ljubavi materije prema formi.
= ljudski se intellectus agens /djelatni um0 u +inu ljubavi i u sjedinjenju
spoznavatelja i spoznatog odnosi na sve ono )to je nasuprot, tako i na oga.
:eorija spoznaje i teologija nastaju iz jedinstvene, integrativne privla+nosti, a
kozmogonska, teo(entri+na ljubav slui kao temelj za obja)njenje i fizike i
metafizike. Promjena u odnosu na ovakve teorije ne doga.a se brzo niti ju je
mogu4e to+no datirati. =pak se u )koli u Padovi stvara empiristi+ni poku)aj
promatranja prirode, a eksponent druk+ijeg pojma znanosti je Galilei, koji je
istraivanje preba(io u novu metodiku.
&alilej je ro.en godine 168$. u Pisi, u Padovi je radio kao matemati+ar, gdje je
otkrio zakone ba(anja i slobodnog pada. 3jegova astronomska otkri4a, razvoj
kopernikanske slike svijeta i teorija mehanike vode u znanstvenu diskusiju o
prirodo-misti+ki i religiozno dosad druk+ije interpretiranim podru+jima. Cad je
godine 1831. u djelu %ialogo sopra i due massimi sistemi del mondo /'ijalog o
dva najve4a sustava svijeta0 branio -operni"o(u sliku svijeta, protiv njega je
pred inkvizi(ijom pokrenut pro(es, pa se godine 1833. odrekao svojih teza.
3akon povratka iz firentinskog zatvora godine 183#. objavio je svoje djelo
%iscorsi /7azgovori0, a godine 18$1. je umro u ?r(etrima.
>"
Deone Mbreo, 7im 1636.
>8
Padovanski aristotelizam danas se sve vi)e promatra kao pogonska snaga
novovjekovnog razumijevanja znanosti. 9 Padovi su i srednjovjekovni izvori
povezani s aristotelizmom, a postojali su i mnogi prirodo-znanstveni modeli
obja)njenja, koji su zahtijevali odgovore, koje je ponudio &alilej. ;n je postao
zna+ajan zbog toga )to je opseno ovaladao i aristotelovskom i platonskom
predajom, povezanom s nominalisti+kim poti(ajem. 7azvio je eksperiment kao
metodi+ki izraz prirodo-znanstvene istine u modernom smislu. 3adi)ao je anti+ku
i srednjovjekovnu fiziku s njezinom naukom o kvalitativnim supstan(ijama, a na
mjesto toga je stavio kvantitativno gibanje kao paradigmu prirodnih tijekova. 9
ovoj kvantifika(iji prirode lei njegova metodologija. 3jegova re+eni(a5 G*ve
mjeriti )to treba mjeriti, a sve u+initi mjerljivim, )to ne treba mjeritiH, program je
novovjekovnog opho.enja s prirodom. 3o, metodi+ko uvo.enje eksperimenta
ipak je samo jedna strana razvoja, koji na drugoj strani iskustvu suprotstavlja
zaklju+ke uma. Galilei je ostao platoni+ar u shva4anju da nijedno iskustvo ne
moe induktivno voditi prema svojim temeljima, nego to omogu4uje prethodna
temeljna duhovna kon(ep(ija /mente concipio0, koordinate znanja ne
uspostavljaju se empirijski, nego umski.
Prva metoda svih znanosti za Galileia je matematika. Cnjiga prirode ispisana je
matemati+kim jezikom, a slova su trokuti, krugovi i druge geometrijske figure. 9
matemati(i se doti+u ljudska logika, koja slova shva4a neposredno, i ontologija,
koja se moe priop4iti samo u matematiziranoj formi. 9toliko geometrija i
aritmetika stvaraju sigurnost spoznaje, koja ne izvire toliko iz iskustva, koliko iz
slaganja iskustva s onim )to je matemati+ki poznato. :ek na tlu matemati+ke
objektivnosti eksperiment postaje smislen, on vodi prema jo) nemi)ljenim
zaklju+(ima iz ve4 poznatih temelja. ? stvarno novo utemeljenje fizike uspijeva u
teoriji gibanja, i to njegovim svo.enjem na kvantifi(iranu jedini(u mjere. Ei)e
nije odlu+uju4e pitanje o biti stvari, nego o njihovim rela(ijama, o prostornim
gibanjima stvari u njihovoj mjerljivosti. :ako se tijelo utvr.uje i kvantitativno, a
obuhva4a ga se kroz prostor i vrijeme. &ibanje time zna+i promjenu u prostorno-
vremenskom odnosu, koji treba mjeriti. *lika svijeta time postaje mehani+ka, a
priroda stroj. = gibanje zvijezda se iz njihove neoplatonske GoduhovljenostiH
pretvara u nebesku mehaniku, koja je jo) samo izraz kvantitativnog gibanja, a ne
vi)e duhovne odluke. ;sjetni utis(i nisu vi)e odraz velikog svijeta u malom
ljudskom svijetu, te kao odraz unaprijed objektivni, nego su svi osjeti, koji dolaze
putem osjetila, nastali u tijelu, koje opaa. ? budu4i da kvantitativni odnosi ne
mogu posredovati ni miris ni toplinu, mehani+ka fizika se rastavlja od subjektivne
psihologije.
