SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ FILOZOFIJE

PLATON
Seminarski rad

Student: Ante Ćurlin

Mentor: prof. dr. sc. Ivica Musić

Mostar, lipanj 2011

Sadržaj

1.Uvod ... 3

2.Platon ... 4

3.Platonovo učenje o idejama ... 6

4.Akademija … 7

5.Ontologija … 9

6. Gnoseologija i epistemologija … 11

7.Djela … 12

8.Zaključak … 13

2
1.Uvod

Platon je bio izuzetno utjecajan grčki filozof, idealist, Sokratov učenik, Aristotelov učitelj

i osnivač Akademije. Platon je jedini antički filozof čija su djela sačuvana gotovo u

cijelosti.

3
2. Platon

Platon je rođen u Ateni 21.svibnja 428. ili 427. pr. Kr. Porijeklom je iz dobrostojeće

aristokratske obitelji, koja svoje porijeklo navodno vuče od starih atenskih kraljeva; također

je bio u bližem srodstvu s utjecajnim političarom Kritijom. Platonov otac, Ariston, umro je

dok je ovaj bio još dječak, a majka Periktiona se udala za svog ujaka Pirilampa, koji je bio

blizak sa Periklom.1

Platonovo pravo ime je Aristokle, a Platon (što znači širok) je nadimak o čijem izvoru

postoji više teorija: moguće je da se odnosi na njegovu tjelesnu građu (bavio se hrvanjem),

širinu čela ili na širinu njegova znanja. Kao dobrostojeći aristokrat, prošao vrlo opsežno

školovanje, te se upoznao s djelima mnogih grčkih filozofa, koja su ostavila velik utjecaj na

njegova vlastita shvaćanja. Korijeni Platonovog idealizma mogu se pronaći kod

pitagorejskog razlikovanja pojavnih stvari i brojeva kao nečeg pojmovnog, te kod

Sokratovog shvaćanja pojma kao onog općeg. Gnoseologija mu je slična heraklitskoj i

elejskoj, dok mu je etika sokratovska.

Sokrat je bio stari prijatelj Platonove obitelji, a njega je poučavao posljednjih devet godina

svojeg života. Sokratova osuda i smrt ostavile su velik utjecaj na Platonovu ličnost i daljnja

1
Uvod u filozofiju, prof. dr. sc. Ivica Musić

4
razmišljanja. Iako se u mladosti aktivno zanimao za politiku, te bi vjerojatno postao

političarom u skladu s obiteljskom tradicijom, postupak demokratske vlasti prema Sokratu

ogorčio ga je, te se odlučio kloniti neposrednog sudjelovanja u političkom životu polisa i

posvetiti se filozofiji. Politička i etička pitanja ipak su mu ostala u središtu filozofskog

interesa. Postoji mišljenje da je cilj njegovih političkih promišljanja bilo stvaranje države u

kojoj se ne bi mogla dogoditi nepravda kakvu je Sokrat doživio. Nakon Sokratove smrti

Platon je zajedno s nekim drugim filozofima, pobjegao u Megaru, a zatim je proveo

dvanaest godina putujući u Egipat, na Siciliju i Apeninski poluotok. U Atenu se vratio u

dobi od 40 godina, da bi osnovao Akademiju.2

U Ateni je ostao do 367., kada je na poziv svog prijatelja i štovatelja Diona, otputovao na

Siciliju, kako bi pokušao neke svoje političke ideje provesti u praksu. Dion je bio rođak

novog kralja Sirakuze, Dionizija II., koji nije imao nikakvog političkog iskustva, pa je Dion

sebi prigrabio stvarnu vlast nad državom. Platonova zadaća bila je obrazovati Dionizija

kako bi postao dobar vladar. No mladić nije imao volje za duljim školovanjem, pa je nakon

nekog vremena protjerao i Platona i Diona. 361. Platon se opet vratio na Siciliju, no napori

mu opet nisu urodili plodom, te se slijedeće godine konačno vratio u Atenu. Dion je kasnije

nasilno preuzeo vlast u Sirakuzi, no zbog samovolje je ubijen, a slaba grčka kolonija je

ubrzo pala pod vlast Kartage. Platon se od tada posvetio pisanju i poučavanju u Akademiji.