&alilei je razorio i od 'a Ein(ija ostvarenu povezanost umjetnosti i znanosti.
-i)ljenje mjerlijvosti onemogu4uje srodnost s onim nemjerljivim, estetskim.
Djepota ili dotaknutost subjekta estetskom stranom objekta iz promatranja prirode
se izba(uje kao ono )to metodi+ki smeta. *lijedi novovjekovna rastava znanosti i
>>
estetike, metodi+ke objektivnosti i subjektivnog utiska. Cad je, dakle, Galilei
fiziku razvio po uzoru na mehaniku, pojedina+ne znanosti rastavio jedne od
drugih, matemati+ko-geometrijski ostvario sigurnost metode, onda je podru+je
istraivanja prirode bitno napustilo renesansnu teoriju prirode, a napravljena je i
razlika izme.u prirodnih znanosti i ljudskoga ivotnog svijeta i njegovih eti+kih,
estetskih, politi+kih i historijskih dis(iplina. Pritom prirodu ipak treba shvatiti
prema mjeri ljudskoga duha. 9pravo 4e ovaj uvid bitno pratiti novovjekovnu
duhovnu povijest. 'uh je, naime, i prema -u*ans"om, iva mjera, a time )to
mjeri ne)to drugo, on doti+e svoju vlastitu mo4 shva4anja. :ako je renesansa
otkrila beskona+nost prostora i mogu4e mjerenje njegova kvantuma, ali i
beskona+nost subjekta i njegova mi)ljenja. ? prosvje4ivanjem +ovjek postaje
slobodan i bez +vrstog smje)taja. *ad on stvara ono )to vi)e a priori ne
posjeduje5 da bi svladao daljinu beskona+nih prostora, on razvija sigurnost
/certitudo0 samosigurnosti kao to+ku, s koje potresa svijet. G-islim, dakle
jesamH, kazat 4e 'es(artes na kraju renesanse, tee4i prema novom u+vr)4ivanju
metode. -i)ljenje postaje ne samo to+ka stajanja, s koje se mjeri, nego i
metodi+ki put prema stvarima, koje se vi)e ne susre4u neposredno. *ve postaje
projekt novodobivene samosigurnosti, najprije na teret svijeta, koji se podlae
kao predmet, i na teret +ovjeka, koji sve podlae i predlae.
3. Literatura
- P. ?belard, Po(i!est ne(ol!a. Eti"a. Pisma Abelarda i Heloi*e, 1. izd., ,agreb,
1""1.
- :. ?kvinski, #*abrano d!elo, prir. :. Eere), ,agreb, 1"#1.
- =sti, #*bor i* d!ela, ur. . o)njak, ,agreb, 1""A.
- =sti, Fpuscula philosophica #:6, prir. ?. Pavlovi4, ,agreb, 1""6/1""8.
- ?. ?ugustin, #spo(i!esti, prev. ?. *asso, ,agreb, 1#"$.P ?. Iivkovi4, ,agreb,
1"3A.P *. %osu, ,agreb, 3. izd., 1"#3.
- =sti, F drQa(i DoQ!o!, prev. :. Dadan, ,agreb, 1"#1.
- =sti, ; slobodi volje, ,agreb 1""#.
- F. a(on, 0o(um organum, %rvatsko izdanje5 0o(i organon, ,agreb 1"8$. i
1"#8.
- M. ani4-Pajni4, .ilo*ofi!a renesanse, %restomatija filozofije, sv. 3, ,agreb
1""8.
- onaventura, Put duha " Dogu, prev. -. Fiki4, ,agreb, 1">$.
- %. o)kovi4, Albert Aeli"i, ,agreb, 1"31.
- =sti, '(. )oma A"(ins"i i %uns '"ot, ,agreb, 1"$A.
- &. runo, Fptimi*am slobodnog mi1l!en!a3 F u*ro"u, poRelu i !ednom. F
hero!s"im *anosima /izbor0, ,agreb 1"#6.
- '. u+an, Al:Ga*ali i #bn Ru1d, ,agreb, 1""1.
- ?. 2anterburSjski, Tuod vere sit 'eus =-==, ,agreb 1"">.
- C. <vrljak, C(od u filo*ofi!u renesanse, ,agreb 1AA#.
>#
- I. 'adi4, .ran!o Petri1, ,agreb 1AAA.
- %.-. &erl, Einfhrung in die Philosophie der Renaissance, 'armstadt 1"#".
- -. &irardi-Car)ulin, .ilo*ofs"a misao .rane PetriMa, ,agreb 1"##.
- B. %irs(hberger, Geschichte der Philosophie. Altertum und Mittelalter, 13.
izd., Freiburg/asel/!ien, 1"#$.
- =sti, Mala po(i!est filo*ofi!e, ,agreb, 1""6.
- *. Cu)ar, izd., 'redn!o(!e"o(na filo*ofi!a. Hrestomati!a filo*ofi!e, sv. ==,
,agreb, 1""8.
- ?. -agnus, Philosophia realis #, prev. :. Eere), ,agreb, 1""$.
- E. ;(kham, ;pera politi(a, ,agreb 1AA1.
- F. Petri4, 0o(a s(eopMa filo*ofi!a @0o(a de uni(ersis philosophia$, ,agreb
1">".
- =sti, 'retan grad, ,agreb 1">6. i 1""#.
- -. Fi)ak /pr.0, Hr(ats"a filo*ofi!a #., ,agreb 1AA1.
- =. '. Fkot, Raspra(a o pr(om principu, prev. -. abi4, ,agreb 1"">.
- !. !indelband, Po(i!est filo*ofi!e, 3. izd., ,agreb, 1""A.
4. Sadraj
1. F!lo#o"$a sr(dn$(/ !$(ka.....................................................................................................................1
7.7. .ilo*ofi!a patristi"e.......................................................................................................................=
1.1.1. -lado kr)4anstvo i filozofija..................................................................................................3
1.1.1. Po+e(i patristi+ke filozofije.....................................................................................................$
1.1.3. Erhuna( patristi+ke filozofije U ?urelije ?ugustin................................................................8
7.6. .ilo*ofi!a s"olasti"e.....................................................................................................................7=
1.1.1. 7ana skolastika.....................................................................................................................1$
1.1.1.1. ?nselmo 2anterburSski.................................................................................................1$
1.1.1.1. Petar ?belard.................................................................................................................18
1.1.1. Eisoka skolastika..................................................................................................................1>
1.1.1.1. 7e(ep(ija ?ristotela.......................................................................................................1>
1.1.1.1. *veu+ili)ta i redovi........................................................................................................1"
1.1.1.3. onaventura..................................................................................................................1"
1.1.1.$. ?lbert Eeliki..................................................................................................................11
1.1.1.6. :oma ?kvinski..............................................................................................................11
1.1.1.8. 'uns *(otus...................................................................................................................31
1.1.3. Casna skolastika U !illiam ;((am.....................................................................................3$
%. F!lo#o"!$a r(n(sans(...........................................................................................................................+3
6.7. Po!am i gla(na pitan!a renesanse...............................................................................................=8
6.6. )ransformaci!a sredn!eg (i!e"a u pra(cu renesanse..................................................................=9
6.=. 0i"ola -u*ans"i ..........................................................................................................................>6
6.>. Platons"a a"ademi!a u .irenci....................................................................................................>9
1.$.1. -arsilio Fi(ino.....................................................................................................................$#
1.$.1. &iovani Pi(o della -irandola...............................................................................................61
6.8 0!emaR"a filo*ofi!a renesanse......................................................................................................8=
1.6.1. Para(elsus von %ohenheim...................................................................................................6$
1.6.1. Ba(ob Nhme.........................................................................................................................6>
>"
6.<. %i!ale"ti"a, retori"a i promi1l!an!e !e*i"a..................................................................................89
1.8.1. Promjena problemske svijesti...............................................................................................6#
1.8.1. Dorenzo Ealla.......................................................................................................................6"
6.&. Pitan!e perspe"ti(e i fasciniranost prostorom............................................................................<;
1.>.1. Perspektiva i gledanje...........................................................................................................8A
1.>.1. Franjo Petri4 - vje)tina i znanost..........................................................................................81
6.9. Antropologi!a...............................................................................................................................<>
1.#.1. Ei)eslojnost renesansne antropologije.................................................................................8$
1.#.1. =ndividualnost i ingenium....................................................................................................86
1.#.3. ;d ivotinje prema ogu......................................................................................................8>
6.B. Giordano Druno...........................................................................................................................<9
6.7;. .rancis Dacon............................................................................................................................&>
6.77. Galileo Galilei ..........................................................................................................................&<
+. L!t(rat-ra ..........................................................................................................................................9;
2. Sadr<a$................................................................................................................................................9=
#A