2
Kratka povijest filozofije

5
3.Platonovo učenje o idejama

Polazište je njegove filozofije učenje o idejama, koje su jedina prava zbilja, a svijet

osjetilnih stvari samo je slika svijeta ideja. Ideje su vječne i nepromjenljive, a osjetna bića

su promjenljiva i nesavršena te postoje samo po sudjelovanju u idejama. Među idejama

postoji hijerarhijski red. Najviša je ideja dobra koja je istovjetna s božanstvom. Svaka ideja

postoji i ima mjesto na hijerarhijskoj ljestvici po većem ili manjem sudjelovanju u ideji

dobra. Nasuprot svijetu ideja stoji materija, koja također, kao kaotična, nesređena masa,

postoji od vječnosti. Svijet nastaje tako da demijurg oblikuje materiju po uzoru na ideje.

Pritom Platon ne tumači u kakvu je odnosu demijurg prema ideji dobra, to jest božanstvu,

niti u kakvu su odnosu ideje prema Bogu, čiju opstojnost i glavna svojstva on na razne

načine dokazuje, tako da su u njega u začetku već svi dokazi Božje opstojnosti. Čovjek

pripada po duši svijetu ideja, a po tijelu prolaznom svijetu materije. Budući da je duša

postojala i prije ovog života u tijelu, kamo je došla po kazni, spoznaja je tek sjećanje, koje

je to uspješnije što se duša krjeposnim životom više oslobađa utjecaja tijela. Nakon smrti

tijela, ona nastavlja živjeti u svijetu ideja.3

3
http://www.znanje.org/i/i26/06iv09/06iv0919/platon.htm

6
4.Akademija

387., po povratku u Atenu, Platon je osnovao vlastitu filozofsku školu u Akademovu vrtu,

gaju masline nedaleko od grada. Porijeklo njegovog imena nije potpuno sigurno: po nekima

je Akadem bio prijašnji vlasnik zemljišta, dok drugi smatraju da je to ime legendarnog

grčkog junaka. Za Atenjane i druge Grke to je zemljište bilo sveto; Spartanci su ga također

poštedjeli za vrijeme invazije i pustošenja Atike.

Akademija je bila jedna od prvih organiziranih škola u povijesti Zapadne civilizacije, a

radila je sve do 529., kada ju je bizantski car Justinijan I. dao zatvoriti kao prijetnju

kršćanskoj misli. Detalji oko ustrojstva Akademije nisu poznati, no u nekim stvarima je

nalikovala na pitagorejske škole koje je Platon upoznao za boravka u Italiji. Poučavalo se

aritmetici, planimetriji, trigonometriji, astronomiji i glazbi. Velika važnost se pridavala

matematici; navodno je na ulazu stajao natpis: "Vi koji ne volite geometriju, ne ulazite!".

Glavni cilj školovanja u Akademiji bilo je udaljavanje učenika od promjenjivosti pojavnog

svijeta i usmjeravanje na bitak, na shvaćanje općih podataka i zakonitosti, osposobljavanje

za kritičko i razumsko mišljenje. Za razliku od sofističkih škola, Akademija nije težila

poučavanju u praktičnim stvarima. Školovanje u Akademiji je trajalo deset godina, a

učenici su sami morali snositi neke troškove održavanja. Pohađali su predavanja, seminare i

diskusijske grupe, a na raspolaganju im je bila knjižnica i znanstveni pribor. U Akademiji

su se školovali mnogi ugledni intelektualci, od kojih je najpoznatiji bio Aristotel.

7
Tradicija Akademije je donekle prisutna i u današnjem školstvu; razumijevanje općih

zakonitosti i razvijanje sposobnosti kritičkog mišljenja u učenika, cilj je većine obrazovnih

ustanova. Osim toga, naziv akademija se i danas koristi u imenima najviših znanstvenih

ustanova nekih država.

8
5.Ontologija

Bit Platonova učenja čini njegovo idealističko i dualističko tumačenje svijeta. On govori da

su ideje izvor, uzrok i uzor svega što postoji. Za njega je pravi, vječni i nepromjenljivi

svijet, svijet ideja. Platon je u mladosti bio u dvojbi, kako promatrati svijet: Kao nešto što

se mijenja, što je bila filozofija Heraklita ili nešto je, što je filozofija Parmenias, koji je

rekao : "Biti je, a Nebiti nije", i iz te dvojbe, je došao na tu teoriju.

Govorio je da ovaj vidljivi, osjetilni, materijalni svijet promjenljiv, varljiv i prolazan. On je

sjena, odraz, kopija svijeta ideja. Ideje predstavljaju opće zakone, ideale na koje se ugledaju

pojedinačne stvari. Tumačio je da su ideje u svijetu ideja hijerarhijski poredane. Vrhunska

je ideja dobra a prema njoj teže sve ideje. Ona znači za svijet ideja ono što za materijalni

svijet znači Sunce. Za njega je i čovjekova duša ideja. Ona je u tijelu kao u ropstvu, pa

jedva čeka da se vrati u svijet ideja gdje je boravila prije ulaska u tijelo. Kazna za loše duše

je reinkarnacija u tijelu neke životinje. Platon nije poštovao umjetnost jer je umjetnost vidio

kao reprodukciju ovog svijeta, a s obzirom da je ovaj svijet sjena svijeta ideja, umjetnost je

sjena sjene. Zato je visoko uzdizao ideju lijepog, koju je povezivao s ljubavlju, a ne s

umjetnošću.

Njegova teorija može se objasniti i sa slijedećim primjerom:

Po Platonovom razumijevanju može se govoriti o 3 kuće: Prva je ideja kuće, koja je

illegibilna, pa kuća, koji zidar sagradi, koja je sensibilna, te kuća, koja umjetnik nacrta na

9
platnu. Prva kuća je model za drugu, a druga za treću. Mi živimo na drugoj razini. Tako se

može reći za svaku stvar. Za svaku stvar postoji ideja.4

4
http://www.filozofija.org/index.php?option=com_content&task=view&id=136&Itemid=58

10
6.Gnoseologija i epistemologija

Platonovo učenje o spoznaji zasniva se na njegovom idealističkom tumačenju svijeta. Ona

je, prije svega, racionalistička jer svijet ideja jedino mišljenjem možemo spoznati.

Materijalni svijet spoznajemo osjetilima, ali to nije prava spoznaja. Jasno, treba napomenuti

kako Platonovu epistemologiju mi teško možemo odvojiti od njegove ontologije. Iako raniji

stadiji Platonove epistemologije doista predstavljaju oblike čistog epistemološkog učenja,

konačni stadij iste neminovno uključuje poznavanje Platonovog objektivnog idealizma jer

bi bez poznavanja iste razumijevanje posljednjeg stadija njegovog epistemološkog učenja

bilo gotovo nemoguće.

Osnovu svoje teorije spoznaje, Platon iznosi u svojim dijalozima Theaitet (Theetet), u

kojem donosi negativni osvrt na gnoseološka učenja sofista i kritiku njihova relativizma i

Državi (Politeia), svom najznačajnijem dijalogu u kojem jasno razlaže pozitivno stranu

svog epistemološkog učenja i donosi osnovni pregled i sintezu svoje epistemologije.

11
7.Djela

Platon je jedini antički filozof čija su djela sačuvana gotovo u cijelosti. Pisao je epigrame i

pisma (čija je autentičnost upitna), ali najvažniji izvor podataka su njegovi dijalozi. U njima

je u obliku razgovora iznio suprotstavljena mišljenja svojega vremena. Dijalozi su stilski na

vrlo visokoj razini i govore o Platonu, ne samo kao o velikom filozofu, nego i o velikom

piscu.

Čest lik u dijalozima je Sokrat. Zbog toga je nejasno što od iznesenih razmišljanja pripada

Sokratu, a što Platonu. Ovo je teško odrediti budući da sam Sokrat nije zapisivao ništa od

svojih učenja, a nedvojbeno je da je imao velik utjecaj na mladog Platona. Pretpostavlja se

da su mnoge ideje iznesene u ranim spisima zapravo posuđene od Sokrata.

Filozofska pitanja Platon nije iznosio sustavno, nego ih je ponavljao i provlačio kroz

različite dijaloge: tako u svojem najpoznatijem dijalogu, Državi, govori o pitanjima

onotologije, gnoseologije, politke, etike i estetike. Svoja učenja je razvijao tokom cijelog

života tako da i dijaloge možemo razvrstati u četiri skupine, ovisno u kojoj su fazi nastali:

tako razlikujemo spise sokratskog doba, prijelaznog, zrelog i kasnog doba.

12
8.Zaključak

Platon je jedan od najvećih mislilaca koji je ikada živio. Njegova učenja pomogla su

filozofima poslije njega da shvate svijet i ideje. Dokaz da je Platon bio dobar učitelj je i

sam Aristotel, koji je također jedan od najvećih mislilaca koji su ikad živjeli.

13